DRUGO RAZDOBLJE U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI (1929.-1952.)

vraćanje realizmu:

UTILITARNI REALIZAM – važnost bavljenja socijalnim temama

SOCIJALNI REALIZAM – stvaranje djela socijalne tematike

PSIHOLOŠKI REALIZAM – unutarnji svijet likova

SOCIJALNO-PSIHOLOŠKI REALIZAM – socijalne teme s prikazom psihologije i unutarnjeg svijeta likova

PSIHOLOŠKO-ANALITIČKI REALIZAM – pisanje realističkih djela na moderan način à defabularizacija, podsvijest, asocijacije

Miroslav Krleža

u Drugome razdoblju piše sve književne rodove

LIRIKA: Balade Petrice Kerempuha (1936.)

EPIKA: Povratak Filipa Latinovicza (1932.)

DRAMA: Gospoda Glembajevi (1929.), U agoniji (1928.), Leda (1931.)

Balade Petrice Kerempuha

Krleža je često opisivao likove intelektualaca koji su neshvaćeni u svijetu u kojem žive, ali je obuhvatio i likove iz redova neobrazovanog puka, koji posjeduju prirodnu mudrost, pronicljivost i snalažljivost

priča o Petrici Kerempuhu preuzeta je od Jakova Lovrenčića, kojem je uzor za pisanje bila njemačka pučka priča o Tillu Eulenspiegelu

kerempuh= crijeva, utroba; čovjeka koji je tako nazvan resi lukavost, spretnost, domišljatost, nestašnost

Krleža simbolički želi prikazati dva svijeta – život seljaka patnika i život plemića, soldata, oficira, nasilnika; povijest, kako je vidi pisac, kroz prizmu seljačkih buna i vječnih klasnih borbi, u kojoj hrvatski kmet preživljava i zadržava duh zahvaljujući isključivo vlastitoj kerempuhovskoj prirodi – otpornost, crni humor i ironija, kao jedino oružje za obranu od višestoljetnog potlačivanja domaćih i stranih gospodara

Kerempuh je duhoviti, mudri dio naroda, koji na narodnom jeziku (kajkavsko narječje – Krleža je često boravio kod bake u Varaždinu, ali je za pisanje konzultirao i stare kajkavske rječnike i pjesmarice) pjeva o kobnom životu i patnjama

Krleža je napisao i esej Predgovor Podravskim motivima, grafičkoj mapi Krste Hegedušića, koji svojim crtežima prikazuje teški život hrvatskog seljaka; njegovi su crteži korišteni i kao ilustracija za drugo izdanje zbirke Balade Petrice Kerempuha

Khevenhiller

(Juraj Khevenhiller - kapetan, sudionik borbe protiv Turaka)

pjesma govori o teškom položaju seljaka tijekom života, ali nakon smrti (posljednji stihovi, ironija)

pučka filozofija : „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. Pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu.“ à mirenje sa sudbinom: kmetovi su uvijek morali prisilno raditi (na tlaku hoditi), ići u rat, graditi utvrde za obranu protiv Turaka – očekivalo se od njih da rade najteže poslove, da slijepo slušaju „podvijena repa“, da bi drugi bili siti, a pritom ne smiju ništa pitati i moraju biti ponizni

ironija i sarkazam :

„A kmetu je se jeno jel krepa totu, tamil v katedrale v Zagrebu,

gde drugog spomenka na grebu mu ne buneg pesji brabonjek na bogečkem grebu.“

svejedno je gdje kmet umre, jer će na njegovu grobu uvijek biti samo pseći izmet umjesto spomenika; smrt je za njih jednako poniženje kao i život, ionako ih se nitko neće sjećati, niti će ih znati cijeniti

sam naslov označava općenito gospodara, samo jednog od mnogih, kojem su kmetovi bili podređeni

Ni med cvetjem ni pravice

po strukturi, po cjelovitosti i nepromjenljivosti kompozicije kao i po manjim intervencijama u prvotni tekst, Balade su najdovršenije autorovo književno djelo (Krleža je često svoje tekstove mijenjao, prerađivao i dopunjavao)

izmjene se uglavnom odnose na pojedinačne grafijske, fonemske i leksičke preinake, čime se potvrđuje visok intenzitet prvotne kreacije

Izokrenutost i grotesknost svijeta prikazuje već u naslovu, gdje suprotstavlja baladu, kao tragičnu književnu vrstu, Petrici Kerempuhu (potepuhu), koji predstavlja humorističan, ironičan, ciničan lik – obilježjima antibalade Krleža protestira protiv nehumanosti svijeta u kojem živi i pojava u njemu

glavni lik je zapravo anonimni pučki kolektiv koji ismijava ljudsku glupost

autor se osobno javlja u djelu, jer se “u njegovoj završnoj sekvenci skida kerempuhovska maska i na kraju balade Planetarijom pojavljuje se osobno Pjesnik, koji je prozborio očajničkim krikom iz tmine, s dna još jedne hrvatske jame”

Balade su nastale kao posljedica dugogodišnjeg taloženja motiva i slika, “unutarnje dozrijevanje i akumulacija višeslojnih elemenata, od tematskih do jezičnih, koji su onda u kratkom roku realizirani snažnim, originalnim i pjesnički funkcionalnim kajkavskim jezikom”

socijalno su angažirane i ekspresionistički izražene u ritmičkoj i zvukovnoj organizaciji stiha te bogatstvom rima i raznovrsnom tematikom (prevladavaju motivi razaranja, krvi, izdaje, odnarođivanja)