duhovnost nasuprot religioznosti - tihomir vranic

371
Tihomir Vranić DUHOVNOST NASUPROT RELIGIOZNOSTI (DVIJE VRSTE POBOŽNOSTI)

Upload: peacefulwarior

Post on 21-Nov-2014

155 views

Category:

Documents


8 download

TRANSCRIPT

Page 1: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Tihomir Vranić

DUHOVNOST

NASUPROT

RELIGIOZNOSTI

(DVIJE VRSTE POBOŽNOSTI)

Page 2: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

2

Page 3: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

SADR Ž AJ :

Dvije vrste pobožnosti ………………………………………………... 7Čovjek ………..……………………………………………………….. 17

BOŽJI MORALNI KRITERIJI ……………………………………. 21 Što je to "moral"? …………………………………………………… 22 Moralna obnova svijeta ……………………………........................... 27 Cilj i zadaće pobožnosti ……..……………………………………… 29 Savez između Boga i čovjeka ………….………................................ 35 Božji karakter ………………………….……………………………. 40 Božja milost ……………………………………………………… 45 Susret s Bogom ………………………….………………….............. 47 Deset Božjih zapovijedi……………………………………………… 52 Mojsijev zakon ………………………………………………………. 64 Grijeh ………………………………………………………………… 71 "Više volim milosrđe, nego žrtvu" …………………........................... 81 Što je prikovano na križu? ………………………………………….... 84

POGLED U ČOVJEKOVU UNUTRAŠNJOST ……………………. 90 Motivi koji nas pokreću ……………………………………………… 91 Razum ………………………………………………........................... 95 Emocije …………...........…………………………………………….. 97 Ljubav ………………………………………………........................... 105 Vjera ..................................................................................................... 111 Novorođenje …………………………………………………………. 117 Mudrost ……………………………………………………………..... 119 Volja i karakter……………………………………………………….. 123 Razapeti svoje "ja" ................................................................................ 129 Unutrašnja borba u čovjeku .................................................................. 133 Kršćansko savršenstvo i bezgrešnost ................................................... 138

DUHOVNOST I RELIGIOZNOST …………………………………. 144 Religioznost i religije ………………………………………………… 145 Ostala obilježja religioznosti ………………..…………………...….… 151 Sveti Duh …………………………………………………………… 162 Božja objavljena istina ……………………………………………...... 168 Ljudska vjerovanja …………………………………………………… 175 Različiti pristupi kršćanstvu ……………………….………................. 184

3

Page 4: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Uloga razuma u duhovnosti ………………………………………….. 187 Uloga emocija u religioznosti …………….………………………….. 193

Crkva …………………………………………………………………. 199 Pitanje autoriteta ……………………………….……........................... 207 Zašto postoje mnoge religijske zajednice? …………………………… 212 Utjecaj i posljedice duhovnosti i religioznosti ……………………….. 216

BOŽJA LJUBAV NA DJELU ………………………………………… 218 Božje rješenje za problem grijeha …………………………………….. 219

Obnova iz grešnika u pravednika (Kako religiozan čovjek može postati duhovan?) ……………………….…………. 222

Što Bog (ne) očekuje od čovjeka? ……………………………………. 228 "Ljubavlju vječnom ljubim te" ……………………………………….. 230

4

Page 5: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Uvodna riječ autora:Svugdje u svijetu ljudi su pobožni. Na koji god kontinent da odemo, koju god

državu da posjetimo – srest ćemo se sa pobožnošću tamošnjih ljudi. Kroz svu povijest, na svim zemljopisnim prostorima, ljudi su izražavali nekakvu pobožnost, odnosno vjerovali su u Božje postojanje i nastojali Bogu ugoditi, uspostaviti odnos s Njim.

Dakle, pobožnost je sveprisutna. Razlog za to nalazimo u činjenici da je čovjek stvoren od Boga, i Bog je u čovjeka "usadio" potrebu za pobožnošću – ona je čovjeku urođena.

Ipak, u svoj toj ljudskoj pobožnosti možemo razlikovati dvije različite vrste: ispravnu pobožnost (koja je Bogu po volji) i neispravnu pobožnost (koja nije po Božjoj volji i protivi se Njegovim zahtjevima).

U čemu je razlika? Kako znati je li naša (odnosno moja) pobožnost ispravna ili neispravna? Što karakterizira jednu, a što drugu pobožnost? Može li, uopće, postojati neispravna pobožnost? Sve su to pitanja na koja će ova knjiga dati biblijske odgovore. Jer Bog Biblije nam je objavio da postoji razlika između dvije vrste pobožnosti.

Kada su Kajin i Abel, Adamovi sinovi, donijeli žrtvu pred Boga – Abelovu žrtvu je Bog prihvatio, a Kajinovu nije niti pogledao. U čemu je bila razlika? Po čemu se ispravna pobožnost razlikuje od neispravne? Zar nije dovoljno da čovjek izražava bilo kakvu pobožnost? I na ova pitanja potražit ćemo biblijske odgovore.

Na početku je potrebno jasno odrediti izraze kojima ćemo govoriti o pojmovima "neispravna" i "ispravna" pobožnost. Za tu svrhu ćemo upotrijebiti dva značajna i vrlo poznata pojma vezana uz pobožnost, a to su: "religioznost" i "duhovnost".

Pobožni ljudi vole za sebe reći da su religiozni. To znači da su pobožni, da pripadaju nekoj religiji. I pojam "religiozan" se povezuje sa svim dobrim očekivanjima vezanim uz pobožnost. No Biblija nam otkriva da religiozan čovjek ima velike probleme vezane uz svoju pobožnost. U čovjeku je došlo do promjene zbog toga jer se prilikom "pada u grijeh" čovjekova narav (priroda) promijenila.

Iako je zadržao potrebu da traži Boga i da Mu dadne mjesto u svom životu (i zato kažemo da je čovjek i dalje pobožan), ipak je zbog "pada u grijeh" čovjek postao biće koje više vjeruje sebi, nego Bogu. Iako je pobožan, čovjek je na prijestolje svog života stavio sebe, a ne Boga. Od "pada u grijeh" čovjek traži sreću, mir, ljubav, istinu – u sebi. Umjesto u Bogu. Od Boga očekuje (zbog svoje sebične naravi) da mu ugađa, da bude pristran ("na mojoj strani"), da prihvaća bilo kakvu pobožnost kao ispravnu.

5

Page 6: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Međutim Bog ima svoja savršena mjerila svetosti (pravednosti). I zato ne može prihvatiti sve ono što čovjek (nakon "pada u grijeh") kao sebično i svojevoljno biće, nastoji pružiti u prilog svoje pobožnosti.

Dakle, moramo razjasniti da, iako je većina ljudi pobožna, iako prizivaju Boga i pružaju Mu mjesto u svom životu, ipak to najčešće rade na način koji je Bogu neprihvatljiv.

Iako pobožni, ljudi su (u većini) neposlušni Bogu. Iako Boga prizivaju riječima, iako ga mole da djeluje u njihovom životu – njihovo srce je ipak "daleko od Boga" (vidi Matej 15,8).

Možda i mi sami mislimo o sebi na ovaj način: "Pobožan sam, religiozan sam, idem u crkvu, pripadam jednoj religiji – to znači da sam na Božjoj strani".

Ali Biblija nam govori da je bilo puno takvih ljudi, koji su mislili da jesu – ali nisu doista bili na Božjoj strani. Unatoč svojoj pobožnosti.

Kako onda nazvati takvog čovjeka, koji je pobožan, ali je njegovo srce daleko od Boga; koji iako pripada religiji, ne pripada Bogu? Koji je pobožan, ali ipak Bogu neposlušan. Kojim pojmom ga označiti? Budući da se radi o pobožnom čovjeku, u ovoj knjizi ćemo ga označiti pojmom "religiozan čovjek". A njegovu pobožnost koja Bogu nije prihvatljiva nazvat ćemo religioznost.

S druge strane, postoji i pobožnost koja je Bogu po volji. Poput Abela koji je bio spreman slušati i čuti što Bog doista želi, a zatim to vjerno i poslušno činiti. Bog želi da Njemu damo prvo mjesto u našem životu. Želi da budemo spremni slušati i čuti Njegovu volju, Njegovu istinu, Njegovu riječ. A zatim da živimo u skladu sa svim tim što smo čuli i razumjeli. Budući da se ovdje radi o jednoj drugoj vrsti pobožnosti (onoj koja je aktivno poslušna Bogu), a koja do nas (grešnih bića) može doći samo djelovanjem Svetog Duha – takvu pobožnost ćemo u ovoj knjizi označiti pojmom duhovnost. A čovjeka koji živi u aktivnoj poslušnosti Bogu nazvati ćemo – "duhovan čovjek" (jer je vođen Svetim Duhom).

Kroz proučavanje ove knjige koristit ćemo se sa ova dva osnovna pojma da bismo naglasili razliku između dvije potpuno različite vrste pobožnosti. Čitajući biblijske citate uvidjet ćemo da Biblija upravo govori o razlici između ove dvije različite pobožnosti. A što dalje budemo čitali i dublje razumijevali ovu knjigu – to će nam jasnija biti i suštinska razlika između ova dva pojma (duhovnost i religioznost). Kao i razlika između Bogu prihvatljive pobožnosti i one koja Njemu nije prihvatljiva. Želim Vam Božji blagoslov u istraživanju dubine Božje riječi.

6

Page 7: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Dvije vrste pobožnosti

Što je to pobožnost?"Pobožnost" je prihvaćanje postojanja Boga, za razliku od ateizma koji negira

Božje postojanje. Pobožnost je čovjekov odnos prema Bogu. Svaki čovjek ima slobodu izbora –biti pobožan ili ne.

Pobožnost se izražava na dva potpuno suprotna načina: kroz religioznost i kroz duhovnost. Cilj ove knjige je odgovoriti na pitanje: "U čemu se razlikuju religioznost i duhovnost?"

Uvriježeno je mišljenje da su "duhovnost" i "religioznost" riječi istog značenja. Pa ih često koristimo u istom kontekstu. Ako smo pobožni, nama je svejedno da li ćemo za sebe reći da smo religiozni, ili da smo duhovni. Ali naslov ove knjige govori o suprotstavljanju pojma "duhovnost" pojmu "religioznost".

Suprotstavljanje ovih pojmova možda će nas u prvi tren začuditi ili zbuniti. "Pa zar to nije isto?" – možemo se pitati. Ali cilj ove knjige je pomoći da uvidimo suštinsku razliku između dvije potpuno različite vrste pobožnosti.

Kroz proučavanje ove knjige upotrijebit ćemo pojam "religioznost" kako bismo označili čovjekovu prirodnu sklonost ka pobožnosti (s kojom se rađamo) – ali koja ipak nije poslušna Bogu. Njena obilježja su: formalizam, tradicija, lažna duhovnost, život u sebičnosti i samopravednosti, kao i čovjekov pokušaj "opravdanja vlastitim dobrim djelima".

S druge strane, upotrijebit ćemo pojam "duhovnost" kako bismo označili djelovanje Božjeg Duha na čovjeka. Zato "duhovnost" predstavlja takvu pobožnost s kojom se čovjek ne rađa – nego je treba za vrijeme svog života dobiti kao Božji dar milosti. Pojmom "duhovnost" označit ćemo dragovoljno prihvaćanje Božjeg plana spasenja – koji je utemeljen na ljubavi i žrtvi Isusa Krista, svakodnevno posvećenje, radosnu službu iz ljubavi, život usklađen sa Božjim moralnim zakonom kao znak dragovoljne poslušnosti, život ispunjen "rodom Duha" (ljubav, radost, mir, dobrota, vjernost...), te prihvaćanje spasenja koje je Božje djelo ("opravdanje vjerom" u Božje zasluge za naše spasenje).

Religioznost"Religioznost" je vrsta pobožnosti s kojom se čovjek rađa. Svi se rađamo kao

religiozna bića. U nas je usađena potreba za obožavanjem! To je dokaz da smo od Boga. Ali nakon "pada u grijeh" došlo je do promjene u čovjeku, pa sada više

7

Page 8: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

ne obožavamo Stvoritelja (koji nam je postao stran, dalek i nepoznat), nego (putem "od ljudi stvorenih" religija) obožavamo stvorenja (planete, životinje, prirodne pojave, bogove, "svece" itd). A prema Bogu iskazujemo neposlušnost i samovolju. Svi Adamovi potomci su rođeni kao "religiozni buntovnici protiv Boga" (jesu religiozni, ali žive suprotno Božjoj volji). Možemo reći da religiozan čovjek unatoč svojoj pobožnosti ipak robuje grijehu (umjesto da služi Bogu) – on je "pobožan rob grijehu".

Pojmom "religioznost" možemo označiti vrstu pobožnosti u kojoj čovjek prihvaća da Bog postoji, ali on ne vjeruje Bogu. Možemo reći da religiozan čovjek vjeruje "u Boga", ali on ne vjeruje "Bogu". Religiozan čovjek prihvaća Božje postojanje, prihvaća da je Bog stvorio svijet, da je Isus Krist bio na Zemlji, da je razapet na križu. Ali, istovremeno ne vjeruje Bogu kada nešto zahtijeva od njega: "ne oslanjaj se na vlastiti razbor" (Izreke 3,5), "ne umišljaj da si mudar" (Izreke 3,7), "ne oslanjaj se na svoja djela, nego na Božju milost" (Efežanima 2,8.9.), "bit ćeš sretan samo onda kada budeš živio poslušno svim Božjim zapovijedima" (Ponovljeni zakon 5,29) itd.

Životna praksa je pokazala da religiozan čovjek ne može (sve i da hoće) poslušati i u život provoditi ove Božje savjete i naredbe, tako da, unatoč svojoj pobožnosti, živi neposlušno Bogu! On vjeruje "u Boga", ali ne vjeruje "Bogu".

On više vjeruje sebi – svojim emocijama, religijskim doživljajima, životnom iskustvu – nego Bogu. A povjerenje u svoje emocije i svoja (religijska) iskustva, proglašava vjerom u Boga. Dok zapravo vjeruje samo sebi.

Ima potrebu činiti pobožna djela kako bi sebe spasio od Božje osude za grijeh. Na taj način nesvjesno obezvrjeđuje Kristovu žrtvu, jer ako je spasenje moguće našim djelima, onda je Krist uzalud umro. Nema niti jasnu spoznaju što je to grijeh, jer odbacuje Božje moralne kriterije i privlačan mu je život u grijehu. Religiozan čovjek mora "umrijeti grijehu" i "ponovno se roditi kao duhovan čovjek"! Što je to i kako to postići? Ova knjiga dat će nam odgovore. Duhovnost

"Duhovnost" je vrsta pobožnosti koja nastaje kao rezultat djelovanja Svetog Duha. Ona donosi unutrašnju promjenu u čovjeku, tako da ga oslobađa ropstva grešnoj naravi i osposobljava za novi život slobodan od ropstva grijehu. Duhovnost nije plod ljudskog, već isključivo Božjeg djelovanja. Mi se ne rađamo kao duhovne osobe, nego nam treba tijekom života susret sa Bogom koji će nas osvjedočiti o našoj grešnosti, te ukoliko se pokorimo Njegovoj volji – Bog će svojom silom pokrenuti u nama novorođenje Svetim Duhom – i tako ćemo postati duhovne osobe.

8

Page 9: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Duhovnost podrazumijeva vodstvo Božjeg Duha u životu, u razumijevanju Božje objave, u novorođenju i u formiranju karaktera ljubavi. "Što je rođeno od Duha, to je duh(ovnost)! " (Ivan 3,6)

Duhovnost nastaje kao plod djelovanja Svetog Duha na čovjeka. A to znači i na čovjekov razum i svijest! Biblija progovara našem razumu. Sveti Duh osvjedočava naš razum, kako bismo spoznali Božju dobrotu, ali i da bismo postali svjesni svoje grešnosti! Duhovnost je plod djelovanja Svetog Duha.

"Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je." Ivan 3,6

Djelovanjem Svetog Duha čovjek doživljava potpunu promjenu. Umjesto dotadašnjeg ropstva grešnoj prirodi – kod čovjeka dolazi do oslobođenja tom ropstvu. Sada se "rađamo od Boga" (Ivan 1,13), a Biblija to naziva "obraćenjem" ili "novorođenjem".

Nakon primljenog oprosta za stari život "u grijehu", Bog novorođenu osobu osposobljava da više ne bude rob grijeha. Dobivamo "Kristov um i Kristovu misao". U naš život ulaze načela nebeskog  kraljevstva, poput ovih: "ljubiti Gospodina Boga svog svim srcem svojim, svom snagom svojom, svom dušom svojom" (Ponovljeni zakon 6,5), "ljubiti bližnjeg kao sebe" (Levitski zakonik 19,18), "živjeti vjerno Božjim odredbama" (Jošua 1,7), "biti pravedan" (Izreke 2,20), "biti milosrdan" (Luka 6,36 /Efežanima 4,32), "biti svet u svom življenju" (1. Petrova 1,15.16.) itd.

U nama se djelovanjem Svetog Duha počinju rađati prekrasne karakterne osobine ("rod Duha") – ljubav, dobrota, vjernost, strpljivost – što cijelom biću donosi radost i mir. Duhovan čovjek od dana svog obraćenja ne želi više živjeti bez zajednice sa Kristom. Od tada svoj život živi u skladu s Božjim moralnim načelima koja zovemo Deset zapovijedi.

Duhovan čovjek ne samo da vjeruje "u Boga" (u Božje postojanje), nego on još više – "vjeruje Bogu"! To znači da je u Bogu pronašao svog Stvoritelja, svog Otkupitelja od grijeha, ali i Prijatelja koji se žrtvuje za njegovu dobrobit. On vjeruje Bogu – i zato živi poslušno svim Božjim zapovijedima, savjetima i propisima. On vjeruje Bogu više nego sebi – jer zna da njegova dobrobit potpuno ovisi o njegovom Stvoritelju.

Pokretački motiv (pobuda) u srcu obraćenog čovjeka je ljubav prema Bogu, koji mu je iskazao potpunu ljubav. Poslušnost je čovjekov odgovor ljubavi na Božju ljubav koju je doživio i spoznao.

Vanjski znak unutrašnjih promjena je krštenje odrasle osobe (jer dijete nema razvijenu svijest na koju bi Duh Božji mogao djelovati). Biti duhovan čovjek znači "živjeti po Duhu, a ne po tijelu"!

9

Page 10: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Živite po Duhu pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela, jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela." Galaćanima 5,16.17.

A što je religija?Osim pojmova religioznost i duhovnost, važno je proučiti i pojam "religija".

Pogledajmo što o tom pojmu piše sociolog religije Hubert Knoblauch:"Rimski filozof Ciceron pojam "religio" izvodi iz latinskog glagola "relegare", i drži da ta riječ označava službu čašćenja bogova. Kršćanski teolog Augustin nasuprot tome, ističe da taj pojam potječe od latinskog glagola "religare" i da izražava povezanost s Bogom. Augustin također prihvaća i mogućnost da bi se riječ "religija" mogla izvesti iz latinskog glagola "reeligare", tako da tada označava čin kojim se čovjek ponovno odlučuje za Boga, nakon što ga je bio napustio."1

Dakle, pojam "religija" potječe iz latinskog jezika. Njega ne nalazimo u Bibliji (niti u knjigama Starog zavjeta, niti u knjigama Novog zavjeta). Biblijski izraz kojim se označava zajednica između Boga i čovjeka je "Savez" ili "Zavjet". Bog preko Biblije ne poziva ljude u "religiju", nego ih poziva u "Savez" sa Bogom. U Novom zavjetu Isus je pozivao ljude u "kraljevstvo nebesko" (što označava "Božju vladavinu", odnos u kojem nad čovjekovim životom ne vlada više grijeh – već Bog).

Za većinu kršćana kršćanstvo je – religija. Odnosno, čovjekova povezanost sa Bogom (kako je to objasnio Augustin). Ali pojam "religija" nam ne otkriva da postoje dva različita načina na koje ljudi žele biti povezani s Bogom. Adamovi sinovi Abel i Kajin na dva različita načina su htjeli izvršiti Božju odredbu o prinošenju žrtve: Abel je prinio točno onakvu žrtvu kakvu je Bog odredio, dok je Kajin prinio Bogu žrtvu koju je sam htio, a ne onakvu kakvu je Bog zahtijevao. Zato Bog nije prihvatio Kajinovu žrtvu, dok Abelovu jest.

"Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. " Postanak 4,4.5.

Dakle, već na početku Biblije upoznati smo sa činjenicom da Bog prihvaća samo onu pobožnost koju čovjek vrši u potpunoj poslušnosti Božjoj volji. Dok drugu vrstu pobožnosti, koja je plod samovolje Bog ne prihvaća.

To znači da pojam "religija" ne pojašnjava je li čovjek poslušan Bogu na ispravan ili na pogrešan način, već samo označava čovjekovu potrebu i aktivnost da bude povezan sa Bogom. Biblija nam pokazuje da je u prošlosti uvijek bilo ljudi koji su pristupali Bogu na dva načina: poslušno i neposlušno. Zato ćemo u ovoj knjizi napraviti jasnu razliku između "biblijske religije" (koja označava

1 Hubert Knoblauch: „Sociologija religije“ stranica 5 i 6

10

Page 11: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

potpunu poslušnost Bogu i njegovoj volji) i "ljudske (društvene) religije" (koja označava pobožnost u kojoj čovjek unatoč svojim pobožnim naporima, djelima i uvjerenjima živi neposlušno Bogu).

"Biblijska religija" u Bibliji se naziva "Savez" ili "Zavjet". Radi se o "Savezu između Boga i čovjeka". Nakon "pada u grijeh" čovječanstvo je izgubilo zajednicu sa Bogom. Čovjek se promijenio – pa je postao Božji neprijatelj: samovoljno i sebično biće. Budući da je "plaća grijeha smrt" (Rimljanima 6,23) – Bog je iz svoje ljubavi prema pobunjenom čovjeku pripremio "Plan spasenja". A u Božjem "Planu spasenja" ključna stvar je omogućiti grešnom čovjeku da ponovno obnovi svoju zajednicu sa Bogom, odnosno da uđe u Savez s Bogom.

Upravo zato taj ispravan odnos između Boga i čovjeka Biblija naziva "Savez". A ne "religija". Jer danas pojam religija obuhvaća sva čovjekova "vjerovanja" u nadnaravno biće ili bića kojima čovjek želi iskazivati svoju pobožnost.

"U svakodnevnom govoru zapadne kulture riječ "religija" općenito označava čašćenje transcendentnih sila, označuje nauk o božanskom i sva ispovijedanja vjere kao i sa time povezane grupe i organizacije."2

Pojmove "religioznost" i "religija" do sada smo promatrali isključivo u

pozitivnom kontekstu. I to zato što nismo bili upozoreni na to da Bog ne prihvaća bilo kakvu pobožnost, nego samo onu koja je Njemu po volji. Kršćanstvo se danas smatra najvećom svjetskom religijom, sa oko dvije milijarde sljedbenika. Ali Bog nije zamislio kršćanstvo kao "društvenu religiju", nego kao Savez! A to uopće nije isto.

Neobraćeni kršćani su od jednog dijela kršćanstva napravili "društvenu (ljudsku) religiju" – sistem gdje djela zamjenjuju vjeru, sistem obreda i ceremonija kojima su ljudi (a ne Bog) dali pobožni značaj. Tako je nastalo tradicionalno kršćanstvo.

"Od ljudi stvorene religije" možemo zvati "društvene religije" jer nastaju u društvu i društvo u kojem djeluju snažno utječe na njih.

S druge strane, pojam "Savez s Bogom" označava našu zajednicu s Bogom, našu odluku da se s povjerenjem (vjerom) predamo Bogu – da ćemo izvršavati Njegovu volju, da ćemo slušati Njegovu riječ i živjeti u potpunoj poslušnosti. Zahvaljujući Kristovim zaslugama omogućeno nam je novorođenje i posinjenje – postajemo sinovi i kćeri Božje. Bog nam je osigurao sve što je potrebno za obnovu zajednice s Njim – za život u "Novom zavjetu" (Novom savezu).

Čežnja za Bogom

2 Hubert Knoblauch: „Sociologija religije“ stranica 6

11

Page 12: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Iako čovjek ima u sebi čežnju koja ga vodi ka Bogu, ta čežnja ostaje nezadovoljena unatoč čovjekovim naporima – jer čovjek ne može (sam po sebi) spoznati Boga, nego mu Bog mora sebe otkriti, objaviti.

Dok "društvene religije" tijekom cijele povijesti ljudskog roda, pa i danas, pokušavaju dokučiti Boga, Bog je sam "došao" čovjeku.

Ljudi traže Boga, zamišljaju kakav bi mogao biti, predstavljaju Ga sebi u obliku prirodnih pojava, u obliku "stvorenja" (planeta, biljaka, životinja, "svetih" ljudi) – dok s druge strane istinski i stvarni Bog traži čovjeka koji će prihvatiti Božju otkrivenu istinu, te prihvatiti uvjete "Saveza" koje Bog postavlja pred čovjeka. Dok čovjek traži Boga (na pogrešan način), Bog traži čovjeka (koji će ga prihvatiti na ispravan način).

"Religije koje je potaknuo čovjek" – teže ka zajednici između čovjeka i Boga, nude čovjeku potragu za Bogom, potragu čiji je inicijator čovjek. Doseg te čovjekove potrage su "od čovjeka stvorene" religije i filozofije, mitologije i vjerovanja – rašireni diljem svijeta.

S druge strane, Bog Biblije je inicijator potrage za čovjekom. Bog traga za ljudima koji su spremni prihvatiti Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja, i pokoriti sebe (svoje "ja") Bogu. S takvim ljudima On ulazi u Savez! "Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži Savez svoj i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi." (Ponovljeni zakon 7,9).

Postoje li uvjeti za "Božji Savez sa čovjekom"? Postoje. Bog ne podnosi grijeh, pa ne može ući u Savez sa čovjekom dok on ne ostavi svoje grijehe. Budući da je čovjek rob grijeha (grijeh je sila jača od čovjeka) Bog milostivo nudi silu Svetog Duha za pobjedu nad silom grijeha onima koji pristaju na Savez. "I ovaj moj Savez s njima ispunit će se kad im uzmem grijeh." (Rimljanima 11,27).

Onima koji prihvate ući u Savez, Bog obećava: "Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe." (Ezekijel 36,26.27). Bog nudi čovjeku sklapanje "Saveza" ako dopusti Bogu da upiše u njegovo srce i um Božje zakone i zapovijedi. Takvim ljudima On će biti Bog, a oni će biti Njegov narod (Hebrejima 8,10). Tek tada će duhovna čežnja našeg srca biti zadovoljena.

"Pobožnost iz straha" nasuprot "pobožnosti iz ljubavi"U Velikom rječniku hrvatskog jezika autora Vladimira Anića nalazimo

definiciju: "Religija je sustav vjerovanja u kojem je središnje mjesto nadnaravno biće, duh ili svemoćna sila…" (str 1326).

Prema Websterovom rječniku "religija ja sustav vjerovanja i štovanja Boga…."

12

Page 13: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Opća i nacionalna enciklopedija (izdavača Pro leksis d.o.o. za Večernji list Zagreb 2007.) definira religiju kao: "sustav vjerovanja, etičkih vrijednosti i čina kojima čovjek izražava svoj odnos prema svetom, božanstvu. "

Ali "Savez sa Bogom" je puno više od pukog sustava vjerovanja i etičkih vrijednosti. Biblija nam (kao Božja riječ) govori da je uzaludan svaki čovjekov pokušaj štovanja Boga, kada naučava kao Božju nauku zapravo ljudska vjerovanja i etičke vrijednosti (vidi Matej 15,9).

Upravo zato ova knjiga želi jasno naglasiti razliku između dvije vrste pobožnosti: religioznosti – koja je naša prirodna ljudska sklonost ka obožavanju, koju nalazimo u svim povijesnim vremenima i na svim zemljopisnim prostorima svijeta, a predstavlja temelj "od ljudi uspostavljenih" religija, a u čijoj suštini se nalazi strah od Boga; te duhovnosti – koja predstavlja život u zajednici s Bogom, a čiju suštinu čini novorođenje koje rezultira buđenjem nesebične ljubavi prema Bogu i bližnjima.

Religiozan čovjek "ide u crkvu", dok duhovan čovjek "živi u zajednici s Bogom". Na pitanje: "Da li si vjernik?" religiozan čovjek će reći da on "ide u crkvu", dok će duhovan reći da je on hram Svetoga Duha i da u njemu živi Bog.

Religiozan čovjek "ide u crkvu" kako bi vršio određene religijske forme i obrede putem kojih bi sebe preporučio Bogu. Duhovan čovjek ide u crkvu da bi proslavljao i hvalio Boga za svakodnevnu zajednicu. On "živi u zajednici s Bogom" jer je cijeli svoj život (a ne nekoliko sati tjedno) posvetio Bogu. On je predao cijelog sebe Bogu kao svoje duhovno bogoštovlje (vidi Rimljanima 12,1).

Pojam "religija" ne pojašnjava kakva vrsta pobožnosti se krije iza njega: Bogu poslušna ili Bogu neposlušna pobožnost. Zato smo napravili razliku između "Saveza Boga sa čovjekom" (čiji inicijator je Bog) i "društvenih religija" (čiji inicijator je čovjek), koje nastaju u društvu i društvo u kojem djeluju snažno utječe na njih.

"Društvene religije" nisu Božja tvorevina, već ljudska! One nastaju u društvu i zato društvo u velikoj mjeri određuje kako će se čovjek postaviti prema nadnaravnom. Takve religije su ljudski pokušaj da se objasni nevidljivo i zadovolji čovjekova religiozna narav. "Religije koje su nastale potaknute društvenim potrebama" postoje prvenstveno zato da se zadovolje potrebe čovjekove religiozne naravi.

A neke od najvažnijih religioznih potreba su obožavanje čovjeka (filmskih, glazbeni, religijskih i sportskih "zvijezda"), potreba za materijalnim predmetima u pobožnosti (relikvije, idoli, talismani), dobra djela (kao dokaz vlastite dobrote), vršenje nerazumljivih religijskih obreda, te uzvišeni (mistični, ekstatički) osjećaji i doživljaji prilikom religijskog čina.

13

Page 14: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Od čovjeka stvorene" religije ne djeluju prvenstveno na naš razum (poučavanje, razumijevanje, zaključivanje, smisao), već prvenstveno na naše emocije – strah, uzbuđenje, oduševljenje, ekstatički zanos. Emocije imaju važnu ulogu u svim "društvenim religijama". Zato su takve religijske zajednice pune kipova, slika, i drugih predmeta koji izazivaju emocije – prvenstveno strah. U "društvenim religijama" osnovni motiv pobožnosti je strah od kazne.

Pripadati nekoj "društvenoj religiji" – znači pripadati organizaciji koja zahtijeva određeno ponašanje i bespogovornu poslušnost religijskim vjerovanjima koja nemaju svoj temelj u Bibliji. Religiozan čovjek je pokoran religijskom autoritetu, koji se predstavlja kao posrednik između nadnaravnog i čovjeka. Religiozan čovjek se pokorava "društvenoj religiji" jer ona djeluje u društvu kojem i sam pripada, pa je smatra "svojom"!

"Društvene religije" naglašavaju formalnu pobožnost (kroz obavljanje religijskih obreda), naglašavaju tradiciju, relativiziraju Božju objavu, potiču emotivne doživljaje tijekom bogoslužja ili meditacije itd.

I samo kršćanstvo (koje je Božja tvorevina), razlikuje u sebi "biblijsko kršćanstvo" (koje je utemeljeno samo na Bibliji) i "tradicionalno kršćanstvo" (koje je utemeljeno samo djelomično na Bibliji, a puno više na društvenoj tradiciji i grčkoj filozofiji, te koje poprima obilježja društva u kojem djeluje). Zato i tradicionalno kršćanstvo ima sva obilježja "društvene religije".

Pripadnikom neke "društvene religije" se postaje tako što roditelji priključuju osobu (dok je još dijete) religijskoj zajednici kojoj sami pripadaju, tako da to nije čin samostalne odluke.

Kao što se grešnost nasljeđuje od praroditelja, tako se pripadnost "društvenim religijskim organizacijama" nasljeđuje od roditelja. Budući da se ne radi o osobnoj odluci razumne osobe, taj religijski čin ne može udovoljiti Božjim zahtjevima.

Kako započinje duhovnost?Svi smo mi rođeni kao religiozna bića. Takvi ostajemo cijelog svog života,

ukoliko se ne susretnemo s Bogom, koji jedini može zadovoljiti naše duhovne potrebe.

Da bismo izbjegli osobni susret sa Bogom, "društvene religije" nam nude susret sa grešnim čovjekom (svećenikom, propovjednikom, guruom, "duhovnim" trenerom), kao i sa religijskim predmetima (slikama, kipovima, relikvijama, "svetim" predmetima).

Sve to je beskorisno, jer ne može zadovoljiti naše duhovne potrebe (pomirenje s Bogom i život bez ropstva grijehu), pa čovjek i dalje ostaje u neprijateljstvu s Bogom. Da bismo zadovoljili naše duhovne potrebe - treba nam obnova Saveza s Bogom!

14

Page 15: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Budući da zbog svoje grešnosti ne bi preživio susret "licem u lice", Bog čovjeku pristupa na način koji je bezopasan za njega: preko utjelovljenog Krista, te preko osvjedočenja putem Svetog Duha. Drugim riječima, naš grešan karakter mora se (putem Božjeg osvjedočenja) sresti sa Božjim svetim karakterom!

"Osvjedočenje o grešnosti" uznemiruje čovjekovu savjest jer ga razotkriva kao "biće koje se iskvarilo" (što iz temelja ruši našu predodžbu o nama kao "dobrima"). Za čovjeka je to neugodno iskustvo. Ali je ono nužno da bi nas se pokrenulo iz duhovnog mrtvila uzrokovanog grijehom.

Bog nas preko savjesti koja je uznemirena "osvjedočenjem o grijehu" potiče na izbor između dviju mogućnosti:

1. pobjeći od Boga i umiriti se nekakvom (religijskom) zabludom;2. pokoriti se Bogu, priznati svoju grešnost, te prihvatiti spasenje ponuđeno

u Isusu Kristu.

O izboru između ovih dviju mogućnosti ovisi daljnji život, ali i vječni život. Ukoliko čovjek pobjegne, znači da nije spreman pokoriti se, već želi i dalje braniti svoj grijeh. Pristat će na bilo koju religiju koja će mu pružiti dovoljno dobar izgovor da "ostane u svojim grijesima". Bit će lojalan "svojoj" religiji, činit će dobra djela, davat će darove – ali će i dalje "živjeti u grijehu". Prihvatit će svaku zabludu koja ga neće činit moralno odgovornim pred Bogom, zbog toga što mu grijeh godi.

No, čovjek koji želi od religioznog bića postati duhovna osoba – mora se nanovoroditi prihvaćanjem Krista i njegove milosti. Takav čovjek će se pokorit Božjem osvjedočenju o grešnosti i postati poslušan Njegovim zahtjevima.

Dok religiozan čovjek i dalje ostaje rob grijeha, čovjek koji je postao duhovna osoba – više ne robuje grijehu. Siguran dokaz da je netko postao duhovna osoba – prepoznajemo u tome što čovjek prestaje "živjeti u grijehu".

Lažna duhovnostMnogi religiozni ljudi sebe će nazivati "duhovnim" osobama i reći će da se

bave "duhovnošću". Ali budući da je duhovnost vezana uz djelovanje Svetog Duha, a ne uz ljudsko djelovanje, svi ti čovjekovi napori (filozofije, mitologije, dogme) su plod religioznosti, a ne duhovnosti.

ZaključakKao zaključak možemo reći da "religioznost" predstavlja "pobožnost iz

straha" od Boga, a pripadnost "društvenoj religiji" nasljeđuje se rođenjem i svoju snagu crpi iz religijske tradicije. S druge strane, pobožnost iz ljubavi (koja je karakteristična za "duhovnost"), dobiva se novorođenjem Svetim Duhom i svoju snagu crpi iz obnovljenog "Saveza sa Bogom".

15

Page 16: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Krajnji rezultat je takav da "religiozan" čovjek unatoč svojoj pobožnosti živi i dalje kao rob grijeha; dok "duhovan" čovjek nakon novorođenja ima mir sa Bogom i život slobodan od ropstva grijehu.

Religioznost je lažna duhovnost. I ukoliko to uspijemo razumjeti kroz proučavanje ove knjige, i to nas pokrene da od religioznog bića postanemo duhovno biće, ukoliko umjesto "života u grijehu" novorođenjem (uz Božju pomoć) uđemo u "život u Kristu" – ostvarit će se namjere autora ove knjige. Svim čitateljima želim Božji blagoslov u razumijevanju ove knjige koja nas može probuditi iz mrtvila (uzrokovanog ropstvu grijeha) i povesti u duhovan život – u "Novi zavjet (Novi savez) sa Kristom". Neka to bude i Vaše duhovno iskustvo.

16

Page 17: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Čovjek

Stvaranje

"Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postade čovjek živa duša." Postanak 2,7

Bog je Stvoritelj čovjeka. U tijelo koje je stvorio, Bog je udahnuo dah života. Kada su se spojili tijelo i dah života (život), nastala je "živa duša", odnosno živ čovjek. Čovjek je postao osoba, živo biće.

Kao stvoreno živo biće, i to stvoreno "na Božju sliku" (Postanak 1,26) – čovjek je postao biće koje može razmišljati, zaključivati, donositi odluke, voljeti, radovati se, oduševljavati se, činiti dobro, itd. Imao je razum, svijest, slobodnu volju, emocije.

Čovjek je stvoren kao svjesno i razumno biće. Stvoren je tako da može biti svjestan sebe i svoje okoline; i razuman – može razmišljati, zaključivati, planirati, uspoređivati, analizirati. Može biti poučavan od Boga o pravim vrijednostima i moralnim kriterijima. Može razumjeti Božja obećanja koja trenutno nisu stvarnost, ali će biti u budućnosti.

Adam je imao mogućnost biti izravno poučavan od Boga, koji se susretao s njim. Ali nakon "pada u grijeh", Bog poučava čovjeka djelovanjem Svetog Duha na čovjekovu svijest i razum.

Božji Duh progovara našoj svijesti i razumu sa ciljem da bismo mogli razumjeti Božje djelovanje u prošlosti, kao i u sadašnjosti i budućnosti. Otkriva nam Božji karakter ljubavi i milosti, te spremnost da se sažali grešniku i spasi ga od vječne propasti. Čovjek je (za razliku od biljaka i životinja) razumno biće koje može razumjeti Božju volju i biti joj poslušan.

Kada je postao živo biće, čovjek je dobio i emotivnu dimenziju, odnosno postao je sposoban voljeti, radovati se, zaljubiti se, uživati, ali i strahovati, tugovati, biti zabrinut, suosjećati.

Dobio je i slobodnu volju (mogućnost odlučivanja), pa može samostalno odlučivati o svom životu.

17

Page 18: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Bog je stvorio čovjeka kao slobodno i odgovorno biće. Sloboda podrazumijeva mogućnost izbora, a izbor nosi sa sobom odgovornost (za posljedice izbora). Budući da nije želio robote, Bog je čovjeku dao mogućnost da živi poslušno ili neposlušno. Zato je čovjeka stvorio kao "biće slobodne volje". Adamu koji je stvoren "po Božjem obličju", sa naravi koja je slobodna od zla, bilo je normalno da svojom slobodnom voljom izabere poslušnost Bogu. Budući da je Bog dobar i divan – ovakvu odluku nije bilo teško donijeti.

Pad u grijehKako je onda moguće da je čovjek postao grešan? Što se to dogodilo Adamu i

Evi? Iako su stvoreni da bi živjeli u savršenom skladu sa svojim Stvoriteljem, Adam i Eva su bili slobodna bića. Bog ih je upozorio na pojavu grijeha na nebu, gdje je Sotona uspio zavesti mnoge anđele. Znali su da ga se moraju čuvati. Dokle god su bili poslušni Bogu, bili su zaštićeni od njegovih prijevara. Međutim, Sotona se poslužio lukavstvom i naveo ih da zloupotrijebe svoju slobodu (Postanak 3,1-6). Svojom slobodnom voljom donijeli su izbor koji se pokazao katastrofalnim i za njih, ali i za sve njihove potomke. Za sve nas.

Kakav su to grijeh učinili Adam i Eva? Iako će kasnije biti više riječi o tome, dovoljno nam je za početak razumjeti da su njih dvoje više vjerovali sebi, nego Bogu. Eva je više vjerovala svojim osjetilima i svojim osjećajima, nego Bogu. A Adam je u trenutku iskušenja, vidjevši da je Eva pojela plod, pokazao da više ljubi Evu, nego što ljubi Boga. Njihove trenutne emocije, njihovi trenutni osjećaji su zavladali njima više nego Božja vječna načela. I tada su iskazali neposlušnost Bogu. Umjesto da slušaju Boga, odlučili su poslušati sebe. Iskazali su samovolju, umjesto poslušnost prema Bogu.

Na taj način su sebe, ali i sve nas podložili vlasti Sotone. Nevjerojatno je kako su oni donijeli odluku koja je bila potpuno suprotna njihovoj dotadašnjoj naravi. Dopustivši da osjećaji prevladaju razum, iskazali su neposlušnost prema Bogu i učinili prvi grijeh. Nisu bili svjesni strašnih posljedica koje će navući na sebe i svoje potomstvo. Od tada čovječanstvo živi u ropstvu drugom gospodaru – Sotoni, a svijet je pun patnji, zla, bolesti, beznađa i smrti. Vlast nad Zemljom koja je bila povjerena Adamu – na taj način pripala je Sotoni. "Znamo da je sav svijet u vlasti Zloga." (1.Ivanova 5,19)

Od tada, svi ljudi se rađaju kao grešna bića, poučava nas Biblija. Svaki čovjek koji je ikada kročio na ovu Zemlju je grešnik. Zašto? Zato jer se radi o nasljeđu. Mi nasljeđujemo od svojih roditelja boju kože, boju očiju, visinu, temperament. Tako svi mi nasljeđujemo od našeg praoca Adama "grešnu narav", odnosno prirodu koja je neposlušna Bogu. Svi mi smo (po našoj prirodi) Božji neprijatelji. "Nema pravedna ni samo jednoga; nema razumna, nema nikoga koji traži Boga. Svi su zastranili, zajedno se pokvarili. Nema ni jednog jedinog koji čini dobro." (Rimljanima 3,10-12) Zar mi trebamo nositi

18

Page 19: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

posljedice odluka svojih roditelja? U mnogo čemu ne bismo htjeli biti nalik na svoje roditelje, ali ipak to jesmo. Posljedice Adamovog grijeha "pritišću" nas i određuju naše pravo stanje. A to je neprijateljstvo prema Bogu.

Adam je stvoren na Božju sliku (Postanak 1,27). Zato mnogi ljudi zaključuju da smo svi mi danas prikaz ove Božje slike! Ali Biblija kaže da se ipak sa čovjekom (nakon stvaranja) nešto dogodilo. Nakon "pada u grijeh", Adamovi potomci se rađaju slični grešnom Adamu, "na Adamovu sliku":

"Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet." Postanak 5,3

"Padom u grijeh" Božji lik se u čovjeku izobličio! Iako je zadržao neke osobine "Božje slike" (jer čovjek teži ka dobru, ka pravdi, ka istini i ka spoznaji) – ipak je čovjekom zavladala narav sebičnosti, oholosti, gramzivosti, samovolje – što nam Biblija razotkriva kao zlo. Čovjek je postao grešan, što znači neposlušan i samovoljan u odnosu na Boga! Postao je Božji neprijatelj! Adamovi potomci nisu stvoreni "na Božju sliku", već se rađaju slični grešnom Adamu, na "Adamovu sliku". Takvima se rađamo i mi danas. A Bog, iz svoje ljubavi i milosti, želi u čovjeku potpuno obnoviti svoj lik!

"Bog želi u čovjeku obnoviti svoj moralni lik."3

Budući da u nama postoje duhovne potrebe za pobožnošću (za Bogom), mi ih moramo zadovoljiti, inače ćemo cijeli život ostati u stanju nezadovoljstva, neispunjenosti i ispraznosti. Budući da smo po praroditelju Adamu naslijedili grešnu narav – ona nas nagoni da svoje duhovne potrebe zadovoljavamo na pogrešan način (religiozan način) koji je blizak našem grešnom srcu. Umjesto da to činimo na duhovan način – onako kako Bog želi, onako kako nam doista treba.

I ateisti su u određenom smislu religiozni, samo što svoju religioznost ne usmjeravaju na Boga (u čije postojanje ne vjeruju), već vjeruju sami sebi (grešnom čovjeku), obožavaju ljude (svoje "vođe" kojima su izgradili kult ličnosti), u svojim očima su samopravedni (unatoč svemu lošem smatraju sebe "dobrim" ljudima) – jednako kao i religiozni ljudi.

Od našeg rođenja, mi smo bića u kojima postoji potreba i čežnja za Bogom. Adam je stvoren "na Božju sliku", ali nakon "pada u grijeh" ta slika se u njegovim potomcima izobličila. Naša urođena grešna priroda nas sprječava da Bogu povjerimo svoj život. Iako smo trebali biti Božja djeca, zbog grijeha smo postali

3 Ellen Gould White: „Put Kristu“ str 47

19

Page 20: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Božji neprijatelji. Iako smo stvoreni sa ciljem da bismo vječno živjeli u istini, dobroti i ljubavi – "pad u grijeh" nam je donio život u bolesti, patnji, sebičnosti, otuđenosti i na kraju smrt. Tako je počeo naš ljudski život u ropstvu grijehu.   

Otkupljenje i spasenje Tko će nam pomoći u rješavanju ovog problema? Tko će nas otkupiti od

posljedica koje trpimo zbog neposlušnosti naših praroditelja? To će učiniti naš Stvoritelj! U poslanici Efežanima 2,4.5. piše: "Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni!"

Budući da živimo u ropstvu grijehu, mi smo zapravo "mrtvi zbog grijeha". Bog je rekao Adamu – "U dan u koji okusiš sa ovog drveta zacijelo ćeš umrijeti" (Postanak 2,17). Je li Adam tjelesno umro tog dana kada je okusio zabranjeni plod? Nije, jer Bog nakon toga događaja razgovara s njim. Ali, smrt o kojoj je ovdje riječ je "duhovna smrt". Toga dana Adam je duhovno umro, a nakon izgona iz raja počeo je i tjelesno umirati.

Grijeh razara zajednicu čovjeka s Bogom, i čovjek bez Boga postaje duhovno mrtav, iako (zahvaljujući Božjoj milosti) još određeni vremenski period tjelesno živi. Život odvojen od Boga je smrt – prvo duhovna, a zatim i tjelesna! Mrtvi smo zato jer je naša zajednica sa Bogom mrtva. Zato grešan čovjek živi tjelesno, ali duhovno je mrtav.

Onog dana kada je okusio zabranjeni plod, Adam je umro duhovnom smrću – i tada je njegova zajednica s Bogom prekinuta. A da život u grijehu nije mogao vječno trajati vidi se po tome što su Adam i Eva istjerani iz rajskog vrta, kako ne bi više mogli ubirati plod sa "drveta života" koji im je osiguravao vječni život. Grijeh nema pravo vječno postojati. Zato Bog objavljuje da će doći vrijeme suda kada će grijeh i nepokajani grešnici biti uništeni zauvijek.

Budući da čovjek ne može sam sebe spasiti, to djelo poduzima Bog. On odlučuje platiti kaznu za grijeh – a to je vječna smrt. "Nije slao poslanika ni anđela, nego ih je sam spasio" – zapisao je prorok Izaija (63,8.9.).

Od čovjeka Bog očekuje da svojom voljom izabere ponuđeno spasenje. Spasenje je ponuđeno svima, ali spasit će se samo oni koji ponuđeno spasenje izaberu vjerom! Kao što je Adam izvršio izbor suprotan svojoj dotadašnjoj naravi, tako se pred nas stavlja zadatak da izvršimo izbor suprotan našoj grešnoj naravi. Pošto smo mi robovi grijeha, za našu volju je i jedna takva jednostavna odluka postala velika teškoća. Mi nemamo ni znanja, ni volje, niti snage za nju. Zato nam Bog pomaže i u tome. On progovara kroz svoju Riječ (Bibliju) našem razumu – da bi nas oslobodio zabluda kojima robujemo. Pod utjecajem osvjedočenja koje vrši Sveti Duh, naš razum je osviješten pomoću Božje istine o našem pravom duhovnom stanju. Postavši svjesni da smo duhovno mrtvi, tražimo

20

Page 21: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

ima li pomoći za nas. Ponovno nas Duh osvjedočava o Božjoj dobroti, koja je dokazana u Kristovoj smrti na križu. Oduševljeni ovakvom stvarnom ljubavlju, mi iz zahvalnosti donosimo odluku za život u zajedništvu s Bogom. Umjesto "mrtvi u grijehu" – možemo postati "živi u Kristu", ako je naša zajednica s Bogom obnovljena.

Božji

moralni

kriteriji

21

Page 22: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Što je to moral?

Budući da će ova knjiga govoriti o moralu i moralnim pitanjima, prvo je potrebno definirati: što je to moral?

Stručna literatura definira moral kao "sustav društvenih normi, pravila i načela o ljudskom ponašanju u društvu"4, kao i "skup pravila nastalih tijekom povijesnog razvitka, a odnose se na ponašanje ljudi u društvenoj zajednici"5. Dakle, pojam morala određuje se kao povijesna i društvena kategorija, koja se bavi ponašanjem čovjeka. Čovjek raste i razvija se u određenom društvu, pa se mora svojim ponašanjem prilagoditi svojoj okolini. Ukoliko se ponaša drugačije od uobičajenih normi ponašanja, nalazi se pod društvenom osudom. Zaključujemo da se moral društva temelji na formiranju prihvatljivog ponašanja.

Zatim stručna literatura navodi: "Moral je uvijek moral određenog društva"6. To znači da je moral uvijek vezan uz društvo u kojem egzistira. "Budući da se ljudsko društvo mijenja, usavršava i pojavljuje u mnogobrojnim oblicima, mijenja se, usavršava i vrlo različito manifestira i moral u povijesnom slijedu naraštaja"7. Ovo obilježje govori o tome da je društveni moral relativan i promjenjiv. Dok je u jednom društvu u prošlosti određeno ponašanje bilo nemoralno, moguće je to isto ponašanje danas u tom društvu smatrati moralnim i društveno prihvatljivim.

"Moralni odgoj" je proces koji ima zadatak socijalizirati čovjeka, odnosno osposobiti ga da bude prihvatljiv član društva. "Pod moralnim odgojem

4 Ante Vukasović „Etika, moral, osobnost“ str. 195 isto6 Isto, str. 247 isto

22

Page 23: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

razumijevamo proces moralnog formiranja, moralnog oblikovanja osobnosti, proces izgrađivanja pojedinca u društvenu ličnost."8.

Dok dijete raste, izloženo je odgojnim utjecajima društva u kojem je rođeno. Svako društvo izgrađuje svoj sustav vrijednosti koji zatim odgojem "nameće" budućim naraštajima. Neka društva su odgojem uspjela divlje narode preobraziti u ljude kulturnog i civiliziranog ponašanja, ali općenito gledano uvijek je bilo ljudi različitog ponašanja. Ovisno o području, kulturnom nasljeđu i mentalitetu – različita društva očekuju različita ponašanja od svojih pripadnika.

Najjasniji primjer kako se djeca mogu odgojiti da bi bili "poželjni" članovi društva, čak i kada je ono utemeljeno na zločinu, je odgoj djece u nacističkoj Njemačkoj. Mržnja prema drugim narodima, spremnost na smrt zbog svojih ideala, slijepa poslušnost vođi – ugrađeni su u mlada bića. Onaj tko bi se ponašao drugačije, bio bi nemoralan po kriterijima tog društva.

Mnogi ljudi su i danas samo slijepi izvršioci "želja i obrazaca ponašanja" društva u kojem žive. Padom komunizma veliko mnoštvo "komunista" u vrlo kratkom roku se "preobrazilo u vjernike". Promijenilo se društveno okružje, promijenila su se društvena mjerila, pa se promijenio i moral pojedinaca. I to je uobičajeno ljudsko ponašanje. Problem je u tome što su ti poštovani ljudi promijenili samo vanjsku formu svog ponašanja i djelovanja. Pravi problem svakog ljudskog srca (bez obzira kojoj državi, crkvi ili narodu pripada) ostaje i dalje – grešna narav.

"Društveni sustavi vrijednosti" se manje ili više međusobno razlikuju, jer su plod ljudskog iskustva, potreba i želja. A glavna obilježja društvenog morala su promjenjivost i relativnost.

Međutim, nas zanima postoji li moralni sustav vrijednosti koji je apsolutan? Može li čovjek od malena biti odgajan po apsolutnim načelima pravde, istine i dobrote? Kako da čovjek koji odrasta u društvenom okružju koje je zlo i nepravedno, ipak (p)ostane dobar i pravedan?

Biblijski pojam moralaBudući da se uvijek puno govori o pojmu "moral" tražio sam bolju definiciju

od one koju sam naučio još u školi, a koja glasi: "Moral je nepisano pravilo (ponašanja, življenja), za razliku od zakona koji je pisano pravilo." Ova definicija mi nije bila potpuna. Zato sam razmišljao o tome što zapravo čini naš moral. I tada sam shvatio – moral je čovjekov (unutrašnji) sustav vrijednosti.

Budući da se čovjek rađa sa grešnom naravi, i njegov sustav vrijednosti će biti izobličen. Mi sami po sebi ne znamo što je za nas istinski dobro, korisno i važno.

8 Isto, str.75

23

Page 24: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Netko će reći da upravo zato imamo učitelje, odgajatelje i religijske autoritete – koji nam trebaju pomoći u izgradnji ispravnog sustava vrijednosti. Nažalost, svi ti ljudi koji imaju ove društvene funkcije, odgajaju nas u skladu sa društvenim normama morala. To su samo ljudi grešnih naravi i grešnih sklonosti. Zato nam oni nikako ne mogu dati ono što ni sami nemaju. Biblija svakog čovjeka razotkriva kao grešno i nesavršeno biće, pa od takvih osoba ne može doći nešto savršeno. Zato je našem biću potreban pouzdaniji sustav vrijednosti, a to su "Božji moralni kriteriji", to su "Božja moralna načela".

Iako svaki čovjek teži ka sreći, iako je u svakoga od nas usađena potreba za dobrotom, pravdom i istinom – moral grešnog čovjeka je u sukobu sa Božjim sustavom vrijednosti. U nama postoje motivi koji su suprotni Božjim moralnim načelima ljubavi.

Dok čovjek misli da će biti sretan kada bude živio lagodno i bez obveza, Bog poučava da čovjek može biti istinski sretan samo kada bude vrijedno i odgovorno biće! Dok grešnik misli da mu je za uspjeh i zadovoljstvo potreban novac i moć, Bog poučava da je za uspjeh i pravu sreću potrebna obnova saveza s Bogom! Dok grešnik teži za "osjećajima sreće" koji su plod grijeha, Bog čovjeka poučava da će "biti sretan" tek kada bude živio slobodan od ropstva grijehu!

Gdje je pravi uzrok čovjekovih problema?Dok društvena mjerila morala procjenjuju čovjekovo ponašanje kao dobro ili

loše, Božja mjerila morala procjenjuju motive koji pokreću naša srca na djelovanje. Čovjek gleda na djela (koja su posljedica), a Bog gleda na srce koje je izvor. Ljudi društveno prihvatljivog ponašanja i dalje su robovi grijeha, robovi svojih strasti i požuda.

Problem čovjekovog bića nije u ispoljavanju lošeg ponašanja, već je on duboko u srcu koje je uzrok takvog ponašanja. Društveni kriteriji morala ne bave se uvijek uzrocima, već uglavnom posljedicama neprihvatljivog ponašanja. Zato niti ne mogu riješiti problematičnu narav, nego samo sprječavati njeno ispoljavanje (koje se ogleda kroz problematično ponašanje).

Budući da je svaki čovjek (od rođenja) pod vlašću grijeha, on je rob zla koje gospodari njegovim bićem. Dok će ga društvo učiti da je u dubini duše dobar (onda kada se primjereno ponaša), Biblija objavljuje da čovjek nakon Adamovog "pada u grijeh" više u svojoj suštini nije "dobro biće", te da niti kontrola ponašanja ne rješava srž njegovog problema. Prije ili kasnije, čovjek pokaže da je u njemu prisutno zlo. A onda se čudimo kako je "dobar" čovjek mogao učiniti nešto strašno. Zato jer čovjek nije dobar sam po sebi, već je svoju narav koja je iskvarena grijehom – prikrio društveno prihvatljivim ponašanjem. "Dobri" ljudi često dokazuju da u njima postoji mržnja, sebičnost,

24

Page 25: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

oholost, nasilnost, bezobzirnost, zavist, kao i potreba za ogovaranjem, omalovažavanjem, podcjenjivanjem. Sva ova zla postala su uobičajenim obrascem ponašanja "dobrih" ljudi.

Kako se osloboditi ropstva tom problemu koje postoji u nama? Za nas je to nerješiv problem. Bog to zna i zato nam nudi pomoć. On nas može osloboditi od ropstva grešnoj naravi i u nama pokrenuti život poslušnosti Bogu. Na nama je da prepoznamo vrijednost tog dara i prihvatimo ga kako bismo bili istinski slobodni i sretni.

Razlike između "zakona" i "morala""Zakon" predstavlja vanjska pravila življenja, a "moral" predstavlja

unutrašnja pravila življenja. Zakon djeluje "izvana", a moral djeluje "iznutra". Zakon je napisan na neki materijal (papir, glinene pločice, kamene ploče), dok je moral "upisan" u čovjeka.

Zakoni su vanjska pravila koja reguliraju ljudske odnose. Društveni zakoni imaju za cilj spriječiti ili kazniti društveno nepoželjno ponašanje. Oni sankcioniraju jedan dio zla koji postoji u našem svijetu (ubojstva, nasilje, krađu), dok ne sankcioniraju drugi dio zla – laganje, preljub, oholost, zavist, mržnju (zbog toga se ne ide u zatvor). Zato društveni propisi i zakoni (iako pokušavaju) nikada ne mogu ljudima osigurati sretnu društvenu okolinu. Oni samo (na našu sreću) uspijevaju spriječiti eskalaciju ljudske zloće pomoću kazni.

Moral čine unutrašnja pravila koja su "zapisana" u čovjekovom srcu i umu. Civilizirano društvo u kojem živimo želi nas učiniti ljudima društveno prihvatljivog ponašanja. Zato nas odgojem želi osposobiti da budemo sretni ljudi i poštovani članovi društva. Ova namjera je dobra i plemenita. Ali zašto onda to nikako ne uspijeva? Zašto (iako sve više stvari i znanja imamo) smo sve manje sretni? Zašto mi kao odgojena bića uviđamo da nas odgoj nije oslobodio mnogih zala koja i dalje postoje u nama i u ljudima oko nas? Zato što u čovjeku postoji "grešna narav".

Naš ljudski moral je izobličen sebičnošću, ohološću i samopravednošću naših grešnih srca. Budući da grešan čovjek živi "onako kako mu grešno srce hoće", to postoji i onoliko različitih "morala" koliko ima i ljudi. Zato je naš ljudski moral vrlo subjektivan.

"Kriza morala" je kriza pravih vrijednosti u čovjeku. A te jedine prave moralne vrijednosti određene su Božjim moralnim sustavom vrijednosti koji je izraz Božje ljubavi.

Bog želi da njegovi zakoni (vanjski kriteriji) budu upisani u čovjeka – i na taj način postanu njegov "unutrašnji sustav vrijednosti", njegov "moral".

"Stavit ću svoje zakone u pamet njihovu, upisat ću ih u srca njihova". Hebrejima 8,10

25

Page 26: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Subjektivna procjena morala Budući da čovjek u svojim očima izgleda ispravno, bez obzira kako pokvaren

bio, to je siguran pokazatelj da su naši kriteriji morala potpuno subjektivni. Svaki nemoralan čovjek će braniti svoje teške grijehe, dok će istovremeno biti spreman napadati tuđe sitne propuste. Isus je to izrekao riječima: "Što imaš gledati trn u oku brata svojega, a brvna u svom oku ne zapažaš." (Matej 7,3).

Čovječanstvu je potreban objektivan kriterij moralnih vrijednosti, a to je Božji moralni zakon. On je objektivan zato što proizlazi od Boga, koji nema niti najmanje sebičnosti, niti pristranosti.

Božja savršena narav bila je temelj pri stvaranju čovjeka. Adam je stvoren sa naravi koja nije robovala grijehu i kao takav je imao u svom umu i srcu zapisana Božja moralna načela. Motivi njegovog srca bili su potpuno usklađeni sa savršenom naravi njegovog Stvoritelja.

Ali, neposlušnost i odluka suprotna poslušnoj naravi (koju je imao), rezultirale su prokletstvom i odbacivanjem Božjeg sustava vrijednosti. Ta promjena je odmah izašla na vidjelo. Kada je Bog došao u susret Adamu, on se sakrio od svog Stvoritelja (Postanak 3,8). Ranije to nikada nije učinio, ali osvjedočenje o krivici natjeralo ga je da se sakrije.

Međutim, Bog ga nalazi i traži da Adam objasni razloge za ovo drugačije ponašanje. "Ti si dakle jeo sa stabla s kojeg sam ti zabranio jesti?" (Postanak 3,11) Bog polako ispituje Adama, da bi se on suočio sa strašnim posljedicama svojeg postupka. Adamova narav se promijenila zbog neposlušnosti prema Bogu i odmah je (pokrenuta strahom od kazne) poduzela sebičnu obranu: "Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo". Grešna narav, pa tako i Adamova, pokrenuta strahom uvijek sebe brani optužujući nekog drugog za svoje grijehe. Tako je bilo tada, tako je i sada. Adam je optužio ženu da je ona kriva za njegov grijeh, ali je optužio i Boga što mu je dao takvu ženu.

Treba li nam jasniji primjer djelovanja grešne naravi i osjećaja krivice na čovjeka? Grešna narav je u svojim očima uvijek pravedna, pa je spremna krivicu za svoje propuste i grijehe uvijek prebaciti na drugog. Braneći sebe, čovjek zapravo brani grijeh svog srca!

Zaključak"Društveni zakoni" i "ljudski moral" sankcioniraju nepoželjno ponašanje. S

druge strane, "Bog gleda na čovjekovo srce" (1. Samuelova 16,7), pa Božji moralni kriterij razotkriva motive srca, koje je uzrok ponašanja. Bog svojim moralnim sustavom želi u čovjeku dovesti do promjene uzroka, a ne samo do promjene posljedica.

"Biti moralan" po društvenim kriterijima znači primjereno se ponašati, dok po Božjem kriteriju "biti moralan čovjek" – znači živjeti u skladu sa Božjim moralnim vrijednostima, koje su izraz Njegove ljubavi.

26

Page 27: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Ovaj Božji kriterij dobrote je vrlo precizan i istinski potreban čovjeku, iako će ga on kao neodgovorno biće odbacivati svojom grešnom naravi. Tek kada se čovjek pokori Bogu, i njegovim srcem zagospodari Božji sustav vrijednosti, promijenit će se i njegov život. Bog tada mijenja naš način razmišljanja, našu svijest i sustav vrijednosti prema svom savršenom uzoru.

"Ovo znamo: naš je stari čovjek razapet zajedno s Isusom da se uništi ovaj grešan čovjek, tako da više ne robujemo grijehu". Poslanica Rimljanima 6,6

Moralna obnova svijeta

Svijetu u kojem živimo potrebna je moralna obnova. A za nju grešni svijet, sam po sebi, nije sposoban. Zato je ovaj svijet izgubljen bez Božje intervencije.

Moralna kriza vlada svijetom, pa tako i "kršćanskim" kontinentima. Europa, Sjeverna Amerika, Južna Amerika i Australija – nisu ništa moralnija mjesta za život od Azije i Afrike gdje dominiraju druge religije. Čak u mnogim nemoralnim djelima "kršćanski" kontinenti nadmašuju ostale. To je pokazatelj o kakvom se sustavu radi – licemjernom, lažnom, prijetvornom, oholom, idolopokloničkom – jednom rječju: grešnom. Društvo u kojem je preljub prihvaćen kao nešto normalno, alkoholizam prihvaćen kao dio kulture, laganje i ogovaranje kao unosan biznis nekih novinara, idolopokloničko obožavanje i prodaja religijskih predmeta kao unosan crkveni biznis, homoseksualizam kao normalno ljudsko ponašanje – takvo društvo pokazuje sve simptome moralne patologije.

Bog i "moralna obnova svijeta"Moralnu obnovu svijeta (odnosno duhovnu obnovu) može izvršiti samo

Bog, a ona se mora odvijati prema Božjem moralnom kriteriju (koji je izraz Božje ljubavi). A taj nepromjenjivi, sveti i obvezujući kriterij je Božji moralni zakon – Deset Božjih zapovijedi.

Isus je došao obnoviti svijet moralno (a ne socijalno, gospodarski, politički, kulturno – iako je izvršio utjecaj i na ta područja). Neki teolozi pripisuju Isusu pogrešne razloge njegovog dolaska na Zemlju. On se nije miješao u političke prilike onog vremena, nije polemizirao o robovlasničkom ili demokratskom uređenju društva, nije se bavio socijalnim pitanjima, nije predlagao gospodarske

27

Page 28: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

reforme, niti se bavio pitanjima kulture. Isus se bavio pitanjima vječnog života, odnosno obnovom Saveza grešnog čovjeka sa svetim Bogom. On se bavio duhovnom, odnosno moralnom obnovom!

Ostvarenje vječnog života je posljedica usklađenosti našeg sustava vrijednosti (našeg morala), sa Božjim moralnim sustavom vrijednosti.

Isus je bio usmjeren na pitanje vječnosti. O tome je govorio, na to je pozivao, za to je osposobljavao. Međutim, današnje tradicionalno kršćanstvo potpuno je zarobljeno svakodnevnim problemima, politikom, socijalnim pitanjima, gospodarskim poslovima, pa je zapostavilo moralnost. Dokaz za to je svakodnevno slušanje političkih, gospodarskih i kulturnih govora sa propovjedaonica. Pitanja morala spominju se samo kao "začin" ovim temama. Kršćanski svijet je opterećen svojom društvenom ulogom, a zanemaruje problem moralne obnove. A ako i započne neku raspravu o moralnim pitanjima, to se uglavnom pretvori u moraliziranje.

Rođeni od Duha

Tek kada je čovjek osvjedočen Božjim Duhom da je grešno, a ne pravedno biće, može se pokajati i poniziti pred Bogom. Tada Bog može izvršiti novorođenje i u čovjeka (djelovanjem Svetog Duha) upisati svoja moralna načela koja proizlaze iz Njegove ljubavi. Takva osoba postaje duhovan čovjek, jer je "rođen od Duha" (Ivan 3,5). Novorođenje snagom Svetog Duha je jedini način da grešan, odnosno religiozan čovjek – postane duhovan čovjek!

"Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov." Rimljanima 8,9

28

Page 29: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Cilj i zadaće pobožnosti

Cilj pobožnosti je zadovoljenje naših duhovnih potreba, od kojih su najvažnije:

- pomirenje s Bogom (obnova Saveza sa Bogom)- živjeti život slobodan od ropstva grijehu- izgradnja karaktera koji ima vječnu vrijednost, koji može vječno

opstati

Zadaće pobožnosti su učiniti čovjeka sretnim, mudrim, odgovornim i slobodnim bićem. Da bi u tome uspio, čovjek mora znati kako to može uspješno ostvariti. Svaki čovjekov pokušaj da ostvari sreću i slobodu bez Boga, rezultirat će samo nesrećom i grijehom.

Biti sretanPoslušnost je preduvjet za našu sreću, jer Bog bolje od nas zna što nam je

doista potrebno! Trajan izvor sreće nalazi se samo u poslušnosti Bogu koji skrbi za naše dobro.

"Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako uvijek budu sretni, oni i njihovo potomstvo." Ponovljeni zakon 5,29

"I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vršimo u strahopoštovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da živimo" Ponovljeni zakon 6,24

29

Page 30: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj zapisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima" Jošua 1,8

"Ovako veli Jahve: "Zašto kršite Jahvine zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni?" 2. Ljetopisa 24,20

"Bit ćeš sretan budeš li brižno vršio uredbe i zakone koje je Jahve preko Mojsija dao Izraelu. " 1. Ljetopisa 22,13

Naša sreća je izravno ovisna o poslušnosti Bogu! On je zainteresiran za naš život, sreću i uspjeh. Radi toga nas poučava, odgaja i usmjerava ka trajnim vrijednostima. Jednom riječju: potiče suštinske promjene u našem životu. Radi naše sreće dao nam je svoju objavu – Bibliju.

"Svako je Pismo od Boga nadahnuto, i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje, i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi." (Druga poslanica Timoteju 3,16.17.) Naš odgovor na Božju brigu i ljubav treba biti poslušnost. Budući da je Bog

sama dobrota, On nikada neće predložiti ili narediti nešto što bi nam moglo štetiti. Svaka Njegova naredba ili savjet imaju za cilj naše istinsko dobro, našu trajnu sreću.

Naša sreća se temelji na poslušnosti Božjoj riječi koja nas poučava onome što nam je istinski potrebno za sretan život. "Biti sretan" – moguće je samo ako živimo poslušno Bogu!

Biti mudar"Biti mudar" druga je zadaća pobožnosti. Mudrost nam je potrebna da bismo

uspjeli razlikovati dobro od zla, i da bismo tada mogli izabrati ono što je dobro! Svijet u kojem živimo nema jasne kriterije razlikovanja dobra od zla. Često se zlo proglašava dobrim, jer je grešno srce slijepo da bi uvidjelo prave kriterije dobrote. Jedino pomoću Božjih moralnih načela čovjek može imati pravi kriterij dobra i tako se zaštititi od zla koje u našim (grešnim) očima izgleda kao dobro.

"O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam. Tvoja me zapovijed mudrijim učini od dušmana mojih. Umniji sam od svih svojih učitelja, jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim, razumniji sam i od staraca, jer tvoje čuvam naredbe." Psalam 119, 97-100

"Jer od djetinjstva poznaješ sveta Pisma koja te mogu učiniti mudrim za spasenje po vjeri u Isusa Krista." 2. Timoteju 3,15

"Strah Gospodnji – eto što je mudrost; "Zla se kloni" – to ti je razumnost." Job 28,28

"Dao si im svoga Duha dobrog da ih naučiš mudrosti" Nehemija 9,20

30

Page 31: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost. On pravednicima pruža svoju pomoć, štit je onih koji hode u bezazlenosti. Jer on štiti staze pravde i čuva pute svojih pobožnika. Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu i pravednost, i sve staze dobra, jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu. Oprez će paziti na te i razboritost će te čuvati." Izreke 2,6-11

"Biti mudar" znači jasno razlikovati dobro od zla. Da bi čovjek bio mudar, mora biti poučen od Boga. Duhovnost koju Božja ljubav pobuđuje u nama, zapravo je naše "školovanje" za sveti život, za prave odabire. Zato duhovna osoba mora biti spremna svakoga dana učiti nešto novo, odnosno neprekidno se mijenjati prema Kristovom uzoru. Tek ako se u našem karakteru, motivima srca i našim postupcima – jasno vide promjene, možemo reći da smo duhovne osobe. Nove spoznaje dovest će do mudrosti, koja je izravni rezultat Božjeg djelovanja u našem životu.

Zadaća ili svrha Božjih propisa, zapovijedi i savjeta (odnosno cijele Biblije) - je učiniti čovjeka mudrim. "Biti mudar" znači biti sposoban jasno razlikovati dobro od zla, kao i istinu od laži, te izabrati dobro i istinu svojom slobodnom voljom.

Biti odgovoranOdgovornost je treća zadaća pobožnosti. Bog nas uči odgovornom življenju,

jer svaki naš postupak, ali i naša razmišljanja, imaju svoje posljedice. Mi smo odgovorni za sebe, za naše odnose prema drugim ljudima, jednako kao što smo odgovorni i za odnos prema Bogu. Da bi čovjek bio odgovoran, mora biti razuman i slobodan. Razum i sloboda su preduvjeti odgovornosti.

"Uči me, Jahve, svojemu putu, da hodim vjeran tebi" Psalam 86,11 "Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišao Gospod" Psalam 66,18 "Tvoj sluga pomno na njih (zapovijedi) pazi, vrlo brižno on ih čuva."

Psalam 19,12 "Jer sva će skrivena djela, bilo dobra ili zla, Bog izvesti na sud"

Propovjednik 12,14

Bog pred nas postavlja zahtjev da budemo moralno odgovorni za svoj život. Odgovorna osoba je zapravo slobodna, razumna i savjesna osoba. Biti odgovoran znači imati slobodnu volju, razuman um i odgovornu savjest.

Biti slobodanČetvrta zadaća pobožnosti je "biti slobodan" čovjek. Budući da je svim

ljudima zajedničko da se rađaju i žive kao robovi grijeha, to znači da "biti istinski slobodan" – znači biti oslobođen od ropstva grijehu.

31

Page 32: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Zaista, zaista, kažem vam, tko god čini grijeh, rob je grijeha" Ivan 8,34 "Dakle ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni." Ivan 8,36 "Ako ustrajete u mojoj nauci, uistinu ste moji učenici; upoznat ćete

istinu, a istina će vas osloboditi." Ivan 8,31.32.

Sloboda je čovjeku neophodna. Krist nije došao donijeti slobodu od ropstva drugim ljudima, već od ropstva grijehu. Tek kada je oslobođen od vlasti grijeha, čovjek može svojom slobodnom voljom izabrati život usklađen sa Božjom voljom. Takvu slobodu je Krist donio čovjeku!

Čovjek izopačuje cilj i zadaće iskrene pobožnostiČovjekovo grešno srce ne živi u skladu sa ciljem i zadaćama pobožnosti. Ono

uvijek izobličuje njihove prave vrijednosti. Iako grešno srce "želi" biti sretno i slobodno, ono to "ne može biti", jer je rob grijeha. Iako je ono spremno proglasiti svoju "slobodu života u grijehu" – pravom slobodom, to je samo pravo ropstvo.

1. Izopa č enje sre ć e :Mnogi ljudi nisu sretni u svojoj religiji. Niti znaju kako bi ih Bog mogao

učiniti sretnima. Zato pristaju na "privid sreće" koji im donosi grijeh. Ono što grešnom čovjeku smeta nije sam grijeh, već njegove loše posljedice. Zato grešno srce teži oslobođenju od posljedica grijeha, dok sam grijeh (koji je izvor njegovih "osjećaja" sreće) ne želi ostaviti. Zato nikako ne uspijeva postići "pravu sreću" – koja je moguća samo kada nas Bog oslobodi od ropstva grijehu.

Budući da je preduvjet prave sreće – poslušnost Bogu, tada je svaka neposlušnost – izvor nesreće. Ali grešnom i buntovnom srcu nije do poslušnosti Bogu. Čovjek slijepo vjeruje svojim osjećajima i svojem mišljenju, a ne Bogu. On vjeruje jedino sebi, pa "vjeru u svoje osjećaje i svoje mišljenje" proglašava "vjerom u Boga".

Čovjeku koji želi postati duhovan – važnije je "biti sretan", nego "osjećati sreću". Zato on dopušta Bogu da ga osposobi za život slobodan od ropstva grijehu. Spoznao je jasan kriterij dobrote, pa sad živi u skladu sa svojim Stvoriteljem. Svjestan je da grijeh razara zajednicu s Bogom, pa ga se kloni.

2. Izopačenje mudrostiBiblija često uspoređuje mudrost i ludost. Ono što je grešnom srcu mudro,

duhovnoj osobi je ludost. I obrnuto. Čovjek sam po sebi ne posjeduje jasne kriterije dobrote, niti jasne kriterije zla.

Iako svaki čovjek ima nekakvu predodžbu o dobru i zlu, ipak je njihovo precizno razlikovanje čovjeku nedovoljno jasno. Zato često branimo svoje loše karakterne osobine i pogrešne stavove – jer ih ne prepoznajemo kao loše. Budući da čovjeku

32

Page 33: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

predodžba o mnogim stvarima nije dovoljno jasna (npr. nije siguran je li Bog dobar ili nije) – tada ne može niti donositi ispravne odluke.

3. Izopačenje moralne odgovornostiDok grešan čovjek pokušava odgovornost za svoj život uvijek prebaciti na

nekoga drugog, duhovan čovjek je spreman preuzeti odgovornost na sebe. Religioznost potiče čovjeka da prebaci odgovornosti na nekakav autoritet –

Crkvu, svećenika, gurua, religijsku tehniku, pa i na samoga Boga. Neki ljudi su glas savjesti potpuno ugušili u sebi, tako što su svaki pokušaj

Svetog Duha da ih osvjedoči o grijehu - odbacili. To su obično ljudi koji ne prihvaćaju Božje postojanje, ili su za pobožnost potpuno nezainteresirani. Oni "mirno" žive u grijehu, jer su Bogu zatvorili sve prilaze svom biću.

Drugi su na osvjedočenje Svetog Duha o vlastitoj grešnosti, odgovorili bijegom u zabludu. Obično su to ljudi koji vjeruju da Bog postoji, ali nisu spremni vjerovati Njemu više nego sebi. Budući da ih je osvjedočenje o grijehu uznemirilo, a nisu spremni ostaviti svoje grijehe, oni bježe u prevaru koja će donijeti mir njihovoj uznemirenoj savjesti. Oni prihvaćaju onu religiju koja ih neće činiti moralno odgovornima. Spremni su vršiti obrede, činiti pokore, davati milostinju, redovno se moliti – da bi sebi i drugima pružali dojam pobožnosti. Ovi ljudi žive u grijehu, ali ne mirno, pa teže za zabludom koja će osigurati mir njihovoj savjesti.

Treću skupinu čine osobe koje su na osvjedočenje Svetog Duha o grešnosti – pokorili svoje grešno srce. Oni su prepoznali svoju nemoć u borbi s grijehom i predali se Bogu – da ih spasi. Prepoznali su grijeh kao svog najvećeg neprijatelja, pa su spremni živjeti odgovorno pred Bogom. To su savjesni, odgovorni i razumni ljudi.

4. Izopačenje slobodeReligiozni kršćani su (u većini slučajeva) svjesni svoje grešnosti. Evo kako

bismo mogli formulirati razmišljanja ljudi koji su svjesni svoje grešnosti, ali ništa ne poduzimaju da se oslobode ropstva grijehu:

"Dakle, religiozni smo, ali smo i dalje "robovi grijeha". Iako smo kršćani, grijeh još uvijek vlada nad nama. Iako se molimo Bogu, iako "idemo u crkvu", iako se smatramo kršćanima – našim životima vlada grijeh. U svom životu ne uspijevamo postići slobodu koju je Isus ponudio. Ostajemo robovi, jer našim srcima i dalje vlada grijeh i grešne sklonosti. U nama i dalje stanuje sebičnost, zavist, mržnja, osvetoljubivost, uvredljivost, bahatost, ponos. Iako smo kršćani – i dalje robujemo grijehu, jer nam je narav ostala grešna. Naše srce koje je Isus došao osloboditi od sveg tog zla – ostalo je zatvoreno za Isusa. Iako Ga riječima prizivamo i molimo da nas spasi – kada Isus to pokuša učiniti mi poduzimamo sve da se obranimo od Njega. Zašto? Zato što Isus želi uzeti ono

33

Page 34: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

što je našem grešnom srcu najvažnije: ono što nam donosi trenutna grešna uživanja, trenutna emotivna uzbuđenja i strasti. Zato mislimo da ćemo, izgubivši izvor svoje "grešne sreće", postati siromasi. Da ćemo izgubiti i ono malo "sreće" što je imamo u životu."

Čovjek misli da je slobodan onda kada radi što sam hoće. Ali budući da u njemu živi grijeh – on nije slobodan, nego je njegov rob! Ali to je takav oblik ropstva koji potiče samovolju, samodostatnost i sebičnost kao vrhunac ropstva – iako to čovjeku izgleda kao vrhunac slobode! Samo Krist nas može osloboditi od zla koje vlada našim bićem. Biblija kaže da čovjek mora "umrijeti grijehu" i postati "živ u Kristu". Tek kada dopustimo Isusu da nas oslobodi od ropstva grijehu – doći će do obnove zajednice sa Bogom. Tek tada ćemo postati kršćani u pravom smislu te riječi.

"Dakle ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni." Ivan 8,36

Samo budi odvažan i hrabarPonekad možemo čuti ljude koji govore kako su životnu sreću pronašli u

"malim stvarima". Nije im za zamjeriti, jer traže smisao i sreću u svom životu. Ali kada bi znali kako "velike stvari" je njihov Stvoritelj učinio upravo za njih, lako bi ostavili ono što ih je prije činilo sretnima. "Male stvari" zadovoljavaju one ljude koji ne znaju da Bog za njih čini "velike stvari", čak štoviše – "veličanstvene stvari"!

Život u poslušnosti Bogu zahtijeva neprekidno učenje, a to podrazumijeva neprestano mijenjanje na bolje. "Učiti" znači "mijenjati se".

Postoje samo dvije grupe ljudi: oni koji su spremni učiti od Boga; i oni koji nisu spremni biti učenici Kristovi, nego samo slijepi i formalni sljedbenici religioznosti.

"Objavljeno ti je čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti, i smjerno sa svojim Bogom hoditi." Mihej 6,8

Ovaj tekst nam pokazuje da Bog ne traži od čovjeka obrede, hodočašća, žrtvovanja, pokore. On želi da jasno razlikujemo dobro od zla, da budemo pravedni i milosrdni, te da hrabro i smiono svjedočimo za Njega u ovakvom grešnom svijetu. Bog ne želi da ostanemo robovi grijeha i isprazne, formalne pobožnosti. On nas želi osloboditi iz vlasti grijeha, te usavršiti naš karakter! Poslušnost Bogu učinit će nas istinski sretnim bićima.

"Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno, ni lijevo, da bi ti bilo

34

Page 35: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

sretno sve što poduzmeš. Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: Samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: "Odvaži se i budi hrabar"? Ne boj se i ne strahuj, jer kud god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj." Jošua 1,7-9

Savez između Boga i čovjeka

Budući da je čovječanstvo Adamovim grijehom izgubilo zajednicu s Bogom, ono je zarobljeno u grijehu. Čovječanstvo se odmetnulo od Boga i Njegovog vodstva, pa se od tada nalazi na strani koja je u sukobu sa Bogom. Grešan čovjek je slobodan živjeti kako god želi. A rezultati takvog življenja su: ratovi, nasilja, nepravde, bolesti, licemjerje, nemoral, sebičnost, oholost ... i konačno smrt.

Pa, iako je Adam svojom odlukom izabrao život odvojen od Boga, Bog nije prepustio čovječanstvo samo sebi i novom vladaru – Sotoni. Odmah je objavio Adamu "Plan spasenja" koji je donesen davno prije njegovog pada u grijeh. Budući da je Bog stvorio slobodna bića, koja se svojom slobodnom voljom mogu odmetnuti od svog Stvoritelja, On je odmah pripremio i plan pomoći onima koji uvide da su pogriješili. Kazna za neposluh bila je jasno izrečena Adamu: vječna smrt.

Onaj tko ne bude živio po načelima dobrote, istine i vjernosti – taj predstavlja opasnost za samoga sebe i za sve koji ga okružuju. Takva osoba nema pravo svojim životom biti opasnost za one koji žele živjeti mirno, pošteno, poslušno Bogu. A svako grešno biće jest opasnost za druge ljude, jer ga vode načela sebičnosti, oholosti, prijevare, obmane, a u "težim slučajevima" i destrukcije, nasilja. Takva osoba, kaže Božja riječ, mora biti uklonjena iz sredine koja živi u skladu sa Božjim načelima, jednako kao što zloćudni tumor mora biti uklonjen iz tijela, da bi živjelo.

Ovakvo razmišljanje je potpuno suprotno današnjem trendu u svijetu. Dok je u prošlosti nepravda i zlo bilo kažnjavano smrću ili uklanjanjem opasnih pojedinaca iz društva, čovjek je danas izgradio zatvore koji su postali luksuzni hoteli za kriminalce. Umjesto da suzbija zlo iz svoje sredine, suvremeno društvo se brine za

35

Page 36: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"ljudska prava" nepopravljivih zločinaca. I normalna posljedica takve društvene klime je nagli porast zla u svijetu.

"A i svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu bit će progonjeni, dok će zli ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni, napredovati iz zla u gore". 2. Timoteju 3,12.13.

Kada čovjek uvidi svu tragediju zla u svijetu u kojem živi, zapita se postoji li nekakvo rješenje za to? U samome sebi ne nalazi odgovore, a niti u društvu kojem pripada. Ima li netko tko može pomoći čovjeku da ga ne odnese plima zla? Ima li netko tko može pomoći čovjeku koji je bio zločinac i grešnik – ali žali zbog toga i "sve bi dao" za novi početak? Ima li netko tko može pravdom pomoći žrtvama zločina?

Jedina osoba koja je ponudila čovjeku prave odgovore i pravo rješenje za zlo u svijetu jest Bog. On je zainteresiran da pomogne svakom čovjeku – jer On ljubi sva svoja stvorenja, čak i ona koja ga slobodnom voljom odbacuju.

Bog je ljubav, ali i pravda. Ukoliko ne ostavljamo grijeh i zlo – zaslužujemo pravičnu kaznu. Zato će nepokajanim zločincima koji su izmakli društvenim "rukama pravde" – pravično suditi Bog. Žrtve zločina dočekat će pravdu. Zato Bog poručuje: "Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena." (Nahum 1,3).

A ukoliko želimo priliku za novim životom slobodnim od zlodjela i grijeha koje smo ranije činili – samo Bog nam može pomoći u tome. Budući da je čovjekov Stvoritelj, Bog traži ljude koji su spremni okrenuti leđa vlastitom zlu i nepravdi. Budući da su naša srca grešna, mi trebamo pomoć u ostavljanju grijeha.

Ukoliko smo "prilično dobri" ljudi – svejedno robujemo grijehu i treba nam Božja pomoć. Ukoliko smo čak i bili zločinci, a žalimo zbog toga i dali bismo sve da možemo to izbrisati, promijeniti ili popraviti – takvim pokajanim grešnicima Bog nudi pomoć. A Bog poznaje naša srca i zna da li smo iskreni u žaljenju zbog zla koje smo činili. Bog nam nudi obnovu zajednice koju smo izgubili. On svakom grešniku nudi obnovu saveza.

Savez između Boga i čovjekaBiblija razlikuje knjige "starog zavjeta" i knjige "novog zavjeta". Jasnija riječ

od "zavjet" je riječ "savez". Bog sklapa savez sa čovjekom. On želi obnoviti svoj savez, ali čovjek je grešan. Da bi obnova saveza bila moguća, čovjek mora ostaviti grijeh. Potrebno mu je razumjeti kako je grijeh glavna prepreka njegovoj zajednici s Bogom, i da mu je za pobjedu nad grijehom potrebna Božja pomoć. Nakon osvjedočenja o grijehu, koje je plod djelovanja Svetoga Duha, čovjek mora

36

Page 37: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

samostalno donijeti odluku za novim životom čije je osnovno obilježje potpuna poslušnost Bogu.

Bog je u Savez pozvao Abrahamovo potomstvo. Zbog obećanja danog Abrahamu, Bog ulazi u Savez sa njegovim potomstvom. Ali Bog zna da su to ljudi koji imaju grešne sklonosti i grešnu narav. On od samog početka Saveza zahtijeva od njih poslušnost. Da bi sveti Bog mogao biti prisutan u njihovoj sredini, oni su morali živjeti po Njegovim moralnim načelima. U protivnom Bog bi ih napustio. I tada bi bili prepušteni sami sebi i svojim grešnim sklonostima. Zato kroz proučavanje Biblije saznajemo da su se izmjenjivala razdoblja poslušnosti i neposlušnosti. Neprekidno tijekom povijesti Bog je vodio borbu protiv njihovih zala, idolopoklonstva i nevjere. Kada to znamo, lakše nam je razumjeti tolike probleme koje su ti "izabranici" imali. Uvijek je bilo onih koji su bili moralno obnovljeni (duhovni ljudi), ali je uvijek bilo i onih koji su bili Bogu neposlušni i samo pripadnici društvene (religijske) zajednice. Ali srce im je bilo "daleko od Boga" (Matej 15,8).

Bog im je dao zadatak da Njega ispravno predstave svim drugim narodima koji nisu imali Božju objavu – kako bi i njih privukli Bogu. Trebali su svijetu predstaviti Božju dobrotu, vjernost, milost i pravičnost. Ali u tome nisu često uspijevali. Iako je imao u njihovoj sredini Svetište, iako su imali proroke i patrijarhe koji su ih vodili i poučavali, mnogi Boga nisu poznavali, nisu znali što On očekuje od njih. Zato su često odlazili u krajnosti, kamo su ih vukla njihova grešna srca. Bog se borio s njima (zbog obećanja danog Abrahamu i Mojsiju), podizao im učitelje i proroke, ne bi li ih vratio na pravi put. Ali oni su išli iz krajnosti u krajnost, dok se Božje strpljenje nije iscrpilo. Tada je On odlučio ukinuti "zemaljsko kraljevstvo" i stari savez, te sklopiti novi savez sa onima koji žele ući u "nebesko kraljevstvo" i biti Bogu poslušni na pravi način – na duhovan način.

Savezi koje je Bog sklopio sa ljudimaBog želi ući u savez sa svakim čovjekom. Biblijska povijest je povijest

nekoliko saveza između Boga i ljudi. Upoznajmo te saveze.

1. Prvi savez koji je Bog učinio, bio je s Noom. Budući da je "svaka pomisao u ljudskoj glavi uvijek samo zlo" (Postanak 6,6), Bog je odlučio uništiti zlo potopom. Samo je Noa bio čovjek pravedan pred Bogom. Jedini je živio kako je Bog tražio od čovjeka. Zato su Noa i njegova obitelj spašeni od potopa. "A s tobom ću učiniti Savez; ti češ ući u korablju – ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova." (Postanak 6,5.18.)

Bog je učinio Savez sa Noom kako bi ljudski rod preživio, unatoč uništenju zla na zemlji. Nakon potopa Bog objavljuje: "Držat ću se ja svog Saveza s vama, te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića, niti će ikada više potop zemlju

37

Page 38: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

opustošiti. I reče Bog: "A ovo je znamen Saveza ... Dugu svoju u oblak stavljam da zalogom bude Savezu između mene i zemlje." (Postanak 9,11-13)

Svaki savez Boga s čovjekom ima svoj znak. Duga je znak Božjeg saveza sa čovječanstvom koje je preživjelo potop.

2. Drugi savez Bog je učinio s Abramom (Abrahamom)Zlo je na zemlji nastavilo svoj razarajući pohod. Potop je uništio grešne ljude, ali nije riješio problem grijeha na zemlji. Ubrzo su ljudi koji su se namnožili ponovno počeli činiti zlo. Bog je tada odlučio učiniti savez sa čovjekom koji mu je bio vjeran: s Abramom. Pozvao ga je da napusti svoj dom i sa svojom obitelji krene tamo gdje će ga Bog odvesti. Abram je pristao. Nakon toga, Bog je s njim sklopio savez.

"Abram pade ničice dok mu Bog govoraše: "A ovo je Savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima; i nećeš se više zvati Abram – već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam ... Obrezujte se i to neka bude znak Saveza između mene i vas." Postanak 17,3-5.11

Ovaj savez Bog je sklopio sa čovjekom koji Mu je vjerovao. Zato je Abrahamov savez, zapravo Savez vjere (povjerenja). Bog mu je obećao brojno potomstvo. Njegova žena Sara je tada bila stara devedeset godina, i još nije nikada rodila. Ubrzo je rodila sina Izaka. Znak saveza koji je uspostavljen između Boga i Abrahama (te njegovog potomstva) je obrezanje.

Abraham je prinosio životinjsku žrtvu u skladu sa Božjim nalogom. Te nevine životinje su bile simbol "Jaganjca Božjeg" – Isusa Krista koji umire nevin umjesto grešnika.

3. Savez sa IzraelcimaSljedeći savez Bog je sklopio sa Abrahamovim potomcima koje je izveo iz ropstva u Egiptu. "Budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet." (Izlazak 19,5.6.)

Ovaj Savez je bio jednak prethodnim Savezima. Bog je postavio svoje uvjete za Savez, a čovjek je trebao pristati ili odbaciti uvjete. Izraelci su pristali na Savez s Bogom i on je sklopljen. Nakon što im je saopćio svoja Moralna načela – Deset zapovijedi, Bog je zapovijedi ispisao svojim prstom na kamene ploče. Onda ih je dao Mojsiju, da ih odnese i položi u Kovčeg saveza.

Budući da je Mojsije ostao na brdu Sinaj četrdeset dana, narod je pomislio da se neće ni vratiti. Zato je sebi napravio zlatno tele, po uzoru na egipatska božanstva, te su počeli oko njega plesati i opijati se. Mojsije, koji je silazio s brda, uzme ploče te ih razbi. Savez je bio razvrgnut zbog grijeha, jer su Izraelci napravili kip i počeli se pred njim klanjati. Zato su i "Ploče saveza" bile razbijene.

38

Page 39: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Nakon što su odgovorni bili kažnjeni za idolopoklontvo, Bog pozva Mojsija ponovno na brdo Sinaj. Tu je Bog opet obnovio svoj Savez sa Izraelcima i na nove kamene ploče ponovno svojim prstom napisao Deset zapovijedi. Kao znak saveza Bog je uspostavio svetkovanje subote, jer je tog dana i Bog odmorio od sveg djela svojega. "Stoga neka Izraelci drže subotu – svetkujući je od naraštaja do naraštaja – kao vječni savez. Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca." (Izlazak 31,16.17.)

I Izraelci su bili poučeni žrtvovanju životinjskih žrtava koje su simbolizirale Krista – nevinog Spasitelja koji umire umjesto grešnika.

Kako je vrijeme prolazilo, pokazalo se da grešna narav vlada i nad čovjekom koji živi u "zemaljskom kraljevstvu". Iako ih je Bog odvojio od drugih naroda, iako im je "pretočio" svoja moralna načela u pisani Zakon, iako je podizao proroke i učitelje – ljudi nisu bili vjerni Savezu. Iako su bili religiozni, nisu bili novorođeni. Zato kada je Isus došao na zemlju, susreo je religijsko društvo koje je imalo sve preduvjete za život u Savezu s Bogom, ali taj Savez ipak nije poštovalo. Grešni motivi čovjekovog srca jači su od dobre volje i ljudske mudrosti. Pokazalo se da je najveći problem naša grešna narav, čiji smo robovi, protiv koje smo bez novorođenja Svetim Duhom – nemoćni.

Novi savez (Novi zavjet)Bog je odlučio sa kršćanima učiniti "Novi savez". Posrednik tog Novog

saveza je Isus Krist. On je naš Spasitelj od grijeha u kojem smo živjeli. Svojom žrtvom na križu Golgote Isus je ponudio svakom čovjeku Božju milost – odnosno mogućnost da prihvaćanjem ponuđene milosti ostvari "spasenje u Kristu".

Krist nas čisti od već učinjenih grijeha (što zovemo "opravdanje"), a također Kristovo prebivanje u nama čini nas sposobnima da sada živimo u skladu sa Božjim moralnim načelima (što zovemo "posvećenje") – kako ne bismo ponovno "živjeli u grijehu".

"Evo dolazi vrijeme – veli Gospodin – u koje ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez, različit od Saveza koji učinih sa ocima njihovim, onog dana kad ih za ruku uzeh da ih izvedem iz zemlje egipatske. Budući da oni nisu ostali vjerni Savezu mome, i ja sam njih – veli Gospodin – zanemario". Hebrejima 8,8.9.

Zato je Bog odlučio sklopiti "Novi savez":

"Ovo je Savez koji ću sklopiti sa domom Izraelovim poslije onog vremena – veli Gospodin: "Stavit ću svoje Zakone u pamet njihovu, upisat ću ih u

39

Page 40: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

srca njihova. Ja ću biti Bog njihov, a oni će biti narod moj ... jer ću biti milostiv prestupima njihovim, grijeha se njihovih više neću nikako sjećati!" Hebrejima 8,10-12

Znak "Novog saveza" je krštenje koje simbolizira umiranje grijehu, i novi život posvećen Bogu. Pravi kršćani se prepoznaju po tome što žive "u Isusu Kristu" i u skladu sa svim Božjim zapovijedima.

Božji karakter

Ispravno razumijevanje Božjeg karaktera vrlo je važno za kršćanski život. Samo čovjek koji ima ispravnu "predodžbu o Bogu", može mu pristupati na pravi način.

Kako spoznati Boga?Ono što mi moramo spoznati o Bogu jest Njegov karakter. Bog nam se

nikada ne predstavlja kao slika ili lik, već samo kao "Riječ". "Isred ognja Jahve je govorio vama; čuli ste zvuk riječi, ali lika niste nazreli – ništa osim glasa." (Ponovljeni zakon 4,12). I sam Isus je nazvan "Riječ" (Ivan 1,1.14)

Niti jedan grešan čovjek nije vidio Boga. Ali to nije prepreka da Ga upozna. Da bismo nekoga poznavali nije važno znati kako izgleda, već kakvog je karaktera. A Bog nam je objavio svoj karakter:

"Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na unučadi do trećeg i četvrtog koljena". Izlazak 34,6.7.

Bog nam je opisao svoj karakter. Grešnom čovjeku se sviđa prvi dio u navedenom tekstu – milost, oprost, ljubav i vjernost. Ali drugi dio teksta teško se prihvaća. Bog nam je objavio i da ima vlast kazniti, te da krivac neće izbjeći kaznu. Čak je ponekad (kao u slučaju Akanovog grijeha – vidi Jošua 7. poglavlje) kazna primijenjena i na potomke i svu imovinu. Teško je to prihvatiti kada smo stalno uvjeravani: "Bog je ljubav i ništa više". Bog jest ljubav, ali to nije sve. Bog je u isto vrijeme i pravda.

40

Page 41: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Kada žele izopačiti predodžbu o Bogu, ljudi jednostavno prešute jedan od ova dva dijela objave. Kada žele utjerati strah u čovjeka – naglašavaju samo Božju pravdu. A kada žele opravdati svoj život u grijehu – tada naglašavaju samo Božju ljubav. U oba slučaja pogrešno predstavljaju Boga.

Mi smo uključeni u sukob između Krista i Sotone oko prave Božje naravi i karaktera. Pogrešno predstavljanje Božjeg karaktera počelo je još na nebu, kada ga je Lucifer sasvim krivo predstavljao nebeskim bićima, s namjerom da izazove pobunu i sam postane "bogom". To krivo predstavljanje Božjeg karaktera prisutno je i danas.

"Bog je ljubav" – naglašavaju ljudi iz mnogih religijskih zajednica. "Bog je dobar i svi će biti spašeni" – zavaravaju se oni koji vole grijeh. Takvi trebaju upoznati razloge zbog kojih je Bog uklonio sa neba pobunjene anđele, uništio pretpotopni svijet, osudio na propast Sodomu i Gomoru: sve zbog grijeha! Čak je i bezgrešni Krist umro radi naših grijeha – kako bismo se mi mogli spasiti vjerom u Krista.

Bog ne podnosi grijeh! Ali ljubi grešnika! Zato je poduzeo sve da pomogne grešniku kako bi ga oslobodio grijeha. "Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine." (1. Timoteju 2,4). Ali ako grešnik ostane u grijehu i propusti Božju ponudu milosti – izgubit će i Božju ponudu vječnog života!

Što čovjeka navodi na pokajanje i obraćenje?"Zar ne znaš da dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju?" (Rimljanima

2,4) Ono što čovjeka navodi na promjenu života je Božja dobrota.

"Bog je dobar" – objavljuje Biblija na puno mjesta: "Ja se u tvoju dobrotu uzdam" (Psalam 13,6) "Jahve je sama dobrota i pravednost" (Psalam 25,8) "Jer tvoja je dobrota pred očima mojim" (Psalam 26,3) "Dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju." (Psalam 40,12) "Jer ti si Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi" (Psalam 86,5) "Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun sućuti je Bog naš." (Psalam 116,5) "Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav Njegova" (Psalam

118,29)

Ako nas Bogu ne privuče Njegova dobrota, onda nas ništa Njemu neće ni privući! Bog nas ne privlači Kristu njegovim izgledom, već njegovim karakterom! "Ne bijaše na Njemu ljepote, ni sjaja da bismo se u Nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio." (Izaija 53,2)

Pravda i milost

41

Page 42: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Bog je pravda" drugo je obilježje Njegovog karaktera. To je potpuna istina o Bogu. On je dobar, ali istovremeno i pravičan.

Bog ne podnosi grijeh, pa radi toga grešnik ne može opstati pred Bogom. Ali iz svoje ljubavi prema grešniku Bog je svima ponudio milost u Isusu Kristu. Bog je taj koji prvi pruža ruku pomirenja.

Na žalost, neki ljudi će odbiti ponuđenu milost u Isusu Kristu. Samo oni ljudi koji prihvate ponuđenu milost – bit će spašeni od svojih grijeha.

Dakle, milost je ponuđena svima, a na nama je da ju prihvatimo.

Razumska spoznaja Božjeg karakteraBog nam je dao razum da bismo mogli vjerovati u ono što ne možemo vidjeti!

S druge strane, Bog čovjeku daje razum i kako ne bi bio prevaren onim što osjeća ili vidi!

Karakter se ne spoznaje preko osjećaja, već razumom. Bog nam se kroz Bibliju otkriva kroz objašnjavanje svog karaktera. Boga ne možemo vidjeti, već saznajemo kakav je po karakteru. On sebe objavljuje na nama razumljiv način.

Razumom shvaćamo koliko je Bog divan, koliko je naša narav grešna, kako ćemo umrijeti zbog svojih grijeha – ukoliko ne prihvatimo spasenje koje nam Bog milostivo poklanja u Isusu Kristu!

Duhovnost dolazi preko razuma! Da bismo spoznali koliko je Bog divan, Biblija progovara našem razumu! A tada se pokreće i naše srce – kako bi iskazalo vjeru (povjerenje) divnome Bogu!

"Znamo, također, da je Sin Božji došao i da nam je dao razum da upoznamo Istinitog." 1. Ivanova 5,20

Osjetiti i vidjeti BogaMnogi grešni ljudi pri čitanju Božje riječi ostaju hladni prema opisima Božje

ljubavi i dobrote. Za njih su to samo fraze, jer su i u njihovom grešnom srcu ljubav i dobrota samo isprazni pojmovi.

Zato oni odbacuju Bibliju i zdrav razum, a svome grešnom srcu prepuštaju traženje "istine" koja će im odgovarati. Kada pronađu religiju, nauku ili filozofiju koja laska njihovim grešnim željama, oni je proglašavaju "istinom". Biblija kaže: "Bezumniku nije mio razum." (Izreke 18,2)

Umjesto da razumom shvati i voljom se pokori Božjoj dobroti – grešan čovjek obično teži ka religioznim osjećajima koje će nazvati "božanskom ljubavlju". To je suština svake ljudske filozofije i religije.

On ne pokušava razumjeti Boga, već želi Njegovo prisustvo vidjeti i osjetiti. Budući da čovjek ne može Boga vidjeti niti osjetiti, to iskorištava čovjekov neprijatelj (Sotona) kako bi ga prevario. Sada on čini svoja čuda (spiritizam,

42

Page 43: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

mistika, neobjašnjivi osjećaji i sl.) kako bi zarobio um i srce čovjeka koji je uvjeren da ima "kontakt" s Bogom. Manipulacija čovjekovim osjećajima je temelj religioznih prijevara, a iza toga stoji Sotona.

Ljudi su puni osjetilnih doživljaja: na hodočašćima, na bogoslužjima, na molitvi – oni uvijek "osjećaju" prisustvo nadnaravnog. Biblija razotkriva da je taj nadnaravni – Sotona, a ne Krist. Bog djeluje na čovjeka na sasvim drugačiji način – preko razumske spoznaje koja dovodi do pokoravanja volje.

Zajednica s Bogom ne temelji se prvenstveno na osjećajima i doživljajima, već na razumskoj spoznaji i povjerenju (vjeri) u Božji karakter ljubavi i pravde. Ali i emocije su bitne, jer smo mi emotivna bića i sve što nam se događa u životu mi moramo doživjeti putem emocija.

Bog nije Mojsija doveo u stanje nirvane ili nekakve "više svijesti" kada je razgovarao s njim. Jednostavno mu je riječima otkrio svoj karakter. On se ne otkriva na način koji je dostižan samo nekima. Bog nam progovara na način na koji Ga svi mogu spoznati: kroz izgovorenu i zapisanu riječ. Bog ne traži da se grešnik "uzdigne"(na neki viši nivo svijesti) – da bi Ga mogao spoznati. Bog se "spustio" na naš planet da bi Ga svi mogli čuti i progovorio je jezikom koji svi mogu razumjeti (Ponovljeni zakon 30,11-14 ).

Otkriva li priroda Boga?Osim Biblije, Bog ima još jednu "knjigu" koja progovara o Njemu: to je

priroda. U promatranju prirode možemo jasno uočiti Božje djelovanje. Kada pogledamo red i pravilnosti koji vladaju u atomu, kao i u čitavom svemiru, kada uvidimo kako smo divno stvoreni (koliko smo sofisticirana bića) – ne možemo se ne zapitati: tko je sve to tako divno stvorio?

Priroda nam otkriva da postoji Stvoritelj. Ona nam "govori" da postoji Onaj tko je veličanstven, silan, vrhunski arhitekt i dizajner. Ali priroda nam ne otkriva o Bogu da je pravičan, milostiv i dobar. Da bismo uvidjeli Božji karakter potreban nam je Krist. Samo On nam može prikazati Božju dobrotu, ljubav, milosrđe i pravdu. I nevjernici mogu kroz proučavanje prirode doći do spoznaje da Bog postoji. Ali da bi shvatili kakav je On, da bi spoznali Njegov karakter ljubavi i milosti – čovjeku su potrebni Krist i Biblija!

"Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu ..." Hebrejima 1,1.2.

Pogrešno predstavljanje Božjeg karakteraBudući da je nakon "pada u grijeh" Bog čovjeku postao dalek i nepoznat, to je

dovelo do stvaranja pogrešne "slike o Bogu". Zato "društvene religije" (poput

43

Page 44: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

starih antičkih religija) Bogu pripisuju pogrešne osobine. Pojavilo se i mnogoboštvo. Odličan primjer za to je grčka mitologija. Kada se osvrnemo na glavna grčka božanstva možemo napraviti cijeli spisak nemoralnih karakteristika i postupaka: Zeus (vrhovno božanstvo) – promiskuitetan, osvetoljubiv, nasilan, nevjeran, itd; Ares (bog rata) – ratoboran i osvetoljubiv; Dioniz (bog vina) – sklon pijančevanju, orgijanju, itd.

Takva kriva predodžba o "svijetu bogova" prenesena je iz poganstva u kršćanstvo. Grčkim i rimskim bogovima dodijeljena su "kršćanska" imena, a datumi proslava i poganski motivi zadržali su se sve do danas. Evo primjera: 25. prosinac je u poganskom svijetu slavljen kao "dan boga Sunca", ali je primijenjen i na Isusovo rođenje, jer datum Njegovog rođenja nije poznat; isto tako bojanje pisanica i zečevi koji su danas postali simboli Uskrsa preuzeti su iz poganskih običaja plodnosti; "krštenje" mošta u vino (martinje) preuzeto je iz starih grčkih orgija u čast boga Dioniza, te predstavlja pravo izopačenje najsvetijeg kršćanskog obreda – krštenja. Svi ovi običaji prepuni su poganskih elemenata koji su postali "dozvoljeni". Ali nikada ih nije dozvolio Bog, već grešan čovjek putem "društvenih" religija (pa tako i tradicionalnog kršćanstva) koje prvenstveno služe ispunjavaju grešnih potreba religioznih srca.

Drugi primjer pogrešnog prikazivanja Božjeg karaktera možemo vidjeti u istočnjačkim religijama. Na primjer sljedbenici Krišne vjeruju da je postojanje dobra i zla posljedica Krišnine naravi: on je u isto vrijeme i dobar i zao. Biblija otkriva potpuno drugačijeg Boga – On je ljubav, milost i pravda! U pravome Bogu nema nikakvog zla!

Dok se duhovni ljudi čuvaju pogrešnih predodžbi o Bogu, religiozni nastoje postići "ujedinjenje religija" radi svojih interesa. Krive predodžbe o Bogu nisu im nikakva prepreka za pokušaje ujedinjenja u jednu veliku svjetsku religiju. Tek tada će potpuno pokazati svu tragičnost i neozbiljnost pokušaja da se sve predodžbe ujedine u jednu. Tada će nastati prava zbrka ("Babilon") jer će božanstvo istovremeno biti jedan bog, ali i mnoštvo bogova; bit će nedefinirana sila, ali i osoba; bit će dobar, ali i zao; opravdavat će zločin, ali ga u isto vrijeme i zabranjivati ...

Religijske zajednice koje pogrešno predstavljaju Božji karakter samo zbunjuju iskrene tražitelje prave istine o Bogu. Spoznaja pravog Božjeg karaktera objavljena je u Božjoj riječi: "Jahve je sama dobrota i pravednost, grešnike On na put privodi." (Psalam 25,8)

Poznavati BogaDa li čovjek poznaje Boga ili ga ne poznaje, može se vrlo lako utvrditi.

Glavni pokazatelj za to je naš odnos prema Bogu i prema bližnjima. A taj odnos je određen Božjim moralnim načelima koja proizlaze iz Božje ljubavi. Evo kako je to iskazao apostol Ivan:

44

Page 45: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Ako vršimo Njegove zapovijedi, po tome znamo da Ga poznajemo" 1.Ivan 2,3

"Tko tvrdi "Poznajem Ga", a ne vrši Njegovih zapovijedi, lažac je i u njemu nema istine." 1. Ivan 2,4

"Tko god vrši Njegove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu." 1. Ivanova 3,24

"Ako budete imali ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi upoznati da ste moji učenici." Evanđelje po Ivanu 13,35

Bo ž ja milost

Jedna od najvažnijih Božjih osobina je milosrđe. Apostol Pavao je mnoge poslanice počinjao ili završavao spominjući Božju milost. Na primjer: "Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista." (1. Korinćanima 13,3)

Što je milost i u čemu je značaj Božje milosti? Obično se za milost kaže da je to "nezaslužena naklonost". Onda kada nismo zaslužili – netko je dobar prema nama. Grešnim ljudima je ponuđena milost Božja, po Isusu Kristu. Dakle, Isus je umro kao zamjena za sve grešnike, kako bi svi oni mogli dobiti milost spasenja od grijeha. (vidi 2. Korinćanima 5,21)

"Neprestano zahvaljujem svome Bogu za vas, na milosti Božjoj koja vam je dana u Kristu Isusu." 1. Korinćanima 1,4

Milosrđe (milostivo srce) je Božja osobina, a milost je djelo ili postupak koji Bog čini jer jest milosrdan ili milostiv. "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću…" Izlazak 34,6.7.

Božja milost je izraz Božje ljubavi prema čovječanstvu. Bog ne prestaje s pokušajima da pridobije naša srca. Bog se bori za nas, za našu dobrobit. Svako odbacivanje Božje milosti zato predstavlja odbacivanje Božje ljubavi. Oni koji prihvate Božju milost i sami osjećaju snažan poriv da budu milostivi – da postupaju prema drugim ljudima s ljubavlju i poštovanjem.

Božja milost je snažna, neograničena i pouzdana sila koja nam nudi pomirenje s Bogom, oslobođenje od ropstva grijehu, te novorođenje za duhovan život.

Milost proizlazi iz odnosa

45

Page 46: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Milost je izraz koji označava odnos. I to odnos ljubavi s Božje strane, koji neće dopustiti da Njegova stvorenja propadnu a da nisu dobila priliku za spasenje. On će učiniti sve što može da bi nas spasio. Zato milost predstavlja Božje žrtvovanje umjesto žrtvovanja stvarnog krivca – grešnog čovjeka. Isus Krist zauzima naše mjesto, kako bismo mi nezasluženo dobili pravo na vječnost. Milost je nezaslužena naklonost. Mi ničim nismo zaslužili pomirenje s Bogom. Ali Božja dobrota nas vodi ka pokajanju i pomirenju s Njim (Rimljanima 2,4).

Sredstva milostiBog je odredio da Biblija, u zajednici sa prosvjetljujućim vodstvom Svetog

Duha, bude osnovno sredstvo milosti. Ivan je pisao svoje Evanđelje kako bi njegovi čitaoci "vjerovali da je Isus Mesija, Sin Božji, te da vjerujući imate život po Njemu." (Ivan 20,31). Oni koji imaju Riječ, imaju "ključeve nebeskog kraljevstva" (Matej 16,19; usporedi Luka 11,52; Ivan 17,3). Prema tome, "čitanje Biblije, propovijedanje i objavljivanje evanđelja su sredstva milosti."9

Biblija jasno naglašava važnost Božje milosti Milost se u Bibliji, a naročito u Novom zavjetu, često spominje jer je vrlo

značajna. Apostol Ivan kaže da je po Isusu Kristu došla milost i istina (Ivan 1,17). Pavao govori da po Adamu svi moraju umrijeti, ali po Isusu Kristu se na sve ljude izlila Božja milost (Rimljanima 5,15.20.21.). Zatim kaže da je Kristovo evanđelje zapravo "Evanđelje milosti Božje" (Djela apostolska 20,24)

Kada je Pavao molio Boga da ga poštedi određenog problema koji je imao, dobio je odgovor: "Dovoljna ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u /tvojoj/ slabosti." (2. Korinčanima 12,9). U našim slabostima do izražaja može doći Božja snaga koju dobivamo po Božjoj milosti.

Milost je ponuđena svim ljudima, ali neće ju svi prihvatitiIako je svakom čovjeku ponuđen nezasluženi dar – Božja milost, neće svi

ljudi biti spašeni. Zašto? Da li zato što nas Bog ne može natjerati na spasenje? Ne, nego zato što nas On ne želi tjerati ni na što, pa tako ni na spasenje. Spasenje je stvar dragovoljnog izbora. Bog ne može prijeći preko dara slobodne volje koji nam je dao. Tako je i milostivo spasenje u Isusu Kristu djelotvorno u našem životu samo ako ga prihvatimo.

Oni koji odbacuju Božju milost – zapravo odbacuju Božju ljubav i dobrotu. Slobodni smo donijeti izbor: prihvatiti ili ne prihvatiti dar Božje milosti. Bog nas poziva da prihvatimo – jer nemamo druge mogućnosti da se pomirimo s Njim, i da počnemo jedan novi, sretniji i potpun život.

Božju milost prihvaćamo vjerom

9 George R. Knight: "Farizejski vodič u savršenu svetost" str. 162/163

46

Page 47: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Na koji način prihvaćamo Božju milost? Vjerom. "Da, milošću ste spašeni – po vjeri." (Efežanima 2,8)

Spasenje Božjom milošću omogućeno je svakom čovjeku, ali da bi ta mogućnost postala stvarnost potrebno je da ju svatko sam prihvati vjerom. Ako vjerom ne odgovorimo na Božju milost – ona nam se neće nametnuti. I kada dođe vrijeme Božjeg suda morat ćemo sami platiti cijenu svog života u grijehu, a to je zaslužena vječna smrt. Oni ljudi koji prihvate dar Božje milosti dobit će nezasluženi dar vječnog života – jer je Isus Krist svojom vječnom smrću na križu Golgote platio cijenu za njih. Dakle, Božja milost se prihvaća vjerom, "po našem Gospodinu Isusu Kristu, po kome smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo." Rimljanima 5,1.2.

Susret s Bogom

Bog je svet, pa je svetim stvorio i Adama, prvog čovjeka. Adam je u početku živio svetim životom, a po svojoj naravi je živio u potpunom skladu sa svojim Stvoriteljem. Susreti sa Bogom za njega su bili izvor radosti i zadovoljstva. Ali padom u grijeh, sve se promijenilo. Po prvi put Adam je osjetio strah od Boga, pa se sakrio:

"Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka, "Gdje si?" reče mu. On odgovori: "Čuo sam tvoj korak u vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." Postanak 3,8-10

Zašto Adam bježi od Boga? Kakva se to promjena dogodila, pa je Adam počeo bježati od Onoga čijem se društvu prije radovao?

Adama su nakon grijeha preplavili osjećaji krivice, straha, nedostojnosti, izigranog povjerenja. Znao je da je pogriješio, ali se i sam začudio kakav i koliki strah sada osjeća pri susretu sa Bogom. Od tada susret sa Stvoriteljem postao je za njega izvor neugodnosti. To je prenio i na sve svoje potomke.

Neugodnost susreta s BogomSusret grešnog čovjeka sa svetim Bogom rezultira neugodnošću. Taj

susret s Bogom, kod Adamovih potomaka nije susret "licem u lice", jer takav susret grešan čovjek ne može preživjeti: "A ti lica moga ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati." (Izlazak 33,20)

Susret s Bogom koji grešan čovjek mora doživjeti je susret "karakter s karakterom", "sveto s grešnim".

Čovjekov grešan karakter mora se sresti s Božjim svetim karakterom. To se događa za vrijeme proučavanja Božje riječi i prilikom upoznavanja sa

47

Page 48: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Božjim moralnim načelima, pod djelovanjem Svetog Duha. Motivi koji pokreću čovjeka postaju razotkriveni (čovjek ostaje "gol", raskrinkana je njegova grešnost). Osoba se susrela sa osvjedočenjem o vlastitoj grešnosti i Božjom bezgrešnosti. Taj susret je neugodan, pa većina ljudi bježi od Boga.

Čovjek može bježati i izbjegavati susret sa Bogom sve do suda, kada će se morati suočiti sa svojim Stvoriteljem. Kada Krist bude došao drugi puta na Zemlju, nepokajani grešnici molit će kamenje da padne na njih i sakrije ih od Božjeg lica (Otkrivenje 6,16). Do tada, ljudi će bježati od Boga tako što će pobjeći u ateizam, ili u religijske zajednice koje ih neće prekoravati zbog njihovih grijeha. Grešnom srcu je najprihvatljiviji bijeg od Boga – u neku religiju. Time će umiriti svoju nečistu savjest i predstaviti se samome sebi kao pobožan čovjek. Zato više ljudi "bježi" u religije, nego u ateizam.

Naša grešna narav ne želi se susretati s Bogom, već želi susrete sa svećenikom, propovjednikom, mudracem, guruom, vjerskim obredom, religijskim predmetom. Pred ljudima čovjek može ostati nesvjestan svoje grešnosti, a niti religijski predmeti ne osvjedočavaju o grijehu. Tada u životu ne dolazi ni do kakve promjene, jer grešni ljudi i religijski predmeti ne predstavljaju moralni ukor.

Druga mogućnost, koju na žalost poduzme manjina, je da čovjek pri susretu s Božjim svetim karakterom, prizna svoju grešnost, ponizi se i pokori Bogu. Takva osoba žali zbog svog grijeha. Uviđa da je grijeh uzrok životnog nezadovoljstva i bijede, razlog patnje i ropstva.

Osvjedočen (Svetim Duhom) o svojoj zloći i o Božjoj dobroti, kao i o svojoj nemoći u borbi protiv grijeha, čovjek se obraća onome tko može pobijediti grijeh. Zato traži od Boga pomoć i donosi sudbonosne odluke. To rezultira promjenom života. Istinski pokajan čovjek prestaje živjeti "u grijehu". To je moguće zato jer je Sveti Duh donio snagu "odozgo" da više ne robujemo grijehu.

Biblijski primjeri neugodnih susreta s BogomBiblija opisuje više susreta sa Bogom koji su kod ljudi izazvali neugodnost,

strah, traumu. Ali vidjet ćemo da su to bili presudni susreti koji su živote biblijskih junaka usmjerili ka Savezu s Bogom:

Mojsije je sreo Boga u plamenom grmu: "Mojsije pasao ovce svog tasta Jitra, midjanskog svećenika. Goneći tako stada po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. "Hajde da priđem – reče Mojsije – i promotrim ovaj čudan prizor: zašto grm ne sagorijeva". Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne:"Mojsije! Mojsije!" "Evo me" javi se. "Ne prilazi ovamo! – reče – Izuj obuću sa nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam – nastavi

48

Page 49: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

– Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev". Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati." Izlazak 3,1-6

Izaija je sreo Boga u viziji koja ga je potresla, pa je odmah zakukao jer je postao svjestan moralne nečistoće – svoje i društva u kojem živi:

"One godine kad umre kralj Uzija, vidjeh Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjavahu Svetište. Iznad Njega stajahu serafi; ... I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja slave Njegove!" Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. Rekoh: "Jao meni propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!" Izaija 6,1-5

Pavao, koji se tada još zvao Savao, susreo se sa Kristom pred Damaskom:"A Savao koji je sveudilj disao prijetnjom ubojstva protiv učenika Gospodnjih, obrati se velikom svećeniku, te od njega zatraži pisma za sinagoge u Damasku, da bi ako ondje otkrije pripadnike ovog Puta, i ljude i žene, mogao svezane dovesti u Jeruzalem. Kad se na svom putu približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. On pade na zemlju i ču glas koji mu reče: "Savle, Savle, zašto me progoniš?" "Tko si ti, Gospodine?" upita Savao. "Ja sam – onaj će na to – Isus koga ti progoniš." Djela apostolska 9,1-5

Susret Jakova s BogomNeugodnost susreta s Bogom proživjeli su i drugi biblijski junaci. Ovdje ćemo

detaljnije spomenuti Jakovljev primjer.

Na potoku Jaboku, patrijarh Jakov ostao je sam sa sobom i svojim strahovima. Nije mogao ići naprijed jer mu u susret dolazi brat Ezav, kojeg je prevario. A nije mogao ni natrag, jer je bio u sukobu sa svojim tastom, ispred kojeg je bježao. Glavom mu je prolazilo mnoštvo misli koje su ga opominjale da nije trebao nepošteno postupiti sa bratom Ezavom. Upravo je Bog potaknuo u njemu sukob sa grešnošću i posljedicama koje je sada trebao podnijeti. Bog je izabrao upravo ovaj trenutak tjeskobe, borbe sa sobom, da se susretne s Jakovom.

Cijelo njegovo biće bilo je uznemireno zbog osvjedočenja o vlastitoj grešnosti i tada se pred njim pojavio "bezgrešni", ali u ljudskom obličju. Jakov se uhvatio u hrvanje s njim, jer nije odmah prepoznao o kome se radi. A Bog mu nije pristupio da bi ga uništio, već da bi mu pomogao da pobijedi svoj najveći problem – grešnu narav. Kada je Jakov prepoznao s kim se upustio u borbu, došlo je do promjene u njegovoj borbi. Umjesto da se bori s namjerom da obrani sebe, sada se počeo boriti s namjerom da se riješi svog problema. "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš" – rekao je Jakov. Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." "Više se nećeš zvati Jakov, već Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s

49

Page 50: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

ljudima i nadvladao si." (Postanak 32,25-29) Jakov je dobio novo ime, jer je dobio i novi karakter. U tome je bio njegov uspjeh. Od Jakova (što znači "Varalica"), postao je Izrael (što znači "Pobjednik"). Susret s Bogom ga je potpuno promijenio. Susret s Bogom ne ostavlja čovjeka istim.

Njegov susret s Bogom bio je osobni susret. Nešto slično se dogodilo i pri Pavlovom susretu s Isusom, na putu za Damask. Budući da čovjek ne može "vidjeti Božjeg lica i na životu ostati" (Izlazak 33,20) – ovakvi susreti su izuzetak, a ne pravilo. A kada se i dogode Bog brine da takav susret ne ubije čovjeka, već da ga osvjedoči o njegovim pravim potrebama. Ovi susreti imaju poučni karakter za sve one koji Boga neće vidjeti "licem u lice", nego će se susresti s Njegovim svetim karakterom otkrivenim u Moralnom zakonu i Božjoj riječi.

Novo ime koje je Jakov dobio, bilo je posljedica novog karaktera. Njegovo grešno srce se predalo Bogu i On ga je pokorio.

Jesu li Izraelci izvukli duhovnu pouku iz ovog događaja? Nisu. Po čemu to možemo znati? Po tome što im je najvažnije postalo "ne jesti kukovnu tetivu na bedrenom zglobu", koja je Jakovu iščašena za vrijeme borbe (Postanak 32,33). Nisu prepoznali važnost u "susretu grešnog sa svetim i pokoravanju volje", već u nečem posve beznačajnom. To je sljepoća religioznosti koja ne prepoznaje bitno, pa naglasak uvijek stavlja na nebitno. Na žalost, religije se često bave nebitnim, umjesto bitnim.

Susret Samarjanke sa KristomSljedeći primjer susreta grešnika sa Kristom, je primjer žene Samarjanke. Na

Jakovljevom zdencu susrela je Isusa (Evanđelju po Ivanu 4,5-42). Čak ni bliski kontakt sa Kristom nije donio nikakvu promjenu u njenom

životu. Tek kada ju je Isus riječima opomenuo za grijeh u kojem živi, bila je osvjedočena o pravom uzroku svoje nesreće. Tek kada se suočila sa svojim grijehom, mogla je čuti "Radosnu vijest o Spasitelju".

Isto je i s nama – sve dok ne budemo osvjedočeni o svojoj grešnosti mi možemo biti kršćani, ići u crkvu, vršiti obrede – ali bez pravog smisla. Tek onda kada nas Bog opomene zbog naših grijeha u kojima živimo – tek smo tada spremni potražiti Spasitelja i čuti "Radosnu vijest" (Evanđelje) Isusa Krista.

Pravi i lažni susret s Bogom"Znamo da je Sin Božji došao i da nam je dao razum, da upoznamo

Istinitog." (1. Ivanova 5,20). Pomoću razuma mi upoznajemo Boga. Naš susret s Bogom se odvija na nivou razumijevanja Njegove objave. To nas dovodi do susreta sa Božjim karakterom, ali i do osvjedočenja kakav je naš karakter. Pri susretu svetog sa grešnim, mi se susrećemo sa svojom nedostojnošću pred Bogom. Zato je za nas taj susret neugodnost. Ali on je potreban, jer nema drugog

50

Page 51: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

načina da upoznamo kakav je doista Bog, a kakvi smo doista mi! Rezultat takvog susreta je ili bijeg od Boga, ili pokoravanje naše volje.

Što je to što moramo prvo razumjeti, da bi Bog u nama mogao početi svoje djelo spasenja? To su dvije stvari: moramo postati svjesni da smo grešni (a ne dobri, kako to uglavnom o sebi mislimo); i drugo: moramo shvatiti koliko je Bog dobar! "Zar ne znaš da dobrota Božja hoće da te vodi ka obraćenju?" (Rimljanima 2,4)

Ovo osvjedočenje je na razumskom nivou, a ne na nivou osjećaja. Duh Sveti ne donosi "osjećaje" grešnosti, nego "svijest" o grešnosti! A to nije isto. Osjećaji rezultiraju strahom, a osvjedočenje rezultira "razodjevanjem". Odjednom se nađemo "goli" – a to ne izaziva emocije straha, već izaziva stid, svijest o prljavosti, o nedostojnosti!

Onaj tko na osvjedočenja Svetog Duha reagira strahom – taj bježi od Boga! I kamo to bježi? U neku religiju! U neku crkvu – koja će ga umiriti zabludama (poluistinama). Pristaje na zablude kako bi osigurao mir svojoj nečistoj savjesti! Zabluda donosi mir nečistoj savjesti! Takav čovjek ostaje religiozno biće! Grijeh vlada njegovim srcem, ali on ima izgovor za svoju grešnost – jer je pobožan, jer je "vjernik". Tada slijepo vjeruje crkvi koja mu je dala "alibi" za život u grijehu.

A oni koji su osvjedočenjem "razgolićeni", oni padaju na svoja koljena zbog svijesti o vlastitoj nedostojnosti, grešnosti, pokvarenosti. To osvjedočenje izaziva neugodnost u čovjekovoj naravi, u dubini njegova bića. Tada vapi za promjenom, za oslobođenjem od te grozote koju prepoznaje u sebi. I kome će se obratiti za pomoć? Upravo Bogu koji ga je osvjedočio o svojoj dobroti i spremnosti da očisti njegovo srce od prljavštine grijeha! "Ja nisam dobar, ali Bog je divan" – viče čovjek iz dubine svog bića. Tada moli oprost, očišćenje, novi početak – od divnog Boga. Bog jedva čeka da se smiluje i oprosti grijehe, pa čini sve što je potrebno da čovjeka ohrabri i usmjeri na put koji je usklađen sa Božjom voljom!

Lažni "susret s Bogom" ima čovjek koji se susreće sa religijskim predmetima, kipovima i slikama, svetištima i religijskim tehnikama, svećenikom ili propovjednikom, guruom ili "duhovnim" trenerom. Sve to predstavlja lažni susret sa Bogom. Kipovi i slike ništa ne zahtijevaju od čovjeka, pa nemaju nikakvu moralnu dimenziju. Susret sa grešnim čovjekom koji je u funkciji svećenika ili gurua nije nikakva neugodnost za našu grešnu narav, a pogotovo u slučajevima kada te osobe žive grešnijim životom od nas.

ZaključakSusret s Bogom je ključna prekretnica u životu čovjeka. Mi se ne

susrećemo "licem u lice" jer to ne bismo preživjeli. Zato se većina ljudi susreće s Bogom na nivou razumske spoznaje onoga što je Bog o sebi objavio. Dakle, treba nam zdrav razum i Božja objava, te djelovanje Svetog Duha koji će

51

Page 52: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

našem razumu razjasniti Objavu. Spoznaja treba dovesti do pokoravanja naše volje Božjoj volji. To znači odbacivanje grijeha i novi život po Božjim načelima.

Dok će većina pobjeći od Boga kako bi sačuvala svoje omiljene grijehe, manjina će se pokoriti, priznati svoju grešnost i primiti dar spasenja.

"Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze." Matej 7,13.14.

Deset Božjih zapovijedi

Deset Božjih zapovijedi još se nazivaju Božja moralna načela, Božji zakon, Božji moralni zakon. To su Božji moralni kriteriji. Njih je Bog sam napisao na kamene ploče (Izlazak 24,12/ 34,1/ Ponovljeni zakon 5,22) i dao Mojsiju da s njima upozna narod.

Evo kako glasi Deset Božjih zapovijedi koje su zapisane u Bibliji, u knjizi Izlazak, u 20. poglavlju, stihovi 1-17:

1) Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.

2) Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer Ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijehe otaca – onih koji Me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji Me ljube i vrše Moje zapovijedi.

3) Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime Njegovo.

4) Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmog je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.

5) Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti dade Jahve, Bog tvoj.

52

Page 53: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

6) Ne ubij!7) Ne učini preljuba!8) Ne ukradi!9) Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!10) Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge

njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvojega!

Čovjek koji je ušao u Novi savez s Bogom živi u skladu sa svim ovim Božjim moralnim načelima – vršeći svih deset Božjih zapovijedi!

Čemu služi Božji moralni zakon? Božji moralni zakon ima više ciljeva. Prvi je da nam otkrije Boga koji je

ljubav. Zakon ljubavi je preslik Božjeg karaktera ljubavi. Zato je Pavao i mogao reći da je Zakon "svet, pravedan i dobar" (Rimljanima 7,12). Bog je ljubav, pa je ljubav i srž Božjeg zakona.

Drugi cilj ovog Zakona je otkrivanje Božjih načela života koja su odraz Njegove ljubavi. Zato Deset zapovijedi nije smio napisati Mojsije nego ih je dobio napisane od Boga.

Deset zapovijedi su kriterij Božjeg morala. Onaj tko životom prestupa zapovijedi pokazuje se nemoralan. Ove zapovijedi predstavljaju načela morala koja proizlaze iz Božje volje, iz Božje ljubavi i dobrote. Naš moral kojim upravlja grešna narav opire se, manje ili više, ovim Božjim zapovijedima – jer grešan čovjek želi živjeti samovoljno, onako kako mu (grešno) srce želi. Zato kršeći svojim životom bar neke od Deset zapovijedi, neobraćen čovjek pokazuje da je u sukobu s Božjim moralom.

Sljedeći cilj Božjeg zakona je razotkriti grijeh i osuditi ga. Pavao je pisao da je grijeh spoznao samo po Zakonu (Rimljanima 7,7), te da grijeh predstavlja prekršaj Zakona (1. Ivanova 3,4). "Žalac je smrti grijeh, a snaga je grijeha u Zakonu" (1. Korinćanima 15,56). Ako nema Zakona (dobra) tada nema niti zla koje nastaje prekršajem Zakona (odbacivanjem dobra). Zato je "snaga grijeha u Zakonu". Zlo je izopačeno dobro! Zato dobro (koje je suština Božjeg zakona ljubavi) jasno razotkriva zlo – koje se sastoji u izopačenju dobra, izoopačenju ljubavi, izopačenju zapovijedi.

Zakon nam služi i kao mjerilo suda. Božji ideal za svakog čovjeka je savršeno odražavati Božji karakter. Zato će se na Božjem sudu utvrđivati da li je svaki čovjek dostigao taj ideal. Budući da je rob grijeha i sklon zlu, nijedan čovjek sam po sebi ne može dostići ovaj ideal. Zato nam je Bog milostivo ponudio Spasitelja koji savršeno ispunjava ideal karaktera ljubavi.

Zatim, Božji moralni zakon ima zadatak razotkriti naše pravo duhovno stanje – da li živimo u ljubavi ili u nama vlada grijeh (pobuna) protiv Boga; da li smo duhovno živi ili smo duhovno mrtvi.

53

Page 54: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Ukoliko svojim životom prestupamo makar i samo jednu od Božjih zapovijedi – to nas razotkriva kao prijestupnike, kao grešnike. I time se pokazuje da smo duhovno mrtvi. Tek kada budemo živjeli "u Kristu" – pa iz ljubavi budemo poslušni svim Božjim zapovijedima – pokazat će se da smo duhovno živi, odnosno da smo prešli iz duhovne smrti u duhovni život.

Da bismo načela ovog Moralnog zakona proveli u život na ispravan način, osim poznavanja samih zapovijedi potrebna nam je u srcu ljubav prema Bogu i bližnjima. Ali mi je nemamo, jer su naša grešna srca ispunjena ljubavlju prema sebi ili prema grijehu. Zato ova Moralna načela ne razotkrivaju samo naše neznanje Božje istine, nego razotkrivaju i stanje našeg srca – u njemu nema nesebične ljubavi!

Božji zakon je duhovan, pa može razotkriti čovjeka kao tjelesno (grešno) biće: "Zakon je duhovan, a ja sam tjelesan" (Rimljanima 7,14).

Na žalost, svaki čovjek (sam po sebi) je tjelesan i u njemu nema duhovnosti, jer u njemu nema one prave ljubavi. A kada pokušava "biti dobar" i poslušno vršiti ono što Bog zahtijeva, razotkriva se da njegovim srcem vladaju grešni motivi: strah od Boga, samopravednost, idolopoklonstvo, oholost, fanatizam – koji su izraz samoljublja, izraz grešnog "ja" koje stoji u središtu takvog života; a ne svete ljubavi (prema Bogu i bližnjima). Zato nam je potrebna Božja pomoć, kako bi se u nama novorođenjem rodila prava ljubav.

Svrha Deset zapovijedi je objaviti Božja načela života, ali i razotkriti čovjekovo srce i um, da bi se jasno vidjelo što njima vlada(dobro ili zlo, život ili smrt, prava ljubav ili samoljublje, duhovnost ili religioznost)!

Božji zakon ima i poučan karakter, jer nam pokazuje jasnu razliku između dobra i zla. Dakle, zapovijedi nas trebaju poučiti jasnom razlikovanju dobra od zla, jer mi kao grešna bića to ne možemo sami razumjeti. Često čovjek zlo smatra zabavnim, korisnim i moćnim – pa ga brani, opravdava i primjenjuje u svom životu. Naša grešna narav nam često nametne da zlo proglasimo dobrim – onda kada imamo koristi od toga. Zato je čovjeku potreban jasan kriterij dobra – a to su Božja moralna načela. Ona pokazuju razliku između dobra (kada se živi u skladu sa tim načelima) i zla (kada se živi suprotno njima). Evo kako je u Bibliji pojašnjena ova poučna funkcija Božjeg Zakona:

"Zakon služi točnoj spoznaji grijeha" Rimljanima 3,20 "Ja sam grijeh upoznao samo po Zakonu, jer ne bih upoznao požudu da

Zakon nije rekao: "Ne poželi!" Rimljanima 7,7.8.

Ukoliko ne postoji Zakon, nema niti njegovog prekršaja (grijeha). Upravo zato što postoji Zakon koji nešto zabranjuje, postoji i prekršaj tog Zakona – grijeh. Da nema Zakona ne bi bilo niti grijeha. "Bez Zakona, naime, grijeh nije djelatan." (Rimljanima 7,8)

54

Page 55: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Zaključujemo da je usklađenost sa Moralnim zakonom plod ljubavi, a prijestup Moralnog zakona je plod grijeha. (Rimljanima 13,10/ 1.Ivanova 3,4)

Zapovijedi nisu same sebi cilj. One trebaju osigurati čovjeku pravu sreću i uspjeh. Kada bi se svi ljudi pridržavali Božjih zapovijedi, živjeli bismo na sretnoj planeti. Nestali bi zatvori, a policija i vojska bili bi nepotrebni, ne bi više bilo rastava brakova, djeca bi živjela u slozi sa roditeljima, vrata se više ne bi trebala zaključavati, ljudi se ne bi obraćali religijskim predmetima tražeći u njima psihološku sigurnost, imali bi ispravnu sliku o Božjem karakteru ljubavi, cijenili bi i poštovali prirodu i životinje kao Božja stvorenja, nestalo bi ogovaranja, sebičnosti, mržnje itd, itd. "Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako uvijek budu sretni, oni i njihovo potomstvo." (Ponovljeni zakon 5,29). Cilj Moralnog zakona je osigurati čovjeku sreću i sigurnost, te ispravne odnose s Bogom i ljudima.

Nadalje, došlo bi do spoznaje prave istine: "U Zakonu imaš utjelovljenje znanja i istine." (Rimljanima 2,20). Kriva slika o Bogu i o svijetu u kojem živimo bila bi ispravljena. Znanje bi bilo postavljeno na pravim temeljima, a ne bi se zloupotrebljavalo za bezobzirno–sebične ciljeve. Došlo bi do spoznaje o borbi koja se vodi između dobra i zla kao moralnom pitanju. Ljudi bi se klonili grijeha, ne bi ga željeli, planirali, niti opravdavali. Čovjek bi ljubav, koja je sebično okrenuta prema samome sebi, nesebično okrenuo prema Bogu i bližnjima.

"Sve Tvoje zapovijedi, istina su sama." Psalam 119,86

"Slovo" i "duh" ZakonaDa li je moguće vršiti propise Moralnog zakona, a da čovjek ipak bude kriv

pred Bogom? Da. Ljudi koji poznaju samo "slovo" Deset zapovijedi (samo ono što u zapovijedima piše) pokušavaju živjeti samo u skladu sa slovom zapovijedi. Ali ne uspijevaju živjeti u skladu sa "duhom" zapovijedi – a to je ljubav prema Bogu i bližnjima. Takvi su bili farizeji. Oni su mislili da Bog zahtijeva slijepu poslušnost slovu Zakona. Ali Bog zahtijeva razumsku poslušnost duhu Moralnog zakona! Sitničavo su se pridržavali "svakog slova" Moralnih načela, ali su bili slijepi za njegov "duh". Zato su svejedno bili prijestupnici zapovijedi. Božji moralni zakon je razotkrio da su njihova srca i dalje grešna; da u njima nema nesebične ljubavi. Oni su pokušavali vršiti načela Božjeg zakona pokrenuti svojim sebičnim srcem. Ali Božji zakon je razotkrio njihovo duhovno stanje – bili su duhovno mrtvi zbog nedostatka nesebične ljubavi.

Na primjer, zapovijed kaže "Ne ubij", ali Isus nam je pokazao da nije samo ubojstvo grijeh – već i svaki oblik mržnje i ljutnje (vidi Matej 5,21.22.). Zato nas zapovijedi ne poučavaju samo onome što u njima "piše", već i onome što trebamo

55

Page 56: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

gajiti u svom srcu kako nikada ne bi došlo do grijeha – ljubav, poštovanje, oprost, vjernost, bogobojaznost itd.

Naizgled je vrlo jednostavno živjeti u skladu sa zahtjevima Božjih zapovijedi. Ali, budući da Bog gleda na srce (na motive iz kojih nešto činimo), grešnom čovjeku je to nemoguće – zbog grešne naravi koju ima, zbog grešnih motiva koji ga pokreću.

Budući da grešan čovjek ne može ispuniti zahtjeve Božjih zapovijedi "iz nesebične ljubavi" (kad je nema), on ih pokušava ispuniti iz "sebične ljubavi" koja je plod njegove grešne naravi (jer ju ima). Tada on počinje činiti ono što "piše" u zapovijedima potaknut sebičnošću, samopravednošću, ohološću, strahom, fanatizmom, krivnjom – dakle potaknut samoljubljem.

Što je pomoglo da se razotkrije ovo licemjerje? Moralni zakon, odnosno njegov "duh", a to je nesebična ljubav. Prava nesebična ljubav je jedini motiv srca koji nije grešan i koji Bog prihvaća. Ali, budući da grešnik nema takvu ljubav u svom grešnom srcu, on je ne može niti ispoljiti. Potrebna mu je pomoć Svetog Duha u "novorođenju". Samo Bog može promijeniti samoljubivo grešno srce, u srce koje ljubi nesebičnom ljubavlju. Ono što je čovjeku nemoguće, nije nemoguće Bogu. "Što je ljudima nemoguće, to je Bogu moguće." Luka 18,27

Glavni problem farizeja je bio u tome što su pogrešno razumjeli suštinu grijeha, pa su radi toga pogrešno razumijevali i suštinu Zakona i pravednosti. Oni nisu grijeh razumjeli kao stanje srca, nego su gledali na grijeh kao na točno određena čovjekova djela. Pa niti pravednost nisu gledali kroz stanje srca, nego kroz pobožna djela (djela Zakona).

Radi toga umjesto da liječe srce, oni su htjeli biti besprijekornog ponašanja. Iz toga je proizašlo mnoštvo sitničavih pravila ponašanja i propisa življenja. Od Božjeg blagoslova sami su napravili prokletstvo i strašan teret.

Među farizejima je prevladavalo mišljenje da čovjek može detaljnim držanjem Zakona biti u ispravnom odnosu s Bogom. Smatralo se da poslušnost donosi opravdanje. Zato su i pristupali Zakonu kao sredstvu opravdanja. Ali Pavao ih upozorava da Zakon ne donosi opravdanje, već Isus Krist (vidi Rimljanima 3,20.22.26. i Rimljanima 5,1).

Poslušnost ne može donijeti opravdanje (za život u grijehu, za već učinjene grijehe). Tek nakon opravdanja u Isusu Kristu treba živjeti u poslušnosti Božjem zakonu (kako ne bismo neposlušnošću odbacivali Božju milost). Poslušnost Zakonu prije obraćenja (kada smo pobožni bez Krista) – ne donosi opravdanje za život u grijehu. Tek nakon što smo opravdani žrtvom Isusa Krista i obraćeni na novi život – naša poslušnost Božjem zakonu dokazuje da smo s Bogom u "odnosu vjere", u djelovanju iz nesebične ljubavi.

"jer nikoga neće pred Njim opravdati vršenje Zakona" Rimljanima 3,20

56

Page 57: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Dakle, opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu" Rimljanima 5,1

Farizejima je bilo važnije ono što ne čine (nisam ukrao, nisam ubio, …), umjesto da im bude važno ono što je trebalo činiti (ljubiti bližnjeg, biti milosrdan i nepristran, biti dobar i pošten, itd). I mnogi kršćani danas svoje kršćanstvo temelje kao negaciju zla (nisam ovo, nisam ono), umjesto kao potvrdu dobra (učinio sam ovo dobro, učinio sam ono dobro). Jer puno je lakše reći: "nisam ništa ukrao", nego "bio sam pošten kada su drugi bili nepošteni".

Izgovor ne može biti niti to što su neke od Deset zapovijedi napisane u obliku negacije: ne ubij, ne ukradi – jer je Isus objasnio suštinu zapovijedi, a to je ljubav.

"Čuli ste da je rečeno starima: "Ne ubij"…, a ja vam kažem da svaki koji se ljuti na svog brata bit će odgovaran sudu". (Matej 5,21.22.). Nisi zadovoljio zahtjev Zakona ako nisi ubio, nego kada si ljubio brata. Isus je mjerilo pravednosti postavio puno dublje nego što to ljudima (kao grešnim bićima) odgovara.

Adam je (prije pada u grijeh) mogao poslušnošću Božjem zakonu biti pravedan, ali ljudi nakon pada u grijeh to nikako ne mogu postići. Jer nas poslušnost ne može opravdati za grijeh koji već postoji u nama. Dakle, tek kada nas Krist opravda, mi ćemo poslušnošću Božjem zakonu dokazivati da u nama živi Krist. Bez života "u Kristu" naša poslušnost Božjem zakonu je samo formalna, površna, farizejska.

Božji moralni zakon je savršen i ne može se mijenjatiBožji moralni zakon je savršen, jer je odraz Božjeg savršenog karaktera.

Apostol Pavao kaže za Moralni zakon da je "svet, pravedan i dobar" (Rimljanima 7,12). Zbog toga Mojsije nije smio napisati Deset zapovijedi, a sve druge odredbe i propise je smio. Bog je sam napisao svoja Moralna načela u obliku Deset zapovijedi i dao ih Mojsiju. Čak i kad je Mojsije razbio kamene ploče sa Moralnim odredbama, nije ih smio napisati na nove ploče. Morao se ponovno popeti na brdo Sinaj, gdje je Bog po drugi puta napisao svoj Moralni zakon na nove kamene ploče. To pokazuje da je Moralni zakon Božji, a ne ljudski, i prema tome se niti jedna njegova zapovijed ne može mijenjati.

Ljudsko izopačenje Moralnog zakonaDo izopačenja Zakona dolazi kada nestane pravog motiva za njegovo vršenje

(nesebične ljubavi) ili kada se netko usudi promijeniti Božje zapovijedi. Moralni zakon je tijekom povijesti bio izložen i jednom i drugom izopačenju.

Prije Isusovog dolaska Hebreji su zadržali zapovijedi, ali su izgubili pravi motiv za njihovo vršenje. Kada iz Moralnih načela nestane nesebične ljubavi, gubi se njihova duhovna dimenzija. Ona postaju samo jedan od kodeksa ponašanja. Čovjek u njima vidi samo "slovo" Zakona, a ne vidi njegov "duh".

57

Page 58: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Pobožnost tada postaje samo tradicija i običaj bez duhovne dimenzije. Zato Isus ukorava Izraelce zbog sebičnih motiva iz kojih vrše Zakon – samopravednosti, sebičnosti i religijske oholosti. Nikada ih nije ukorio zbog zapovijedi, jer ih nisu mijenjali.

Nakon Isusovog uznesenja na nebo neki kršćani su se usudili mijenjati Božje zapovijedi. Kada pogledamo u "vjeronaučne forme Deset zapovijedi" nekih kršćanskih crkvi, uočit ćemo da je izbačena zapovijed koja zabranjuje klanjanje kipovima i slikama, pa je jedan dio kršćanstva preplavila upotreba kipova i slika pobožnog sadržaja. Bog je najstrože zabranio izradu i klanjanje pred kipovima (Izlazak 20,4-6). Ta zapovijed naglašava i drastičnu kaznu za one koji se okrenu ka upotrebi kipova i slika u svrhu pobožnosti.

Subota i Moralni zakonOsim što je potpuno izbačena zapovijed o upotrebi kipova i slika za

pobožnost, "tradicionalno kršćanstvo" je promijenilo i Božju zapovijed o svetkovanju subote.

Bog je blagoslovio i posvetio subotu još za vrijeme stvaranja Zemlje. Niti jedan drugi dan u tjednu - nikada nije bio, niti će ikada biti posvećen i blagoslovljen. Subota je sedmi dan tjedna i ona je blagoslovljena prilikom stvaranja Zemlje: "I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti, jer u taj dan počinu od sveg djela svojega koje učini." Postanak 2,3

Subota je dan koji je od Boga blagoslovljen. Subota je i posvećen dan, odnosno određen od Boga za svetu službu (za bogoslužje). Blagoslov i posvećenje prate svakog čovjeka koji subotom pristupa Bogu.

Budući da je zapovijed o svetkovanju subote dio Božjeg moralnog zakona, to znači da je svetkovanje subote – moralno pitanje. Kakve veza ima subota sa moralom? Kako svetkovanje subote može biti moralno pitanje?

Budući da sve zapovijedi predstavljaju moralna načela, tako je i svetkovanje subote – moralno načelo određeno jednom od Božjih zapovijedi. Kao što bi prekršaj bilo koje Božje zapovijedi bio grijeh (odnosno nemoral), tako je i prekršaj zapovijedi o svetkovanju subote – grijeh, odnosno nemoral.

Svetkovanje subote dokaz je prihvaćanja Boga kao Stvoritelja, kao Nebeskog Oca.

Primijetit ćete da oni koji odbacuju zapovijed o svetkovanju subote, redovito odbacuju i izvještaj o stvaranju opisan u "Knjizi Postanka". Oni ne vjeruju Božjoj riječi. Ne vjeruju da je subota dio odnosa čovjeka i Boga, ne vjeruju da je subota Božja tvorevina. Zato vole reći da subota pripada Židovima. Ali subota je blagoslovljena još za stvaranja Zemlje, kada Židova nije ni bilo, zato nisu u pravu.

58

Page 59: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Bog poručuje: "Moje subote morate održavati jer subota je znak između mene i vas ... kao vječni Savez. Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo." (Izlazak 31,13.17.)

Bog kaže da je subota njegova, a ne Izraelova. A zatim objašnjava subotu kao dio Moralnog zakona: On je stvorio zemlju za šest dana, a sedmoga dana – u subotu – je odmorio. Zato je kršćanin ("duhovni Izraelac") dužan isto činiti, ako želi ući u Savez sa Bogom.

Isus je sebe proglasio gospodarom subote. "Sin je čovječji uistinu gospodar subote." (Matej 12,8)

Subotu su svetkovali Isus, njegova majka Marija, svi apostoli. Oni su bili kršćani koji su svetkovali subotu. Oni nikada nisu svetkovali neki drugi dan. Nitko od njih, nikada.

Dvije zapovijedi ljubaviU Starom zavjetu uz Deset zapovijedi javljaju se i dvije "zapovijedi ljubavi".

"Ljubi Gospodina, Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom." Ponovljeni zakon 6,4.5.

"Ljubi svog bližnjeg kao sebe". Levitski zakon 19,18

Religije i crkvene zajednice kojima Deset zapovijedi smetaju, pokušavaju dokazati da su te zapovijedi ukinute na križu, a da je umjesto njih Isus uspostavio "zapovijedi ljubavi" (Matej 22,36-40). "Samo ljubi i ispunio si Zakon" – vole naglašavati. Ali kada saznaju da su te dvije "zapovijedi ljubavi" sastavni dio Starog zavjeta, postaju zbunjeni.

Jer ako je ukinut Stari zavjet zajedno sa Deset zapovijedi, onda su ukinute i te "zapovijedi ljubavi". A ako su ukinute, zašto ih onda Isus naglašava kao važne i obvezne za kršćane?

Dvije "zapovijedi ljubavi" upravo objašnjavaju motiv iz kojeg treba biti pobožan – nesebična ljubav. I taj motiv, ta pobuda se savršeno uklapa u Moralni zakon, jer je jedina koja ga čini smislenim i svrhovitim. Zato "Moralni zakon" i "dvije zapovijedi ljubavi" čine jedinstvenu cjelinu, a ne pobijaju jedno drugo.

Isus je Hebrejima naglašavao "zapovijedi ljubavi" zato jer su oni imali pogrešne motive pobožnosti. Deset zapovijedi nije toliko naglašavao jer su one (kod njih) bile ispravne.

Deset Božjih zapovijedi koje proizlaze iz Božje ljubavi su konkretizacija u praktičnoj primjeni. Budući da grešnom čovjeku značaj i dubina nesebične ljubavi

59

Page 60: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

nisu sami po sebi dovoljno jasni, potrebna je konkretizacija (dodatno pojašnjenje) u vidu Deset zapovijedi.

Danas neke kršćanske crkve naglašavaju samo "zapovijedi ljubavi", zanemarujući pri tome Deset Božjih zapovijedi. Na taj način religiozni ljudi znaju kakav im je motiv potreban u srcu (ljubav), ali ne znaju koje zapovijedi trebaju vršiti "iz ljubavi".

Dvije zapovijedi ljubavi čovjeku nisu dovoljno jasne, jer one govore samo o motivu iz kojeg treba djelovati. Zato čovjek mora imati i Moralni zakon, kako bi jasno razlikovao dobro od zla. "Zakon služi točnoj spoznaji grijeha." (Rimljanima 3,20). Zato Bog objavljuje svoj Moralni zakon zajedno sa ispravnim motivom za njegovo ispunjavanje, kako ne bi bilo nejasnoća.

Zakon na kamenim pločama ili u srcu?

5. -------6. -------7. -------8. -------9. -------10. ----- -------

Ljubi svog bližnjeg kao samoga sebe.

Božja moralna načela iliDeset zapovijedi govore nam što trebamo činiti!

Dvije "zapovijedi ljubavi" govore nam iz kojeg motiva trebamo vršiti Deset zapovijedi: iz nesebične ljubavi!

Ljubi Gospo- dina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom.

1.------- 2.------- -------3. ------4. ------ ------

60

Page 61: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Bog je sam napisao Deset zapovijedi na kamene ploče, za razliku od ostalih propisa koje je pisao Mojsije u "Knjigu Zakona". Time je pokazana Božja odluka da niti jedan čovjek ne može dirati u Božji Zakon, u nebeski Ustav. Ono što ima vječnu, neprolaznu vrijednost.

Time je predstavljena razlika između onoga što je neprolazno, od ostalih zakona, propisa i savjeta koji imaju prolazan karakter i podložni su promjenama. Zato su napisani na papir, u "Knjigu Zakona", a budući da ih je pisao Mojsije – prozvani su "Mojsijev zakon" (više o tome u narednom poglavlju).

Međutim, Božja namjera nije bila da Deset zapovijedi budu samo na kamenim pločama, kao svjedok Saveza između Boga i Izraelaca. On želi da načela Moralnog zakona budu upisana u srce svakog čovjeka:

"Ljubi Gospodina, Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom. Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce." Ponovljeni zakon 6,5.6.

"Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo. Zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi." Psalam 37,30.31.

"Milina mi je Bože, vršiti volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim." Psalam 40,9

Svi biblijski junaci vjere, duboko u svom srcu imali su Božji moralni zakon. Oni su živjeli po zapovijedima Zakona iz pravog motiva: nesebične ljubavi. Tako su oni živi primjer povezivanja ispravnih zapovijedi sa ispravnim motivom.

Kada se u Bibliji spominje sklapanje "Novog saveza" između Boga i čovjeka, naglašava se upravo ova povezanost "Deset zapovijedi" sa "ljubavlju u srcu". "Ovo je Savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim poslije onog vremena – veli Gospodin: Stavit ću svoje Zakone u pamet njihovu, upisat ću ih u srca njihova." Hebrejima 8,10.

Na koji način dolazi do promjene grešnog srca – u srce ispunjeno ljubavlju? Kako se Zakon upisuje u srce? Bog je naredio Mojsiju da pripremi kamene ploče, da bi On na njih mogao napisati svoja Moralna načela.

Isto tako Bog poziva grešnika na pokajanje, na način da svoje srce ponizi i pokori Bogu prihvaćanjem Krista kao Spasitelja. Takvo ponizno i pokorno srce je pripremno (kao što je Mojsije pripremio kamene ploče) da Bog ispiše na njega svoja Moralna načela.

Djelo Svetog Duha je da u naša srca upiše Moralna načela Božjeg zakona: "Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas... da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe." Ezekijel 36,26.27. Novo srce je posljedica

61

Page 62: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

novog duha u čovjeku. Taj novi duh (odnosno duhovnost) u nama rezultira vršenjem Božjih zapovijedi:

"Ako vršimo Njegove zapovijedi, po tome znamo da Ga poznajemo. Tko tvrdi: "Poznajem Ga", a ne vrši Njegovih zapovijedi, lažac je i u njemu nema istine. Ali, tko god vrši Njegovu riječ, uistinu, u tome je do savršenstva došla ljubav Božja. Po tome znamo da smo u Njemu." 1. Ivanova 2,3-5

Duhovna narav ZakonaBožji moralni zakon nije samo propis ponašanja. On nema samo funkciju

bontona, pa da utječe samo na stvaranje lijepih manira i kulturnog ponašanja. On ima svoju duhovnu narav i zahtijeva od čovjeka unutrašnju promjenu.

Farizeji u tome nisu uspjeli, iako su mislili da se pridržavaju zapovijedi do detalja. Budući da su oni Zakon shvaćali kao kodeks ponašanja, oni su mu počeli dodavati svoje "podzakonske akte", tj. mnoštvo pravila koja su regulirala ponašanje. Samo za svetkovanje subote imali su nekoliko stotina pravila! Naravno da je ovo mnoštvo pravila izobličilo pravu narav Božje zapovijedi o svetkovanju subote. Ljudi nisu bili zadovoljni, već opterećeni pravilima. Sami su od blagoslova napravili prokletstvo.

Ljudskim djelovanjem, Zakon je izgubio svoju pravu svrhu. Ali, Isus je ponovno naglasio duhovnu narav Božjeg zakona. Zato je bio neshvaćen od Izraelaca, zato im je postao neprijatelj. I danas su duhovni ljudi neshvaćeni od strane religioznih.

Pogledajmo konkretan primjer o duhovnoj naravi Božjeg zakona:Da li je ubojstvo grijeh? Jest. A da li je svako ubojstvo grijeh? Nije. Kako to

može biti? Kada se gleda na Zakon kao kodeks ponašanja, onda je svako ubojstvo grijeh. To je pridržavanje samo slova Zakona. Ali postoje i nehotična ubojstva – ljudi rade u šumi i netko slučajno strada. To nije ubojstvo, već nesretni slučaj.

Kada se dogodi neko ubojstvo tada naš sud istražuje motiv za to kazneno djelo. A motivi mogu biti vrlo različiti: osveta, mržnja, ubojstvo na mah, nužna obrana, prekoračenje nužne obrane, ubojstvo iz koristoljublja itd. Dakle, jedno djelo može biti učinjeno iz različitih motiva. Tako da i sudska presuda može biti vrlo različita: od oslobađajuće (kada se radi o nužnoj obrani), do stroge kazne kada se radi o ubojstvu iz koristoljublja ili mržnje.

Bog je naredio da se ubojica kazni smrću. Ali, organizirao je i "Gradove utočišta" u koje je mogao pobjeći čovjek koji je nehotice skrivio smrt. Tu je bio zaštićen od osvete (Brojevi 35,9-34). Bog ne gleda samo na djelo, već na motiv srca. Zato je spreman zaštititi one koji su učinili zlo nehotice. On poznaje srce i zna da (unatoč učinjenom djelu) u njemu nije bilo zle namjere.

62

Page 63: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

I za takve nesretne slučajeve čovjeku treba pokajanje, ali Bog zna da njegovo srce nije bilo potaknuto zlom namerom.

OptativU originalu Božje zapovijedi nisu napisane u obliku naredbi, već na način koji

se zove "željni način" ili "optativ". Bog koji ulazi u Savez sa čovjekom želi i očekuje od čovjeka prihvačanje određenih životnih (moralnih) načela.

Evo kako bi to zvučalo: Ako ću ja, Jahve, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva, biti tvoj Bog, tada ti: nečeš imati drugih bogova uz mene, poštovat ćeš oca svoga i majku svoju ..., nećeš ubiti, nećeš krasti itd.

Dakle zapovijed ne glasi "ne ubij" nego "nećeš ubiti" – radi se o uvjetovanom odnosu između Boga i čovjeka (ako želiš da ja budem tvoj Bog, tada …).

Sada možemo jasnije razumjeti duh u kojem su zapovijedi napisane. Bog nam ne naređuje, već želi (očekuje) da uđemo u suživot s Njim, te da radi toga živimo u skladu sa načelima istinske sreće i ljubavi.

Božji zakon regulira odnose, pa ono što Bog želi od nas, mi moramo htjeti pružiti. Moramo to voljom prihvatiti kao istinski dobro, korisno i sveto za nas.

"Kad je netko obraćen, iz njegovog srca se prirodno izljeva Božja ljubav, umjesto samo pedantnog držanja slova zakona; … Idealno duhovno iskustvo nastaje onda kada Bog stavi svoje zakone u naše misli i upiše ih na naša srca (Jeremija 31,31-34 / Hebrejima 8,10). Za jednog kršćanina je normalno da drži zakon, zato što je njegovo načelo ljubavi prema Bogu i bližnjem ispisano "na pločama tjelesnim – u srcima" (2. Korinćanima 3,3). Kršćanin je Božjem zakonu bliži nego legalist. Zbog toga što su "rođeni odozgo" (Ivan 3,3.7.) i zato što su im srce i um preobraženi (Rimljanima 8,4-7), želja da žive u skladu s Božjim zakonom je sastavni dio života pravih kršćana. Novi stav prema Božjem zakonu znak je da je netko spašen Božjom milošću."

George R. Knight: "Farizejski vodić u savršenu svetost" str. 85

63

Page 64: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Mojsijev zakon

Deset zapovijedi je na kamene ploče ispisao Bog na brdu Sinaj (ili Horeb). Zato njih zovemo Božji moralni zakon.

Sve druge odredbe bitne za Izraelski narod zapisao je Mojsije u "Knjigu zakona" u Moapskoj dolini (vidi Ponovljeni zakon 28,58.69.). Zato odredbe zapisane u knjigu zovemo Mojsijev zakon. Potrebno je dobro razlikovati Deset Božjih zapovijedi od Mojsijevog zakona!

Kako ćemo ih najlakše razlikovati? Deset zapovijedi su bile ispisane na kamene ploče i stavljene "u" Kovčeg Saveza, a odredbe Mojsijevog zakona su bile napisane u knjigu (svitak) – koja je bila postavljena "ispred" Kovčega saveza.

Evo kako Biblija opisuje da su Deset zapovijedi bile "u" drvenom kovčegu:

"U to vrijeme Jahve mi reče: "Iskleši dvije kamene ploče kao i prijašnje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni kovčeg. Na ploče ću napisati riječi koje su bile na prvim pločama što si ih razbio. A onda ih položi u kovčeg". Okrenuh se i siđoh s brda. Položih ploče u kovčeg koji bijah napravio. I stadoše ondje kako mi je Jahve naredio." Ponovljeni zakon 10,1.2.5.

Deset zapovijedi(zapisane na kamene ploče)

stavljeni su "u" Kovčeg Saveza

"Mojsijev zakon"je bio zapisan u knjigu

(svitak) koja je bila položena "uz" Kovčeg

saveza

- - - - - -- - -- - -

- - - - - -- - -

64

Page 65: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Ostale zapovijedi koje je Bog dao – Mojsije je zapisao u knjigu koju je stavio "uz" Kovčeg saveza:

"Kada Mojsije napisa riječi ovog Zakona u knjigu, tada naredi Levijevcima koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina: "Uzmite knjigu ovog Zakona i položite je uz Kovčeg saveza Jahvina." Ponovljeni zakon 31,24-26Zašto je važno razlikovati "Deset zapovijedi" od "Mojsijevog zakona"? Zato

jer imaju različitu funkciju: Deset zapovijedi nam otkrivaju načela života u zajednici s Bogom, ali isto tako nam otkrivaju što bi nam bio grijeh: ubiti, ukrasti, poželjeti tuđe, imati druge bogove, ne sjetiti se svetkovati subotu, praviti idole i klanjati im se, itd. Deset zapovijedi nam otkriva načela života, ali i grijeh – ukoliko živimo suprotno tim načelima.

S druge strane, odredbe Mojsijevog zakona su dane Izraelskom narodu da budu "čuvar do dolaska Isusa Krista" (vidi Galaćanima 3,23-25). Mojsijev zakon je (uz ostalo) sadržavao i odredbe o žrtvovanju nevinih životinja radi oprosta grijeha. Te životinje su bile "predslika" Krista koji je jaganjac Božji koji uzima grijehe svijeta (vidi Ivan 1,29). Dakle, onda kada je čovjek već zgriješio – omogućen mu je oprost vjerom u Krista, ako prinese životinju koja je bila "podsjetnik" na Mesiju, na Božjeg Otkupitelja koji će doći.

Nerazlikovanje različitih zakonaBudući da se u knjigama Starog zavjeta govori o više različitih zakona,

možemo se lako zbuniti kada čitamo o njima u Novom zavjetu. Površnim čitanjem Novog zavjeta može nam se učiniti da apostol Pavao govori čas o tome kako je zakon prestao vrijediti, a čas o tome kako zakon još uvijek vrijedi. To je zato što on koristi izraz "zakon" i za Moralni zakon, i za Mojsijev zakon.

Osim toga Izraelci su i sam Stari zavjet zvali "Zakon i proroci", pa Pavao nekad koristi izraz "zakon" da bi označio knjige Starog zavjeta. Zato u Bibliji treba dobro razlikovati sve ove "Zakone", kao i njihovu svrhu, kako ne bi došlo do pogrešnih zaključaka!

Što je sve sadržavao Mojsijev zakon?U knjizi Mojsijevog zakona bile su zapisane odredbe bitne za život izraelskog

društva, koje zovemo "Građanski zakon". Odredbe ovog zakona su uređivale odnose u društvu.

Osim njih, Mojsijev zakon je sadržavao i odredbe o žrtvovanju životinja, koje zovemo "Obredni ili ceremonijalni zakon". To su odredbe vezane uz prinošenje životinjskih žrtava – onda kada bi čovjek učinio grijeh. Tim odredbama je grešniku omogućeno da se opravda i da kaznu za njegov grijeh ponese netko drugi, a ne on. Ta nevina životinja je simbolizirala Krista – "Jaganjca Božjeg koji

65

Page 66: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

uzima grijehe svijeta" (Ivan 1,29). Mojsijev zakon je sadržavao i zdravstvena načela koja su imala cilj poučiti ljude higijeni i zdravoj prehrani.

Razlika između Moralnog i Obrednog zakonaDa bismo što bolje razumjeli razliku između Deset zapovijedi u odnosu na

Obredni zakon (koji je dio Mojsijevog zakona) pogledajmo sljedeću shemu.

66

Vri

jem

ep

atri

jarh

aM o j s i j e

Sta

ri z

avje

t

MO

JSIJ

EV

OB

RE

DN

I

ZA

KO

N

Prv

i d

ola-

zak

Is

usa

Kri

sta

(već

je

bio

)

Nov

i zav

jet

Dru

gi

dol

azak

Is

usa

K

rist

a (p

red

n

ama

je)

EV

AN

ĐE

LJE

IS

US

A K

RIS

TA

DE

SE

T Z

AP

OV

IJE

DI

( B

JI M

OR

AL

NI

ZA

KO

N )

MO

RA

LN

I Z

AK

ON

GO

VO

RI

O B

JIM

N

EL

IMA

ŽIV

OT

A,

RA

ZO

TK

RIV

A G

RIJ

EH

KA

O P

RE

KR

ŠA

J T

IH N

EL

A

PL

AN

SPA

SE

NJA

: G

OV

OR

I O

SPA

SIT

EL

JU

(pom

aže

kada

već

zgr

iješ

imo,

ka

da ž

ivim

o u

grij

ehu)

PR

VO

E

VA

EL

JE

Vri

jem

e st

arog

Iz

rael

aV

rije

me

krš

ćan

stva

Page 67: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Evo objašnjenja prikazanog: Debela crna crta prikazuje tijek povijesti naše planete od stvaranja, preko Mojsija, preko Isusovog prvog dolaska, pa sve do Isusovog drugog dolaska (koji je pred nama). Tijek povijesti je podijeljen na "vrijeme Patrijarha", "vrijeme starog Izraela" i "vrijeme kršćanstva".

Vrijeme patrijarha je vrijeme od Adama do Mojsija. To je vrijeme u kojem Bog upoznaje grešne ljude sa spasenjem koje će im pružiti. Već je Adam upoznat sa dolaskom Spasitelja. Prvo evanđelje (ili protoevanđelje) objavljeno je u Postanku 3,15: "Neprijateljstvo ja zamećem između tebe (zmije) i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu."

Već je tu navješteno da će doći Spasitelj (Krist) koji će zmiji stati na glavu, a zmija (Sotona) će ga ugristi za petu!

Iako su patrijarsi prinosili životinjske žrtve (jer Krist još nije došao), oni su živjeli u "evanđelju", odnosno u "novom zavjetu". Abraham je bio opravdan vjerom, na isti način kako se kršćani opravdavaju: "Abraham povjerova Bogu, a On mu to uračuna u pravednost" (Postanak 15,6).

Abraham je opravdan vjerom. Zato on može biti otac i Židova i kršćana:

"Rekli smo, dakako: "Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost". Pa kako mu se uračuna? Kada je bio obrezan ili kada je bio neobrezan? Ne kad je bio obrezan, već kad je bio neobrezan. I primi znak – obrezanje – kao jamstvo pravednosti koja dolazi od vjere i koju je postigao još kad bijaše neobrezan, tako da s neobrezanjem bude otac svih koji vjeruju, kako bi se i njima uračunala pravednost, i da bude otac i obrezanih, ali ne onih koji su samo obrezani, već koji i idu stopama vjere našeg oca Abrahama koju je imao još dok je bio neobrezan." Rimljanima 4,9-12

Abraham je živio u poslušnosti Božjim zapovijedima, zakonima i odredbama:

„… zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!“ Postanak 26,5

Vrijeme starog Izraela trajalo je od Mojsija do Krista. U to vrijeme postojala su dva osnovna zakona bitna za razumijevanje pravednosti i grešnosti: moralni

67

S t v a r a nj e

Page 68: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

(koji postoji od početka) i obredni (koji postoji u to vrijeme radi opravdanja prekršitelja moralnog zakona).

Moralni zakon čuva čovjeka od grijeha, pomaže čovjeku da ne zgriješi. Obredni zakon o životinjskim žrtvama upućuje na Spasitelja – Isusa Krista. Ovaj zakon se primjenjuje onda kada čovjek već zgriješi – onda kada ga treba uputiti na Spasitelja.

Površni čitatelj Biblije ne prepoznaje da se u vrijeme Starog zavjeta radi o dva različita zakona, nego ih promatra kao jedan. Zato, kada Novi zavjet govori o tome da je "zakon" izgubio svoju vrijednost dolaskom Isusa Krista, površan poznavatelj Biblije misli da se to odnosi na Božji moralni zakon – Deset zapovijedi. A to niti približno nije točno. Jer svoju vrijednost je tada izgubio Obredni zakon o žrtvovanju životinja, koji je bio "sjena Kristova" (Kološanima 2,17). Pogledaj na shemi kako Evanđelje Isusa Krista zamjenjuje Mojsijev (obredni) zakon – a ne Deset zapovijedi.

U vrijeme kršćanstva također postoje dva zakona bitna za spasenje: Moralni zakon i Evanđelje. Moralni zakon (i njegova moralna načela) nisu se promijenila dolaskom Isusa Krista. I nakon Njegovog rođenja krađa, preljub, ubojstvo – ostali su grijeh. Prema tome i ostala moralna načela su nastavila vrijediti.

Moralna načela Novog zavjeta su potpuno jednaka moralnim načelima Starog zavjeta. Deset zapovijedi koje je Bog sam ispisao na kamene ploče, istih je deset zapovijedi koje Bog upisuje u srce i um duhovnih kršćana (Hebrejima 8,10). Bog se nije promijenio, pa niti Njegova sveta volja izražena kroz moralna načela. I u Novom zavjetu moralna načela govore što bi nam bio grijeh, pa nam i dalje pomažu da ne griješimo prema Bogu i prema bližnjima.

Dolaskom Isusa Krista ipak se nešto jest promijenilo. To je Mojsijev zakon. Budući da je on sadržavao propise o svećenstvu, obrezanju, prinošenju životinjskih žrtava – sve to je dobilo svoje ispunjenje u životu Isusa Krista. Zato Novi zavjet govori o ukidanju zemaljskog svećenstva (vidi Poslanica Hebrejima 4,14-16 / 5,1-10 / 6,19.20. / 7,1-28 / 8,1-5 / 9,11.12. / 10,19-22); o prestanku obrezivanja i uvođenju krštenja kao vanjskog znaka unutrašnjih promjena na grešnom srcu; o prestanku prinošenja životinjskih žrtava, jer jedino Isusova žrtva može platiti kaznu za grijeh.

Odredbe Mojsijevog obrednog zakona su dobile svoje ispunjenje u životu i djelu Isusa Krista pa su one prestale važiti. Odredbe tog Obrednog zakona su bile "sjena Kristova" (Kološanima 2,17), jer "Nemoćna je krv bikova i jaraca da uzme grijeh." (Hebrejima 10,4). Žrtvovanje točno određene životinjske žrtve bila je predslika (sjena) Krista: Božjeg Jaganjca koji sebe žrtvuje radi spasenja grešnika.

Cjelovita slika o ulogama Moralnog zakona i Evanđelja

68

Page 69: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Ispravno razumijevanje uloge i značaja Božjeg moralnog zakona i Evanđelja Kristovog – ključni su da bismo danas, u vrijeme Novog zavjeta, imali ispravno razumijevanje pravednosti i grešnosti, Božje pravde i Božje milosti. Tri su glavna pitanja koja će nam pomoći u cjelokupnom razumijevanju: 1."Da li nas Deset zapovijedi mogu spasiti?", 2."Kako postati spašen?" i 3."Kako ostati spašen?"

Prvo pitanje koje se postavlja glasi: "Da li nas vršenje Deset zapovijedi može spasiti?"

"Jer nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona. Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha". Rimljanima 3,20

Uloga Deset zapovijedi nije (niti je ikada bila) da spašava! Ne, "Zakon samo služi točnoj spoznaji grijeha". U tom istom tekstu piše: "jer nikoga neće opravdati pred Njim vršenje Zakona". Deset zapovijedi nisu, nemaju, niti će ikada imati ulogu opravdanja (spasenja). To što čovjek nije nikoga ubio, ne krade, niti lažno svjedoči, to što svetkuje subotu i poštuje roditelje – nije dovoljno da donese opravdanje za neki drugi već učinjeni grijeh.

Uloga Deset zapovijedi je da bude kriterij Božjeg morala ( Božjeg sustava vrijednosti). Svaki prekršaj toga kriterija Biblija naziva grijehom (1. Ivanova 3,4). Dakle, mi možemo biti samo osuđeni, a ne spašeni Božjim zakonom. On ne spašava, nego osuđuje prekršitelja! On nema funkciju spasenja, nego funkciju razotkrivanja grijeha (grešnika)!

Drugo pitanje je vezano uz temu spasenja što Biblija naziva opravdanje (povratak od grešnosti ka pravednosti). Dakle, čovjek je osvjedočen Svetim Duhom da je grešnik, jer je živio kršeći Božji moralni zakon! Što tada poduzeti? Kako riješiti problem već učinjenog grijeha (odnosno problem "života u grijehu")? Duh Sveti ne želi čovjeka samo osvjedočiti o grijehu, nego želi odmah ukazati i na ponuđeno spasenje! I tada se čovjek susreće sa Kristom! Krist postaje ključan za njegovo spasenje.

Budući da u sebi nema pravednosti (pred Bogom) – grešnika očekuje pravična kazna za grijeh: vječna smrt (Rimljanima 6,23). Ali on je spoznao da je Krist ponudio sebe na žrtvu, kako bi spasio (opravdao) svakoga tko mu pristupi vjerom (sa povjerenjem) kao svojem Spasitelju.

Dakle, grešnik se tada s povjerenjem obraća Kristu i moli za oprost i milost. On se pouzdaje u Kristovu pravednost, jer svoje pravednosti nema. Tako Krist postaje njegov Spasitelj i Njegova pravednost!

Dakle, uloga vjere je prihvaćanje Kristovih zasluga za spasenje – i to se zove opravdanje vjerom (za razliku od prihvaćanja vlastitih pobožnih djela kao temelja spasenja – što se zove opravdanje djelima).

69

Page 70: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Odgovor na drugo pitanje: "Kako postati spašen?" glasi: Božjom milošću (vidi Efežanima 2,5-8). To znači prihvaćanjem Kristove pravednosti jer vlastite nemamo. Divni Bog nam je iz svoje ljubavi i milosti ponudio spasenje – a mi ga prihvaćamo kako bismo se spasili od kazne za dotadašnji "život u grijehu" (iz kojeg su kao posljedica nastala naša konkretna grešna djela)!

Razumjeli smo kako postati spašen. A sada dolazimo do ključnog (trećeg) pitanja.: Kako ostati spašen? Kako "živjeti u Božjoj milosti"? Kako živjeti kao dijete Božje?

Samo na jedan način: "životom u Kristu" što znači živjeti životom koji poštuje i izvršava Božji moralni zakon, upravo onako kako je i sam Isus Krist živio. Prijestupom Božjeg zakona bismo obezvrijedili spasenje koje smo ostvarili "u Kristu".

Bog osposobljava za život slobodan od ropstva grijehu. Kako? "Sada dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Isusu Kristu. Jer

zakon duha života u Isusu Kristu oslobodio me od zakona grijeha i smrti". (8,1.2.)

"Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je nastalo." 2.Korinćanima 5,17

Da bismo ostali spašeni, mi moramo "živjeti u Kristu"! U nama mora živjeti Krist. "Tko god vrši njegove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu." 1. Ivanova 3,24

Isus Krist je živio poslušno svim Božjim zapovijedima, pa tako i onoj o svetkovanju subote. Sada kad našim životom ne vlada više grijeh nego Krist (kada smo "u Kristu") – i mi živimo u skladu sa svim Božjim zapovijedima, pa tako i svetkujući subotu!

Sveti Duh u naš um i u naše srce upisuje Deset zapovijedi kao "Zakon slobode" koji nas oslobađa od ropstva grijehu! (Hebrejima 8,10 / Jakov 2,12)

Sada konačno možemo živjeti životom slobodnim od ropstva grijehu – jer nas je Krist oslobodio osude za već učinjene grijehe, a time što "ostajemo u Kristu" Duh Sveti nas je osposobio da više ne robujemo grijehu! Budući da u nama živi Krist – mi možemo živjeti poslušno svim Božjim zapovijedima.

Dakle, da bismo ostali spašeni (što je odgovor na treće pitanje), mi moramo "živjeti u Kristu", a to znači poslušno prema Deset Božjih zapovijedi – kako ne bismo više ponovno činili grijehe, i time obezvrijedili "krv Saveza" koja se prolila radi našeg spasenja. To je čovjeku moguće onda kada se vjerom pokori Bogu i Njegovoj svetoj volji – onda kada Krist živi u nama!

70

Page 71: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega" Galaćanima 2,20

"… da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri" Efežanima 3,17 "Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo Njegove zapovijedi"

1. Ivanova 5,3

Grijeh

Koji problem je najveći problem čovječanstva? Neki kažu glad, pitka voda, ratovi, nedostatak novca, tehnološki napredak, čist zrak, itd. Ipak svaki od ovih problema ljudi bi mogli riješiti. Međutim, postoji jedan problem koji čovječanstvo nikada i nikako ne može riješiti, pa će taj problem dovesti do njegovog uništenja – to je problem grijeha. Grijeh je najveći problem čovječanstva.

Što je to grijeh?"Grijeh" je pojam koji je višeznačan. On može označavati stanje u kojem

čovjek živi (grijeh kao stanje, grešnost) ili može označavati zla djela (grešna djela). Dakle treba razlikovati "grijeh kao stanje" od "grešnih djela". Ali pojam grijeha ima još puno drugih značenja, pa ćemo ih predstaviti.

Grijeh je stanje našeg bića. To stanje zovemo grešnost. Površnim

upoznavanjem Krista i Biblije, religiozan čovjek će grijehom nazvati posljedice grijeha (određena grešna djela, grešne postupke), a neće shvatiti da je grijeh stanje u kojem se nalazi. Zato će i njegovo pokajanje proizlaziti zbog posljedica, a ne zbog stanja u kojem jest. Čovjek nema problem samo sa onim što čini, već daleko više sa onim što on doista jest.

Grijeh je pobuna protiv Boga! Grijeh je želja da budemo "sami sebi Bog" (da sve radimo po svome, a ne po Božjoj volji); to je pobuna protiv Boga i Njegove volje u našem životu.

Grijeh je neprijateljstvo prema Bogu. To neprijateljstvo se manifestira kao život koji se živi suprotno Božjim moralnim načelima. A pomirenje s Bogom manifestira se kroz život koji je ponovno usklađen s moralnim načelima Božjeg zakona.

Grijeh je prekršaj Božjeg moralnog zakona. "Tko god počinja grijeh, krši zakon; grijeh je kršenje zakona." (1. Ivanova 3,4). Grijeh je moralna kategorija (bolje rečeno: nemoralna kategorija), budući da je rezultat prekršaja Moralnog zakona.

71

Page 72: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Iako je grijeh definiran kao prijestup Božjeg zakona, on nije samo to. Problem grijeha je višeznačan, pa tako grijeh predstavlja i poremećaj odnosa, jednu silu protiv koje je sam čovjek nemoćan, predstavlja vrstu ljubavi itd. Upoznajmo najvažnije aspekte grijeha.

Grijeh je nedostatak ljubavi prema Bogu i bližnjima. Farizeji su mislili da je dovoljno vršiti pobožna djela koja Bog zahtijeva, i zato su potpuno zanemarili ljubav. Time su sve njihove religijske aktivnosti ostale samo pobožna forma, bez ljubavi prema Bogu i bližnjima. Kršćani koji čine pobožna djela, ali žive bez istinske ljubavi u srcu, samo su suvremeni farizeji, a ne Božja djeca.

Grijeh je vrsta ljubavi – Grijeh je voljeti bilo što ili bilo koga više od Boga.

(vidi Matej 10,37). Čovjek koji "živi u grijehu" svoju ljubav izražava prema sebi – njegovo grešno "ja" postavljeno je u središte njegovog života. Ljubiti sebe (što zovemo samoljublje, sebeljublje) više nego Boga – je vrsta grijeha, iako govorimo o ljubavi.

Ljubav prema tuđoj imovini ili prema tuđoj ženi (tuđem mužu) – je grijeh, iako se naziva ljubav. "Zar je voljeti grijeh?" – postavlja pitanje jedna popularna pjesma. Odgovor glasi: jest onda kada je ta ljubav suprotna svetim načelima (npr. načelu braka – kada se voli tuđi muž ili tuđa žena, tada se takva ljubav zove preljub, odnosno takva ljubav je vrsta grijeha).

"Zar je voljeti grijeh?" – takvo pitanje postavlja onaj tko je spreman učiniti grijeh, pa kao opravdanje za njega navodi da se radi o ljubavi. Pa bi to trebalo značiti – pošto se radi o ljubavi – nema tu ništa loše. Ali ima. To je izgovor za grijeh.

Grijeh je sila – čovjek koji podcijeni moć grijeha (poput farizeja) ne prepoznaje u njoj silu koja nad njime vlada. Zato kada se bori protiv grijeha on se bori protiv grešnih djela (koja su samo posljedica problema), a ne bori se protiv prisustva sile grijeha (koja je izvor problema). U svakom čovjeku postoji (u manjoj ili većoj mjeri) prepoznavanje onoga što je ispravno i težnja ka dobroti. Ali protiv toga se bori jedna sila koja je neprijateljska prema Bogu, ali i prema čovjeku. Zato je čovjek, iako teži ka dobru, ipak aktivno naklonjen zlu. Prvi element spasenja je uvidjeti da smo grešnici. To ne znači samo priznati neka grešna djela koja smo počinili, nego priznati da u nama postoji sila (sila grijeha) koja gospodari nad nama i koja nas sprječava da budemo ono što bismo trebali biti po Božjoj namjeri.

Kako pobijediti tu silu? Sami to nikako ne možemo. Zato nam Bog nudi jednu drugu silu: silu Isusa Krista, silu Svetoga Duha. Isus je sila koja djeluje iznutra na nas, novi život odozgo, koji jedini može slomiti silu grijeha u našem životu.

72

Page 73: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Silu grijeha nećemo pobijediti ako samo ne budemo činili zlo, nego tek onda kada naučimo činiti dobro. Ljudi koji ne čine zla djela, i dalje u svojoj suštini mogu biti zli.

Grijeh je pojam odnosa, jednako kao i vjera. Čovjek može prema Bogu iskazati samo jedan od dva odnosa: može Boga prihvatiti i pomiriti se s Njim – to je odnos vjere; ili može Boga odbaciti i živjeti buntovno prema Bogu – to je odnos grijeha.

Grijeh je odnos buntovnog nepovjerenja prema Bogu, dok je vjera odnos poniznog povjerenja prema Bogu.

Što još treba znati o grijehu?Biblija se ne zaustavlja samo na definiranju problema grijeha. Ona otkriva

začetnika grijeha – Sotonu, pad Adama i Eve u grijeh, prenošenje grešne naravi sa Adama na sve njegove potomke, zatim Božju intervenciju radi spasenja grešnika, te uništenje grijeha, Sotone i nepokajanih grešnika prije obnove raja na Zemlji.

Sjedište grijeha nalazi se u čovjekovom grešnom srcu: iz srca izlaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnosti, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. (Matej 15,19). Zato je proces obraćenja predstavljen dobivanjem novog srca (Ezekijel 11,19)

Čovjek posjeduje stečene, ali i naslijeđene sklonosti ka zlu. Nasljeđuje ih od svojih predaka, ali i stječe u svojoj okolini. Zbog tog grešnog naslijeđa, dijete nije potrebno učiti grijehu, jer je već "zaraženo" njime. Ta urođena sklonost ka grijehu (ta "težnja tijela" – Rimljanima 8,7) prisutna je u svakom čovjeku. Tek nakon novorođenja čovjek može živjeti "po Duhu" i ne mora više zadovoljavati "težnje tijela".

Nemaju svi grijesi istu težinu, iako niti jedan grijeh (pred Bogom) nije mali. U ljudskim očima najteži su grijesi koji su jasno vidljivi: ubojstvo, preljub, krađa… Ali u Božjim očima najteži su grijesi koji nisu uvijek jasno vidljivi: sebičnost, oholost, pohlepa, mržnja, samodovoljnost itd. I pokajanje je uvijek lakše za jasno vidljive grijehe, dok su manje vidljivi grijesi (poput oholosti, mržnje i sebičnosti) najteže izlječivi.

Treba razlikovati "namjerne grijehe" i "nenamjerne grijehe". Namjerni grijeh je pravi grijeh, jer predstavlja namjerno suprotstavljanje Božjoj volji, istini i dobroti. Takav grijeh sadrži namjeru i posljedica je buntovnosti protiv Boga. Nenamjerni grijesi (koje možemo zvati pogreške ili greške) su oni koji su učinjeni iz neznanja, slabosti i slično. U njima nema svjesne namjere da se bunimo protiv Boga, niti neprijateljstva prema Bogu.

73

Page 74: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Moramo biti svjesni da se za obje vrsta grijeha moramo pokajati. Ali namjerne grijehe čine ljudi koji su buntovni protiv Boga, koji "žive u grijehu". A nenamjerne grijehe čine ljudi koji žive u odnosu vjere, koji "žive u Kristu". Oni nisu više buntovni protiv Boga i Njegove volje, ali ponekad im se može dogoditi neki grešni postupak. I za njega se moraju pokajati. Ipak imaju sigurnost da zbog učinjenog grijeha nisu ušli u stanje buntovnosti protiv Boga (u neprijateljstvo s Njim) – jer odmah čim postanu svjesni svog grešnog postupka teže za oprostom i očišćenjem. To je dokaz da su u odnosu vjere s Bogom. Apostol Ivan kaže o takvim nenamjernim grijesima sljedeće:

"Dječice moja, ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše, nego za grijehe sveg svijeta." Prva Ivanova poslanica 2,1.2.

Izraz "dječice moja" nam pojašnjava da se ovaj savjet daje onima koji su postali djeca Božja, koji žive u odnosu vjere s Bogom. Isus Krist je njihov zagovornik pred Bogom. Ali tada tekst kaže da Isus nije zagovornik samo za "naše grijehe" (grijehe Božje djece) već i za "grijehe sveg svijeta", za grijehe ljudi koji žive u buntovnosti protiv Boga – da bi i oni mogli odgovoriti pozitivno na Božju ponudu milosti, obratiti se i ući s Njim u odnos vjere.

George R. Knight u svojoj knjizi "Farizejski vodič u savršenu svetost" pojašnjava da se u 1. Ivanovoj poslanici grčki glagoli koji opisuju ljude koji griješe nalaze u prezentu (sadašnjem vremenu) – čime označavaju stanje grijeha, ljude koji "žive u grijehu". A u 2. poglavlju te poslanice, u 1. stihu Ivan kaže da, ukoliko zgriješimo, imamo zastupnika ili posrednika pred Bogom – što je izraženo u aoristu (prošlom svršenom vremenu) što označava djelo iz prošlosti, akt koji nije kontinuiran, stalan, niti grijeh po navici.

Tu se vidi da postoji jasna razlika između onih koji "žive u grijehu" jer imaju stav pobune protiv Boga, te onih koji učine grijeh za koji se kaju i obraćaju Posredniku za oprost i očišćenje.

Prvu grupu čine oni koji "žive u grijehu". A drugu grupu čine oni koji "žive u Kristu", koji su članovi Nebeske porodice. Oni su rođeni odozgo, njihov um i srce su preobraženi i nemaju stav pobune protiv Boga.

Prvo je "odnos grijeha" koji vodi u vječnu smrt, a drugo je "odnos vjere" koji vodi u vječni život. Iako se novorođenim, duhovnim kršćanima događa da učine grešne postupke, oni ne žive više kao "djeca ovog svijeta", nego su "djeca Božja".

"Grijeh dobrote"Nema ničega varljivijeg od "grijeha dobrote". U toku Kristove službe, grupa

koju je bilo najteže obratiti bili su ljudi koji nisu osjećali potrebu za obraćenjem – jer su se smatrali dovoljno dobrima.

74

Page 75: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Ako smatramo da smo "dobri" zato što "ne činimo zlo", to još uvijek ne znači da smo istinski dobri i da možemo činiti dobro. Za ovo prvo nam je dovoljna snaga volje, a za ovo drugo nam treba sila Svetog Duha.

Mnogi ljudi znaju da nisu nikada učinili nekakvo veće zlo drugom čovjeku, poštuju ljude, obzirni su i pažljivi, nenametljivi i plemeniti. Kada takvi ljudi čuju za potrebu ostavljanja svog grešnog života i prihvaćanje novog života u Kristu, ostaju zbunjeni. Budući da su svjesni da nisu učinili nekakvo zlodjelo, budući da uviđaju da su puno bolji od drugih ljudi koji žive pored njih – pitaju se da li i njima treba spasenje, da li su i oni grešnici? Zar ih Bog neće prihvatiti zbog njihove dobrote, da li je i njima potrebno novorođenje o kojem Biblija poučava?

Ovakvo mišljenje o svojoj dobroti postoji samo onda kada nismo sebe pogledali Božjim očima. Bog nam otkriva da su svi ljudi na ovoj planeti Adamovi potomci, i zbog toga imaju narav koja je u neprijateljstvu sa Božjom svetošću. (Rimljanima 3,9-12)

Odgojenost, obrazovanost i lijepi maniri – ne mogu nas učiniti pravednima pred Bogom. Pravednost je usklađenost sa Božjom svetošću. Zato nam je svima potreban Krist i Njegova pravednost. Svima nam treba Krist kao Spasitelj.

Ali mnogi dobri ljudi, odgojeni i obrazovani – ne uviđaju zašto bi trebali Spasitelja. "Naš razum nam govori sve dobro o nama i nemamo razloga za tako pobožnim životom." Ako su ipak pobožni, tada misle: "Dovoljno je ne krasti, ne lagati i ne ubijati – da te Bog spasi." Ali to samo pokazuje staru istinu: svaki čovjek je slijep za svoje pravo stanje.

Nije ni čudo, jer kad oni "najgori" ljudi misle o sebi dobro, kako da to ne misle oni "najbolji". Nacisti koji su bili dovedeni na suđenje, nakon drugog svjetskog rata, nisu o sebi mislili ništa loše. Iako su iza njih ostali mnogi leševi, oni sebe nisu doživljavali lošim ljudima. "Služili smo svojoj zemlji" – bio je njihov "alibi" za zločine. Čovjek niti u svojem najgorem stanju ne može prepoznati kakav je zapravo.

A kudikamo je to teže onome koji nikada nije nikoga "ni krivo pogledao". Zato mnogi "dobri ljudi" propuštaju priliku koju im Bog daje. Njihov razum im govori da su oni dobri, pa zato smatraju da će i Bog biti dobar prema njima. Ali naša slika o našoj dobroti – je površna i pogrešna. Bog nas ne vidi dobrima, jer on poznaje naša srca – naše namjere i naše tajne želje, naše motive i naše slabosti. "Dobri ljudi" su puni pristranosti, nepravde, sebičnosti i samopravednosti. Oni se pouzdaju u sebe i svoju dobrotu. Upravo zato Bog svima nama nudi mogućnost da "progledamo duhovnim očima", da postanemo svjesni svog pravog stanja – i da prihvatimo Spasitelja darovanog iz ljubavi i milosti. Zato upotrijebimo svoj razum u shvaćanju Božjeg plana spasenja, a ne u obrani svoje pravednosti – koje nemamo!

75

Page 76: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Grešno srceČovjek se (nakon Adamovog pada u grijeh) rađa kao grešno biće. Sve

odgojne mjere koje poduzimaju roditelji i drugi odgajatelji, svaki odgojni napor jest vrlo koristan za čovjeka. Ali, ni jedna odgojna mjera ne može riješiti izvor problematičnog ponašanja i života – grešno srce. Biblija poučava da čovjek ima narav sklonu grijehu – odnosno neposlušnosti i neprijateljstvu prema Bogu i čovjeku. Ljubav prema grijehu čovjeku je "u krvi".

Problem grešnosti nije u grešnim djelima, nego u srcu koje je rob grijehu! "Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke." (Matej 15,19). Grešna djela su samo posljedica grešnog srca!

Dubina čovjekovog grešnog bića buntovna je protiv Boga, njegovih načela i njegove volje. Zato smo svi mi, kao Adamovi potomci – grešna bića, neprijatelji Božji.

Budući da je čovjekova narav izobličena grijehom, onda su i njegovi kriteriji dobra i zla izobličeni. Biblija ispituje valjanost našeg srca. Ona naše srce razotkriva kao grešno i sebično. Ali grešno srce želi ispitivati valjanost Biblije. Kada bi Biblija svjedočila ono što grešno srce želi, tada bi bila masovno prihvaćena. Ali budući da Biblija poučava o životu koji je suprotan čovjekovom grešnom srcu, mnogi ljudi ju odbacuju. "Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?" Jeremija 17,9

Budući da vlada nad ljudskim bićem, grešno srce upravlja njegovim razumom, emocijama, voljom, svjetonazorima i odlukama. Buntovna dubina našeg bića potiče nas da prihvatimo zabludu bilo koje vrste kao istinu, bilo koju religiju koja neće napasti omiljene grijehe, podržava svaku odluku koja je utemeljena na sebičnosti, oholosti i samopravednosti.

Kako pobijediti grijeh koji vlada srcem? Samo na jedan način: novorođenjem Svetim Duhom – kako bismo se "rodili od Boga", kako bismo umrli grijehu, te oživjeli u Kristu. Tada Bog čini "operaciju" kojom iz nas vadi kameno srce, a daje nam novo srce od mesa! (Ezekijel 36,26)

Grešno srce nema u sebi nesebične ljubavi, pa je ne može niti ispoljavati. "Dobrota" grešnog čovjeka pokrenuta je onim što vlada njegovim srcem: sebičnošću ("ja se dobro osjećam kad pomažem"), ohološću ("kada pomognem, moći ću se time hvaliti"), samopravednošću ("Bog vidi da sam ja dobar jer pomažem"), strahom ("ako ne pomognem, Bog će me kazniti").

Mnogi pomažu drugim ljudima jer kažu da se tada dobro osjećaju. I to je sebičan motiv. Ne trebamo pomagati zato da bismo se mi dobro osjećali, nego

76

Page 77: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

zato što bližnji ima potrebu. Neka ne budem "ja" u središtu (kada pomažem), nego bližnji i njegova potreba koju mogu zadovoljiti.

Grijeh i njegove posljediceČovjek ne vidi problem u grijehu, već u njegovim posljedicama. Zbog

svoje naravi – grešnik voli grijeh, ali ne voli njegove posljedice. Njemu nije jasno da je grijeh sam po sebi loš. Zato se niti ne želi osloboditi grijeha, već njegovih štetnih posljedica.

Kriteriji dobra i zla su izobličeni zajedno sa čovjekovom naravi. Zato on nije niti svjestan svog duboko grešnog stanja.

Grešna narav navodi čovjeka na ljubav prema grijehu, a nečista savjest ga navodi na samoosudu zato što voli grijeh. Zato on griješi, ali je i opterećen osjećajem krivice. Ta krivica opterećuje čovjeka i rezultira životnim nezadovoljstvom. Posljedica životnog nezadovoljstva je potraga za novim "osjećajima" sreće (koji trebaju ispuniti besmislen grešan život), što se najlakše ostvaruje novim grijehom. Tako je krug zatvoren: grijeh – opterećenost krivicom – nezadovoljstvo – potraga za "osjećajima" sreće – novi grijeh.

Susret sa Bogom izaziva neugodnost zbog spoznaje o vlastitoj grešnosti. Zbog straha od kazne čovjek radije bježi u zabludu, nego da ostavi grijeh koji je drag njegovom srcu. Bilo kakva zabluda mu postaje prihvatljiva, jer služi obrani omiljenih grijeha.

Mnoge životne filozofije postaju izgovor za grijeh. "Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će prema svojim strastima sebi nagomilati učitelje da im škakljaju uši, te će odvratiti uši od istine, a okrenut će se bajkama." (2. Timoteju 4,3.4.) Odvraćanje od istine rezultira prihvaćanjem zabluda (poluistina), jer one umiruju nečistu savjest.

Posljedica religioznosti je da čovjek živi "u grijehu", ali osjeća se pravedno (zbog svoje religioznosti). Posljedica duhovnosti je da čovjek živi svjestan vlastite grešnosti, ali živi pravedno (zbog toga jer živi "u Kristu" i "Krist živi u njemu") .

Prokletstvo kao posljedica grijehaGrijeh koji je zavladao čovječanstvom donio je strašne posljedice. Evo jednog

primjera tog prokletstva. Nakon Evinog grijeha, budući da je ona prva prestupila Božji zakon, Gospod joj je rekao da će Adam vladati nad njom. Žena je od tada podčinjena svom mužu, i to je predstavljalo dio prokletstva. To nije bila Božja volja, već posljedica pada u grijeh. A Bog ih je unaprijed upozorio na strašne posljedice ako učine grijeh. Tijekom povijesti žene su trpjele ponižavanja, izrabljivanja, maltretiranja od strane muškaraca. Nažalost, u mnogim društvenim sredinama i danas je žena podčinjena mužu.

77

Page 78: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Ali, problem prokletstva je riješen u Isusu Kristu! Evanđelje objavljuje da nema više podložnosti žene mužu, jer u Isusu Kristu "nema više ni muškog, ni ženskog" (Galaćanima 3,28), i zato jer "Krist postade proklet umjesto nas" (Galaćanima 3,13). U istinskom kršćanstvu, u istinskom kršćanskom braku – žena je ravnopravna mužu!

"Grijeh je izopačio i brak; a zadaća Evanđelja je povratiti njegovu prvobitnu neokaljanost i ljepotu."10

Ropstvo grijehuKoji pušač ne zna da je pušenje štetno? A koliko njih ih ostavlja pušenje? Iako

imaju svijest o mogućim teškim oboljenjima, financijskim izdacima i neugodnom zadahu – mnogi pušači se ne mogu oduprijeti pušenju. Grijeh vlada nad čovjekom, tako da ni pozivanje na razumske činjenice i stvarne opasnosti ne može u čovjeku pobuditi dovoljnu snagu volje da mu se čovjek odupre. Iako bi za pobjedu nad pušenjem bila dovoljna snaga volje, mnogi ni nju nemaju.

A koliko je veća snaga potrebna da se riješimo sile grijeha. Nemoćni smo pred svojom grešnošću, pred svojim grešnim srcem koje vlada nad nama. Tu silu može nadvladati samo jedna druga, jača sila – sila Svetog Duha. Dok se problemi poput pušenja mogu riješiti snagom volje, za obraćenje srca i slamanje sile grijeha potrebna je sila Svetog Duha.

Nismo pred Bogom krivi zato što smo se rodili kao bića sklona grijehu. Ali ako se tijekom života ne odlučimo za prihvaćanje Božje spasonosne milosti koja je izražena u smrti i uskrsnuću Božjeg Sina, sigurno ćemo propasti! Tako kaže Biblija.

Grijeh nas je odvojio od Boga, pa više nismo niti svjesni težine svog pravog stanja. Prisustvo grijeha nam daje lažnu sliku o nama. Sve dok se ne sretnemo sa Bogom, u svojim očima smo "najbolji na svijetu".

"A ne znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep, i gol." Otkrivenje 3,17

"Živjeti u grijehu"Tko "živi u grijehu", taj pokazuje da mu je on draži od života bez grijeha.

Budući da je grešnom srcu mio grijeh, ono se trudi zadržati čovjeka u vlasti grijeha. Rezultat toga je spremnost na njegovu obranu. Kada bude ukoren, čovjek se svim silama trudi obraniti svoj grijeh. Spreman je tvrditi da nije grešan, da su drugi ljudi gori od njega, da Bog nije tako strog, da on ide u crkvu i zbog toga nije grešnik. Ali Biblija potpuno razotkriva čovjeka:

10 Ellen White: Misli s Gore blagoslova, str 84

78

Page 79: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine ... Ako tvrdimo da nismo sagriješili, Njega pravimo lašcem, i Njegove riječi nema u nama." 1. Ivanova 1,8.10.

Kad religiozan čovjek ispovijeda svoj grijeh drugom grešnom čovjeku (npr. svećeniku) njegovo srce i dalje ostaje isto. Tek kada bi se susrelo sa Bogom i Njegovom svetošću, čovjekovo bi srce bilo raskrinkano kao grešno. Zato mu odgovara bilo koji religijski sustav u kojem se neće izravno sresti sa svetim Bogom (odnosno Njegovom otkrivenom voljom, Njegovom objavljenom istinom). Tada čovjek "ostaje u grijehu", zavaravajući sebe da je pobožan.

"Tko god ostaje u Njemu, ne ostaje u grijehu; tko god ostaje u grijehu, Njega nikada nije vidio ni upoznao." 1. Ivanova 3,6

"Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeh, jer sjeme Božje ostaje u njemu; ne može ostati u grijehu, jer je rođen od Boga." 1.Ivanova 3,9

"Ostati u grijehu", odnosno "živjeti u grijehu" znači živjeti kao rob grijehu. Radi se o stanju! Mnogi pobožni ljudi žive kao robovi grijehu – unatoč svojoj pobožnosti. Iako se deklariraju kao vjernici, ipak žive i dalje kao buntovnici protiv Boga i Njegove volje.

Živjeti slobodan od ropstva grijehuUmjesto da budemo u grešnom stanju, Bog želi da budemo slobodni od tog

ropstva. Na žalost, Adamovim grijehom su svi njegovi potomci naslijedili grešnu (buntovnu, neposlušnu, samovoljnu) narav, koji ih od rođenja svrstava na stranu Božjih neprijatelja. Čovjek je od svog rođenja u vlasti grijeha – jer ga vode zle namjere i grešni motivi. Zato Božji zakon, kao kriterij duhovnog stanja (koji razotkriva da je srce puno grijeha, a ne prave ljubavi), pokazuje da je grešnik duhovno mrtav.

Svi ljudi su po svojoj neposlušnoj naravi nesavršeni – grešni, pa se nalaze pod osudom Božjeg zakona. Kazna za grijeh je smrt (Rimljanima 6,23), i to vječna smrt. Ona je suprotna vječnom životu.

"Evo, grešan sam već rođen." (Psalam 51,7). Budući da je nama – rođenima kao grešnima – nemoguće "biti slobodan od grijeha", mi smo za to ovisni o Božjoj pomoći. Duh Sveti nas osvjedočava da ćemo umrijeti vječnom smrću, ukoliko ostanemo pod vlašću grijeha. Tako prepoznajemo svoju potrebu za Spasiteljem. Isus je bio bezgrešan, pa je mogao postati naš Spasitelj. On je pred Bogom pravedan, a mi grešni. Kao Spasitelj on nam nudi svoju pravednost, budući da nemamo vlastitu. Mi imamo savršenog Spasitelja – Isusa Krista. Ono što se od nas očekuje je da odgovorimo vjerom (povjerenjem i predanjem), te uđemo u Novi savez sa Bogom i u daljnjem životu više "ne živimo u grijehu", nego "u Kristu".

79

Page 80: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Idi i ne griješi više" (Ivan 8,11) – to Krist očekuje od obraćenog čovjeka. Zato moramo doživjeti novorođenje, da bismo mogli živjeti životom u kojem više nećemo biti robovi grijeha, nego sluge pravednosti (Rimljanima 6,17.18.).

Biblija nam otkriva tajnu života slobodnog od ropstva grijehu: razumom upoznati Božju riječ, svoju volju dragovoljno pokoriti Božjoj volji, vjerom (povjerenjem) prihvatiti Boga u svoj život, te dopustiti Svetom Duhu da promijeni naše srce. Tada će u našem životu doći do obnove Saveza s Bogom. Više nećemo biti robovi grijeha, više nećemo živjeti "u grijehu". Sila grijeha u nama bit će pobijeđena Božjom silom.

80

Page 81: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Vi š e volim milosr đ e nego ž rtvu

"U ono vrijeme – jedne subote – pođe Isus kroz usjeve. Njegovi učenici, gladni, počeše trgati klasje i jesti. Kad to vidješe farizeji rekoše mu: "Gledaj! Tvoji učenici čine što nije dopušteno činiti u subotu." On im odgovori: "Zar niste čitali što učini David kad sa svojim pratiocima ogladnje? Kako uđe u kuću Božju, te jede postavljene kruhove, koje nije bilo dozvoljeno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, već samo svećenicima? Ili, zar niste čitali u Zakonu da subotnim danima svećenici u hramu krše subotu, pa su ipak bez krivnje? A ja vam kažem da je ovdje nešto veće od hrama! Da ste shvatili što znače riječi: "Više volim milosrđe, nego žrtvu", ne biste osudili ovih nedužnih. Sin je čovječji uistinu gospodar subote!" Matej 12,1-8.

Ovaj događaj vrlo je važan za ispravno razumijevanje uloge Božjeg zakona. Ključan izraz koji treba razumjeti glasi: "Više volim milosrđe, nego žrtvu."

Prvo moramo obratiti pozornost na pojmove "volim" i "više volim". Budući da su oba pojma istog značenja (voljeti), razlikuju se samo u gradaciji. Dakle, ovaj izraz govori o tome kako Bog voli i žrtvu i milosrđe. Razlika je samo u gradaciji, odnosno milosrđe voli više od žrtve.

Što znače pojmovi "žrtva" i "milosrđe"? Žrtva označava pravdu, pravičnu kaznu za grijeh. Bog je mnogo puta u povijesti iskazao pravdu, odnosno pravično je kaznio prijestupe zlih. Dakle, pravda je osobina Božjeg karaktera. Drugim riječima kažemo: Bog je pravda.

Milosrđe je pojam koji predstavlja "milostivo srce". I milosrđe je Božja karakterna osobina. Dakle, milosrđe podrazumijeva oprost i pomilovanje. Kažemo da je Bog milosrdan.

Bog voli žrtvu (pravdu, pravičnu kaznu za prekršioce Božjih zakona i odredbi), ali više voli milosrđe (spremnost na oprost prekršiocu pravila, pomilovanje krivca, oprost).

"V i š e v o l i m m i l o s r đ e , n e g o ž r t v u ." (oprost) (kaznu)

(pomilovanje) (pravdu)

Budući da Isus ne želi da živimo neposlušno Božjim načelima, postavlja se pitanje zašto on kritizira farizeje koji su (naizgled) zastupali ono što Bog naređuje:

81

Page 82: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

subotom čovjeku nije dozvoljeno raditi, pa tako niti ubirati usjeve u polju? U čemu su farizeji bili u krivu?

Isus se često u svom radu susretao sa farizejima. Oni su bili vrlo poštovani ljudi u Izraelu onog vremena. Jako im je stalo do pobožnosti, bili su vrlo revni u vršenju pobožnih djela, vodili su računa da ne prekrše niti jednu zapovijed. Ali njihov problem je bio taj što su pristupali pravednosti i grijehu na pogrešan način. Oni su pravednost promatrali kroz djela, umjesto kroz stanje srca. Zato su i grijeh promatrali kao nedostatak djela, umjesto kao problem srca (sebičnost, oholost itd). Upravo su zato bili vrlo revni u činjenju pobožnih djela (djela Zakona), umjesto da preispitaju svoje srce koje je zbog njihove fanatične religioznosti bilo puno oholosti, uobraženosti i bez ljubavi prema ljudima koji nisu "postigli njihov nivo pobožnosti". Prezirali su ljude, a dičili se svojim obredima, žrtvama, djelima. Budući da fanatizam nikada nema kraja u sitničarenju, tijekom vremena su na jednostavne i praktične Božje zapovijedi nadodali mnogobrojne sitničave, fanatične dodatke.

Tako su Božje zapovijedi izgubile pravu svrhu i pravi smisao. To se dogodilo i sa zapovijedi o svetkovanju subote. Na jednu Božju zapovijed o svetkovanju subote, farizeji su dodali nekoliko stotina svojih "zapovijedi" vezanih uz to kako treba subotu svetkovati.

Kada se Isus sa svojim učenicima te subote vraćao kroz usjeve, gladni učenici su u hodu otkidali klasje, trljali ih rukama da bi izvadili sjeme i jeli. To su primijetili fanatični farizeji i odmah su došli k Isusu pitati ga zašto učenici krše subotu? Bog jest zabranio rad subotom, ali nije zabranio nahraniti gladne. I subotom se mora jesti, potrebe gladnih se moraju zadovoljiti.

Isus je znao motive koji su u njihovom srcu i zato je stao u obranu učenika – jer učenici nisu kršili subotu. Prvo je pitao farizeje je li im poznato da postoje primjeri u Bibliji kada su ljudi čak učinili suprotno "slovu" Božje zapovijedi, ali na njima ipak nije bilo krivice, bili su nevini. Naveo im je Davidov primjer kad je uzeo kruhove koje su po propisu smjeli jesti samo svećenici. I na njemu nije bilo krivice. Osim toga, i svećenici subotom rade – prinose životinje na žrtvu, vrše službu Bogu – ali su ipak bez krivice.

I tada im je rekao ključnu izjavu: "Da ste shvatili što znače riječi: "Više volim milosrđe nego žrtvu", ne biste osudili ovih nevinih". Što su to farizeji trebali shvatiti?

Bog je pravda, ali istovremeno On je i ljubav. Bog je svakom čovjeku ponudio svoju milost kroz smrt i uskrsnuće svoga Sina. Bog je iskazao ljubav prema svojim neprijateljima. Bog voli pravdu, ali više voli milosrđe, spreman je oprostiti i spasiti grešnika koji prihvati ponuđenu milost.

82

Page 83: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Ali farizeji nisu bili takvi. Oni su bili za pravdu, ali bez ljubavi u srcu. Oni su zahtijevali odmah rigorozne kazne za prekršioce Zakona. Njihovo srce nije bilo ispunjeno svetom ljubavlju, nego hladnoćom, krutošću i bezosjećajnošću za čovjeka i njegove potrebe i patnje. Oni su bili spremni ostaviti učenike gladnima, samo da se održi forma zapovijedi. Ali Isus ih poučava da zapovijedi nisu same sebi svrha. Božja načela, zapovijedi, pravila i propisi su sredstvo, a ne cilj. Njihovo vršenje nije samo sebi svrha, već imaju za cilj osigurati čovjeku dobro (dobrobit).

Isus im je naglasio da je čovjek veći od zapovijedi i pravila: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote." Marko 2,27. Drugim riječima: čovjek je u Božjim očima veći od Zakona, pravila, propisa, načela.

Čovjek i njegovo dobro važniji su od pravila i propisa. Zato pravila i zapovijedi služe čovjeku i njegovom dobru. Isus ne umanjuje važnost Božjih zapovijedi, već im daje pravilnu svrhu: one služe čovjekovom dobru. Ne može nam biti dobro ukoliko se ne pridržavamo Božjih zapovijedi. Mi moramo živjeti po Božjim zapovijedima, ukoliko želimo biti u Savezu s Bogom. Ali pravila i propisi ne smiju rezultirati fanatizmom.

Božji Zakon je itekako važan, ali on služi čovjeku. Ne smije čovjek postati rob Zakonu, što se dogodilo farizejima. Ukoliko netko uzdigne pravila iznad čovjeka, pokazuje sklonost fanatizmu i pokazuje se kao neprijatelj čovjeku i njegovom dobru. Ukoliko netko omalovaži Božje zapovijedi i ne želi živjeti po njima – pokazuje da je rob grijeha i buntovan protiv Boga. Obje krajnosti su tragične!

Zato Isus farizejima naglašava neke primjere kada su biblijski junaci učinili suprotno "slovu" Božjih pravila, ali nisu učinili ništa nasuprot "duhu" Božjih pravila. U tim iznimnim situacijama djelovanja suprotno od "slova" Božjih zapovijedi (to su iznimke), pokazali su da razumiju svrhu pravila: čovjekovo dobro. Zato radeći suprotno od "slova" načela, nisu učinili grijeh, jer su radili u cilju dobra sebe i svojih bližnjih. Bilo im je važnije zadovoljiti potrebe bližnjih, nego ostati poslušan "slovu" Zakona i tako ugroziti život ili dobrobit drugih. Pravilno su učinili i zato na njima nema krivice. Ali još je veća sramota farizeja što ih Isus prekorava, jer njegovi učenici nisu radili što je subotom bilo zabranjeno – i subotom je trebalo nahraniti gladne! Zato su učenici nedužni! "Da ste shvatili... ne biste osudili ovih nedužnih."

Umjesto da su Isusa i učenike dočekali sa kruhom (kako bi zadovoljili njihove potrebe), farizeji su ih dočekali sa fanatizmom i kriticizmom (kako bi zadovoljili svoje fanatične potrebe).

Isus je gospodar subote. Duhovan čovjek se pokorava gospodaru subote, i nije rob subote – subota služi njegovom dobru, a ne služi on subotnjem danu. On služi Bogu i bližnjima.

83

Page 84: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Sin je čovječji uistinu gospodar subote!" Matej 12,8

Što je prikovano na križu?

"Vas koji ste zbog prekršaja i neobrezanja svoga tijela bili mrtvi, oživi zajedno s njim; oprosti nam dobrohotno sve prekršaje; izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši je na križ." Kološanima 2,13.14.

Apostol Pavao u poslanici Kološanima govori o kraju nečega. Nešto je prikovano na križu, ali što?

Neki religijski autoriteti će odmah reći da je na križu prikovan Stari zavjet sa Deset zapovijedi koje su vrijedile za Židove. Tako ruše autoritet Biblije, a uzdižu autoritet svoje crkve. Žele prikazati kako je Isus ukinuo Stari zavjet i Božji Zakon. Ali to je vrlo površan i potpuno pogrešan zaključak. Isus je rekao: "Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim." Matej 5,17

Isus govori da nije došao ukinuti "Zakon i Proroke", što je izraz za Stari zavjet ("Zakon" su pet Mojsijevih knjiga – Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon; "Proroci" su knjige proroka Daniela, Izaije, Ezekijela, Jeremije, Hošee, Miheja itd.)

Ispunjenje Starog zavjeta"Nisam došao ukinuti Zakon, već ga ispuniti." – Isusove su riječi. Dakle, ništa

nije ukinuto, nego su starozavjetne slike dobile svoje ispunjenje. Obredni sustav žrtvovanja životinja zbog grijeha, koji je sam Bog uspostavio i o njemu poučio ljude, dobio je svoje ispunjenje u Kristovoj žrtvi. Obrezanje, koje je bilo simbol posvećenosti čovjeka Bogu, ukinuto je na tjelesnoj razini i preneseno na duhovnu razinu gdje je upotrijebljeno kao slika unutrašnje promjene u čovjeku – "obrežite svoja srca":

"Zbilja, nije pravi Židov onaj koji je to izvana, niti je pravo obrezanje ono koje je izvana – na tijelu – već je pravi Židov onaj koji je to u nutrini , a pravo je obrezanje ono koje je u srcu – po duhu, a ne po slovu." Rimljanima 2,28.29.

Načela, pravila i propisi koji su bili vezani uz Stari Izrael doživjela su, Isusovim dolaskom, svoje promjene. Prestaje "zemaljsko kraljevstvo", prestaje

84

Page 85: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

žrtvovanje životinja kao otkup za grijeh jer "nemoćna je krv bikova i jaraca da uzme grijehe" (Hebrejima 10,4).

Međutim, duhovna načela kao što su načela Moralnog zakona, poštenje, vjernost, oprost – nisu doživjele nikakvu promjenu Isusovim dolaskom. Čak štoviše, Isus je ponovno stavio naglasak na ta načela – isti Moralni zakon nije više napisan na kamenim pločama, već u srcu i umu Isusovih učenika (Hebrejima 8,10). To znači da oni ne samo da ne kradu, već su spremni pomagati svojim dobrima. Ne samo da ne ubijaju, nego niti ne gaje u sebi mržnju. Ne samo da ne čine preljub, nego niti ne gaje u sebi požudu. Isus nije ukinuo Deset zapovijedi, nego nam je objasnio da nije dovoljno samo vršiti slovo zapovijedi, nego smo obavezni živjeti "duh" zapovijedi: ljubav, poštenje, vjernost, dobrotu, nesebičnost, milosrđe, krotkost, uzdržljivost, strpljenje …

Sve ono što i danas može imati praktičnu vrijednost, a otkriveno je još u vrijeme Starog saveza, treba činiti i danas. Na primjer, zdravstvena načela su nastavila vrijediti nakon Isusova dolaska. Hrana koja je bila zabranjena Izraelcima, bila je zabranjeno iz vrlo praktičnog razloga – da bi se narod očuvao zdravim. I kršćani trebaju biti zdravi, a kako će to uspjeti ako se ne pridržavaju Božjih uputa o zdravom načinu života i zdravoj prehrani, bez obzira što su dio Starog zavjeta?

ZadužnicaVratimo se na pitanje, što je prikovano na križu? Tekst u Kološanima 2,13.14.

govori o tome da je Krist izbrisao zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna, "ukloni je prikovavši je na križ". O kakvoj se "zadužnici" radi?

Izraz koji apostol Pavao ovdje koristi glasi: CHEIROGRAFON, a označava "potvrdu o dugu" ili "zapis o našim grijesima"11. Dakle, Isus je na križu ukinuo zapis o našim grijesima, dug koji smo imali prema Bogu! Tu se ne radi o ukidanju Moralnog zakona (Deset zapovijedi), ali ni o ukidanju Mojsijevog obrednog zakona (sjetimo se da on nije ukinut, već ispunjen).

Bog nije na križu uništio pravilo za život bez grijeha (Moralni zakon), već našu upletenost u grijeh (zapis o našim grijesima). Na taj način je onemogućio da se ikada podnese tužba protiv onih kojima je oprošteno!

"A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem, i grijeha se tvojih više ne spominjem" Izaija 43,25

Oni koji su "umrli grijehu", mogu živjeti sa sigurnošću da im je sada oprošteno i da su otkupljeni. Dokument koji je prikovan na križu ne sadrži

11 Samuele Bacchiocchi: „Od subote do nedjelje“ str. 228

85

Page 86: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

moralna načela, niti obredne propise, nego samo zapis o našim grijesima! To je bit Radosne vijesti (Evanđelja) – Bog oprašta onome tko se kaje! Grijesi pokajanih prikovani su na križu Golgote!

Je li u Novom zavjetu ukinuta subota?Dvije su zapovijedi koje naročito smetaju autoritete tradicionalnih kršćanskih

religija: to su zapovijed o zabrani pravljenja kipova i slika u svrhu obožavanja, kao i zapovijed o svetkovanju subote.

Budući da je zapovijed o zabrani klanjanja religijskim predmetima izostavljena iz crkvenog katekizma, ostalo je pitanje: "što učiniti sa zapovijedi o svetkovanju subote?"

Tradicionalno kršćanstvo tvrdi da je došlo do promjena u svetkovanju dana odmora. "Krist je uskrsnuo u nedjelju, pa zato kršćani slave nedjelju kao dan odmora". Ali, Bog nikada nije predložio promjenu dana svetkovanja, nego je to ljudska želja. Dakle, promjena dana svetkovanja sa subote na nedjelju je pobuna protiv Božje volje, namjerni grijeh. Uvođenje svetkovanja nedjelje nije Božja volja, nego ljudska volja (samovolja). Bog je prilikom stvaranja Zemlje posvetio i blagoslovio subotu, pa zauvijek na suboti počiva Božji blagoslov i posvećenje (Postanak 2,3).

Omalovažavajući Božju subotu – omalovažava se njen Stvoritelj. Mnogim ljudima nije jasno kakve veze ima subota sa Moralnim zakonom? Zašto je jedna od Deset zapovijedi vezana uz svetkovanje jednog dana u tjednu (subote)? Ne razumiju zašto je svetkovanje subote dio Božjeg moralnog zakona?

Budući da su i ljubav i grijeh – moralni pojmovi, zato jer proizlaze iz Moralnog zakona, isto je i sa subotom. Poštovanje roditelja, ne uzimanje Božjeg imena uzalud, ne klanjanje pred slikama i kipovima, prihvaćanje nebeskog Oca kao jedinog Boga, svetkovanje subote, ne ukrasti i ne ubiti – sve je to zajedno Moralni zakon. Ako netko odluči: "Ne želim svetkovati subotu i ne želim prestati krasti", to bi odmah značilo odbacivanje cijelog Moralnog zakona. Apostol Jakov u Novom zavjetu jasno poučava da odbacivanje samo jedne zapovijedi, znači odbacivanje cijelog Moralnog zakona:

"Uistinu, ako tko vrši sav Zakon, a pogriješi samo u jednome, postaje krivac za sve. Jer onaj koji je rekao: "Ne čini preljuba!", rekao je i "Ne ubij!" Ako ne učiniš preljuba, a ubiješ, postaješ prijestupnik Zakona." Jakovljeva poslanica 2,10.11.

Subota nije Židovska, već Božja tvorevina. Bog zato poučava Abrahamovo potomstvo onome što je poučavao i samog Abrahama. Isus je sebe predstavio kao gospodara subote: "Sin je čovječji uistinu gospodar subote." (Matej 12,8).

86

Page 87: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Odbacivanje subote ne znači odbacivanje židovstva, nego odbacivanje Boga Stvoritelja, odbacivanje pravog kršćanstva, odbacivanje Krista!

"Subote moje morate svetkovati, jer subota je znak između mene i vas, od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. Držite dakle subotu, jer je ona za vas sveta." Izlazak 31,13.14.

Pa zašto onda mnogi kršćani svetkuju nedjelju, umjesto Božje subote? Iako je to opširna tema, evo samo nekoliko osnovnih razloga. Do promjene je došlo postupno već od drugog stoljeća. Budući da se izvorni kršćani razlikuju od Židova samo u nekoliko stvari (primjerice: ne prinose životinjske žrtve, ne svetkuju stare svetkovine i ne obrezuju dječake), Rimljani su teško razlikovali kršćane od buntovnih Židova onog vremena. Budući da su kršćani trpjeli progonstva koja su bila posljedica stalne židovske buntovnosti protiv rimske vlasti, neki su poželjeli da to prestane. U tome je prednjačila crkva u Rimu. Odlučila je, bez Božjeg odobrenja, promijeniti subotu kao dan svetkovanja u nedjelju. Time bi se rimski kršćani približili poganskim kultovima (u drugom stoljeću u Rimu se uvodi kult obožavanja "Nepobjedivog sunca" /Sol invictus/ koji naređuje svetkovanje nedjelje kao "dana boga Sunca"), a prestali bi njihovi problemi sa progonima. Kako će to opravdati, kad za to nemaju Božju dozvolu?

Pronaći će u Bibliji nešto što će im pomoći da promijene dan svetkovanja na nedjelju. I naravno, znali su da je Isus uskrsnuo u nedjelju – prvi dan tjedna. Tada su počeli teološki dokazivati da je "Bog odlučio" promijeniti subotu u nedjelju. Ali to je potpuna obmana.

Svetkovanje nedjelje (zbog Kristovog uskrsnuća u nedjelju) ne može se postaviti kao moralna obveza za kršćane, jer Kristovo uskrsnuće u nedjelju nije dio Moralnih načela, već dio Plana spasenja. (To se jasno vidi u shemi na sljedećoj stranici).

Rimski kršćani odlučili su napraviti nedopustivo: promijenili su neke Božje zapovijedi! Izbacili su zapovijed o zabrani klanjanja kipovima i slikama, da bi svoje crkve mogli mirne savjesti ispuniti kipovima i slikama. A Božju subotu, koja je moralni podsjetnik na Boga kao Stvoritelja – zamijenili su nedjeljom. Od tada, tradicionalno kršćanstvo živi u moralnoj krivotvorini. Milijuni ljudi su prevareni, jer im se nudi falsifikat Moralnog zakona. Zbog toga oni ne mogu pristupiti Bogu na ispravan način, njihove molitve ostaju bez Božjeg odgovora, ne uspijevaju ući s Bogom u Novi savez.

Kristovo uskrsnuće značajno je zato jer je On pobijedio vječnu smrt, a ne

zato što se to dogodilo u nedjelju. Za kršćane je to početak novog života slobodnog od ropstva grijehu, a ne razlog za uvođenje novog dana odmora.

87

Page 88: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt, da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom...Tako i vi sebe smatrajte mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu." Rimljanima 6,4.11.

Krštenje, a ne nedjeljaDa je Isus mislio ukinuti subotu, on bi to jasno rekao svojim učenicima, a

oni bi tako važnu činjenicu zapisali u svojim evanđeljima i poslanicama. Ali budući da Isus nikada nije namjeravao mijenjati Moralni zakon, on nikada nije ni jednom riječju navijestio promjenu dana svetkovanja. Dokaz da subota ostaje Božji dan odmora i u Novom zavjetu je taj što su Isus, njegova majka Marija, svi apostoli i drugi učenici svetkovali subotu. Nitko od njih nije svetkovao neki drugi dan. Nikada.

Svetkovanje nedjelje nije, niti će ikada biti, plod posvećenja. Kristovo uskrsnuće je bilo u jednu nedjelju u prošlosti, pa je ta jedna nedjelja bila dio "Plana spasenja", a nije jedno od Moralnih načela po kojima kršćanin treba živjeti. (vidi shemu).

88

Page 89: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Naše sjedinjenje s Kristom neće se dogoditi ako počnemo svetkovati nedjelju, već ako (kao odrasle osobe) budemo kršteni vodom i Svetim Duhom. (vidi Ivan 3,5) Nedjelja ne ukazuje na moralne norme po kojima čovjek treba živjeti.

Da bismo to jasnije mogli sebi predočiti, pogledajmo skicu. Mjesto nedjelje je u "planu spasenja". I to samo jedne nedjelje – one kada je Isus uskrsnuo. Mjesto subote je u Božjim vječnim "moralnim načelima". I zato svetkovanje svake subote predstavlja moralnu obvezu za kršćanina.

Naše podsjećanje na slavno Kristovo uskrsnuće nije u svetkovanju dana kada je on uskrsnuo, već u krštenju. Krštenje je simbolika umiranja grijehu i uskrsnuća u novi život u zajednici s Bogom. Samo odrasla, razumna osoba, može pristupiti krštenju radi oprosta grijeha. Mala beba nema razvijen razum, pa ne može udovoljiti uvjetima za krštenje. Sva djeca koja su bila krštena, nastavila su živjeti grešno. To pokazuje da je njihovo krštenje bilo bez pravog značaja.

Biblijsko krštenje je krštenje uronjavanjem u vodu cijele osobe. Isus, svi apostoli i svi prvi kršćani su kršteni uronjavanjem u vodu. Biblijsko krštenje

Stvaranje

Mojsije

MOJSIJEVZAKON

EVANĐELJEKRISTOVO

Prvi dola-zak IsusaKrista(već je bio)

Drugi dolazak Isusa Krista (pred nama je)

DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI(BOŽJA MORALNA NAČELA)

(Moralna načela)Govore o grijehu- pomoć da ne griješimo

(Plan spasenja)Govori o Spasitelju- pomaže kada zgriješimoVrijeme

starog Izraela

Vrijeme kršćana

SUBOTA (svaka u povijesti)

Nedjelja uskrsnuća

(samojedna)

89

Page 90: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

odrasle osobe predstavlja umiranje grijehu i oslobođenje od ropstva grešnoj naravi, kao i rađanje u novi život u zajednici sa Bogom.

"Mi koji umrijesmo grijehu, kako da još živimo u njemu? Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni. Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt, da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom... Ovo znamo: naš je stari čovjek razapet zajedno sa Isusom da se uništi ovaj grešni čovjek, tako da više ne robujemo grijehu, jer tko je mrtav, slobodan je od grijeha. A ako smo dakle umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njime ... Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu po Kristu Isusu." Rimljanima 6,2-11

Pogled

90

Page 91: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

u čovjekovu

unutrašnjost

Motivi koji nas pokreću

U čovjeku postoje motivi, pobude ili poticaji koji ga pokreću na akciju, pa tako i na pobožnost. Motivi se nalaze u dubini našeg bića i oni se ne vide "izvana". Ono što vidimo svojim očima jesu djela, ali pobude su nam nevidljive. Ipak ponekad možemo prepoznati ili pretpostaviti koji motivi su nekoga pokrenuli. Samo Bog uvijek zna motive koji pokreću čovjekovo srce.

"Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu." 1. Samuelova 16,7

91

Page 92: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

U Bibliji je središte čovjekovog unutrašnjeg života predstavljeno pojmom "srce". To "srce" nije tjeleni organ, nego čovjekov unutrašnji život. Zbog pada u grijeh u čovjeku (u njegovom srcu) nema one prave, nesebične, svete ljubavi. Zato takva ljubav ne može ni biti motiv koji ga pokreće. Nego je grešan čovjek pokrenut sebičnim, grešnim motivima – sebičnošću, samoljubljem, pristranošću i drugim sličnim motivima.

Čovjek ne može Boga prevariti, iako to uporno pokušava. Mnoge religije uporno naglašavaju važnost dobrih djela za spasenje. Ali Bog ne gleda samo na djela, već prvo na motiv iz kojeg su djela učinjena. Zato će se na Božjem sudu iznenaditi mnogi koji su činili "dobra djela" da bi bili spašeni.

Njihova djela, bez obzira kako dobra bila, ne mogu "zaslužiti" spasenje, jer su dobra djela čovjeka koji robuje grijehu pokrenuta grešnim motivima.

Evo primjer. Netko je vjeran ženi, jer se boji kazne za grijeh. Drugi je vjeran ženi jer je voli i ne pada mu na pamet povrijediti je. Obojica su vjerni svojim ženama, ali motivi koji ih pokreću su različiti. A Bog gleda upravo na srce, na motive koji ga pokreću.

Isus je poučavao: "Čuli ste da je rečeno starima: "Ne čini preljuba!" A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već – u svom srcu – s njom učinio preljub." Matej 5,27.28. Dakle, iako do čina preljuba nije došlo, već sama požuda (kao motiv) predstavlja grijeh. Na žalost, mnogi religijski autoriteti danas neće ovako poučavati, neće osuditi motive koji čovjeka pokreću. Ali Isus hoće.

Vanjski i unutrašnji motiviPostoje dvije vrste motiva koji nas pokreću. Unutrašnji motivi su motivi koji

dolaze iz samog čovjeka. Postoje i vanjski motivi, koji dolaze od drugih osoba ili životnih situacija.

Evo primjer. U školskoj klupi sjede dva učenika. Prvi je lijen za učenje, nezainteresiran za nastavno gradivo i neaktivan na satu. Nastavnik ga uvijek potiče na učenje i aktivnost, te pokušava u njemu probuditi interes za učenje. Ponekad uspije, a ponekad ne. Drugi učenik je potpuna suprotnost prvom. Na satu je aktivan, kod kuće redovito uči, u nastavnom procesu rado sudjeluje aktivno.

U čemu je razlika između ova dva učenika? Razlika je u unutrašnjim motivima! Prvi učenik nema u sebi motiv za učenje. Njega je potrebno stalno motivirati vanjskim poticajima, kako bi uspješno završio razred. Drugi učenik ima poticaj za učenje u sebi. Njega nije potrebno poticati na učenje, jer on u sebi ima volju, interes i odlučnost za to. Njega je dovoljno pohvaljivati i hrabriti da tako nastavi.

Isto je i u pobožnosti. Dokle god čovjeka treba netko drugi poticati da bude dobar, pošten, mudar i odgovoran – to je znak da on u sebi nema volju ni želju da bude takav. Tek kada razvije svijest o važnosti tih karakternih osobina i sam iskaže volju za tim, možemo govoriti o "unutrašnjim motivima". Tada nema

92

Page 93: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

potrebe govoriti mu neka ne krade ili ne laže, kada su te dobre osobine već dio njegovog karaktera. Dovoljno ga je hrabriti da bude ustrajan u tome.

Po tome se duhovnost razlikuje od religioznosti. Duhovnost je unutrašnje stanje novorođenog čovjeka, kada on živi u aktivnoj poslušnosti Božjoj volji.

Pogrešni motivi za pobožnostMnogi ljudi su pobožni iz pogrešnih motiva. Najčešće su to: osjećaj krivnje,

strah od kazne, samopravednost, sentimentalni osjećaji, običaj i predaja. Niti jedan od ovih motiva nije ispravan pred Bogom. Bog ne prihvaća pobožnost iz ovih pobuda. Jer su one plod grešnog srca, srca koje je buntovno protiv Boga i u njemu nema prave ljubavi. Iako su mnogi ljudi religiozni, njihova srca su daleko od Boga: "Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene. " Matej 15,8

Osjećaj krivice je motiv koji ispunjava srce čovjeka čija je savjest opterećena grijehom. Ta krivnja čovjeka paralizira, pritišće, opterećuje. Da bi umirio nečistu savjest posvećuje se pobožnim djelima: hodočašću, milodarima, dugim molitvama… Ali nikada ne postiže mir u duši koji imaju ljudi pomireni s Bogom. Tek kada čovjek s povjerenjem preda svoj život (pa tako i svoje grijehe zbog kojih ga prožimaju osjećaji krivnje) Kristu – oslobodit će se ovih osjećaja.

Strah od kazne jak je poticaj pobožnosti. Jedan je od najgorih strahova jer nikada ne donosi mir duši. Bez obzira kako pokušavao umiriti savjest dobrim djelima, čovjek se nikako ne uspijeva osloboditi tog straha. Prisutan je u mnogim religijskim zajednicama, a drži ljude u pokornosti toj istoj zajednici. Postoji dogma o "paklu sa vječnim mukama" koja ljude strahom drži u pokornosti. Strah od kazne ne slabi niti kad ljudi ostaju poslušni religijskom autoritetu, jer nikada nemaju garanciju da su "dovoljno dobri". Zato treba upoznati pravi Božji karakter ljubavi i Božju milost, predati svoj život Bogu u ruke vjerom, te početi živjeti poslušno Božjoj riječi.

Običaj i narodna predaja mnogim ljudima su motiv za pobožnost. Oni rijetko ili nikako ne idu u crkvu, slave samo velike crkvene blagdane. O Bibliji ne znaju gotovo ništa, a to im nije ni važno. Njihov religijski identitet je vezan samo uz tradiciju koju su naučili od svojih predaka.

Sentimentalni osjećaji su čest motiv pogrešne pobožnosti. Ljudi žele osjetiti da ih Bog voli, osjetiti da im je oprošteno, osjetiti da je Bog na njihovoj strani. Zato jer su robovi svojih osjećaja.

Samopravednost je fanatična pobuda koja vlada oholim srcem. Ohol čovjek ne može prihvatiti da je grešan – jer je uvjeren u svoju vlastitu pravednost.

93

Page 94: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Spreman je činiti ono što se od njega traži – i tako dokazati svoju poslušnost. Ali motiv koji ga pokreće je pogrešan: religijska oholost.

Ako i prihvati misao da je grešan, ohol čovjek ne želi primiti dar oprosta, već oprost želi "zaslužiti" svojim pobožnim aktivnostima. Njegovo srce je previše oholo da bi prihvatilo dar (makar i Božji), jer bi to značilo da on nema zasluga u tome. On smatra sebe "dovoljno dobrim" da bi ga Bog morao spasiti.

Takvi su bili farizeji. Propisi i zapovijedi koje su dobili od Boga, postali su oslonac njihove oholosti. Slijepim držanjem pravila, uz gomilanje sitničavih dopuna tim pravilima, pretvorili su sveti Božji Zakon u nepodnošljiv teret. Ali Isus im je pokazao sav besmisao težnje za samopravednošću.

Bog poznaje naša srca i zna iz kojih motiva smo pobožni. Njega ne možemo prevariti! Zato Isus iznosi svoj sud o pobožnosti farizeja: ona je velika samo u ljudskim očima, ali je pred Bogom besplodna i beskorisna.

Nažalost, i kršćanski svijet danas većinom čini iste greške kao i farizeji. Iako mnogi kršćani izgledaju vrlo pobožno, iako su im usta puna hvale za Boga, njihova srca su ipak daleko od Njega.

Jedini dobar motivJedini ispravan motiv iz kojeg treba proizlaziti naša pobožnost jest nesebična,

sveta ili prava ljubav. Ona u nama ne postoji sama po sebi, jer se padom u grijeh čovjekova narav promijenila. Ali novorođenjem u Isusu Kristu, u nama se rađa ova sveta ljubav kao plod Svetog Duha.

Nijedna druga pobuda nije ispravna. Strah, oholost, samopravednost, fanatizam – su grešni motivi grešnog srca. Čovjek može pokušati služiti Bogu iz tih pobuda, ali to će rezultirati samo novim grijesima.

Nesebična ljubav je jedini ispravan motiv pobožnosti.

Zaključak:Svaki čovjek u svojim očima izgleda dobar. Ali Bog gleda na čovjeka

drugačije. On poznaje srce svakog čovjeka, pa tako i njegove motive. Odmah zna koji motiv stoji iza čovjekovih djela: strah od kazne, osjećaji krivnje, samopravednost, formalizam, fanatizam i slično. Kada se čovjek "kaje", Bogu je odmah jasno da li se želi osloboditi grijeha, ili samo njegovih loših posljedica. Njega ne mogu zavarati duge molitve, pobožno držanje, lijepe riječi. "Sve je golo i otkriveno očima Onoga kome trebamo dati račun." (Hebrejima 4,13). Mnogi su uspjeli prevariti ljude, praveći se pobožnima. I ljudi su im povjerovali, ali Boga nisu uspjeli prevariti.

Često ljudi dolaze na ispovijed u crkvu kako bi rasteretili svoju savjest. Time im srca i dalje ostaju grešna, ali savjest im je rasterećena. Bog poznaje naše najdublje motive. Zato samo On može biti pravičan sudac.

94

Page 95: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakog dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca. I nema stvorenja sakrivena pred Njim. Naprotiv, sve je golo i otkriveno očima Onoga kome trebamo dati račun." Hebrejima 4,12.13.

Razum

Ono po čemu se čovjek razlikuje od životinje jest razum. Životinja je živa, kreće se, hrani se, boji se, bježi, razmnožava. Ali nema razuma. Ne može planirati, analizirati, nadati se, iščekivati. Životinje imaju tijelo i emotivnu dimenziju, ali nemaju razumsku dimenziju. Čovjek je "biće razuma".

Za š to nam je Bog dao razum ?

95

Page 96: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Budući da je želio stvoriti živo biće, a ne robota, Bog je čovjeku dao razum i slobodnu volju. Razum služi samostalnom shvaćanju, zaključivanju, analiziranju, uspoređivanju, odlučivanju. Razum (uz slobodnu volju) nam je potreban da bismo bili slobodna i odgovorna bića.

Važna funkcija razuma je i u tome da nam pomaže kako ne bismo bili zavedeni onime što vidimo ili onim što osjećamo (npr. čudima).

Razum nam još pomaže i da se nadamo onome što trenutno nije ostvareno, onome što je Bog obećao da će biti.

Razum nam omogućava i razvoj vjere. Onda kada razumijemo i shvatimo koliko je Bog dobar – tada mu iskazujemo svoje povjerenje.

Dakle, razum nas čini samostalnim i odgovornim bićima, on je pomoć našoj vjeri i našoj nadi, ali nas i čuva od prijevara.

Razum nam je potreban i da bismo mogli razumjeti kako postoji Bog kojega ne vidimo, da bismo znali zašto Ga sada ne možemo vidjeti, da bismo mogli spoznati kakvog je On karaktera i koliku ljubav ima prema nama. Bez razuma ništa od toga ne bismo mogli znati!

Dobra i loša funkcija razuma Razum sam po sebi nije ni dobar ni loš. On je onakav kakvu funkciju poprima

(ovisno o tome tko nad njime gospodari). Budući da je grešan čovjek rob grešne naravi, ona vlada i nad njegovim razumom – koji tada služi grijehu.

Budući da je čovjekova narav grešna, tada su razum, emocije i volja robovi te iskvarene naravi. Razum traži izgovore za grijeh, lijepe emocije koje su plod grijeha čine da se "osjećamo" sretnima, savjest je mrtva zbog ljubavi prema grijehu ili traži zabludu koja će joj osigurati mir, a volja je slaba da bi mogla, znala ili htjela nešto poduzeti protiv grešne naravi.

Tek kada Krist svojom silom pobijedi silu grijeha i oslobodi nas robovanja grijehu (kada Krist postane gospodar našeg srca) – tada razum, emocije, volja i savjest dobivaju svoju ispravnu funkciju.

Pogrešno je uzdizati razum na nivo božanstvaNeki filozofi uzdižu sam razum na nivo božanstva. To je pogrešno. Ili bolje

rečeno: to je nerazumno. Razum, sam po sebi, ne želi biti Bogu poslušan kada njime upravlja grešna narav. Tek kada se oslobodi njene vlasti (spasenjem u Kristu) razum dolazi pod Kristov nadzor. Tek tada su čovjekove odluke potpuno usklađene s Božjom voljom.

Duhovnost dolazi preko razuma, ali mijenja cijelo naše biće

96

Page 97: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Iako se duhovnost temelji na čovjekovoj razumskoj dimenziji, pogrešno bi bilo zaključiti da se mi obraćamo Bogu samo razumom. Cijelo naše biće se pri obraćenju – obraća Bogu. I razum, i emocije, i volja, i savjest – što rezultira i promjenom naše osobnosti. Sve se mijenja.

Ali gdje ta promjena počinje? Na što to Duh Sveti djeluje kada započinje obraćenje? Sveti Duh radi tako da nas osvjedočava preko razuma. Mi smo razumna bića koja mogu razumjeti da Bog postoji, da je On dobar, da On djeluje iz ljubavi prema čovjeku.

Dakle, prvo moram shvatiti umom da me On ljubi, a zatim odgovaram svojom vjerom (povjerenjem) i svojim emocijama. Emocije su automatske jer kada sam u društvu sa Onim koji me ljubi, čini mi dobro i žrtvuje se radi mojeg dobra – kako da ostanem hladan na to?! Emocije se automatski bude. Sada to postaje potpun doživljaj kada se i emocije uključe u to. Ovaj cjelokupni slijed događaja može se odvijati u djeliću sekunde.

Ljudi koji ne vjeruju Bogu također su razumska bića. Ali budući da oni ne dozvoljavaju Svetom Duhu da djeluje na njih, njihov razum ostaje rob grešne naravi koja vlada nad čovjekom – i drži ga živog u ropstvu grijehu. Zbog toga razum počinje tražiti izgovore za život u grijehu, relativizira dobro i zlo, uzdiže svoje "ja" što razvija sebičnost i oholost, traga za nečim čime bi ismijao one koji su Bogu vjerni na pravi način. Razum je tada u funkciji obrane čovjekove grešne naravi.

Riječ progovara našem razumu"Vjera dolazi od propovijedanja (našem razumu), a propovijedanje biva riječju

Kristovom." (Rimljanima 10,17). Kada nas Sveti Duh osvjedočava o našim potrebama – On nas poučava, On "progovara" našem duhu, i to upravo našem razumu, našoj svijesti. Zato možemo reći da duhovnost (odnosno djelo Svetog Duha u nama) počinje sa razumom – duhovnost dolazi preko razuma.

Uloga razuma u našoj duhovnosti je od izuzetnog značaja!

Emocije

Razumjeti emotivnost Ponekad mislimo da pojmove vezane uz emocije ne možemo razumom

razumjeti, ali ipak možemo. Puno je istraživano o strahovima, boli, zaljubljenosti i drugim emocijama i emotivnim stanjima. Zašto onda ne razumijevati i pojam

97

Page 98: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"ljubav". Možda je "ljubav" o kojoj govori Biblija emotivna kategorija? A što ako nije? Što ako je emocija samo "pratilac" ljubavi?

Da li možda emocije (koje "poput soli začinjavaju" sve naše međuljudske odnose) samo prate razumska načela, moralne vrijednosti, karakterne osobine, stavove – i automatski im se pridružuju?

Kada nam netko dadne puno novaca na poklon, nije nam dao i sreću u srcu. Ali naša automatska reakcija jest emotivna – osjećamo sreću, zadovoljni smo time, drago nam je zbog toga.

Kada svom bližnjem pomognemo kroz neko konkretno djelo i zadovoljimo neku njegovu konkretnu potrebu, nije li njegova automatska reakcija osmijeh, olakšanje, zadovoljstvo, sreća? Emocija (i naša i njegova) je samo "vjeran pratilac" tog konkretnog djela.

Biblijski izraz "ljubi" ne predstavlja emociju nego duhovno načeloKada Bog kroz Bibliju daje zapovijed "ljubi Boga" i "ljubi svog bližnjeg kao

samoga sebe" On nam ne naređuje emociju (jer se emocije ne mogu narediti), nego načelo, princip, pravilo – "ljubi" – koje provodimo u konkretno djelo, djelo ljubavi. A emociju koja prati to djelo mi ćemo sami dodati. Emocija je naša, osobna stvar.

Dakle, "ljubav" nije prvenstveno emocija (poput zaljubljenosti koja jest samo emocija). Ali ljubav (odnosno "spremnost da činimo dobro") u sebi uvijek sadrži i emocije, jer smo mi emotivna bića.

Kada bližnjem pružamo ono što mu je doista potrebno, izražavamo prema njemu ljubav. Ljubav je pojam koji stavlja naglasak na djelovanje, na aktivnost. To se ogleda i u Isusovom "zlatnom pravilu" koje kaže: "Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima." (Matej 7,12). Isus nije rekao da bližnjima ne činimo ono što ne želimo da ni oni nama ne čine (iako mnogi tako tumače). On nas ne poziva na pasivnost prema bližnjima, već na aktivnost: činite.

Ljubav je djelovanje koje je usmjereno na poslušnost Bogu i na dobrobit naših bližnjih. Ljubav je aktivnost koja čini dobro.

A gdje je u tom našem konkretnom djelovanju mjesto emocijama? Naša konkretna djela ljubavi imaju automatsku pratnju naših emocija, koje su

različite i ovise o konkretnim životnim situacijama. Nekada su to emocije sreće, oduševljenja, ali ponekad i tuge, suosjećanja, žalosti, straha. Primijetimo da su sve to različite emocije koje se javljaju u različitim potrebama. A u svim tim različitim situacijama koje prate različite emocije, ostvarujemo jedno univerzalno načelo: ljubi.

Ponekad bližnji treba samo našu konkretnu emociju. Ožalošćeni zbog smrti voljene osobe treba upravo suosjećanje (podijeliti svoju tugu i žalost sa nama). Naša konkretna pomoć u toj situaciji će biti pružiti suosjećanje (emociju). U drugim konkretnim potrebama ljudi trebaju naše vrijeme, naš savjet, našu pažnju,

98

Page 99: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

naš novac, našu fizičku snagu. Ako gladnome ponudimo da mu pričamo viceve – nećemo zadovoljiti njegovu konkretnu potrebu. Njemu treba hrana. Kada mu je dajemo, izražavamo mu ljubav.

A što je s našim emocijama dok mu dajemo hranu? Moramo li ga doista zavoljeti, treba li postati drag našem srcu? Ne, ne mora (iako u nekim situacijama možda i postane).

Jedna emocija ili jedno načelo?Ako mislimo da prema svim ljudima (čak i prema neprijateljima) moramo

imati istu emociju – griješimo. Ipak, često pokušavamo imati jednu univerzalnu emociju za sve bližnje (koju ćemo sebi predstaviti kao "pravu ljubav"). Međutim, zapažamo da prema različitim ljudima različito emotivno reagiramo, pa nikakao ne uspjevamo zadržati istu emociju prema svim ljudima. Tada počinjemo sebe uvjeravati da je "ljubav" zapravo nedostižan ideal kojem trebamo težiti, pa ćemo možda (!?) jednog dana (!?) ostvariti tu univerzalnu emociju, ako budemo u zajednici sa Bogom!?

Ali biblijska "ljubav" nije ideal (nešto ka čemu težimo, iako nam je trenutno nedostižno), već stvarno stanje našeg srca, motiv koji nas pokreće – onda kada smo rođeni od Svetog Duha!

Kako definirati pojam "ljubav"?Ljubav je motiv (poticaj, pobuda) novorođenog srca koji nas pokreće da

živimo poslušno Božjoj volji, i koji nas pokreće na konkretna djela kojima ćemo odgovoriti na konkretne potrebe naših bližnjih.

Dakle, ljubav je pokretački motiv novorođenog čovjeka, koji nas pokreće na djelovanje (aktivnost) prema Bogu i bližnjima. Prema Bogu djelujemo aktivnom poslušnošću, a prema bližnjima aktivno odgovarajući na njihove konkretne potrebe.

Svatko od nas ima potrebu izgraditi ispravne odnose i sa Bogom i sa drugim ljudima. Dokle god smo u ropstvu grijehu, mi živimo neposlušno prema Bogu, a prema bližnjima sebično, oholo, lukavo, pokvareno, naivno, pristrano ... Naše grešno srce sa svojim grešnim motivima ne može ispuniti biblijsko načelo nesebične ljubavi prema Bogu i bližnjima, iako to (zbog straha od Boga) često pokušava.

Kada prihvatimo spasenje koje nam Bog nudi, dolazi do bitnih promjena u nama. "Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas" (Ezekijel 36,26). Mi se rađamo za poslušnost Bogu. "Novo srce" nas potiče da aktivno živimo u poslušnosti prema Stvoritelju. To "novo srce" je unutrašnji pokretač cijelog našeg bića, da bismo svoj život uskladili sa Božjom voljom, sa onim što je Njemu ugodno.

99

Page 100: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Ljubav prema bližnjima" je načelo koje je primjenjivo u svakoj situaciji u životu, prema svim ljudima koji nas okružuju. Bilo da nas okružuju pošteni ljudi ili lopovi, bilo da su ljudi dobri ili zli prema nama, možemo imati ispravan odnos prema njima – ljubiti ih kao sebe. To ne znači da nam se svi oni moraju svidjeti i postati srcu dragi, ali ćemo im sigurno pomoći kada vidimo da trebaju našu pomoć. Tako im iskazujemo ljubav!

Da li će u izražavanju ljubavi biti prisutne i emocije? Pa naravno, jer smo emotivna bića. Ali načelo (propis, pravilo, princip) "Ljubi bližnjeg kao sebe samoga"– je razumska kategorija! A kada sprovodimo to načelo u život, ne možemo da ga ne "začinimo" emocijom, jer smo emotivna bića.

Zavedenost emocijamaRazumijevanje izraza "ljubav" kao nečeg (prvenstveno) emotivnog dovodi

čovjeka do jedne od najraširenijih zabluda u povijesti. Mi ljudi najviše vjerujemo svojim emocijama! U tome leži velika opasnost za

sve nas. Naše emocije nas tako vješto zavaravaju, da lako mogu preuzeti kontrolu nad našim razumom, odnosno nad cijelim našim bićem.

Ljudsko razumijevanje "ljubavi" je (gotovo) isključivo emotivno. Većina "ljubavnih" pjesama koje čujemo na radio postajama govore isključivo o emociji (zaljubljenosti) i patnji zbog neuzvraćene emocije.

"Ljubav sve pobjeđuje" česta je izreka. Njena je poruka: kada si zaljubljen – sve možeš. A zapravo nam zaljubljenost samo daje privid da sve možemo (skinuti zvijezde s neba, preplivati more, preskočiti planine, riješiti nerješive probleme – radi voljene osobe). Emocije nam daju lažnu sliku stvarnosti, jer nas uvjeravaju da možemo postići nemoguće. A koliko dugo mislimo da možemo postići to "nemoguće"? Samo onoliko dugo dok nas takvo "pijanstvo" ne prođe. Kada se otrijeznimo od "opijenosti emocijama", tada se moramo suočiti sa stvarnim svijetom.

"Slijedi svoje srce" postala je danas glavna životna filozofija. Ona poručuje: "bit ćeš sretan kad budeš radio sve što ti srce želi". Pri tome pojam "srce" prvenstveno označava osjećaje. Biblija će se suprotstaviti takvoj tezi. Čovjek koji robuje grijehu pogrešno misli da je njegovo srce dobro: "Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?" Jeremija 17,9

Evo primjera nekih prijevara koje su plod čovjekovih emocija: homoseksualac osjeća zaljubljenost u osobu istog spola, transseksualac osjeća da je osoba zarobljena u tijelu suprotnog spola, bioenergičar osjeća energiju i toplinu tijela, idolopoklonik osjeća svetost pred idolom.

Kada se religiozni ljudi susreću sa drugim ljudima ili sa svojom religijom, traže potvrdu u svojim emocijama. Da li je nešto ljubav ili nije – provjerit će na osnovu svojih osjećaja. Ako ne osjete dobru, pozitivnu ili toplu emociju (često je

100

Page 101: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

zovu "vibracijom"), proglasit će to hladnim i neprihvatljivim. Kada pri čitanju Biblije ne "osjete" ljubav, proglasit će je hladnom i formalnom knjigom, jer svoje mišljenje formiraju na osnovu onog što osjećaju, na temelju svojih emocija!

Čak i svoj odnos prema Bogu mnogi ljudi temelje isključivo na osjećajima. Za njih je Bog izvor ugodnih, sretnih, čak i ekstatičkih osjećaja. Kada se osjećaju dobro, voljeno i ugodno – te svoje osjećaje će proglasiti "dokazom vjere u Boga". A kada se osjećaju loše, bezvoljno, depresivno – te svoje osjećaje će doživjeti kao znak Božje ljutnje, osude, kazne. Takva pobožnost koja je utemeljena na našim trenutnim raspoloženjima nema nikakve veze sa pravom pobožnošću. To je vjera u sebe (u svoje osjećaje), a ne vjerovanje Bogu!

Božja ljubav i njegova univerzalna načela ne ovise o našim trenutnim osjećajima. Zato duhovan čovjek i u trenucima radosti, kao i u trenucima žalosti ima jednako povjerenje prema Bogu. To povjerenje nije utemeljeno na njegovim emocijama, već na nepromjenjivim Božjim obećanjima, koja su sigurnija od naših promjenjivih emocija. "Ja vjerujem i kada kažem: Nesretan sam veoma." Psalam 116,10.

Odnos emocija i karakteraŠto je važnije: karakter ili emocije? Oboje je važno. Ali postavlja se pitanje

što je uzrok, a što je posljedica; što je temelj, a što je krov?Da li bi žena bila sretna da joj muž samo pruži hranu i krov nad glavom, a da

je emotivno hladan prema njoj? Naravno da ne bi. A da li bi bila sretna da je on vrlo pažljiv prema njoj, iskreno joj govori kako

je najviše voli, a zatim otkrije da je vara s drugim ženama? Naravno da ne bi! U ovom drugom slučaju, sve dok ne bi saznala istinu, ona bi doživljavala

"osjećaje sreće". Ali, osoba ne može imati pravu sreću ako preduvjeti za to nisu postavljeni. A preduvjeti da bi žena bila doista sretna jest da njezin muž prvo ima pozitivne karakterne osobine (u ovom slučaju vjernost). A kad je uz to još i voli – tada zaista može biti sretna s takvom osobom.

Emocije ne smiju biti temelj međuljudskih odnosa, nego trebaju biti njihov krov. Temelj odnosa čini poštovanje, razumijevanje, tolerancija, vjernost, spremnost na pomoć, poštenje – a to su karakterne osobine čovjekove ličnosti. Emocije dolaze tada kao krov, kao začin, kao točka na "i" tog odnosa.

A ljudi najčešće rade upravo suprotno: prvo se emotivno vežu uz nekoga, a tek kasnije provjeravaju kakav je karakter te osobe.

Pogledajmo jedan citat koji opisuje razumno stupanje u brak: "Od bilo koje veze na Zemlji, obiteljska veza je najuža, najnježnija i najsvetija. Ona je blagoslov, gdje god se u brak ulazi razborito, u strahu Božjem i s trijeznim prihvaćanjem odgovornosti."12.

12 Ellen White: „Temelji sretnog doma” str. 12

101

Page 102: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Kao što vidimo, temelji bračnog odnosa ne leže u emocijama, već u karakternim, moralnim, voljnim i razumskim vrijednostima. Savjet nigdje ne spominje zaljubljenost kao preduvjet za uspješan brak. Ona nalazi svoje mjesto tek kao začin, kao krov, kao točka na "i" odnosa koji je uspostavljen na pravim temeljima – razboritosti, trezvenosti, bogobojaznosti, povjerenju!

Načela i principi trebaju biti temelj međuljuskih odnosa, a emocije trebaju biti nadgradnja tih odnosa. Nažalost, često je obratno. Dobra strana naših emocija je da one od "kuće" čine "dom". Ali ne možeš imati istinski sretan dom ako prvo nemaš kvalitetnu kuću. Ipak, ona ne treba ostati samo "kuća".

O zaljubljenostiZaljubljenost je jedno od najjačih emotivnih iskustava koje čovjek može imati.

Kada nam srce jače zalupa, oznoje se dlanovi, a želudac zaboli – simptomi su zaljubljenosti. Prema osobi osjetimo snažne emocije, milina nam je biti u njezinom društvu, radujemo se svakom novom susretu. Ukoliko ta osoba odgovori pozitivno na naše emocije, dogodila se veza. Ta osoba za nas postaje posebna, izuzetna. S njom ulazimo u blisku vezu, naš odnos postaje nešto posebno. Prema toj jedinstvenoj osobi mi počinjemo gajiti jedinstvene osjećaje.

Da li je dovoljno da veza ostane samo na ovoj emotivnoj razini? Naravno da nije. Mi se sve više upoznajemo jedno s drugim. Na vidjelo izlaze stavovi, karakterne osobine, moralne vrijednosti, temperament, narav. Kako vrijeme prolazi uviđamo da nam vrijednosti kao što su vjernost, poštenje, poštovanje, razumijevanje – postaju sve važnije. Te vrijednosti polako postaju temelj da veza preraste u ozbiljniju zajednicu – brak. Zaljubljenost i jedan poseban, intiman, odnos tada se nastavljaju u bračnoj zajednici. A što je sa zaljubljenošću tijekom godina? Ona ostaje prisutna tijekom zajedničkog života, samo je kod nekih parova ona vrlo jako naglašena, kod nekih umjereno, a kod nekih vrlo slabo. Ali brakovi mogu dobro funkcionirati u svakom od ovih slučajeva (onda kada su postavljeni na pravim temeljima).

Zaljubljenost predstavlja naše jedinstvene osjećaje prema jedinstvenoj osobi. Ovi osjećaji su intimni, posebni. Njih ne gajimo prema drugim osobama. Budući da zaljubljenost predstavlja emocije prema jedinstvenoj osobi, možemo li onda načelo "ljubi svog bližnjeg" poistovijetiti sa zaljubljenošću? Trebaju li biti iste emocije u oba slučaja? Ne, jer je zaljubljenost usmjerena na jednu, nama posebnu osobu s kojom smo spremni živjeti cijeli život, dijeliti dobro i zlo, buditi se kraj nje svakog jutra, odgajati djecu s njom. A ljubav koju spominje biblijsko načelo je nešto sasvim drugo – to je pravilo za odnose sa svim ljudima. To je univerzalno pravilo.

Zaljubljenost je začin odnosa, kao sol u hrani – to nije glavno jelo. Sol sama po sebi nije jestiva. Zaljubljenost sama po sebi nije garancija sreće i opstanka veze. Koliki ludo zaljubljeni su se brzo razišli, jer im je nedostajalo sve ono drugo

102

Page 103: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

što odnos čini vezom. Čim je prošao onaj prvi val "emotivnog pijanstva", počeli su se udaljavati. Ukoliko zaljubljenost ne preraste u pravu ljubav (poštovanje, iskrenost, brižnost, vjernost, razumijevanje ... ) ona nema nikakve izglede da očuva vezu.

Koga treba "više" ljubiti?Bog nam savjetuje da Njega trebamo ljubiti više nego ikoga drugoga – ukoliko

se želimo pokazati kao "ljudi vjere". "Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko više ljubi sina ili kćer nego mene, nije me dostojan." Matej 10,37

Dakle, ovdje se radi o gradaciji: "ljubiti" i "više ljubiti". Nije problem u tome što mi jako ljubimo svoje najmilije – jer to je izuzetno dobro. Nego problem nastaje onda kada mi njih ljubimo više nego što ljubimo Boga!

Problem se javlja onda kada postanemo Bogu neposlušni zato da ne bismo narušili odnose sa svojim najmilijima, koji nas potiču da više slušamo njih nego Boga. Zato u pogledu naših životnih načela, stavova i djelovanja – moramo više slušati Boga, nego bilo kojeg čovjeka, pa tako i svoje najmilije.

U čemu je bio grijeh Adama i Eve?Kada razmišljamo o Adamu i Evi, možemo se pitati zašto (iz kojih motiva) je

Adam uzeo plod koji mu je pružila Eva i jeo. Što mu je bilo u srcu kao pokretač?Budući da je živio u raju, i budući da je njegova priroda tada bila neiskvarena

grijehom nameće nam se zaključak da je on uzeo plod iz čiste, prave ljubavi. Je li doista bilo tako?

Adam je pokazao emotivnu naklonost prema Evi i njenom grijehu kao nešto važnije od poslušnosti Bogu. Ono što je osjećao prema Evi bilo mu je važnije od onoga što je znao o Bogu i Njegovim načelima. To nam pokazuje što je tada bilo u njegovom srcu: neposlušnost prema Bogu, radi emotivne ovisnosti o Evi. Tada je više volio Evu nego što je ljubio Boga. U tome se sastojao njegov grijeh – važnija mu je bila Eva, nego Bog i njegova načela. Adamov grijeh nije bio nenamjeran, nego svjestan čin usmjeren protiv jasno shvaćene Božje volje.

Ljudi koji svijet doživljavaju emotivno reći će da je Adam iskazao divnu ljubav prema Evi, unatoč neposlušnosti prema Bogu. Stat će na Adamovu stranu, jer smatraju da njegovo djelo predstavlja izraz "ljubavi", smatraju ga romantičnim.

U do tada poslušnom Adamu, "rodila" se veća ljubav prema Evi, nego prema Bogu. U tome je bio njegov grijeh.

Ubrzo se pokazalo kakva se to "ljubav" u njemu "rodila". Čim ga je Bog upozorio na neposluh, Adam je prebacio krivicu na Evu. Kakva je to "ljubav" koja će žrtvovati svoj subjekt ljubavi (Evu) da bi sebe opravdala i pokazala nevinom? To je ljubav utemeljena na trenutno prisutnim osjećajima. Dok mu je Eva pružala

103

Page 104: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

plod, tog trenutka je bio zaljubljen u nju, pa je iz te zaljubljenosti (emotivne opijenosti) uzeo plod. A kada je uslijedila Božja optužba – trenutna emocija je bila strah, pa je iz straha za sebe, optužio Evu. U oba slučaja Adama su vodile emocije.

Od tada je čovječanstvo u ropstvu svojih emocija. Grešan čovjek najviše vjeruje sebi i svojim emocijama. Ponavljam da je danas glavna životna filozofija: "slijedi svoje srce". Što znači – prepusti svojim emocijama da te vode kroz život. Osloni se na sebe, na svoje emocije – i neka one budu glavni pokretač u tvom životu. To je pogubna životna filozofija koja je izravna posljedica buntovnosti prema Bogu. Umjesto da čovjek prihvati Božju volju i pokori joj se, radije se pokorava sebi i svojoj samovolji. Pri čemu glavna uloga pripada promjenjivim, nestalnim i prevrtljivim emocijama.

Postavlja nam se važno pitanje: može li čovjek iz prave ljubavi živjeti neposlušno prema Bogu? Ne može, jer prava ljubav predstavlja poslušnost Bogu!

A kome je Eva izrazila svoju ljubav kada je uzela plod? Niti Bogu, niti Adamu, nego sama sebi – svojim osjetilima: "vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno" (Postanak 3,6). Eva je više vjerovala svojim osjetilima i emocijama (sebi!), nego Bogu. Zato je postupila po svojom volji, a ne po Božjoj volji. A kada je pružila plod Adamu, što ju je pokretalo u srcu? Da li prava ljubav prema Adamu? Ne, već osjećaj krivnje – htjela je svoj prijestup prenijeti i na druge oko sebe (tada postoji jedino Adam) kako bi pred svojom savješću imala "opravdanje" za svoju neposlušnost, za svoju buntovnost.

Prilikom iskušenja u Edenu, Eva je više voljela sebe nego što je ljubila Boga, a Adam je više volio Evu nego što je ljubio Boga. Oboje su učinili grijeh zavedeni svojim osjećajima!

Eva je pala u grijeh prije nego je ubrala plodEvin grijeh nije bio u samome ubiranju ploda. Taj čin je bio posljedica grijeha

koji se već pojavio u njoj – htjela je "raditi po svom". Ona je postavila svoju volju u središte svog života, svoje mišljenje je uzdigla iznad Božjeg mišljenja, prepustila je svojim emocijama da ju vode u životu. Nije se pouzdala u Boga i Njegovu volju, nego u sebe (svoje osjećaje i svoje mišljenje). To je bio pravi grijeh, grijeh buntovnosti. Eva je pala u grijeh prije nego što je uzela plod. Djelo uzimanja ploda samo je razotkrilo da je sila grijeha već bila u njoj. Eva je ljubav prema plodu i ljubav prema samoj sebi stavila ispred ljubavi prema Bogu!

Kako je Bog odgovorio na ovakvu sebičnu ljubav? Odgovorio je pravom, nesebičnom ljubavlju. Pokazao je da ne može prema njima postupiti drugačije nego prema vječnim načelima pravde. Prema takvim svojevoljnim ljudima Bog je

104

Page 105: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

pokazao ljubav (odgovorio na njihove potrebe), upoznao ih s istinom (o njihovom grešnom stanju), i uputio im nadu (u dolazak Spasitelja).

I mi danas (kao potomci Adama i Eve) zbog naše svojevoljnosti trebamo susret sa Božjom ljubavi, Božjom istinom i s nadom u Spasitelja. Sve to je Božji izraz prave ljubavi prema čovjeku!

Posljedice grijeha Adama i Eve Ovaj događaj je donio strašne posljedice za čovječanstvo. Dogodila se

promjena u čovjekovj naravi, pa je ljudsko srce postalo grešno. Sebičnost, egocentričnost i oholost zavladali su srcem svakog čovjeka, a nesebične ljubavi je nestalo. Adam i Eva su se otuđili od Boga te je prekinuta njihova zajednica.

Od tada ljudi ne samo da bježe od Boga, nego su aktivno buntovni prema Njemu. Mnogi žive kao Božji neprijatelji.

Između Adama i Eve počeo je prvi sukob, te prebacivanje odgovornosti. To je postala općeprisutna društvena pojava.

Na osobnom planu posljedica je ta da je čovjek postao nesposoban suočiti se sa samim sobom, te pravilno procijeniti svoje postupke i motive koji ga pokreću.

Čovjek je postao buntovno biće – buntovno prema Bogu, ali i prema mnogim pravilima življenja, prema raznim autoritetima, prema roditeljima. Mladi i stari ljudi su buntovni, jer žele biti "slobodni" od autoriteta, žele činiti što im srce želi. Buntovnost je izravna posljedica samovolje, želje da sami sebi budemo bogom.

Čovjek je postao više zaokupljen posljedicama grijeha, nego samim grijehom. Više je zabrinut zbog grešnih djela (poput ubojstva, krađe ili nepoštenja), nego zbog postojanja sile grijeha u njegovom biću.

Ali Bog nije uništio čovječanstvo, nego je dao priliku za obnovu zajednice sa Njim. Upravo je zadaća Kristovog evanđelja vratiti čovjeka iz "stanja pobune" protiv Boga u "stanje vjere" – u obnovljeni Savez s Bogom.

"Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet, a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše. ... Jer ako su prekršajem jednoga umrli svi, mnogo se obilnije izlila na sve milost Božja i dar dan milošću jednoga čovjeka, Isusa Krista." Rimljanima 5,12.15.

Ljubav

U prethodnom poglavlju puno je bilo govora o emocijama, ali i o ljubavi. U ovom nastavku proučit ćemo još dublje sam pojam ljubavi, kao i Božja načela koja se odnose na ljubav.

105

Page 106: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Bog je ljubav (1. Ivanova 4,8.16.) i Bog je upravo zbog ljubavi stvorio svijet. Bog nam je pokazao svoju ljubav kroz stvaranje, ali i kroz otkupljenje po Isusu Kristu. Ljubav je u središtu Božjeg karaktera, pa zato treba biti i u središtu karaktera svakog Božjeg djeteta.

Razli č iti izrazi za ljubav Biblija je pisana na hebrejskom jeziku (knjige Starog zavjeta) i na grčkom

jeziku (knjige Novog zavjeta). Oba jezika su bogata i imaju razne izraze za ono što se često definira kao ljubav. Na primjer, grčki jezik razlikuje "eros" – kao riječ za bračnu ili tjelesnu ljubav; riječ "filos" – za prijateljstvo, prijateljsku ljubav; i riječ "agape" – za nesebičnu i bezuvjetnu ljubav. I naš hrvatski jezik je bogat jezik, pa tako razlikujemo strast, prijateljstvo, simpatiju, dragost i nesebičnost – kao izraze različitih ljubavi. Osim toga imamo izraze "voljeti" i "ljubiti". Jasno je da svi ti izrazi ne govore o istoj vrsti ljubavi, jednako kao ni grčki izrazi.

Eros ili tjelesna ljubav vezana je uz odnos muškarca i žene. To je vrsta bračne ljubavi. Filos ili prijateljska ljubav vezana je uz snažne prijateljske odnose, uz prijateljsku privrženost.

Nesebična ili agape ljubav proizlazi iz volje, uma, djela i osjećaja – ali se ne temelji na osjećajima. Ona se temelji na duhu nesebičnosti koji je plod Božje ljubavi u čovjeku. To je najuzvišenija vrsta ljubavi jer motivira pojedinca da čini ono što je ispravno i plemenito bez obzira na to što osjeća. Dakle, ako i ne osjećamo prema nekom čovjeku emotivnu radost (npr. prema neprijatelju) – ipak možemo i prema njemu biti dobri. Ljubav o kojoj govore Isus i Biblija je najplemenitiji, najčistiji i najviši oblik ljubavi koju svatko mora njegovati prema Bogu i prema bližnjima.

Kada bi naša ljubav prema Bogu bila utemeljena samo na osjećajima – došlo bi do problema, jer bi naša ljubav bila upitna u trenucima tuge, žalosti ili straha. Kad god bi neka takva emocija zamijenila "ljubav kao emociju" – to bi značilo da smo izgubili ljubav. Ali znamo da čovjek koji nije sretan – može biti Bogu vjeran, može imati vjeru i poslušnost Bogu: "Ja vjerujem i kada kažem: Nesretan sam veoma." (Psalam 116,10). Osjećaji (koji su sami po sebi prevrtljivi i nestalni) nikada ne smiju biti temelj naše odluke da slijedimo Boga i da služimo bližnjima.

Pogrešno bi bilo reći i to da se Boga treba ljubiti samo umom, samo razumom, samo na intelektualnom nivou. Biblijska ljubav dolazi iz cijelog našeg bića: volje, razuma, djela, osjećaja.

Biblijski pojam ljubaviBiblijski izraz "ljubav" je višedimenzionalan. Jer kad kažemo "ljubav" – mi

zapravo ne razumijemo ispravno dubinu i širinu ljubavi. Zato nam je Bog pojasnio da "ljubav" čine dva odnosa: odnos ljubavi prema Bogu i odnos ljubavi prema bližnjima – što je iskazano u "dvije zapovijedi ljubavi" ("Ljubi Gospodina Boga

106

Page 107: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, a svoga bližnjega kao samoga sebe." Luka 10,27).

Ali ni to nije ljudima dovoljno jasno, pa u Bibliji nalazimo dodatno pojašnjenje tih "dviju zapovijedi ljubavi" koje je dano u obliku "Deset Božjih zapovijedi". Ljubav prema Bogu nam je pojašnjena kroz prve četiri zapovijedi, a ljubav prema bližnjima kroz preostalih šest zapovijedi. Dakle, nama je potrebno razjasniti koja je tu dubina i širina prave ljubavi. Međutim, i tu može doći do određenih problema, jer smo mi ljudi rođeni kao grešni, pa vršenju Božjih zapovijedi pristupamo iz naše grešne, sebične perspektive. Budući da ljudi (kao grešna bića) nemaju u sebi onu pravu ljubav – onda i kada čine Božje zapovijedi – rade to bez nesebične ljubavi – poput farizeja (pa vršenje zapovijedi postaje sebičan izraz vlastite oholosti, samopravednosti i legalizma). Radi toga je Isus pojasnio na primjeru ubojstva, da nismo krivi samo ako smo nekoga ubili, već smo krivi i onda kada nismo bližnjeg ljubili po Božjem nalogu. Bez ljubavi – sva naša pobožna djela su isprazna, površna, farizejska.

Dakle, Bog nam je izraz "ljubav" potpuno objasnio. Budući da ga ne razumijemo (sami po sebi), dobili smo pojašnjenje u obliku "dvije zapovijedi ljubavi", ali i još detaljnije pojašnjenje u obliku Deset Božjih zapovijedi. Ali moramo paziti da ovoj biblijskoj ljubavi ne pristupamo sebičnim srcem (poput farizeja), nego novorođenim srcem koje je oslobođeno od ropstva sebičnosti. Tada ćemo ljubiti Boga svim svojim srcem, umom, voljom i dušom, a bližnjega kao sebe samog.

Dvije vrste ljubaviDa bismo razumjeli razliku između grešnosti i svetosti najvažnije je

napraviti razliku između dvije vrste ljubavi koje nas pokreću u životu. A to su sebična i nesebična ljubav.

Sebična ili grešna ljubav je vrsta ljubavi prema sebi, odnosno prema grijehu koji služi mom sebičnom uživanju, samozadovoljstvu, hedonizmu, egocentrizmu itd. To je vrsta ljubavi s kojom se svi mi ljudi rađamo "po Adamu", zbog Adamovog pada u grijeh. Upravo je u tome i bio grijeh Adama i Eve – postavili su sebe u središte svog života, pa su postupili samovoljno unatoč jasnoj Božjoj zabrani ubiranja ploda sa "drveta spoznaje dobra i zla" (Postanak 2,16.17.). Tim postupkom su pokazali da se u njima već rodila sebična, grešna ljubav – ljubav prema sebi, prema željenom plodu, prema voljenoj ženi – više nego prema Bogu (Adam nije morao uzeti plod koji mu je Eva pružila, ali je više volio nju, nego što je ljubio Boga). Napravio je svjestan, namjeran grijeh – i time sve svoje potomke, sve nas podložio rođenju u ropstvu grijehu. Od tada se rađamo kao sebična i samodovoljna bića, bića koja žele biti "sami svoji bogovi", samovoljni i egocentrični. Takvo stanje je plod grijeha. Bog poduzima sve da bi nam pomogao kako bismo se izvukli iz takvog ropstva svojoj sebičnosti i samovolji. Bog u nama

107

Page 108: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

nastoji pobuditi drugačiju vrstu ljubavi i pokrenuti nas iz duhovne smrti u duhovni život.

Nesebična, sveta ili prava ljubav je vrsta ljubavi u kojoj nisam sam sebi svrha postojanja, nisam sam sebi na prvom mjestu u životu. Takva ljubav nema za cilj ugađati samome sebi – nego je cilj dopustiti Bogu kao mom Stvoritelju (kojem dugujem svoje postojanje) središnje mjesto u životu; cilj je prihvatiti Njegovu roditeljsku volju poslušnošću i ljubiti Ga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom. A prema bližnjima (roditeljima, braći i sestrama, djeci, susjedima, poznanicima, prijateljima i neprijateljima) cilj je pružati nesebičnu pomoć, prijateljstvo, dobronamjernost – iz nesebične ljubavi. Umjesto egocentričnosti u meni tada vlada Kristocentričnost – Krist je u centru mog života. A to se vidi u mom odnosu prema bližnjima.

Sebična i nesebična ljubav predstavljaju motiv koji nas pokreće u životu, pobudu našeg srca. Sebična ljubav je motiv grešnog srca, dok je nesebična ljubav motiv srca koje je rođeno Svetim Duhom. Prava ljubav je plod Svetog Duha

U 13. poglavlju 1. poslanice Korinćanima, apostol Pavao piše "hvalospjev ljubavi". Ljubav o kojoj Pavao govori predstavlja karakternu osobinu, odnosno rod Duha Svetoga koji se u čovjeku rađa prilikom novorođenja u Kristu (Galaćanima 5,22). Po Duhu Svetom se u nama rađa nesebična ljubav, ali i drugi aspekti ovog duhovnog ploda (druge karakterne osobine): strpljivost, radost, mir, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Nesebična ili sveta ljubav je na prvom mjestu, jer bez nje nema duhovnog života.

Novorođeni čovjek je spreman uvijek činiti dobro jer ga pokreće motiv nesebične ljubavi. Spreman je odgovoriti na konkretne potrebe bližnjih, spreman je biti poslušan Bogu i Njegovim zahtjevima (s kojim se čovjek susreće u Bibliji i Božjem zakonu). Ostale karakterne osobine koje se razvijaju u njemu su: strpljivost, dobrostivost, nezavidnost, pristojnost, nerazdražljivost, praštanje i zaboravljanje zla, radovanje istini (1. Korinćanima 13,4-6).

Dakle, kada Biblija govori o "ljubavi" ona govori prvenstveno o našem duhovnom stanju – o nesebičnosti i svetosti! Duh nesebičnosti, dobrote, vjernosti, poštenja – je duh ljubavi. Nesebična ljubav je naš duhovni pokretač, naš duhovni motiv da činimo dobro.

Dokaz Božje ljubavi prema čovjeku vidi se upravo u stvaranju preduvjeta za naš normalan i sretan život. On nas ljubi pa nam stvara zrak, hranu, daje bračnog druga ... On nam daje konkretne odgovore na naše konkretne potrebe (za disanjem, hranjenjem, zajedništvom) i to je izraz Njegove ljubavi prema nama. Dakle, ljubav nije nešto prvenstveno emotivno, iako ima pratnju emocija. Božja

108

Page 109: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

ljubav prema čovjeku i svim drugim stvorenjima ogleda se u tome što On skrbi za sve naše potrebe.

"Pogledajte samo čudesa i ljepote prirode! Mislite o njihovoj zadivljujućoj prilagodbi potrebama i sreći ljudi i svih živih stvorenja. Sunčeva svjetlost i kiša što oživljuju i osvježavaju Zemlju, bregovi, mora i ravnice – sve nam to govori o Stvoriteljevoj ljubavi. Bog ispunjava svakodnevne potrebe svih svojih stvorenja."13

Tako ni naša nesebična ljubav prema bližnjima neće se ogledati prvenstveno u tome kakve emocija gajimo prema nekome, već na spremnosti da konkretnim djelima činimo dobro bližnjima. Ljubiti Boga

"Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom" Ponovljeni zakon 6,5 / Luka 10,27

"Ljubiti Boga" znači biti Bogu poslušan u svemu što On poučava i savjetuje. Poslušnost je najvažniji izraz čovjekove ljubavi prema Bogu.

Poslušnost je plod vjere (povjerenja i predanja) koji treba proizlaziti iz cijelog čovjekovog bića: iz srca, iz razuma, iz karakternih osobina, iz volje, iz emocija, iz svijesti – to znači "ljubiti Boga svim srcem, svom dušom i svom snagom svojom"!

A na koji način čovjek guši u sebi ljubav prema Bogu? Neposlušnošću, samovoljom i buntovnošću protiv Boga i Njegove svete volje izražene kroz Deset Božjih zapovijedi, ali i kroz ostala načela i savjete.

Ljubiti bližnjeg"Ljubi bližnjeg kao samoga sebe" znači biti spreman konkretno odgovoriti na

konkretne potrebe bližnjih, kao što smo spremni udovoljavati svojim potrebama!"Ljubiti bližnjeg kao sebe" znači odnositi se prema ljudima s kojima zajedno

živimo (u obitelji, na radnom mjestu, u društvenom okružju) onako kako bismo htjeli da se oni odnose prema nama. Ljubav prema bližnjima neće se ispoljavati ako ne činimo bližnjima nekakvo zlo, nego tek onda kada prema njima budemo aktivni u činjenju dobra.

Ljubav prema neprijateljimaLjudima je teško prihvatiti načelo "ljubi svog neprijatelja". Čovjek (sam po

sebi) svog neprijatelja može jedino mrziti, željeti mu zlo i planirati osvetu. Ali moliti se za onoga "tko nam radi o glavi" može samo duhovna osoba. Ona se ne moli samo za svoje prijatelje, već i za svoje neprijatelje.

13 Ellen Gould White: „Put Kristu“ str. 5

109

Page 110: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svog Oca nebeskog." Matej 5,44.45.

Ako ovo načelo shvatimo kao potrebu da nam neprijatelji budu simpatični, emotivno privlačni i srcu dragi – tada ga nismo dobro razumjeli. A takva primjena nam i izgleda mučno (može li nam biti "srcu drag" čovjek koji nas je došao zarobiti ili uzeti život)!? Ali to ne znači da ne možemo moliti Boga za takvu osobu da se osvjedoči o svom stanju i da prestane činiti zlo. Osim molitve, možemo poduzeti i konkretna djela. Isus je objasnio ovo načelo: "Ako je gladan neprijatelj tvoj – nahrani ga, ako je žedan – napoji ga" (Rimljanima 12,20). Dakle, radi se o odgovoru na njegove konkretne potrebe (glad, žeđ), a ne o emotivnom odnosu (simpatiji ili dragosti) prema neprijatelju.

Djela ljubaviReligiozni ljudi znaju da Bog očekuje dobra djela. Zato pomoću svoje

neobraćene naravi čine određena "dobra" djela. Ali poticaj na ta djela dolazi iz sebičnog srca – pa su ta djela učinjena iz sebičnog motiva. Samopravedno srce može vršiti jedino – "djela samopravednosti", uplašeno srce – samo "djela straha", oholo srce – samo "djela oholosti". Ali "djela ljubavi" može vršiti samo novorođena osoba, jer jedino ima u sebi nesebičnu ljubav kao motiv!

Ljubav i Moralni zakon Prava ili nesebična ljubav je duhovno stanje koje je u skladu sa Božjim

moralnim načelima. Bog nam je dao mogućnost da se u nama rodi sveta ljubav kako bismo mogli biti poslušni Njegovoj volji i svim Njegovim zapovijedima. "Ljubav se sastoji u tome da živimo prema Njegovim zapovijedima." 2. Ivanova poslanica 1,6

Potreba za ljubavlju Bog je ljubav i On želi da mi živimo u ljubavi. Ali nakon pada u grijeh

čovjeku je to postalo nemoguće – jer je njime zavladao grijeh. Čak nam je postalo i nejasno što je to ljubav. Budući da je u ljudima ostala potreba za ljubavlju, oni je traže – svima je potrebna ljubav. Ali ono što ljudi jedni drugima pružaju obično je sebičnost, jer u srcu grešnog čovjeka nema nesebične ljubavi.

Netko će reći da ljudi ipak čine dobra djela. Ali to ne znači da ljudi jesu dobri. Oni samo čine dobra djela, iako nisu u svojoj naravi dobri, nego grešni; odnosno naklonjeni ka zlu, ka sebičnosti. A najsnažniji oblik ljubavi koji ljudi dožive u svom životu je snažno emotivno stanje zvano zaljubljenost – pa se često zaljubljenost uzdiže na nivo jedine prave ljubavi. A to nije točno.

Da li je ljubav pasivna ili aktivna?

110

Page 111: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Ljudi vole reći: "nisam nikoga ubio, nisam ništa ukrao – to znači da sam ja dobar." Često to možemo čuti. Kao da je dokaz moje dobrote – to što ja nešto nisam radio.

Ali Isus kaže da to što smo bili pasivni, pa zato nismo nešto činili – ne znači da zbog toga imamo zasluge kod Boga. Da bismo živjeli životom koji je Bogu po volji nije dovoljno samo negirati zlo (i tvrditi nisam ovo, nisam ono), nego je potrebno aktivno činiti ono što jest dobro.

Ali ovdje moramo naglasiti: ne treba činiti dobro samo snagom svoje volje – jer nam to ubrzo postaje mučno, nego činiti dobro snagom Svetog Duha. Tada će nam biti sasvim prirodno i spontano činiti dobro, jer ćemo "biti dobri", jer ćemo izražavati Božju silu koja djeluje u nama. Bez Svetog Duha mi možemo težiti da budemo dobri ljudi, dobri kršćani – ali djela koja ćemo činiti bit će motivirana sebičnošću – jer prave, nesebične ljubavi tada u nama nema. Rođenjem od Duha – u nama će se pokrenuti aktivan odnos prema Bogu i bližnjima.

"Sve što želite da ljudi čine vama – činite i vi njima!" Matej 7,12

ZaključakNesebična ljubav je prva u nizu mnogih pozitivnih osobina novog karaktera

koji poprimamo kada se rodimo u Isusu Kristu. Nesebična ljubav je nesebični motiv koji nas pokreće u novom životu; to je duhovno stanje u kojem živimo u odnosu vjere (a ne u odnosu pobune) prema Bogu. Bog je ljubav i mi ćemo biti Božja djeca kada budemo odsjajivali tu nesebičnu ljubav u svom životu.

Vjera

Š to je vjera ?

111

Page 112: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Iako biblijski pojam "vjera" podrazumijeva nekoliko stvari, najvažnije je razumjeti da vjera u svojoj suštini podrazumijeva odnos, i to odnos povjerenja i predanja. Za razliku od grijeha koji je odnos pobune protiv Boga, vjera je odnos povjerenja i predanja Bogu.

Preduvjet povjerenja je poznavanje karaktera. Da bi nekome mogli vjerovati, moramo znati tko je on, i kakav je. Niti Bogu ne možemo vjerovati, ako nismo upoznali tko je i kakav je On. Samo onaj tko je upoznao Božju dobrotu i ljubav, može imati povjerenje prema Bogu. A to upoznavanje se vrši kroz evangelizaciju (slušanje Kristovog evanđelja, upoznavanje Kristovog nauka i djela) i osobno osvjedočenje koje vrši Sveti Duh.

Kada odgovaramo vjerom na Božju milost mi mu izražavamo svoje povjerenje, te smo spremni predati mu svoj život – da ga vodi, oblikuje, izgrađuje i popravlja. Vjera je predanje iz povjerenja.

Iako pojam vjera ponekad označava i biblijska uvjerenja (kršćanska vjerovanja, biblijske istine), ipak je naglasak pojma "vjera" (u Bibliji) na odnosu povjerenja i predanja Bogu.

Povjerenje Bogu ogleda se u tome da vjerujemo Njegovoj riječi, Njegovoj Objavi – Bibliji. "Vjera povjerenja" je naš stav, naš odgovor na Božju ljubav kojim prihvaćamo Božju milost i Božje spasenje u Isusu Kristu. Iz povjerenja proizlazi naša spremnost da dopustimo Bogu djelovanje u našem životu. Povjerenje nas vodi ka predanju.

Predanje je čin naše volje, naša odluka kojom svoj život predajemo Bogu "u ruke". Predanje znači dopustiti Bogu da On formira naš život (naše postupke, navike), izgradi pozitivne karakterne osobine, oplemeni naše osjećaje i promijeni srce – djelovanjem Svetog Duha.

Duhovni kršćani se "vjerom povjerenja" pouzdaju u Božja obećanja, u Božje istine objavljene u Bibliji. I na taj način pokazuju da vjeruju Bogu. To je biblijska vjera! "A bez (takve) vjere nije moguće ugoditi Bogu" Hebrejima 11,6

Neki ljudi govore da je vjera nešto slijepo; nešto što nije utemeljeno na činjenicama, na dokazima, već na nekakvom osobnom uvjerenju. Ali kod duhovnih kršćana, budući da se "vjera povjerenja" temelji na konkretnim dokazima Božje ljubavi i dobrote prema čovjeku – predanje Bogu nije slijepi (iracionalni, bezumni) postupak, nego svjestan (mudar, racionalan) čin!

Kada je apostol Pavao govorio o svom odnosu prema Bogu, rekao je: "Znam kome sam vjerovao". (2. Timoteju 1,12) On nije rekao "Znam u što sam vjerovao", niti je rekao "Znam što sam osjetio". Kada vjerujemo Bogu (čiji karakter ljubavi i dobrote smo spoznali), tada ne gradimo svoju vjeru na pukom vjerovanju u "nešto", nego na živom odnosu sa Kristom; niti potvrdu za vjeru tražimo u svojim osjećajima.

112

Page 113: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Pavlu se na putu za Damask Isus objavio; on se susreo sa Isusom Kristom. Nakon tri dana provedenih u sljepoći, Bog mu pomaže da opet progleda (i fizički i u duhovnom smislu), te Pavao postaje jedan od najvećih kršćanskih misionara (Djela apostolska 9,1-15). On se tijekom svog kršćanskog života nije pouzdao samo u neka biblijska uvjerenja, niti u svoje osjećaje, već je vjerovao Bogu i predao mu svoj život. Živio je u "odnosu vjere (povjerenja i predanja)" s Bogom.

Religiozno tumačenje riječi "vjera"Za religiozne ljude obično pojam "vjera" ne znači povjerenje, već

pripadnost nekoj vjerskoj organizaciji. Često postavljano pitanje "Kojoj vjeri pripadaš?" – zapravo je pitanje "Kojoj crkvenoj organizaciji pripadaš?"

Pitanje "kojoj vjeri pripadaš" – je apsurdno jer postoji samo "jedan Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje" (Efežanima 4,5). Na žalost, mnoge kršćanske crkve su "vjeru" pretvorile u vjeroispovijest (pripadnost društvenoj religiji). A povjerenje (živi odnos vjere) pretvorile u dogme (institucionalizirana uvjerenja)!

Religioznost ne izgrađuje povjerenje prema Bogu i Njegovoj riječi. Budući da religioznost potiče susret sa obredima, tradicijom, ljudima (svećenicima, propovjednicima, guruima, "duhovnim" vođama), čovjek osobno ne upoznaje Boga, pa ne može imati povjerenje u nekoga tko mu je nepoznat. Religiozan čovjek ne može imati povjerenje prema Bogu, jer ga ne poznaje! On može znati nešto "o" Bogu, ali on Boga ne poznaje osobno. Niti Bog poznaje njega.

"Neće svaki koji Mi govori: "Gospodine, Gospodine! ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Mog nebeskog Oca. Mnogi će Mi u onaj dan reći: "Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću Tvog imena prorokovali, pomoću Tvog imena izgonili zle duhove, pomoću Tvog imena čudesa činili? Tada ću im kazati: "Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od Mene zlotvori!" Evanđelje po Mateju 7,21-23

Religiozan čovjek ne poznaje Boga, a niti Bog ne poznaje religioznog čovjeka. Pobožnost religioznog čovjeka uvijek je opterećena tradicijom, idolopoklonstvom, obredima. Zato ih Isus naziva zlotvorima, iako su u svojim očima vrlo pobožni. Takvi neće baštiniti kraljevstvo nebesko.

"Vjerovati Bogu" ili "vjerovati u Boga"Onaj tko sumnja da je svijet stvoren u sedam doslovnih dana, kako to opisuje

Biblija, onaj tko ne prihvaća postojanje Adama i Eve – taj ne vjeruje Bogu. Ako i vjeruje da Bog postoji, on Bogu ne vjeruje. Nije isto "vjerovati u Boga" i "vjerovati Bogu". Po tome se razlikuju religiozan i duhovan čovjek.

113

Page 114: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Religiozan čovjek vjeruje da Bog postoji, da na nebu ima Bog, ali ne zna što On želi od čovjeka, niti kako ga može učiniti sretnim.

On vjeruje da je Isus Njegov Sin, on zna da je Isus umro na križu i da je uskrsnuo. Pročitao je u Bibliji da je Bog ljubav, čitao je o biblijskim likovima, čuo je za događaje koje su imali stari Izraelci i Kristovi apostoli. On zna mnogo toga "o" Bogu, "o" Bibliji, "o" njenim likovima i događajima. Ali ne poznaje Boga, niti smatra da opomene koje je Bog iznosio u Bibliji vrijede i za njega.

Duhovan čovjek ne samo da vjeruje u Boga, nego on vjeruje Bogu. Ne samo da vjeruje kako Bog postoji, ne samo da zna puno o biblijskim junacima vjere, o Isusovoj nauci – nego izražava svoje povjerenje i predanje Bogu – jer je privučen Božjom ljubavlju, milošću i dobrotom koje je osobno doživio.

Vjerovati sebi, a ne BoguPostoje ljudi koji su nekada bili vjernici, a danas to više nisu. Razlozi za to su

mnogobrojni. Jedan od čestih je taj što se oni nikada nisu doista pouzdali u Boga, već u sebe. Vjerovali su svojim očekivanjima, svojim osjećajima, svojim zamislima o tome kako bi njihov život trebao izgledati. Zato im Bog nije ni mogao pomoći, jer ga istinski nisu ni trebali. A kada je nešto u životu krenulo naopako, odbacili su "takvog Boga". Nisu shvatili da su se, zapravo, razočarali u same sebe i svoja očekivanja. Iako su se predstavljali sebi kao pobožni, nisu Bogu dopustili da uđe u njihov život, jer su htjeli sami upravljati svojim životom. Za Boga nije bilo mjesta. Tek nakon razočarenja u sebe, neki od njih su napokon shvatili da moraju imati pouzdanje prema Bogu, prema onome što On želi za njihov život! Umjesto svojih zahtjeva, odlučili su slijediti Božje zahtjeve! Umjesto da se pokoravaju svojoj samovolji (svome "ja") pokorili su se Božjoj volji. Od tada su postali sretni u duhovnom životu.

"Ja vjerujem i to je dovoljno" – reći će religiozno biće. Ali to nije dovoljno. Ne spašava nas naša vjera, već Onaj kome vjerujemo. Spasenje je u osobi, a ne u našoj vjeri. Čovjek vjere ne oslanja se na svoju vjeru, već na Krista! Oslanja se na Krista svojom vjerom.

Kako se vjera rađa?Vjera povjerenja se rađa i razvija u čovjeku. Bog je onaj koji nas potiče na

vjeru (osvjedočenjem Svetog Duha o Božjoj dobroti i ljubavi). Tada se u nama rađa ona prva vjera kojom odgovaramo na Božju ljubav. Ali Bog od čovjeka očekuje da stalno aktivno odgovara na Božju ljubav – što će rezultirati stalnim rastom vjere povjerenja. Vjera je naš odgovor. Na vjeru se odlučujemo svojom voljom tako što odgovaramo na Božju ponudu milosti. Bog je onaj koji nam daje vjeru kao mogućnost, a na nama je da odlukom volje odgovorimo na ponuđenu mogućnost. Vjera je odgovor s moje strane, moj odgovor "DA" obnovi odnosa sa Bogom.

114

Page 115: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše." Luka 22,32

Kada su apostoli tražili Isusa da im dadne više vjere, On im je odgovorio da je vjera odgovor sa njihove strane.

"Apostoli zamoliše Gospodina: Daj nam više vjere!" Gospodin odvrati: "Ako zbilja imate vjeru koliko gorušično zrno, rekli biste ovom dudu – Iščupaj se s korijenom i presadi se u more! – i poslušao bi vas." Luka 17,5.6.

Kristovi učenici moraju pokazati svoju vjeru povjerenja, makar ona bila malena kao sitno zrno gorušice. I tada su moguća čuda – jer vjerom povjerenja odgovaramo na Božju milost i ljubav. Gorušično zrno je slika koja treba predstaviti snagu prave vjere. Koliko god se naša vjera ponekad, nama samima, činila malena (poput zrna gorušice) – ona je silna jer prihvaća Božje djelovanje u našem životu. I tada Bog u našem životu može činiti ono što je nama samima nemoguće.

Sve ono što je Bog učinio, sva Njegova djela ljubavi, njegova Spasiteljska milost dokazana na križu Golgote – sve to treba nas potaknuti da Njemu iskažemo vjeru povjerenja. Dakle, vjera je naš odgovor na Božju dobrotu. Rađanje vjere povjerenja potaknuo je Bog svojom ljubavlju i dobrotom.

Snaga vjere

"Ohrabri se kćeri! Tvoja te vjera ozdravila (u nekim prijevodima: spasila)!" Matej 9,22

Biblija nas upoznaje sa snagom vjere. Vjera povjerenja ja snažno sredstvo u našim rukama, kojim se može postići i ono što je prirodno nemoguće. Natprirodna izlječenja, uskrsnuća nakon smrti – mogući su kada pristupamo Kristu s vjerom. U Bibliji imamo primjere kada su ljudi pristupili ka Kristu s vjerom (s povjerenjem) da im On može pomoći – i Krist je učinio po njihovoj vjeri (npr: Matej 8,10.13. / Matej 15,28). Ali postoje i primjeri kada Isus nije mogao mnogo učiniti za ljude zbog njihove nevjere (npr: Matej 13,58).

Zbog kojeg razloga neki ljudi (koji su izašli iz Egipta, pod Mojsijevim vodstvom) nisu ušli u Obećanu zemlju? Zbog nevjere. Ostali su u pobuni protiv Boga. Nisu se htjeli pokoriti, dopustiti Bogu da promijeni njihova kamena srca. Zato nisu ušli u Obećanu zemlju. To je i poruka današnjim kršćanima. Ako zbog nevjere (unatoč svoje religioznosti) ostanu u pobuni protiv Boga, neće ući u Kraljevstvo nebesko.

115

Page 116: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"I tako vidimo da nisu mogli ući zbog svoje nevjere." Hebrejima 3,19 Snaga vjere može nam pomoći da Krist u našem životu učini nešto čime će

zadovoljiti neku našu trenutnu potrebu, izliječiti trenutnu bolest ili riješiti neki drugi problem. Ali snaga vjere nije ograničena samo na naše sadašnje potrebe. Nego vjerom povjerenja pristupamo Kristu i po pitanju vječnog spasenja. Vjerom prihvaćamo Isusovu smrt na križu Golgote kao zamjenu za naš život.

Opravdanje (spasenje) vjeromOpravdava li se čovjek vjerom ili djelima? To pitanje je vrlo važno jer govori

o tome kako možemo stajati pred Bogom kao pravednici – da li zahvaljujući svojim djelima ili zahvaljujući svojoj vjeri prema Bogu i Njegovim djelima?

Ukoliko mislimo da će nam pravednost donijeti naša dobra djela – tada ćemo se posvetiti vršenju dobrih djela, da bismo bili spašeni. To zovemo "opravdanje djelima". Ako mislimo da će nam pravednost donijeti povjerenje prema Božjim djelima, tada ćemo vjerom prihvatiti djela koja je Bog učinio umjesto nas, za naše opravdanje. To zovemo "opravdanje vjerom".

"Dakle, opravdani vjerom u miru smo s Bogom, po našem Gospodinu Isusu Kristu." Rimljanima 5,1

"Pravednik će živjeti od vjere." Habakuk 2,4 / Rimljanima 1,17

Dakle, opravdanje vjerom je jedini (biblijski ispravan) način da pred Bogom stojimo kao pravednici. Naše spasenje je potpuno ovisno o Bogu i Njegovim djelima za nas. On nas je osvjedočio da smo grešni i da nam je potrebna promjena. Ako čovjek ne želi prihvatiti Božje spasenje (na što ima pravo) – gubi pravo na vječni život. Bog je platio kaznu za naše grijehe na križu Golgote, On je uskrsnuo i pobijedio smrt. Ova Božja djela mi prihvaćamo vjerom kao temelj naše duhovnosti, i samo na taj način možemo biti pred Bogom pravedni. Zato je zapravo Krist – naša pravednost. Zajedno s Njime mi možemo stajati pred Bogom opravdani. Sami (sa svojim dobrim djelima) mi to ne možemo.

Oni koji žele zaslužiti spasenje pomoću svojih dobrih djela, ne oslanjaju se na Kristova djela. Na taj način se obezvrjeđuje Kristova žrtva. Kada bi opravdanje bilo moguće bez Krista (npr: našim dobrim djelima, tehnikama meditacije, ritualima i obredima) tada bi Kristova smrt na križu bila nepotrebna.

Opravdanje vjerom mora donijeti rod: posvećen život, djela nesebične ljubavi (koja su plod novog srca), te život usklađen sa Božjim moralnim načelima.

Zaključak:

116

Page 117: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Kao što je pobuna protiv Boga suština grijeha, i ogleda se u nepovjerenju prema Bogu – tako je i vjera prema Bogu suština novorođenja, što se ogleda u ponovno uspostavljenom odnosu (odnosu povjerenja, odnosu vjere). Osim pobune i vjere ne postoji više niti jedan oblik odnosa čovjeka prema Bogu.

George R. Knight zaključuje da sadržaj vjere čine: vjerovanje (uvjerenja), povjerenje, odnos i predanje. "To znači da se osoba opredjeljuje vjerovati Bogu, u Njega ima povjerenje, održava pozitivan odnos s Njim i predaje mu se."14

Dakle, zbog biblijski ispravnih uvjerenja u nama se razvija povjerenje prema Bogu, što rezultira uspostavom odnosa koji svoj vrhunac postiže našim predanjem Bogu. Predanje života Bogu na upravljanje, na oblikovanje i popravljanje – predstavlja najuzvišeniji aspekt vjere.

Novorođenje

Pojam novorođenja je najljepše objašnjen u Nikodemovom razgovoru sa Isusom (Ivan 3,1-17). Nikodem je bio istaknuti učitelj u Izraelu, pa ipak nije razumio ono što mu je Isus govorio o novorođenju. Zato je postavljao pitanja, a

14 Farizejski vodič u savršenu svetost, stranica 97

117

Page 118: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Isus mu je objašnjavao njegovu pravu (duhovnu) potrebu: "Trebaš se nanovo roditi"!

"Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko." Ivan 3,5

Pojam "novorođenje" govori o čovjekovoj potrebi za novim i drugačijim životom. Novorođenje se u Bibliji još naziva: rođenje odozgo, rođenje po Duhu, rođenje od Boga.

Novorođenje nam je omogućeno Kristovom žrtvom na križu. "Njegova je smrt bila, jedanput zauvijek, smrt grijehu, a njegov život – život Bogu. Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu". (Rimljanima 6,10.11.) Prihvaćanjem Kristove žrtve i uskrsnuća postajemo novorođeni: umrli smo grijehu, a oživjeli u Isusu Kristu za život u Bogu.

Bit novorođenja je umiranje grijehu i rađanje za novi život. Simbol novorođenja je krštenje. Biblijsko krštenje je uranjanje cijele osobe u vodu. Uranjanje u vodu ima simboliku umiranja grijehu (ukop u vodeni grob), a izranjanje iz vode simbolizira ustajanje u novi život.

"Zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom." Rimljanima 6,3.4.

Novorođenje nasuprot krštavanju djeceVeć smo spomenuli da se svi mi rađamo kao bića sklona grijehu. Ta naša

grešnost se ispoljava u velikoj mjeri kroz našu religioznost. Skloni smo obožavanju predmeta, obožavanju stvorenja, puni samopravednosti i sebičnosti. Najgore je što toga nismo niti svjesni, pa o sebi imamo dobro mišljenje. Jedini lijek koji postoji protiv naše grešne naravi jest novorođenje.

Moramo se nanovo roditi "od vode i Duha Svetoga", inače ćemo ostati religiozna bića cijeli svoj život. Voda predstavlja krštenje kao vanjski znak unutrašnjih promjena koje čini Sveti Duh. Zato krštenju mogu pristupiti samo odrasle osobe koje Duh Sveti može osvjedočiti o grijehu. Malu djecu ne možete pozvati na pokajanje i odgovoran život, kada su još premala za to. Zato djeca niti ne mogu biti krštena Duhom Svetim.

Kada crkvene organizacije krštavaju djecu, tu se ne radi o obraćenju (unutrašnjoj promjeni) koju Bog traži od čovjeka! Djeca budu krštena, a nakon toga počnu lutati – traže po istočnjačkim religijama, vjeruju horoskopima, bave se bioenergijom. Zašto? Zato jer krštavanje djece nema praktičnu vrijednost. Dijete

118

Page 119: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

nije spoznalo što je grijeh i nije donijelo samostalnu odluku o životu u zajednici sa Bogom.

Neobraćeno i obraćeno srceNeobraćeno srce traži "objekt" svog religijskog pouzdanja (idol, kip,

sliku, raspelo, amajliju), dok obraćeno srce ima "subjekt" svog pouzdanja – Krista.

Razlika se brzo uoči u životnim teškoćama: neobraćeno srce optužuje Boga zbog nevolja, moli se samo onda kada više nema izlaza, samu nevolju smatra dokazom Božje ljutnje na njega, potreban mu je religijski predmet koji će biti veza s Bogom.

Obraćeno srce moli i zahvaljuje uvijek, svakog dana – i u dobru i u zlu. Ne optužuje Boga za nevolje, samu nevolju smatra izvorom blagoslova, jer je to vrijeme donošenja važnih životnih odluka (nitko ih ne donosi udobno smješten u fotelji), oslanja se na Božja obećanja koja je upoznao u Bibliji.

Religioznost je osobina čovjeka koji "živi u grijehu", a duhovnost je osobina obraćenog (novorođenog) čovjeka!

"Tada će na te sići duh Jahvin ... i promijenit ćeš se u drugog čovjeka". 1. Samuelova 10,6

Promjena imena – promjena srcaU Bibliji postoji nekoliko primjera promjene imena. Tako imamo primjer kada

je Jakov (što znači Varalica) dobio novo ime – Izrael (što znači Pobjednik). Zatim imamo primjer kada je Abram dobio ime – Abraham (što znači "Otac mnogih naroda"). Progonitelj crkve Savle, je nakon susreta sa Kristom dobio novo ime – Pavao.

Što je zajedničko svim ovim osobama? U njihovom životu dogodila se unutrašnja promjena. Njihovo srce je bilo novorođeno djelovanjem Duha Svetoga. Kao potvrdu unutrašnjih promjena dobili su nova imena. Novo ime predstavljalo je početak njihovog novog života.

"Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je nastalo." 2.Korinćanima 5,17

Mudrost

Izbor je stvar voljeBiblija razlikuje dvije vrste mudrosti: zemaljsku i nebesku.

119

Page 120: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Bez sumnje govor o križu je ludost za one koji propadaju, a za nas koji se spašavamo sila je Božja, jer stoji pisano: "Uništit ću mudrost mudrih i učinit ću ispraznom umnost umnih." Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje li je istraživač ovoga svijeta? Zar nije Bog učinio ludom mudrost svijeta? Budući da svijet svojom mudrošću nije upoznao Boga u Božjoj mudrosti, odluči Bog one koji vjeruju spasiti ludošću propovijedanja. I dok Židovi zahtijevaju znakove, a Grci traže mudrost, mi propovijedamo Krista raspetog, sablazan za Židove, ludost za pogane, a za pozvane – i Židove i Grke – Krista, Božju silu i Božju mudrost, jer je Božja ludost mudrija od ljudi, i Božja slabost jača od ljudi." 1. Korinćanima 1,18-25

Da li smo mudri i kakva je naša mudrost – ogleda se u tome što odabiremo.

Naš izbor je stvar naše volje. A izbor može biti ispravan (zbog mudrosti) ili pogrešan (zbog ludosti)!

Zemaljska mudrost predstavlja izbor onoga što je trenutno dobro za nas (iako dugoročno to ne mora biti). U srcu koje ima zemaljsku mudrost nalaze se lukavstvo, sebičnost, trenutni interesi. Ova mudrost izabire ono što donosi "osjećaje" sreće. A za taj izbor dobiva ljudsko odobrenje i pohvalu.

Nebeska mudrost označava izbor dobra koje ima vječnu vrijednost. Kada izabiremo ono što nam je dobro za vječnost – mi pokazujemo nebesku mudrost. Srce ispunjeno lukavstvom, sebičnošću i trenutnim interesima ne izabire ovu mudrost, jer je njegov sustav vrijednosti drugačiji. Ali novorođeno srce spremno za poslušnost i pokornost Božjim vječnim načelima – pokazuje nebesku mudrost, jer izabire neprolazne vrijednosti. Za to biva pohvaljeno od Boga i od duhovnih ljudi. Ovaj izbor donosi pravu sreću.

LudostZa grešno srce ludost je ne izabrati ono što donosi trenutne užitke, korist i

zadovoljstvo. Njegova mudrost je utemeljena na onom što je prolazno u životu. Čovjek koji je rob grijeha, ne može i ne zna izabrati bolje, ako mu Bog u tome ne pomogne.

S druge strane, novorođeno srce ne izabire trenutno, prolazno, "osjećaje" sreće koji su plod grijeha – jer je za njega to ludost. Njegova mudrost se ogleda u izboru vječnih vrijednosti, pa izabrati sve što je manje od toga, za njega bi bilo ludost.

Možemo li birati?Živimo u svijetu koji vjeruje u sudbinu. Ljudski umovi su zarobljeni

uvjerenjem da su robovi svojih "sudbina". Netko im je "zapisao" njihov život i oni se uzalud opiru tome. "Sudbina" im donosi sve dobro i zlo, a oni bespomoćno

120

Page 121: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

iščekuju što im je to određeno. Takav stav potiče kod čovjeka pasivnost i neodgovornost za svoj i tuđi život.

Mnogi časopisi imaju horoskop, jer je većina religioznih ljudi sklona vjerovati u "sudbinu". Kineski, babilonski, aztečki ili neki drugi – horoskopi su "vjera" mnogih ljudi, pa tako i mnogih religioznih kršćana. Ljudi kažu: "Ja u to ne vjerujem, samo me zanima što piše." Čim čovjek ima potrebu znati takvo što, to znači da je opterećen time.

Duhovan čovjek nema potrebu za takvim uvjerenjima, jer ima slobodu izbora. On određuje svoju budućnost, a ne nekakva sudbina. On je aktivan graditelj svoje sreće, a ne pasivan i sugestivan lakovjernik. Krist ga je oslobodio ropstva grijehu, pa sada svojom slobodnom voljom bira Božju istinu i život sa Bogom.

Znanje nije isto što i mudrostČesto se misli da veliko znanje znači i veliku mudrost. Ali to uopće ne mora

biti točno. Budući da je mudrost sposobnost razlikovanja dobra od zla, te izabiranja onoga što je bolje – mnoge vrste znanja tu ne igraju ključnu ulogu. Tako neobrazovan čovjek može biti mudriji od visoko obrazovanog čovjeka, ukoliko izabere ono što je bolje. Mnogi obrazovani ljudi žive životom grijeha, pate zbog unutrašnjeg nezadovoljstva, robovi su svoje grešne prirode, ne vjeruju da Bog postoji ili imaju krive predodžbe o Njemu. Biti obrazovan ne znači automatski biti mudar.

Znanje koje nam je potrebno da bismo bili mudri, je znanje Božje riječi. Jer to znanje pomaže da razlikujemo dobro od zla i donosimo slobodnu odluku za DOBRO.

"Jer Jahve daje mudrost, iz Njegovih usta izlazi znanje i razboritost." Izreke 2,6.

Razlikovati dobro od zlaMudrost se ogleda u jasnom razlikovanju dobra od zla. Čovjeku koji je rob

grešne naravi, teško je jasno razlikovati dobro od zla. Njime vlada zla priroda i ona ga navodi da zlo proglašava dobrim. Tako će svako zlo predstaviti kao nešto korisno: ubijanje ljudi druge nacionalnosti je za grešnu narav samo "uklanjanje mogućih problema", opijanje alkoholom joj je "zabava i život", drogiranje joj je "tako kul (cool)", preljub je "znak muškosti", lopovluk je "snalažljivost". Grešna narav ima izgovor za svako zlo. A svaku dobrotu će proglasiti smiješnom, djetinjastom, besmislenom, staromodnom, znakom slabosti.

Samo čovjek koji je rođen Svetim Duhom može jasno razlikovati ono što pridonosi njegovom dobru, od onoga što bi mu bilo loše ili tragično. Biti mudar (u biblijskom smislu) znači jasno razlikovati dobro od zla (na osnovu spoznaje Božje istine), kako bi se uvijek moglo izabrati dobro.

121

Page 122: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Mudri SalomonSalomon je bio sin kralja Davida, kojeg je naslijedio na izraelskom prijestolju.

Kao mladić koji se susreo sa ponudom da postane kralj, shvaćao je da nema predispozicije za kralja. Molio se Bogu da mu dadne mudrosti. Bog mu je dao mudrost kakvu nije imao nitko prije, ni poslije njega, a uz to još bogatstvo i slavu. Za sve to Bog je imao samo jedan uvjet: "ako" bude stupao Božjim putovima i držao se Njegovih zakona i zapovijedi. (1. Kraljevima 3,5-14)

Budući da je Salomon bio poslušan Bogu, bio je blagoslovljen. Postao je najmudriji čovjek na svijetu, izuzetno bogat i slavan. Glas o njegovoj mudrosti proširio se širom svijeta.

Na žalost, Salomon nije ostao vjeran Bogu. Kada je dobio sve zemaljske blagoslove, oni su za njega postali prokletstvo. Salomon se uzoholio zbog onoga što je imao: kraljevski položaj, mudrost, bogatstvo, slavu i puno žena. Imao je ukupno tisuću žena! Većina od njih su bile strankinje, kćeri okolnih poganskih kraljeva s kojima je Salomon ulazio u saveze. I upravo te žene su ga malo-pomalo odvukle u neposlušnost Bogu. Počeo je graditi uzvišice na kojima su one mogle obožavati svoje poganske bogove. Polako ih je i sam Salomon počeo štovati.

"Jahve se razgnjevi na Salomona, jer je okrenuo srce svoje od Jahve, Boga Izraelova koji mu se dva puta javio, i koji mu je baš tada zabranio štovati druge bogove, ali on nije držao te zapovijedi." 1. Kraljevima 11,9.10.

Nakon što ga je Bog opomenuo zbog njegovog grijeha. Salomon je shvatio da je sagriješio. Kasnije je napisao knjigu "Propovjednik", u kojoj opisuje besmislenost života. Unatoč svem bogatstvu, slavi, moći koje je imao – zaključio je: "Život je zapravo besmislen".

Je li život doista besmislen? Nakon svih ovozemaljskih uživanja i zadovoljstava Salomon je zaključio: čitav čovjekov život je isprazan. Zašto?

Zato što sve prolazi. Zato što starimo i umiremo i ostavljamo sve na ovome svijetu. Zato što se i dobri i loši muče, bore, trude – a sve je to uzaludan napor. "Sve na ovome svijetu je isprazno" – tako započinje svoju biblijsku knjigu pod nazivom "Propovjednik".

Kada će čovjeku život biti isprazan? Onda kada zanemaruje vječne vrijednosti i Boga koji je izvor života. Budući da živi za trenutačna zadovoljstva i grešna "uživanja" – posljedica je ispraznost života. Ali život može dobiti pravi smisao onda kada čovjek obnovi svoju zajednicu s Bogom!

Pred kraj svog života Salomon je uvidio da je život bez Boga besmislen. Samo život u poslušnosti Bogu, život usklađen sa Njegovim zapovijedima, ima smisla.

122

Page 123: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Sve drugo je prolazno, beznačajno, isprazno. Na kraju svoje knjige "Propovjednik" zapisao je:

"Čujmo svemu završnu riječ: "Boj se Boga, izvršuj Njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek." Jer sva će skrivena djela, bilo dobra ili zla, Bog izvesti na sud." Propovjednik 12,13.14.

Što je uzrokovalo Salomonov pad? Ono što je imao i ono što je bio. Imao je moć, slavu, bogatstvo; bio je kralj, mudrac. Dokle god je bio u zajednici s Bogom, te njegove vrijednosti bile su na pravom temelju, pa su bile njegove vrline. Ali, od trenutka kada je odlučio postati neposlušan Bogu i usprkos Božjoj zabrani oženiti se ženama tuđinkama (koje nisu bile Izraelke) – počeo je njegov pad. Sada su sve njegove vrijednosti izgubile svoj pravi temelj. Salomon je uzdizao sebe zbog svoje mudrosti, slave i bogatstva. Započeo je svoje kraljevanje s nebeskom mudrošću, jer je izabrao neprolazno i vječno – život u poslušnosti Bogu, u pokoravanju svoje volje Božjoj volji. Ali malo-pomalo zbog svojih vrijednosti se uzoholio i počeo gubiti pravi temelj pod nogama. Pao je pod utjecaj zemaljske mudrosti, postao je samovoljan. Tek nakon što mu se Bog opet obratio i suočio ga s njegovim grijehom – Salomon se trgnuo i uvidio kako je nisko pao (iako su ljudi u njemu i dalje vidjeli bogatog, slavnog i mudrog čovjeka). Jedino što mu je preostalo bilo je poniziti se pred Bogom i početi ispočetka živjeti životom poslušnosti – vratiti se nebeskoj mudrosti.

Većina od nas nikada neće biti na Salomonovom mjestu. Nećemo biti kraljevi, nećemo biti toliko slavni ni bogati, pa mislimo da nećemo niti imati ovakve probleme. Ali to nije točno. I mi se možemo uzoholiti samo zbog onoga što imamo ili zbog onoga što jesmo. Ako smo direktori u poduzeću, uspješni sportaši ili glazbenici, ako smo bogati ili vrlo obrazovani, ako imamo društveni ugled ili slavu, ili smo mladi i lijepi – sve to može postati povod za našu oholost. Ukoliko izgubimo zajednicu s Bogom, doći će dan kada ćemo uvidjeti da je sve na ovom svijetu isprazno (jer smo izabrali zemaljsko, prolazno). Ali Bog će nas i tada strpljivo čekati da se vratimo k Njemu, i na taj način pokažemo nebesku mudrost!

"Po Njemu ste vi u Kristu Isusu, koji nam postade mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i otkupljenje" 1. Korinćanima 1,30

Volja i karakter

Volja je jedno od osnovnih obilježja čovjekove osobnosti. To je čovjekova sposobnost donošenja odluka, sposobnost izbora: DA–NE, ZA–PROTIV,

123

Page 124: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

HOĆU–NEĆU. Čovjekova volja je slobodna jer može samostalno vršiti ove odabire, samostalno donositi odluke.

Volja nas čini samostalnim, ali i odgovornim bićima. Kada je Bog stvorio čovjeka, stvorio ga je kao biće sa slobodnom voljom. Dobio je slobodu izbora, što ga čini različitim od robota, kao i od životinja.

Čovjeku je dozvoljeno da svojom slobodnom voljom može činiti suprotno od onoga što mu je korisno i potrebno, suprotno od njegova dobra. Budući da je nakon stvaranja Adam bio u potpunosti poslušan Bogu, On je svojom slobodnom voljom živio životom dobrote, vjernosti i poslušnosti. Tako je bilo sve do dana kada su Adam i Eva (potaknuti Sotoninim lažima) donijeli slobodnom voljom odluku suprotnu Božjoj volji.

Donijeli su odluku pobune protiv Boga, što se zove grijeh. Izabrali su neposlušnost Bogu. Da su znali koliko strašne posljedice će to izazvati, nikada to ne bi uradili. Kasnije, kada su vidjeli mrtvo tijelo svog sina Abela, kojeg je ubio njegov brat Kajin, suočili su se sa najstrašnijim posljedicama pogrešnog odabira svoje slobodne volje. I od trenutka njihovog pogrešnog izbora, čitavo čovječanstvo, svi njihovi potomci – žive u neprijateljstvu s Bogom. Svi smo mi Božji neprijatelji, jer nas vode grešni, sebični motivi koji su neprijateljski prema Bogu. Svojim grijehom Adam i Eva su na sve svoje potomke prenijeli narav koja je buntovna prema Bogu.

Kakvo je stanje svijeta u kojem živimo ne moramo posebno pojašnjavati. Zločini, nasilja, ratovi, borba za interese, sebičnost i bezobzirnost – sve je to sastavni dio naše svakodnevice. Ako netko i želi živjeti drugačije, ne pronalazi u sebi snagu za to. Zato smo svi mi ovisni o Božjoj snazi. Da bi nam ta snaga bila na raspolaganju moramo pravilno usmjeriti svoju volju. Ona se mora povezati sa Božjom voljom, pa će nam tada Bog dati snagu (silu) za duhovan život. Ukoliko želimo dobiti snagu od Boga, ali ne želimo biti poslušni Njegovoj volji – nećemo dobiti niti Njegovu snagu. Svoju volju moramo dragovoljno pokoriti Božjoj volji.

Volja je usko vezana s karakteromVolja je "kralježnica karaktera". Osobine volje čine temeljne crte karaktera,

pa naša volja, u velikoj mjeri, utječe na formiranje karaktera. Karakter predstavlja skup osobina koje čine našu osobnost, našu

jedinstvenost. Ljudi se međusobno jako razlikuju po karakterima, zato što se jako razlikuju po karakternim osobinama. Tako postoje hrabri ljudi, ali i kukavice; poštenjačine, ali i "prodane duše"; razumni, ali i nerazumni; suosjećajni, ali i bezobzirni ljudi.

Ove razlike među ljudima posljedica su mnogih osobina njihovih karaktera. Budući da su naša srca (po svojoj prirodi) zla, vrlo nam je lako i jednostavno

124

Page 125: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

prihvatiti i razviti loše karakterne osobine. Tako znamo da osobe na koje nije vršen nikakav odgojni utjecaj, same od sebe razvijaju loš karakter. Ali oni ljudi koji su izloženi odgoju, ipak uspijevaju (unatoč svojoj zloj prirodi) razviti neke dobre osobine svog karaktera. Tako ima ljudi koji su puni razumijevanja, suosjećanja, spremnosti na pomoć (iako nisu oslobođeni sile grijeha koja ima vlast nad njima). Oni pokazuju dobre karakterne osobine. A da bi bili sasvim na strani dobra potrebno im je novorođenje, kako bi grijeh izgubio vlast nad njima.

Osobine pokrenute voljomNeke od osnovnih čovjekovih osobina potaknutih voljom su: odlučnost,

smjelost, inicijativnost, hrabrost, aktivnost, upornost, borbenost, nekolebljivost, ustrajnost, marljivost, samoodricanje, požrtvovnost, prihvaćanje dužnosti i odgovornosti.

Ove "osobine pokrenute voljom" formiraju značajan dio našeg karaktera. One nas određuju kao samostalna i odgovorna bića (ili kao plašljiva i neodgovorna bića – kada postupamo suprotno od njih). Postoje i loše karakteristike volje poput neodlučnosti, pasivnosti, plašljivosti, lijenosti, neodgovornosti i slično.

"Samostalno" biće nije isto što i "samovoljno" biće. Samostalnost koja nam je potrebna odnosi se na samostalno odlučivanje, razmišljanje, zaključivanje i djelovanje. To znači da trebamo razvijati te osobine kod sebe, a ne prepustiti drugim ljudima da to čine umjesto nas. Ali samostalnost ne označava samovolju. Naročito ne samovolju u odnosu na Božju volju.

Čovjek jake volje vlada svojim postupcima, uporan je i dosljedan, principijelan i odvažan. Bog želi da budemo takvi, a naročito kada trebamo živjeti u skladu sa Njegovom voljom. On želi da hrabro i nekolebljivo stojimo na strani istine i vjernosti – "pa makar se i nebo srušilo". Zato čovjeka jake volje zovemo jakim karakterom. Postoje i ljudi jake volje da čine zlo. Takva odlučnost vodi čovjeka u sigurnu propast.

Osim voljne čvrstine i odvažnosti (u dobru), Bog želi da imamo i nježnost i obzirnost prema ljudima, spremnost na požrtvovnost i samoodricanje radi tuđeg dobra. Želi da suosjećamo sa tužnima, i da se radujemo sa radosnima.

Čovjek slabe volje je kolebljiv, lijen, nedosljedan, površan, neodgovoran, nesamostalan, neprincipijelan, podložan nagovaranju i sugestiji. Zato čovjeka slabe volje zovemo slabim karakterom. Budući da mnogi ne žele ulaziti u sukobe s drugim ljudima (naročito onima na pozicijama moći, ili sa osobama jače volje) mnogi žive kolebljivo, prevrtljivo, pod tuđim utjecajima, podložni sugestijama, bez dovoljno povjerenja u sebe i svoje vrijednosti. Zato ima tako puno prevrtljivosti kod ljudi. Danas kažu jedno, a sutra tvrde da to nisu nikada ni pomislili. Danas bi dali život za nešto, a sutra to smatraju nevažnim. S nama u

125

Page 126: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

društvu pričaju jedno, a "čim im okrenemo leđa" pričaju sasvim drugo. Radi se o lošim karakternim osobinama.

Snaga karaktera ovisi o jačini volje, koja se ogleda u svladavanju teškoća. Najbolja sredstva za izgradnju i jačanje volje jesu napori i teškoće (u radu, u učenju, u pobožnosti, u životnim teškoćama). To može biti jedan od razloga zašto Bog dozvoljava iskušenja i teškoće u našem životu – da bismo ojačali u vjernosti i u dobroti.

Iako ljudi obično ne vole teškoće, napore i iskušenja – to je za nas najblagoslovljenije vrijeme. Nitko se ne mijenja onda kada mu je ugodno, fino i sigurno u životu. Tek u problemima, nevoljama i opasnostima mi donosimo životno važne odluke, naša volja jača. Zato je to najblagoslovljenije vrijeme za nas (a mi se često jadamo zbog nevolja, umjesto da ih prihvatimo kao blagoslov).

Životne teškoće razotkrivaju na čemu smo zidali: "na stijeni" ili "na pijesku". Budući da "stijena" označava Boga, to znači da smo svoj život gradili na sigurnom osloncu: Božjoj riječi i Božjoj ljubavi. Kada dođu životne nevolje i problemi mi im se uspješno odupiremo jer smo "zidali kuću na čvrstoj stijeni". S druge strane "pijesak" je slika života neposlušnog Bogu. Kada dođu životne nevolje i problemi – naša kuća (sve što smo gradili u svom životu) ruši se – jer je postavljena na pogrešnom osloncu: na samovolji umjesto na poslušnosti Božjoj volji; na pijesku umjesto na stijeni! (vidi Matej 7,24-27).

Često zli ljudi prisiljavaju dobre da rade ono što ne žele. Ne poštuju čovjekovu slobodu izbora, njegovu slobodnu volju, nego pod prijetnjama vrše pritiske da čovjek učini ono što inače ne bi učinio. Ponekad nas blokira strah od odgovornosti za naš život. Ponekad smo uplašeni ozbiljnošću i veličinom djela koje Bog postavlja pred nas. Što nam je činiti u takvim situacijama? Poslušajmo što Bog poručuje:

"Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo, da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš s tobom je Jahve, Bog tvoj." Jošua 1,7-9

Da bismo bili sretni Bog savjetuje da ne skrećemo ni desno, ni lijevo od jasne i istinite Božje riječi. Svojom voljom se moramo odlučiti da ćemo Bogu biti poslušni (Samo budi odvažan i hrabar /volja/ da sve učiniš vjerno /poslušnost/ prema naredbama /Božja riječ/)

126

Page 127: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Budući da svi mi (kao i Jošua) imamo i pokazujemo svoje slabosti, Bog nam je spreman pomoći i ohrabriti nas, ojačati našu volju. U situacijama kada vidimo da nam nedostaje volje, snage, odlučnosti, strpljivosti (i mnogo drugih vrlina) – oslonimo se na Boga i Njegovu snagu. Ona je uvijek jača od snage najjačih ljudi, uvijek moćnija od snage zlih ljudi koji nas ucjenama, pritiscima i prijetnjama žele prisiliti da donesemo odluke ili počnemo živjeti suprotno Božjoj volji.

Bog od nas zahtijeva da u trenucima iskušenja, problema i opasnosti čvrsto vjerujemo Njemu i Njegovoj snazi. Dok će se mnogi ljudi uplašiti i popustiti pred opasnostima i iskušenjima, duhovan čovjek će ostati čvrst u svojoj odlučnosti da ne prekrši svoj Savez sa Bogom. To mu je važnije od svega drugog, pa ne popušta u iskušenju, niti u opasnosti. Bog je njegova Stijena na kojoj je "zidao" i u trenucima "oluje" ta nepomična stijena daje neslomljiv oslonac.

Zahvaljujući Savezu sa Svemogućim Bogom, duhovni ljudi izdržavaju i najveća iskušenja. Mi imamo i pokazujemo svoje slabosti, ali Bog je snažniji od svih problema s kojima se možemo susresti. Zato nemojmo okolišati, nego se s povjerenjem oslonimo na Njegovu snagu u najtežim životnim situacijama!

Duhovni ljudi su svoju volju pokorili Božjoj volji. Životne teškoće i zli ljudi vrše pritiske na njih, a i sami imaju svojih slabosti. Ali, budući da se oslanjaju na Boga i na Njegovu snagu, oni pobjeđuju zbog zajednice s Njime. Kada su u Savezu s Bogom – oni su nesavladivi, jer je Najjači na njihovoj strani!

Volja i spasenjeBog nas poziva da ostavimo grijeh, kako bismo bili istinski sretni. Budući da

mi to, sami po sebi, nismo u stanju učiniti, On nam daje snagu za to. Na nama je samo pitanje volje: želimo li to ili ne!

Boga odabiremo svojom voljom! Spasenje koje nam Bog pruža nije stvar naših djela, već odabir naše volje!

Izbor spasenja je napor naše volje. To je jedino što Bog zahtijeva od nas, da bi naša grešna priroda bila pobijeđena. Sve drugo što nam je potrebno za spasenje čini On, jer je sve drugo nama nemoguće!

"Ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti" Jošua 24,15

"Život dakle biraj, ljubeći Jahvu Boga svoga, slušajući Njegov glas, prianjajući uz Njega da živiš ti i tvoje potomstvo." Ponovljeni zakon 30,15.19.20.

Čovjeku nije ponuđeno da svojim naporima ostvari spasenje, već da ga izabere svojom slobodnom voljom. Duhovan čovjek pokorava svoju volju Božjoj volji: "…ali ja sam vršio volju Jahve, Boga svojega." Jošua 14,8

127

Page 128: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Kada smo ispravno razumjeli divne Božje karakterne osobine (ljubav, dobrotu, vjernost) tada smo spremni izabrati Ga svojom slobodnom voljom. Tada Bog čini čudo novorođenja u našem životu.

Novorođenje i voljaKada grešnik pokori svoju volju Svetom Duhu, to dovodi do promjene

njegovog života!

"I sići će na tebe Duh Gospodnji, i postat ćeš drugi čovjek" 1. Samuelova 10,6

"Duh svoj metnut ću u vas, i učinit ću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete." Ezekijel 36,27

Neobraćen grešnik nije pokorio svoju volju Svetome Duhu, pa nije ni došlo do "novorođenja". Zato on nastoji vršiti Božju volju svojim naporima, naporima svoje volje. Budući da mu je srce ostalo rob grešne naravi, za njega je to veliki napor.

S druge strane, obraćeni grešnik u kojem djeluje Božji Duh može radosno živjeti u skladu sa Božjim zahtjevima. Za njega to više nije teškoća:

"Zapovijesti Njegove nisu teške" 1. Ivanova 5,3 "Breme je moje lako" Matej 11,30 "Milina mi je, Bože, vršiti volju tvoju. Zakon tvoj duboko u srcu ja

nosim." Psalam 40,9

Osobine čovjekovog karakteraPokušat ću ukratko predstaviti osnovne značajke karaktera. Osim razumskih,

emotivnih i voljnih osobina – čovjek posjeduje i karakterna obilježja (ili karakterne osobine) koje čine naš karakter, našu osobnost. Osim njih čovjek još ima i stavove, ukus, temperament i druge osobine koje ga čine jedinstvenom osobom. Ne postoje dvije iste osobe, ali postoje određeni tipovi osobnosti.

Značaj karaktera koji formiramo tijekom svog života je neizmjeran. Samo karakter možemo prenijeti u vječni život! Nikakve predmete, imovinu i slično ne možemo ponijeti sa sobom u vječnost.

Pomoću sljedeće tablice predstavimo pozitivne (razumske, emotivne, voljne i karakterne) osobine čovjeka:

ČOVJEK

128

Page 129: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

RAZUM EMOCIJE VOLJA

KARAKTER ili OSOBNOST(čine ga karakterne

osobine)svijestrazmišljanjespoznavanje učenjeuspoređivanjeprocjenjivanjezaključivanje

radostsrećaveseljesuosjećanjetugažalostzaljubljenoststrah

odlučnosthrabrostinicijativnostaktivnostupornostpožrtvovnostborbenostnekolebljivostustrajnost

ljubavvjernostpoštenje

skromnostpravičnost

iskrenostmilosrđezahvalnostnesebičnostplemenitostsamoodricanje

ZaključakVolja je jedna od najvažnijih čovjekovih osobina. Bez nje bismo bili samo

roboti. Naša volja je slobodna za donošenje odluka bilo koje vrste, pa tako i za one odluke koje će naš život usmjeriti u život poslušnosti Bogu.

Razapeti svoje " ja "

"Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi.Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga." Matej 16,24.25.

U ovoj Isusovoj izjavi dolazimo do dvije ključne stvari u kršćanskom životu: "odreći se sebe" i "uzeti svoj križ". Što nam to Isus poručuje?

129

Page 130: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Pronaći sebe" ili "odreći se sebe"?"Gnoti seuton" ("spoznaj sam sebe") je grčka izreka pripisivana filozofu

Talesu. Stajala je kao natpis na hramu starogrčkog boga Apolona u Delfima. U tom hramu je bilo najpoznatije grčko proročište.

Ova zamisao da čovjek, kao vrhunac svoje spoznaje treba spoznati sam sebe, raširena je u većini religija. Ali Biblija savjetuje nešto sasvim suprotno. Budući da je naša priroda grešna, Isus nije rekao: "Tko hoće za mnom ići neka nađe sebe", nego: "Tko hoće za mnom ići neka se odrekne sebe" (Matej 16,24)

Duhovnost je umiranje sebi, svome grešnom "ja", dok religioznost teži pronalaženju i uzdizanju sebe, svoga "ja". Čovjek ne može u samome sebi naći smisao života, dobrotu, istinu, vjernost, vječnost – jer ih ne posjeduje. Međutim, lažna pobožnost upravo teži k tome. Ona upućuje čovjeka da se upušta u meditacije, sjedinjenje sa "božanskim silama", uzdizanje na "više razine svijesti" i slično – sa ciljem da u samome sebi pronađe vječne vrijednosti. Ali uzalud!

Spoznaja sebe može rezultirati samo osvjedočenjem o vlastitoj bijedi, grešnosti i nemoći. U čovjeku nema dobra na koje bi se on mogao osloniti ili pouzdati. "A ne znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep, i gol". (Otkrivenje 3,17)

Čovjek u samome sebi traži dobrotu, pravednost, istinu. Umjesto da sve to traži u samome Bogu. Naše grešno srce, samo po sebi, ne može se poniziti i priznati da nema svoju vlastitu dobrotu. Ono nikoga ne treba, samo je sebi dovoljno, jer o sebi misli sve najbolje. Umjesto da se odrekne sebe, ono se odriče Krista koji razotkriva njegove sebične motive. Zato mnoge knjige danas savjetuju "Slijedi svoje srce", "Vjeruj sebi", "Bog je u tebi" i slično. Ovakve izjave laskaju sebičnom "ja" i potiču čovjeka na povjerenje u sebe samog. Biblija nas upozorava da je to put u propast, a ne put u život.

Rješenje čovjekove bijede je u spoznaji Krista – njegove ljubavi, njegove milosti i njegove pravednosti. Kada pronađeš Krista, sve o tebi će ti biti jasno. Lažna pobožnost poziva čovjeka u "viša stanja svijesti", a zatim ga zarobljava u zablude i varljiva čudesa. Na kraju ga spušta ispod nivoa životinje: u "pobožnoj" Indiji krava je sveta životinja, dok je ljudski život beznačajan!? Farizeji su dozvoljavali da se subotom spasi ovca, ali ne i da se pomogne bolesnom čovjeku. To je rezultat traženja dobrote, istine i pravih vrijednosti u sebi.

S druge strane, Krist nas poziva da se odreknemo sebe. Ako mislimo da time gubimo nešto dragocjeno – varamo se. Biblija razotkriva našu bijedu, ograničenost, neznanje i sklonost zlu. Zar je to nešto dragocjeno? Budući da svaki grešnik ima o sebi lijepo mišljenje, o ovakvom našem lošem stanju mora nas Bog osvjedočiti. Tek tada, kada prepoznamo svoju bijedu – spremni smo "odbaciti sebe". A kada to učinimo iznenadit ćemo se kako nismo ni na kakvom gubitku.

130

Page 131: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Kada se odreknemo sebe, mi se odričemo svoje zle naravi, mnogih zabluda koje su bile naši životni svjetonazori, mijenjaju se naši prioriteti i život dobiva ispravan smisao. Odricanjem sebe (svoga grešnog "ja"), odrekli smo se upravo svega onoga što nas je ometalo, sputavalo, ponižavalo. Time nismo osiromašili, već smo obogatili svoj život.

"Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga." Matej 16,24.25.

Uočimo sljedeći paradoks. Lažna pobožnost teži sačuvati naš život onakvim kakav jest (grešan, buntovan protiv Boga), pa će to rezultirati gubitkom pravog (vječnog) života. S druge strane, prava pobožnost traži da se odreknemo sebe, svoga grešnog života, što će rezultirati pronalaženjem vječnog života u Isusu Kristu.

Pronašavši Krista, pronašli smo ujedno i sebe, jer On našem životu daje izvorni smisao.

Što znači "uzeti svoj križ"?Isus nas poziva da, ukoliko hoćemo ići za njim, uzmemo svoj križ i slijedimo

ga. Što to znači? Isus je uzeo svoj križ da bi se u Njegovom životu ispunila Božja volja – smrt radi naših grijeha. Isus je razapet radi toga da postane naš Spasitelj. Ali prije razapinjanja Isus je vodio snažnu borbu u Getsemanskom vrtu. Tu se vodila borba onog "pravog iskušenja", kojem je Adam popustio. Ali Krist je pobijedio.

U čemu je bit onog "pravog iskušenja"? Adam je bio upoznat sa Božjom jasnom zabranom: nije smio ubrati plod sa drveta spoznaje dobra i zla (Postanak 3,16.17.). Ali Adam i Eva su prilikom iskušenja pokazali da su neposlušni Božjoj volji. Umjesto da ostanu vjerni Božjoj volji, oni su postupili po svojoj samovolji. I tako pali u grijeh.

Isus u Getsemanskom vrtu, svjestan da ide na križ, da ide u smrt, u molitvi svome Ocu kaže: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!" (Matej 26,39) Isus je uplašen i u tjeskobi (Marko 14,34), ali ne želi niti sada, kao što nije niti jednom tijekom svog života na Zemlji, vršiti svoju volju – ne želi činiti ono što sam želi – nego svoju volju pokorava Božjoj volji. U toj borbi je Adam izgubio, ali Isus je pobijedio. Isus je (unatoč strahu i tjeskobi) prihvatio raspeće – jer je to bio izraz Božje volje.

A ja? Zašto Isus kaže da ja moram uzeti svoj križ? Zar i mene treba "razapeti"? Da, i ja moram pristupiti "razapinjanju". "S Kristom sam razapet na križ; živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni." Galaćanima 2,19.20.

Dakle, i ja moram pristupiti "razapinjanju", i to upravo "razapinjanju" moga "ja". Zašto naše grešno "ja" treba "razapeti"? Zato da bi se u mom životu ostvarila

131

Page 132: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Božja volja, a ne moja volja. Da se ne bih povodio za svojom samovoljom, nego da bih se pokoravao Božjoj volji.

A što je Božja volja za mene? To da okrenem leđa zlu i prihvatim Božju ponudu milosti u Isusu Kristu, da svoje odluke pokorim Božjim istinama, da dopustim Bogu da moje grešno srce koje je prirodno ispunjeno sebičnošću, ohološću i drugim zlima – ispuni svojom ljubavlju, da Krist živi u meni.

Da bi to bilo moguće provesti u našem životu, potrebno je pobijediti naše grešno "ja". Potrebno je pobijediti našu samovolju, grešno srce koje vlada našim životom. Naše grešno "ja" treba "razapeti", mi trebamo umrijeti grijehu, kako bi se u nama rodio Krist. Tada našim bićem neće više vladati grešno "ja" sa svojim zlim prohtjevima i sklonostima, već Krist sa svojom ljubavlju i milošću. Ali grešno "ja" ne umire bez borbe. Samovolja se buni protiv umiranja, protiv predaje Bogu. "Razapinjanje" svoga "ja" je najteža bitka koja stoji pred nama, jer je grešnom srcu nešto najgore izgubiti vlast nad voljom.

Ljudi vole svoje životne teškoće povezati sa Kristovim mukama. Pa kažu "mučim se kao Isus na križu". Ali suština križa nije muka (mučenje), nego pokoravanje volje Bogu. Dakle ovakva usporedba je potpuno promašena.

Cilj "razapinjanja" grešnog "ja" je slamanje samovolje i otvoreno priznanje da smo ovisni o Bogu u svim aspektima svog života. "Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga; a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga." (Matej 16,25)

Onaj tko sebično čuva svoj grešan život, svoje grešno "ja" – izgubit će vječni život; a onaj tko u Isusu Kristu izgubi svoj grešan život, svoje grešno "ja" – naći će vječni život. Neobraćen čovjek čvrsto brani svoj život (svoje stavove, mišljenja, navike, odluke – svoje "ja") pravdajući to svojom slobodom, svojim pravom. Ali obraćen čovjek se dragovoljno odriče dijela svoje slobode – svoje samovolje – da bi se pokorio Božjoj volji. Jer zna da ta samovolja proizlazi iz sebičnog grešnog srca, srca kojim vlada pobuna protiv Boga, protiv Njegove volje.

Pri tome se obraćen čovjek ne odriče svoje volje, nego ju predaje sili Svetog Duha koji ju preobražava. Volja ostaje i dalje dominantna sila u životu, ali budući da je obraćena, ona je sada usklađena sa Božjim moralnim načelima. Time kršćani ne postaju roboti, nego živa i sretna Božja djeca. Više ih ne vodi samovolja, nego se vlastitim izborom pokoravaju Božjoj volji. I to svakodnevno.

"Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi!" Luka 9,23

Svakoga dana mi moramo "razapinjati" svoje "ja", jer ono želi "sići sa križa" i preuzeti vlast nad nama, nasuprot Kristu. U nama se svakoga dana budi grešna želja da "ja budem svoj bog". Ali dokle god Božja sila "razapinje" to "grešno ja",

132

Page 133: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

a svojom slobodnom voljom prihvaćamo Kristovu vladavinu u našem srcu – sigurni smo da ostajemo "u Kristu" i da Krist ostaje u nama.

Krist se odupro onom "pravom iskušenju" – da ne ode na svoj križ, ili da siđe s križa. Da je tako učinio, tada ne bi pokorno izvršio Očevu volju, nego svoju volju. Tamo gdje je Adam pao (zbog izvršenja svoje volje) Krist je uspio. Adam i Eva su pali pred "suštinskim iskušenjem" kada su stavili svoju volju u središte svog života, kada su se pobunili protiv Boga i Njegove vladavine – pa svome "ja" (sebi samima) predali upravljanje nad svojim životom – koje je pripadalo Bogu.

Iako čovjeku različite stvari mogu predstavljati iskušenje (ne jesti između obroka, kupiti nešto ili ne kupiti …) ono "pravo iskušenje" je ispit vjernosti i pokornosti Bogu. A sastoji se u tome hoćemo li svoju volju pokoriti Božjoj volji, ili ćemo u svome životu provoditi samovolju.

Početna faza "razapinjanja" je dolaženje Isusu radi opravdanja i novorođenja. A posvećen život predstavlja život križa. Isus je rekao učenicima da uzimaju svoj križ svakoga dana i da ga slijede (Luka 9,23). Kao što je ono "pravo iskušenje" za Krista bilo to hoće li činiti svoju volju, a ne Očevu volju (pa ne otići na križ ili sići s križa) – isto je i sa nama. Za duhovne kršćane uvijek postoji opasnost da siđemo sa svog križa i da ljudima uzvratimo po svojoj volji, da postanemo sami svoji bogovi, te donesemo odluku poput Adama, a ne poput Krista. Iako nakon obraćenja grijeh gubi vlast nad čovjekom, grijeh nije nestao. Zato svakodnevno moramo nastaviti s priznanjem, posvećenjem i opravdanjem.

Duhovan čovjek prihvaća svojom voljom razapinjanje svoje egocentričnosti, te novi život u Kristu (kristocentrični život).

"S Kristom sam razapet na križ; živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni." (Galaćanima 2,20). Duhovan čovjek nije mrtav; on je živ, ali više ne živi u njemu sebično "ja" (koje je razapeto na njegovom križu), nego živi Isus Krist i Božja volja. Život križa je život samopožrtvovne ljubavi i služenja drugima.

Unutrašnja borba u čovjeku

Živjeti "po tijelu" ili "po duhu"

"Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je." Ivan 3,6

Iako svi ljudi žive "u tijelu" (fizičko tijelo je naš sastavni dio), ipak postoji razlika među ljudima: jer jedni žive "po tijelu", a drugi žive "po Duhu".

133

Page 134: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Biblija ne osuđuje čovjekovo tijelo (fizičku komponentu koja je normalna i bez nje ne bismo mogli postojati) nego je ovdje izraz "tijelo" upotrijebljen da bi predstavljao grešnu narav, nemoral, ono što je suprotno duhovnim vrijednostima. Biblija zato "tijelo" (grešnost) suprotstavlja "duhu" (moralnom životu, duhovnim vrijednostima) koji je plod vodstva (Svetog) Duha.

"Živite po Duhu, pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela, jer tijelo teži protiv duha, a duh protiv tijela. Da, to se dvoje međusobno protivi..." Galaćanima 5,16.17.

Živjeti "po tijelu" označava život ispunjen grijehom. Čovjek koji tako živi je "tjelesan", odnosno robuje grijehu. I zato u njegovom životu grijeh rađa svoje plodove: "bludnost, nečistoću, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađe, ljubomornost, srdžbu, sebičnost, razdore, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe…" (Galaćanima 5,19-21).

Živjeti "po Duhu" označava život novorođenog čovjeka u kojem živi Isus Krist. On je duhovan, odnosno dijete je Božje. Njega vodi Sveti Duh koji u njemu donosi svoj plod: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krotkost, uzdržljivost. (Galaćanima 5,22)

Isus je na kraju jednog važnog govora rekao: "Duh je onaj koji oživljava, a tijelo ne vrijedi ništa. Riječi koje sam vam ja rekao jesu duh i život." (Ivan 6,63). Tim riječima Isus je suprotstavio "Duh" i "tijelo". Suprotstavio je "vodstvo Svetim Duhom" i "život po vlastitom mišljenju, vlastitim sklonostima, vlastitoj volji". A zatim je objasnio gdje možemo pronaći "duh i život": u Njegovim riječima!

Iako svi ljudi moraju umrijeti nakon određenog broja godina života, ipak na

Zemlji postoje dvije grupe ljudi: oni koji umiru "u grijehu" i oni koji umiru "u Kristu". Zato, iako naizgled svi ljudi jednako završavaju svoj život, ipak Bog obećava nagradu onima koji za vrijeme svog života odaberu Njega (vidi Ivan 5,28.29.); onima koji neće samo deklarativno reći da pripadaju Bogu, nego su svoj život predali Njemu u ruke; onima koji su se pokorili Božjoj volji i radije izabrali život "po Duhu" nego trenutna grešna zadovoljstva "po tijelu". "Oni koji pripadaju Isusu Kristu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama." Galaćanima 5,24

Iako nakon novorođenja ostajemo živjeti "u smrtnom tijelu", nad nama više ne vlada grijeh, nego Krist: "Dakle, neka više ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu" Rimljanima 6,12

Nakon novorođenja, kada grijeh izgubi vlast nad nama, živimo životom posvećenja (na svet način, na Bogu ugodan način), a rezultat je vječni život u Isusu Kristu. "Ali sada, dok služite Bogu, pošto ste oslobođeni od grijeha, imate za rod posvećenje, a za svršetak vječni život." Rimljanima 6,22

134

Page 135: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Sukob "tijela" i "duha"Sukob koji se odigrava unutar čovjeka najljepše je opisao apostol Pavao u

Poslanici Rimljanima, u 7. poglavlju, od 14. do 25. stiha:

- "Zakon je duhovan, a ja sam tjelesan" (7,14) piše Pavao. Dakle, problem nije u Božjem Zakonu, nego u čovjeku. Zakon je duhovan, jer je od Boga. Problem je u čovjeku koji je tjelesan, grešan.- "Ja zbilja ne razumijem što činim, jer ne činim ono što hoću, nego činim ono što mrzim". (7,15) – Pavao uviđa da u čovjeku postoji nesklad između onoga što želi i onoga što čini.- "No, dakle ako činim što neću, time priznajem da je Zakon dobar" (7,16) – nije problem u Zakonu, nego u čovjeku koji čini suprotno od Zakona.- "Onda ono (što ne želim) više ne činim ja, nego grijeh koji stanuje u meni". (7,17) – Pavao otkriva da u čovjeku stanuje grijeh!- "Ja naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mome tijelu. Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga, budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću." (7,18.19.) – zbog svoje tjelesnosti čovjek ne može činiti dobro (čak ni onda kada je poučen od Boga o dobroti, pravdi i istini) sve dok je rob tijela, rob grijehu koji vlada nad njim. Pavao zna da u njemu (u njegovom tijelu) nema nikakva dobra. Volja za dobrotom ("hoću") nije dovoljna protiv snage grijeha – pa, iako želimo činiti dobro, činimo zlo koje ne želimo.

Svi ljudi žive "u tijelu" (imaju tijelo)

Jedna grupa živi "po tijelu" (što označava nemoral, zlo). Oni se prepoznaju po svojim djelima: "bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađe, ljubomornost, srdžba, sebičnost,

razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe…"

(Galaćanima 5,19-21)

Druga grupa živi "po Duhu" (vođeni Svetim Duhom, žive po

Božjoj volji a ne po svojoj samovolji).

Oni se prepoznaju po duhovnom plodu:

ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost,

uzdržljivost. (Galaćanima 5,22)

135

Page 136: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

- "A ako dakle, činim ono što neću, ne činim ga više ja, nego grijeh koji stanuje u meni. Prema tome otkrivam ovaj zakon: kad hoću da činim dobro, zlo mi se nameće." (7,20.21.) – Grijeh stanuje u čovjeku, ponavlja Pavao. Zlo je nametljivo, sila grijeha je dominantna nad voljom, tako da čak i onda kada religiozan čovjek želi činiti dobro, on to ne može činiti – jer njime vlada sila grijeha. - "Istina, moj se unutarnji čovjek slaže u veselju sa Božjim zakonom, ali vidim u svojim udovima drugi zakon koji se bori protiv zakona mog uma, te me zarobljava u zakon grijeha koji je u mojim udovima." (7,22.23.) – Pavao nam ukazuje na bit sukoba: neprijateljstvo između Božjeg zakona (koji je on kao religiozan čovjek upoznao) i sile grijeha koja vlada nad njim (iako je religiozan, pobožan). - "Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovog smrtnog tijela?" (7,24.) – Pavao prepoznaje problem u "tijelu", u tjelesnosti koja ga drži robom grijehu. I vapi za pomoći.- "Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Dakle, ja sam umom svojim služim zakonu Božjem, a tijelom zakonu grijeha." (7,25) – jedinu pomoć Pavao vidi u Isusu Kristu. Jer u čovjeku postoji sukob između onoga što zna da bi trebao činiti (Božji zakon) i onoga što doista čini (zakon grijeha i smrti).

Pobjeda u Isusu KristuRješenje sukoba i pobjedu "u Isusu Kristu" jasno spoznajemo u sljedećem

(osmom) poglavlju Poslanice Rimljanima:- "Sada dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Isusu Kristu. Jer zakon duha života u Isusu Kristu oslobodio me od zakona grijeha i smrti". (8,1.2.) – u Isusu Kristu mi postajemo slobodni od ropstva tijelu, odnosno grijehu.- "Dakle, ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan, ostvario je Bog: poslao je radi grijeha svog vlastitog Sina u obličju grešnog tijela i osudio grijeh u tijelu, da bi se u nama koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona." (8,3.4.) – zahtjevi Zakona su pravedni (ispravni, sveti): živjeti u skladu s Bogom, u prijateljstvu s ljudima i slobodan od ropstva grijehu. Ali zbog grešnog tijela – to je čovjeku nemoguće. Zato je Bog poslao svog Sina u ljudskom obličju i osudio "grijeh u tijelu", te nam omogućio da više ne živimo "po tijelu", nego "po Duhu".- "Oni koji žive po tijelu teže za tjelesnim stvarima, dok oni koji žive po Duhu teže za onim što je duhovno. Težnja tijela je smrt, a težnja Duha život i mir. Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu, niti to može." (8,5-7) – Onaj čovjek koji živi "po tijelu" teži ka tjelesnim stvarima, pa niti ne može ispuniti pravedne zahtjeve Božjeg zakona, te živi u neprijateljstvu s Bogom. - "Oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov." (8,8.9.) – Pozvani smo da živimo "po Duhu" – da budemo duhovni kršćani, da budemo Kristovi.

136

Page 137: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Niste pod Zakonom, već pod milošćuDok nam objašnjava našu potrebu da živimo "u Kristu", apostol Pavao je

napisao i ovo: "Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom, već

pod milošću" Rimljanima 6,14 "Ali pustite li Duhu da vas vodi, niste više pod zakonom." Galaćanima

5,18

Što znači ovaj izraz: "niste više pod zakonom"? Da li to znači da za kršćane više ne vrijedi Deset Božjih zapovijedi? Da li to znači da kršćani smiju krasti, ubijati, biti idolopoklonici, ne poštovati svoje roditelje, ne svetkovati subotu, činiti preljub? Na žalost, neki kršćani tvrde upravo to – da više ne moraju živjeti u skladu sa Deset zapovijedi. A kada ih pitate da li onda oni smiju krasti, ubijati i ostalo što zapovijedi zabranjuju – kažu da ne smiju. Sami su svjesni da čovjek ne može živjeti ispravno ako prestupa Božje zapovijedi. Ali zbog toga što im uglavnom smetaju neke od zapovijedi – oni deklarativno odbacuju sve zapovijedi. A to je grijeh. Dakle, zapovijedi i dalje ljudima ukazuju što je grijeh: ubiti, ukrasti, činiti preljub itd.

Izraz: "niste više pod Zakonom" ne znači da za kršćane više ne vrijedi Deset Božjih zapovijedi, nego da opravdanje za grijehe ne možemo dobiti svojim pobožnim djelima (djelima Zakona), već prihvaćanjem Krista kao Spasitelja.

Deset Božjih zapovijedi će uvijek vrijediti. "Ukidamo li vjerom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv, vjerom Zakon utvrđujemo." (Rimljanima 3,31). Kristovim dolaskom ("dolaskom vjere") Božji Zakon je još jače utvrđen.

Isus je pojasnio da zapovijedi nisu "samo ono što piše" (slovo zapovijedi), nego da iza zapovijedi stoji ljubav prema Bogu i prema čovjeku. "Čuli ste da je rečeno starima: "Ne ubij! Tko ubije bit će odgovoran sudu!" A ja vam kažem: Svatko tko se ljuti na svoga brata bit će odgovoran sudu." (Matej 5,21.22.) Nije problem samo onda kada čovjek ubije, već i onda kada nije ubio, ali mrzi – jer nema ljubavi u sebi prema bližnjem. Zaključujemo zajedno sa apostolom Pavlom: "Ukidamo li vjerom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv, vjerom Zakon utvrđujemo." (Rimljanima 3,31). Isus je pojasnio duh Božjeg Zakona: to je ljubav.

Ljubav je ono što je nedostajalo farizejima: nisu Božje zapovijedi povezali sa ljubavi. Nedostatak današnjih kršćana je taj da oni ne povezuju ljubav sa Deset Božjih zapovijedi.

"Ljubav se sastoji u tome da živimo po Njegovim zapovijedima." (2. Ivanova poslanica 1,6).

137

Page 138: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Dakle, izraz "biti pod Zakonom" označava pokušaj opravdanja vlastitim djelima – djelima Zakona. To je pokušaj da se opravdamo pred Bogom za svoje grijehe tako što ćemo činiti "slovo" Zakona. Tako su farizeji smatrali da svojim pobožnim djelima mogu živjeti u skladu s Božjom voljom. Nisu bili svjesni da su "tjelesni", da su robovi grijehu (što je Pavao opisao u Rimljanima 7,14-25). Čovjek može vršiti sve odredbe Božjeg zakona, a ipak ne biti spašen – onda kada nije novorođen. To je Isus objasnio i Nikodemu, istaknutom učitelju u Izraelu onog vremena: "Moraš se nanovo roditi" (Ivan 3,1-7). Kada umjesto naših "dobrih djela" – Krist postane naša pravednost, naš Spasitelj od grijeha – tada više nismo "pod Zakonom", nego smo "pod milošću".

Iako mnogi kršćani odbijaju živjeti poslušno svim Božjim zapovijedima (da ne bi "bili pod Zakonom") – upravo tim svojim postupkom oni pokazuju da jesu "pod zakonom". Odnosno, da se žele opravdati svojim vlastitim religijskim naporima, dobrim djelima, darivanjima, hodočašćima i sl. Time nesvjesno odbacuju "biti pod milošću" – jer ne prihvaćaju Isusove zasluge za spasenje. Ili ih smatraju nedovoljnima, pa sami moraju raditi na svome spasenju. Upravo to: "sam raditi na svome spasenju" znači "biti pod Zakonom".

Kr šć ansko savr š enstvo i bezgre š nost

U svojoj knjizi "Farizejski vodič u savršenu svetost" autor George R. Knight objašnjava pojam savršenstva u Novom zavjetu. Naglašava da grčka riječ koju prevodimo kao "savršenstvo" glasi "teleios" (pridjev riječi "telos" – svrha, cilj, namjera).

Dakle nešto je savršeno (teleios) ako ispunjava svrhu, cilj ili namjeru zbog koje je stvoreno. I ljudi su savršeni (teleios) ako ispunjavaju svrhu, cilj ili namjeru radi koje ih je Bog stvorio. Budući da je Bog stvorio čovjeka (Adam) "na svoju

138

Page 139: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

sliku, sebi slična" (Postanak 1,26) cilj je bio da bude savršen (teleios) u ljubavi kao što je savršen Otac nebeski (Matej 5,48) – da djeluje iz nesebične ljubavi, a ne iz sebičnosti i oholosti.

Značenje riječi teleios (savršen) nije "bezgrešan", nego "zreo" ili "cjelovit". Savršenstvo kao zrelost je misao izražena i u Poslanici Hebrejima (stihovi 5,13 do 6,1) kada se kršćanima savjetuje da prerastu "mlijeko" i pređu na "jaku hranu" za odrasle (teleios, savršene). Takvi savršeni (teleios) kršćani "imaju navikom uvježbana osjetila za razlikovanje dobra i zla" (Hebrejima 5,14). Dakle, Novi zavjet savršenim kršćaninom zove zrelog, potpunog, kompletnog kršćanina.

Noa, Abraham i Job su nazvani "savršenima" (kod nas prevedeno riječju: "neporočan" – Postanak 6,9 / 17,1/ Job 1,1.8.) iako su imali primjetne nedostatke. U Starom zavjetu savršeni su bili oni koji su bili "savršenog srca", odnosno pokorni Božjoj volji.

Dakle, biblijska slika savršenstva nije apstraktno mjerilo besprijekornosti iz grčke filozofije, nego savršen čovjekov odnos s Bogom i bližnjima – odnos izgrađen na načelu ljubavi.

Uz pojam savršenstva, potrebno je pojasniti i pojam bezgrešnosti. Duhovni kršćani su bezgrešni jer ne žive više "u grijehu", jer ne žive više u pobuni protiv Boga. Oni su bezgrešni u odnosu na "život u grijehu". Ali nisu bezgrešni u odnosu na grešna djela. Oni mogu činiti greške, nesvjesne i nenamjerne grijehe – pa zato nisu "apsolutno bezgrješni". Dokle god žive u smrtnom tijelu (dok ne dobiju "duhovno tijelo" o kojem je pisao Pavao u 1. Korinćanima 15,44; vidi i Rimljanima 6,12) zbog slabosti takvog tijela – oni mogu činiti greške (grešne postupke), ali ne moraju više živjeti "u grijehu". Ipak, i za greške, kao i za namjerne grijehe čovjek se mora pokajati.

Netko može pomisliti kako je kršćanstvo licemjerno, pa da kršćani mogu biti "u Kristu" i činiti namjerne, svjesne grijehe. Ali to nije moguće, jer namjerni grijeh predstavlja pobunu protiv Boga, pa tada ne činimo grešku, nego (namjerni) grijeh. Tada ne možemo biti "u Kristu", nego smo "u grijehu". A time i Božji neprijatelji, buntovnici protiv Boga. A ne Božja djeca.

Bezgrešni kršćani su isto što i savršeni kršćani. Oni žive u "odnosu vjere" sa Isusom, a njihov um, srce i volja su potpuno predani izvršavanju Božje volje. Oni su oslobođeni od "grijeha buntovnosti", kao što je bio i Adam prije pada u grijeh.

Ali duhovni kršćani sada žive u grešnom tijelu, što nije bio slučaj kod Adama. Njih tek prilikom drugog Kristovog dolaska očekuje više stanje savršenstva i bezgrešnosti – kada dobiju "novo tijelo":

139

Page 140: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"koji će, prema djelotvornosti kojom može sve podložiti sebi, preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu." Filipljanima 3,21

Prilikom Drugog Kristovog dolaska Božja djeca će dobiti novo tijelo, duhovno tijelo. Sve do tada, iako žive u smrtnom tijelu, dana im je mogućnost da ne žive "po tijelu", nego "po Duhu" (Rimljanima 8,5).

"Svi sada mogu dobiti sveto srce, ali ne bi bilo korektno da netko izjavi kako, u ovom životu, ima sveto tijelo".15

Biblijski pojam "savršenstva" ne označava neko postignuće, neki događaj – nego stalan proces usavršavanja po Kristovom uzoru. Primijetimo kako se tijekom našeg kršćanskog života stupnjevi savršenstva mijenjaju. Prvo, u trenutku kada prihvatimo Krista mijenjaju se naš um, srce i volja. Drugo, navike i karakter se mijenjaju i usavršavaju tijekom cijelog kršćanskog života. Treće, grešno tijelo (odnosno grešna narav) će biti konačno uklonjena tek na dan uskrsnuća.

Ideal kršćanskog karakteraDakle, kada se govori o savršenstvu, tada treba razumjeti da postoje stupnjevi

savršenstva. Dok živimo u ovakvom tijelu, na Zemlji, savršenstvo koje možemo i trebamo postići je savršenstvo karaktera. To je karakter po Kristovom uzoru.

"Ideal kršćanskog karaktera je sličnost Kristu. Kao što je Sin čovječji bio savršen u svom životu, tako i Njegovi sljedbenici trebaju biti savršeni u svom … Njegov karakter treba biti naš karakter".16

Savršenstvo po uzoru na Krista znači razviti osobine karaktera kakve je Isus imao. Koje su to osobine? Proučavajući Bibliju spoznajemo Kristov karakter ljubavi, milosrđa, dobrote, nesebične požrtvovnosti, pokornosti Božjoj volji itd. I u nama se trebaju razviti sve ove karakterne osobine.

Ali to se neće dogoditi samo od sebe: "jer bez mene ne možete ništa učiniti" – rekao je Isus (Ivan 15,5). Da bismo ostvarili karakter sličan Kristovom – potrebno je da budemo "u Kristu i da Krist bude u nama – tada ćemo roditi mnogo roda" (Ivan 15,5).

15 George R. Knight: "Farizejski vodič u savršenu svetost" str. 229; citat Ellen G. White: General Conference Bulletin, 1901, 419.420.

16 George R. Knight: "Farizejski vodič u savršenu svetost" str. 220

140

Page 141: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Pokušaj da se savršenstvo postigne bez Krista (tzv. perfekcionizam) je razumijevanje savršenstva kao "savršenstva ponašanja" umjesto "savršenstva karaktera". U svojoj osnovi perfekcionizam je egocentričan, jer je usmjeren na sebe, pa zato predstavlja jasan primjer suštine grijeha – ja i moja svetost u središtu mog života.

U tome je bio i problem bogatog mladića (Matej 19,16-22) koji je došao k Isusu s pitanjem o savršenstvu – ali sa farizejskim shvaćanjem savršenstva već u svom srcu. Kada je pitao Isusa što treba činiti (koja djela) da bi bio savršen – Isus mu kaže neka vrši zapovijedi. "Koje zapovijedi?" – upita mladić. Tada mu Isus nabroji neke od Deset zapovijedi i "Ljubi svog bližnjeg kao sebe". Mladić odgovori kako sve to već radi, pa upita "što mi treba još?"

Problem ovog mladića je bio taj što je on savršenstvo promatrao kroz pobožna djela – zapravo tipičan farizejski pristup savršenstvu. Kada mu je Isus nabrojao neke od Deset zapovijedi i zapovijedi da ljubi bližnjeg kao sebe samog – on ga je zapravo uputio na ljubav – i to ljubav prema Bogu i prema bližnjima. Ali "slijep" za to, mladić pita "koja još pobožna djela moram učiniti da bih bio savršen". I tada Isus kaže njegovom grešnom i sebičnom srcu: "Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me!" Kada mladić ču te riječi, udalji se veoma žalostan, jer je posjedovao veliko imanje."

Isus mu tada pokazuje što je savršenstvo koje on može postići: osloboditi se pohlepe za novcem i sebičnosti vlastitog srca. Ukazuje mu da je njegova velika imovina postala prepreka njegovom stvarnom savršenstvu. Razotkrilo se da njegovim srcem ne vlada ljubav prema Bogu i prema čovjeku – nego pohlepa, sebičnost i pokušaj dostizanja savršenstva na farizejski način – vršenjem nekih radnji, obreda, pobožnih djela – umjesto predanjem svog srca i cijelog života Bogu u ruke. Isus ga poziva da Ga slijedi – pozvao ga je na izgradnju odnosa s Kristom – ali mladić to nije htio. Srce mu je bilo zarobljeno zemaljskim blagom. Iako je želio biti savršen, nije to mogao biti jer je savršenstvo pogrešno razumio, pa je pogrešno i radio po pitanju dostizanja savršenstva.

Suština grijeha je usmjeravanje moje ljubavi prema meni: dok je suština kršćanskog savršenstva preusmjeravanje moje ljubavi ka Bogu i bližnjem. To preusmjeravanje mijenja sve aspekte mog života.

Mnogi perfekcionisti vide suštinu savršenstva kao negiranje zla: nisam ukrao, nisam ubio, nisam ... Ali suština savršenstva je činiti dobro: činiti djela ljubavi "u Kristu Isusu".

"Božji ideal za Njegovu djecu uzvišeniji je od najuzvišenije misli koju ljudski um može dosegnuti. "Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" (Matej 5,48). Ova zapovijed je i obećanje. Plan spasenja podrazumijeva naše cjelovito oslobođenje od sotonske sile. Skrušenu dušu

141

Page 142: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Krist uvijek odvaja od grijeha. … Za grijeh ne postoji opravdanje. Sveti karakter, život sličan Isusu pristupačan je svakom Božjem djetetu koje se kaje i vjeruje. Ideal kršćanskog karaktera je sličnost Kristu. Kao što je Sin Čovječji bio savršen u svom životu, tako i Njegovi sljedbenici trebaju biti savršeni u svom životu. Isus je u svemu bio kao Njegova braća. … Njegov karakter treba postati naš."17

Zaključak o kršćanskom savršenstvu i bezgrešnostiJoš jednom moramo naglasiti razliku između razumijevanja pojma

"savršenstvo" u grčkoj filozofiji i u Bibliji. Dok grčka filozofija promatra savršenstvo jednoznačno (kao apsolutno savršenstvo ljudskog ponašanja), dotle Biblija promatra savršenstvo kao višeznačan pojam. Biblija pripisuje apsolutno savršenstvo samo Bogu, dok kod čovjeka možemo razlikovati bar tri aspekta savršenstva: savršenstvo karaktera, savršenstvo tijela, te rast u savršenstvu kroz cijelu vječnost.

1. savršenstvo karakteraSavršenstvo koje kršćani trebaju postići na Zemlji je savršenstvo karaktera ili

moralno savršenstvo. Ali to nije ono potpuno savršenstvo. Savršenstvo karaktera obuhvaća potpuno usvajanje Božjeg načela ljubavi i preobražaj života iz "odnosa pobune" u "odnos vjere". Ono proizlazi iz novog srca i novog uma (Hebrejima 8,10) – pa duhovni kršćani imaju Kristovu misao (1. Korinćanima 2,16)

2. savršenstvo tijelaIpak, savršenstvo karaktera nije konačni cilj kršćanskog života. Razlog zašto

danas, za vrijeme zemaljskog života ne možemo postići veći stupanj savršenstva (veći nego što je to savršenstvo karaktera), krije se u činjenici da živimo u "smrtnom tijelu". Kršćanima je potrebno i savršenstvo tijela. Oni trebaju novo, "duhovno" tijelo o kojem Pavao govori u 1. Korinćanima 15,44: "sije se tijelo zemaljsko, uskrsava tijelo duhovno". Zato možemo razumjeti i tekst koji kaže da oni koji su umrli u vjeri neće postići bez nas (živih) savršenstvo (vidi Hebrejima 11,39.40.) Svi zajedno ćemo dobiti duhovno (savršeno) tijelo tek prilikom drugog Kristovog dolaska. Tada će oni koji su umrli vjerni Bogu – uskrsnuti iz svojih grobova u takvom besmrtnom tijelu. A oni vjerni koji Krista dočekaju živi – doživjeti će preobražaj smrtnog tijela u besmrtno tijelo.

"Pazite, kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube; zatrubit će truba i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi /živi/ ćemo se preobraziti, jer treba da se ovo

17 EGW: Čežnja vjekova 311

142

Page 143: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

raspadljivo tijelo obuće neraspadljivošću i da se ovo smrtno tijelo obuće besmrtnošću." 1. Korinćanima 15,51-53

Isus je naglasio problem grešnog tijela: "Duh je spreman, ali je tijelo slabo." (Matej 26,41) Radi toga smo ponekad i nesretni, kada vidimo da smo ograničeni tijelom koje nije bolje, savršenije. Savršenstvo karaktera je mogućnost sadašnjeg života, ali ono potpunije savršenstvo mora pričekati do Isusovog ponovnog dolaska. Dakle, za vrijeme sadašnjeg života možemo ("u Kristu") postići savršenstvo karaktera, a prilikom drugog Kristovog dolaska Bog nam priprema slavno, snažno, duhovno i besmrtno tijelo, koje će biti oplemenjeno, očišćeno i oslobođeno od zemaljskih nedostataka. Prilikom uskrsnuća (iz grobova) i uznesenja na nebo, dobiti ćemo savršeno tijelo i savršeno životno okruženje (oko nas neće biti grijeha niti grešnih utjecaja). Tada ćemo postići veći stupanj savršenstva.

Kada govori o posljednjoj generaciji koja će živjeti pred sam Isusov drugi dolazak, George R. Knight piše sljedeće:

"Oni su savršeni, ali ne još potpuno savršeni; bezgrešni, ali ne još potpuni bezgrešni. Oni su savršenog karaktera u tom smislu što su u svom životu, intimno, usvojili slavna načela zakona, ali se i dalje nalaze u procesu koji vodi ka potpunom savršenstvu. Oni su bezgrešni u tom smislu što ne gaje grijeh pobune, ali za svoju konačnu bezgrešnost čekaju Božju posljednju trubu (drugi Kristov dolazak). "Farizejski vodič u savršenu svetost" str. 256

Na stranicama 257 i 258 Knight piše:

"Sveti iz vremena nevolje su bezgrešni u svom stavu i onome što svjesno čine. Njihova bezgrešnost bit će potpuna u trenutku drugog dolaska, kada Bog bude preobrazio njihovo smrtno i ograničeno tijelo (koje ima sebi svojstvene slabosti zbog grijeha i prirodnu sklonost ka zlu, još od Adamovog vremena) u "duhovno tijelo" (koje nema ni grešne sklonosti ni ograničenja uslijed grijeha). Pravedni će biti "promijenjeni" "o posljednjoj trubi". Prilikom svog dolaska, Krist će "preobraziti naše poniženo tijelo da bude jednako tijelu slave Njegove" (Rimljanima 6,12; 1. Korinćanima 15,44.51-53; Filipljanima 3,20.21). S obzirom na promjene koje će se dogoditi u trenutku drugog (Kristovog) dolaska, sveti će tada prestati činiti čak i nesvjesne grijehe. U to vrijeme će i njihova volja i njihovo tijelo biti suglasni s Božjim načelima ljubavi. Oni će u tom smislu biti bezgrešni, mada nisu u potpunosti savršeni."

143

Page 144: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Dakle, iako će prilikom drugog Kristovog dolaska duhovni kršćani postati bezgrešni, njihov proces usavršavanja (rast u savršenstvu) će se nastaviti i dalje, kroz beskonačne vjekove.

3. rast u savršenstvu kroz cijelu vječnostRast u savršenstvu se nastavlja i nakon Isusovog drugog dolaska i našeg

slavnog preobražaja. Ali mi nikada nećemo biti apsolutno savršeni – jer je to samo Božje obilježje. Naš život kroz beskrajne vjekove bit će život kontinuiranog rasta i razvoja u svim aspektima svetog života. Nastavit će se razvoj naše ljubavi prema Bogu i bližnjima, razvoj našeg karaktera, naša spoznaja i naše vještine. Život nikada neće biti dosadan (kako to vole prikazivati neki koji ne razumiju pravi značaj vječnosti), nego će uvijek voditi ka većim znanjima, sposobnostima, vještinama. Bog nam priprema veličanstvene, divne stvari i događaje, spoznaje i doživljaje:

"Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji Ga ljube" 1. Korinćanima 2,9

144

Page 145: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Duhovnost

i

religioznost

Religioznost i religije

145

Page 146: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Često možemo čuti od teologa da je religioznost – fenomen. U širem kontekstu to bi značilo da se radi o pojavi koja je izuzetna i neuobičajena. Ali postoji i filozofsko tumačenje riječi "fenomen". Iako ga spominju još Platon i Aristotel, u novijoj filozofiji taj pojam je jasnije formulirao Kant. Po njemu "fenomen" je pojava koju čovjek može uočiti i spoznati, ali ne može spoznati njenu bit (suštinu).

Dakle, kada teolozi kažu da je religioznost "fenomen" – tada kažu da se kod čovjeka može uočiti religiozna potreba i religijska aktivnost, ali da se suština religioznosti ne može spoznati, ni objasniti.

Međutim, religija i religioznost nisu "fenomeni", jer nam njihova suština može biti jasna i detaljno objašnjena. Uvodno razmišljanje o religioznosti i religiji smo proučili na početku knjige, a ovdje ćemo detaljnije upoznati suštinu tih pojmova.

ReligioznostSvi ljudi se rađaju kao religiozna bića! Dokaz za to je raširenost

religioznosti u svim povijesnim vremenima i među svim narodima svijeta. Od domorodaca u nepristupačnim dijelovima svijeta, pa sve do ljudi u suvremenim gradovima – ljudi su svugdje religiozni. I ta religioznost se izražava kroz mnoge čovjekove osobine, od kojih su najčešće:

1) obožavanje stvorenja umjesto Stvoritelja2) potreba za religioznim osjećajima3) potreba za religijskim predmetima4) potreba za religijskim djelima (obredi i "dobra djela")5) potreba za religijskim uvjerenjima (dogmama, "istinama")

Prvo ili glavno obilježje čovjekove religioznosti je obožavanje stvorenja umjesto Stvoritelja! Čovjeku je urođeno da se klanja, obožava i pokorava nekome. Budući da je nakon "pada u grijeh" čovječanstvo izgubilo vezu s Bogom, tada je došlo do pojave obožavanja stvorenja – umjesto Stvoritelja. Bilo da obožava prirodne pojave (munju, pomrčinu sunca, tornado, zemljotres), ili svijet prirode (životinje, biljke, planete), ili nekog čovjeka (vođu, sveca, gurua, junaka, sportsku ili glazbenu "zvijezdu", ili sebe samog) – čovjek obožava stvorenje umjesto Stvoritelja! To je osnovna grešna sklonost čovjekove religiozne naravi!

Iako se "društvene religije" (kao institucionalni oblici čovjekove religiozne potrebe) međusobno razlikuju po tome koga ili što obožavaju (kako se mole, koga štuju, kakve obrede obavljaju) – zajednička im je osobina obožavanje stvorenja umjesto Stvoritelja!

Religija hindusa obožava životinje čovjekolikog izgleda, slično staroj egipatskoj religiji. Budisti obožavaju čovjeka (Budhu); taoisti životne principe i zakonitosti; stari Grci su obožavali filozofiju i mudrost (čovjekova dostignuća),

146

Page 147: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

kao i bogove koji su bili kopija ljudskih osobina; poganski narodi obožavali su sunce i druge planete; stari Slaveni su obožavali hrast i lipu; Indijanci su obožavali životinje i prirodu; u Kini je najraširenije obožavanje umrlih predaka; u tradicionalnom kršćanstvu najraširenije je obožavanje Marije, apostola i svetaca. Sve su to stvorenja – a ne Stvoritelj! Religiozni ljudi obožavaju stvorenja umjesto Stvoritelja!

S druge strane, duhovan čovjek obožava samo i jedino Stvoritelja!

Druga čovjekova religiozna potreba su religiozni osjećaji i doživljaji tijekom religijske aktivnosti. Mistični doživljaji, "ekstaze", uzbuđenja, zanosi, osjećaji mira ili sreće, plima emocija pri susretu sa religijskim autoritetom (kao posljedica obožavanja tog stvorenja) – obilježja su čovjekove religioznosti. Bez njih se čovjek osjeća religiozno prazan i nezadovoljen. Takvi religiozni osjećaji opijaju čovjeka jače od alkohola ili droge, te predstavljaju temelj njegove "vjere". A to je vjera u sebe, u svoje osjećaje!

Treća čovjekova religiozna potreba su religijski predmeti. U svim "društvenim religijama" nalazimo religijske predmete, jer čovjek ima psihološku potrebu za materijalnim predmetima. Oni mu daju osjećaje sigurnosti, pobožnosti i identiteta (jer se razlikuju od predmeta drugih društvenih religija).

Bog je u drugoj zapovijedi strogo zabranio izradu kipova i slika za obožavanje. Ta Božja zapovijed je jedina od njih deset, u kojoj se spominje kazna za one koji krše zapovijed. Zato su tradicionalne kršćanske crkve izbacile tu zapovijed (nećemo je naći u "Deset zapovijedi" tradicionalnih crkvi). Jer se ona odnosi na sam temelj čovjekove grešne potrebe za religijskim predmetima. U toj zapovijedi Bog zabranjuje klanjanje i pravljenje bilo kakvih kipova i slika: "Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom." (Izlazak 20,4-6) Dakle, čak i pravljenje kipova i slika koji bi predstavljali samoga Boga, ili Isusa – predstavljaju grijeh pred Bogom!

Zato su tradicionalne crkve u ovoj zapovijedi vidjele veću opasnost nego u zapovijedi o potrebi svetkovanja subote. Radi toga je ova zapovijed izbačena iz crkvenih Katekizama! Na taj način je tradicionalno kršćanstvo dalo sebi slobodu da krši Božju volju (pod krinkom pobožnosti) i na taj način zadovoljava ovu čovjekovu grešnu potrebu za religijskim predmetima.

Četvrta potreba je vezana uz religijska djela i obrede. Vršenje obreda i ceremonija, "dobra djela" i hodočašća – prakticiraju se svuda u religijskom svijetu. Oni daju čovjeku psihološko uvjerenje da "radi" na svom spasenju. I to mu donosi lažnu sigurnost kako će ga Bog poštovati i prihvaćati zbog tih pobožnih djela.

147

Page 148: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Peta potreba je sustav vjerovanja. To su teološke dogme i uvjerenja koja trebaju pomoći čovjeku u njegovoj religioznosti. Trebaju ga uvjeriti u ispravnost i opravdanost svih religijskih aktivnosti, i svoga religijskog identiteta.

Društvene religije imaju svoje "istine" u koje se ne smije sumnjati. Od vjernika se očekuje da bez dubljeg promišljanja prihvate istinitost i svrsishodnost vjerovanja. Čak naprotiv, svatko onaj tko bi posumnjao u istinitost dogmi, bio bi smatran nevjernikom, oskvrniteljem svete tradicije, a u prošlosti i strogo kažnjen. Upravo zato što se ne smije sumnjati, niti se preporučuje preispitivati istinitost dogme u odnosu na cjelokupnu Božju istinu (cijelu Bibliju) i u odnosu na zdrav razum – pokazatelj je njihove neistinitosti i besmislenosti u stvarnoj pobožnosti. Dogme zahtijevaju slijepu pokornost.

Svi ljudi se rađaju kao religiozna bića. Ali nisu svi dopustili da se ta urođena religioznost oblikuje kroz religijsku pripadnost.

Ateisti će pomisliti kako su bar oni slobodni od religioznosti, jer ne pripadaju niti jednoj religiji. Ali, već smo napomenuli da je religioznost urođena osobina svakom čovjeku. Tako da ni ateisti neće izražavati svoju religioznu narav prema Stvoritelju (u čije postojanje ne vjeruju), nego će obožavati stvorenja: svoje komunističke vođe (ukoliko pripadaju komunističkom društvenom uređenju), sportske ili glazbene "zvijezde", omiljenog političara ili filozofa, novac, moć, ili sebe samog (zbog svojeg znanja ili mudrosti, svojih sposobnosti ili vještina).

Čovjek može obožavati i prirodne i društvene zakone i pojave – kao što su društvena pravda, društveni moral, životna mudrost, filozofija, umjetnost, razum, znanje, sposobnosti. Ali sve su to čovjekovi dosezi, čovjekova djela – pa se isto radi o obožavanju stvorenoga, a ne Stvoritelja.

Ne moraju nužno molitva ili obredi biti pokazatelji obožavanja nečega. "Obožavati" nekoga ili nešto – znači pouzdati se, osloniti se, u nevoljama tražiti pomoć, izgraditi svoj život i svjetonazore u kojima "to ili taj" ima prvo mjesto.

Tradicijske crkve i organizacije neće prihvatiti ovakvu definiciju religioznosti, jer ona "ruši" sam temelj njihove pobožnosti. Oni će i dalje uvjeravati sebe kako su "jedini pravi", kako oni obožavaju Boga – a ne Njegova stvorenja. Ali će njihove religijske aktivnosti biti svjedok protiv njih. Iako tvrdi da obožava Stvoritelja, a ne stvorenje – religioznom čovjeku je Stvoritelj dalek, nepoznat, nejasan, strašan ili idealiziran ("sama ljubav"). Ali zato su mu stvorenja (Marija, sveci, religijski autoriteti i vođe) bliska, draga, sigurna i pouzdana. Zato se njima moli, traži njihov zagovor, njima se zavjetuje, na njih se oslanja u životnim nevoljama.

Nije dovoljno imati Bibliju, zvati se kršćaninom, ili pripadati nekoj religiji. Isus se rodio u duboko religijskom društvu. I upravo zato je imao toliko problema

148

Page 149: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

sa religijskim autoritetima onog vremena – jer nisu prihvaćali ništa što bi se protivilo njihovoj religijskoj praksi. U svoju obranu su naglašavali kako oni imaju Božji zakon, kako imaju patrijarhe i proroke za pretke, kako imaju Božji hram u svojoj sredini. Na tome su gradili svoju religijsku samouvjerenost. Oni su imali pouzdanje u stvoreno (Abrahama, Mojsija, Zakon, hram, pretke, tradiciju), a ne u Stvoritelja! Isus im je svojim životom i naukom pokazao kako oni koji misle da su najbliže Bogu, mogu biti vrlo daleko od Njega – zbog svoje religioznosti! Isto se može reći i za veliki dio današnjeg kršćanstva.

"Društvene religije" nisu Božja tvorevina, već ljudskaKada definiraju pojam religije, mnogi teolozi govore da se radi o čovjekovom

pokušaju da se razumije i iskusi nadnaravno, transcedentno. Čovjek tijekom svoje povijesti traži Boga, pokušava dobiti odgovore na pitanja koja ga muče, ili zanimaju. Tako su čovjekovim djelovanjem nastale različite filozofije i religije, mitologije i vjerovanja. Sve to su čovjekove tvorevine!

Međutim, znamo da ni filozofije, niti religije nisu dale prave odgovore na čovjekova pitanja i potrebe. One su međusobno toliko različite i kontradiktorne, da imamo cijelu zbrku ("Babilon") vjerovanja, uvjerenja, teorija, pretpostavki, tumačenja.

Što je, zapravo, "društvena religija"? To je samo institucionalna organizacija koja oblikuje čovjekovu urođenu religioznost u jedan religijski okvir (obrazac). Svi ljudi se rađaju kao religiozna bića, a ono po čemu se međusobno razlikuju je samo oblik ispoljavanja te religioznosti. I te različite institucionalne oblike zovemo religijama! Dakle, mnoge religije su društvene (ljudske, a ne Božje) institucije koje čovjekovu urođenu religioznost samo oblikuju u određeni religijski okvir obožavanja, vjerovanja i obreda! Mnoge religije postoje samo zato što ljudi imaju religiozne potrebe!

Budući da su se ljudska društva tijekom povijesti razvijala odvojeno, to se ona razlikuju po mnogim segmentima. Ali u svim kulturama i svim vremenima imamo religije – jer ljudi svih povijesnih i geografskih prostora imaju istu urođenu potrebu: religioznost!

"Društvene religije" nude čovjeku upravo ono što on misli da mu treba: zadovoljenje njegovih religioznih potreba.

Bog nije zamislio svoju zajednicu sa čovjekom kao "društvenu religiju", nego kao "Savez".

"Prava Božja crkva" ne vodi čovjeka ka formalizmu i društvenoj tradiciji, nego ga oslobađa od toga, i uvodi u "Novi zavjet" sa Bogom. Na taj način se čovjekova urođena religioznost zamjenjuje duhovnošću – životom koji je potpuno usklađen sa Božjom voljom i Božjom istinom.

Bog to može postići i u tvom životu – ako doneseš odluku da ćeš Ga prihvatiti kao osobnog Spasitelja od grijeha, vjerovati Mu i radi toga biti

149

Page 150: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

potpuno poslušan! Tvoja vjernost je preduvjet da On može u tvome životu izvršiti djelo spasenja i novorođenja za vječni život!

Primjeri iz BiblijeU Bibliji nalazimo primjere koji potvrđuju ovakvo razumijevanje religioznosti

kao obožavanje stvorenja. Kada se na otoku Patmosu apostolu Ivanu ukazao anđeo i prenio mu Božju poruku, Ivan je krenuo da mu se pokloni. Ali anđeo mu to zabrani i upozori ga da se čovjek treba klanjati samo Bogu, a ne Božjim stvorenjima:

"Ja sam, Ivan, ovo čuo i vidio. Pošto sam čuo i vidio, padoh pred noge anđelu koji mi je ovo pokazao, da mu se poklonim. A on mi reče: "PAZI! NE! Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća proroci i oni koji vrše riječi ove knjige. BOGU SE POKLONI!" Otkrivenje 22,8.9.

Kada je Sotona iskušavao Isusa u pustinji, ponudio mu je sva kraljevstva ovoga svijeta i njihovu raskoš – ako mu se pokloni:

"Ponovno ga odvede đavao na goru vrlo visoku te mu pokaza sva kraljevstva ovoga svijeta i njihovu raskoš, pa mu reče: "Sve ću ti ovo dati, ako padneš ničice te mi se pokloniš." Nato mu Isus reče: "Odstupi, sotono, jer je pisano: "Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom služi". Matej 4,8-10 Dakle, Isus se ne želi pokloniti nikome, nego samo Bogu. Niti jedno stvorenje

nije dostojno da se čovjek pred njim klanja, da njega obožava. Ali naš svijet je pun ljudi koji se klanjaju svojim vođama, svećenicima,

propovjednicima. Svijet je pun obožavanja stvorenja (ljudi, životinja, biljaka, planeta, prirodnih pojava). Najgore je što su religiozni ljudi uvjereni da se klanjaju Bogu – onda kada se klanjaju stvorenjima! Dok stoje pred guruom, ili crkvenim svecem, pred karizmatskim vođom ili pred kipovima – ljude obuzimaju neobjašnjivi osjećaji ushita, zanosa, mira, sreće, ljubavi za cijeli svijet ili mistični doživljaji. Pred stvorenjem osjećaju sreću i mir! Ali da stoje pred Stvoriteljem osjećali bi sramotu i prljavost svog grešnog života. Ne bi ih obuzimali lijepi osjećaji, nego bi bili posramljeni zbog svoje nedostojnosti pred Bogom! Da bi se čovjek okrenuo od svog grijeha – mora se "zgroziti" sam nad sobom, nad svojim duhovnim mrtvilom, nad prljavošću nemoralnog života, nad ispraznošću i besmislom grešnog življenja, nad samoljubljem i sebičnošću svoga srca, nad samovoljom koja dominira njegovim bićem. A to se pri susretu sa stvorenjima ne događa! Zato religijsko iskustvo ostavlja čovjeka u grešnom stanju u kakvom je bio i prije. Jedino čovjek sada ima jedno lijepo iskustvo. Ali grešniku ne trebaju lijepa iskustva, nego se treba odreći sebe, razapeti svoje "ja", odbaciti svoj grijeh i

150

Page 151: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

svoju formalnu pobožnost – kako bi se mogao roditi za kraljevstvo Božje. Takvo iskustvo se ne dobiva pri susretu sa obožavanim stvorenjem!

Kada bi apostoli Pavao, Petar, Ivan, Isusova majka Marija - znali da se mnogi kršćani klanjaju njima i njih obožavaju – oni bi se odmah pobunili protiv toga! Iako su svi oni junaci vjere i vjerna Božja djeca – ne bi nikada dopustili nikome da njih obožava, da se njima klanja, da se njih uzdiže na nivo (su)spasitelja! To nije dozvolio ni Božji anđeo Ivanu.

Imamo zapisan primjer u Djelima apostolskim 14,8-15. Kada je Pavao u gradu Listri propovijedao, opazi čovjeka hromog od rođenja, kako s vjerom sluša ono što Pavao govori. Tada Pavao zapovijedi i čovjek ustade i odmah ozdravi. Kada su to vidjeli okupljeni ljudi povikaše: "Bogovi u ljudskom obliku sišli su k nama". I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je Pavao vodio riječ. A svećenik Zeusov, čije je svetište bilo pred gradom, dovede junce s vijencima do gradskih vrata i htjede zajedno sa narodom prinijeti žrtvu.

Kada su Pavao i Barnaba čuli što narod sprema, razderali su svoje haljine (u znak protesta protiv tog religijskog čina) vičući glasno: "Ljudi, što to činite? I mi smo smrtnici kao i vi! Ali vam kao Radosnu vijest donosimo zapovijed da se obratite od tih ispraznih stvorova živome Bogu "koji stvori nebo, zemlju, more i sve što je u njima."

Pavao odbija da ljudi prema njemu iskazuju obožavanje i religijska djela (naročito žrtvovanje životinja), i pokazuje osobinu pravog Božjeg djeteta – on odbija da se njemu čovjek klanja i da njega obožava! A koliki ljudi danas slave i obožavaju svetog Pavla? Koliki danas slave i obožavaju Mariju i svetog Petra? Ali ni Pavao, ni Marija, ni Petar (kao junaci vjere) nikome ne bi dozvolili da njih obožava! Duhovan čovjek obožava samo i jedino Stvoritelja!!!

Ostala obilježja religioznosti

151

Page 152: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

U prethodnom poglavlju upoznali smo pet glavnih obilježja religioznosti. U ovom poglavlju ćemo dodatno pojasniti neke pojedinosti i osvrnuti se na još neka obilježja religioznosti.

Spasenje vlastitim djelimaJedno od osnovnih obilježja mnogih društvenih religija je "opravdanje

vlastitim djelima", odnosno uvjerenost da dobra djela mogu čovjeku osigurati Božju naklonost ili čak spasenje. Koliko je to pogrešno reći će nam sama Biblija:

"Da, milošću ste spašeni, po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela da se tko ne bi hvalisao." Efežanima 2,8.9.

Čovjekova dobra djela ne donose spasenje. Zato je uzaludno davati novčane darove, činiti djela milosrđa, ići redovito u crkvu – i očekivati da će nas zbog toga Bog spasiti. Mi ne možemo kupiti, niti zaraditi svoje spasenje. Jedino što možemo, kaže Biblija, je da ga primimo kao najljepši dar Božji. Spasenje nije u našoj dobroti, već u Božjoj dobroti.

Tradicija (predaja)

"Farizeji i svi Židovi, držeći se predaje starih, ne jedu ako ne operu ruke do lakta; kada se vrate sa trga, ne jedu ako se prije ne okupaju. Ima još mnogo toga što održavaju zbog predaje: pranje čaša, pranje vrčeva, bakrenog suđa. Farizeji ga dakle i književnici upitaju: "Zašto tvoji učenici ne žive po predaji starih, već jedu nečistim rukama?" On im odgovori: "Lijepo je o vama licemjerima prorokovao Izaija kad napisa: "Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzaludno je bogoštovlje koje mi iskazuje. I što naučava, to su zapovijedi ljudske. Vi ostavljate zapovijed Božju, a držite predaju ljudsku. Vi zgodno ukidate – nastavi on – Božju zapovijed da držite svoju predaju.... I tako ukidate Božju zapovijed svojom predajom, koju ste vi predali, i činite mnogo drugih stvari sličnih ovomu." Marko 7,2-13

Zamislite da se godinama molite, godinama vapite Bogu, odlazite redovito u crkvu i na bogoslužja – a da je sve to uzalud! Prorok Izaija kaže da razlog može biti predaja, odnosno tradicija. Tradicija je jedan od temelja religioznosti i jedan od glavnih uzroka zašto će mnogi pobožni ljudi izgubiti spasenje. Tradicija vrlo lako može postati nešto što nije dobro (većinom zbog svojih poganskih korijena koji su suprotni Bibliji), nešto što je glavna smetnja da bismo postali duhovne osobe. Svi pravi kršćani, koji su zavoljeli Krista i prepoznali dubinu i širinu

152

Page 153: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Božje milosti i ljubavi (poput Isusove majke Marije, svih apostola i mnogih drugih ljudi onog vremena) – ostavili su iza sebe mnogo toga što je ranije obilježavalo njihov život (svoju staru religiju, svoju naciju, svoje običaje, svoju tradiciju) – kako bi postali duhovni kršćani, prava Božja djeca! To je dovelo do promjene njihovog identiteta. Sve staro je nestalo, a nastao je novi čovjek koji je predao svoj život Bogu u ruke, da bi ga Bog spasio.

"Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je evo nastalo." 2. Korinćanima 5,17

Ukloniti Krista iz religijeTemelj religijske prevare je i udaljavanje čovjeka od Krista. Zato

formalno kršćanstvo između čovjeka i Krista "uključuje" mnoštvo posrednika, onemogućavajući grešniku da sam izravno pristupi Kristu.

Mnoge Crkve su sebi namijenile ulogu posrednika između grešnika i Boga, ali Kristov život na Zemlji pokazuje da je to nepotrebna uloga, budući da su grešnici slobodno mogli pristupati Kristu.

"Jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus, koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju." 1.Timoteju 2,5.6.

Posrednik je samo Isus Krist! Takozvani "sveci, zaštitnici i blaženici" ne mogu učiniti posrednički napor da bi čovjeka približili Bogu – jer su svi oni bili za svog života grešnici koji trebaju spasenje i Spasitelja, a sada su mrtvi. Pomoći nam može samo Isus Krist – jedini posrednik između Boga i ljudi.

Neke kršćanske crkve su postale glavna prepreka ljudima da upoznaju Krista. Ne dozvoljavaju ljudima da samostalno proučavaju Bibliju, razmišljaju, istražuju i zaključuju. One nude svoju teologiju, svoje dogme, svoju tradiciju, umjesto da potiču čovjeka da upozna biblijsku istinu. One neprekidno nešto dodaju ili oduzimaju jasnoj Božjoj objavi, što rezultira neznanjem i zabludama. Njihov vjernik se ne susreće s Bogom i Njegovim svetim karakterom, već sa svećenikom, obredom, kipovima, ali nikako sa živim Kristom. Neke crkve su svojim sljedbenicima zaklonile pogled na Krista.

Danas, kada se svijet nalazi pred Isusovim drugim dolaskom i pred vremenom izvršnog suda (Krist će svakome donijeti njegovu plaću: vječni život ili vječnu smrt), Bog pokreće ljude koji će upozoriti svijet na te događaje.

Spasenje nije u Crkvi, nego u Isusu. A Crkva treba svjedočiti za Isusa – Spasitelja grešnika. Božja Crkva ne spašava, već vodi grešnika ka Spasitelju – Isusu Kristu. Njezin je zadatak biti navjestitelj evanđelja ("radosne vijesti") o jedinom posredniku između Boga i ljudi – Isusu Kristu.

153

Page 154: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Kada crkva izgubi Krista iz središta, ona se počinje baviti sama sobom. Počinje sebi graditi velike zgrade, brinuti o sebi, isticati sebe, braniti sebe – umjesto da je usredotočena na Krista i Njegovu Radosnu vijest. "Mi, naime, ne propovijedamo sebe, nego Krista Isusa kao Gospodina". 2. Korinćanima 4,5

Bogoslužje nerazumljivo vjernicimaOsim kompliciranih obreda koje ne razumiju, mnogi vjernici su stoljećima

prisustvovali bogoslužju na stranom jeziku koji ne razumiju. Na taj način oni su samo prisustvovali obredu, a da od toga nisu imali nikakve koristi – jer nisu razumjeli ništa.

Bog je već pedeset dana nakon Isusova uskrsnuća dao duhovni dar – govorenje stranih jezika. Tako se Evanđelje od samog početka ljudima propovijedalo na njihovom materinjem jeziku. Apostoli, koji nisu znali strane jezike, čudom su bili poučeni konkretnim stranim jezicima, i to upravo onih naroda kojima su trebali odnijeti Evanđelje.

"Kada nastane spomenuta huka, narod se zgrnu i ostade zbunjen, jer ih je svaki pojedini čuo kako govore njegovim jezikom. Začuđeni i zadivljeni pitali su: "Zar nisu svi ovi što govore Galilejci? Pa kako ih onda svaki od nas čuje gdje govore njegovim materinjim jezikom? Parti, Međani, Elamiti i stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene; Rimljani koji su u prolazu, Židovi i obraćenici (na židovsku vjeru), Krećani i Arapi; svi mi čujemo ih gdje našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima." Djela apostolska 2,6-11

Da bismo mogli razviti vjeru (povjerenje), moramo razumjeti tko je Bog i kakav je Bog. Ako neka crkva skriva od čovjeka znanje o Bogu i Božju istinu – time onemogućava čovjeku da vjeruje Bogu jer Ga nije upoznao. Tim postupkom crkva prisiljava čovjeka da vjeruje toj crkvi, a ne Bogu.

Religijska pripadnost uglavnom nije stvar slobodnog izboraReligijska pripadnost je vrlo rijetko stvar slobodnog izbora, a puno češće

rezultat "nametanja"! Većina ljudi pripada onoj religiji kojoj ih pridruže drugi ljudi (najčešće roditelji). Religijska pripadnost se nasljeđuje rođenjem, a malo je ljudi koji ju kasnije u životu promijene.

Religiozan čovjek (čija je pobožnost samo formalna) ne pristupa svojoj religijskoj zajednici zato što je upoznao Boga i Njegovu dobrotu. Njega najčešće priključuju roditelji. Zato ne može odgovoriti Bogu ljubavlju, kada nije ni bio privučen ljubavlju k Bogu. Odluku nije donio samostalno, već mu je ona "nametnuta" mjestom rođenja i religijskom pripadnošću roditelja. Kada takav

154

Page 155: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

čovjek naiđe na kritiku svoje religijske zajednice, on je svim silama brani, zato jer je "njegova", bez obzira što ne poučava Božjoj istini!

Religijska pripadnost najčešće se temelji na teritorijalnom i nacionalnom kriteriju, a ne prema duhovnom. Što biste bili po religijskoj pripadnosti, da ste rođeni u Rusiji? A u Indiji? Ili u Kini? Ili u protestantskoj obitelji u Švedskoj? Ako ste rođeni u Europi vjerojatno nećete postati hindus, ili budist, već će vaši roditelji odlučiti da vas krste prema svojem teritorijalnom i(li) nacionalnom pripadanju. Bez svoje volje bit ćete priključeni nekoj religijskoj zajednici.

Kao religiozan čovjek bit ćete isto što su vaši roditelji: katolik, pravoslavac, hindus ili protestant. Oni su odlučili umjesto vas. Religijska pripadnost najčešće nije stvar samostalnog izbora. Ali duhovnost uvijek jest. Ako su vaši roditelji duhovne osobe, oni neće donositi odluku umjesto vas. Dopustit će da sami birate kome želite pripadati. Roditelji će vas upućivati na put koji oni smatraju ispravnim i prihvatljivim. Ali, odluka je na vama. Vi ste odgovorno biće i sami stojite pred Bogom sa svojim izborom. To je Isusov primjer. Iako je bio rođen u Izraelskom narodu i bio obrezan osmi dan života, on je u tridesetoj godini donio samostalnu odluku. Odbacio je tradicionalnu religiju kojoj je po rođenju pripadao i dao primjer duhovnosti. Postao je uzor duhovnosti i Spasitelj svih duhovnih ljudi. Onima koji žele ostati religiozni, na žalost, On ne može pomoći.

Religiozan čovjek (čija je pobožnost samo forma) ne pristupa svojoj religijskoj zajednici na osnovu toga što je spoznao, niti zato što je doživio Božju ljubav i dobrotu. Njegova pobožnost nije posljedica samostalne odluke za istinom i dobrotom, već poštovanje religijske tradicije.

Može li religiozan čovjek tijekom svog života promijeniti svoju religijsku pripadnost? Naravno da može. Tada ona jest stvar izbora. Ali zamijenivši jednu "društvenu religiju" drugom "društvenom religijom" – ništa bitno se nije promijenilo. Čovjek nije uspio zadovoljiti svoje stvarne potrebe – one duhovne. Izabrao je prema svojim psihološkim potrebama onakvu religiju koja će mu dati psihološko zadovoljstvo i osjećaje sreće. Duhovne potrebe, kao što su pomirenje s Bogom i život slobodan od ropstva grijehu, ostat će i dalje nezadovoljene.

Zato je važno da čovjek svoju "društvenu religiju" zamijeni duhovnošću ("rođenjem od Boga") – da uđe s Bogom u Novi savez, upravo onako kako nas poučava Božja riječ.

Dvije vrste krštenjaZa razliku od krštavanja u "društvenim religijama" (koje je vezano uz

teritorijalni ili nacionalni kriterij) – "biblijsko krštenje" je drugačije. Krštenje vodom i Svetim Duhom o kojem Biblija govori (uranjanjem cijele osobe u vodu) vezano je uz osvjedočenje o grijehu, pokajanje zbog učinjenih grijeha i čovjekovu želju da živi slobodan od ropstva grijehu. To je krštenje u kojem čovjeka

155

Page 156: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

(prilikom uranjanja u vodu) "pokapaju u vodeni grob" – što je slika sjedinjenja sa Kristovom smrću; a izranjanje iz vode simbolizira uskrsnuće u novi život s Kristom. Osim ovog "krštenja vodom", čovjek biva još i "kršten Svetim Duhom" koji ga je i doveo do pokajanja, do želje za novim životom u zajednici s Kristom. Ovakvo krštenje uronjavanjem zahtijeva samostalnu odluku odrasle i odgovorne osobe, bez ikakvog nagovaranja ili prisile. Tako su bili kršteni i Isus i svi apostoli, te svi prvi kršćani. Tako se krštavaju i duhovni ljudi danas.

Pokrštavanje je čin prisile, prijetnji, ucjena (u prošlosti), ali i pitanje ponosa, časti, nacionalnog i vjerskog identiteta (danas). Tijekom povijesti mnogi narodi su "pokršteni" pod prijetnjom uništenja. Kada je rimski car Konstantin "prihvatio" kršćanstvo (ne zbog osvjedočenja o vlastitom grijehu, već iz političkih interesa), naredio je i svim svojim vojnicima da se moraju "krstiti". Na osnovu careve zapovijedi mnoštvo ljudi je postalo "kršćanima". Bez iskrenog pokajanja (nemojte misliti da nisu svojim ustima rekli: "Bože oprosti mi" ili "kajem se"), bez ikakve spoznaje Božjeg karaktera, sa strahom u srcima (od careve kazne) – gle čuda: prestali su biti pogani i od sada su kršćani! Isto tako su pod prijetnjom istrebljenja kršteni mnogi narodi unutar Rimskog carstva. Na taj prisilan način Europa je postala "kršćanska"!?

Što mislite kako se Bog odnosio prema ovim "kršćanima"? Je li ih nazvao svojom ljubljenom djecom? Da li im je širom otvorio svoju ruku blagoslova? Da li ih je vodio i štitio?

Ako ovakav postupak svaki normalan čovjek (čija su mjerila pravde i istine nesavršena) prepoznaje nepoštenim – kako li se tek prema ovome odnosi Bog koji poznaje namjere i motive svakog srca?

Da, ovakvo krštavanje je Bogu neprihvatljivo. Zašto? Zato jer potpuno obezvrjeđuje sve što je Bogu sveto. Obezvrjeđuje slobodu izbora, obezvrjeđuje osvjedočenje o grijehu koje je plod Svetog Duha, obezvrjeđuje Kristovu žrtvu kao nevažnu, obezvrjeđuje Božju ljubav kao besmislenu sentimentalnost, obezvrjeđuje Božji karakter predstavljajući ga nepravednim, obezvrjeđuje Božju mudrost predstavljajući Ga kao Onoga koga je lako prevariti. Ovakav način krštavanja je Bogu neprihvatljiv!

Uzdizanje predmeta, umjesto uzdizanja KristaDuhovnost uzdiže Isusa Krista, odnosno osobu – Krista učitelja, raspetog

Krista, uskrslog Gospodina, Krista kao velikog svećenika...S druge strane, mnoge religije uzdižu religijske predmete kao što su: križ

Kristov, prazan Kristov grob, Veronikin rubac, relikvije svetaca, knjigu Bibliju, čašu iz koje su učenici pili na posljednjoj večeri (kalež, gral)...

156

Page 157: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Što je "križ"? To je rimska sprava za javno sramoćenje, mučenje i ubijanje. Tisuće ljudi prije i nakon Isusa Krista razapeti su na rimskim križevima. Uzdizati "križ" znači isto što i uzdizati električnu stolicu za smaknuća, giljotinu, vješala ili puške za strijeljanje. To su samo sredstva kojima se izvršava kazna. U njima nema ništa lijepo, dobro i pobožno. Tako nema ni u križu, čak niti u Kristovom križu. To što je Isus umro baš na rimskom križu, to nije Njegov odabir, već onih koji su tu spravu koristili za javno sramoćenje i smaknuće.

Bitan je Krist, a ne križ. Pogrešno je uzdizati križ. Treba uzdizati Krista, jer je On Spasitelj. On je dragovoljna žrtva, On je Spasitelj, On je napustio nebo da bi umro umjesto tebe. Njega treba uzdizati, obožavati, Njemu zahvaljivati, o Njemu treba razmišljati.

Duhovna osoba nije vezana ni uz kakve predmete u izražavanju svoje pobožnosti. Ona zna da je Bog zabranio religijske predmete u drugoj zapovijedi. Njena duhovnost je vezana uz karakter, volju, moral, uvjerenja, slobodu izbora, odgovornost pred Bogom. Zato njoj ništa ne smeta kada neki religijski predmeti bivaju uništeni. Ali za religioznog čovjeka, to je najveća uvreda. Naročito kada je religijski predmet koji je njemu jako bitan – oštećen ili uništen.

Kod duhovnih ljudi povjerenje prema Bogu ne ovisi o predmetima, ljudima, situacijama. Budući da oni svetima drže karakter, volju i razum (a ne predmete) – to im nitko ne može uništiti, dodirnuti, oteti, razbiti. Krist je u njihovom umu i u srcu, a nije na lančiću oko vrata, niti visi kao ukras na ušima. Božja načela su njihova osobna načela i to im nitko ne može uzeti ili uništiti.

Dok će duhovan čovjek obožavati Krista, religiozan će obožavati križ na kojem je Krist razapet. U tome je osnovna razlika između duhovnosti i religioznosti !

Društvene religije pružaju pogrešan oslonacBudući da grešno srce uvijek treba neki psihološki oslonac, u vrijeme

komunizma, kada je bilo nepopularno biti pobožan, taj oslonac su pružali narodni heroji i "vjera" u partiju. Svoju urođenu religioznu potrebu za obožavanjem stvorenja – ljudi su tada ispoljavali prema svome komunističkom vođi i partiji. Padom komunizma ljudi su masovno krenuli u crkve. Zašto? Da li su to ljudi odjednom postali pobožni?

Kada je stari psihološki oslonac nestao, ljudi su brzo potražili novi. Gubitkom starog sustava vjerovanja ljudi su izgubili psihološki oslonac koji im je davao osjećaje sigurnosti. Zbog društvenih promjena ljudi su požurili prilagoditi se novim društvenim mjerilima. A to je značilo: postati pobožan.

Sada su svoju urođenu religioznost usmjerili prema crkvama i svecima. Isti ljudi, ista religiozna potreba, isto grešno srce, novi psihološki oslonac, nova društvena mjerila. Kada bi sutra crkve nestale, mnogi ljudi bi ponovno promijenili

157

Page 158: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

samo svoj oslonac okrećući se prema novim mjerilima društva u kojem žive. Srca sa svojim grešnim sklonostima bi ostala i dalje ista.

Dok će religiozan čovjek potražiti psihološki oslonac u svecima, religijskim obredima, svećeniku ili religijskom predmetu, dotle duhovan čovjek ne može pronaći duhovni oslonac ni u kome drugome nego u Isusu Kristu.

Problem susreta sa smrćuSljedeći tekst sam pročitao na jednom panou, povodom blagdana Svih svetih:

"Postoji li neki način da upoznamo istinu o životu i smrti? I gle, doista postoji! Kada se ugase svjetla ovog svijeta, tad će nastupiti duboki trenutak istine, a mi ćemo spoznati jesmo li se zavaravali u pogledu života i njegovog smisla, ili smo već unaprijed slutili njegovu tajnu. Nije li ovo smisao blagdana Svih svetih: da stanemo pred ovu krajnju zagonetku našeg postojanja, pred ovaj duboki i mračni ponor kojeg zovemo smrt i u njega izviknemo pitanje u kojem je sažeto čitavo naše postojanje: "Zašto živimo?" I nije li veliki paradoks življenja baš u ovom: da smisao života saznajemo upravo u njegovoj smrti."

Netko će možda pomisliti kako je ovaj tekst velika mudrost i odgovor na važnu tajnu o smrti. Ali čovjek koji poznaje Krista i Njegovu nauku, u tom tekstu će uočiti više zabluda. U uvodu se postavlja važno pitanje "možemo li spoznati istinu o životu i smrti?" A odgovor koji slijedi tvrdi da moramo čekati trenutak smrti, da bismo tada pitali smrt "zašto živimo?" I zatim zaključuje kako ćemo smisao života spoznati upravo u trenutku smrti.

Ovakav odgovor na tako važno pitanje je krajnje neozbiljan. Niti cijeli život, niti trenutak smrti – čovjeku ne daju pravi odgovor. Čovjek sam po sebi ne može dokučiti istinu o životu i smrti, jer je ona daleko veća od njegove mudrosti i spoznaje. Svaki ljudski napor u pokušaju da odgovori na pitanje života i smrti, rezultirao je samo novim pitanjima i novim zabludama. Nastanak mnogih religija je upravo posljedica čovjekove nemoći da pronađe tražene odgovore. Kroz religije je formirao stavove koji će mu pružiti samo privid mudrosti i spoznaje.

Jedini pravi i smisleni odgovor daje Bog koji sebe objavljuje kroz Bibliju. Za vrijeme svog života, čovjek ima priliku spoznati istinu o životu i smrti, o zlu i dobru, o propasti i vječnosti. Sama smrt, kao ni sam život – ne daju prave odgovore, nego se oni nalaze u Božjoj objavi istine – u Bibliji, u Isusu Kristu i u Božjim moralnim načelima! Spoznaja istine o životu i smrti događa se u čovjeku tek kada razumom shvati i vjerom prihvati ono čemu ga Stvoritelj želi poučiti.

Nastavlja li se život odmah nakon smrti?Mnoge religije tvrde da odmah nakon smrti, čovjek nastavlja živjeti – na

drugom svijetu. Takvo vjerovanje o nastavku života odmah nakon smrti

158

Page 159: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

(vjerovanje u besmrtnu dušu), također nije Božja, već ljudska nauka. Koliko je to pogrešno razmišljanje otkriva nam Isus Krist:

"Dolazi naime čas kada će svi koji počivaju u grobovima čuti Njegov glas, te izići iz njih: koji su činili dobro, na uskrsnuće - na život; koji su činili zlo, na uskrsnuće – na propast." Evanđelje po Ivanu 5,28.29.

Krist nam razotkriva da čovjek ne živi odmah nakon smrti, kao i da ne postoji "drugi svijet" na kojem bi čovjek bio živ. Krist nas poučava da čovjek nakon smrti ostaje mrtav (ne postoji) sve do dana uskrsnuća (koji će nastupiti onog dana kada Krist dođe po drugi put na Zemlju); iz grobova će uskrsnuti i dobri i zli – kako bi dobili plaću: vječni život ili vječnu smrt.

Biblija ne poznaje "pakao s vječnim mukama", niti vječno mučenje "duša" u paklu. To su ljudske neistine koje trebaju osigurati pokornost iz straha.

Adam je stvoren na ovoj planeti, raj je bio na ovoj planeti, Božji plan je bio da čovjek vječno živi – na ovoj planeti. Dakle, vjerovanje da negdje drugdje postoji "svijet" namijenjen vječnom životu čovjeka – nije biblijski utemeljeno. Sama Biblija govori o uništenju grijeha na ovoj planeti – to znači da će i "pakao" (uništenje grijeha) biti tu, na Zemlji.

"Ali će doći dan Gospodnji kao lopov; u taj će dan nebesa iščeznuti s velikom lomljavom, počela će se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neće više naći. Budući da će se ovo sve tako raspasti, kakvi sve onda morate biti svetim življenjem i pobožnošću dok očekujete dolazak dana Božjega, dolazak kojim će se nebesa u plamenu raspasti, a počela u ognju rastopiti! Ali mi očekujemo, prema Njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost." Druga Petrova poslanica 3,10-13

Nakon što uništi zlo, grijeh i nepokajane grešnike – Bog će obnoviti raj na našoj planeti.

Naša Zemlja je mjesto određeno za čovjekov vječni život. Jedina razlika koja će se pojaviti u odnosu na prvobitni raj, bit će u tome što će se i Božji sveti grad ("nebeski Jeruzalem") spustiti na ovu našu planetu. Budući da je na našoj planeti Krist živio i trpio kao Spasitelj grešnika, On će kao svoju novu prijestolnicu izabrati upravo ovaj planet:

"Potom opazih "novo nebo i novu zemlju", jer su iščezli prvo nebo i prva zemlja: mora više nema. I opazih kako "Sveti grad – novi Jeruzalem" silazi od Boga, s neba, opremljen poput zaručnice koja je nakićena za svog muža. Tada čuh jaki glas što dolazi od prijestolja kako viče: "Evo stana Božjega među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti Njegov narod, i on sam,

159

Page 160: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Bog, bit će s njima. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe." Otkrivenje 21,1-4

Vjerski osjećajiKada religiozan čovjek čuje kritiku upućenu religiji kojoj pripada, on se brani

time kako ta kritika vrijeđa njegove "vjerske osjećaje". Budući da on ne zna što točno vjeruje, ne upušta se u raspravljanje pomoću argumenata i znanja. Zbog povrijeđenih osjećaja spreman je (verbalno) napasti kritičara i pokušati ga omalovažiti kao ljudsko biće. Ne može se suprotstaviti argumentima, pa se mora suprotstaviti osobi koja ima argumente – i to na način da osobu vrijeđa, ponižava i slično.

Budući da mu zabluda donosi psihološki mir (u kojem može ostati grešan i buntovan protiv Božje istine) uznemirava ga svaka kritika njegove pobožnosti. Sebi će svaku kritiku i poziv na kritičko promišljanje njegove pobožnosti predstaviti kao vrijeđanje njegovih "vjerskih osjećaja".

Ljudska sebičnost se ogleda kroz religije i nacionalizam"Služi Bogu i pri tome se obogati" – bilo je geslo konkvistadora. "Gott mit

uns" (Bog s nama) – bilo je geslo nacista. "Bog i moje pravo" – piše na engleskom grbu. Što nam govore ovi primjeri? Pobožnost se tijekom povijesti, pa i danas, često sebično prisvaja i time izopačuje!

Svaka ljudska institucija – bilo država, bilo politička stranka ili ideologija, bilo religijska zajednica – sebično prisvaja Boga (čak i one krvoločne, zločinačke institucije). Time pokazuje svoju ograničenost i bezobzirnost. Kao da Bog više voli jednu naciju, nego drugu? Ili jednog čovjeka nego drugog? Kao da je Bogu važna nekakva politička stranka ili ideologija? Kao da Bog odobrava "društvene religije", pa će stati na stranu neke od njih?!

Mnogi narodi ili organizacije, pokušavaju sebično prikazati da je Bog samo na "njihovoj" strani. Većina religioznih ljudi ponosna je na religiju kojoj pripada. Često je to povezano i sa nacionalnim ponosom, jer su religije duboko povezane sa politikom, sa društvom. Zato i jesu "društvene religije". Ponos je tako velik, da su mnogi spremni i umrijeti za svoju religiju. Apsurd je u tome što ti isti ljudi, da su rođeni u drugoj državi, u kojoj dominira druga religija, istim bi žarom pripadali toj drugoj religiji. Oni nisu upoznali Božju istinu, pa da se odluče za nju, nego su vjerni "svojoj" istini.

Božja istina nadilazi nacionalne, kulturne i etničke okvire. Božji Duh djeluje na ljude u svim krajevima planete Zemlje, pa duhovnost nadilazi nacije, rase, kaste, materijalni status i slično. "Društvene religije" se postavljaju kao čuvari nacionalnog identiteta, dok u Kristu nacije "nestaju."

160

Page 161: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Nema tu više ni Židova, ni Grka; … jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu." Galaćanima 3,28

"Sveta mjesta" ili "posvećen karakter"U religijskom svijetu vrlo su raširena putovanja na "sveta mjesta". Tamo gdje

su živjeli vjerski uzori, tamo gdje su "bogovi" hodali zemljom – mjesta su koja posjećuju milijuni ljudi. Zašto? Što ih privlači tim mjestima?

Mnogi od njih reći će da su tamo "doživjeli" nešto posebno. Upravo zbog "doživljaja" mnogi hrle na "sveta mjesta". Ako se čovjek vrati sa tog mjesta, a da nije ništa "doživio", bit će razočaran. Zato je čovjek koji se sprema na takav put, već psihološki spreman na nešto posebno ("ipak je to posebno mjesto" – pomislit će). Glas koji se prenosi o tim mjestima – čudesna ozdravljenja, nadnaravna ukazanja – stvara dodatno uzbuđenje. A kada tamo nešto "doživi", vraća se kući opijen religijskim iskustvom. Njegova "vjera" sada je ojačana, njegovo vjersko iskustvo obogaćeno, njegova pobožnost potvrđena.

Je li to ono što Bog očekuje od čovjeka? Da li Bog želi naš život obogatiti religijskim doživljajima, ili On želi promijeniti naš grešan karakter? Ne kradi! Ne ubij! Budi spreman oprostiti! Ne uzvraćaj zlom na zlo! Ljubi svog neprijatelja! – sve to je pitanje karakternih osobina, a ne emotivnih doživljaja. Zato obilaženje "svetih mjesta" ne pridonosi ispunjenju Božjih zahtjeva.

Bog od čovjeka očekuje "posvećen karakter", "sveti život" a ne posjećivanje "svetih mjesta". Hodočašća ne donose promjenu grešnog karaktera, već religijskim ugođajima i djelima pokore uglavnom smiruju čovjekovu grijehom opterećenu savjest. Religioznost nudi "duhovno žednom čovjeku" kratkotrajna religijska osvježenja (poput polijevanja hladnom vodom), dok duhovnost obilno napaja žednu dušu "vodom života".

Nepoznavanje Očeve ljubaviU jednom religijskom časopisu pročitao sam ovakav savjet: "Ako se bojiš

Oca, ti se moli Sinu. Ako se bojiš Sina, ti se moli Mariji – ona te sigurno neće odbaciti." Kada sam pročitao ovaj savjet, začudio sam se. Zar je moguće ovako razmišljati? Zar je moguće prezreti Očevu ljubav i Sinovljevu dragovoljnu žrtvu? Zar Otac i Sin nisu DOKAZALI svoju ljubav prema čovjeku? Zar nas Bog nije stvorio iz ljubavi? Zar srcem kršćana vlada strah od Oca i Sina, a ne ljubav prema Ocu i Sinu? Tisuću pitanja mi se rađa u glavi.

Ovakav savjet može dati samo osoba koja nikada nije upoznala koliko je nebeski Otac dobar, niti je razumio širinu, dubinu i visinu Očeve ljubavi prema čovjeku. Kada čovjek upozna Oca i Sina na način kako ih otkriva Sveto pismo,

161

Page 162: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

odnosno kroz život i djelo Isusa Krista – tada mu postaje jasno koliko je velika Božja ljubav prema grešniku. To što je čovjek osvjedočen da je grešnik, da je nedostojan pred Bogom i da je u neprijateljstvu s Njim – ne znači da će nas Bog zbog toga odbaciti. Pa upravo nas je On, svojim Svetim Duhom, osvjedočio da smo grešni (izgubljeni za vječnost) – kako bismo se vratili k Njemu i dobili dar vječnog života. Poslušajmo što Bog poručuje kroz Bibliju:

"Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji u Nj vjeruje, već da ima život vječni." Ivan 3,16

"A On je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, ... za naše grijehe, probodoše Njega, za opačine naše Njega satriješe, na Njega pade kazna, radi našeg mira, Njegove nas rane iscijeliše." Izaija 53,4.5.

"Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost." Jeremija 31,3

Promjena "vjere"Za religiozne ljude nešto najgore je "promjena vjere". Napuštanje stare

religije (bilo da se radi o pristupanju drugoj društvenoj religiji ili o duhovnom novorođenju) njima je ravno izdaji. Ali duhovnost zahtijeva ostavljanje stare religije, kada čovjek pronađe istinu. Svoju staru religiju su ostavili ("izdali") – svi apostoli i Isusova majka Marija, jer su prešli sa tradicionalnog židovstva na duhovno kršćanstvo – oni su ušli u "Novi savez" sa Bogom.

162

Page 163: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Sveti Duh

Bez Svetog Duha nema duhovnosti! Bez Njegovog djelovanja mi sigurno ne bismo bili duhovni kršćani. Samo djelovanjem Svetog Duha možemo biti osposobljeni za duhovan život!

"Tko nema Kristova Duha, nije Kristov." Rimljanima 8,9 Bez Svetog Duha "ljudi uvijek uče, ali nikada ne mogu doći k pravoj

spoznaji istine." 2. Timoteju 3,7

Bez Svetog Duha nema duhovnog života!

"Jer na žednu ću zemlju vodu izliti, i po tlu suhome potoke. Izlit ću Duh svoj na tvoje potomstvo, i blagoslov svoj na tvoja pokoljenja." Izaija 44,3.

"U posljednji dan, glavni dan blagdana, Isus je stajao i vikao: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me. Kako veli Pismo: Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode." To reče za Duha kojeg su trebali primiti oni koji vjeruju u Njega." Ivan 7,37-39

Biblija uspoređuje Duha Svetog sa vodom. Voda je neophodna za život, i bez nje nema života. Tako ne može biti niti duhovnog života bez Svetoga Duha. Bez njega nema duhovnosti.

Da bi nešto bilo duhovno – mora nastati kao plod djelovanja Svetog Duha. Tako je Biblija duhovna knjiga – jer su je pisali ljudi vođeni Svetim Duhom. Isus je bio duhovna osoba, jer ga je vodio Sveti Duh. Mi možemo biti duhovne osobe – kada nas Sveti Duh obnovi i osposobi za život potpune poslušnosti Bogu.

Bez Svetog Duha se ne možemo (i ne želimo) okrenuti k Bogu. Sva mudrost i znanje ovog svijeta neće nas učiniti duhovnim ljudima. Koju god školu da završimo, koliko god da postanemo poznati, slavni ili bogati – mi ostajemo robovi grijeha. Znanje, slava ili bogatstvo mogu mijenjati čovjekove karakterne osobine, ali njegovo srce može nanovo roditi samo Bog. Promjena srca i poslušnost Bogu – najbolji su pokazatelji djelovanja Svetog Duha na čovjeka.

Utjecaj Svetog Duha na čovjekaBožji Duh djeluje na čovjekov razum, jer smo razumna bića. Božji Duh

započinje svoje djelovanje na čovjeka preko razuma. Pomaže nam u spoznaji, učenju, shvaćanju, razmišljanju, zaključivanju. Jedino preko razuma grešan čovjek može upoznati Božji karakter i zahtjeve Božjih moralnih načela, postati svjestan ropstva grešnoj naravi i svoje potrebe za Spasiteljem.

163

Page 164: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Sveti Duh djeluje i na našu volju i emocije. Volja nas pokreće da donosimo odluke, a Sveti Duh nam pomaže da te odluke budu ispravne. Pobuđene emocije oplemenjuju naša razmišljanja, zaključke i odnose s ljudima. To izaziva pozitivne promjene u našem cijelom karakteru.

Cijelo naše biće se mijenja. Prihvaćanjem obnove "Saveza s Bogom", Duh Sveti donosi u naš život novu spoznaju. "Život u Kristu" nas potpuno mijenja.

"Da vam Bog našega Gospodina Isusa Krista ... dadne duha mudrosti i otkrivenja da Ga potpuno upoznate, da vam dadne prosvijetljene oči vašeg srca." Efežanima 1,17.18.

"Znamo, također, da je Sin Božji došao i da nam je dao razum da upoznamo Istinitog." 1. Ivanova 5,20

Djelovanje Svetog DuhaDuh Sveti vrši utjecaj na sve ljude. Njegov je zadatak osvjedočiti svakog

čovjeka o njegovoj grešnosti, te ukazati na spasenje ponuđeno u Isusu Kristu. Kod nekog čovjeka osvjedočenje Svetog Duha može pobuditi strah od kazne. I taj strah rezultira bijegom u zabludu radi obrane grijeha. Ne dolazi do pokajanja i čovjek dalje živi u grijehu.

Kod drugog čovjeka Duh Sveti uspije pobuditi "žalost zbog grijeha", što zovemo pokajanje. Takva osoba se kaje zbog dotadašnjeg načina života i prihvaća Božje spasenje koje mu je ponuđeno. Svoj život usklađuje sa Božjim moralnim načelima i kreće putem duhovnosti.

Djelovanjem Svetog Duha čovjek postaje druga osoba: "Tada će sići na tebe Duh Jahvin ... promijenit ćeš se u drugog čovjeka" (1. Samuelova 10,6). Taj proces se odvija kroz nekoliko faza:

1. svijest o krivici i žaljenje nakon osvjedočenja o grijehu ("Duboko se potresoše u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima: "Braćo, što da činimo?" Djela apostolska 2,37)

2. osvjedočenje o Božjoj dobroti – ("dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju" Rimljanima 2,4)

3. novorođenje: rođenje od Svetoga Duha ("tko se ne rodi od vode i Svetoga Duha ne može ući u kraljevstvo nebesko"); čovjek se svjesno pokorava Božjoj volji i odbacuje život u grijehu ("Sveti Duh kojeg je Bog dao onima koji mu se pokoravaju" Djela 5,32)

4. posvećen život ("za posvećenje koje ostvaruje Duh" 1. Petrova 1,2)

Duh Sveti nas vodi kroz sve ove faze. On nas vodi ka osvjedočenju o grijehu, ka pokajanju zbog grijeha, osvjedočava nas o Božjoj ljubavi i dobroti, vodi nas u novorođenje, te nam omogućava da svakoga dana vodimo sveti (posvećeni) život.

164

Page 165: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Božja dobrota nas mijenja duhovnom obnovom koju čini Sveti Duh, a vanjski znak tih unutrašnjih promjena je krštenje:

"Ali kada se očitova dobrota Boga, našega Spasitelja, i Njegova ljubav prema ljudima, tada nas – ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosrđu – spasi kupelju ponovnog rođenja, obnove koju čini Duh Sveti koga obilno izli na nas po našem Spasitelju Isusu Kristu, da opravdani Njegovom milosti budemo baštinici vječnog života kojem se nadamo. Ovo je sigurna riječ i hoću da ovo uvijek tvrdiš." Titu 3,4-8

Pravo biblijsko krštenje je obnova koju čini Sveti Duh, da bismo Božjom milošću dobili vječni život.Ovo je sigurna riječ – kaže pisac.

Ovisni smo o Duhu SvetomMi smo ovisni o djelu Svetog Duha. Bez Njega ne bi bilo ni duhovnog života.

Bez Njega se grešnici ne bi mogli obraćati na vjeru, ne bi mogli iz "odnosa pobune" preći u "odnos vjere".

Svojim uznesenjem na nebo Krist nas nije napustio. On je molio Oca za drugog branitelja – za Duha Svetoga, koji je uvijek sa nama. Sveti Duh nije ograničen ljudskom naravi (kao što je to bio Isus), pa može pomoći uvijek i na svakom mjestu. Zato nam je Isus obećao, nakon što uziđe na nebo, Svetog Duha kao drugog Branitelja:

"Ja ću moliti Oca i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duh istine kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi, niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama." Ivan 14,16.17.

"Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama." Ivan 16,7

Sveti Duh nam je darovan od BogaIsus je molio Oca dar Svetog Duha za učenike koji ostaju nakon Njegove

smrti, uskrsnuća i uznesenja. Značaj i važnost dara Svetog Duha za Božji narod lijepo je opisana u sljedećem citatu:

"Sveti Duh bio je najveći od svih darova što ih je (Isus) mogao izmoliti od svog Oca za uzdizanje svog naroda. Sveti Duh treba im biti podaren kao sila koja preporađa, jer bi bez nje Kristova žrtva bila beskorisna. Sila zla vjekovima je jačala i ljudi su se začuđujućom pokornošću podčinjavali sotonskom ropstvu. Čovjek se može oduprijeti i pobijediti grijeh jedino moćnim djelovanjem Treće Osobe Božanstva, koja će doći neizmijenjenom silom u punini božanske moći. Duh čini djelotvornim ono što je izvojevao

165

Page 166: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Otkupitelj svijeta. Sveti Duh čisti srce. Posredovanjem Duha vjernik postaje sudionikom u božanskoj naravi. Krist je podario svog Duha kao božansku silu u svladavanju svih naslijeđenih i stečenih sklonosti k zlu i stoga da Crkva primi pečat Njegova karaktera." Ellen G. White: "Čežnja vjekova" str 543 (671)

"Neoprostivi grijeh" ili " hula protiv Duha Svetog" "Zato će se, kažem vam, svaki grijeh i hula oprostiti ljudima, ali hula protiv Svetoga Duha neće se oprostiti nikada. Ako tko rekne nešto protiv Sina Čovječjeg, može mu se oprostiti, ali tko rekne što protiv Duha Svetoga, ne može mu se oprostiti ni na ovom svijetu, ni na drugome." Matej 12,31.32.

Budući da Biblija uči kako se ubojstvo, krađa, nemoral i mnoga druga zla mogu ljudima oprostiti, postavlja se pitanje: "što je to tako strašno, a da se ne može čovjeku oprostiti"?

Ubojstvo, krađa i nemoral su grešna djela koja su plod grešne naravi, grešnog srca. Zato Bog nastoji promijeniti čovjekovo srce, pa će se i njegova djela promijeniti. Kod nekih ljudi to uspije, jer se pokore osvjedočenju Svetog Duha o grešnosti i potrebi za Spasiteljem od grijeha. Neki ljudi koji su činili čak i teška grešna djela – na ovaj su način odgovorila na Božju ponudu milosti, te od zločinaca postali ljudi ispunjeni ljubavlju. Takvu promjenu može postići samo Bog svojom silom, silom Svetoga Duha.

Ali, da li je djelovanje Svetog Duha ponekad ograničeno? Da li Sveti Duh, u nekim slučajevima, ne može doprijeti do savjesti i svijesti nekih ljudi? Da, on ne može doprijeti do onih ljudi koji uporno odbijaju njegov glas upućen njihovoj svijesti i savjesti. Takvi ljudi namjerno i svjesno odbijaju i samu pomisao o pokajanju, o potrebi za milošću, te namjerno zatvaraju srce Svetom Duhu. Takvi ljudi prelaze granicu i Sveti Duh ih napušta. Takvim ljudima se ne može više oprostiti, jer su ostali gluhi na sve pozive Svetog Duha, jer su namjerno odbacili Božju ponudu milosti. Takav grijeh je neoprostiv. To je "hula protiv Svetog Duha".

Odbacivanje Svetog Duha nije trenutak (neko grešno djelo), to je stanje (dugotrajan proces) u kojem čovjek "napreduje" iz zla u gore. Tako ovaj proces "otvrdnuća" čovjeka u grijehu možemo prikazati kroz pet stupnjeva:

1. ožalošćenje Svetog Duha – kada čovjek čini namjerne grijehe on žalosti Svetog Duha ("Ne žalostite Svetog Duha Božjega …" Efežanima 4,30)

2. gašenje Svetog Duha – čovjek svojim upornim zlom gasi ili guši djelovanje Svetog Duha ("Duha ne gasite" 1. Solunjanima 5,19)

166

Page 167: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

3. opiranje Svetom Duhu – ovdje je jasno da se radi o namjernom opiranju, namjernom odbijanju pokajanja ("Vi se uvijek opirete Duhu Svetom" Djela apostolska 7,51)

4. otvrdnuće – čovjek koji je uporan u zlu on otvrdne u tome, njegovo srce postaje kameno ("opominjite se međusobno … da koji od vas ne otvrdne zavodljivošću grijeha" Hebrejima 3,13)

5. Duh napušta čovjeka – budući da se svojom tvrdokornošću u zlu stavio van dosega Božje milosti, Sveti Duh napušta čovjeka ("Duh Jahvin bijaše odstupio od Šaula" 1. Samuelova 16,14)

Dakle, svaki grešnik koji učini neko grešno djelo može dobiti Božji oprost – ako se (potaknut djelovanjem Svetog Duha) kaje, ako žali zbog grijeha i donosi odluku za novim životom "u Kristu". Takvi grijesi su oprostivi. Neoprostivi grijeh je vrhunac dugotrajnog oglušivanja na Božje pozive ljubavi i milosti. Čovjek sebe stavlja tada van dosega Božje milosti, van dosega Božjeg oprosta.

U Bibliji imamo zapisane primjere ljudi koji su došli u takvo stanje. Pretpotopni svijet (osim Noe i njegove obitelji) dospio je u takvo stanje da je "svaka pomisao u njihovoj pameti uvijek samo zloća" (Postanak 6,5). Zatim za egipatskog faraona, koji nije htio pustiti Mojsija i Izraelski narod iz ropstva, Biblija kaže: "faraonovo srce je bilo okorjelo" (Izlazak 8,15). Judu je opsjeo sotona, jer je odbacio Boga (Luka 22,3).

Kada netko stalno odbija odgovoriti na Božju dobrotu (koja nas jedina može voditi na pokajanje), i stalno odbacuje ponudu Božje milosti (jer smatra da mu nije potrebna) dovodi sebe u stanje u kojem ga više ni Bog ne može pokrenuti na promjenu. Svaka misao u njegovoj glavi postaje zla, svaka namjera i postupak pokrenuti zloćom njegovog srca. Tada čovjek sebe stavlja van domašaja Božjeg djelovanja. Budući da bez Svetog Duha nema pokajanja – to sigurno znači da nema ni oprosta.

To je čovjekov izbor. Bog nas je stvorio kao slobodna bića, pa je čovjeku dopušteno da se svojom slobodnom voljom odrekne spasenja.

Darovi DuhaOsim što je i sam dar od Boga, Sveti Duh donosi Božjoj djeci nebeske darove.

Darovi koje Bog daje pojedincima dani su na opću korist. Na taj način Bog osposobljava zajednicu vjernih za službu – propovijedanje Evanđelja. Neki od darova Duha su: dar ozdravljanja, dar prorokovanja, činjenje čudesa itd. (1. Korinčanima 12,4-11). Na Pedesetnicu (pedeseti dan nakon Isusovog uskrsnuća) kada se Duh Sveti "izlio" na apostole, oni su dobili dar govorenja stranih jezika. I to jezika onih naroda kojima su trebali odnijeti Evanđelje. Bog im je dao dar za tu službu. Pogrešno je razumjeti da su apostoli dobili dar nekakvih "nerazumljivih"

167

Page 168: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

jezika, jer su prisutni potvrdili kako čuju da ovi Galilejci njihovim "materinskim jezicima" govore o veličanstvenim Božjim djelima. (Djela apostolska 2,8.11.)

Plod DuhaPlod Duha su: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost,

krotkost, uzdržljivost (Galaćanima 5,22). Svijet teži za ovim plodom, ali ga nikada ne može ostvariti. Čovjek želi mir i sigurnost, ali ih u ovom svijetu ne nalazi. Njegova duša teži za vjernošću i dobrotom, ali ih ne uspijeva ni dobiti, ni pružiti. Prokletstvo grijeha onemogućava grešniku postizanje istinskog zadovoljstva. To je moguće samo čovjeku kojega Duh Sveti nanovo rodi.

Plod je Duha ono što Sveti Duh stvara u nama. Božja je namjera da nas učini da budemo kao Isus i zato je poslao Svetoga Duha da boravi i djeluje u nama kako bi se dogodila ta promjena. Plod Duha je promjena postojećeg bića, jer "staro je nestalo, novo je, evo, nastalo." (2. Korinćanima 5,17) Plod Duha je ono "novo" u životu onoga tko je iz smrti prešao u život (1. Ivanova 3,14), onoga tko živi u Isusu Kristu. Takav duhovan život donosi i duhovni plod – plod Duha Svetoga.

"Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost." Galaćanima 5,22

ZaključakCilj djelovanja Duha Svetog u našem životu nije kako da postanemo

strpljiviji, ljubazniji, nježniji ili vjerniji (jer bismo te osobine ponekad mogli postići i naporom svoje volje), već u tome kako dopustiti Svetome Duhu da nas učini sličnima Isusu koji je strpljenje, ljubav, blagost i vjernost.

U čemu je razlika? Kada se mi sami od sebe trudimo biti bolji, ljubazniji, strpljiviji – za nas je to napor, jer zapravo nismo takvi sami po sebi; ali možemo donekle biti uspješni u tome (zapravo pretvaramo se da takvi jesmo). Međutim, kada se "rodimo po Svetom Duhu", On tada mijenja naše srce, i mi postajemo slični Isusu. A Isus jest dobrota, vjernost, strpljivost. I tada nama više nije napor (napor volje) niti teret da budemo takvi, nema više mučenja da bismo postigli to očekivano stanje, nego nam je spontano i prirodno takvima biti.

Biblija se može ispravno protumačiti samo pomoću Svetog Duha. Budući da je Sveti Duh nadahnjivao pisce biblijskih knjiga, isti Duh mora nadahnjivati i one koji proučavaju i tumače Bibliju. Zato prije svakog proučavanja Biblije trebamo u molitvi zatražiti vodstvo Svetog Duha. Bez toga ne možemo ispravno razumjeti Bibliju! Bez Svetog Duha nema duhovnog života, nema duhovnosti!

168

Page 169: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Božja objavljena istina

"Vi istražujete Pisma u kojim mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me. Ali vi nećete da dođete k meni da primite život." Ivan 5,39.40.

Farizeji su tražili spasenje u Bibliji, umjesto u Kristu. Biblija jest sveta knjiga, ali ona ne spašava. Spasenje je u osobi, u Isusu Kristu, za koga Biblija svjedoči.

Može li čovjek spoznati Boga i Njegov karakter?Istina je da čovjek Boga ne može potpuno razumjeti. Ali, da li to znači da Ga

ne može nikako razumjeti? Često to navode oni koji žele filozofirati. "Bog je tajna za čovjeka i on ga ne može dokučiti. To je otajstvo (tajna) vjere."

Ali Bog nije ostao čovjeku nepoznat i tajanstven. On je sam sebe objavio kroz svoju riječ – Bibliju, kroz prirodu i kroz svoga Sina. Kroz bezgrešan život Isusa Krista čovjek može spoznati Božji karakter ljubavi.

Nagađanje "volje bogova"Religijski vođe i proroci često nebitnim stvarima daju pobožan značaj. U

staroj Grčkoj postojali su proroci koji su se zvali auguri. Oni su proricali volju bogova osluškujući šum listova "svetog drveta", zatim po letu ptica ili po njihovom pjevanju. Oni su uzimali potpuno nevažne i nebitne prirodne pojave i davali im pobožan značaj. Drugim riječima, možemo reći da su oni "nagađali" volju bogova. Često se i kršćani ponašaju tako. Oni očekuju i traže od Boga nekakav "znak" po kojem bi im se Bog obratio. Iščekuju nekakav šum, zvuk, osjećaj. I tada "nagađaju" što im to Bog poručuje.

Ali, Bog na taj način ne objavljuje ni sebe, ni svoju volju, niti svoja načela. Onaj tko takvo nešto očekuje od Boga, sigurno će se razočarati. Bog nas ne ostavlja da nagađamo kakav je On, što želi ili očekuje od nas. On nam je dao svoju Objavu i naš razum kako bismo Njega upoznali. To dvoje je ono što Bog koristi da bismo ga upoznali. Njegov Duh progovara preko Biblije našem razumu.

Ako je ponekad Bog i progovorio čovjeku u snu, učinio nekakvo čudo ili spasio čovjeka na nadnaravan način – ne znači da je čovjek upoznao Božji karakter i svoje stvarne potrebe. Ljudi kojima je Isus pomogao (pa ih čudom izliječio, ozdravio, nahranio) nisu zbog toga spašeni za vječnost. Oni su dobili pomoć u toj konkretnoj potrebi, ali za spasenje je potrebno upoznati Boga i živjeti poslušno. Čudo koje smo doživjeli ne donosi vječni život. Vječni život je moguć

169

Page 170: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

samo kada svoju volju pokorimo Božjoj volji, kada stupimo s Njim u "Novi savez" poslušnosti i vjere – po Isusu Kristu.

Biblija nas ne poučava religioznosti, već duhovnostiPovršnim poznavanjem Biblije pridaje joj se potpuno pogrešan značaj. Ljudi

je često svrstavaju uz knjige različitih religija, zakonike starih naroda, običaje i tradiciju raznih plemena i naroda, grčku i rimsku mitologiju.

Ali Biblija je potpuno suprotna svemu tome. Dok su navedene knjige "zbirke čovjekove mudrosti i zapisi čovjekovih iskustava", Biblija je Božja objava! Koliko je Biblija različita od svih tih religijskih nauka vidi se po tome što jedino Biblija govori o problemu grijeha i o njegovom rješenju. Niti jedna druga nauka ne govori da je grijeh uzrok zla na ovom svijetu. Iako te nauke vide zlo, ne znaju ni kako je nastalo, ni kako ga se riješiti, ne prepoznaju niti našu nemoć u borbi s grijehom kada smo bez Krista, niti imaju ispravnu spoznaju o uništenju grijeha i grešnika.

Biblija nas ne poučava religioznosti, već duhovnosti. Budući da je nastala kao plod djelovanja Svetog Duha na pisce koji su je napisali, ona je knjiga duhovnog sadržaja. Ona je Božja riječ. Po tome se razlikuje od drugih knjiga. Ali religiozni ljudi dali su joj religijski kontekst, pa su kršćanstvo pretvorili u društveno prihvatljivu religiju. Na žalost, danas većina ljudi pristupa kršćanstvu kao "društvenoj religiji", a ne kao "savezu s Bogom". Važniji su im obredi, nego sadržaj. Samoj Bibliji pristupaju idolopoklonički, kao da ona, sama po sebi, ima nekakve čarobne moći. Ali Biblija je objava Božje istine.

Bog nam kroz Bibliju objavljuje samog sebe, postanak svijeta, problem grijeha, našu nemoć pred grijehom, našu potrebu za pomirenjem s Bogom, obnovu saveza s Njim, Kristovu žrtvu kao jamstvo našeg spasenja, potrebu za novim životom, te Kristov ponovni dolazak na zemlju i uništenje grijeha. Biblija, kao i Kristovo kršćanstvo duhovnog su karaktera. Biblija poučava kako da "umremo grijehu" i kako da "oživimo u Kristu".

Ukoliko uočimo da nam nedostaje mudrosti i razumijevanja Božje riječi, što trebamo činiti? "Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka je traži od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je." (Jakov 1,5) Dakle, zamolimo Boga da nam pomogne u razumijevanju Njegove objave.

Pogrešno i ispravno tumačenje BiblijeGrešan čovjek često stavlja "glas svog srca" (svoje osjećaje) ispred autoriteta

Božje riječi. On tada i Božju Objavu tumači na osnovu doživljaja i osjećaja. To će nazvati "nadahnutim tumačenjem". A sve što donosi nemir njegovom grešnom srcu, proglasit će đavoljim djelom, pa tako i neugodno osvjedočenje o grijehu (koje je djelo Svetog Duha).

170

Page 171: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Takav čovjek nije upoznat sa ispravnim razumijevanjem Biblije. Proučavanjem Biblije dolazimo do spoznaje da jedan biblijski tekst ima objašnjenje u drugim biblijskim tekstovima. Biblija postavlja pitanja, ali i sama daje odgovore. Ona nas uči načelima dobra, objavljuje pravu istinu o Bogu, čovjeku i svijetu. U njoj Bog postavlja pitanja da bi nam ukazao na naše najdublje životne i duhovne potrebe. A zatim u istoj Bibliji daje jasne i konkretne odgovore na ta pitanja. Biblija tumači samu sebe! Biblija je Božja objava čovjeku!

ZabludaBiti zadovoljan sobom i vlastitom pravednošću potreba je čovjekovog grešnog

srca. Ovo nije duhovna potreba, već psihološka. Ona nije djelo Svetog Duha, već naše nečiste savjesti. Kada živimo u grijehu, imamo psihološku potrebu vjerovati u laž kao u istinu – treba nam zabluda!

Što je zabluda? To je misao, teorija, uvjerenje ili dogma – koji u sebi sadrže dio istine, ali i dio laži. Zabluda je poluistina, odnosno polulaž. Postoji samo jedna istina i mnoge laži. A između njih postoje mnogobrojne zablude, koje su sastavljene dijelom od istine i dijelom od laži.

Čovjek nikada neće vjerovati u potpunu neistinu. Zato se neistina dodaje istini, kako bi se dobila zabluda. Dio istine pomaže čovjeku da "proguta" i laž. Evo primjera nekih zabluda: religiozno kršćanstvo naglašava potrebu krštenja (istina), ali djece (laž); Bog ljubi sve ljude (istina), pa će se zato svi spasiti (laž); samo jedan je Bog (istina), pa sve religije vode ka tom Bogu (laž); itd.

Zabluda donosi "osjećaj mira" opterećenoj savjesti, kao što grešno djelo donosi "osjećaje sreće" grešnom srcu. Grešno uživanje predstavlja tjelesnu potrebu grešnog srca, a zabluda predstavlja psihološku potrebu nečiste savjesti.

Religiozan čovjek ima potrebu opravdati pred svojom savješću grijeh koji čini. Zato mora prevariti sam sebe. Mora sebe uvjeriti da je zlo koje čini – zapravo dobro. Prihvaća laž i prijevaru radi samoobrane grešnih sklonosti. A Bog dopušta postojanje zabluda koje će razotkriti da li ljudi vjeruju Bogu ili više vjeruju nekome drugome:

"Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju laži, da budu osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već pristali uz nepravednost." 2. Solunjanima 2,11.12.

Isus je učenicima obećao, da će nakon Njegovog odlaska na nebo, Sveti Duh doći na Zemlju. On će dokazati da ovaj svijet (sam po sebi) ne razumije pravu pobožnost. Dokazat će zabludu s obzirom na grijeh, pravednost i sud:

171

Page 172: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"On (Sveti Duh) će, kada dođe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud. S obzirom na grijeh, ukoliko ne vjeruju u mene; s obzirom na pravednost, ukoliko odlazim k Ocu te me više nećete vidjeti; s obzirom na sud, ukoliko je osuđen knez ovoga svijeta." Ivan 16,8-11

Grijeh – čovjek ne razumije pravu narav grijeha. On promatra grijeh kroz grešna djela (posljedice), umjesto kroz grešno srce (izvor grijeha). Vidljive grijehe (krađu, preljub, ubojstvo) ljudi lako osuđuju, ali nevidljive grijehe (oholost, sebičnost, mržnju, zlobu) ne osuđuju, niti joj pripisuju značaj grijeha. Zašto to čine? Zato jer ne vjeruju Kristu. On je svojim životom i naukom pokazao da Bog gleda na srce, a ne samo na djela. Zato ljudi i odbacuju Krista (ne vjeruju Ga) jer misle da mogu živjeti i bez Njega. Odbacivši Isusa, čovjek pristaje na zabludu i odbacuje svoju jedinu priliku za spasenje od grijeha.

Pravednost – Krist je svojim životom pokazao kako se živi kao pravednik. Zato su religiozni napori učinjeni sa ciljem da se čovjek spasi pomoću svojih dobrih djela i tako pokaže pravednikom – zabluda. Budući da se na grijeh gleda pogrešno (kao problem ponašanja), tada i na rješenje za grijeh (pravednost) gleda pogrešno – kao skup pravila, propisa i zakona po kojima treba živjeti. Isus je pokazao da je suština života usklađenog sa Božjim zakonima i propisima – ljubav. I on je zbog svoje pravednosti uznesen pred Oca.

Sud – zli ljudi žele vjerovati u zabludu da Bog neće suditi zlu. Budući da na Zemlji neki izmiču "ruci pravde" – rašireno je mišljenje da zlikovci bolje prolaze od poštenih. Ali to je zabluda s obzirom na nepoznavanje Božjeg suda. "Kada nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono činiti zlo." (Propovjednik 8,11). Zato zločinac misli da osuda nikada neće stići. Umjesto da Božju strpljivost prepozna kao priliku za pokajanjem, zlikovac ustraje u zlu gajeći zabludu da nikada neće biti suđen. Ovaj grešan svijet, zajedno sa svima koji pristaju na zlo, uključujući i Sotonu koji je njegov vladar – osuđeni su na propast. Izvršenje presude neće zakasniti.

IstinaČovjeku treba jasan kriterij istine. Biblija nas poučava da su Isus, Biblija i

Deset zapovijedi – jasni kriteriji Božje istine. Tko to odbaci, njemu sve i svašta može biti "istina".

"Posveti ih istinom; Tvoja riječ je istina." Ivan 17,17 "Sve zapovijedi tvoje istina su sama" Psalam 119,86.105.142.160. "Ja sam put, istina i život – reče mu Isus" Ivan 14,6

Sva tri kriterija istine (Isus, Biblija i Deset zapovijedi) su u potpunom skladu. Isusov život je bio potpuno usklađen sa Božjom riječi i svih Deset zapovijedi. Isus je živio onako kako zahtijeva Biblija, a u Njegovom umu i srcu vladala su Božja moralna načela.

172

Page 173: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Kako možemo provjeriti živimo li u istini ili u laži? Isusov život je svjedočanstvo istine, pa duhovan čovjek ne može živjeti drugačije nego što je Isus živio na Zemlji.

Obilježja istineDa bi nešto bilo istina, mora zadovoljiti određene zahtjeve. Istina, sama po

sebi:- mora biti praktična (primjenjiva na naše duhovne potrebe)- mora izdržati svaku kritiku i ispitivanje- mora važiti u svim situacijama i za svakog čovjeka- mora imati smisla kada se razumije - ne ovisi o čovjeku, o onome što mi mislimo ili osjećamo - vrlo je jednostavna

Istina mora biti praktična! Ono što Bog zahtijeva od nas je uvijek praktično primjenjivo u životu. Bog nije teoretičar, već praktičar. Zato nam otkriva ono što možemo i trebamo praktično činiti u svom životu, ili ono čega se treba kloniti. Bog daje savršene odgovore na sva naša pitanja, on potpuno zadovoljava sve naše potrebe. Prava istina je dobra, čak i onda kada je neugodna za spoznaju, jer vodi ka istinskom dobru.

Božja istina je sposobna izdržati svako preispitivanje i kritiku zato što je ispunjena smislom. Tijekom povijesti bilo je jako puno onih koji su Bibliju i njenu istinitost ismijavali, izrugivali i klevetali. Ali nisu joj uspjeli umanjiti istinitost. Ona i dalje svjedoči o divnome Bogu, grešnim ljudima i Božjim nastojanjima da spasi svakoga tko prepozna svoje duhovne potrebe.

Kao takva, Biblija je uspjela izdržati sve pokušaje da je se prikaže kao "knjigu za malu djecu i stare bake", izdržala je pokušaje uništenja spaljivanjem, kritiku moderne znanosti, odoljela je svim pokušajima da je se iskoristi u svrhu ljudskih zala, preživjela je pokušaje mijenjanja pojedinih Božjih zapovijedi.

Kada je nešto istina, tada je to istina za sve ljude u svim vremenima i u svim životnim situacijama. Božja istina je uvijek istina, jer iza nje stoji sam Bog!

Kada istinu prihvaćamo zato što smo je razumjeli, to znači da smo shvatili njenu pravu vrijednost. Istinu prihvaćamo onda kada smo je razumjeli, a ne zbog nekog "znaka" (čudo, ugodni osjećaj, ekstatički zanos, čudni šum, "unutrašnji" glas i dr.). Znak može biti od Boga, ali i od Sotone. Budući da ne možemo biti sigurni čiji je "znak", u to se ne možemo i ne smijemo pouzdati. Zato nam je Bog dao svoju objavu i kroz nju nas poučio istini. Ako nas "znak" ne vodi ka proučavanju Biblije, ka poslušnosti Bogu – onda možemo biti sigurni da on nije od Boga: "Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati." Izaija 8,20

173

Page 174: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Istina ne ovisi o meni i o tebi. Čovjek se mijenja, ali istina je uvijek istina, bez obzira kako se ja odnosim prema njoj. Ona ne ovisi o čovjeku i njegovom trenutnom stanju. Bog ne ovisi o čovjeku, pa tako niti Njegova istina. Čovjek može neko vrijeme živjeti u skladu sa istinom, a kasnije je napustiti. Da li se istina promijenila, kad se čovjek promijenio? Ne, ona uvijek ostaje istina, neovisno o čovjeku.

One životne istine koje su nam važne Bog je učinio jednostavnima. Sve ono što je nama ljudima potrebno za uspješan kršćanski život Bog nam je otkrio na jednostavan način. Sjetimo se samo jednostavne Isusove usporedbe o trsu i lozama (Ivan 15,1-8). Bog nam je progovorio jezikom koji mi ljudi možemo razumjeti. Zato je važno proučavati Božju riječ da bismo razumjeli Božju volju i uspješno bili poučeni Božjoj istini.

Naša spoznaja istine je progresivnaBog čovjeka pri prvim susretima osvjedočava o njegovim potrebama pomoću

vrlo jednostavnih istina. Ako čovjek ne odbaci te jednostavne istine, Bog ga poučava dalje. Nove spoznaje i nova shvaćanja rezultiraju novim promjenama u životu.

I tako, malo po malo, Bog nam otkriva svoje istine i mijenja naš život. On će nam otkriti veću istinu, samo u slučaju kada smo dotad objavljenu istinu prihvatili u svom životu. U slučaju da nam se objavljena istina ne sviđa, ne želimo je prihvatiti ili joj se opiremo – Bog nas neće moći poučiti daljnjim istinama. Tada ćemo zastati na onoj spoznaji koju smo stekli do tada, i nećemo napredovati u novim spoznajama. Budući da je život dinamičan i budući da su nam nove spoznaje uvijek potrebne u životu (naročito u duhovnom životu) svojim odbijanjem prihvaćanja novih Božjih istina štetit ćemo sebi. Zato je potrebno da uvijek budemo spremni učiti i napredovati u istini. Tada će nam ona bivati sve jasnija: "Pravednička staza je sve jasnija do potpunog dana." Izreke 4,18

Opiranje istiniOni koji se opiru Božjoj istini i na sve načine je izvrću, u opasnosti su da

vjeruju lažima i čudima koja imaju za cilj prevariti ih:

"Dolazak bezbožnika bit će, dakako, uz suradnju sotone, popraćen svakovrsnim silnim djelima, varavim čudesnim znakovima i svakakvim pokvarenim zavođenjem, namijenjenim onima koji propadaju za kaznu što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se tako spasili. Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju laži, da budu osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već pristali uz nepravednost." 2. Solunjanima 2,9-11

Zašto Bog dopušta Sotoni da vara ljude? Bog poštuje slobodu izbora, pa čovjeku koji bježi od jednostavne istine pruža povod da sam sebe razotkrije. Bog

174

Page 175: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

ne sprječava zabludu da postoji, već nam daje dovoljno mudrosti i sile da nas ona ne prevari. Budući da se u nešto moramo pouzdati u svome životu, odbacujući istinu, mi se slobodne volje okrećemo ka laži. Zato je propast, jednako kao i spasenje, stvar našeg izbora.

Osjećaji ne mogu biti kriterij istine! Nije važno što mi mislimo o istini, ili ono što "osjećamo" o njoj. Važno je ono što istina doista jest.

Mnogi kršćani i mnoge Crkve žive suprotno Božjoj istini. Zato odbacujući Božju istinu postaju mlaki i gube duhovni značaj. Tako se kršćanstvo pretvara u "društvenu religiju".

Istina nije sama sebi cilj. Ona nas želi sačuvati od propasti koja nam prijeti ukoliko na vrijeme ne prepoznamo važnost i značaj Božje istine u svijetu u kojem živimo – svijetu koji je obilježen surovošću, besmislom i pokvarenošću zbog grijeha koji njime vlada.

Ljudska vjerovanja

175

Page 176: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

U ovom poglavlju upoznat ćemo neka od najvažnijih i najčešćih ljudskih vjerovanja koja su se javljala od postanka svijeta, preko antike, sve do naših dana. Mnoga od njih ušla su u temeljna vjerovanja mnogih kršćana.

Grčka filozofija i mitologijaJedna od najraširenijih filozofija i svjetonazora, koja se zadržala sve do danas,

jest grčka filozofija i mitologija. Njen utjecaj je toliko jak da i danas mnoge znanosti, filozofije i svjetonazori svoje temelje imaju u njima. Upoznajmo neka od osnovnih obilježja grčke misli.

Stari su Grci vjerovali u besmrtnost duše. "Duše nemaju početak ni kraj. One su kao bogovi: vječne." – naučava grčka filozofija. Biblija uči da duša nastaje u trenutku kada se spoje tijelo i dah života – tada nastaje živ čovjek, odnosno živa duša (Postanak 2,7). Duša ne postoji prije nego što se čovjek rodi. A ne postoji ni nakon čovjekove smrti. Osim toga, Biblija kaže: "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu uništiti. Radije se bojte Onoga koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu" (Matej 10,28) Duše mogu biti uništene, one nisu vječne. Jer biblijski izraz "duša" ne predstavlja nešto što živi u čovjeku, nego označava samog čovjeka. Čovjek nema dušu; čovjek jest duša.

Stari su Grci vjerovali u pakao sa vječnim mukama. Po starogrčkoj mitologiji, Iksion je bio kralj u Tesaliji. Zeus ga je pozvao ka stolu bogova. Ali, Iksion je tu poželio ljubav Zeusove žene Here. Kažnjen je tako što je rukama i nogama prikovan na veliki zapaljeni kotač koji se bez prestanka vrti. Pjesnik Sofoklo to opisuje riječima: "...silni ga Zeus razape na kotaču; pa i sad na njemu kruži, kruži, kruži..." U grčkoj mitologiji postoji vječno mučenje!

"Vječno mučenje" strano je Božjem karakteru ljubavi, ali nije strano izmišljenim bogovima. Bog kroz Bibliju poučava da će oni koji izaberu radije smrt, nego život – umrijeti. Oni neće biti vječno mučeni. Posljedica je vječna: mrtvi su za svu vječnost, nikada ih više neće biti. Ali vječno mučenje, koje su tradicionalne kršćanske crkve prihvatile i pripisale biblijskom Bogu, jedna je od njihovih najvećih zabluda, a temelji se na grčkoj mitologiji!

Grci su razlikovali Had – mjesto gdje prebivaju duše "dobrih" umrlih, od Tartara – mjesta vječnih muka. To je duboki mračan ponor pod zemljom, gdje osuđeni poslije smrti trpe vječne muke. Još su smatrali da postoje "Otoci blaženih" (Elizejske poljane) gdje odlaze uživati duše junaka i velikana.

Grčki i rimski bogovi su plod ljudske mašte. "Nije bogove stvorio strah, nego divljenje i zahvalnost" – izjavio je Ciceron. Bilo da su nastali iz straha ili iz divljenja, bogovi su plod ljudske mašte. Njihov stvoritelj je čovjek. Za razliku

176

Page 177: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

od bogova koji su plod ljudskih zamisli, pravi Bog je Stvoritelj čovjeka i planeta.

Bog je stvorio čovjeka, a čovjek sebi izmišlja bogove kako bi pobjegao od Stvoritelja. Mnogi su narodi bili uvjereni da su u trenucima svoje vojne nadmoći, njihovi bogovi jači od bogova drugih naroda. To su Asirci mislili o biblijskom Bogu: "Govorili su o jeruzalemskom Bogu kao o bogovima zemaljskih naroda, bogovima koji su djelo čovječjih ruku" (2. Ljetopisa 32,19). A onda ih je Bog kaznio i preživjeli Asirci su se posramljeni vratili kući.

Upoznajmo još neke osobine grčkih bogova:Marsija je frigijski pastir koji je pronašao Ateninu odbačenu frulu. Natječući

se u sviranju, u finalu su ostali on i bog Apolon. Kada je Marsija pobijedio Apolona, ovaj mu je za kaznu živome oderao kožu s tijela.

Nioba je u starogrčkoj mitologiji bila žena Amfionova. Imala je sedam sinova i sedam kćeri, te se time ponosila pred Letom – boginjom koja je sa Zeusom imala samo dvoje djece: blizance Apolona i Artemidu. Za kaznu joj Zeus i Leta poubijaju svu djecu, a Niobu pretvore u hrid koja neprekidno suzi (plače).

Zeus, koji je smatran vrhunskim grčkim bogom, imao je djecu s mnogim boginjama i lijepim ženama. Primjer je nemorala i osvetoljubivosti.

Had je bio bog podzemnog svijeta. Sa braćom Zeusom i Posejdonom podijelio je vlast nad svijetom. Prikazivan je sa ključevima podzemlja u ruci, u pratnji troglavog psa Kerbera.

Dakle, grčki bogovi ni sami nisu bili dobri niti moralni, pa kako bi to onda mogli zahtijevati od ljudi? Takvi bogovi su ljudska izmišljotina, a njihovo nastajanje je potaknula religiozna potreba ljudi tog vremena i takvog društvenog uređenja.

Priroda kao bogOd davnina čovjek pripisuje prirodi psihička i životna obilježja. Animizam je

obožavanje prirode, odnosno svim stvarima i bićima pripisuje se posjedovanje "duše". U Grčkoj filozofiji to se naziva hilozoizam (grč. hyle – tvar, zoe – život). To su naučavali Tales, Anaksimen i Heraklit, a kasnije kroz povijest tu ideju provlače filozofi Giordano Bruno, Paracelsius, Haeckel i drugi. Iz ovog starog grčkog svjetonazora razvile su se i neke modernije verzije filozofskih pravaca koji prirodu proglašavaju bogom ili joj daju božanske osobine.

Istočnjačke religijeI druge religije i filozofije sadrže naučavanja i svjetonazore suprotne Bibliji.

Jedna od njih je i hinduizam. On naučava da nakon smrti postoji reinkarnacija – ponovno rađanje na ovoj planeti. Čovjek je osuđen na ponovno i ponovno rađanje (i po nekoliko milijuna puta) sve dok ne dostigne stanje savršenstva zvano – nirvana.

177

Page 178: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

A što je nirvana? Na jeziku sanskrt (koji je službeni u Indiji) to znači "ugasnuće" u ništavilo. Dakle, cilj života je ugasiti sebe, ugasiti život u sebi, sjediniti se sa Univerzumom.

Nirvana je stanje "ugasnuća". To je krajnji cilj hinduizma, ali i budizma. Praktično to znači: kada je tvoje dijete gladno i željno tvog zagrljaja – ti se na to nećeš obazirati. Tebe se "vanjski" svijet ne tiče. Zatvaraš se u sebe, povlačiš se iz svojih osjetila (jer ona donose samo patnju – po njihovom vjerovanju). Postaješ bezosjećajan za sve i za svakog oko sebe. Ništa te ne smije izbaciti iz tvojeg stanja nirvane – ništavila. Spajaš se sa Univerzumom i ti prestaješ postojati.

Ovakvo shvaćanje života je nešto najbezosjećajnije što čovjek može činiti. Ponašati se kao da si sam na svijetu, postati "gluh i slijep" na potrebe svojih bližnjih, biti bezosjećajan na ljudske patnje i potrebe – to je nešto sasvim suprotno Božjem karakteru, ali i karakteru Božje djece.

Evo jednog izvještaja o "duhovnosti" takve religije: "Varanasi je jedno od najsvetijih mjesta u Indiji. U gradu se osjeća smrad bolesti jer u taj grad ljudi dolaze umrijeti. Unatoč tom dojmu grad sadrži nešto tajanstveno što mu daje svetost i zbog čega u čovjeku izaziva strahopoštovanje... Kroz grad teče sveta rijeka Ganges, iznimno prljava i posjećena kao što i pristaje tako svetom mjestu... Umrijeti ovdje, kažu, osigurava put u nirvanu, odnosno izlazak iz neprestanog kruga rađanja i smrti. Upravo zato je Varanasi prepun bespomoćnih staraca koji su svoje posljednje životne snage i rupije (indijska valuta) potrošili da bi stigli do svete rijeke. Varanasi ima nešto iskonsko u sebi. Čini se kao da ljudi ovdje ne žive zemaljski život, nego se umno i tjelesno predaju svojoj duhovnosti. Obred umivanja nije se promijenio već stoljećima i vjerojatno će zauvijek ostati isti. Umrli čekaju svoj red, a svaki dan ih je sve više. Kako ne postoji hladnjak u koji bi se odlagali mrtvi dok čekaju spaljivanje, različite zarazne bolesti lako se šire. Noću i danju spaljuju mrtve, bez imalo osjećaja. Pepeo se baca u rijeku Ganges, a istom tom vodom živi se umivaju, peru tijelo, zube..."

Časopis "Hrvatski zemljopis" broj 64, travanj 2002.

Svaki komentar je suvišan.

Takvo razumijevanje svijeta je potpuno suprotno Bibliji. Kao prvo Biblija ne govori o ponovnom i ponovnom rađanju, već o jednom životu nakon kojeg dolazi sud: "I kao što je svima određeno samo jedanput umrijeti – potom dolazi sud..." (Hebrejima 9,27)

Osim toga cilj života nije prestati postojati – postići nirvanu i "ugasiti se". Bog je čovjeka stvorio da bi bio živ, aktivan, radostan, djelotvoran. A ne da bi bio "mrtav", nepokretan, nezainteresiran za svijet oko sebe. Zato su to dva potpuno suprotna svjetonazora.

178

Page 179: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Biblija poučava da se svi ljudi koji su umrli nalaze u grobovima (nisu oživjeli u nekom drugom tijelu – kako naučava reinkarnacija, niti je "duša" nekuda otišla vječno boraviti). Isus je rekao: "Dolazi naime, čas kada će svi koji počivaju u grobovima čuti Njegov glas, te izaći iz njih: koji su činili dobro, na uskrsnuće – na život; koji su činili zlo, na uskrsnuće – na propast." (Ivan 5,28.29)

U grobovima se nalaze svi: i "Bogu poslušni" i "Bogu neposlušni" ljudi. Nitko nije otišao na nebo, niti je nečija "duša" nakon smrti otišla u nekakvo "boravište duša". Sve su to poganska vjerovanja koja su preživjela uvukavši se u kršćanstvo. Prava istina je ono što Isus poučava – i poslušni i neposlušni čekaju u svojim grobovima – čekaju uskrsnuće i sud. Tada će poslušni dobiti svoju plaću: vječni život. A neposlušni će dobiti svoju plaću: vječnu smrt. Bit će za cijelu vječnost mrtvi, dok će poslušni vječno živjeti.

Postoje li vječne muke u paklu? Ne! Bog Biblije nikada, ni na kojem mjestu nije objavio da zle čeka vječno mučenje. Kada Bog kažnjava – On uklanja zlo, a ne osuđuje čovjeka na vječno mučenje. Potopom je uništen cijeli jedan naraštaj. Sodoma i Gomora su uništene Božjom kaznom – ali nigdje nema vječnog mučenja. Mučenje je narav poganskih bogova koju su neke crkve pripisale biblijskom Bogu. Na taj način su pogrešno predstavile Božji karakter (jednako kao što čini i sam Sotona). Biblijski Bog je pravičan sudac, a ne okrutni mučitelj!

Poganstvo kao temelj tradicionalnog kršćanstva Budući da su Židovi bili buntovni i podizali česte pobune, s njima su

stradavali i kršćani. Rimljani ih nisu razlikovali (bili su vrlo slični po vjerovanju i praktičnom životu). Tada su neki kršćani htjeli naglasiti svoje razlikovanje od Židova. U tome je prednjačila zajednica vjernika u Rimu. U drugom stoljeću prodire s istoka kult obožavanja "nepobjedivog Sunca" (Sol invictus). Njegovi glavni obredi su se održavali u nedjelju – dan sunca (i danas se nedjelja u mnogim jezicima naziva danom sunca: njemački Sonntag, engleski Sunday...) Tada se javljaju ideje o prihvaćanju nedjelje kao dana bogoslužja, umjesto subote. Ljudi su procijenili da će manje nevolja imati ako prihvate dan koji je različit od židovskog svetkovanja subote, pa je postupno uvedeno svetkovanje nedjelje. U sljedećim stoljećima svetkovanje nedjelje je bilo naređeno državnim i crkvenim zakonima. A onima koji nisu prihvatili nedjelju – prijetile su stroge kazne. Tako je čovjek ukinuo Božji dan bogoslužja, da bi uveo ljudski dan bogoslužja.

Osim promjene dana bogoslužja, kršćanstvo je uvelo i mnoge druge poganske elemente pobožnosti: vjerovanje u "besmrtnu dušu" (uveo Aurelije Augustin u petom stoljeću), slobodno klanjanje pred kipovima i slikama (uvedeno je u osmom stoljeću),... Platon, Aristotel i drugi "poganski" mislioci našli su vjerne sljedbenike u tradicionalnim kršćanima.

179

Page 180: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Aurelije Augustin (Sveti Augustin) uveo je u kršćanstvo grčku filozofiju, a izbacio Stari zavjet. Kao temelj Novog zavjeta je uspostavio Platonovu filozofiju, koja je bila temelj za vjerovanje u "besmrtnost duše". Zato tradicionalni kršćani imaju "mise zadušnice" kojima otpremaju duše umrlih u raj; zato pale svijeće kako bi dušama umrlih osvijetlili put – i još razna druga vjerovanja i obrede vezane uz neistinu o duši koja nakon smrti napušta tijelo i živi svoj život.

"Ljudske duše su poput bogova, vječne" – vjerovali su stari Grci, a prihvatili su mnogi kršćani. Biblija uči suprotno – da je duša smrtna i da može biti uništena – jer jedina "duša" jest čovjek kao ljudsko biće. I čovjek (odnosno "duša") može biti uništen vječnim uništenjem, ako izabere život u grijehu.

Odbacivanje ove biblijske istine dovelo je do velikog otpada. Neke kršćanske crkve su sebi uzele ulogu posrednika između čovjeka i Boga, a to Bog nikada i nigdje nije dao crkvi za zadatak! Vjerovanje da je "duša" besmrtna omogućilo je prihvaćanje izmišljotine o paklu s vječnim mukama, čistilištu i raju na nebu. Uvedene su mise zadušnice kojima se duša pokojnika "prati u njeno vječno počivalište", molitve za mrtve, obožavanje svetaca – što Biblija strogo osuđuje. Tako je kršćanstvo u velikoj mjeri postalo "društvena religija", a zapostavilo je duhovnu vrijednost Božjeg djela.

Koliko je poganstvo još uvijek živo u današnjem svijetu lijepo se vidi kod običaja vezanih uz fašnik:

"Na fašničku subotu jede se hladetina, a kosti se razbacaju po vrtovima kako ih ne bi poharali krtovi. Voda u kojoj se kuhalo kiselo zelje koristi se za pranje "usta" i "nogu" svinjama, kravama, i drugim domaćim životinjama kako bi bile zdrave tijekom cijele godine... malo se govedine osuši i nareže i prepusti purićima za njihovo zdravlje. Jedan od muškaraca rano ujutro mora gol pomesti sobu: "onda neće one godine na družinu buhe" (kako je zapisao kroničar fašnika). Ako se prije svitanja na fašnik zakolje crna kokoš te njezinom krvlju poškropi ograda, kuća, kokošinjac i vrt u njih neće ulaziti tvorovi, lasice, lisice i jastrebovi kako bi napadali perad."

Časopis "Meridijani" veljača 2006.

Nauke tradicionalnog kršćanstva suprotne BiblijiMeđu mnogim protestantima raširena je nauka: "Jednom spašen – zauvijek

spašen". To znači da kada jednom prihvatimo Krista kao svoga Spasitelja, više ne možemo biti izgubljeni za vječnost. Takvo mišljenje nema svoj temelj u Bibliji:

"Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik – hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će... Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i

180

Page 181: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini." Ezekijel 18,24.26.

Dakle, ako netko nakon što postane kršćanin počne živjeti bezbožno, čeka ga ista kazna kao i onoga tko Krista nikada nije prihvatio. Tako kaže Božja riječ!

Sljedeća nauka suprotna Bibliji je učenje o "istočnom grijehu". Evo što o tome kaže Suvremena katolička enciklopedija:

"Istočni grijeh kao objašnjenje postojanja zla u svijetu, središnja je tema katoličkog nauka. Iako ga ni Stari, ni Novi zavjet ne spominju, Tridentski sabor je bio mišljenja da taj nauk podupiru mnogi biblijski tekstovi, pa ga je proglasio člankom vjere... Istočni grijeh je stanje krivice koje nalazimo u svim ljudima (osim u Mariji, Isusovoj majci) i prije nego što počine bilo kakav grešan čin...

U Starom zavjetu ne nalazimo učenje o istočnom grijehu. Evanđelja ne spominju ni istočni grijeh, ni njegove učinke...

Sada se shvaća da Postanak 3. poglavlje /koje opisuje grijeh Adama i Eve/ ne opisuje doslovni prvi grijeh u povijesti, već taj tekst predstavlja genijalni psihološki opis svih grijeha, koji nam ništa ne govori o tome što se dogodilo u početku ljudske povijesti, već nas podsjeća na nešto što se neprekidno događa u našem grešnom postojanju."

Suvremena katolička enciklopedija, str. 327

Što možemo zaključiti iz navedenog? Iako nauke o "istočnom grijehu" nema u Bibliji, ona je prihvaćena. I to iz razloga jer omogućava odbacivanje biblijskog izvještaja o prvom čovjekovom grijehu. Adamov grijeh jest prvi čovjekov grijeh. Biblija o tome svjedoči na više mjesta. Ali kršćanstvo pretvoreno u "društvenu religiju" to ne želi prihvatiti. Apostol Pavao u 5. poglavlju Poslanice Rimljanima kaže: "Prema tome, kao što po jednome čovjeku uđe grijeh u svijet, a po grijehu smrt..... Jer ako su prekršajem jednoga umrli svi.....jer ako je prekršajem jednog i posredovanjem jednoga zavladala smrt...... Dakle, kao što je prekršajem jednoga osuđenje došlo na sve ljude..... jer kao što su nepokornošću jednoga čovjeka svi postali grešnici......" (Rimljanima 5,12.15.17.18.19.) Dakle, apostolu Pavlu je bilo potpuno jasno da je Adam doista postojao i da je njegov grijeh otvorio vrata zlu!

Osim toga, Isusova majka Marija nam kroz Bibliju poručuje da ona nije bezgrešna, nego je Bog i njezin Spasitelj od grijeha: "Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome" (Luka 1,46.47.) Više treba vjerovati Mariji i onome što ona kaže o sebi (o potrebi za Spasiteljem), nego onome što neka kršćanska crkva kaže o njoj. Jer Marija nije pogriješila u opisu

181

Page 182: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

svoga stanja. Pogotovo jer je tada (kada je to govorila) bila pod nadahnućem Svetoga Duha.

Ja više vjerujem apostolu Pavlu, Mariji i Bibliji, nego nekoj crkvi, pa makar ona bila i "moja" crkva. Istina ne ovisi o čovjeku, niti o crkvi. Ona je uvijek istina, jer je ona Božja riječ! A to što netko ne želi ili ne smije prihvatiti neka biblijska vjerovanja – to je njegov problem, i sadašnji, ali i budući (kada dođe na sud). Na Božjem sudu nećemo moći pronaći niti jedan izgovor zašto smo više vjerovali nekim crkvenim teorijama, nego Božjoj riječi. Zato budimo oprezni da nas "naše" crkve ne odvedu u pogrešnom smjeru.

Svetkovanje nedjelje umjesto biblijske subote nametano je pod prijetnjom strogih kazni:

"Uzdržavanje od rada nedjeljom je formulirano crkvenim zakonodavstvom (Sabor u Elviri, oko 306. g.) i odlukom građanskih vlasti (car Konstantin 321. g.) ....Između 6. i 13. stoljeća crkveni i građanski zakoni nalagali su obvezu prisustvovanja nedjeljnoj misi. Za neizvršenje je bila propisana stroga građanska kazna."

Suvremena katolička enciklopedija, str. 649

Dakle, nije bilo ni govora o slobodnom izboru. A kada je kršćanstvo u Rimu postalo državna religija, izgubilo je svaku vezu sa duhovnošću i postalo je vodeća religija u Rimskom carstvu. Obredi, relikvije, idoli (koji bi trebali prikazivati Isusa, Mariju i svece – iako oni uopće nisu izgledali tako kako ih idoli prikazuju) – odvukli su kršćanstvo u zabludu. Biblija je zapostavljena, a uzdignuta je poganska tradicija koja se uvukla u kršćanska vjerovanja. Tako je nastalo današnje tradicionalno kršćanstvo kao jedna od vodećih "društvenih religija“.

Mnogi poganski običaji postali su "kršćanski. Ovaj citat sam pronašao na jednoj oglasnoj ploči povodom dana "Svih svetih":

"Mnogi običaji iz vremena pretkršćanstva, pročišćeni od svega poganskog i kobnog, prešli su u kršćanstvo, posebno sjećanje na mrtve, odnosno na svete i na Dušni dan."

Zabluda je misliti da se običaji mogu "pročistiti" od svega poganskog i kobnog. Njihova suština je ostala, a promijenjena su samo imena: imena poganskih bogova i običaja zamijenjena su imenima kršćanskih svetaca. To je samo formalno "pročišćenje", dok je poganski duh ostao.

Filozofija

182

Page 183: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Pojam "filozofija" označava "ljubav prema mudrosti". Knjige o filozofiji definiraju je kao potragu za odgovorima, traganje za smislom.

Čovjek od davnina traži smisao i svrhu života. Sam život nameće mu mnoga pitanja, a čovjek traži odgovore. Na mnoga pitanja ni do danas nije dobio prave odgovore.

Biblija nas poučava zašto čovjek ne može i ne želi prihvatiti odgovore koje mu kroz Bibliju daje Bog. Zato jer je naše srce grešno, i njemu odgovaraju samo one teorije, pretpostavke i "istine" koje laskaju grešnom srcu. Apostol Pavao za to koristi izraz: "traže učitelje kako ih uši svrbe" (2. Timoteju 4,3.4.). To znači da ljudi prihvaćaju samo onakve svjetonazore koji odgovaraju njihovim željama, onakve svjetonazore koji im govore upravo ono što žele čuti.

Da li čovjek treba tražiti smisao i svrhu života? Naravno da treba. A treba li kada pronađe pravu svrhu i smisao – to zanemariti i nastaviti tražiti dalje? Naravno da ne treba. To bi bilo besmisleno. Ali to je obilježje filozofije. Srž filozofije je sumnja. Svaki odgovor koji nasluti ili dobije, filozofija ponovno stavlja pod znak pitanja. I tako bez kraja. Možemo reći da je filozofija (kao znanost) zapravo institucionalizirana sumnja.

Budući da istina koju Bog objavljuje kroz svoju riječ, predstavlja nešto apsolutno, to znači da se mi pri susretu sa Biblijom susrećemo sa apsolutnom istinom. Istina je predočena nama, ograničenim i nesavršenim bićima, jezikom i stilom koji mi možemo razumjeti. Ali zašto onda mnogi ne razumiju Bibliju, odnosno pogrešno je razumiju? Bez Duha Svetoga mi ju ne možemo razumjeti ispravno. Isti onaj Duh koji je nadahnuo pisce biblijskih knjiga, pomaže i onome tko proučava Bibliju. Samo tada možemo biti sigurni da naše razumijevanje neće biti pogrešno.

Mnogi obrazovani i pametni ljudi ovoga svijeta ne žele prihvatiti Božju objavu. Ona za njih ne predstavlja ništa važno, ništa značajno, ništa sveto. Imaju potpunu slobodu za to. Ali oni ne pokazuju "nebesku mudrost".

Kada čovjek razmišlja o mudrosti, onda polazi od slike o zamišljenom mudracu. On se napreže, razmišlja, prosuđuje – ali sve uzalud. Niti jedan filozof do danas nije objasnio svijetu što je prava istina. Čovjek ne može nikada sam proniknuti istinu i znanje, jer je njegov um ograničen, a srce grešno. To ne znači da ne treba težiti za istinom, ali treba biti svjestan svojih ograničenja.

Puno je više filozofa i mudraca koji su imali pogrešne i iskrivljene predodžbe o svijetu, čovjeku i Bogu, od onih koji su imali ispravno razumijevanje. Ovi drugi su bili pod utjecajem Božjeg Duha (čak ako i nisu bili pobožni), a mnoge od njihovih spoznaja su i znanstveno dokazane.

Tradicionalna religija i filozofija se proučavaju zajedno na visokoškolskim ustanovama, jer oboje su ljudska nastojanja da objasne svijet u kojem živimo. Filozofija i "društvene religije" idu zajedno, ali filozofija i duhovnost ne idu!

183

Page 184: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Povjerenje prema Bogu i Njegovim zahtjevima temelj je duhovnosti. Znanosti se ne temelje na povjerenju, nego na znanstvenim dokazima. Zato im je temelj različit. Ali i duhovnost ima svoje temelje koji su dokazivi: Bibliju, Isusa Krista kao povijesnu osobu, Njegovu žrtvu na križu Golgote, mnoga ljudska iskustva o Božjem djelovanju. To su dokazi koji čine temelj našeg povjerenja u Boga, temelj naše vjere.

Kad čovjek u Isusu Kristu pronađe smisao života, on ga prestaje tražiti – prestaje biti "filozof" (čovjek koji traga za smislom), a postaje učenik Kristov.

Različiti pristupi kršćanstvu

184

Page 185: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Promatrajući kršćanstvo i kršćane, možemo uočiti tri različita pristupa kršćanskoj pobožnosti. U čemu se razlikuju?

Prvi pristup utemeljen je na pobožnosti koja zahtijeva tjelesni kontakt sa "svetim stvarima", "svetim mjestima" i "svetim osobama". Takav pristup kao cilj pobožnosti vidi obavljanje točno određenih obreda, svetkovanje točno određenih blagdana, čuvanje tradicije, opravdanje "dobrim djelima". On daje najveću važnost "svetim mjestima" na koja se hodočasti, štovanju "svetih ljudi" kojima se klanja, čuvanju "svete tradicije" koja je temelj takve religije.

"Crkva svetog groba je za nas kršćane najsvetije mjesto" – kažu jeruzalemski kršćani. Ljudi rupčićima dodiruju kamen na kojem je navodno Isus ležao kada su ga pripremali za pokop. "Gledamo, dodirujemo i udišemo svetost ovog mjesta" – kažu posjetitelji. Dakle, ovakav pristup kršćanstvu naglašava tjelesni kontakt s onim što ljudi smatraju svetim – s idolima, religijskim predmetima i sličnim. On zahtjeva "dodir sa svetim" (ljudi žele opipati, dodirnuti, udahnuti svetost).

Najjasniji primjeri takvog pristupa kršćanstvu vide se u tradicionalnim crkvama i njihovim sljedbenicima.

Drugi pristup kršćanstvu utemeljen je na nadnaravnim doživljajima, lijepim osjećajima i senzacionalizmu. Takav pristup temelji se na emotivnom oduševljenju tijekom službe. Zavodljivi ritmovi pokreću ljude na bogoslužju da skoče na noge i zapjevaju (ili zaplešu, ili progovore "nerazumljivim" jezicima). Ukoliko na bogoslužju ništa ne osjete, ono će za njih biti hladno i nezanimljivo. Ukoliko svećenik ili propovjednik ne uspije svojim govorom pokrenuti ljude na izražavanje oduševljenja ili euforije – njegova propovijed se ne smatra nadahnutom. U Bibliji traže one tekstove koje mogu iskoristiti za oduševljavanje sljedbenika. Takvim biblijskim tekstovima daju veliki značaj, zanemarujući mnoge druge. Tako će navoditi Davidov primjer kako je plesao pred Kovčegom saveza kao izraz prave pobožnosti. Kada se sretnu sa pitanjem "Zašto Isus nije nikada plesao, padao u trans, govorio nerazumljivim jezicima?" – ostat će bez odgovora, ali će u obranu svojih zabluda opet naglašavati samo one tekstove u kojima će pronaći potvrdu za "emotivnu" pobožnost. Važniji im je primjer grešnog Davida, nego bezgrešnog Krista.

Takvi "emotivni" kršćani pridaju najveću važnost religioznim osjećanjima, nadnaravnim "emotivnim" doživljajima, različitim čudima. Nadaju se da će progovoriti nerazumnim jezicima, doživjeti nešto na hodočašću, vidjeti čudo, čuti tajanstvene glasove, doživjeti "viša stanja svijesti" ...

Kada hodaju kroz Jeruzalem, putem za koji pretpostavljaju da je Isus hodao - "padaju" u trans, osjećaju posebno uzbuđenje, ruše se na zemlju.... Vole dramatizacije, pa zato vole i javno prikazivati prizore iz Isusovog života – glume

185

Page 186: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Isusa, pa ih njihovi istomišljenici šibaju, nose križ na ramenu, sa čela im se spuštaju kaplje krvi zbog vijenca od trnja na glavi, puštaju da ih "razapnu". Sve to čine kako bi kod sebe i svih prisutnih izazvali poplavu "osjećaja pobožnosti". Žele osjetiti sve ono što su Isus i njegovi učenici "osjetili" u vrijeme razapinjanja.

Najjasnije primjere ovakvog pristupa kršćanstvu nalazimo u mnogim protestantskim crkvama (naročito "crnačkim"), u "duhovnim" pokretima i sljedbama, kao i u karizmatskim pokretima tradicionalnih crkvi.

Treći pristup kršćanstvu je utemeljen na poučavanju iz Božje riječi – Biblije, a ovisan je o djelovanju Svetog Duha. On djeluje prvo na čovjekov razum i na njegovu vjeru. Ovakav "edukativan" pristup kršćanstvu utječe kod čovjeka prvenstveno na razumijevanje smisla i svrhe pobožnosti, razvoj vjere (povjerenja) prema Bogu, formiranje karaktera. On predstavlja poučavanje iz Biblije kao Božje riječi. Zbog vodstva Svetim Duhom ovakav pristup predstavlja pravu duhovnost.

Čovjek je razumno biće pa mu Bog i pristupa na taj način. On nas želi poučiti, odgojiti i formirati po svojoj svetoj volji.

Kada nas Bog poučava – on nas odgaja za vječni život. Pomaže nam da formiramo karakterne osobine koje mora imati čovjek koji želi živjeti u zajednici sa Bogom – koji želi vječno živjeti.

Da bi naše karakterne osobine bile ispravno formirane moramo puno toga učiti. Zato je Isus naš Učitelj, a mi njegovi učenici! Duhovnost je zapravo "Kristova škola". Mi postajemo Isusovi učenici. Proučavajući Bibliju prolazimo kroz Kristov "studij" koji nam otkriva pravu istinu o našem svijetu, o Bogu i o čovjeku. Svakodnevno proučavamo, istražujemo i razmišljamo o praktičnoj vrijednosti Božjih pravila, savjeta i načela. Molimo se da ih ispravno razumijemo i primijenimo u svom životu.

Ovakav pristup kršćanstvu nalazimo kod ljudi koji se pokoravaju Božjoj volji objavljenoj u Božjoj riječi – Bibliji. Oni se pokoravaju vodstvu Svetog Duha u poučavanju iz Biblije za svakodnevni kršćanski život. Oni u Bibliji vide udžbenik Božje istine i izvor pravog znanja. Njih Božja riječ poučava, čini mudrima, uči pravednosti, popravlja i odgaja karakter, jača vjeru.

"A ti ostani u onome što si naučio i čvrstom vjerom prihvatio, jer znaš od kojih si to naučio, i jer od djetinjstva poznaješ sveta Pisma koja te mogu učiniti mudrim za spasenje po vjeri u Isusa Krista. Svako je Pismo od Boga nadahnuto, i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi." Druga poslanica Timoteju 3,14-17

Zaključak

186

Page 187: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Kod prva dva pristupa kršćanstvu ljudi slijede religijske autoritete, više vjeruju svojoj crkvi i svojim emocijama – nego Bogu. Od njih se ne zahtijeva da proučavaju i istražuju Bibliju. Kada se njihova tradicija ili crkvene dogme suprotstavljaju Bibliji – oni više vjeruju crkvi, nego Bogu. A to je apsurd! Pa nije crkva veća od Boga! Nije crkvena dogma veća od biblijske istine!

Treći pristup je utemeljen na poučavanju iz Božje riječi, na vodstvu Svetog Duha i na "životu u Kristu". Nalazimo ga kod "biblijskih kršćana".

Bog nas kroz svoju riječ radom svog Svetog Duha uči i odgaja za život u Savezu s Bogom, s ciljem da postanemo slobodna, odgovorna i istinski sretna bića.

187

Page 188: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Uloga razuma u duhovnosti

Prava funkcija razuma"Sine moj, ako primiš moje riječi, i pohraniš u sebi moje zapovijedi , i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom – tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje. Jahve daje mudrost, iz Njegovih usta dolazi znanje i razboritost.... Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra, jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu." Izreke 2,1-10

Čovjek je stvoren kao "biće razuma" i kao "biće slobodne volje". Razum čini da smo svjesni što izabiremo, a slobodna volja nas čini slobodnima i odgovornima (jer možemo samostalno birati svojom voljom, i zato jer odgovaramo za svoj slobodni izbor). Čovjek nije robot, a nije ni biljka ili životinja – koji nemaju razum. On je svjesno biće koje ima znanje i razumijevanje. Postojanje razuma je divan Božji dar čovjeku.

Razum ima funkciju da nam pomogne shvatiti svijet oko nas i nas same. Ali razum ne može imati pravilnu funkciju onda kada postane sam sebi svrhom. Pogrešno je samome razumu davati "božanske" karakteristike – pogrešno je veličati i obožavati razum!

Čovjek treba obožavati Boga, a ne sebe – pa tako ne niti svoj razum. Bog nas je stvorio kao razumna bića zato da bismo imali ispravnu sliku o sebi i o svijetu. Osim toga razum nam omogućuje da vjerujemo u ono što trenutno ne vidimo, a čuva nas i od prijevare onim što u određenom trenutku možemo osjećati. Zato je za nas posjedovanje razuma neizreciv blagoslov. Ali uvijek moramo biti oprezni da sami sebi ne damo više povjerenja nego Bogu. Bez obzira da li najviše vjerujemo svojim emocijama, ili svom razumu – mi se u oba slučaja pokazujemo nerazumnim bićima. Razum nas treba dovesti do toga da se ne oslanjamo u svom životu na sebe, nego na Boga:

"Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na Njega na svim svojim putovima i On će ispraviti tvoje staze. Ne umišljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla." Izreke 3,5-7

Uloga razuma u duhovnostiIako razum ne smije postati našim "bogom", on ima najvažniju ulogu u

čovjekovoj duhovnosti:

188

Page 189: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Znamo da je Sin Božji došao i da nam je dao razum, da upoznamo Istinitog. Mi smo u Istinitome, u njegovu Sinu Isusu Kristu. On je Istiniti, Bog i vječni život." 1. Ivanova 5,20

"On im prosvijetli razum da razumiju Pisma" Luka 24,45Božji Duh progovara našem razumu. Dakle, duhovnost utječe na čovjeka

preko razuma! Preko razuma se događa i spoznaja Božje istine. Zašto nam je Bog dao razum? Da bismo mogli shvatiti nevidljivo, ali i zato

da ne bismo bili prevareni onim što trenutno vidimo ili osjećamo!

"(1)Ako prizoveš razum...(2)naći ćeš Božje znanje...(3)mudrost će ući u tvoje srce i (4)spoznaja će obradovati tvoju dušu." Izreke 2,3-10

Ovo je proces postajanja duhovnom osobom. Prvo moramo shvatiti da je razum ono preko čega nam Bog progovara. To je jedini put preko kojega možemo dobiti Božje znanje.

Kada spoznamo (razumska razina) ono što nam Bog objavljuje kroz svoju Objavu, postat ćemo mudri (razina znanja i volje), ali i sretni (emotivna razina).

Isusov primjerBog ne zahtijeva slijepu poslušnost, kakvu nameću crkvene dogme. On

zahtijeva razumsku poslušnost i vjeru, kao kada dijete sluša roditelja zato što mu vjeruje. Zato je Isus rekao svojim učenicima: "Ako ponovno ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko" (Matej 18,3). Djeca žele naučiti, spremna su otkrivati nove činjenice i usvajati nova znanja, radoznali su, ali i puni povjerenja u svoje roditelje, kao i u učitelje koji ih osposobljavaju za život. Takvi moraju biti i Isusovi učenici. Ne može čovjek obavljati (sebi nerazumljive) obrede i moliti stalno iste molitve – pa očekivati da ga Bog pohvali zbog toga. To može raditi i nerazumno biće! Bog želi od svojih učenika da budu kao djeca: istraživači, spremni učiti, iskreni, spremni na ispravljanje grešaka, puni povjerenja prema Bogu.

Isus je bio vrhunski pedagog i učitelj. Treba zapaziti da je Isus došao poučiti one koji su spremni učiti. Postao je čovjek jednak nama, govorio je istim jezikom kao i slušatelji, koristio se jednostavnim slikama iz prirode – kako bi objasnio veličanstvene Božje istine.

Isus nije rekao ljudima "prepusti brigu o spasenju meni, a ti samo vjeruj" – kao što to danas govore mnogi svećenici, propovjednici i vjeroučitelji. Za razliku od ovih crkvenih autoriteta, Isus zna da nema vjere i spasenja ako čovjek ne razumije svoju potrebu za Spasiteljem, strahotu grijeha, Božju objavu, Božju ljubav. Bez razumijevanja nema vjere, nema povjerenja.

Vjerovati možeš nekome tko govori smisleno, logično i jasno, i te svoje riječi potvrđuje svojim životom. Na osnovu toga se razvija vjera, odnosno povjerenje prema toj osobi. Tek kada razumijemo da je Bog poduzeo plan spasenja da bi

189

Page 190: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

upravo nama pružio spasenje, otvaramo svoje srce Njemu, jer nam je iskazao ljubav. To u nama pobuđuje ljubav kojom uzvraćamo na Božju ljubav koju smo doživjeli. Samo ljubav može pobuditi ljubav!

Isus je RiječIsus nije emocija, slika, niti neodređeni zvuk. Isus je "Riječ". Samo riječ

progovara razumu i aktivira ga. Samo riječ utječe na spoznaju i dovodi do osvjedočenja. A emocije, slike, kipovi, nedefinirani zvukovi – utječu na čovjekovu emotivnu stranu, pa ne donose spoznaju. Zato se nitko nije obratio od svog grešnog života gledajući dugo u kip ili sliku koji bi, po zamisli umjetnika, trebali predstavljati Isusa.

Ali je zato mnogo ljudi doživjelo promjenu u svom životu kada su čitali ili slušali što Biblija objavljuje. Božja riječ je progovorila njihovom razumu, njihovoj svijesti – i pokrenula cijelo biće na promjenu. Čitajući, proučavajući i istražujući Božju objavu, Njegova riječ ostala je u našoj svijesti, u našem razumu. Duhovnost je došla preko Božjih riječi, koje su upućene čovjekovom razumu.

Kršćanin mora dobro poznavati Bibliju"Budite uvijek spremni na odgovor svakome tko vas zatraži razlog nade koja je u vama." 1. Petrova 3,15

Bez razuma nije moguće opravdati svoja životna uvjerenja. Duhovan čovjek zna što vjeruje, ali još više zna kome vjeruje! On ima snažna uvjerenja, ali i još snažnije povjerenje (vjeru).

Onaj tko sebi nije razjasnio svoja vjerovanja, ne može to ni drugome razjasniti. Osobe površnog znanja prisiljene su, u razgovoru sa ljudima drugačijih svjetonazora, biti tolerantne da ne raskrinkaju svoje neznanje. Zato ljudi vole reći: "Ne diraj moje mišljenje, a ja neću dirati tvoje". To govore zato jer ni sami ne znaju što vjeruju. Ne usuđuju se ulaziti u dublje razgovore i analize svojih vjerovanja.

Nerazuman pristup BiblijiBiblija nije skup pravila ponašanja, kojih se čovjek treba bespogovorno držati.

Biblija je napisana tako da čovjek mora upotrijebiti svoj razum kako bi ju razumio. Danas imamo jednu Bibliju, a stotine kršćanskih crkvi. Budući da mnoge crkve tumače Božju riječ onako kako im odgovara, dolazi stalno do kontradiktornih zaključaka i do "sukoba" pri shvaćanju drugih biblijskih stihova, odnosno razumijevanju Biblije kao jedinstvene cjeline. Zato se najčešće obezvrjeđuje Stari zavjet, jer se ne uklapa u "crkvena" tumačenja Novog zavjeta. A istina je da onaj tko ne razumije Stari zavjet (koji je temelj), ne može ispravno razumjeti ni Novi zavjet (koji je nadgradnja).

190

Page 191: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Bog nam se u Bibliji objavio na način koji možemo razumjetiDivni Bog je našem ograničenom razumu progovorio na način koji

možemo razumjeti. Bog nam je kroz Bibliju objavio kako je stvorio ovaj svijet za šest doslovnih

dana i da je sedmog dana odmorio od svojih djela; kako su ljudi stvoreni za vječni život, ali su izabrali neposlušnost Bogu i vječnu smrt. Objavio nam je sklonost ljudi ka izopačenju, i to tako teškom, da je morao potopom uništiti čitav jedan naraštaj. Samo je nekoliko njih neiskvarenih spasio, da bi se moglo održati čovječanstvo. Zatim nas je upoznao sa starozavjetnim junacima vjere: Abrahamom, Jakovom, Josipom, Mojsijem, Jošuom, Davidom, Danielom, Izaijom i drugima. Kroz živote tih ljudi upoznali smo Božje djelovanje i Njegovu ljubav prema svim ljudima. Ali spoznali smo i Božju pravdu koja je neodvojiva od Njegove ljubavi. A zatim smo kroz Novi zavjet upoznati sa rođenjem Isusa Krista i njegovim djelovanjem. Iza sebe je ostavio učenike koji su pronijeli "Radosnu vijest" po cijelom svijetu. Objavio nam je kako su junaci vjere bili ljudi koji su u svom umu i srcu imali upisana Njegova moralna načela – pa su živjeli u poslušnosti Bogu.

Bog nam je kroz Bibliju otkrio istinu o sebi, istinu o nama i istinu o svijetu u kojem živimo. Što više upoznajemo Bibliju, nas i svijet u kojem živimo – to više uviđamo koliko su ova Božja otkrivenja istinita.

One istine koje nam nisu razumljive, nisu niti važne za naš duhovan život. Sve što nam je potrebno za uspješan i sretan život, Bog nam je objavio na način koji nam može biti jasan.

Ni apostoli nisu sve odmah razumjeli. Isus im je postupno otkrivao sve više, koliko su mogli razumjeti. Tako i mi učimo korak po korak. Ukoliko danas Bibliju slabo razumijemo, to nas ne treba obeshrabriti da je istražujemo. Samo tako ćemo je nakon nekog vremena bolje razumjeti. Ali ni tu neće biti kraj proučavanju, jer će nas Biblija cijelog života oduševljavati sve jasnijim i jasnijim shvaćanjima onoga što je Bog objavio.

Kada drugim ljudima govorimo o Bogu, mi im svjedočimo. A "svjedočiti o Bogu" znači poticati čovjeka na razmišljanje o Bogu! Svjedočenje nije uvjeravanje, niti nagovaranje, nego jednostavno izlaganje Božje objave. Kada svjedočimo drugom čovjeku, mi dopuštamo Božjoj riječi da progovara razumu našeg slušatelja. Božja riječ ima silu (snagu) pokrenuti čovjeka iz duhovnog mrtvila. Budući da je nastala djelovanjem Svetog Duha, biblijska istina ima duhovnu snagu i može potaknuti čovjeka na duhovan život.

Osoba koja se boji misliti, ne prima nikakvo svjedočanstvo. Ona se ne usudi upotrijebiti svoj razum. Tada su vrata Božjem djelovanju zatvorena i čovjek sam sprječava Boga da djeluje na njega. A osoba koja dopušta sebi da čuje i razumije Božju riječ – susreće se s Božjom istinom o čovjeku, o Bogu i o svijetu u kojem

191

Page 192: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

živimo. Te Božje istine su privlačne, snažne i imaju moć pokrenuti čovjeka iz duhovnog mrtvila da krene putem duhovnog života.

Bog nam je omogućio da Njegova riječ bude tu, blizu nas. Mi ne trebamo ići na nebo po nju, niti preko dalekih mora da bismo je čuli. Ona nije za nas nerazumljiva, niti preteška. (vidi Ponovljeni zakon 30,11-14)

Božja istina je tu, jasno je otkrivena u Božjoj objavi – Bibliji. Bog tada pred nas stavlja (samo) mogućnost izbora: hoćemo li prihvatiti objavljenu istinu, ili nećemo. A da bismo mogli ispravno izabrati potreban nam je razum. Moramo jasno znati što izabiremo, a što odbacujemo svojim odabirom. Zato imamo Božju objavu, život Isusa Krista i svih Deset zapovijedi kao otkrivenje Božje istine.

Vjera , nada i ljubav Kada bi prava ljubav bila emotivno stanje (stanje naših emocija) tada bi

vrhunac pobožnosti bio osjetiti nekakvu nadnaravnu emociju (i živjeti u toj emociji). A u trenucima našeg iskušenja ili borbe protiv zla – kada bismo izgubili tu nadnaravnu emociju (zbog velike patnje, žalosti ili bolova koje trpimo) takva "prava ljubav" bi bila ugrožena! U patnji nam naše emocije ne daju nikakvu nadu! Gubitkom te emocije, izgubili bismo i nadu i vjeru.

Vjera je izraz za povjerenje i predanje, pa je ona duhovna kategorija u kojoj sudjeluje razum. Da bih nekome vjerovao i predao mu svoj život na vodstvo moram ga prvo upoznati, a za to služi razum: moram upoznati kakvog je karaktera onaj kome dajem svoje povjerenje.

I nada je duhovna kategorija u kojoj sudjeluje razum. Emocije se ne mogu nadati nečemu što će se tek dogoditi, već samo mogu izražavati trenutna raspoloženja ili osjećaje. Duhovan čovjek se nada ispunjenju Božjih obećanja koja je razumom upoznao i shvatio, te vjerom prihvatio.

Prava ili sveta ljubav je duhovno stanje koje može opstati i onda kada nam naše emocije ne daju nikakvu nadu za opstankom. Sjetimo se Joba. Nije imao ništa na što bi se mogao emocijama osloniti: djeca pobijena, bogatstvo opljačkano, a on smrtno bolestan (Job 1,13-22). Kakve su ga emocije obuzimale? Tuga zbog gubitka djece, osjećaji sramote pred drugim ljudima (jer će ga smatrati "grešnikom" – mislit će: zaslužio je kaznu), strah od smrti koja se sigurno približavala, strah da nije u životu ostvario pobožnost kakvu je Bog želio. Njegove emocije mu nisu pružale niti najmanji oslonac. Ali nešto drugo mu je pružilo oslonac u takvoj situaciji: svijest da postoji Bog na nebu, vjera da je njegov život u Božjoj ruci, znanje o Bogu i njegovoj pravednosti!

Onda kada nam naše emocije (a ponekad čak niti razum) ne daju nikakvu mogućnost spasenja (nikakav izlaz iz opasne ili teške situacije), mi se vjerom možemo osloniti na Božju dobrotu i na Božja obećanja. U teškim situacijama prisjećamo se (razumom) Božje dobrote i Njegovih obećanja. Tada

192

Page 193: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

vjera osnažena snagom Svetog Duha podiže naše raspoloženje (emocije), jača našu odlučnost (voljna osobina), i čini nas hrabrima (karakterna osobina) da izdržimo.

"Čovjek vjere" nije ovisan o svojim trenutnim raspoloženjima Kada je emotivan čovjek neraspoložen, to doživljava kao "znak" da ga je Bog

napustio. Budući da vjeruje svojim emotivnim stanjima, svoje neugodne emotivne faze proglasit će Božjim napuštanjem. Za razliku od njega, duhovan čovjek nije podložan promjenu raspoloženja izjednačavati sa Božjim prihvaćanjem ili odbacivanjem. Njegova vjera nije utemeljena na varljivim osjećajima. Biblija nam otkriva snagu prave vjere: "Ja vjerujem i kada kažem: Nesretan sam veoma". Psalam 116,10

Ovakvu izjavu može reći samo osoba koja ne poistovjećuje osjećaje i vjeru. Čak i kada nije sretna, ona je vjerna – to je stanje duha. To je prava ljubav, jer je vjerna i kad je nesretna! Prava vjera ne ovisi o trenutnim emocijama, već je utemeljena na vječnim načelima!

Zaključak:Uzdizanje razuma na mjesto Boga pogrešno je i nedopustivo. To su činili neki

filozofi, ali kada su se sreli sa zločinima, nepravdama, ljudskom pokvarenošću, ratovima – brzo su se razočarali u ljudski razum.

Razum sam po sebi nije ni dobar, ni loš. On služi dobru ili zlu, ovisno u čijoj je vlasti. Kada je pod kontrolom grešne prirode, on joj služi. Tada razum često poprima ulogu "tražitelja alibija" za zlo koje čovjek čini. Budući da "živi u grijehu", čovjek uključuje svoj razum u traženje "dovoljno dobrih" izgovora za ostanak u grijehu. Tada razum postaje izopačen, i zlo proglašava dobrim.

Pobožni ljudi mogu pokušati "doslovno" vršiti svaku riječ iz Biblije (poput farizeja). Ali Bog od nas zahtijeva da razumijemo duhovne zahtjeve Moralnog zakona, a ne da budemo samo slijepi izvršioci "slova" zakona.

S druge strane, razum može biti u službi dobra – onda kada njime vlada Krist, kada je oslobođen od ropstva grijehu.

Iako je razum grešnog čovjeka oslabljen grijehom, nesavršen i često pogrešno usmjeravan, on ima mogućnost shvatiti Božje djelovanje. Nesavršenstvo našeg razuma, i našeg života, nije prepreka da donesemo odluku "za" Boga. Duhovnost u čovjeku započinje preko razuma! A zatim utječe na cijelo naše biće: budi u nama ljubav, izgrađuje vjeru, oplemenjuje osjećaje, jača volju, formira pozitivne karakterne osobine.

193

Page 194: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Uloga emocija u religioznostiVažnost emocija

Emocije ili osjećaji su važan dio naše osobnosti. Bez njih bismo bili samo roboti. One nam omogućuju raspoloženja, uzbuđenja, doživljaje, zaljubljenost, suosjećanje, ali i strah, mržnju i druge emocije ili emotivna stanja.

Međutim, emocije su i najpromjenjiviji dio čovjekove osobnosti. One su nestalne, kratkotrajne, promjenjive, ovisne o trenutnoj situaciji. Emocije se javljaju bez utjecaja naše volje, automatski, poput refleksa (znamo kako reagiramo na ubod igle). Na pojavu svojih emocija ne možemo utjecati, ali možemo kontrolirati svoje emotivne reakcije.

Problematičnost naših emocija ogleda se prvenstveno u tome što su one nestalne. Čovjek može promijeniti "tri emocije u pet minuta". Evo jednostavnog primjera: mladić hoda ulicom depresivan, tužan i bezvoljan. Ubrzo ugleda kako mu u susret ide djevojka koja mu se sviđa. Obuzme ga snažan osjećaj zaljubljenosti na prvi pogled, sreće, uzbuđenja – srce mu zaigra od radosti. Budući da ona njega ne poznaje, samo prođe pokraj njega. Nakon što je napravio nekoliko koraka, mladić se okrene za njom, i ugleda kako je potrčala u zagrljaj drugom mladiću. Padne opet u tugu i očaj.

Uočavamo li što su emocije? To su trenutna raspoloženja, trenutna osjećanja koja su posljedica vanjskih ili unutrašnjih utjecaja. Emocije su uvijek posljedica nekakvih utjecaja koji utječu na nas. Druge osobe, iznenadni događaji, neispunjena očekivanja i mnogo toga drugoga – utječe na nas, i to prvenstveno na naše emocije. Mi svijet oko sebe doživljavamo, i to prvenstveno preko svojih emocija. Ali kao razumna bića trebali bismo nastojati događaje prvenstveno razumski doživjeti (shvatiti, objasniti, razumjeti), a emotivno doživljavanje nastojati držati pod kontrolom. Možda će to nekome izgledati kao hladnoća i bezosjećajnost. Doista postoje ljudi koji su hladni, proračunati i bezosjećajni za sve oko sebe. Ali ovdje govorimo o normalnom, emotivnom čovjeku – nad njim kao razumnim bićem, ne smiju gospodariti emocije, nego razum. Na primjer, hodamo ulicom i iznenada ugledamo velikog psa kako ide prema nama. Ako se prepustimo iznenadnoj emociji (strahu) koja se automatski javlja (bez utjecaja naše volje, poput refleksa) počet ćemo vikati, plakati, bježati. Zar treba takva emocija zagospodariti našim bićem? Ili ćemo "brzinom munje" svojim razumom potražiti rješenje te opasne situacije?

194

Page 195: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Emocija straha koja se javila bila je u službi našeg dobra, jer je bila posljedica stvarne opasnosti u kojoj smo se našli. Ona nas je potaknula da svojim umom potražimo rješenje tog iznenadnog problema koji se javio.

Ne smijemo podcjenjivati osjećaje jer su oni vrlo važan dio naše osobnosti. Ali moramo znati da sve religijske (a i mnoge druge) prijevare svoj oslonac nalaze prvenstveno u našim emocijama.

Emocije moramo i trebamo imati, ali one ne smiju preuzeti kontrolu nad našim životom, pa tako ni nad našom pobožnošću. Zato je potrebno da emocije držimo pod kontrolom razuma! Emocije su dobar sluga, ali loš gospodar.

U nastavku ćemo razmotriti onu drugu moguću funkciju naših emocija, da ne budu u funkciji našeg dobra, nego u funkciji našeg zavođenja na zlo, u funkciji naše propasti.

Prijevare putem emocijaEvo primjera nekih prijevara koje su plod čovjekovih emocija:- homoseksualac osjeća zaljubljenost u osobu istog spola- transseksualac osjeća da je osoba (zarobljena u tijelu) suprotnog spola- bioenergičar osjeća energiju i toplinu - idolopoklonik osjeća svetost i mir pred idolom, itd

Homoseksualnost nije bolest. Ali ljudi koji traže opravdanje za homoseksualnost, kao i ljudi koji ne mogu to prihvatiti pripisuju joj "etiketu" bolesti. Ali potpuno zdravi ljudi mogu biti homoseksualci. Dakle, ne radi se o bolesti, nego o moralnoj izopačenosti. Isto kao i kod preljuba, pedofilije i drugih moralnih izopačenja na području spolnosti.

A glavna podloga za homoseksualizam je prijevara putem osjećaja. Sotona je sposoban zdravog i normalnog muškarca "uvjeriti" putem njegovih emocija da je on zaljubljen u – drugog muškarca. Kako to Sotona čini? Vrlo jednostavno (za njega). Kao što se mladiću pri iznenadnom susretu sa nekom djevojkom iznenada pojave osjećaji simpatije ili zaljubljenosti, to isto mu se dogodi kada susretne – drugog mladića. Obuzmu ga snažne emocije, privlačnost, zaljubljenost, zaluđenost (koje nisu nastale prirodnim putem, nego su rezultat Sotoninog djelovanja) – za tom osobom.

Sotona je sposoban čovjeku "ubaciti" u njegovu glavu (svijest, razmišljanja) svoje misli i uvjeriti nas kako su to "naše" misli. Isto može i sa emocijama – on ima sposobnost potaknuti u nama emotivno lijepe doživljaje prema onome što u normalnim okolnostima kod nas ne izaziva lijepe osjećaje. A budući da većina ljudi vjeruje prvenstveno "svojim" emocijama, odnosno sebi – kod nekih takva Sotonina taktika uspije. Srećom ne kod svih, jer

195

Page 196: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

neki prepoznaju da takve misli ili emocije nisu "njihove", iako su "u" njima. Oni brzo odbace takve emocije i takve zamisli kao zle, kao nenormalne.

A neki se ipak "zaljube" u osobu istog spola. Kada to učine, Sotona se ne mora više puno truditi oko njih, jer sada oni sami brane takvo stanje kao nešto prirodno, normalno. Budući da vjeruju sebi i svojim osjećajima, njima je sasvim normalno da imaju istospolnog partnera.

Ovo je jedan od najjasnijih primjera djelovanja Sotone na čovjeka. On utječe na čovjekovo grešno srce, pobuđuje u njemu emocije koje imaju zadatak odvesti ga u grijeh. Utječe i na čovjekov razum kako bi u njemu pobudio uvjerenja da je zlo koje čini zapravo nešto dobro.

Isto se događa i kod transseksualca, odnosno osobe koja iznenada "shvati" da je zarobljena u tijelu drugog spola. Osoba "osjeća" da je žena, iako je rođen kao muškarac, sa svim obilježjima muškarca. Njegove emocije ga "uvjeravaju" kako se radi o "prirodnoj greški". Tada se i njegov razum počinje pokoravati onome što "osjeća", pa počinje tražiti logičke izgovore za takvo stanje.

Sotona može u čovjeku poticati nastanak emocija, doživljaja i raspoloženja – koja će ga korak po korak voditi u ropstvo emocijama. Ove emocije jesu prave (stvarne i snažne), ali su one plod izopačenja, plod Sotonine prijevare. Ali kako da to zna čovjek koji nije ni čuo za Sotonu, ili zna o njemu samo površne i pogrešne stvari. Na temelju svojih osjećaja čovjek donosi zaključke, i (p)ostaje rob emotivnih stanja, ali i rob grijeha i Sotone.

Iste prijevare putem emocija i raspoloženja događaju se kod bioenergičara i drugih "alternativaca", kod idolopoklonstva, karizmatskih susreta, "istjerivanja đavla" i drugih postupaka koji imaju naglašenu emotivnu dimenziju.

Sotona može kod čovjeka pobuditi cijelu lepezu osjećaja: istospolnu zaljubljenost, ushićenje, osjećaje svetosti pred idolom, "osjećaje" sreće, osjećaje mira, osjećaje prosvjetljenja, mistična stanja, stanje nirvane itd. U nekim stanjima ljudi nekontrolirano drhte, neurotično se smiju, vrište iz sveg glasa, valjaju se po zemlji, samoranjavaju ili muče sebe. Za onoga tko to doživljava, najgore je što će takva stanja pripisati Božjem djelovanju, a ne Sotoninom. Zloupotrebljavajući naše emocije, Sotona nas može lako držati u ropstvu grijehu!

Kako se izvući iz tog začaranog kruga? Kako pobijediti sotonine zamke i opasnosti? Biblija poznaje samo jedan način: prihvaćanjem Boga i Njegove svete riječi – Biblije. Samo čovjek koji svoj život poveže sa Bogom, može pronaći silu za pobjedu nad Sotonom. A Bog je uvijek spreman pomoći nam u tome.

"Obucite se u opremu Božju da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima. Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstva, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnoga svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima. Zato uzmite i na se stavite bojnu opremu Božju da se

196

Page 197: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

mognete oduprijeti u zli dan i, kada sve nadvladate, održati se! Dakle, stojte čvrsto! "Opašite svoje bokove istinom", "obucite oklop – pravednost", obujte noge "spremnošću za Radosnu vijest – mir! " U svemu uzmite veliki štit – vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga! Prihvatite kacigu – ono čime se spašava – i mač Duha, to jest Riječ Božju, sa svakovrsnom prošnjom i molitvom. " Efežanima 6,11-18

Prevareni svojim osjećajimaPreko emocija lako možemo biti prevareni, jer im najviše vjerujemo.

Mnoge religije naglašavaju emotivne doživljaje prilikom bogoslužja, i čovjeku nude priliku da "vidi" čudo, "osjeća" se uzbuđeno, "oduševi" se atmosferom religijskog mjesta.

"Društvene religije" prvenstveno utječu na čovjekovu emotivnu stranu, na njegove doživljaje i religijska iskustva. Tu se krije opasnost, jer "čuda" može raditi i Sotona. Ljudi često podcjenjuju njegovu moć. On je pred Isusom učinio da se prikažu sva blaga ovog svijeta. Bili su zajedno na vrhu jeruzalemskog hrama gdje je zahtijevao od Isusa da skoči dolje. Isus mu se uspješno suprotstavio Božjom riječju (Matej 4,8-10). Samo Božja riječ može čovjeku dati mudrost da mu se suprotstavi. Taj varalica može varati sve ljude, jer mu se ne mogu oduprijeti – daje im iskustvo reinkarnacije, daje im iskustvo smrti i povratka u tijelo, ukazuje se u obliku obožavane osobe na mjestima hodočašća, čini čuda i varljive znakove. Čovjek koji svoju pobožnost temelji na emocijama sigurno će biti prevaren, jer prvenstveno vjeruje svojim osjetilima, odnosno sebi. Bog u Bibliji objavljuje da je dao dopuštenje da budu prevareni svi oni koji ne žele upotrijebiti svoj razum i pouzdati se u sigurnu Božju istinu objavljenu u Bibliji.

Sila prijevare je tu, i ona djeluje među nama (2. Solunjanima 2,9-12). Mnogi govore: "osjećam svetu prisutnost", "nešto sam doživio na hodočašću" , "osjećam da je to istina", "osjećam se blaženo na ovome mjestu".

Osjećaji i doživljaji su varljivi. Upravo njih Sotona koristi da bi zaveo ljude koji nisu Boga upoznali proučavajući Njegov karakter – one koji nisu Boga osobno upoznali.

Kipu ili slici koji bi (navodno) trebali predstavljati Isusa – ljudi ne pristupaju razumski, već emotivno. Razumski pristup Bogu znači upoznati Njegov karakter, Njegova djela, Njegova obećanja. Ali kip ili slika ništa ne otkrivaju o tome. Oni samo nijemo stoje i nema od njih nikakve koristi za čovjeka. Zato je Bog i zabranio kipove i slike u svom Moralnom zakonu. Ali neki religijski autoriteti izbacili su tu moralnu odredbu iz Deset zapovijedi. I zato se mnogi kršćani slobodno obraćaju kamenu, drvetu i željezu sa ljudskim likom. Kao izgovor za svoje idolopoklonstvo navode da se ne klanjaju "poganskim" idolima, nego kršćanskim. Ali idolopoklonstvo je uvijek idolopoklonstvo, (i nalazi se pod Božjom osudom) bez obzira da li se klanjali kipu ili slici koja predstavlja

197

Page 198: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Isusa i kršćanske svece, ili Baala, Amon-Ra, Zeusa, Jupitera itd. Klanjanje kipu koji bi navodno trebao predstavljati Isusa, jednako je grijeh kao i klanjanje kipu bilo kojeg čovjeka ili poganskog boga.

Preko osjećaja Sotona gospodari nad čovjekomNije problem u tome što mi imamo emocije, već u tome što njima

vjerujemo više nego Bogu. Grijeh je toliko strašan i toliko djelotvoran da može muškarca "uvjeriti" preko njegovih osjećaja, da je, zapravo, žena!? Sila deformirane strasti je toliko strašna da može muškarca navesti da spolno želi drugog muškarca. Grešni osjećaji su vrlo snažni i vrlo zavodljivi, a čovjek bez Krista je pred njima nemoćan.

Zbog izuzetne snage koju osjećaji imaju, čovjek lako postaje njihov rob. Ti osjećaji i to "osvjedočenje" je toliko snažno i toliko stvarno, da čovjeka lako zavede, i drži u ropstvu. Snaga tih osjećaja rezultira time da čovjek počne vjerovati u ono što osjeća. Veliku ulogu tu ima i autosugestija, kada čovjek sebe počne uvjeravati u nešto. Tada "rob osjećaja" pokušava sebi opravdati zašto to čini i predstaviti svoju moralnu degradaciju kao nešto prirodno i normalno.

Evo što kaže osoba koja se bavila bioenergijom i viskom, ali se uz Božju pomoć uspjela osloboditi tog ropstva. Objašnjava koliko su ti "osjećaji bioenergije" snažni i sugestivni.

"Sve je počelo tako što nisam mogao spavati, jer su mi počeli smetati tzv. podzemni tokovi. To je bio stvaran i vrlo upečatljiv osjećaj nemira. Tražeći rješenje tog problema, susreo sam se sa bioenergijom i viskom. Oni su izvršili veliki utjecaj na mene i to prvenstveno preko mojih osjećaja. Kada bih stajao pokraj velikog drveta, osjetio bih navalu ogromne topline koja je ulazila u moje tijelo. "Osjećao" sam da se punim energijom drveta. Osjećaj je bio vrlo stvaran i vrlo dojmljiv. Htio sam pobjeći od svega toga, ali nisam znao ni kako, niti kuda. Bio sam rob takvog stanja. Ali, od kada sam upoznao Krista i Bibliju, pa se pokorio Njegovom Duhu, Bog me je oslobodio pravog ropstva u kojem sam živio. Shvatio sam da je to zabluda i Sotonina prijevara preko osjećaja" – svjedoči bivši "rob osjećaja". Taj čovjek je postao duhovan prihvativši Krista za svog Spasitelja. Od tada više nije podložan toj prijevari, ti osjećaji koji su bili stvarni i stalno prisutni su nestali. Više mu ništa ne smeta pri spavanju, a osjećaji bioenergije su nestali kao da nisu nikada ni postojali. U njegovom životu Krist je pobijedio Sotonu koji ga je držao u ropstvu putem osjećaja.

Zašto je opasno vjerovati svojim emocijama, doživljajima i iskustvu? "Jer se sam Sotona pretvara u anđela svjetla" (2. Korinćanima 11,14). Kada vidimo "kršćansko" čudo, nećemo pomisliti da je od Sotone, jer mislimo da sva čuda u kršćanskom svijetu čini Bog. A tu smo u velikoj zabludi. Bog dopušta prijevaru onih kršćana koji ne žele ostaviti grijeh i prihvatiti istinu, već žele živjeti u zabludi: "Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju laži, da budu

198

Page 199: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već pristali uz nepravednost." 2. Solunjanima 2,11.12. Sotonine zablude, prijevare i laži su vrlo djelotvorne – kada ne vjerujemo Bogu!

Opijenost emocijamaOpijenost emocijama ima zadatak ugasiti svijest o ispraznosti vlastitog

života! Ispraznost života i nezadovoljstvo čovjekove duše rađaju potrebu za snažnim emocijama. Počinjemo se "opijati" snažnim uzbuđenjima, težimo za mjestima i osobama koje nam mogu pružiti novu dozu "opijenosti" emocijama.

Kao što postoje različita pijanstva uzrokovana alkoholnim pićima, tako postoje i različite opijenosti emocijama, a povod za to su: moć, oholost, slava, pohlepa za novcem, religioznost, brige, zaljubljenost i drugo.

Mnogi religiozni ljudi putuju na hodočašća ne bi li tamo nešto doživjeli. Odlaze na karizmatska okupljanja koja su izvor velikih emotivnih doživljaja. Nakratko se oraspolože, "osnaže svoju vjeru" (a zapravo ispune svoju psihološku potrebu za emotivnim pijanstvom), ali to brzo prođe. Emocije su kratkog trajanja, jednako kao i alkoholno pijanstvo, pa čovjeku uvijek treba "nova doza". Unatoč svemu tome, ispraznost i nezadovoljstvo životom ostaju.

Izlazak iz toga "začaranog kruga" mnogi vide u napuštanju religije, jer ona nije mogla riješiti čovjekov duhovni problem. Ali neki ljudi uspiju pronaći onaj pravi izlaz: novi život po Božjoj volji oslobođen od svake ispraznosti i nezadovoljstva.

Osjećaji i spasenjeImati osjećaj da si spašen, ne znači da doista jesi spašen. Radi se samo o

osjećaju – varljivom, prolaznom, trenutnom, nepouzdanom. Ne određuju osjećaji naše pravo stanje! Zato takva pobožnost (utemeljena na emocijama) ima uspone i padove – ovisno o trenutnim raspoloženjima.

Ugodni osjećaji daju uvjerenje u vlastitu pravednost. A kada ugodni osjećaji nestanu – nastupit će kriza. Svoje duševne (emotivne) krize, čovjek će tada nazvati duhovnim krizama.

Zaključak:Kada se loše osjećamo Bog nas jednako ljubi kao i kada se osjećamo odlično.

Njegova ljubav nije promjenjiva, kao što su promjenjive naše emocije. Zato budimo svjesni da uvijek kada smo loše raspoloženi, tužni, depresivni, obeshrabreni, razočarani – možemo se sigurno osloniti na Boga. On je uvijek jači i sigurniji oslonac, nego naša trenutna emotivna stanja. Oslonimo se na Božju dobrotu, a ne na svoje varljive osjećaje!

Budimo oprezni, jer je Bog dozvolio Sotoni da vara ljude koji ne žele vjerovati Bogu, nego sebi! To čini najčešće preko emocija i religijskih doživljaja.

199

Page 200: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Oni su toliko snažni i upečatljivi, toliko stvarni i djelotvorni – da im se čovjek (bez Božje pomoći) ne može oduprijeti.

Crkva

Što je crkva?Crkva je zajednica vjernika koji priznaju Isusa Krista za Gospodina i

Spasitelja. Crkva je Kristovo tijelo, i svoju ovlast dobiva od samog Krista. Crkva je Božja obitelj koju je On usvojio, a njeni članovi žive u Novom savezu.

"Božja crkva" nije građevina, nego su to ljudi. I to ljudi koji su novorođeni Svetim Duhom, pa su postali duhovne osobe.

To su ljudi koji žive u "kraljevstvu nebeskom" (što u originalu označava "Božju vladavinu"). U životima ljudi koji su ušli u "kraljevstvo nebesko" ne vlada više grijeh, nego vlada Bog. U njihovim umovima i srcima vladaju Božja moralna načela. "Božja crkva" su Božja djeca!

Ipak, većina ljudi pod pojmom crkve misli na organizaciju kojoj pripada i na građevinu u koju ide na bogoslužje.

Vidljiva i nevidljiva crkvaIzrazima "vidljiva" i "nevidljiva" crkva želi se naglasiti dva vida Božje crkve

na Zemlji.

"Vidljiva" crkva je Božja crkva kao organizacija koja je organizirana za službu. Ona ispunjava Kristov nalog da nosi Evanđelje svijetu (Matej 28,18-20) i pripremi narod za Kristov slavni ponovni dolazak (1. Solunjanima 5,23 / Efežanima 5,27).

"Nevidljiva" crkva obuhvaća istinske vjernike iz vidljive Crkve, ali još i mnoge druge koji, premda ne pripadaju nekoj crkvenoj organizaciji (ne pripadaju nekoj "vidljivoj" crkvi), slijede cijelu svjetlost koju im je Krist dao (Ivan 1,9).

Za istinske vjernike je važno pripadati vidljivoj crkvi jer u njoj imaju zajedništvo, ohrabrenje, utvrđivanje u vjeri, imaju priliku koristiti svoje darove i sposobnosti na slavu Bogu. Ali nije dovoljno samo pripadati nekoj crkvenoj organizaciji, a živjeti nedostojno zajednice s Kristom.

"Nevidljivu" crkvu čine ljudi koji su se odazvali pozivima Svetog Duha, bez obzira da li pripadaju "vidljivoj" crkvi ili ne. Ali ljudi koji ne pripadaju "crkvi kao organizaciji" spremni su uključiti se u organizaciju kada u njoj prepoznaju istinske duhovne vrijednosti. Bog ih namjerava voditi u "vidljivu" crkvu, jer samo tu mogu u cijelosti doživjeti Božju istinu, ljubav i zajedništvo, te zato jer je Bog "vidljivoj" crkvi dao darove koji izgrađuju ljude skupno i pojedinačno.

200

Page 201: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Božji je plan da Njegovoj crkvi pristupe i oni ljudi koji su bili protivnici vjere. Sjetimo se apostola Pavla koji je prije obraćenja bio progonitelj kršćana. Susret sa Kristom ga je promijenio, te je on pristupio "vidljivoj" Božjoj crkvi. On je od progonitelja kršćana postao najveći kršćanski misionar.

Koji je zadatak crkve kao organizacije?Crkva kao "tijelo Kristovo" ima važne zadaće: propovijedanje Kristovog

evanđelja, prihvaćanje vjernika koji su se obratili, poučavanje vjernika o naravi službe bližnjima, pomaganje vjernicima u proučavanju Biblije kao Božje riječi, poučavanje svijeta o Božjoj slavi, ljubavi i dobroti, itd.

Nijedna crkvena organizacija nas ne može spasiti. Zadatak crkve kao organizacije je uputiti čovjeka ka Kristu, Spasitelju. Spasenje je u Spasitelju – Isusu Kristu, a ne u crkvi. Samo ona crkvena organizacija koja čovjeka upoznaje sa Biblijom, i vodi čovjeka ka Isusu – ispunjava zadaću koju je Bog odredio crkvi.

Sjetimo se Kristove usporedbe: "Ja sam trs, a vi ste mladice." (Ivan 15,5) Na Krista nije "nacijepljena" nijedna crkvena organizacija, nego ljudi! Božji cilj nije da čovjek "sraste" s religijskom organizacijom, već sa Bogom. Božju crkvu čine ljudi koji su izravno povezani sa Kristom.

"Ja sam trs, a vi ste mladice" – Isus nigdje nije ostavio mjesto za posrednike! Čovjek (vjernik) je izravno svojom vjerom vezan za Krista, a ne za crkvenu organizaciju.

Koja crkvena organizacija je prava Božja crkva?Danas postoje mnoge kršćanske crkvene organizacije, uz još mnoge manje

skupine kršćana zvane sektama i slično. Postavlja se pitanje koja od tih crkvi je ona prava, Božja crkva? Ako pitamo

vjernike i svećenstvo tih crkvi, dobit ćemo uvijek isti odgovor: "mi smo oni pravi", "naša crkva je prava Božja crkva".

Zašto svatko misli za sebe da je on pravi? Zato što se ne gleda Božjim očima, nego se mjeri svojim ljudskim (subjektivnim) mjerilima. Postavlja se pitanje da li postoje neki Božji kriteriji (objektivni kriteriji) kojima se može odrediti je li neka organizirana crkvena zajednica – Božja crkva? Naravno da postoje. Odgovor za to nam daju Biblija, Isus i apostoli.

"Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca, Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio!" Matej 28,19.20.

Već u ovoj jednoj Isusovoj izjavi možemo vidjeti neka osnovna obilježja Božje crkve. Ona poučava ljude, ona uči onome što je Isus govorio i radio, ona poučava učenike (a ne sakuplja "slijepe sljedbenike") da vrše sve što je Isus naučavao, a ne samo ponešto od njegovih učenja.

201

Page 202: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Da li te tvoja crkvena organizacija poziva da proučavaš Bibliju, istražuješ Božju riječ? Je li ti spremna pomoći i poučiti te (kao u školi) svemu što je Isus govorio i činio? Da li te crkva tretira kao Isusovog učenika, ili samo kao "slijepog" crkvenog sljedbenika? Božja crkva poučava o Kristu, a ne o crkvi (njenoj tradiciji, njenim vjerovanjima, njenim dogmama, njenim "velikanima", njenim uspjesima). Prava crkva uči čovjeka o Bogu, o Kristu, o čovjeku, o rješenju problema koje čovjek ima sa svojom grešnom naravi i urođenom religioznošću.

"Ovo je Savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim poslije onog vremena – veli Gospodin: Stavit ću svoje Zakone u pamet njihovu, upisat ću ih u srca njihova." Hebrejima 8,10

Da li su od trenutka kada ste postali kršćanin, u vašem umu i u vašem srcu zapisana Božja moralna načela? Je li vršenje svih Deset Božjih zapovijedi vaša životna praksa? Ako uopće niti ne znate koje su to Božje zapovijedi – kako će onda one biti sastavni dio vaše osobnosti? Ako smatrate da Božje zapovijedi nisu nešto važno – kako uopće mislite biti u Savezu s Bogom?

Da li vaša crkvena zajednica, uopće, naglašava Deset Božjih zapovijedi? Da li naglašava sve zapovijedi, ili neke odbacuje kao nevažne? Da li vas uči da je subota sedmi dan tjedna i dan posvećen posebnoj zajednici s Bogom? Sve to poučava prava Božja crkva.

"Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Isus Krist koji dade samoga sebe kao otkup mjesto sviju." 1. Timoteju 2,5.6.

Sljedeća biblijska izjava isto tako puno pomaže u razotkrivanju prave Božje crkve za razliku od "društvenih" crkvenih zajednica. Mnoge crkvene organizacije su sebi uzele ulogu posrednika između Boga i čovjeka, i tako odbacile ulogu koju je Bog dao kršćanima – svjedočiti o jedinom posredniku: Kristu.

Ukoliko naša crkvena organizacija naučava da nam je za spasenje potrebna posrednička uloga crkve, svetaca, Isusove majke Marije, duhovnih vođa – budimo sigurni da se ne radi o pravoj Božjoj crkvi. Jer će prava Crkva svjedočiti samo ono što govori Božja sveta riječ: "samo je jedan posrednik: Krist Isus."

"Isus je onaj kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom. Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti." Djela apostolska 4,11.12.

Biblija nas upoznaje sa veličinom i važnošću Kristovog spasenja. Zapazimo da je to "jedino ime", da nema spasenja ni po jednoj drugoj osobi – nego po Kristu

202

Page 203: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Isusu. A kako ovo tumače neke crkve? Spasenja nema ni u kome drugome, nego u Kristu i u nama! Vidite li razliku?

Neke crkve se svim silama trude da sebe predstave kao nezaobilazne po pitanju našeg spasenja. Inače one gube svrhu svog postojanja. Ukoliko grešnik može izravno pristupiti Kristu, i dobiti izravno od njega oprost i vječni život – "čemu onda mi služimo?" pitaju se neke crkve. Upravo zato što razumiju da prava Božja crkva svjedoči samo za jednog Spasitelja – Krista, ove "ljudske" crkve moraju pomoću pritisaka i religioznih strahova onemogućiti grešnicima da to saznaju. "Jer ako se svi grešnici okrenu ka živome Bogu i Njegovom spasenju – što će biti sa našim crkvama?" – pitaju se religije. Isto su se pitali i vođe Izraelskog naroda: "sav svijet ode za Njim, što će biti s nama?" Tada su odlučili ubiti Isusa.

Tradicionalno kršćanstvo će se okrenuti protiv Isusa neposlušnošću. Zato je odlučeno da sljedbenike treba drugačije učiti: "Samo je u Crkvi pohranjena punina sredstava spasenja" (Katekizam str. 229) I zato ih moramo uvjeriti da bez nas, bez crkve – nema spasenja!

Zato biblijsku izjavu ne tumače onako kako piše: "jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti."; već je tumače: "jer je pod nebom to jedina crkva dana ljudima po kojoj nam se treba spasiti."

Isus je jedini posrednik – kaže Biblija. Mnoge crkve ne govore tako – pa sebe predstavljaju kao posrednika. Isus je jedini spasitelj – kaže Biblija. Mnoge crkve ne govore tako – pa naučavaju o "suspasiteljima" (sveci, Marija) – kao da nam Isusovo spasenje nije dovoljno. Tradicionalne kršćanske crkve ne govore istim jezikom kojim Bog govori u svojoj Riječi!

Jedna Biblija, a tako mnogo kršćanskih crkviNije bitno što kažu crkve, već je važno što kaže Bog kroz Bibliju. Postoji

samo jedna Biblija, a tako mnogo kršćanskih crkvi. I svaka od tih crkvi tvrdi da živi po Bibliji. Kako je to moguće? Naravno da to nije moguće. Većina crkvi prilagođava Bibliju svojim uvjerenjima, svjetonazorima i religijskim "istinama". One ne pristupaju Bibliji kao Božjoj riječi, nego kao crkvenoj doktrini.

Ipak u svakoj crkvenoj organizaciji postoje ljudi iskrenog srca i velike želje da žive poslušno Bogu. Onoga trenutka kada upoznaju bolju, jasniju i istinitiju kršćansku vijest, od one koju su imali do tada, oni se ne boje poduzeti korake naprijed. Spremni su učiti od Krista, mijenjati se i napredovati u spoznaji. Lako će napustiti onakvu pobožnost kojoj su ranije pripadali – da bi Bogu služili na način kako On to želi, a ne više na način kako su do tada od njih zahtijevale crkve kojima su pripadali. Spremni su odbaciti staro i prihvatiti novo, jer odgovaraju na osvjedočenja Svetoga Duha koji ih želi voditi u bolju crkvu, u zajednicu duhovnih ljudi koji žive u Novom savezu s Bogom.

203

Page 204: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!" Poslanica Rimljanima 12,2

Neke Crkve nas uvjeravaju da imaju monopol na spasenje

Neke crkvene organizacije uvjeravaju svoje članove (sljedbenike, pripadnike) da su bez nje izgubljeni. Kao kriterij spasenja uzdižu pripadnost crkvi ("nama"). Za razliku od njih, Biblija kao kriterij spasenja uzdiže Krista i pripadnost "njemu".

Religijske organizacije uvjeravaju svoje sljedbenike da je spasenje osigurano samo njima. Oni imaju ekskluzivno pravo na spasenje, jer pripadaju toj organizaciji. Svi drugi nemaju nadu u spasenje. Koliko je ovo besmisleno i protivno Božjoj spremnosti da spasi svakog tko ga prihvati na način koji je sukladan Njegovoj svetoj volji, pokazuje sljedeći primjer. Jedan čovjek rođen je u Velikoj Britaniji – anglikanskoj zemlji. Roditelji su ga odnijeli u Anglikansku crkvu i krstili kao dijete, a da on o tome pojma nije imao. Kako je rastao spoznavao je da je Bog odabrao samo anglikance za spasenje – tako su ga učili "njegovi" svećenici. Nije se trudio ništa posebno oko svoje religije. Bio je prosječan čovjek. Živio je životom uobičajenim za moderan kršćanski svijet. Kada je umro došao je na sud. Bili su tu ljudi iz svih krajeva svijeta i svih religijskih opredjeljenja. Bog je ustao i presudio: anglikanci će dobiti vječni život, a svi ostali propast. Po kojem kriteriju? Po kriteriju pripadnosti jednoj religijskoj organizaciji!

Što kod vas pobuđuje ovaj izmišljeni primjer? Radost? Tugu? Osjećaj pravde? – Ovakav kriterij suda bio bi potpuno nepravedan. Bog bi bio nepravedan sudac, jer život po moralnim normama ne bi ništa vrijedio.

Međutim, u stvarnosti nije tako. Biblija kao Spasitelja uzdiže Krista, a ne bilo koju crkvu. Duhovan čovjek je svjestan da sam ne može ispuniti zahtjeve koje pred njega postavlja Božji moralni zakon, pa zato prihvaća Isusa kao svog Spasitelja. Isus je živio bezgrešnim životom (2. Korinćanima 5,21) i kao takav može svakom grešniku pružiti svoju pravednost – kao dar.

Mnoge crkve ne poučavaju ljude o Bibliji, već o tradicijiMnoge crkve nemaju jasnu sliku o postanku svijeta i o porijeklu grijeha. One

odbacuju biblijski izvještaj o stvaranju, o tome što Bog očekuje od čovjeka, ne proučavaju Božju riječ, ne poučavaju što će biti sa ovom planetom u budućnosti, ne proučavaju Božja objavljena proročanstva. Ako svoje vjernike i potiču na upoznavanje Biblije, tada se to svodi na informativno upoznavanje: o razlici Starog i Novog zavjeta, o Adamu i Evi kao prvim ljudima (iako mnogi čak i to odbacuju), o potopu, Noi, Abrahamu, Mojsiju i ropstvu u Egiptu, Samsonu, Davidu, o Isusovoj majci Mariji i apostolima, o Isusovim čudima i djelovanju apostola. Ovakvo upoznavanje Biblije će zadovoljiti veliku većinu kršćana, ali ono nije dovoljno za kvalitetan kršćanski život.

204

Page 205: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Poznavati Bibliju kao Božju riječ, nešto je sasvim drugo. Takvo poznavanje teži ka razumijevanju suštine i prave svrhe pobožnosti: tko je Isus, kakav je Bog, što je grijeh, što je pravednost, što je vjera, što je ljubav, čemu služe Deset zapovijedi, kako nam Bog može pomoći da budemo istinski sretni i da naš život ima pravi smisao, zašto su religiozni ljudi puni samopravednosti (poput farizeja), što se događa s čovjekom nakon smrti itd. Duhovni ljudi bave se upravo takvim proučavanjem Biblije. Ne žele je poznavati površno, već znati njenu suštinu, i upoznati Boga za koga Pismo svjedoči.

Mnoge religije vole tradiciju, jer ona ima poganske korijene, pa je prihvatljiva čovjekovom grešnom srcu. Kada bi čovjek sebi izmišljao bogove, oni bi bili upravo onakvi kakvima ih predstavlja grčka, a kasnije i rimska mitologija. To su bogovi koji se opijaju (Dioniz), ratuju (Ares), zastrašuju (Erinije), čine preljub (Zeus), uljepšavaju (Afrodita), ljute na bolje od sebe i kažnjavaju ih zbog toga (Apolon prema pastiru Marsiji). Takvi bogovi su upravo preslike ljudskih grijeha i strasti. Takvi bogovi od čovjeka ne zahtijevaju moralan život, kad su i sami nemoralni. Biblijski Bog osuđuje svaki, pa i najmanji grijeh. Niti jedan čovjek ne može sebe otkupiti od svojih grijeha. To može učiniti samo pravi Bog koji se objavio u Bibliji. Takav Bog ne može biti plod ljudske mašte.

Bog kroz Bibliju otkriva da su svi ljudi u vlasti grijeha. Zato se svi ljudi nalaze pod Božjom osudom. Pred Njim su svi ljudi nemoralni i nepravedni. On ne daje ni malo mogućnosti bilo kojem junaku, mudracu ili prevarantu da sebe spasi svojim vrlinama ili sposobnostima. "Svi su zgriješili, i svi su lišeni Božje slave" (Rimljanima 3,23).

Plaća za takvo grešno stanje nije ostala nepoznata. "Jer je plaća grijeha smrt" (Rimljanima 6,23.) Plaća koju svi mi zaslužujemo je vječna smrt – odnosno smrt za svu vječnost. Bog neće dopustiti da grijeh vječno postoji.

Tradicionalno kršćanstvo ne prihvaća takav kraj grijeha. To je neprihvatljivo, jer ne ostavlja nikakve šanse za posredovanje Crkve u spasenju. Zato ono nastoji predstaviti drugačiju budućnost: svi koji budu poslušni autoritetu Crkve – bit će otpremljeni u raj, oni osrednji u mjesto gdje će moći okajati svoje grijehe – čistilište, a oni najgori završit će u vječnim mukama – u "paklu s vječnim mukama". Na taj način svi će vječno živjeti, grijeh će vječno postojati.

Takav "scenarij" suda je suprotan Božjem karakteru ljubavi. Bog ne muči grešnika, već mu oduzima pravo na vječnost. A to nije isto. Međutim, ovakav završetak ne odgovara "religijama utemeljenim na strahu". One žele držati ljude u strahu. A najveći strah je u tome da ne možeš nikako umrijeti, a možeš se vječno mučiti. Izvor takvog "vječnog mučenja" potječe iz grčke filozofije (npr. Tantalove muke). "Bog je strašan i vječno će mučiti grešnike" poručuju religije straha. A Sveto pismo poručuje: "Bog je ljubav" (1. Ivan 4,16). Što je istina? Formalni vjernici ne mogu Bogu služiti iz ljubavi, kada imaju predstavu o Bogu

205

Page 206: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

kao mučitelju. Njegova dobrota se trudi doprijeti do njihovog uplašenog srca paraliziranog strahom od kazne.

"U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostavlja kaznu." Prva Ivanova poslanica 4,18

"Bog je ljubav" (1. Ivanova 4,8.16.). Zato krivica i strah koji progone čovjeka, i nemir koji ga obuzima – mogu biti brzo uklonjeni, čim prepusti svoj život Bogu u ruke, čim donese odluku da će od danas biti Bogu potpuno poslušan. Predajmo svoj život (i njegove probleme) Bogu, jer nam On stalno pokazuje kojom i kakvom ljubavlju nas ljubi. Učinimo taj korak vjere (povjerenja i predanja) – jer je Bog osoba kojoj se može vjerovati! Na čijoj je strani Bog?

Bog nije na strani nijedne nacije – jer su one ljudska (društvena) tvorevina. Bog nije niti na strani nijedne "društvene religije" – jer su i one ljudska tvorevina.

Bog je na strani one crkve koja vodi grešnika ka Kristu, ka novorođenju i Moralnom zakonu, kao i na strani pojedinaca koji su svoj život uskladili sa Njegovim moralnim načelima. Budući da nas Bog poziva da napustimo grijeh, on nam pomaže da pronađemo u ovom svijetu ljude koji su donijeli istu odluku. Ti pojedinci su Božja djeca, i Bog želi da se oni međusobno bodre i jačaju dok čekaju Njegov ponovni dolazak. Zato je potrebno da čovjek potraži onu crkvu koja je Božji svjedok na zemlji. Obilježje te crkve je da "čuva Božje zapovijedi i vjeru u Isusa". (Otkrivenje 14,12)

Čovjek koji traži Boga i Njegovu istinu – odabire svojom slobodnom voljom crkvu koja poučava cjelovitoj Božjoj objavi, koja živi po načelima Božjeg moralnog zakona, te koja uzdiže Isusa Krista kao jedinog Spasitelja. Zato će čovjek koji želi biti duhovan, slobodno potražiti takvu crkvu.

Crkvene organizacije s velikim brojem sljedbenikaPripadnici crkve koja ima puno članova oholit će se brojem vjernika. "Koliko

nas ima!" Taj veliki broj pripadnika daje psihološku sigurnost. "Budući da nas ima toliko puno, mi ne možemo biti u krivu" – misli su čovjekovog srca. Ali Biblija objavljuje da je vrlo malo onih koji su pobožni na pravi način:

"Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njime. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!" Matej 7,13.14.

206

Page 207: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Naravno da nije dovoljno samo imati mali broj vjernika, pa da zaključimo kako je neka crkva ona prava. U Bibliji postoje i drugi kriteriji po kojima se može prepoznati Božja crkva!

"Religija mnoštva" mora biti tolerantna na grijeh, jer ne može na drugi način zadržati mnoštvo sljedbenika. S druge strane ona je netolerantna prema svakom drugačijem mišljenju ili nauci. Spremna je svako slobodoumlje proglasiti krivovjerjem. A sve zato jer joj je važnija religijska forma od duhovnog sadržaja.

Prava crkva se ne boji da će njezini vjernici otići iz crkve kada čuju mišljenje drugih. Spremna je podnijeti i progonstvo, a kamoli ne drugačije mišljenje.

Je li važno kojoj crkvi pripadamo? Boga zanima da li živimo životom slobodnim od grijeha. Budući da

religioznost ne može postići život bez grijeha, nama ne smije biti svejedno kojoj crkvi pripadamo. Važno je pronaći crkvu koja će nas voditi ka Kristu kao Spasitelju, koja uzdiže važnost svih Deset Božjih zapovijedi i koja će nam omogućiti da budemo Kristovi učenici (da se poučavamo o Bibliji i Kristu kao da smo u školi). Po tome ćemo prepoznati Kristovu crkvu.

Protiv koga se ja "borim"?Možda se prilikom čitanja ove knjige stječe dojam da se ja "borim" protiv

religioznih ljudi!?!? Ali moja "borba" nije usmjerena protiv bilo kojeg čovjeka, nego protiv neistina koje su se uvukle u kršćanstvo, i od njega napravile "društvenu religiju" – koja je značajnim dijelom utemeljena na poganstvu i ljudskoj tradiciji!

Ja imam puno prijatelja i poznanika koji su pripadnici najrazličitijih religijskih i društvenih opredjeljenja. I sa svima sam u dobrim i prijateljskim odnosima. Jer moji "protivnici" nisu ljudi – nego ideje, ideologije i svjetonazori suprotni Bibliji. Kada raspravljam sa nekim čovjekom, ne raspravljam protiv njega, nego protiv mišljenja i svjetonazora koji nemaju svoj temelj u Božjoj istini. Ali dopuštam svakome da bude uvjeren u istinitost svojeg mišljenja. Zato se nadam da ukoliko ste kao čitatelj(ica) ove knjige stekli dojam da ja napadam Vas, želim razjasniti da knjiga nije namijenjena "napadu" na Vas, nego na neistine i poluistine koje imaju duboko korijenje u našem svijetu i društvu. Ali i u našim životima.

To ne znači niti da napadam pojedine ljude (svećenike, propovjednike). Svatko od nas ima slobodu i pravo ostati u onome što je i ranije radio i mislio. Ali svatko od nas ima i slobodu dublje razumjeti Božju istinu, pokoriti se Božjem osvjedočenju i okrenuti se ka potpunoj poslušnosti. Neka nam svima Bog u tome pomogne.

"Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstva, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnoga svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima" Efežanima 6,12

207

Page 208: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Duhovni ljudi se ne bore protiv religioznih ljudi. Jednako kao što se ni Krist nije borio protiv grešnih ljudi. Nego je glavni neprijatelj Sotona i njegove laži kojima je uspješno zaveo mnoge kršćanske organizacije. A one su pogrešno predstavile Boga, obezvrijedile Kristovu žrtvu, uzdigle crkvene obrede i promijenile Božje zapovijedi. Protiv toga su duhovni ljudi.

Pitanje autoriteta

Sukob sa religijskim autoritetimaMnogi religijski autoriteti žele kontrolirati čovjekovu pobožnost. Oni se ne

mogu osloniti na "unutrašnje motive" pobožnosti kod svojih sljedbenika, nego vrše vanjski pritisak na čovjekovu savjest i uvjerenja. Svojom teologijom uvjeravaju da bez "njih" nema spasenja, ni Božje naklonosti. "Mi imamo ekskluzivno pravo na spasenje, pa ako nam se ne pridružite – nećete biti spašeni" – poručuju. A strah koriste kao legalno sredstvo prisiljavanja na pobožnost.

Na svu sreću, istina je sasvim drugačija: spasenje je potpuno u Božjim rukama. Bog ispunjava sve preduvjete za naše spasenje, tako da ono nijednim dijelom nije ovisno o ljudima. Bog je naš Stvoritelj; Isus je umro umjesto nas i uskrsnuo kao pobjednik nad vječnom smrću; Isus je jedini posrednik između nas i Boga; Sveti Duh daje novorođenje i u naše srce upisuje načela Moralnog zakona. Dakle, naše spasenje potpuno ovisi samo o Bogu; ono ne ovisi o crkvenim autoritetima.

Ali religijski autoriteti neće nas ostaviti samo tako na miru. Pokušat će opteretiti našu savjest potrebom da spasenje potražimo kod njih. Reći će nam da "Krist oprašta grijehe (točno), ali ih svećenik odrješuje (netočno)". Uvjeravat će nas da se trebamo moliti Bogu (točno), ali da bez posredovanja svećenika i svetaca ne mogu naše molitve doprijeti do Boga, i da moramo svoj grijeh priznati čovjeku koji će nas zastupati pred Bogom (netočno). Kada im kažemo da Biblija poznaje samo jednog posrednika – Isusa Krista – reći će nam da ne može svatko tumačiti Bibliju. Točno, ali jednostavne Isusove izjave poput ove navedene može svatko dobro razumjeti.

Bilo je slučajeva kada su ljudi proglašavani neobaviještenima i zavedenima, jer su bili poslušni Božjoj riječi, i zato jer su se usudili razmišljati svojom glavom. Na svoja pametna i znatiželjna pitanja dobivali su bahate odgovore poput ovog: "ne zamaraj se time, prepusti to nama, mi smo tu da o tome mislimo".

208

Page 209: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Znatiželjnim i razumnim ljudima koji su željeli razumjeti svrhu i smisao pobožnosti pokušano je nametnuti osjećaje manje vrijednosti i neupućenosti u Božje "tajne".

Na ovakav način su iskreni tražitelji Boga i Njegove istine bili odbacivani kao neprijatelji od strane onih koji su uzeli "monopol" na kršćanstvo. Onih koji se ponašaju kao da je Bog ograničen njihovim djelima.

Zato su se razumni ljudi klonili ovakvog pristupa kršćanstvu i radije ostajali izvan kršćanstva nego se podredili ovakvom nerazumnom pristupu. Ali ovakvi ljudi su nastavljali živjeti tražeći smisao i odgovore – pronašavši ih u pravom biblijskom kršćanstvu, među istinskom Božjom djecom.

Tko su svećenici Novog zavjeta?"Vi ste, naprotiv, "izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela" Onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo." 1. Petrova 2,9 Bog na Zemlji ima svoje svećenike. To su svi Bogu vjerni ljudi koji su svoj

život uskladili sa Njegovom svetom voljom. "Vi ste narod svet, sveto svećenstvo" poručuje apostol u poslanici svoj Božjoj djeci. "Nitko više neće poučavati prijatelja svoga, jer će me spoznati svi, od najmanjega do najvećega među njima." (Hebrejima 8,11). Ne dozvoli da te itko kontrolira, manipulira, zavodi, nego budi učenik živoga Boga. A osim što će te On spasiti, osposobit će te da budeš odgovoran, slobodan i istinski sretan čovjek.

Autoriteti se moraju provjeriti u svjetlu biblijske ObjaveČovjeku je određeno da provjerava istinitost autoriteta, ukoliko ne želi biti

prevaren. Ne zaboravimo da je Biblija samo jedna, a njenih tumača ima jako puno. Mnogi Bibliju nisu ispravno razumjeli. Svaki čovjek ne samo da treba, nego i mora provjeravati da li onaj tko iznosi nekakvu biblijsku teoriju – govori istinu ili obmanjuje. Provjeravate li vi autoritete crkve kojoj pripadate? Ili im slijepo vjerujete?

Netko će reći da se crkvenim autoritetima treba i mora bespogovorno vjerovati, "pa ipak su oni školovani, upućeni u teologiju, uzori pobožnosti". Tako će razmišljati svi oni koji ne znaju što Biblija kaže o autoritetima.

"Ja sam put, istina i život – reče mu Isus." Ivan 14,6

Isus je najvažniji autoritet na području duhovnosti. Je li nešto istina ili nije, treba li nešto činiti ili ne – najjednostavnije i najsigurnije je utvrditi tako da se pitamo: "Je li to Isus činio?" ili "Što je Isus poučavao o tome?"

Na primjer: ako palim svijeće za umrlima, pitam se je li to i Isus radio? Nije! Ako imam običaj "prekrižiti se" (prije jela, prije ulaska u crkvenu zgradu i sl.), pitam se da li se Isus ikada prekrižio? Nije! Ako se molim Isusovoj majci Mariji i

209

Page 210: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

svecima, pitam se je li to Isus činio? Nije, on se molio samo i jedino nebeskom Ocu! Tada se s pravom trebam zapitati: "Zašto i ja tako ne činim?"

Isus je put. Isus je istina. Isus je život. Svoju pobožnost trebamo preispitati prema Njegovom uzoru. Budite sigurni da ćete u svojoj pobožnosti pronaći veliku većinu stvari koje Isus nikada nije činio, govorio, niti poučavao da mi trebamo činiti. Tek tada ćete shvatiti koliko je takva pobožnost nesvrsishodna, jer nema nikakve veze sa Kristom, koji je naš "Put, Istina i Život".

Najljepši primjer o tome kako se svi autoriteti moraju podvrgnuti kritičkom preispitivanju zapisan je u sljedećem primjeru:

"A braća odmah noću poslaše Pavla i Silu u Bereju. Oni, kad dođoše u grad, pođoše u židovsku sinagogu. Ovi su Židovi bili plemenitiji od onih u Solunu. Primiše riječ Božju sasvim spremno, svaki dan istražujući Pisma da li je tako. I tako prigrliše vjeru mnogi od njih, a od Grka priličan broj uglednih žena i muževa." Djela apostolska 17, 10-12

Da li biste vi preispitali, pomoću Biblije, govori li najvažnija osoba vaše crkve istinu, ili priča zablude? Zajednica vjernika u Bereji je bila spremna upravo na to. Oni nisu provjeravali nekog nepoznatog, nego samog apostola Pavla! I zbog toga ih nitko nije kritizirao. Njihov primjer je zapisan u Bibliji kao model za svakoga od nas. Čak su nazvani i plemenitijima od ljudi iz Soluna.

Dakle, crkveni autoritet je podvrgnut biblijskoj provjeri, a ne obrnuto. Možete li zamisliti kako na svom bogoslužju držite Bibliju u rukama i provjeravate svog svećenika ili propovjednika je li ono što on govori u skladu sa cjelokupnom biblijskom naukom? Ako to ne činimo, to znači da se umjesto autoritetu Biblije, podvrgavamo crkvenom autoritetu. A to za našu pobožnost nije dobro. Jer, ponavljam, Biblija je samo jedna, a stotine su načina njezinog tumačenja. I mnoga od njih su pogrešna tumačenja.

Zašto nam je Bog dao razum, svijest i slobodnu volju? Da nam nisu potrebni, onda bi nam dao samo adresu onoga koji to ima umjesto nas, pa da mu budemo poslušni. Svaki čovjek ima volju i razum. To su Božji darovi. Ali većina želi da netko drugi razmišlja i odlučuje umjesto njih. Mi nismo odgovorni što su nas naši roditelji (ili netko drugi) priključili jednoj od društvenih religija. Ali ako ne dopustimo Svetom Duhu da nas ponovno rodi – Biblija upozorava da možemo izgubiti veliko blago: vječni život.

Bog je poduzeo sve da to ne bude ni moje, ni tvoje iskustvo. Spasenje je ponuđeno – na nama je samo da se oslobodimo zabluda religijskih organizacija koje nas drže u ropstvu strahom od Boga – te da se svojom slobodnom voljom odlučimo za Božju ponudu spasenja koju nam je osigurao u Isusu Kristu.

210

Page 211: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Na čiji autoritet se Isus pozivao?Budući da Isus nesumnjivo jest glavni duhovni autoritet, mnogi će pomisliti da

se On u svojoj pobožnosti pozivao na sebe i na svoj autoritet. Ali to nije točno. Isus nikada nije rekao niti jednom učeniku ili drugom čovjeku nešto poput: "napravi tako, jer ti ja tako kažem". Naprotiv, Isus se uvijek pozivao na autoritet Božje riječi – Biblije.

Na primjer, kada ga je jedan učitelj Zakona pitao što treba činiti da baštini vječni život, Isus nije rekao "ja ću ti pokazati što treba raditi". Isus se pozvao na autoritet Biblije pa je odgovorio: "Što stoji pisano u Zakonu? Što tamo čitaš?" Dakle, sam Isus upućuje onoga tko ima pitanja vezana uz pobožnost, da ih pronađe u Božjoj riječi. Kada je ovaj odgovorio da po Zakonu treba ljubiti Boga i bližnje, Isus mu odgovori: "Pravo si odgovorio! To vrši pa ćeš živjeti!" (Luka 10,25-28)

Kada je Isus sa dvojicom učenika išao putem za Emaus (Luka 24,25-27), nije prvo ukazao na sebe, već na Bibliju. Prvo ih je upoznao sa onim što o Njemu govori Sveto pismo. Nije se pozvao na svoj autoritet "Ja vam kažem", već na autoritet Božje riječi "Tako je zapisano". Time je autoritet Biblije stavio na prvo mjesto.

Dakle, Isus je pokazao tko je autoritet po pitanju odgovora na životna pitanja i pravu pobožnost – to je Biblija, Božja riječ, ili kako su onda govorili za Stari zavjet: "Zakon i Proroci". Novi zavjet tada još nije bio napisan. Isus drži autoritetom Božju riječ, a ne sebe, i cijeli svoj život posvećuje pokoravanju istoj toj Božjoj riječi koju je došao ispuniti.

Prema tome, svaka pobožnost i svi "autoriteti" moraju se provjeravati kroz jedini pravi autoritet: Božju riječ, Bibliju. Tko tako ne čini, u velikoj je opasnosti da ga "autoriteti" zavedu.

"Posveti ih istinom; tvoja riječ je istina." Ivan 17,17 "Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi" Psalam 119,105

Svakako je najveći dokaz autoriteta Biblije njezina sposobnost da mijenja čovjekov život. Ali, ne mijenjaju nas slova napisana na papiru, već Duh Sveti – koji je nadahnuo pisce biblijskih knjiga – pa može potaknuti i nas na promjenu života, koji ima silu jaču od sile grijeha, koji nas može osposobiti za "rođenje od Boga", koji nam pomaže da ispravno razumijemo tko je Isus Krist i što je On učinio za naše spasenje.

Isus nas toliko ljubi da je dao svoj život radi naših grijeha. To je srž Biblije. Isus je rekao farizejima:

"Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za mene." Ivan 5,39

211

Page 212: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Biblija ukazuje na Isusa koji je središte naše duhovnosti. Ali mnogi Židovi, kao i mnogi kršćani, pristupaju Bibliji idolopoklonički. Obožavaju je kao nešto sveto, moćno, božansko. Ali život nije u samome Pismu (u listovima i slovima). Život je u Isusu, a Pismo samo svjedoči za Njega. Naš život ne mijenjaju listovi knjige, nego osobe: Sveti Duh i Isus Krist za koje Biblija daje svjedočanstvo.

"Čudim se da se tako brzo odmećete od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prijeđete na drugo "evanđelje". Toga drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i koji žele izvrnuti Kristovo evanđelje. Ali ako bi vam tko – bili to mi, bio anđeo s neba – navijestili evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet". Galaćanima 1,6-8 Već u tom prvom stoljeću pojavila su se lažna evanđelja, lažne poslanice,

lažni apostoli, lažni Kristi. Apostoli govore o lažnim učiteljima još za vrijeme njihovog života. Prema tome, ništa ne znači ako neka nauka (ili neka crkva) potječe iz prvog stoljeća – bitno je da li je ona istinita ili lažna! Zato apostol Pavao savjetuje crkvama u Galaciji da autoritet Biblije stave na prvo mjesto. On nas poziva da autoritet Biblije stavimo iznad autoriteta neke crkve: "Ali ako bi vam tko – bili to mi (apostoli prve crkve), bio anđeo s neba – navijestili evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet".

Dakle, čovjeku je naređeno da provjeri da li apostoli prve i prave crkve ili "anđeo s neba" govore u skladu sa Evanđeljem (odnosno cijelom Biblijom) ili ne! Ali, neke kršćanske crkve daju veći značaj svojoj crkvenoj organizaciji i svojim "crkvenim ocima" nego Bibliji. Po tome ispada da Evanđelja Isusa Krista koja su pisali njegovi učenici, očevidci i suvremenici, nisu autentičnija od nekih crkvenih pisaca koji su živjeli stoljećima kasnije!? To je potpuno pogrešno tumačenje. Na taj način se većim autoritetom smatra crkva, nego Božja riječ! Više se vjeruje "crkvenim ocima", nego Kristu i apostolu Pavlu. A to je nedopustivo!

212

Page 213: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Zašto postoje mnoge religijske zajednice?

"Društvene religije" nisu Božja tvorevina, već ljudska! One nastaju u društvu i zato društvo u velikoj mjeri određuje kako će se čovjek postaviti prema nadnaravnom. "Društvene religije" su ljudski pokušaj da se objasni nevidljivo, ali i zadovolji čovjekova religiozna potreba.

S druge strane, Bog poziva čovjeka u Savez – u obnovu zajednice s Bogom. Da bi došlo do toga čovjek mora prihvatiti uvjete Saveza.

Nakon pada u grijeh, čovječanstvo je izgubilo pravu predodžbu o Bogu. Nakon što je cijeli jedan naraštaj uništen potopom – zbog izopačenja i grijeha (Postanak, šesto do osmo poglavlje), Bog je pobrkao jezike ljudima (prilikom gradnje babilonske kule) – pa su se ljudi razišli po cijeloj zemlji (Postanak 11,1-9).

Budući da su se ljudska društva, tijekom povijesti, u velikoj mjeri razvijala odvojena jedno od drugog, to su i nastale različite religije. Ali ima nešto što je svim ljudima zajedničko. A to je urođena potreba za pobožnošću, potreba za zadovoljenjem religiozne naravi.

Tijekom cjelokupne povijesti ljudskog roda gotovo sva društva su imala nekakav oblik pobožnosti. Tek u novijoj povijesti, primjerice od Francuske revolucije, javljaju se društva koja odbacuju postojanje nadnaravnog. Ali je zanimljivo da je većina tih društava nestala i zamijenila su ih ona koja su pobožna. Primjer je pad komunizma, pri čemu su mnoge bivše komunističke države postale "vjerničke" države.

Religije koje su nastajale u društvima (koja su isto tako ljudska tvorevina), su uvijek bile (a mnoge su to i danas) "produžena ruka" društva i njegovih interesa. Umjesto da čovjeka izdignu iznad nacionalnih i rasnih problema, kao i problema među spolovima – religije su često u službi nacionalizma, rasizma ili podčinjavanja (omalovažavanja) žena.

213

Page 214: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Koji su razlozi da na svijetu ima tako puno (različitih) religija? Je li razlog to što postoji puno pravih istina?

Na žalost, toliko mnoštvo religija nije u službi jedne prave istine, nego u službi mnogih različitih društava. A glavni alibi da bi bile prihvaćene unutar društva je njihovo uvjeravanje da mogu članovima tog društva dati odgovore na koje društvene znanosti ne mogu. Tako nude odgovore na problem smrti, zagrobni život, moralnost i slično. Ali su i u službi očuvanja postojećeg društvenog poretka. Zato ih vladari prihvaćaju i na njih se oslanjaju. A religijski autoriteti to koriste da bi zadobili veliki ugled u društvu. Budući da se bave "etičkim i vječnim pitanjima" društvene religije su uvijek predstavljale jedan od "stupova" ljudskih društava.

Budući da je istina o svijetu, Bogu i čovjeku samo jedna, zašto onda ima toliko puno različitih religija? Zato što mnoge ne postoje radi istine, nego radi društvenih odnosa i čovjekovih religioznih potreba. Društvene religije je osmislio čovjek, i one nisu u službi istine, nego u službi društva kojem pripadaju. A oni koje više zanima istina – moraju je potražiti tamo gdje je mogu naći. Ona se ne nalazi u društvima i njihovim odnosima, nego nadilazi sve ljudske tvorevine. Bog nam zato objavljuje istinu (o čovjeku, o Bogu i o svijetu), jer mi kao ograničena grešna bića nikada je ne bismo mogli ni približno točno pretpostaviti. Oni koji žele istinu, Krist je obećao – naći će je:

"Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Jer svaki koji moli – prima; tko traži – nalazi; i tko kuca – otvara mu se." Evanđelje po Mateju 7,7.8.

Pobožnost je čovjeku "u krvi"Čovjek je božanskog porijekla. On je stvoren kao biće ispunjeno

duhovnošću. Ali zbog Adamovog grijeha, ljudi su izgubili duhovnost i postali su religiozni, tjelesni. S tom religioznošću se rađamo. Zato više nismo svjesni svojih duhovnih potreba, iako ih imamo. Dobro je što padom Adama i Eve u grijeh, ipak nismo izgubili te potrebe. Ali je loše što te duhovne potrebe pokušavamo zadovoljiti vođeni našim grešnim "ja", zadovoljiti na religiozan način. Umjesto da dopustimo Bogu da nas vodi kroz naš život – kako bi naše duhovne potrebe bile istinski zadovoljene.

Na žeđ naše duše, nismo odgovorili tako da smo pili Kristovu "vodu života", nego smo se rashlađivali "vodom religioznosti"! Kao da to može riješiti problem naše duhovne žeđi. A sve društvene (tradicionalne) religije nam nude upravo to.

Samo je Bog ponudio vodu života našoj žednoj duši, onda kada je odgovorio konkretno na naše duhovne potrebe. Zato su Isus Krist i "Savez sa Bogom" toliko različiti od svih drugih svjetskih religija. Zato postoji razlika između duhovnosti i religioznosti.

214

Page 215: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Na žalost, iako svaki čovjek ima duhovne potrebe, Bog nam unaprijed otkriva da će samo mali broj ljudi naći pravi način za njihovo zadovoljenje.

Velika većina bit će, svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno, žrtve lažne duhovnosti (odnosno religioznosti) zbog nekoliko razloga: zbog postojanja Sotone koji je nakon pada Adama u grijeh – postao gospodar ove planete, i svim mogućim lukavstvima drži ljude zarobljene u neznanju i predrasudama o Bogu, o svijetu i o čovjeku; zbog naše grešne naravi, koja je buntovna protiv Boga, pa nas svrstava na stranu Božjih neprijatelja i vodi nas uvijek u zlo i grijeh; zbog formalnog povjerenja religiji društva kojem rođenjem pripadamo, koje našu pobožnost usmjerava prema religioznosti (odnosno prema religijskim obredima, formalizmu i idolopoklonstvu) umjesto prema duhovnosti.

Sotona vlada nad našim životima jer nas "odgaja" da budemo sami sebi dovoljni, samopravedni i sebični. Grešnom čovjeku to ne pada teško, jer je njegovo grešno srce ispunjeno upravo takvim motivima. A društvene religije čovjeku daju lažnu psihološku sigurnost da, unatoč grešnosti, on ipak živi kakvim-takvim pobožnim životom (jer ide u crkvu, daje darove, čini dobra djela). Religiozan čovjek vjeruje da će zbog toga biti nagrađen od Boga.

Pobožnost je naša velika potreba, ali samo onda kada pronađemo konkretan odgovor na naše konkretne duhovne potrebe – ta će potreba biti zadovoljena na jedini pravi način.

"Isus je stajao i vikao: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me. Kako veli Pismo: "Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode." To reče za Duha kojega su imali primiti oni koji vjeruju u Njega." Ivan 7,37-39

Vode li sve religije k istome Bogu?Često možemo čuti da sve religije vode k istome Bogu. "Bog je jedan, ali ima

puno religija koje vode k njemu". Hindusi vole to prikazati slikom brda na čijem vrhu je Bog. Ljudi se penju na to brdo sa različitih strana, što predstavlja različite religije. A svi putovi (sve religije) vode ka vrhu brda, odnosno ka Bogu.

Kada bi ovo bilo istina, onda bi Bog bio najnepravednije biće koje postoji. Zašto? Zato jer bi od različitih ljudi zahtijevao različite aktivnosti po pitanju pravednosti. Budući da je kršćanima grijeh ubiti, a nekim istočnjačkim religijama nije – Bog bi bio potpuno nepravedan. Dok bi se kršćanin zbog toga morao kajati ili ispaštati vječnu kaznu, pripadnik jedne istočnjačke sekte bi bio od toga oslobođen. Evo što naučava jedna istočnjačka sekta: "Ubij, umori, potpuno svjestan da nisi umorio, da nisi ubio. Jer nitko nije ubijen, i nitko nije umoren – mijenjaš samo oblike".

Za istočnjaka koji vjeruje u reinkarnaciju – smrt nije problem. Time se samo promijeni oblik života: čovjek se ponovno rodi kao neko drugo živo biće – životinja, biljka ili čovjek.

215

Page 216: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Kada bi obje teorije bile istina, to bi bila potpuna besmislica, a Bog ne bi imao pravičan karakter. Ovakve teorije su međusobno suprotne i jedna isključuje drugu.

Budući da su sve "društvene religije" ljudsko djelo, nijedna od njih ne vodi k Bogu. Sve "društvene religije" ipak vode k istome – ka propasti, jer ostajemo neprijatelji Božji, ostajemo u odnosu pobune protiv Boga.

Bog je sebe predstavio samo jednom Osobom – Isusom Kristom, i samo jednom objavom – Biblijom. Ukoliko kroz Bibliju ne upoznamo Krista, i On ne promijeni naš život duhovnim novorođenjem, mi ćemo ostati samo religiozna grešna bića. Jako je malo onih koji postižu novorođenje po Svetom Duhu.

Uski i široki putTradicionalno kršćanstvo koje danas poznajemo i koje je rašireno na

najbogatijim i najrazvijenijim kontinentima, nema poveznicu sa istinskom pobožnošću u Isusu Kristu. Dokaz za to je nemoral koji vlada tim "kršćanskim" kontinentima. Formalizam je pretvorio tradicionalno kršćanstvo u društvenu religiju (još preciznije: u mnoštvo takvih religija), tako da je izgubio svoja duhovna obilježja. Bog želi da ljudi svih kontinenata uspostave "Novi savez" sa Njime. Za to je sve pripremio. Od vremena Kristovog uskrsnuća traži one koji su spremni napustiti društvene i tradicionalne okvire u kojima su odgojeni (bolje rečeno zarobljeni), i žele ući u "Novi savez" s Njime. Duh Sveti djeluje na svakog čovjeka pokušavajući ga osvjedočiti o njegovom grešnom stanju i o njegovim duhovnim potrebama. Na žalost, kaže Biblija, malo je onih koji izabiru taj uski put koji vodi u život.

"Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze." Matej 7,13.14.

216

Page 217: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Utjecaj i posljedice duhovnosti i religioznosti

Sve komponente naše osobnosti – razum, osjećaji, volja, savjest – mogu biti u "službi grijeha" ili u "službi spasenja".

Sve ima svoje utjecaje i posljedice, pa tako i duhovnost i religioznost. Područja njihovih utjecaja možemo predstaviti u preglednom obliku kroz sljedeću tablicu:

UTJECAJ I POSLJEDICEDUHOVNOSTI I RELIGIOZNOSTI NA:

UTJECAJDUHOVNOSTI

UTJECAJRELIGIOZNOSTI

SAVJEST

- u službi čuvanja od grijeha- preko nje Sveti Duh osvjedočava o grijehu i potiče na pokajanje

- opterećena zbog grijeha /nečista savjest/- okorjela zbog neprekidnog odbacivanja Božje istine

UM,PAMET,RAZUM

-prvi korak ka postizanju duhovnosti- poučen Božjom istinom jasno razlikuje dobro od zla- čuva čovjeka od grijeha-svjestan "duhovne potrebe" tj. pomirenja s Bogom i "rođenja

- u službi traženja izgovora za grijeh- prihvaća zabludu kao istinu- obožavan kao bog

217

Page 218: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

odozgo"

EMOCIJE

- pod nadzorom i kontrolom razuma- imaju ispravnu funkciju, jer su oplemenjene prilikom obnove srca- radost je stanje duše kada je čovjek pomiren s Bogom

- imaju važnu ulogu u religioznosti, temelj su religioznih prijevara- vladaju nad razumom- u službi samoobmane (putem čuda,oduševljenja, sentimenta, euforije itd)

MORALNI ZAKON

- otkriva Božji karakter ljubavi- upisan u srce i um - ogledalo našeg duhovnog stanja- služi jasnoj spoznaji grijeha- kriterij dobra i zla- utjelovljenje znanja i istine

- samo "norma ponašanja" a ne "izraz novog srca"- povod fanatizmu (slijepo izvršavanje "slova" Zakona) - odbacuje one zapovijedi koje smetaju pretvaranju kršćanstva u društvenu religiju

CRKVA

- ima samo ulogu "učitelja", a ne "posrednika"- upućuje grešnika ka Kristu koji je glava crkve- potiče čovjeka da sam proučava Bibliju i spoznaje Boga - zajednica Božje djece

- uzima sebi ulogu "posrednika" između Boga i čovjeka- preuzima "odgovornost za spasenje" na sebe- tolerantna prema grijehu- legalno se služi strahom kao motivom za pobožnost

SPASENJE

- samo u Kristu- samo Božjom milošću

- samo u Crkvi – da bi bio spašen moraš pripadati Crkvi i pokoriti se njenom autoritetu-postiže se dobrim djelima i posredovanjem "svetaca"- može se ostvariti putem obreda, religijskih tehnika, putem "spoznaje" itd.

218

Page 219: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

ODGOVORNOST

- potiče čovjeka na razmišljanje – mora misliti, uključiti svoj razum, svijest i volju (jer je odgovoran za sebe pred Bogom) - budući da je slobodan (od ropstva grijehu), može biti i odgovoran

- čovjek se boji misliti. On želi biti slobodan, ali ne želi biti odgovoran (želi biti slobodan od odgovornosti)- prebacuje odgovornost za svoj život na svoju religiju

Božja ljubav

na djelu

219

Page 220: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Božje rješenje za problem grijeha

Obećanje o SpasiteljuPočetak svakog grijeha je život bez Boga. Grijeh je izopačio i poremetio

ljudsku narav, a donio samo bolesti, nesreće, ropstvo zlu, smrt i Božju osudu.Naša je sreća što nas Bog nije ostavio u takvom stanju. Već je Adam dobio

obećanje o Spasitelju koji će doći. Zato je biblijska povijest, zapravo, povijest "onih koji čekaju". Adam, ali i svi starozavjetni patrijarsi i proroci – čekali su dolazak Božjeg spasitelja – Mesije. I proveli su svoje živote u iščekivanju. I umrli su u nadi da će Bog ispuniti svoje obećanje o Mesiji. U vrijeme kada je Bog to odlučio, Mesija se pojavio. Isus Krist je napustio nebo, gdje je bio obožavan kao Bog Sin jednak Bogu Ocu, te se na čudesan način rodio u Betlehemu. Tako je ispunjeno proročanstvo o prvom dolasku Spasitelja.

Ali Novi zavjet obećava drugi dolazak Isusa Krista, koji duhovni ljudi iščekuju. Dakle, i kršćani trebaju biti "oni koji čekaju". Mnogi su umrli u nadi u drugi Kristov dolazak koji je sam Krist obećao (Ivan 14,1-3). Kada Bog odluči – Krist će ponovno doći na zemlju. Tada će biti potpuno uništenje grijeha i Bog će nakon toga obnoviti našu planetu za vječni život. Isus je rekao: "Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju." (Matej 5,5).

Od početka je ova planeta bila namijenjena životu ljudi, a tako će i ostati nakon uništenja grijeha i Sotone. Novi raj na zemlji, sa svim spašenima iz svih vjekova, budućnost su naše planete. To će biti novi početak, jer će svi problemi vezani uz grijeh i začetnika grijeha – Sotonu, nestati. A sve to nam je omogućeno djelom spasenja koje je Bog ostvario u Kristu Isusu, radi ljubavi prema čovjeku.

220

Page 221: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Spasenje je u Bibliji uvijek Božja inicijativa. Mi se ne možemo prvo pokajati zbog svojih grijeha, i tada doći k Isusu. Ne, mi dugujemo svoje prvo pokajanje Isusovom dolasku u naš život. Mi ne možemo sami u sebi izazvati pokajanje, odnosno "žalost zbog grijeha". To je Božje djelo u nama. Mi samo možemo (i trebamo) odgovoriti na Božju inicijativu spasenja.

Isus Krist je Božje rješenje za grijeh. Isus je i naše rješenje za novi život slobodan od ropstva grijehu. On je umro na križu da bi nas spasio i omogućio da postanemo djeca Božja (1.Ivanova 3,1) i dionici božanske naravi (2. Petrova 1,4)

Rješenje ljubavlju, a ne silomIako je silan, Bog je odlučio problem grijeha ne rješavati silom, već

ljubavlju. Žrtvujući sebe na križu Golgote Isus Krist nam je iskazao ljubav do vrhunca. Ponizio je sebe do smrti, i to do sramotne smrti na križu. To je grešnom srcu neshvatljivo. Grešno srce se voli vezati uz onoga tko je jak, moćan. Da je Bog odlučio spasiti svijet silom, svi grešnici bi mu pristupili iz straha. Ali Bog je odlučio spasiti svijet kroz slabost i poniznost (žrtvom na križu), te silom oprosta. Takvo što grešnom srcu je besmisleno. Zato ono odbacuje Boga i okreće se onome tko pokazuje svoju moć, silu, snagu – to su pojedini ljudi ili neka ljudska organizacija (država, "društvena" religija, politička stranka). A što je više sljedbenika te snažne ljudske tvorevine, to će grešnom srcu dati bolje osjećaje osobne vrijednosti i moći.

"Ali što je ludo u očima svijeta izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake; što je neplemenito i prijezira vrijedno u očima svijeta – i čak ono čega nema – izabra Bog da uništi ono što jest..." 1. Korinćanima 1,27.28.

Svemogući Bog nije odabrao moć kako bi spasio grešnika, već snagu ljubavi i oprosta. Sveznajući Bog nije odabrao mudrost ovog svijeta da bi spasio grešnika, već snagu Evanđelja. Svesilni Bog ne privlači grešnika svojom snagom i moći, već svojom ljubavlju i ranjivošću na golgotskom križu.

Da je Bog odlučio upotrijebiti moć, silu, nasilje i agresiju u spašavanju grešnika – svi ljudi bi mu se pokorili iz straha. Ne bi se razlikovali pokajani ljudi od nepokajanih. Ali mudri Bog odluči privući ljude k sebi ljubavlju, da bi se razotkrila ljudska srca. Nepokajani grešnici zato slijede druge autoritete koji ispoljavaju silu, moć, nasilje, agresiju. A pokajani slijede Boga jer su doživjeli Njegovu ljubav u svom životu. Ljubav, a ne strah, privlači ih k Bogu kao Dobrom Ocu.

Spasenje

221

Page 222: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Budući da smo svi rođeni kao Adamovi potomci, svi smo se rodili sa naravi koja je neprijateljska prema Bogu. Ali Bog nam je pružio ruku pomirenja, jer zna da smo u bezizlaznoj situaciji. Ako nas On ne spasi – nema nikoga drugog tko to može. U Isusu Kristu ponuđena nam je spasonosna milost, a na nama je odgovornost da ponuđenu milost prihvatimo vjerom.

Bog ne traži od nas da mi ostvarimo (izborimo, izgradimo) svoje spasenje. On želi da prihvatimo (izaberemo) spasenje koje nam On nudi. Da bismo mogli birati – moramo biti slobodni. "Ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni." (Ivan 8,36) Prihvaćanjem Isusa Krista dobivamo pravu slobodu – slobodu od ropstva grijehu. Tada možemo slobodno birati život – i to "život u Kristu".

Izraelci koji su izvedeni iz Egipatskog ropstva nisu automatski dobili spasenje (kao ni bilo tko drugi). Stavljeni su pred izbor – a Bog im savjetuje: izaberite život. "Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući Njegov glas, prianjajući uz Njega." Ponovljeni zakon 30,19.20. Nakon oslobođenja od ropstva grijehu, Bog pred čovjeka stavlja izbor: ZA Boga ili PROTIV Boga. Prvi izbor je izbor pravog života, duhovnog života u zajednici sa Kristom. Drugi izbor je izbor prividnog života u grijehu, samovolji, sebičnosti, samodovoljnosti.

Možemo sami sebe upitati: "Što je moj izbor? Što ja izabirem? Izabirem li živjeti kao Božji neprijatelj, kao samovoljan i sebičan čovjek? Ili izabirem život poslušnosti i pokornosti Bogu?"

Je li izbor težak? Jest i nije. Težak je zato što nam je narav grešna, pa se odupire tome. A lagan je zato jer nas Bog "dodiruje" svojom ljubavlju i potiče da se usprotivimo sebi samima, i svojom slobodnom voljom donesemo odluku suprotnu našoj grešnoj naravi. Trebamo dopustiti Bogu da u nama novorođenjem izbori pobjedu nad zlom naravi kojoj robujemo od rođenja. A nakon oslobođenja trebamo izabrati život "u Kristu". Tada ćemo postati novi ljudi, tada će svi naši grijesi i sve naše sramote – biti izbrisani ispred Božjeg lica. Tada ćemo pred Njim (zahvaljujući Kristovoj žrtvi) moći stajati kao da nikada nismo ni pogriješili. A nevjerojatan mir će preplaviti naše biće, i ispuniti našu dušu. Izabirem li ljubiti Boga svim svojim bićem? Izabirem li vjerovati Bogu više nego sebi? O mom izboru ovisi moj život! "Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući Njegov glas, prianjajući uz Njega."

Ako postoji neki drugi način kojim se možemo spasiti, onda je Isus uzalud umro. Ako se možemo spasiti kroz proces reinkarnacije, ili tehnikama disanja, ili samim molitvama, onda je Kristova žrtva na križu bila nepotrebna. Krist je napustio nebo i postao čovjekom – da bi mogao umrijeti kao Spasitelj grešnika. Spasenje od grijeha je samo u Isusu Kristu.

Konačno uništenje grijehaPred čovječanstvom je još određeno vrijeme vladavine grijeha i Zlog (1.

Ivanova poslanica 5,19). A zatim će Isus doći po drugi put na Zemlju kako bi

222

Page 223: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"razdvojio žito od kukolja", dobre ljude od zlih. Grijeh nema perspektivu i mora biti uništen, jer je uzrok zla koje poput tumora razara sve oko sebe. Na konačnom sudu Bog će presuditi uništenjem grijeha, Sotone i nepokajanih grešnika. Bog će oduzeti pravo grijehu da nastavi postojati. A s grijehom će propasti i svi oni koji su radije izabrali "život u grijehu", nego "život u Kristu".

Samo oni grešnici koji za vrijeme života prepoznaju svoju nemogućnost da sami zasluže vječni život, pa prihvate Božje spasenje u Isusu Kristu, dobit će dar – pravednost. I to Isusovu pravednost, kojom će dokazati svoje obraćenje i promjenu života. To je najljepši dar što nam ga Bog daje. Ali neće svi iskoristiti ovaj dar, jer će više ljubiti sebe, nego Boga; nastaviti se pokoravati svojim grijesima, umjesto da se pokore Bogu. Doći će vrijeme kada će milost prestati, a nastupit će sud. Zato Bog poziva ljude da iskoriste ovu nezasluženu milost, koja je plod Božje ljubavi prema čovjeku.

Obnova iz grešnika u pravednika(Kako religiozan čovjek može postati duhovan?)

"Zaista, kažem vam, vi ćete, koji ste pošli za mnom – u obnovi svijeta, kada Sin Čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje – sjesti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena." Matej 19,28

Isus je apostolima govorio o obnovi svijeta, odnosno o tome da će naša planeta biti očišćena od grijeha, grešnika i začetnika grijeha – Sotone. A obnovljeni svijet naslijedit će oni ljudi koji dozvole Bogu da ih za vrijeme njihovog kratkog života na Zemlji – nanovo rodi te od grešnika postanu pravednici.

Duhovna obnovaReligiozna osoba uglavnom prima svoju religijsku pripadnost vezano uz

teritorij na kojem živi i religijsku pripadnost roditelja. S druge strane, duhovnost nije vezana uz roditelje ili teritorij življenja. Duhovna osoba nije "rođena od krvi i tijela, nego od Boga" (Ivan 1,12.13.)

Grešan čovjek može postati duhovan samo novorođenjem! Potrebna mu je duhovna obnova novorođenjem iz religioznosti u duhovnost. A preduvjet novorođenja je odrasla, odgovorna osoba. Dijete ne može razumjeti Evanđelje, nema razvijenu svijest o sebi (pa kako bi onda imalo o vlastitoj grešnosti), ne može još jasno razlikovati dobro od zla, nije odgovorna osoba za svoje postupke.

223

Page 224: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Religiozan čovjek nije duhovan. On ima obličje pobožnosti (vanjsku formu), ali nema njenu silu – Duha Svetog. On vjeruje da Bog postoji, ali Bogu ne iskazuje povjerenje. Boga se boji, a svoje grijehe voli i zato radije ispoljava pobožnost prema nekom ljudskom autoritetu. Spreman je vršiti religijske obrede, čuvati tradiciju, paziti na svoje ponašanje (poput farizeja). Po tom kriteriju – on nastoji biti besprijekoran.

Takav je bio i apostol Pavao prije nego je postao duhovan. U Poslanici Filipljanima on objašnjava svoje farizejsko savršenstvo: "Obrezan osmi dan, iz roda Izraelova, iz plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu, farizej; po revnosti progonitelj crkve; po pravednosti koja dolazi od Zakona, besprijekoran." (Filipljanima 3,5.6.).

Prije svojeg obraćenja, odnosno novorođenja Duhom Svetim, Pavao je bio savršen religiozan čovjek. Živio je po tradiciji, bio poslušan religijskom autoritetu, besprijekorno vršio sve propisane obrede, progonio neistomišljenike. Slobodno je mogao biti ponosan, umišljen, religijski ohol – jer je bio primjer religijskog savršenstva. Pa zašto je onda sve to odbacio?

"Ali sve to što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao i smatram blatom, da Krista dobijem". Filipljanima 3,7.8.

Upravo religioznost je glavna smetnja čovjeku da postane duhovan. Ona sprječava pokoravanje Svetom Duhu i priznanje vlastite grešnosti. Farizeji su mogli prihvatiti da su drugi ljudi grešni, ali ne i oni! Imali su stotine obreda, vršili ih do najsitnijih detalja, pripadali narodu s kojim je Bog sklopio Savez, imali su Božji hram u svojoj sredini, imali su slavne pretke – patrijarhe i proroke. Ali "sve to postade blato, da Krista dobijem" – kaže novorođeni Pavao. Tek kada je preko djelovanja Svetog Duha upoznao Krista i suočio se sa svojim grijesima, moglo je doći do potrebne promjene. Tek sada je postao duhovan. Odbacio je religioznost i svoju pravednost, kako bi mogao dobiti Krista i Njegovu pravednost. Doživio je pravu duhovnu obnovu.

Isti problem je prisutan i danas kod mnogih kršćana. Imaju svoje crkve, svoju tradiciju, svoju pobožnost. Imaju pravila kršćanskog ponašanja, religijske obrede – ali nemaju Krista. To je kršćanstvo bez Krista. Oni će se braniti da imaju Krista: pa o Njemu govore, Njegove riječi citiraju, Njemu se klanjaju. Ali njihova djela svjedoče da ga ne poznaju.

Unatoč svojoj pobožnosti – mnogi kršćani žive "u grijehu"; za pobožnost trebaju religijske predmete; ne poznaju Bibliju; umjesto da se oslone na živoga Krista, oslanjaju se na biblijske apostole koji su mrtvi, i u svojim grobovima čekaju Kristov drugi dolazak da bi uskrsnuli u život; molitve su im naučen obred,

224

Page 225: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

a ne iskreni razgovor sa nebeskim Ocem; vjeruju "u" Boga, ali ne vjeruju Bogu. Zbog takvog stanja, oni trebaju istinsku duhovnu obnovu.

Kako religiozna osoba može postati duhovnaDa bi postao duhovan, čovjek mora pobijediti prepreke koje ga ometaju u

tome. Glavne prepreke su: pogrešna predodžba o Božjem karakteru, uvjerenje u vlastitu dobrotu, samoljublje, samovolja, sklonost ka fanatizmu, strah od razmišljanja, bijeg od moralne odgovornosti, pristajanje na zablude itd. Mi sami ne možemo pobijediti ove prepreke. Da bismo postali duhovne osobe, potrebno je da Sveti Duh donese svoju silu u naš život, te nadvlada silu grijeha. Bez Svetog Duha – nema duhovnosti! Na nama je da dopustimo Bogu djelovanje u našem životu, da Mu damo dozvolu za to – prihvaćanjem Božje milosti, pokoravanjem svoje volje.

Da bi Sveti Duh mogao djelovati u našem životu potrebno je da svoju volju pokorimo Bogu. To nije nekakvo nerazumno pokoravanje nerazumljivim zahtjevima. Upravo obrnuto. To je razumsko pokoravanje Božjoj otkrivenoj istini. Dakle, svjesno moramo donijeti odluku da želimo prihvatiti Boga u svom životu i to upravo na način kako nam se On otkriva kroz Bibliju.

Jedini način da spoznamo pravi Božji karakter i naše pravo stanje jest proučavajući Bibliju. Počnite proučavati Bibliju, svjesni da držite u rukama riječ živoga Boga. Zato se Biblija ne čita kao roman, već uz molitvu Bogu. Ta molitva treba biti izgovorena svojim slobodnim riječima, a ne nekakva formula naučena napamet.

Nakon molitve u kojoj ćemo zatražiti Božje vodstvo u proučavanju Biblije, treba početi studiozno proučavati o čemu to Biblija govori. Ako Bibliji pristupimo doista kao riječi živoga Boga, to će rezultirati novim spoznajama. Proučavajući svakodnevno Božju riječ, spoznat ćemo koliko je velika Božja ljubav. "Gledati" ćemo Božje djelovanje kroz povijest, uočavati Njegovu ljubav iskazanu ljudima koji su se pokorili Njegovom Duhu, ali i razumjeti propast onih koji su odlučili živjeti po svom grešnom srcu. Sve više ćemo postajati svjesni i svoje grešnosti, koja je razlog Božje osude i neprijateljstva prema čovjeku. Počet ćemo se sramiti samih sebe, jer ćemo kroz Božji moralni zakon uvidjeti da uopće nismo onako sveti, dobri i pravedni kako smo to ranije mislili.

Susret sa Božjom ljubavi i dobrotom – pokreće promjene u čovjeku. Budući da nas je Bog upoznao sa našim glavnim duhovnim problemom (grešnim stanjem), On nam je usmjerio pogled i na njegovo rješenje: na raspetog Krista. On, nevin, daje svoj život za nas. On umire, kako bi mi mogli preživjeti, ako se odlučimo za život u Savezu s Bogom.

U ovoj nevjerojatnoj Božjoj ponudi, grešnik uviđa priliku za spasenjem od sebe samog, od svoje grešne prirode koja ga drži u ropstvu. Izborom ponuđenog spasenja, mi se rađamo u novog čovjeka. Kada doživimo ljubav, i prihvatimo

225

Page 226: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

njena konkretna djela (spasenje u Kristu) tada se ljubav rađa u nama i mi je možemo početi ispoljavati prema Bogu i prema čovjeku.

"Dok gledamo Janje Božje na golgotskom križu, tajna otkupljenja počinje se otkrivati našem umu, a Božja dobrota počinje nas voditi na pokajanje. Umrijevši za grešnike, Krist je pokazao nepojmljivu ljubav. I dok grešnik promatra tu ljubav, ona mu omekšava srce, utječe na um i pridonosi skrušenosti duše."18

Susret s Bogom, koji ćemo doživjeti proučavajući Njegovu riječ (osvjedočenjem Svetoga Duha), doživjet ćemo kao neugodnost za našu grešnu prirodu, jer će ona biti razotkrivena pred Bogom. Suočit ćemo se sa svojom moralnom odgovornošću pred Bogom, pa ćemo Mu se pokoriti. Svoju volju ćemo pokoriti Božjem djelovanju, što će rezultirati našim pokajanjem zbog grijeha i željom za oprostom krivice.

Spoznaja Božje ljubavi, otkrivena u Isusu Kristu razapetom na križu, dirnut će nas u dubinu naše duše. Njegova spremnost da nevin strada, i plati kaznu za naš grijeh, slomit će naše grešno srce i pokoriti ga toj nevjerojatnoj ljubavi. Poželjet ćemo da bar nismo nikada učinili niti jedan grijeh, sramit ćemo se svoje prošlosti. Ali sve to nas neće uništiti. Naprotiv, obnovljeni, ojačani i osposobljeni Božjom snagom, započet ćemo novi život oslobođen od ropstva grijehu.

Potražit ćemo crkvu koja uzdiže Krista, Bibliju i Božji moralni zakon. Kada se uvjerimo da smo pronašli takvu crkvu, koja "čuva Božje zapovijedi i vjeru Isusovu" (Otkrivenje 14,12) – tada ćemo po Božjem savjetu pristupiti krštenju vodom i Svetim Duhom, kako bismo postali dio "tijela Kristovog".

Nakon novorođenja počinje život u Savezu sa Bogom. Kao "novorođenčad" naravno da nemamo sve potrebne vještine i znanja duhovnog života, nego je pred nama proces učenja, donošenja životnih odluka i stalnog napredovanja. To se odvija kroz svakodnevno proučavanje Biblije, svakodnevnu vezu s Bogom putem molitve, kroz tjedno svetkovanje dana odmora – Božje subote, kao i kroz konkretna djela u našem životu.

U našem obnovljenom umu i novorođenom srcu vladat će načela Moralnog zakona. To znači da će naš život potpuno biti usklađen sa zapovijedima Božjeg zakona. Proučavanje Božje riječi za nas će biti svakodnevna potreba, jer želimo što više spoznati dubinu, širinu i visinu Božje ljubavi.

Svakodnevno ćemo "razapinjati" (silom Svetog Duha) svoje grešno "ja", koje bi htjelo sići s našeg križa i preuzeti vodstvo nad našim životom. Svakodnevno ćemo donositi odluke "za" Boga, za život u zajednici s Njim.

18 Ellen White: Put Kristu, str. 20/21

226

Page 227: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Sve navedeno je djelo Svetog Duha, i bez Njega za nas je sve ovo nemoguće. To je jedini način da religiozan čovjek postane duhovna osoba! Drugog načina nema.

Od grešnika do pravednikaNakon "pada u grijeh" svi ljudi su rođeni kao grešnici, kao ljudi koji imaju u

sebi buntovnost protiv Boga i Njegovih svetih načela. Pa kako onda grešnik može postati pravednik? Kako može čovjek kojeg njegova narav vodi suprotno od onoga što je istinski sveto, korisno i dobro – doživjeti promjenu svog života? Samo uz Božju pomoć.

Pojam "pravednost" označava svetost. Za razliku od pojma "grijeh (grešnost)" koji označava ono što je nesveto (loše ili zlo).

Budući da smo rođeni kao grešna bića, u nama nema pravednosti. Upravo zato nam Bog putem svoje ljubavi i milosti nudi svoju pravednost – u Kristu! Isus Krist je pravednik, On je živio u savršenoj poslušnosti Božjoj volji, Božjim moralnim načelima. Zato nama grešnicima Bog milostivo nudi da "u Isusu Kristu" postanemo pravednicima! Samo kada živimo u zajednici sa Kristom, jesmo pravednici – jer je On pravedan pred Bogom. A mi nismo. Ali zato što na Božji sud ne dolazimo sami, već u zajednici sa svojim Spasiteljem Isusom Kristom – mi imamo vječni život. Isus Krist je naša pravednost!

«Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u Njemu postanemo pravednošću Božjom.» Druga poslanica Korinćanima 5,21

"Po Njemu ste vi u Kristu Isusu, koji nam postade mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i otkupljenje" 1. Korinćanima 1,30

IskušenjaNakon što donesemo odluku "za" Boga – doći će do nekih iskušenja. Mi i

dalje živimo u sredini i u svijetu koji nas poznaje od ranije. Neki nama bliski ljudi neće biti oduševljeni našim odlukama. Neki će nas htjeti osramotiti, neki i otvoreno vrijeđati. Apostoli su bili spremni i na progone i na netrpeljivost. Možda nam netko zaprijeti gubitkom posla (jer više ne želimo raditi subotom), ili nas ostave stari prijatelji. Možda se neprijatelj (Sotona) pobrine da nas ponovno zavede i uvuče u neki grijeh. Razna iskušenja su moguća – ali ako ostanemo vjerni Bogu po svaku cijenu – položit ćemo testove vjere! A Bog dopušta neka iskušenja koja možemo podnijeti. Čak i ona teška. Jer je važno da se vrijednost naše vjere, vrjednija od propadljivog zlata, jasno pokaže pred ljudima, anđelima i Bogom!

227

Page 228: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno sa kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti." 1. Korinćanima 10,13

Životne teškoće i različita iskušenja služe kao testovi našeg duhovnog stanja. Ukoliko ne pristanemo na zlo, ako ostanemo vjerni Bogu i Njegovoj istini, ukoliko donesemo odluke da nećemo prestupati Božju volju – bez obzira na cijenu koju ćemo platiti za to – tada pokazujemo da nam je Bog na prvom mjestu. Bog dopušta iskušenje i čeka sve dok mi (pritisnuti teškoćama, problemima i iskušenjima) ne donesemo odluku "za" ili "protiv" Božje volje i Božje istine. A onoga trenutka kada donesemo jasnu i nedvosmislenu odluku "za" Boga, tada Njemu dajemo dozvolu da intervenira u našem životu, i da nam pomogne – jer smo dokazali da smo vjerno na Njegovoj strani.

A ukoliko padnemo na ovakvom testu vjernosti, i popustimo tjeskobi i strahu, pokazati ćemo da se nismo dovoljno čvrsto i nedvosmisleno oslonili na Krista. Zato smo i pali u tom iskušenju. Ali Bog ljubavi će nam pomoći da iz tog poraza naučimo kako da se uspješnije oslanjamo na Njega i Njegovu snagu, unatoč našim slabostima. Bog je vjeran i neće dopustiti iskušenje koje mi ne bismo mogli podnijeti. Ali ako padnemo u iskušenju, važno je da ponovno ustanemo i drugi puta se jače oslonimo na Njega. Da na ponovnom ispitu vjernosti uspješno položimo.

Božji narod svakoga dana pokazuje da li je na Božjoj strani ili nije. "Danas je sud Božjem narodu". Mi danas, u svakodnevnim životnim situacijama, pokazujemo i dokazujemo (Bogu, anđelima i ljudima) da smo na Kristovoj strani.

Čovjeku kojem je Bog na prvom mjestu, sve je u životu na svome mjestu. "Prvo tražite kraljevstvo nebesko i njegovu pravednost" (Matej 6,33)

ZaključakPrava duhovna obnova je temelj našeg duhovnog života, jer će nas učiniti

mudrim, odgovornim, slobodnim i sretnim osobama. Mudrima – jer ćemo jasno razlikovati dobro od zla i svojom slobodnom voljom izabrati dobro; odgovornima – jer nećemo bježati od svoje odgovornosti pred Bogom u zabludu; slobodnima – jer ćemo onda kada živimo "u Kristu" donositi odluke oslobođeni od ropstva našoj grešnoj naravi; i sretnima – jer će naše duhovne potrebe biti istinski zadovoljene!

228

Page 229: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Što Bog očekuje od čovjeka?

Ono što nam je urođeno, u sukobu je s onim što Božji zakon zahtijeva od nas. Sami nikako ne možemo ispuniti zahtjeve Božjeg zakona za pravednošću. Za nas je to nerješiv problem. Zato nam je za uspješan duhovan život potreban Isus Krist i Njegova pravednost.

Bog očekuje da Ga ljubimoBog nam daje nalog da Ga ljubimo. U čemu se ogleda naša ljubav prema

Bogu? Što mi možemo Njemu pružiti?Kada jedan roditelj ima sve što mu je potrebno u životu, i nema ničega što mu

nije moguće i dostupno, on ipak nešto očekuje od svoje djece – poštovanje, poslušnost, povjerenje, zajedništvo – jednom riječju: ljubav! To je ono što nakon novorođenja mi možemo pružiti Bogu.

"Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom; da držiš Jahvine zapovijedi i Njegove zakone što ti ih danas za tvoje dobro dajem." Ponovljeni zakon 10,12.13.

Bog očekuje da živimo pošteno, dobrostivo i vjerno Njemu

229

Page 230: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Objavljeno ti je čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi." Mihej 6,8

Religiozan čovjek pokušava Bogu pružiti nekakve obrede. A Bog traži njegovo srce. Zato Bog objavljuje čovjeku što traži od njega: činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa Bogom hoditi! Dakle, živjeti po načelima dobra i činiti ono što je pošteno; njegovati i razvijati milosrđe i druge dobre karakterne osobine; te biti vjeran i poslušan Bogu uvijek. To je smisao kršćanstva! To je prava svrha pobožnosti!

Što nam Bog nastoji pružiti?Bog je zainteresiran za naše dobro u svim životnim aspektima, pa tako i za

naše zdravlje. On zna da ne možemo biti istinski sretni, ako se ponašamo neodgovorno prema našem zdravlju. Zato je još davno prije naglasio važnost izbora hrane za zdravlje (Levitski zakon 11. poglavlje), te ljude poučio higijenskim navikama koje su drugim narodima još stoljećima (mnogima tisućljećima) bile nepoznanica.

Klanjanje u duhu i istini"Dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i u istini, jer Otac takve klanjaoce želi. Bog je Duh i koji Mu se klanjaju, moraju Mu se klanjati u duhu i u istini." Ivan 4,23.24.

"Klanjati se u duhu" znači pokoriti svoje srce (svoj "unutrašnji život" – misli, osjećaje, volju, karakter) utjecaju Božjeg Duha. Pobožnost nije stvar vanjskih obreda, već unutrašnjeg stanja koje je usklađeno sa Božjom voljom i Božjom istinom. Naš duh se mora pokoriti Božjem Duhu!

"Klanjati se u istini" znači vjerovati Bogu i Njegovoj Riječi. Istina se nalazi samo u Božjoj riječi i u Isusu, koji je utjelovljena "Riječ".

ZaključakBog očekuje od grešnog čovjeka da – unatoč protivljenju grešne naravi,

nečiste savjesti, ograničenog uma i unatoč pritisku okoline – prihvati s vjerom Isusa Krista za svog Spasitelja, te na taj način iskaže povjerenje Bogu. Tada ga Sveti Duh nanovo rađa i čovjek prestaje biti "mrtav u grijehu", a postaje "živ u Kristu".

230

Page 231: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

"Ljubavlju vječnom ljubim te"

Zadatak pobožnosti je da čovjeka učini slobodnim, mudrim, odgovornim i sretnim bićem. Dakle, pobožnost treba biti sredstvo koje čovjeku pomaže u odbacivanju zla. Ali ako se pobožnost izopači – ona postaje izgovor za zlo koje čovjek čini. Postaje alibi za grijeh u kojem čovjek živi. Čovjek odvojen od Boga ne može se oduprijeti sili grijeha, pa mora "živjeti u grijehu"!

Bog je iz svoje velike ljubavi koju ima prema grešnicima, učinio sve što nam je bilo potrebno za duhovnu obnovu iz religioznosti u duhovnost. Na nama je da izaberemo ponuđeno spasenje.

"Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost." Jeremija 31,3 "Zahvaljujte Jahvi, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!" Psalam

118,29

Ljudi imaju znanje da Bog postoji, ali ne znaju kako se susresti s Njim. Žele Ga vidjeti (preko idola), doživjeti (čudima), osjetiti (u molitvi), sjediniti se s Njim (u meditaciji). Ali sve je to uzalud! Bog djeluje na sasvim drugi način. On nam je dao razum da ga upoznamo, te vjeru (povjerenje) da Ga prihvatimo. Njegov Sveti Duh djeluje na naš razum – donosi osvjedočenje o grijehu, potiče "žalost zbog grijeha" (pokajanje), upisuje Božja moralna načela u um i srce, uzrokuje novorođenje u nama, budi potrebu za svakodnevnim poučavanjem iz Biblije.

231

Page 232: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

Spoznaja Božje dobrote i ljubavi rezultira rađanjem vjere (povjerenja) u dobrog Boga, koji nas ljubi vječnom ljubavlju. Možemo reći zajedno s apostolom Pavlom: "Znam kome sam vjerovao" (2. Timoteju 1,12).

Moje osobno iskustvoA kako se može provjeriti je li nešto od Boga ili nije? Biblija nam daje jasan

praktičan savjet: "Istražujte u Knjizi Jahvinoj, i čitajte" (Izaija 34,16). Istražujte u Bibliji je li to u potpunom skladu sa njenim smislom i istinom.

"Kako ću istražiti, kada Bibliju slabo poznajem?" – pitat će netko. Jednom moraš s time početi, ako ne želiš da te drugi zavode, pričajući ti bajke o Bibliji, Kristu i Božjoj pravednosti. Bog ti je dao razum da možeš razmišljati, dao ti je učitelje da naučiš čitati, dao ti je Bibliju na tvom materinjem jeziku, dao ti je Svetog Duha koji će te voditi i objašnjavati o čemu su pisci Biblije doista pisali. A Božja istina ima snagu pokrenuti čovjeka iz duhovnog mrtvila putem duhovnog života. Na nama je da svakoga dana pronađemo vrijeme koje ćemo posvetiti proučavanju Božje riječi.

Koliko brzo čovjek može učiti iz Božje objave, iskustvo je pisca ove knjige. Prije dosta godina, kada sam se susreo sa Kristom, i Objavom koju je Bog dao, doživio sam potpunu promjenu svog života. Prije toga nisam imao nikakva saznanja o Bibliji, niti me ona zanimala. Ali tada, kada sam otkrio Božju stvarnost, počeo sam "gutati" sve što u njoj piše. Za samo mjesec dana upoznao sam se (informativno) sa većinom njezinog sadržaja. Ni pomišljao nisam sumnjati u postojanje Adama i Eve, u prolazak kroz Crveno more, Samsonova i Davidova junaštva, u djelovanje apostola, a najmanje u Božju ljubav otkrivenu u Isusu Kristu. Naprotiv, sve što sam saznao, prihvatio sam odmah kao Božju objavu – Božju riječ upućenu baš meni. Znao sam kome vjerujem, pa sam bio siguran da mi Bog ne nudi bajke, već pravu istinu o Bogu, čovjeku i svijetu. Prijateljima sam počeo govoriti o tome. Čudno su me gledali, jer ranije nisam nikada pričao o Bibliji. "Mora da ti već godinama proučavaš Bibliju kada sve to znaš" – rekao mi je jedan od njih. Začudio se kad je saznao da je potrebno vrlo kratko vrijeme za osnovne spoznaje.

Danas, godinama nakon toga, ja još uvijek svakodnevno proučavam Bibliju i drugu kvalitetnu duhovnu literaturu. Netko će reći da nemam više što novo pročitati. Ali ja Bibliju ne čitam, već proučavam. Ona nije neki roman, koji može dosaditi. Ona je neiscrpno vrelo, udžbenik Božje istine, svjedok Božje ljubavi.

Zahvalan sam Bogu što me je učinio svojim učenikom, i što me uvijek vodi ka dubljem i jasnijem razumijevanju Biblije. Nadam se da će ova knjiga poslužiti drugim pobožnim ljudima koji budu htjeli razmišljati (i pisati) o Božjoj pravdi, istini i ljubavi. Glavni cilj ove knjige je pomoći ljudima da postanu duhovne osobe; da "ustanu" iz duhovnog mrtvila i "ožive u Kristu".

232

Page 233: Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir Vranic

A to će postići kada uvide jasnu razliku između religioznosti i duhovnosti; između "pobožnosti koja je izgovor za život u grijehu" i "pobožnosti koja donosi slobodu od ropstva grijehu"! Neka to bude i Vaše iskustvo!

"Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh(ovnost) je." Ivan 3,6

233