dubravko lovrenovic - o historiografiji iz prokrustove postelje

8/12/2019 Dubravko Lovrenovic - o Historiografiji Iz Prokrustove Postelje

1/67

SU^ELJA-

VANJA


2/67

O HISTORIOGRAFIJIIZ PROKRUSTOVE POSTELJE

(Kako se i zato kali/o/ bogumilski mit)*

Dubravko Lovrenovi

Bez obzira, meutim, na razliku koja postoji izmeu narodnog, npr. tipgrkog mita, i nacionalnog, npr. tip kosovskog mita, a koja moe da buderazlog vrlo znaajnih distinkcija u etici i povijesnoj funkciji umjetnosti,

kod Bosne se radi o neem sasvim drugom. Bosna, naime, nema svogamita i svoje mitologije.Nacionalni mit u Bosni nije bio mogu jer, napro-sto, nema bosanske nacije. Ali istovremeno nema ni narodnog bosanskogmita. Bosanac, naime, sebe i svoju povijest ne doivljava uope mitski. Svipokuaji da se stvori takav mit, npr. viestruki pokuaji da se stvori bogu-milski mit, ostali su bez rezultata. Mitologija u Bosni nije bila moguaOtuda, mislim da je razlog to Bosna nema svoje mitologije jednostavno usamoj strukturi bosanskog ivota i duha, koji je graen tako da ne doputaegzaltaciju, da uvijek ostaje svjestan granica svijeta i ovjeka. Meutim,

postavlja se pitanje da li odsustvo mita znai ujedno i nemogunost bosan-ske poetske ideje i bosanske poezije. Mislim da ne znai. Jedan povijesniduh ne mora da se izraava u mitskoj supstanci, ako uspijeva da se svagdaaktualno ostvaruje i planira u ivotu (Muhamed FILIPOVI, Bosanski duhu knjievnosti ta je to?, u:ivot, asopis za knjievnost i kulturu, broj 3,Sarajevo, mart, 1967, 9-10).

U tekstu o bonjakoj recepciji bosanskog srednjovjekovlja, genezi bogu-milskoga mita i njegovim suvremenim politikim implikacijama ukazao samna neznanstveni pristup u interpretaciji te historijske epohe, posebno Crkve

bosanske, skrenuvi panju na injenicu da je ovaj ratom razbueni interes za

* lanak je objavljen u: Status magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja, broj 10,jesen/2006, 256-286.


3/67

194 Dubravko Lovrenovi

srednji vijek svoje predstavnike naao uglavnom meu amaterima.1To je tekjedan od razloga tekih interpretacijskih promaaja, ideolokih zastra njenjai suvremene politike zlouporabe ovog historijskog mita s ciljem da se

izmeu srednjovjekovne (kranske) i osmanske (islamske) Bosne uspostaviidealni kontinuitet politike, vjerske i kulturoloke naravi, odnosno da seBonjake promovira u temeljni narodkako cijele povijesti tako i dananjedrave Bosne i Hercegovine. Poput velikosrpskih i velikohrvatskih mitolo-gema bogumilski mit razorno utjee na razvoj ionako zakrljale politikekulture u BiH, drei budnim najpogubniji od svih strahova strah od domi-nacije jednih nad drugima.

U naznaenom tekstu potvrdilo se pravilo da u razvoju svakog politikogmita postoje usponi i padovi koji u prvom redu zavise od zbivanja na politikojpozornici obiljeenih krizom legitimiteta te afektivnom i moralnom prazninom.U takvim okolnostima jaa potreba za pribjeitem, ideja o Spasitelju. Mitovise rasplamsavaju i dostiu svoje vrhunce u trenucima ubrzavanja drutvenihi ekonomskih promjena, u trenucima naruenih ravnotea.2 Reaktualizacijabogumilskoga mita odraava povijesni fenomen da je modernizacija balkan-skih zemalja zapoela sa stvaranjem nacionalnih drava u XIX. stoljeu, alitako da ona nije uslijedila kao posljedica dugotrajnih kontinuiranih procesa,nego se radilo o naglom pokuaju nadilaenja pa i ponitenja starog, tako da jepolitika kao osnovni faktor razvoja zadobila dominantnu ulogu nad drutvom.

Zato se moglo desiti da se nacionalizam pojavi daleko prije poetaka irenjamasovne pismenosti.3

Meu autorima koji su posebno nakon rata (1992-95) predano razraivali iu javnost plasirali bogumilski mit, najelokventnije formulirajui bonjaku hi-storijsko-politiku mitologiju,4osoba iji se utjecaj u bosanskohercegovakojjavnosti ne moe podcijeniti, nalazi se i akademik Muhamed Filipovi odurednika Centralnog dnevnika TV Hayatproglaen jednim od najpametnijih

1 Dubravko LOVRENOVI, Bonjaka recepcija bosanskog srednjovjekovlja (Geneza bo-gumilskog mita i njegove suvremene politike implikacije), u:Zenike sveske, asopis zadrutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku, broj 2, Opa biblioteka Zenica, Zenica,decembar 2005, 241-290.

2 Raul IRARDE,Politiki mitovi i mitologije, Biblioteka XX vek, br. 107, Beograd, 2000,

98, 103. 109, 152. Prevela s francuskog Ana A. Jovanovi. Naslov originala: Raoul Girardet,Mythes et mythologies politiques, Ed. du Seuil, 1986.

3 O tome vidi: Dubravka STOJANOVI, Nekoliko osobina procesa modernizacije u Srbiji

poetkom 20. veka, u: Dijalog povjesniara-istoriara, 2, Peuh 19-21. studenoga 1999,Priredili: Hans Georg Fleck i Igor Graovac, Friedrich Naumann Stiftung, Zagreb, 2000,135-136. i dalje.

4 Sreko M. DAJA, Politika zbilja i povijesna percepcija Karaulina razdoblja bosansko-

hercegovake povijesti, u: Eseji, razgovori, polemike, prijevodi. Udruga aka i prijateljaFranjevake klasine gimnazije Visoko podrunica za Njemaku. Priredio: Jozo Dambo,Mnchen, 2005, 94, nap. 7.


4/67

195O historiografiji iz prokrustove postelje

Bosanaca.5Budui da u tekstu objavljenom uZenikim sveskamaFilipovievepostavke nisam izloio provjeri, inim to ovdje, uvjeren da jedino kritikiznanstveni diskurs moe pridonijeti stvaranju demokratskog ozraja u BiH i

modernizaciji njezina politikog ivota s konsenzusom, a ne rekonkvistom kaosredinjim pojmom. Danas se u BiH oituje kako su nakon sloma komunizmaodjednom oivjeli stari nacionalni mitovi, suprotstavljeni jedni drugima, aisto tako karakteristika je moderne povijesti da se mit koristi kao sredstvou bespotednoj politikoj borbi.6Cio taj sklop okolnosti sve kontradikcijado kontradikcije proizvodi specifinu politiku osjeajnost kojoj odgovaraosobit nain tumaenja prolosti.7

Ve na samome poetku suoen sam s jednim limitirajuim faktorom jermoje ocjene ni izdaleka nee pratiti pohvale izreene na raun Filipovievogbavljenja filozofijom u povodu sedamdeset godina ivota i pedeset godinaintelektualnog rada.8Ta dihotomija uzrokovana je izmeu ostaloga i time toFilipovieve interpretacije bosanskohercegovake povijesti srednjovjekov-lja posebno tada nisu bile predmetom kritikih opservacija. U meuvremenuje Filipovievo bavljenje ovom temom prvi put stavljeno pod kritiku lupu, tomu ba i nije priskrbilo laskave ocjene.9Barem dio odgovora na pitanje zatoje to tako krije se u injenici da je s ambicijom povjesniara Filipovi poeonastupati tek po zavretku rata, to potvruje i jedna njegova ocjena izreenau ratnom Sarajevu u novembru 1994.10Nakon to se izmeu 1997. i 2006. po-

javilo nekoliko njegovih studija historiografskog karaktera,11ne moe se reida je bosanskohercegovaka uma pseudohistoriografskih teorija umanje-na i za jedno jedino drvo. Naprotiv, prije e biti da Filipovieve eskapadeprizivaju misao koju je dvadesetih godina prologa stoljea u Sarajevu izrekaoStjepan Radi: Predsjednik vlade nazivlje [BiH] srpskom neka mu bude

5 O eskapadama dvojice Filipovia Nenada i Muhameda vidi instruktivne tekstove: eljkoIVANKOVI, Do konsocijacije preko demitologizacije, u: Status Magazin za politikukulturu i drutvena pitanja, broj 9, Mostar, proljee 2006, 101; Marko VEOVI, Genije

ope prakse, u: Start Magazin Bosne i Hercegovine, br. 193, Sarajevo, 2. V. 2006, 46-47.6 Kristijan fon KROKO, O nemakim mitovima Retrospektiva i perspektiva, Svetovi, NoviSad, 2001, 6. Naslov izvornika: Christian Graf fon Krockow, Von Deutschen Mythen, Deut-scher Taschenbuch Verlag, Mnchen, 1995.

7 R. IRARDE, nav. dj., 112.

8 O tome vidi: Misao i djelo akademika Muhameda Filipovia, u:Zbornik radova, Avicena,Sarajevo, 1999.

9 O tome dalje u tekstu.

10 ovjek je duan da se najozbiljnije odnosi prema onome to se zna. Mi moramo omoguitinaim historiografima da proue historiju, da zaista rijee itav niz enigmatinih pitanja kojau naoj historiji postoje, da raskre tu umu psudohistoriografskih teorija koja se odnose naBosnu, od onih da je Bosna hrvatska, srpska. Dijalog o bosanskom duhu. Konsultativnirazgovor (Sarajevo, novembar 1994), Urednik Sadudin Musabegovi, Meunarodni centarza mir, Sarajevo, 1996, 52.

11 Vidi popis literature.


5/67


6/67


satkanu od nijansi. Iz te slike je vidljivo da se nacionalno pitanje Muslimanau Jugoslaviji rjeavalo sporo i uz jake otpore posebno srpskih i makedonskihkomunista, ali se ipak rjeavalo i na koncu rijeilo priznanjem njihove nacio-

nalne posebnosti. Kada je od konca ezdesetih godina XX. st. poeo poputatipartijski pritisak i kada je zapoeo proces unutranje partijske pluralizacije,BiH je ula u jednu novu epohu povijesnog razvoja koji je u potpunosti promi-jenio njezinu civilizacijsku sliku, u kojoj su svoje mjesto uskoro nali moderniasfaltni putevi, visoke kole i fakulteti, brojne biblioteke, Akademija nauka iumjetnosti, Televizija Sarajevo Filipovi zaboravlja i veliki istraivako-izdavaki projekt ediciju Kulturno nasljee Bosne i Hercegovine kojije snano afirmirao i kulturnu batinu Muslimana. Zaboravlja i djela broj-nih knjievnih stvaralaca poput Maka Dizdara, Mee Selimovia, Midhata

Begia, na likovne umjetnike Ismeta Mujezinovia, Afana Ramia, IsmaraMujezinovia, na skulptore, filmske umjetnike koji su prije svega afirmiraliumjetnost samu, a zatim i naciju kojoj su pripadali.15to tek kazati za djelat-nike Orijentalnog instituta iz Sarajeva i Akademije nauka i umjetnosti BiH kojisu nam u nasljee ostavili nepreglednu galeriju historiografskih djela na ko-jima danas moemo pouzdano nastaviti graditi nae znanstvene spoznaje? Ilisu imena Hamdije Kreevljakovia, Hazima abanovia, Nedima Filipovia,Adema Handia, Avde Sueske dokaz za one ozbiljne znanstvenike kojisu se pasivizirali i ekali postkomunistiki raj da bi sa svojim djelima izili

u javnost. O Crkvi bosanskoj, koju Filipovi preesto pretvara u ope mjestosvojih tlapnji, upravo je nakon II. svjetskog rata napisana nepregledna biblio-grafija djela, te ne vrijedi danas (osim kada su u pitanju neupueni) zaobilazitijednu takvu markantnu injenicu. Tako i Filipovieve knjige o historiji bosan-ske duhovnosti, ambiciozno zamiljene kao revizije zabluda i preocjenjivanjekrivih vrijednosti, vode u jo dublje zablude, ostavljajui iza sebe nerijeenimnajvaniji zadatak nae historiografije: protumaiti svu traginost naih vla-stitih raskola i uzajamnih negacija.16 Kao uzor jo i danas intelektualnosvje ostaje Jovan Skerli, koji je na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee dao

izvanredan tipoloki prikaz srpskih mitolokih sazvea.17

Dobro polazite za pogrean zakljuak

Filipovi ambiciozno polazi od potrebe kritike revalorizacije izvora i li-terature o srednjovjekovnoj Bosni, ali se ve na prvom koraku zapleo u kon-tradikcije i faktografske nepreciznosti:Ipak, sve to nije ni iz daleka moglo da

15 Usp. Ivan LOVRENOVI, Unutarnja zemlja. Kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Her-

cegovine, Durieux, Zagreb, 1998, 167-175 i dalje.16

Miroslav KRLEA, 99 varijacija lexicographica (eseji i zapisi), Biblioteka XX vek, br.10, Duga, Beograd, 1972, 74.

17 Ivan OLOVI,Politika simbola. Ogledi o politikoj antropologiji, Biblioteka XX vek, br.110, Beograd, 2000, 125-155.


7/67


pokrije ogromnu prazninu u prouavanju, publikovanju i tumaenju najbitni-jih izvora za povijest Bosne, a pogotovo nije moglo da otkloni mnotvo raznihnamjernih i nenamjernih lai, obmana, neistina, te dezinformacija, netonosti

i nepotpunosti koje je historiografija, kakva je bila do sada u zemljama biveJugoslavije, proizvela.18

Krajnje je upitno kako Filipovi moe prstom upirati na ogromnu prazninuu prouavanju, publikovanju i tumaenju najbitnijih izvora za povijest Bosne,a da prethodno tokom pola stoljea akademske karijere nije objavio nije-dan znanstveni rad zasnovan na analizi ve postojeih i dobro poznatih iz-vora? Jedino tako je mogua usporedba izmeu srpskonacionalistiki inspiri-raneIstorije Bosne, koju je napisao Sima irkovi, i Povijesti Bosnekojuje, kao prilog utemeljenju kritike povijesti, napisala Nada Klai.19Uglednisrpski medijevalist, akademik Sima irkovi, za svakog boljeg i objektivnijegpoznavaoca historiografije bio je i ostao nesporni znanstveni autoritet, intelek-tualac suptilnih manira, daleko od svakog nacionalizma, pa i srpskog, znan-stvenik svjetske reputacije koji ve vie od pola stoljea ispisuje svoje prilogeo srednjovjekovnoj Bosni, bez kojih bi naa znanja o toj povijesnoj epohibila neusporedivo oskudnija. Knjiga Nade Klai Srednjovjekovna Bosna (ane Povijest Bosne) pak, uza sve svoje dobre strane, kontroverzna je studijakoju jedino diletanti romantine i(li) nacionalistike inspiracije mogu uzimatikao vrhunsko mjerilo historiografskih ostvarenja. Nada Klai sav je svoj re-

spektabilni znanstveni opus izgradila bavei se hrvatskim srednjovjekovljemi zato su joj se prilikom ovog izleta u bosansko srednjovjekovlje potkraleneuobiajene greke.20U svemu tome treba raunati s time da joj je zdravlje uto vrijeme ve bilo ozbiljno narueno i da se njezin ivot nakon pojave knjigeuskoro ugasio.

Indikativna je, kako kod Filipovia tako i kod drugih koji nastoje legitimi-rati unitarnu politiku opciju, lakoa s kojom zaobilaze recentnu historiografi-ju inozemnu posebno koja je tezu o bogumilstvu srednjovjekovne Bosneodavno uinila znanstveno deplasiranom. Jedno od takvih imena svakako jeNoel Malcolm uza sve primjedbe koje joj se mogu izrei, autor uspjene (is-tovremeno i jedine) sinteze cjelokupne bosanskohercegovake povijesti kojije upozorio: Ni oko jedne teme u bosanskoj povijesti nisu se toliko kopljalomila koliko oko izmatike Crkve bosanske u srednjem vijeku. Ni dan-da-nas se ne moe o toj temi raspravljati a da se ne dotaknu i suvremeni mitovi

18 Muhamed FILIPOVI,Bosna i Hercegovina najvanije geografske, demografske, histo-rijske, kulturne i politike injenice, Compact Publishing House, Sarajevo, 1997, 9.

19M. FILIPOVI,Bosna i Hercegovina, 10.20 Jo uvijek se ivo sjeam da je koncem osamdesetih godina prologa stoljea rukopis Nade

Klai stigao na recenziju Marku unjiu, profesoru na Odsjeku za historiju Filozofskog fa-kulteta u Sarajevu. Temeljit i akribian kakv je ve bio, profesor unji detaljno je proitaoi recenzirao rukopis te ga s kritikim opaskama vratio autorici. Uskoro se pojavila i knjiga,ali s imenima drugih recenzenata, dakle bez recenzije profesora unjia.


8/67


i ideologije kojima je ona posluila, ili koje je ona proizvela A nacionalnaheretika (ili navodno heretika) Crkva budi u historiara poseban osjeajidentifikacije s njom; za mnoge povjesniare Bosne ovaj osebujni bosanski

fenomen lei u samom srcu bonjake nacionalnosti. Nije udo to su se onikoji su pisali o toj temi s vremena na vrijeme ponaali kao da je u pitanju netovanije od puke znanstvenike objektivnosti.21Ovaj autor kojemu, nadamose, Filipovi nee spoitnuti velikosrpske ili velikohrvatske preokupacije, daoje jezgrovit odgovor na postavljeno pitanje: Ipak, pokazalo se da je teorijakoja je bila vie od jednog stoljea openito prihvaena, identifikacija Crkvebosanske s bogumilstvom, uglavnom tek plod pustih elja.22Dobro upuenu samu bit problema, ne podlijeui bilo kakvim apriornim nacionalnimshemama ili trulim kompromisima, Malcolm je naglasio da je suvremena

znanost udruena sa zdravim razumom iznijela niz prigovora bogumil-skoj teoriji. Jedan od tih prigovora odnosi se na steke, jer poistovjeivatisve steke kao takve s bogumilstvom znailo bi zamijeniti jedan misterijdrugim misterijem nepostojeih katolikih ili pravoslavnih nadgrobnihspomenika. S druge strane, ako su steci svojstveni bogumilstvu, udno jeto nema dokaza da su ih podizali i bogumili u Bugarskoj, Trakiji ili drugimpoznatim podrujima bogumilske djelatnosti Malo-pomalo je bogumil-ska teorija o stecima demontirana i odbaena.23Sada se od tih odbaenihi demontiranih teorija, kao odsekundarnih sirovina, pod svaku cijenu nas-

toje sklopiti unitarne teze o temeljnim i netemeljnim narodima. Cijela sepovijest pretvara u permanentnu kataklizmu, a svi mi u glinene goluboveizloene paraznanstvenimzalutalim mecima.

Mnogo prije Malcolma svoje je na povijesnim izvorima fundirane postav-ke o Crkvi bosanskoj koje drastino odudaraju od Filipovievih iznioameriki profesor John V. A. Fine.24 Raspravljajui o srednjovjekovnim iosmanskim korijenima suvremenog bosanskog drutva, isti je autor ponoviosvoje ve poznate stavove protiv bogumilskog karaktera Crkve bosanske:Domai izvori o crkvi [bosanskoj] bosanski i dalmatinski, posebno bogata

dokumentacija iz katolikog Dubrovnika ne sugeriraju to. Oni pokazuju da jeBosanska crkva, za razliku od bogumila i zapadnih neo-maniheja, prihvaalasvemoguega Boga, Trojstvo, crkvene graevine, kri, kult svetaca, vjerskuumjetnost i barem najmanje dio Staroga Zavjeta. Vrijedno je ponoviti da sudualistiki bogumili odbijali sve te pojedinosti. to vie, srdani odnosi koje

21 Noel MALCOLM,Povijest Bosne kratki pregled, Erazmus Gilda-Novi Liber-Dani, Za-greb-Sarajevo, 1995, 37. Naslov izvornika: Noel Malcolm, Bosnia A Short History,Macmillan, London, 1994.Preveo: Zlatko Crnkovi.

22

N. MALCOLM, nav. dj., 39.23 N. MALCOLM, nav. dj., 41.

24 John. V. A. FINE, The Bosnian Church: A New Interpretation. A Study of the BosnianChurch and its Place in State and Society from the 13th to the 15thCenturies, East Euro-pean Monographs, No. X, East European Quarterly, New York and London, 1975.


9/67


ovi izvori oslikavaju izmeu bosanskih sveenika i pravoslavnih i katolikihduhovnika i slubenika (ukljuujui one iz Dubrovnika i Ugarske) ne bi se mo-gli desiti da su ovi Bosanci bili maniheji.25Raunajui s tim da je u nekim pi-

tanjima i sama jo uvijek bila pod utjecajem starije nacionalno-romantiarskehistoriografije, protiv bogumilstva Crkve bosanske eksplicitno se izjasnila iMarian Wenzel26 autorica iznimno vrijedne monografije o ukrasnim moti-vima na stecima.27

Kranski unilateralizam kao iskonsko zlo

Druga metoda kojom se koriste pristalice bogumilskoga mita ogleda seu selektivnom pristupu pojedinim historiografskim djelima iz kojih, kao izknjige Nade Klai, trgaju citate koji, tako okljatreni i dekontekstualizirani,nasilno podupiru njihovo stajalite. Da je akademik Filipovi paljivo proitaoovu knjigu i da je razumio ono o emu Klaieva pie a pie izmeu ostalogao ideolokoj dimenziji kriarskih ratova voenih iz Ugarske protiv Bosne,tj. kako se u XIV. st. politiki protivnici pretvaraju u heretike28 ne bi muse desilo da otru ideoloku retoriku izvora zasnovanu na konfesionalnoj ra-zlici prihvati zdravo za gotovo, te na toj osnovi izgradi potpuno pogrenusliku o vjerskim odnosima u srednjovjekovnoj Bosni. Filipoviev diletan-

tizam pomijean sa vrelim poslijeratnim patriotizmom odraava u bonjakojhistoriografiji i publicistici rairenu arhainu nacional-romantiarsku tezuo sustavnom progonu bosanskih heretika u reiji papinstva i Ugarske, kojusu pojedinci poput Adila Zulfikarpaia daljnjom deformacijom povijesnihinjenica dodatno radikalizirali, tvrdei da je Bosna bila poznata po tome toje stotinama godina pod udarom kriarskih ratova pokretanih iz Evrope bra-

25 John V. A. FINE, The Medieval and Ottoman Roots of Modern Bosnian Society, u: TheMuslims of Bosnia-Herzegovina. Their Historic Development from the Middle Ages to theDissolution of Yugoslavia. Edited by Mark Pinson with a foreword by Roy P. Mottahedeh,Harvard University Press Cambridge, Massachusetts, 1993, 8.

26 Za ono to moemo nazvati bogumilskom povijeu Bosne sada se otkriva da je u velikojmjeri bila zamisao Janosa von Asbotha, slubenika u ranoj austrougarskoj administracijii lana maarskoga parlamenta, te njegova poznatijega kolege Benjamina Kllaya koji jeupravljao Bosnom od 1882. do 1903 Rendjeo vidi stvaranje lane povijesti kao rezultatspoznaje austrougarskih vlasti da e za ono to su smatrali nunim odvajanje Bosne i Her-cegovine od Srbije biti potrebna neka vrsta ideoloke podrke. Marian WENZEL, Bosan-ska povijest i austrougarska politika: Zemaljski muzej u Sarajevu i bogumilska romansa, u:

Erazmus, 15, Zagreb, 1996, 64. S engleskoga: M. Lovrenovi.27

Marian WENZEL, Ukrasni motivi na stecima, Biblioteka Kulturno nasljee, Veselin Ma-slea, Sarajevo, 1965.

28Nada KLAI, Srednjovjekovna Bosna. Politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove kru-nidbe (1377. g.), Grafiki Zavod Hrvatske, Zagreb, 1989, 288. i na vie drugih mjesta.


10/67


nila svoju vjeru.29Drugiautor ponavlja isti stereotip kada kae da je monaCrkva protiv krstjana otpravljala lovce heretika.30Svoju reputaciju au-tora najekstremnijih teza na ovom je pitanju potvrdio Enver Imamovi: Zato

dogaaj iz 1203. godine na Bilinu polju za bonjaki narod ima isto znaenjei teinu kao pokolj u Srebrenici iz 1995. godine.31 Ovi primjeri pokazujukako se mit transformira u ideologiju zatvoren, autoritarno formuliran su-stav ideja, vrijednosti, uvjerenja i predodbi.32

Kalemljenje srednjovjekovnih sa najnovijim povijesnim dogaajimaFilipovi je razradio do paroksizma svodei povijesni problem stradanjaBonjaka, pa i u najnovijem ratu, na pojam kranskoga unilateralizma sKatolikom crkvom i papinstvom kao stoernim pojmovima zla: Ugarska jevodila nekoliko krstakih pohoda na Bosnu, uglavnom na temelju zahtjevapoglavara Katolike crkve, tj. rimskih papa Svi ovi ugarski napadi i inter-vencije izazivali su duboke poremeaje u ivotu Bosne. Zemlja je bila izloenastalnim pljakama, dok je stanovnitvo podvrgavano progonima i nasiljimasvih vrsta Masovno odvoenje naroda u ropstvo i prodaja robova u Splitu iDubrovniku, pljaka i nasilje svih vrsta inesmiljeno ubijanje Bonjana, zbogtoga to su navodni jeretici, toliko nas podsjea na ono to se zadnjih go-dina zbivalo u Bosni, a to su sadanjim Bonjacima inili srpski i hrvatskiagresori, da se paralela ini apsolutnom. Tada su u pitanju bili neomaniheji,a sada su predmet progona postali muslimani. U oba sluaja se radilo o nekoj

vrsti kranskog unilateralizma.33Filipovi promovira Crkvu bosansku u nos-ioca ideje Bosne, ali ne nudi objanjenje to je ta ideja u stvarnosti znaila i toje bio njezin sadraj. Ono to on nudi da je Bosnasmatrana, kako od straneortodoksnih, tako i od strane katolikih krugova, kao drava utemeljena naidejama i praksi Crkve bosanske34 nedostatno je, jer te ideje i ta praksane objanjavaju bit srednjovjekovne bosanske drave, ije su feudalne insti-tucije formirane pod snanim zapadnim, u neto manjoj mjeri istonim utjeca-jima, pri tome ne gubei od vlastite izvornosti.35

29Ta srednjovjekovna bogumilska Bosna vodila je permanentni rat s Vatikanom, koji ju jenapadao posredstvom Ugarske, tada najvee vojne sile u Evropi. Ugarska je bila ruka i maRima, koji je bio odluio da na svaki nain uniti bogumilstvo u Bosni. esto smo imali potri krstake vojne na teritoriju Bosne u jednom stoljeu. Okovana Bosna. Razgovor: AdilZulfikarpai, Vlado Gotovac, Miko Tripalo, Ivo Banac. Moderator razgovora: Mladen Ma-loa. Tekst priredio: Vlado Pavlini, Bonjaki Institut, Zrich, 1995, 19, 21. i na vie drugihmjesta. Usp. Mustafa SPAHI,Povijest islama, El-Hidaja, Sarajevo, 1996, 559.

30 Rusmir MAHMUTEHAJI, Slovo iza slova: pjesnitvo Maka Dizdara, u:Forum Bosnae,br. 1-2, Sarajevo, 1998, 155.

31

Enver IMAMOVI, Osamsto godina Kulina bana, Osloboenje, 5. IV. 2003 Pregled, 11.32 Mirjana GROSS, Vijek i djelovanje Franje Rakoga, Novi Liber, Zagreb, 2004, 489.33M. FILIPOVI,Bosna i Hercegovina, 25, 66.34

M. FILIPOVI,Historija bosanske duhovnosti. Prahistorija, 58.35

Vidi odgovarajuu literaturu sadranu u popisu na kraju teksta.


11/67


Osim to je zastarjela i to boluje od predrasuda, ova kvazihistoriografskarekonstrukcija gubi iz vida to da je Crkva bosanska iako jurisdikcijski odvo-jena od Rima i Carigrada kao velikih crkvenih centara pripadala kranskoj

tradiciji, odnosno da nije predstavljala opoziciju kranstvu kao vjeri, negoetabliranim (slubenim) crkvama, prvenstveno Rimu. Dovoljno je pogledatiiluminirane kodekse Crkve bosanske iz XIV. i XV. stoljea Evanelje tepijeBatala, Kopitarovo evanelje, Vrutoko etveroevanelje, Nikoljsko evanelje,ajniko etveroevanelje, Hvalov zbornik, Hrvojev misal, Mletaki zbornik,Radoslavov zbornik pa se u to osvjedoiti.36 Politika se opozicija toFilipovi takoer gubi iz vida u pravilu imenovala heretinom, to znaida je politiki moral srednjovjekovne epohe bio povezan s konfesionalnimoprekama. To nije sporno, ali je sporno da se kod pojedinaca jo i danas

politiki moral zasniva na srednjovjekovnim konfesionalnim oprekama.Ovakvim autistikim nastupom kreira se i njegujepostratna kulturoloka

paradigma vrijednosni sustav natiman jedino za proizvodnju osjeajaomraze, ugroenosti, prijetnje, podozrenja i sumnje. Mobiliziraju se drevnepredrasude, sve snage se koriste za stvaranje neprijatelja jer je prijeko potrebanu njegovu spasonosnom znaaju i znaenju. Borba protiv neprijatelja pribavljaosjeaj vlastite vanosti, tako nestaje osjeaj nemoi, tako odjednom izranjavrsto tlo pod nogama. Tu je najvanije biti protiv neega, u konanoj linijinije ni vano protiv ega, jer neprijatelj postaje opravdanjem vlastite egzisten-

cije. Utirui put u nesreu, mit o neprijatelju preobraava se u politiki mit ozavjerenikoj i zakletoj zajednici protiv koje smisla ima jedino bespotednaborba. Neprijatelj tako postaje utemeljiteljem nae politike egzistencije.37

Najtea mentalna posljedica ovog rasprostranjenog i duboko ukorijen-jenog mita ogleda se u epskom kultu stradalnitva jednoj potpuno novojdimenziji bonjake historije koja je na povrinu isplivala s ratom kojise sada kao crvena nit provlai kroz cijelu prolost, u emu se glavna od-govornost za tragediju bogumilsku i bonjaku dovedene u istu ravan na lea svaljuje kranskoj Europi.38Ovaj kult stradalnitva kao smisaocijele bonjake povijesti jedan je autor formulirao na sljedei nain: Po-vijesni smisao strada nja bosanskih muslimana Bonjaka jeste u odbranibosanskohercegovake dravne posebnosti i islamskog identiteta naroda.39Pored mita o neprijatelju, smrt se takoer uzdie u podruje mitskog: Mito neprijatelju i smrti moe u svojim poecima da se doima nekako nastrano

36 O tome vidi: Mara HARISIJADIS, Iluminacija rukopisa bosanskog porekla u srednjemveku, u: Glas, CCCLIV, Srpska Akademija Nauka i Umetnosti, Odeljenje istorijskih nauka,knjiga 6, Beograd, 1988, 91-135.

37 fon KROKO, nav. dj. 32-35, 40.38

O tome dalje u tekstu.39 Esad HEIMOVI, Vrijeme Mehmeda Handia i nae vrijeme, u:Zbornik radova sa znan-

stvenih skupova o Hadi Mehmedu Handiu, El-Hidaje Udruenje uleme BiH, Sarajevo,1996, 111.


12/67


i gotovo bezazleno: kao nastranost proistekla iz naunikih kabineta ili kaoneko neobino romantiarsko zanesenjatvo Ali on sve blie i blie vodi doponora. Njegova poslednja re glasi: unitenje.40

Kao pogubna posljedica bogumilizacije i etatizacije bosanskog srednjo-vjekovlja, kod Bonjaka se stvara sve snaniji osjeaj eurofobije i kulturnogizolacionizma. Novija istraivanja ovaj ideologem o kriarsko-inkvizitorskompritisku na Bosnu ine deplasiranim, postavljajui akcent u odnosima izmeuBosne i Ugarske na pitanje bosanske krune i njezina legitimiteta na jednoj,odnosno na problem bosanske biskupije kao sredinjeg pojma u odnosimaRimske kurije i Ugarske kada je o Bosni rije na drugoj strani.41Pogreno jetakoer pojam kriarskoga rata svoditi samo na odnose izmeu slubene Crkvei heretika jer su se kriarski ratovi, i to u daleko rasprostranjenijoj formi, vodiliizmeu krana, u emu srednjovjekovna Bosna nije bila iznimka.42Filipovi,osim toga, pravi i sljedei faktografski promaaj kada tvrdi da je zvaninakatolika hijerarhija (biskup vrhbosanski i biskupija) otila u izgnanstvo, ato se dogodilo jo 1463. godine, tj. nakon osmanskih osvajanja Bosne.43Sjedite bosanske katolike biskupije dobro je poznato premjeteno je izBosne u akovo sredinom XIII. stoljea, a Crkva bosanska sa svojim pogla-varom djedom (episkopom) tada se javila kao njezina supstitucija.44Uza sveto kod Filipovia se i ne jednom javlja problem poznavanja elementarnefaktografije, kao u sluaju kada glasovito maarsko crkveno sredite Ostrogon

smjeta u Austriju!

Mit o uljezima Mit o temeljnom narodu

Napajajui se idejom apriorne negacije nacionalnog srpstva i hrvatstvau BiH zastupajui nimalo bezazlenu tezu o historijskoj tetnosti srpskog ihrvatskog nacionalnog izbora izvodei ideju bonjakog stradalnitva jood srednjeg vijeka u emu su, kako kae, presudnu ulogu odigrali tadanji

40 fon KROKO, nav. dj. 45, 111.41 Usp. Dubravko LOVRENOVI, Bosanski rusag i sveta kruna bosanska, u:Bosna francis-

cana, br. 19, Sarajevo, 2003, 79-106; Sreko M. DAJA, Bosansko srednjovjekovlje krozprizmu bosanske krune, grba i biskupije, u:Juki, br. 15, Sarajevo, 1985, 81-102.

42O tome opirno: N. HOUSLEY, Crusading and Warfare in Medieval and Renais-sance Europe, Ashgate, Variorum, Aldershot-Burlington USA-Singapore-Sydney,2001.

43 Muhamed FILIPOVI, Konzulska vremena Kako je ideja slobode i jednakosti ljudi dolau Bosnu, u:Francuski konzulat u Bosni 1806-2006 i travnika hronika Ive Andria. Zbornikradova povodom dvjestagodinjice otvaranja Generalnog konzulata Francuske u Travniku,Ambasada Francuske u Bosni i Hercegovini, Odjel za kulturnu i naunu saradnju, Posebnaizdanja, Tom 1, Travnik 12 maj 2006, 102.

44 Izmeu ostalih o tome: Jaroslav IDAK, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Liber,Zagreb, 1975, 177-209.


13/67


centri Katolike i Pravoslavne crkve te njima podlone drave, Filipovidalje razrauje unitarnu sliku prolosti: to je, meutim, izbor srpstva ihrvatstva odista donio svim stanovnicima Bosne dobro smo iskusili tokom

zadnjih stotinu pedeset godina. O tome sam neto rekao jo 1966. godine upoznatom eseju Bosanski duh u knjievnosti ta je to? Tada sam upozo-rio da je razarajui faktor unutarnjeg jedinstva, harmonije i specifinostimultikulturne duhovne i svake druge situacije u Bosni bila nacionalnapropaganda koja je koristila, posebno, knjievnost kao instrument na-cionalizacije ljudi i time razarala stoljeima tkano fino i delikatno tkivobosanskog zajednitva, izraenog u multilateralizmu i onom specifinomkulturnom kosmopolisu kakav je postojao u Bosni jo od prvih vremenanjenog nastanka, a koji je bio tako uporno napadan i negiran, ak tretiran

i orujem, u akcijama koje su dolazile iz tadanjih centara Katolike iPravoslavne crkve i njoj podlonih drava.45Te podlone drave bile su,kako to vidi Filipovi, Raka, Zeta i Hrvatska, a one su opet bile usmjereneprotiv Bosne jer je ona svagda bila politiki samostalna.46Filipovi ak-tualne politike animozitete prenosi u daleku prolost tako da na sceniostaje jedna vjeno okotala slika povijesti: na jednoj strani MI pravedni,naivni, ugroeni, na drugoj pak ONI podli, nedostojni, koji nam radeo glavi. Na koncu se ovaj konstruirani, pseudopovijesni svijet ideja, za-konomjerno pretae u politiki ivot koji u drutvenom tkivu proizvodi

kancerogene posljedice. Jedan od Filipovievih problema je i taj to je onpreko svake zdrave mjere fasciniran vlastitom nacijom i to u drugim naci-jama vidi samo izvor opasnosti. Tako se metodom diskvalifikacije stvaranegativni stereotip o protivniku i pozitivni stereotip o sebi samome.47Pojmovi neprijatelji drugipretvaraju se u sinonime, to je opa osobinajunoslavenskih nacionalizama u njihovoj meusobnoj ovisnosti. Historij-sko iskustvo pokazuje da su stereotipi mnogo vie sredstvo za postizanjeodreenih politikih ciljeva, nego stvarno uvjerenje onih koji ih iznose.Predrasuda na kojoj se gradi stereotip miljenje je bez prosuivanja do-

sljedno tome, nacionalni duh nastao na negativnom stereotipu bez stvarneje samosvijesti.48Raskorak s razumom u koji stereotip zakonomjerno vodimoe se izbjei ima li se na umu misao njemakog etnologa Klausa Rotha:

45 Muhamed FILIPOVI,Historija bosanske duhovnosti.Epoha modernizacije, Svjetlost, Sa-rajevo, 2004, 13.

46Muhamed FILIPOVI,Pitanje odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini 1992-1996. godi-ne, Sarajevo, 2002, 88.

47 Usp. Jozo DAMBO, Stoljee fra Grge Martia. Dihotomija svjetova franjevaca Bosne Sre-brene, u: Zbornik radova znanstvenog skupa: Fra Grgo Marti i njegovo doba, Zaviajniklub Posuje Zagreb, Zagreb, 1996, 52-53.

48 Olivera MILOSAVLJEVI, Stereotipi o drugima kao opravdanje (argument) nacionalizma.Primer: srpski intelektualci o Hrvatima, u: Dijalog povjesniara istoriara, 1, Peuh 20.- 22. studenoga 1998, Priredili: Hans-Georg Fleck i Igor Graovac, Friedrich Naumann Stif-tung, Zagreb, 2000, 23-34.


14/67


Nije dakle problematino postojanje stereotipa, mitova i identiteta, negoto kako se s njima postupa.49

Alternativa ovoj nepokretnoj i ubitano monotonoj arkadiji koju zastupaFilipovi provjereni je pristupsine ira et studio, koji pokazuje da je transformacijabosanskih katolika u nacionalne Hrvate transformacija naroda u naciju biodug(oroan) proces, osim s unutarbosanskim, organski povezan s politikim ikulturnim strujanjima u susjednoj Hrvatskoj, ali i u irem okruenju.50

I dalje Filipovi: Oni [Bonjaci] stoga predstavljaju najbitniji dio stanovni-ka Bosne, u smislu davanja njenoj egzistenciji osobitosti i individualnosti, kojaje bitna za njenu dravnopravnu kao i politiku neovisnost. Stoga su oni kimaili sol zemlje Bosne Zbog toga se sa mnogo razloga moe rei da e oni, kao

najbrojniji i za zemlju Bosnu najtjenje povezani njeni stanovnici, ponovo dase oporave i obnove svoj uticaj na cjelokupni njen ivot. Oni su Bosnu i sadaodbranili i to im daje pravo da odluujue utiu na njenu sudbinu.51Mitovio neprijatelju i smrti povezani su sa inom utemeljenja i ostvarenja nacio-nalne drave.52Ovim apsolutom prolosti stvara se sakralizirana sadanjost,mobilizirajua poruka za mase. Posjedujui mo reverzibilnosti, mit djeluje iprema prolosti i prema budunosti.53

Poistovjeivanje srednjovjekovne bosanske dravnosti s Bonjacima te os-manskim politikim i kulturnim nasljeem u korijenu je netono, jer duhovne

veze s bosanskim srednjovjekovljem, pa i sa tadanjom dravnom tradicijom,u osmanskom periodu njegovali su i ouvali jedino bosanski franjevci.54Nema,naime, u muslimanskoj pisanoj i usmenoj tradiciji u Bosni bilo kakvih referen-ci na bosansku dravu i bosansko kraljevstvo.55Ova po sebi razumljiva i lakoprovjeriva injenica ne bi se smjela, kako to ini Zulfikarpai, izjednaavati shrvatskim nacionalizmom.56To posebno postaje tetno kada se kao alternativa

49 Jozo DAMBO, Maledicta Ethnica. O nacionalnim stereotipima i verbalnoj agresiji, u:Zbor-nik u ast dr. fra Ignacija Gavrana, Udruga aka franjevake klasine gimnazije Visoko,Zagreb, 1999, 119.

50 O tome sa popratnom literaturom vidi: Petar KORUNI, Fra Grgo Marti i hrvatski nacio-nalni pokret, u:Zbornik radova znanstvenog skupa: Fra Grgo Marti i njegovo doba, Zavi-ajni klub Posuje Zagreb, Zagreb, 1996, 57-78.

51M. FILIPOVI,Bosna i Hercegovina, 30, 45.

52 fon KROKO, nav. dj., 157.53

R. GIRARDE, nav. dj., 112, 120.54

O tome vidi: Stjepan LOVRI, Bosanska srednjovjekovna dravnost u tradiciji Bosne Sre-brene, u:Zbornik radova sa znanstvenoga skupa u povodu 500. obljetnice smrti fra AnelaZvizdovia, Sarajevo-Fojnica, 2000, 275-283.

55 O tome vidi: Aia SOFTI, Usmene predaje Bonjaka, BKZ Preporod, Sarajevo, 2002.56

Povijest franjevakog reda u Bosni morala bi se oistiti od nacionalistikih natruha koji njihprikazuju kao iskljuive nosioce bosanske dravnosti, bosanskoga identiteta. To je pretjerano.Jednako kao srpski, tako i hrvatski nacionalizam eli dokazati svoje pravo na Bosnu, pa se tvr-di kako su bosanski franjevci ondje bili jedini branitelji hrvatstva. Okovana Bosna, 42.


15/67


nudi rigidno mitologizirana bonjaka dravotvornost, iji korijeni navodnoseu u bosanski srednji vijek.57Pri tome se gubi iz vida da srednjovjekovniljudi sebe primarno nisu doivljavali kao podanike ili graane neke drave,

nego prije svega kao lanove nekog stalea primjerice sveenstva i ari-stokracije ili neke korporacije.58Srednjovjekovna dravotvornost osim toga bez obzira na to tko su bili njezini stvarni li navodni nosioci u dananjimokolnostima liberalne demokracije malo ili nimalo vrijedi. Pojava modernedrave podudarila se s raspadom srednjovjekovnog socijalnog i ekonomskogsustava zasnovanog na tradiciji, hijerarhiji i imovini,59tako da se pozivanje nasrednjovjekovnu dravotvornost kao na vrhunski povijesni argument ne moeimenovati drukije nego anakronizmom. Zamislimo, naime, da se dananjieuropski politiari u svojim programima pozivaju na srednjovjekovne dina-

stije i vjerske interpretacije politikog ivota!Filipovi, meutim, uporno i rado koketira s pojmom srednjovjekovne bo-

sanske drave i dravnosti, naglaavajui navodnu slijepu odanost bosanskevlastele centralnim institucijama.60 Ostavljajui po strani okolnost da seFilipovi na poetku XXI. stoljea referira na osionu srednjovjekovnu bosan-sku vlastelu kao mjerilo odnosa prema dravi i centralnim institucijama, ina ovom se primjeru oituje da on drugima u pravilu zamjera upravo ono toi sam ini. Slaba je utjeha to to je i njemaka nacionalna drava, prizivajui

57 Nije ta tradicija ponovno stvorena u 18. i 19. stoljeu, nego je neprekinuto ivjela. Mi ima-mo pisaca na arapskom i na turskome jeziku iz 16. stoljea , koji se u svojim izvjetajimaTurcima pozivaju na Bosansko kraljevstvo. Jer, na kraju krajeva, ti Hercegovii, sinovi i di-rektni potomci kraljeva i plemia bosanskih, postali su veliko plemstvo na turskome dvoru.Oni nisu mogli a da ne gaje svoju familijarnu tradiciju i da se ne ponose i odravaju svijesto svome visokom podrijetlu. Tako je ta dravnost bosanska bila isto tako iva u musliman-skom elementu kao to je bila i u katolikom. Okovana Bosna, 40.

58 Marvin PERI, Intelektualna istorija Evrope, Clio, Beograd, 2000, 132. Naslov originala:Marvin Perry,An Intellectual History of Modern Europe, 1993.Preveo sa engleskogore

Krivokapi.59M. PERI, nav. dj., 135.60 Pokrajinski vlastodrci i feudalni monici, kao npr. Hrvoje Vuki Hrvatini ili Sandalj

Hrani Kosaa, znali su veoma dobro da samo u okvirima bosanske feudalne dravei uz odreeni odnos prema njenim centralnim institucijama, kakve su bili ban ili kraljBosne i sabor, odnosno Stanak sve Bosne, njihova vlast ima smisla, dri se i moe daopstane. Stoga oni nisu nikada pokuavali da iziu iz okvira te Bosne i branili su njenojedinstvo i poredak, koji je u njoj vladao Naime, ovi su moni regionalni gospodaribili snana prepreka bilo kakvoj akciji koja je dolazila izvan Bosne i imala za cilj da Bo-snu dovede u ovisnost od stranih feudalnih gospodara ili hrvatskih banova, ili srpskih

i ugarskih kraljeva o tome imamo brojne dokaze u ratovima koje su upravo ovi po-krajinski vlastelini vodili za Bosnu, a protiv intervencija i nastojanja stranih vladara daprodru i da se zadre u Bosni. Muhamed FILIPOVI,Bosna i Hercegovina u okovimanacionalizma. Uloga nacionalnih ideja, nacionalnih politikih ideologija i politika u dr-avnom i ustavnopravnom razvoju Bosne i Hercegovine tokom XX. stoljea, Sarajevo,2003, 150.


16/67


u sjeanje staru carsku veliinu Friedricha Barbarosse, nastojala izgraditi po-vijesni temelj kojega nije bilo.61

Zabrinjavajue je da Filipovi plasira jednu takvu pogubnu tezu o historij-skoj krivnji jednih i historijskoj nevinosti drugih, o temeljnosti jednih a mar-ginalnosti drugih naroda, jer bi morao znati kakvim su nesagledivim poslje-dicama u prolosti, prije svih masovnim zloinima, raale ovakve zloudneideologijske slike povijesti. Pri svemu tome on previa okolnost da su procesinacionalne samoidentifikacije bosanskih pravoslavaca i katolika zapoeli joprije ulaska Austro-Ugarske u Bosnu 1878. godine, te da ih ni tada nije bilomogue zaustaviti i vratiti natrag.62Previa i to da je osmanski reim zabran-jivao srpsko i hrvatsko ime u Bosni i Hercegovini.63

Kontraproduktivno je prokazivanje srpstva i hrvatstva kao tetnih, umjet-nih i uvoznih povijesnih kategorija, odnosno insistiranje na potrebi povrat-ka zajednikoj bosanskoj naciji, jer su tu mogunost u samome startu pot-kresali upravo oni koji su ustrajavali na diskriminatorskim politikim i so-cijalnim odnosima u osmanskoj Bosni.64 Otuda ne treba uditi to su kodbosanskohercegovakih katolika druge politike i nacionalne opcije najprijeilirizam i jugoslavenstvo, zatim konano hrvatstvo odnijele prevagu nadidejom integralne bosanske nacije koju je zastupao bosanski franjevac AntunKneevi. Dakako, Kneevievo bonjatvo i bosanstvo ureeno je prosvje-

titeljskom aureolom, ono zagovara ideju narodnog jedinstva za pravoslavne,katolike i muslimane, odnosno ideju reafirmacije srednjovjekovne bosanskedravnosti na principima ravnopravnosti.65 Kneeviu se ne moe prigovo-riti za nacionalizam kao politiko naelo koje zastupa ideju o istovjetnostipolitike i nacionalne jedinice.66Kneevieva percepcija Bosne i bonjatva,za razliku od Filipovieve, moe izdrati i najstrou provjeru demokratskihideala, to znai politikoloko, povijesno, socioloko i antropoloko vred-novanje, jer polazi od triju osnovnih ideala: od ideala slobode, jednakosti ibratstva.67

61 fon KROKO, nav. dj., 93-95.62

Ivan LOVRENOVI, Unutarnja zemlja, 137.63

Sreko M. DAJA, Bosna i Bonjaci u hrvatskom politikom diskursu, u:Eseji, razgovori,polemike, prijevodi, Udruga aka i prijatelja Franjevake klasine gimnazije Visoko po-drunica za Njemaku, Priredio: Jozo Dambo, Mnchen, 2005, 83.

64 S. M. DAJA, Politika zbilja i povijesna percepcija Karaulina razdoblja bosansko-herce-govake povijesti, 96.

65Slavko KOVAI, Spisateljska djelatnost fra Antuna Knaevia, u: Juki, br. 2, Zbornikradova, Sarajevo, 1972, 121-137.

66Usp. Ivo RENDI MIOEVI, Etnopsihologija i nacije u Iliriku, u: u: Dijalog povje-sniara istoriara, 1, Peuh 20.-22. studenoga 1998, Priredili: Hans-Georg Fleck i IgorGraovac, Friedrich Naumann Stiftung, Zagreb, 2000, 93.

67Dubravka STOJANOVI, Istorijski problemi demokratizacije: primer Srbije, u: Historio-grafski vidici, I, Uredila: Sonja Dujmovi, Forum Bosnae, br. 32, Sarajevo, 2005, 88.


17/67


Njegujui na ovakav autistian nain misao o vlastitoj povijesnojveliini i izabranosti, unitarno raspoloeni Bonjaci poput Filipovia iz-ravno potiu Hrvate i Srbe na secesionizam koji je u spletu povijesnih

okolnosti ve kodiranu njihovu nacionalnom identitetu. U istom pravcuvodi sve ee i sve tvrdoglavije opetovana ideja jedan ovjek jedanglas, kao formula za razrjeenje aktualne politike krize i stanja beznaa.U sadanjim okolnostima pogreno je igrati na mimikriju ovoga tipa, jer suje diskreditirali rat i poslijeratni razvoj, te je unaprijed itljiva i kao takvaneprihvatljiva. Dananja BiH preesto i gotovo u pravilu jednostranousporeena sa vicarskom daleko je ispod one politike kulture i zrelostikoja krasi graane te zemlje, smjetene izmeu njemakog, francuskogi talijanskog prostora. Osim toga, vicarska drava i njezin suvremeni

politiki sustav rezultat su dugotrajnog evolutivnog procesa, u kojemu jejo 1874, nakon mnogih ustavnih reformi, donesen Ustav kojim je suve-renitet podijeljen izmeu savezne drave i kantona.68U Bosni i Hercego-vini jo uvijek se na postulatima politikoga ivota XIX. st. vodi tekarovovska borba izmeu domaih politikih, intelektualnih i vjerskih pseu-doelita, u kojoj kao konana rtva strada ideja politikoga bosanstvakaoplatforme za trostruku politiku lojalnost dravi Bosni i Hercegovini.69Napitanju odnosa prema politici, odnosno prema politikoj istini, testira svo-ju vjerodostojnost suvremeni intelektualac podvrgavajui postojei pore-

dak kritici, ili pak branei ga i sluei mu.70

Kod nas je na cijeni izgradnjastrategijske paradigme sraunate evokacije folklorne matrice koja le-gitimira ideju uzorne povijestiu smislu njezina posveivanja koje jamiuzajamno sporazumijevanje u okviru grupe.71

To objanjava da su umjesto potrage za modernim politikim modelom mi-tologizatori prednost dali izgradnji politikog okvira koji umjesto suradnje ikomplementarnosti namee dominaciju i asimilaciju. Nije jasno je li Filipovisvjestan golemoga intelektualnog rizika koji kao marksistiki filozof preuzi-ma kada se eli ogledati na polju historiografije gdje se, dijelei lekcije o

znanstvenoj ozbiljnosti, kree uglavnom unutar neinventivnih kompilatorskihpostupaka, daleko od izvorne grae i relevantne literature pisane na domaimi stranim jezicima, bez kojih su komparativni uvidi u bosanskohercegovakupovijest unaprijed osueni na neuspjeh. Zato je njegova knjiga Historija

68 Boo EPI, Suvremeni politiki sustavi. Drugo dopunjeno izdanje, Logos, Split, 2000,179-184.

69 Sreko M. DAJA, Sudbina neukihi malihne izgleda ruiasto, u:Eseji, razgovori, polemi-ke, prijevodi. Udruga aka i prijatelja Franjevake klasine gimnazije Visoko podrunica

za Njemaku. Priredio: Jozo Dambo, Mnchen, 2005, 157.70 Sreko M. DAJA, Politiki profil fra Grge Martia, u:Zbornik radova znanstvenog skupa:Fra Grgo Marti i njegovo doba, Zaviajni klub Posuje Zagreb, Zagreb, 1996, 33.

71 Ivo ANI,Prevarena povijest. Guslarska estrada, kult hajduka i rat u Hrvatskoj i Bosni iHercegovini 1990-1995 godine, Durieux, Zagreb, 1998, 15.


18/67


bosanske duhovnosti. Prahistorija ocijenjena kao nakladniki promaaj ikao znanstveno neozbiljna.72

O kritici i kritizerstvu

NaPeriinu znanstveno utemeljenu kritiku Filipovieva volebnog poku-aja da sintetski predstavi povijest bosanske duhovnosti u prethistoriji, osvr-nuo se dr. Senadin Lavi s Fakulteta politikih nauka u Sarajevu. Kaimoodmah: krajnje proizvoljno i neuvjerljivo, sa stajalita moderne historijskeznanosti (medijevalistike posebno) promaeno i rigidno, nacionalno pristrano,do neke mjere naivno i uproeno, u pojedinim dijelovima prizemno i selek-

tivno. Istina je i to: uz nastojanje da se svemu priskrbi akademska razina iznanstvena vjerodostojnost.

U dananjim okolnostima galopirajue drutvene erozije gdje cilj (i nesamo u politici) opravdava svako sredstvo, Laviev pokuaj da Periu diskredi-tira kao njemu anonimnog i sasvim nepoznatog autora i malog igraa ustartu vie govori o njemu nego o Perii.73Moja je prednost u tome to osobnone poznajem nijednoga od njih dvojice, tako da svoje prosudbe ve i zbogtoga mogu donositi bez suvinih strasti. Nije, naime, niti moe biti osnovnikriterij kvalitete znanstvenog teksta afirmiranost autora, nego je to u prvome

redu tekst kao takav, odnosno njegova argumentacija. Ime autora u principuse moe zanemariti, to ne znai da od afirmiranog imena neemo oekivativie nego od onoga koje to nije. Zato u ovome sluaju Lavi ne govori uprilog Filipoviu (bez obzira koliko se trudio, istovremeno nastojei ostatineutralan), jer se ispostavlja bjelodanim da argumentacija anonimnog i sa-svim nepoznatog autora i malog igraa daleko nadmauje pretpostavljeniznanstveni autoritet jednog akademika. Znai li to da bi za kritiku Filipovievihstavova najprije trebalo ispuniti uvjete nekog javnog natjeaja? Ne znam pritome jesam li ja prema Lavievim kriterijima dovoljno poznat i priznat da bih

stekao licencu za kritiki osvrt na Filipoviev tekst? Bez obzira na odgovor,preuzeo sam stanovit rizik, svjestan da mogu proi poput Perie, koji je s nok-ta optuen za jedan projektiran i planski, donekle nemut i nedorastao, dije-lom ogranien nevidljivim presupozicijama i arheolokim preciznostima,pokuaj da se napravi kritiki osvrt na djelo Muhameda Filipovia Historijabosanske duhovnosti.

Nije, dakle, kako bi to htio Lavi, glavni ton Periinog teksta redukcio-nistiki par excellence, bespredmetno je Periu omalovaavati jer toboe

72 Vidi informativan i zaokruen kritiki prikaz: Darko PERIA, Muhamed Filipovi,Histo-rija bosanske duhovnosti. Prahistorija. Biblioteka Izdanci, Svjetlost, Sarajevo, 2004, 390stranica, 14 slika, u:Bosna franciscana, br. 22, Sarajevo, 2005, 267-287.

73 Senadin LAVI, Apriorne konstrukcije o izvornosti i heretike dekonstrukcije, u: GodinjakBZK Preporod, Godina V, Sarajevo, 2005, 35, 38.


19/67


nije naviknut da ita neto to je napisano filozofskim stilom, zato jer jeovaj nepoznati gospodin Filipoviu odrao pravu lekciju iz elementarnefaktografije, historijske metodologije i logike, gotovo na svakoj stranici knjige

ukazujui na njezine katastrofalne promaaje. Proziran je zato Laviev pokuajda sve prikae kao plod Periine zle namjere da tiho provue sadraj nekolikohipoteza kao da se radi o nesumnjivim istinama i da pri tome neprimjerenimvokabularom devalvira autora. Peria i to je puna istina ne provlai nikakvehipoteze jer on, za razliku od Filipovia, suvereno vlada materijom o kojojraspravlja. Ova se nesumnjiva injenica ne moe sakriti nikakvimsmokvinimlistomnavodnogafilozofskoga stila. U korijenu je pogrena Lavieva ocjenada Filipovi pokazuje da postoji i da se moe znanstveno prezentirati povijestbosanske duhovnosti, jer upravo je on svojim nainom i svojim stilom takvoj

mogunosti (koju ni Peria ne dovodi u pitanje) krila podrezao ve u samomestartu. Lavi je u pravu kada tvrdi da se ne moe misliti dio ili element cjelinebez principa konteksta; problem je meutim u tome to je Filipoviev pokuajreprezentativan ba za takav oskudni nain promiljanja lienog konteksta ineophodnih paralelnih uvida. Napokon, kljuni je problem u tome to je zaFilipovia pojam bosanske duhovnostisvediv samo na bonjako-musliman-sku komponentu bosanskohercegovake pluralne povijesne scene.

Ovakvom manipuliranju prolou iz koje se crpu aktualni politiki argu-menti podlegao je i sam Lavi kada se nekritiki, u duhu pseudo-znanstvene

nacional-romantiarske magle XIX. stoljea, ushieno poziva na heretikuprolost srednjovjekovne Bosne, izjednaavajui vjerske pojmove koji se ni-kako ne mogu dovesti u istu ravan.74 Bez obzira koliko mekano intoniran,Laviev naknadno konstruirani heretiki nacionalizamhrani se istim duhomapriornog ideologiziranja kojim je proet redakcijski predgovor Zbornika ra-dovaBosna i Hercegovina i svijet, objavljenog u Sarajevu 1996. godine.75

Sekte su, naime, a Crkva bosanska je kranska sekta alternativna bisku-pija sredinom XIII. st. u akovo dislociranom kaptolu katolike biskupije,jurisdikcijski neovisna o Rimu i Carigradu oduvijek postavljale stroedogmatske zahtjeve nego tzv. etablirane vjerske zajednice. Zato je Crkva bo-sanska bila znatno dogmatskija od Katolike crkve koja se njome aktivnobavila, te je pogreno tvrditi da je imala neto nedogmatsko. Time se Lavipridruio onim bonjakim mitologizatorima kojima poznavanje crkvenepovijesti heretika terminologija, crkveno-politika tektonika europskogsrednjovjekovlja, dogmatika, politiki karakter hereze i meukonfesionalne

74 Bosanski heretici su vaan element heretike i slobodarske Evrope s arijancima, manihej-cima, gnosticima, albigenzima, valdeanima, katarima, patarenima, husitima, bogumilimaitd., kao onima koji su imali neto svoje (vlastiti otklon), autohtono, originalno, specifino,nekanonsko, emancipatorsko, nedogmatsko S. LAVI, nav. dj., 42.

75 Prolost, kao i sadanjost zemlje Bosne u biti je patnika, poevi od krstakih pohoda protivCrkve bosanske, do najnovijih dana. Historiografska znanost jo nije dala cjelovit sud ougarskom zlu nanijetom ovoj zemlji u srednjem vijeku.


20/67


opreke nije jaa strana. Lavi se tako ukljuio u raspravu zapoetu u drugojpolovici XIX. stoljea, kada je u historiografiji postavljeno pitanje: ija je(srednjovjekovna) Bosna? Odgovor koji on daje, ako i jest sofisticirano

zamagljen, ne razlikuje ga bitno od srpskih i hrvatskih mitologizatora i nji-hovih oskudnih promiljanja o pitanjima kulture i kontinuiteta u povijesti.Tu od pomoi ne moe bitifilozofski stil, jer kritiara neizbjeno zadesi efektbumeranga.

Mitologizatori su fascinirani kontinuitetom kao da kontinuitet nije netovie od pukog trajanja i manje od progresivnog razvoja, jer se on ne zasniva nasamodopadljivom mnijenju da je itav povijesni tok bio svrhovit i da je vodioka naoj suvremenoj osrednjosti kao svom cilju i ostvarenju.76 Potreba zakontinuitetom pod svaku cijenu ukazuje na strah za identitet, kao da identitetnije prije svega osobno vlasnitvo kojim se slobodno raspolae, te se u njegamoe i dodavati i oduzimati u krajnjoj liniji moe se i promijeniti. Ako inamee restrikcije, identitet nije naa krvna grupa s kojom se raamo i nosimoje cijeli ivot: identitet je podruje ljudske kreacije.

Ako na ovom pitanju Lavi iskazuje sve slabosti vlastite pozicije, tankogi pogrenog historijskog znanja koje bi pod hitno trebalo modernizirati, ondase na sljedeem primjeru ogleda njegova selektivna metoda. Spominjui ne-giranja bonjakog identiteta novijega datuma koja dolaze iz Hrvatske, on

s punim pravom ukazuje na jednu opskurnu pojavu, meutim problem je utome to Filipovi to isto i jo upornije ini kada je u pitanju hrvatski i srpskiidentitet u Bosni i Hercegovini, a to Laviu nije povod za zabrinutost. Zato jesljedei citat iz Lavievog teksta primjenljiv ponajprije na Filipovia: Svakipartikularni pristup razumijevanju Bosne, meutim, ima problema s falsifici-ranjem njenog sadraja bez obzira da li je on religijski, dogmatiki, nacio-nalni, plemensko-regionalni ili provincijalni. Filipoviev pristup kolski jeprimjer partikularnog, ostraenog pristupa.

Laviev pokuaj da delegitimira Bosnu kao mjesto jedne istine pro-

maen je jer o jednom povijesnom subjektu ne moe postojati vie od jednepovijesne istine. Ako i priznaje razliita stajalita, pluralizam te vrste hi-storiografska metoda ne poznaje. Apsolutna se objektivnost u historiografiji,istina, ne moe postii, ali se ne moe zauzeti ni neutralan stav prema pred-metu istraivanja, odnosno preporuljivo je nastojanje da se stvari promotresa stajalita aktera povijesti.77 U tom postupku od pomoi je Braudelovkoncept historije kao fenomena dugog trajanja koji sm postavlja svevelike probleme dananjih i nekadanjih drutvenih struktura kao jedini

76 Karl LWITH, Svjetska povijest i dogaanje spasa, August Cesarec Zagreb - Svjetlost, Sa-rajevo, 1990, 49. Naslov izvornika: Karl Lwith, Weltgeschichte und Heilsgeschehen. Dietheologischen Voraussetzungen der Geschichtsphilosophie, Verlag W. Kohlhammer, 1953.Prijevod: Mario Vuki.

77 I. OLOVI, nav. dj., 134.


21/67


nain govora koji povezuje istoriju sa sadanjou i pretvara je u nedeljivucelinu.78 Ovdje se kao primarno postavlja pitanje mjesta historiografije udrutvu s jedne strane, odnosno problem usitnjavanja historije s druge.

Dodue, i Peria odstupa od znanstvenih postulata kada govori o Ugarsko-hrvatskom Kraljevstvui bosanskim vladarima koji su bili u vazalnom odno-su prema ugarsko-hrvatskim kraljevima. U povijesnim izvorima ne postojidravni subjekt imenovan Ugarsko-hrvatskim-Kraljevstvom, to znai da seradi o neologizmu, jer se dravni subjektivitet temeljio nasvetoj kruniugarskoj,dok je vazalstvo predstavljalo suvie fluidnu kategoriju da bi se njome vjero-dostojno mogao opisati kompleksan odnos izmeu dvaju neovisnih politikihsubjekata, u ovom sluaju Ugarske i Bosne.79U red slinih pogreaka ide itvrdnja da bosanski vladari od bana Kulina do kralja Stjepana Tomaevianikada nisu bili pripadnici Crkve bosanske ve su jasno isticali svoju pri-padnost Katolikoj crkvi.Bosanski su vladari ve od bana Ninoslava, zatimmnogo naglaenije od Stjepana II. Kotromania, bili izloeni konfesionalnimdilemama, to znai da su pehlivanili izmeu Katolike crkve i Crkve bo-sanske (izmeu dviju kranskih konfesija) sa svim posljedicama politike isociopsiholoke naravi koje su proizlazile iz takvoga nezahvalnog poloaja.80Drugim rijeima: bosanski su Kotromanii bili izloeni drami dvostrukogkonfesionalnog identitetai to mnogo prije drugih europskih vladara koji su senali u procijepu izmeu katolianstva i protestantizma.

Groteskno je, nekorektno takoer, s Lavieve strane prstom upirati u Stje-pana Bua i njegovu knjigu Problemi etnogeneze Hrvata, objavljenu davne1970. godine s primordijalistikom tezom oHrvatima od stoljea sedmog, apri tome itatelje Preporodovoga Godinjakane informirati o cijeloj plejadihrvatskih znanstvenika poput Nade Klai, Tomislava Raukara, Ive Goldsteina,Nevena Budaka, Sreka M. Daje, Luke akovia, Ive Banca, Mirjane Gross,Petra Korunia koji su o tome problemu pisali bez aprioristikih konstrukcijaXIX. stoljea. Naivno je meutim Lavievo uvjerenje, pri emu samo ponav-lja greku staru stotinu i vie godina, da e za rastui bonjaki nacionalizampokrie nai u hrvatskom nacionalizmu i to selektivnim pristupom informaci-jama koje podastire Preporodovom itateljstvu. Zato se u principu postav-lja problem kredibilnosti njegove tvrdnje da je naa budunost pluralistikagraanska Bosna i Hercegovina,jer ona po zlu automatizmu priziva asoci-

78 Fernand BRAUDEL, Spisi o istoriji, Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1992, 7. Naslovoriginala:Fernand Braudel, Escrits sur lHistoire, Flammarion, Paris, 1969. Preveli: BrankoJeli, Ivanka Pavlovi, Ksenija Jovanovi.

79 Dubravko LOVRENOVI,Na klizitu povijesti. Sveta kruna ugarska i Sveta kruna bosan-

ska 1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006, 3-21. i dalje.80 O tome vidi: Dubravko LOVRENOVI, Krist i donator: Kotromanii izmeu vjere rimskei vjere bosanske - I. (Konfesionalne posljedice jednog lokalnog crkvenog raskola), u:Feno-men krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu. Zbornik radova, Institut za istoriju u Saraje-vu Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Sarajevo-Zagreb, 2005, 193-237.


22/67


23/67


i uvari. Kao bogumilski i ovaj je mit proizvod naknadne i sumnjive potrebeza retuiranjem povijesti. Svodei pak kroatizaciju bosanskohercegovakihkatolika na zov homogenizacije, Lavi ponovno demonstrira svoje oskudno

povijesno znanje, preuzimajui na sebe ulogu glasnogovornika etnokonfe-sionalnih nacija, iz kojih izbija sva stoljetna muka rubne historije refleksaimperijalnih sueljavanja i krvavog prekrajanja balkanske povijesne pozor-nice u reiji europskih sila. Pad u ovaj etnokonfesionalni stereotip autor jemogao izbjei da je konsultirao barem neku iz niza studija koje se bave na-stankom nacionalnih identiteta na tlu BiH u XIX. stoljeu.82 Laviev kon-cept nacije zasnovan je kojega li paradoksa! na ravnomjerno rasporeenojpovijesnoj krivnji zbog promjene (nacionalno-vjerskog) identiteta, kao da susuvremenici a po njemu oni to jesu odgovorni za dogaaje u kojima nisu

sudjelovali. Ovaj zgreni stav dramatino ukazuje na postkolonijalnu dimen-ziju naeg aktualnog povijesnog trenutka, na nemo artikulacije vlastitosti iz-van okvira epskih klieja o izdaji vjere pradjedovske. Alternativa je sadranau razradi koncepta nacije koji govori o prelasku vjernosti prema osobi, premavladaru (ast), na vjernost prema naciji (patriotizam), konceptu koji je rodioideju o domovini,83ideju suvie esto zlorabljenu da bi se mogao zanemariticio sustav obmana koji je taj pojam potpuno diskreditirao.

Za Lavia bi po svemu sudei bilo daleko bolje da se nije upustio u obranuMuhameda Filipovia, pogotovo bi bilo bolje da se nije doticao bosanskog

srednjovjekovlja i Tvrtka I. Kotromania, iju dravu zasnovanu na feudal-noj rebeliji i kraljevskoj diktaturi (Krlea bi rekao na kriminalnoj i hajdukojmjeavini feudalne anarhije84) kroz romantiarsku dioptriju vidi kaomonu dravu pluralizma i jedinstva raznolikosti iz koje je dolazila mo.Ni u jednom sluaju autor nije pridonio da se aktualne predstave izmijeneili barem korigiraju, a da se postojea znanja unaprijede. Naprotiv, Lavievareakcija potvrda je aktualnosti onih utjenih mitova koji se danas (istina srazliitim motivima) jo uvijek njeguju u BiH a to su: mit o bogumilima, mito trajnom miru i harmoniji u Bosni ili mit o Titu.85Zato je ovdje, barem u

lapidarnoj formi, bilo nuno podvui razliku izmeu prolosti koja je predmetnacionalne romantike i politikih kalkulacija na jednoj i povijesti kojom sebavi kritika historijska znanost na drugoj strani.

82 Izmeu brojnih ostalih vidi: Sonja MIKOVI, Hrvatsko vienje Bosne u XIX stoljeu /do1875/, u: Bosna i Hercegovina i svijet, Institut za istoriju, Sarajevo, 1996, 135-141; Ivan

LOVRENOVI, Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture,Durieux, Zagreb, 2002.83F. BRAUDEL, Spisi o istoriji, 40.84

M. KRLEA, nav. dj.,65.85

N. MALCOLM, nav. dj., XXV.


24/67


Nastavak o uljezimai temeljnom narodu

Identian je sluaj s Filipovievim pokuajem da predstavi najvanije geo-

grafske, demografske, historijske, kulturne i politike injenice vezane za Bo-snu i Hercegovinu. Od svega to je autor predstavio u ovoj knjizi razoaravajueniske prepisivako-kompilatorske razine, a iji bi naslov zahtijevao timski radstrunjaka najmanje pet razliitih znanstvenih disciplina, panje vrijedna jesamo njegova ambicija da Bosnu i Hercegovinu oslikapouzdano izabranim ijednostavno prikazanim injenicama.86Toj ambiciji, na alost, ni priblino nijeudovoljeno, tako da je autor ponudio tek nacionalistiki i amaterski intoniranotivo.87Samo tako je mogue objasniti kaos apodiktinih tvrdnji, uproenepredodbe, nevjerojatne kombinacije, teko sastavljive i proturjene pojmove,

beskrajne proizvoljnosti, oigledne neistine, ogromna neznanja, pojednostav-ljene sugestije, naivna povezivanja nepovezivog s narodom i proloukaosredinjim pojmovima.88

Po svemu se ini da akademik nije do kraja probavio injenicu da je vri-jeme dominacije jednih nad drugima nepovratno prolo i da se o smislenojbudunosti BiH moe govoriti jedino u kontekstu ljudskih prava, punogameusobnog uvaavanja i priznanja u klimi demokratskog ozraja i naelnojednakog poloaja pred zakonom. Ideje koje zastupa Filipovi prije bi odgo-varale sirovoj konfesionalnoj klimi XVIII. i XIX. stoljea s bosanskim bego-

vatom kao jedinim nosiocem politikih prava, u ije je ime Safvet-beg Baagii uveo bogumilski mit u bonjako-muslimansko samopredstavljanje, negopoetku XXI. st., kada javnim diskursom, barem u visokorazvijenome svijetu,dominiraju liberalna demokracija i kult ljudskih prava, ponegdje istina dove-deni do apsurda. Ma koliko se na pojedinim mjestima trudio ostati u okvirunekih opeprihvaenih znanstvenih postulata, Filipovi na kraju ipak zavravau unitarizmu, sanjajui o jedinstvenoj bosanskoj naciji kojoj su vrijeme i okol-nosti ve odavno rekli historijsko ne.89Samo po sebi to ne bilo problem dado koncepta bosanske nacije Filipovi ne dolazi uz prethodnu besprimjernu

negaciju nebonjakih nacionalnih kategorija.Mitologiji koja stoji u slubi legitimiranja tzv. povijesnih prava, ali i u

funkciji proizvodnje kolektivnih omraza, priklanja se Filipovi kada dananjojhistoriografiji u Hrvatskoj i kod Hrvata uope priiva nacionalistike tendencije

86M. FILIPOVI,Bosna i Hercegovina, 5.

87 O kritici pojedinih Filipovievih ocjena iznesenih u ovoj knjizi vidi dalje u tekstu.

88 Usp. Andrej MITROVI, Prevlast nerazuma. Segment o istorijskom nerazumu u duhovnimprilikama kriznog doba (pokuaj ireg tumaenja konkretnim povodom), u:Dijalog povjesni-ara istoriara, 2, Peuh 19.-21. studenoga 1999, Priredili: Hans-Georg Fleck i Igor Grao-vac, Friedrich Naumann Stiftung, Zagreb, 2000, 65, 67.

89 Stoga se upravo u toj injenici, u injenici dravnog jedinstva i djelovanja drave na njenostanovnitvo, i krije mogunost da se svi njeni graani sa njom identificiraju i kao njeni graanipostanu jedna, jedinstvena bosanska nacija. M. FILIPOVI,Bosna i Hercegovina, 30.


25/67


kao glavni sadraj.90 Ova paualna, niim dokaziva ocjena neodriva je jerstanje historiografije (i publicistike) u Hrvatskoj i kod Hrvata openito govorida je u odnosu na srpsku i bonjaku historiografiju hrvatska najdalje uznap-

redovala na putu vlastite emancipacije od nacionalistikih naplavina, pose-bno u kritici velikohrvatskih svojatanja Bosne i Hercegovine.91Ne moe zatobiti dileme oko toga zna li to akademik Filipovi ili ne: ostaje jedino dilemazato zaobilazi takvu markantnu injenicu. Ovakav stav o tuoj krivnji otroproturjei duhu europejstva kojeg verbalno zagovara isti autor, jer miljenjekoje sebi prisvaja atribut europskog ne bi smjelo bjeati od stavljanja samogasebe pod znak pitanja. Zagovaranje arhetipskih historijskih predodbi u slubinacionalne homogenizacije daleko je od principa revolucije i drutvenepravinosti kao europskih vrijednosti.92 Dok Filipovi svojom povrnou

pretendira na definiranje cjelokupne povijesne i suvremene prakse, nakon II.svjetskog rata veliku popularnost stekle su historijske komedije meu ostali-ma, s nekim srednjovjekovnim likovima poput kralja Artura u glavnoj ulozi nagovijestivi pristup nove globalne kulture.93

Obarajui nacionalistike postavke pojedinih srpskih i hrvatskih historiarao srpskom, odnosno hrvatskom karakteru bosanskog srednjovjekovlja, pu-blicisti poput Filipovia i sami zavravaju u nacionalistikoj aporiji, jer napitanje ija je Bosna?kao odgovor nude samo obratnu stranu iste medalje:

dakle, umjesto srpska ili hrvatska, prema Filipoviu srednjovjekovna je Bo-sna bonjaka.94Tako se uz istu argumentaciju samo razliitog nacionalnog

90 Sve to se javljalo i nastajalo u Bosni u ivotu njenih katolika, prije pojave hrvatskognacionalnog pokreta, zaboravljano je, negirano ili sasvim potcijenjivano i preocjenjivano,a ponekad i namjerno krivo identificirano, tj. sve je minimizirano i u kvantitetu pojava i ukvalitetu duhovne produkcije tog vremena ili je tim pojavama mijenjan karakter i identitet,tj. one su falsificirane. Takav stav u velikoj mjeri je karakteristian i za dananju kulturnuhistoriografiju u Hrvatskoj i kod Hrvata uope. M. FILIPOVI,Historija bosanske duhov-nosti.Epoha modernizacije, 8.

91 Iz niza takvih tekstova, od kojih Filipoviu neki moda i nisu bili dostupni, izdvojit u dvavlastita koji su mu sigurno bili pristupani: Dubravko LOVRENOVI, Pred gorgonskimlicem svehrvatstva, u:Forum Bosnae, 1-2, Sarajevo, 1998, 47-76; Isti, Bosanski mitovi, u:Erasmus asopis za kulturu demokracije, br. 18, Zagreb, 1996, 27-31.

92 Usp. Fernand BRAUDEL, Civilizacije kroz povijest, Globus, Zagreb, 1990, 291, 342. Na-slov izvornika: Grammaire des Civilisations, Les Editions Arthaud, Paris, 1987. Prijevod:Lj. Matkovi, N. Desnica erjavi, V. Crnkovi, S. Ravli.

93 Henryk SAMSONOWICZ, The Origin of Poland, or Images of our own Beginnings, u:ActaPoloniae Historica, 81, Polska Akademia Nauk, 2000, 22.

94

Stoga, ako bi se, naime, priznalo da je u Bosni duhovni ivot postojao i ak bio intenzivani da je ostvario odreene visoke umjetnike i kulturne rezultate, da se izrazio i u odreenojsvijesti o svojoj bosanskoj dravi, tada ne bi bilo mogue tvrditi da u Bosni nema nikakvogautohtonog bosanskog stanovnitva i da u njoj ne ive Bosanci ili Bonjaci, nego samo Hr-vati i Srbi, te da oni nisu legitimni nasljednici nekadanjih Bonjana. Ako se to ima u vidu,onda je jasno da kad bi bilo priznavano postojanje bosanske drave i njenog originalnog


26/67


predznaka, osobito aktiviranjem bogumilskoga mita, vri ujednaavanje sa(veliko)srpskom i (veliko)hrvatskom slikom povijesti odnosno, uspostavljajuipovijesni kontinuitet sa srednjim vijekom, osigurava se isti rang i ista vrijed-

nost vlastite povijesti.95Zato i opravdana kritika velikodravnih projekata (uovom sluaju hrvatskog nacionalnog predznaka) gubi smisao,96jer Filipovise i sam slui istom izopaenom logikom.97

Da to nije tako, ne bi mu se desio teko oprostivi lapsus sa DobrijemBonjanima originalnim bosanskim stanovnitvom, kako ih on zamilja.Meutim, sintagma dobri Bonjanine pojavljuje se primarno kaoetnikakategorija, nego u svom najirem znaenju uvijek kao socijalna i etikakategorija. Taj pojam nikada ne oznaava tadanji cjelokupni bosanski et-

nos, nego samo sloj slobodnjaka, odnosno plemstva u drutvenoj feudalnoj

bosanskog stanovnitva, njenih Dobrijeh Bonjana, tada ne bi bila mogua teza da u Bosniodvajkada ive samo Srbi i Hrvati, a da drugog nekog stanovnitva nije nikada ni biloIstina je, meutim, obratna. U klasinoj Bosni je bilo odista teko nai znakove postojanjanekog posebnog srpskog ili hrvatskog nacionalnog duhovnog, kulturnog ili politikog i-vota, izuzimajui posebni religijski kontekst duhovnosti katolika i pravoslavaca u Bosni,to je svakom promatrau i istraivau etnikih prilika u Bosni jasno da je ovim prostorimadominirao izrazito bosanski i bonjaki duhovni kontekst. To se moe tvrditi za prilike prije1463. godine (kontekst Crkve bosanske i Bonjana), ali podjednako i za one uspostavljene

nakon nastanka osmanlijske vlasti, sve do sredine XIX. stoljea. M. FILIPOVI, Historijabosanske duhovnosti.Epoha modernizacije, 10-11.95 Sreko M. DAJA,Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Predemancipacij-

sko razdoblje 1463-1804. S njemakog preveo Ladislav Z. Fii. Autorizirao i nadopunioautor. 2. popravljeno i dopunjeno izdanje. ZIRAL Zajednica Izdanja Ranjeni Labud, knj.105, Biblioteka STEAK,knj. 4, Mostar, 1999, 15. (Naslov izvornika:Konfesionalitt undNationalitt Bosniens undder Herzegowina Voremanzipatorische Phase 1463-1804, R.Oldenbourg Verlag, Mnchen, 1984)

96 Ovdje treba kazati neto o stalnim nastojanjima pseudohistoriografa, raznih nacionalnihideologa i zastupnika ahistorijskih teorija Te teorije se danas plasiraju kao stvar utvr-

enih spoznaja i utemeljenih istina, tako da ulaze ak i u leksikone (najnoviji LeksikonHrvata u Bosni i Hercegovini izdan u Mostaru, koji nalazi Hrvate na tlu Bosne ve odVII stoljea i na temelju toga uspostavlja njihova prava na njenu teritoriju). Takve teorijespadaju u najkonzervativnije i politiki direktno inspirirane pokuaje nacionalno-roman-tiarske historiografije da nasilno i na temelju mitologijskih dokaza rjeava pitanje karak-tera nekog tla i identiteta nekog naroda. M. FILIPOVI,Bosna i Hercegovina u okovimanacionalizma, 147-148.

97 Ti pokuaji su samo obina nacionalna propaganda i nemaju nikakve veze sa ozbiljnomznanou. Svako projiciranje sadanjih stanja i nacionalnih situacija iz XIX stoljea u daljuprolost ne moe izdrati kritiku i mora biti kvalificirano samo kao nacionalna i politika

propaganda Ona je izraz kasne i ve definitivno historijski neuspjele akcije hrvatskognacionalizma da prisvoji Bosnu i Hercegovinu i da u njoj uspostavi nekakva hrvatska hi-storijska i dravna prava. Ozbiljna historiografija je ve rijeila to pitanje utvrdivi da nateritoriji Bosne nema nikakvih historijskih Hrvata, pogotovo u VII stoljeu, i da su sve topuste tlapnje izlapjele nacionalno-romantiarske ideologije. M. FILIPOVI,Bosna i Her-cegovina u okovima nacionalizma, 148.


27/67


piramidi.98 Ostaje pitanje kako se autor uope mogao upustiti u raspravuove vrste, a da prethodno nije raistio sa znaenjem osnovnih pojmova,odnosno da nacionalnost i etnikum nisu bile identine kategorije, tj.

da nacionalnost nije predstavljala ab ovoetnike grupe.99Nastojei kroztu mutnu dioptriju uspostaviti idealni kontinuitet izmeu srednjovjekovne iosmanske Bosne, lakonski eliminirajui Srbe i Hrvate iz starijeg razdobljabosanske povijesti, zaklanjajui se iza terminologije nacionalnih integracijas kraja XIX. stoljea, Filipovi ponovno zavrava u rigidnomnacionalizmu pandanu srbiziranju i kroatiziranju bosanskog srednjovjekovlja. O emuse radi, je li primarno rije o tome da Filipovi po vokaciji nije medijevalistpa mu se potkradaju lapsusi ove vrste, je li to bi bilo jo poraznije rijeo nepoznavanju problema kakav je terminologija historijskih izvora, ili je u

pitanju takva povijesna rekonstrukcija koja eli opravdati unaprijed postav-ljene politike ciljeve, najbolje e znati sam autor. Oito je da metodologijahistoriografskog istraivanja Filipoviu nije jaa strana, usprkos tome to suhistoriari odavno naistu s tim da je upravo metodologija osnovna polugaza izlazak njihove discipline iz krize.100

Sintagme o jedinstvenoj, graanskoj i normalnoj evropskoj dravis neskrivenom tenjom politike unifikacije i unitarizacije raaju kontraefek-tom, isto kao i teza o fantazmagorinojPradavnoj Bosnikoja bi u sadanjimokolnostima trebala posluiti kao obrazac za izgradnju opeprihvatljivog

politikog modela. Obrazlaganja ove teze poduhvatio se upravo akademikFilipovi pokazujui pritom temeljno nerazumijevanje povijesnih strukturadvaju entiteta Bosne i Europe iji su se putevi 1463. razdvojili, da bi sedanas, s golemim zaostatkom u povijesnom gradivu, Bosna i Hercegovi-na ponovno nala u situaciji da nastavi graditi svoj europski put. Filipovi,meutim, vri zamjenu teza i Bosnu proglaava urmodelom i pramodelomEurope.101Nema, na alost, u povijesti Bosne i Hercegovine od vremena

98 Sreko M. DAJA, Dobri Bonjani i boni homines, u:Dijalog, asopis za filozofska idrutvena pitanja, 1-2, Sarajevo, 2006, 105-130. Usp. Dubravko LOVRENOVI, Na isho-ditu srednjovjekovne bosanske etno-politogeneze, u: Bosna franciscana, br. 9, Sarajevo,1998, 85-125.

99 Jen SZCS, Nationalitt und Nationalbewusstsein im Mittelalter. Versuch einer ein-heitlichen Begriffssprache, II. Teil, u: Acta Historica Academiae Scientiarum Hungaricae,XVIII/1-2, Budapest, 1972, 245.

100Mirjana GROSS,Historijska znanost razvoj, oblik, smjerovi, Sveuilite u Zagrebu In-stitut za hrvatsku povijest, Zagreb, 1976, 209.

101Jedna je istina tu bitna, a to je da bosansko drutvo i Bosna kao drava, kao drutvo i kao

duhovno-kulturna zajednica, nije modelirana na nain kako se to dogodilo sa ostalim europ-skim zemljama. Ona nije nikada postala ni vjerski ni nacionalno ni kulturno unilateralna iona je ono to bi se moglo rei urmodel i pramodel Europekakva ona eli da bude, a toje Europa slobodnih naroda, jezika, kultura i slobodnog duha uope. Mnoge su okolnosti inerazumijevanja, pa i ona koja su godinama, da ne kaemo stoljeima, zraila i iz Europe,ometala konanu konstituciju jedne takve bosanske drave u Europi, posebno nameui


28/67


srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva, preko paaluka u okviru Osman-skoga Carstva, corpusa separatuma u sastavu Austro-Ugarske, Prve Jugo-slavije, Pavelieve NDH te, konano, Druge Jugoslavije u sukcesivnom

smjenjivanju feudalnih, teokratskih i ideologijskih reima takvoga politikogmodela ija bi renesansa ponudila izlaz iz aktualne slijepe ulice. Primjereni-je bi bilo da se sadanji povijesni trenutak BiH shvati kao svojevrsna nultatokas koje bi se bez oraha u depovimamoglo krenuti u potragu za takvimpolitikim ureenjem koje bi ponudilo odgovor barem na neka gorua pitan-ja bez ijeg se rjeavanja ne moe zamisliti izgradnja stabilne drave i pro-speritetnoga drutva.102Kada bismo slijedili Filipovieve teze, danas bismo senalazili u zavidnoj situaciji da Europi postavljamo uvjete za prijem u Bosnu iHercegovinu!

Sustavno prisvajajui bosansku srednjovjekovnu povijest, bonjaki se na-cionalizam pribliio primordijalistikim etnikim zahtjevima za vlasnitvomnad prolou i pravima na njezinu upotrebu za sadanje ciljeve.103U pravuje zato Adil Zulfikarpai kada kae da je bonjaki nacionalizam postao bal-kanska nacionalistika ideologija, ravna velikosrpskom ili velikohrvatskomnacionalizmu i koja e biti partner za podjelu Bosne.104Za historijsku znanostje vano, a za razvoj nae politike kulture moglo bi biti plodno, razmiljanjepredsjednika maarske vlade grofa Istvana Tisze iz 1915. o tome kako rijeitipolitiki status BiH.105

Stvaranjem stalno rastuega ozraja sumnje i netrpeljivosti premaZapadu Bonjake se mentalno vraa u predmoderno doba, kada se njihovahistorijska svijest konstituirala na tezi o islamskom antemuraleu prema

nam i forsirajui u naoj politici i kulturi razne nacionalne politike i kulturne koncepte,koji u Bosni nisu nikada mogli funkcionirati bez nasilja nad njom i nad njenim dijelovima,a osobito prema onim stanovnicima koji nisu ulazili u trenutno vaei kontekst nacionalnepolitike. M. FILIPOVI, Konzulska vremena Kako je ideja slobode i jednakosti ljudidola u Bosnu, 105.

102I. LOVRENOVI, Tlapnje o Ur-Bosni, u:Feral Tribune, br. 1077, Split, 12. svibnja 2006,28-29.

103M. KASAPOVI, nav. dj.,171.

104Okovana Bosna, 35. Kada je o Zulfikarpaiu rije, primjetna je dihotomija izmeu njegovihocjena vezanih za bosansko srednjovjekovlje koje ne prelaze granicu amaterizma i diletan-tizma i njegovih pogleda na suvremenu bonjaku politiku koju u pravilu izlae kritikimopservacijama.

105U Bosni i Hercegovini e se moi uvesti izvjestan oblik autonomnog ivota samo nakonduih vremenskih prolaznih pauza, za koje vrijeme treba u njoj da postoji vrsta, i od svih

domaih okolnosti neometana jaka i stroga dravna uprava. vrstog sam uvjerenja da e setek poslije dugog vremena sprovoenja vrste i konzekventne dravne uprave osloboeneod ustavnih vlasti i njihovih imitacija u Bosni i Hercegovini, postepeno stvarati potrebniprivredni, kulturni i politiki preduslovi neophodni za dravno-ustavni ivot. Luka AKO-VI,Poloaj Bosne i Hercegovine u austrougarskim koncepcijama rjeenja jugoslovenskogpitanja 1914-1918, Univerzal, Tuzla, 1981, 73.


29/67


Europi.106Hrabri da meu bonjakom intelektualnom elitom stav MuhamedaFilipovia nije zadobio apsolutno povjerenje, o emu svjedoi izjava NedadaLatia Osloboenju, sroena nakon demonstracija u Sarajevu u povodu objav-

ljivanja karikatura poslanika Muhameda.107 Danas na znaaju dobiva nainrazmiljanja Samira Khalila Samira koji promovira veliki projektza sve Arape da isplivaju iz svoje nerazvijenosti u emu zaziva pomo svih ljudi dobrevolje bez obzira da li su muslimani, jevreji, krani, ili pak agnostici.108Ovobi mogao biti putokaz u razvijanju kransko-islamskog ekumenizma u Bosnii Hercegovini.

Bogumiliziranje Crkve bosanske priziva jedan obiaj rasprostranjen kodstarih Grka. U drevna vremena dva bi prijatelja na rastanku prelomili crijep,tap, prsten ili ploicu te bi svaki uzeo po jedan ulomak, ime bi meusobno,ali i meu svojim obiteljima (zajednicama), sklopili savez koji se potvrivaospajanjem dvaju ulomaka. Svaki put prilikom kasnijih susreta a mogle su dotada protei godine pa i decenije spajanjem dvaju ulomaka omoguavalo seprepoznavanje, prihvaanje i zatita.109Dananji bonjaki mitomani ponaajuse tako kao da je prilikom rastanka s Crkvom bosanskom 1463. ba nji-hovim precima, a time posredno i njima samima, u ruke predan ulomak kojispajanjem s drugim ulomkom omoguava prepoznavanje. Stvarno stanjeinjenica tome ne govori u prilog, kao to ni druga dva naroda Srbi i Hrvati takoer ne mogu pretendirati na to da u rukama dre taj mitski ulomak koji

im omoguava prepoznavanje Crkve bosanske kao svoje. Za razumijevanjeCrkve bosanske pogotovo za istinsko suivljavanje i identificiranje s njome potrebni su iri duhovni i intelektualni horizonti nego to su to etnokonfe-sionalne tlapnje.

Mit o kontinuitetu izmeu srednjovjekovne i osmanske Bosne

Budui da je liena minimalne znanstvene osnove, promaena je Filipovieva

teza da dolazak Osmanlija u Bosnu nije prekinuo, niti sprijeio duhovni ivot106

Izgleda nam da je jedan dio europskog mnijenja nasjeo na ovu genocidnu propagandu ida je sauestvovao u pokuaju znatne redukcije muslimanskog stanovnitva Bosne, putemnjihovog sistematskog raseljavanja po gotovo cijelom globusu. Sve je to bilo pokriveno pla-tem navodne pomoi tom ugroenom narodu. M. FILIPOVI,Bosna i Hercegovina, 24.

107Prvo, bosanski muslimani ive u Evropi kao izbjeglice! Nisu punopravni graani, ali nezato to su muslimani no to su izbjegli. I svako ispoljavanje animoziteta prema islamu imuslimanima njih najdirektnije pogaa. Stoga se mora voditi o rauna o naim izbjeglicamau Evropi. Asaf BEIROVI, Organizator se izvinio zbog paljenja zastava, u: Osloboenje,

Sarajevo, petak 10. II. 2006, 4-5.108

Samir Khalil SAMIR, S. J., Znaaj rane arapsko-kranske misli za muslimansko-kranskorazumijevanje, u: Bosna franciscana, br. 19, Sarajevo, 2003, 217. S engleskoga preveo:Nevad KATHERAN

109Miro JELEEVI, Zemlja simbola, u: Svjetlo rijei, broj 272, Sarajevo, studeni 2005, 6-7.


30/67


i razvoj duhovnosti bilo koje provenijencije, koji je ranije u Bosni postojao,kako su to eljele dokazati nacionalna srpska i hrvatska historiografija.110Isteje znanstvene vrijednosti tvrdnja da je uspostavom osmanskoga politikoga

poretka, zasnovanog na islamskim naelima, promoviran kulturni multilate-ralizam, odnosno da se taj poredak prirodno naslonio na srednjovjekovni.111Ne moe se utvrditi na kojim pokazateljima Filipovi zasniva svoje predodbejer se ne slui povijesnim izvorima, ali ono to je poznato i provjerivo govorida je Franjevaki red osmansko osvojenje 1463. doekao s 43 samostana ivanije naseobine u srednjovjekovnoj Bosni i zapadnoj Hercegovini,112a dase prije uspostave redovite crkvene hijerarhije 1881. na tom podruju nalazilo10 franjevakih samostana. Uz to treba znati da je carsko odobrenje za izgrad-nju etiriju novih samostana (u Guoj Gori, Petrievcu, Tolisi i Plehanu) i pet

crkava u Bosnu stiglo tek 1853. godine.113

Iako sedam stoljea trajanja Osmanskoga Carstva dokazuje postojanjeprincipa uinkovite tolerancije (K. Akasheh), naknadne konstrukcije u ciljuglorifikacije osmanske epohe ne daju se suobraziti s historijskom istinom dasu muslimani u rukama imali politiku vlast i bili socijalno privilegirani, toznai da su nemuslimani predstavljali socijalno-juridiki inferiornu drutvenuskupinu. Godine 1570. obavljen prvi popis stanovnitva u Osmanskom Carst-vu: registrirao je samo 8% kranskog stanovnitva.114 Progoni na vjerskojosnovi, ruenje kranskih vjerskih objekata i zabrane njihova ponovnog po-

dizanja bili su dio prakse i operativnih modaliteta diskriminacije pred kojimadanas zato i u ime kojih ciljeva? ne vrijedi zatvarati oi. O tome sasvimrjeito govori kanun-nama bosanskog sandaka iz 1516. prvi zakonski ute-meljen progon krana (ponajprije katolika) na ovom podruju:

Podignute su crkve u nekim mjestima u kojima one nisu postojaleod starog nevjernikog vremena. Neka se takve novopodignute crkvedadu poruiti; a oni nevjernici i popovi koji, boravei u njima, uhodestanje i dojavljuju u nevjernike zemlje neka se kazne strogo i neka se

110M. FILIPOVI,Historija bosanske duhovnosti.Epoha modernizacije, 16.111

Sretna okolnost za Bosnu je injenica to je ona i tada rekatolicizirana, dakle, kada je onajneomanihejski element eliminiran, to je to kratko trajalo. Onda je doao islam koji je donionovi civilizacijsko-kulturni tip, koji je implicitno nosio multilateralizam To je bilo vanoa ne pitanje da li si ti ove ili one religije. Taj duh koji je islam nosio sa sobom, potpuno jekoincidirao sa onim prethodnim duhom bosanskim; on je ustvari njegova kontinuacija.Dijalog o bosanskom duhu, 46.

112Sreko M. DAJA, Od bana Kulina do austro-ugarske okupacije, u:Katolianstvo u Bosnii Hercegovini, HKD Napredak, Sarajevo, 1993, 53-54.

113Luka AKOVI, Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika Hrvata. (I. dio:Do otvaranja Sabora 1910.), Globus, Zagreb, 1985, 13, 69.

114Khaled AKASHEH, Poloaj krana u zemljama s muslimanskom veinom. Sluaj arapskihzemalja na srednjem Istoku, u: Vrhbosnensia, IX/1, asopis za teoloka i meureligijskapitanja, Vrhbosanska katolika teologija, Sarajevo, 2005, 38.


31/67


kazne tekim tjelesnim kaznama (siyaset). Neka se porue krstovi kojisu postavljeni na putevima i neka se ne doputa da ih ubudue postav-ljaju. A ako ih postave, neka se kazne tjelesnom kaznom oni koji to

urade. A onaj kadija u ijem se kadiluku to dogodi pa to ne zabrani ine sprijei, to e biti razlog da se svrgne.115

Ovakav zakonski akt, ponovljen 1530. za bosanski sandak, 1539. za bosan-ski, hercegovaki i zvorniki sandak te 1542. za bosanski sandak,116rezultatje porasta vjerskog fanatizma pod sultanom Selimom I. Surovim (1512-1520),koji je bio neprijateljski nastrojen prema kranstvu i kranima zahtijevajuida se nasilno preobrate u islam. Rastui utjecaj fundamentalizma povezuje se

s turskim osvajanjem arapskih zemalja (1516-1517) i ruenjem Mamelukogsunitskog carstva u Egiptu i Siriji, s glavnim gradom Kairom kao vjerskim tak-macem Istambula. Vjerski fanatizam doveo je do nemira u drutvu, produbiojaz izmeu mileta i potkopao osnove osmanskog drutva.117Cjelovita ocjenavjerskih odnosa u Osmanskome Carstvu ne moe se, meutim, svesti na vjer-ski fanatizam. U vrijeme osmanske opasnosti za Njemako carstvo (1533-1546) protestanti su se uspjeli osloboditi pritiska katolik Habsburgovaca, asredinom XVI st. u Osmanlijama su vidjeli svoju nadu jer su na njihovimteritorijima slobodno prakticirali svoju vjeru.118

Osim to iznosi tvrdnje suprotne faktinom stanju, zapada akademikFilipovi u formalnu logiku kontradikciju kada kae da se uz veliku dozunasiljaprekid neomanihejske tradicije odigrao prije dolaska Osmanlija, da jeova akcija[eliminacije Crkve bosanske] dvaju zadnjih bosanskih kraljeva bilapotaknuta i pomagana izvana, tj. iz tadanjeg kranskog svijeta, te da su bo-sanski kraljevi nasiljem nad pripadnicima Crkve bosanske znatno doprinijelibuduoj tunoj sudbini svoje zemlje.119Postavlja se, naime, pitanje: Ako suOsmanlije ve toliko bili odani vjerskome pluralizmu i toleranciji Filipovibi rekao: multilateralnosti zato onda bosanskim krstjanima (tj. u njegovoj

interpretaciji: bogumilima) nisu omoguili egzistenciju pod svojom vlau?115

Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovaki, zvorniki, kliki, crnogorski i skadarskisandak(priredio: Hazim ABANOVI), Zakonski spomenici, sv. 1, Orijentalni institut uSarajevu, Sarajevo, 1957, 31. Usp. Dominik MANDI,Etnika povijest Bosne i Hercegovi-ne, Hrvatski povijesni institut, Rim, 1967, 157.

116Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovaki, zvorniki, kliki, crnogorski i skadarskisandak(Priredili: Branislav UREV i Hazim ABANOVI) 43, 56, 66.

117Dimitri KICIKIS, Osmanlijsko carstvo, Plato XX vek, Beograd, 1999, 85, 88, 89. Prevela sfrancuskog: Suzana Mateji. Naslov originala: Dimitri KITSIKIS,L Empire ottoman, Pres-

ses Universitaires de France, Paris, 1985.118

Historija osmanske drave i civilizacije. Priredio: Ekmeleddin Ihsanolu, Orijentalni institutu Sarajevu Ircica Istanbul, Sarajevo, 2004, 42-43. Naslov originala: Osmanli Devleti veMedeniyeti Tarihi I/II, Istanbul, 1994.

119M. FILIPOVI,Historija bosanske duhovnosti.Epoha modernizacije, 16.


32/67


Ako je Crkva bosanska, kako tvrdi Filipovi, bila eliminirana tijekom vlada-vine dvaju po

dubravko lovrenovic - o historiografiji iz prokrustove postelje

Documents