II. OSNOVNI POJMOVI O PRAVU

2.1. Pojam prava• Što je pravo? • Svako društvo ima svoja pravila, odnosno svoje norme o

ponašanju pojedinca u njemu. Ovim normama se zahtijeva od pojedinca ono ponašanje koje je moguće i u skladu s interesima tog društva.

• U društvu postoji veliki broj normi. Za primjenu tj. realizaciju određenog broja i određene kategorije nonni kojima se propisuje ponašanje pojedinca zainteresiranaje i sama država.

• One norme koje primjenjuje država nazivaju se pravom te države. Prema tome, pravo je skup normi čiju primjenu osigurava država svojim aparatom za fizičku prisilu.

2.2. Odnos države i prava

• Država i pravo su vezani jedno za drugo,jedno bez drugoga ne može postojati, niti se može čak zamisliti

• Prvo, pravo regulira državu, kao određenu organizaciju, tj. pravom se regulira što država (misli se na njezine organe) i kako da radi

• Drugo, primjenu prava omogućuje država svojim aparatom za fizičku prisilu, pa se i kaže da je osnova prava državna vlast. Bez države primjena prava ne bi bila moguća.

2.3. Pravna norma

• Pravne nonne su propisane, to su pravila koja su pismeno fiksirana

• Svaka pravna norma ima svoja dva osnovna elementa.To su dispozicija i sankcija.

• Dispozicija pravne norme je pravilo o ponašanju ljudi u datom društvu i datoj situaciji.

• Sankcija je odredba o ponašanju državnog organa u slučaju ako se ljudi ne ponašaju po dispoziciji, tj. po ustanovljenom pravilu. Sankcija je određen način i opseg fizičke prisile koja se ima primjenjivati od strane državnog organa u slučaju prekršaja dispozicije.

Ostali elementi pravne norme• Pored dispozicije i sankcije pravna norma ima još dva

elementa - pretpostavka dispozicije i pretpostavka sankcije.

• Pretpostavka dispozicije određuje faktičku situaciju koja omogućava primjenu dispozicije tj. ono što se može pojaviti da bi se za njega moglo odrediti potrebno ponašanjenpr. "Na nekretnine trebaju plaćati porez"

• Pretpostavka sankcije je opis prekršaja dispozicije, tj. opis ponašanja koje je suprotno dispoziciji i koje omogućava primjenu sankcija. Npr. " bit će kažnjena svaka osoba koja drugu ubije"

Dispozitivne i imperativne pravne norme

• Dispozitivne pravne norme su one koje na prvom mjestu dopuštaju subjektima da sami odluče o svom ponašanju u datoj situaciji, a ako oni o tome ne odluče dužni su da se ponašaju kako to stoji u dispoziciji pravne norme. Npr. "kupac je dužan platiti kupoprodajnu cijenu u roku od 15 dana računajući od prijema fakture, ako drukčije nije ugovoreno"

• Imperativna pravna norma je ona koja subjektima naređuje određeno ponašanje u datoj situaciji, tj. ne daje im mogućnost da oni o tome slobodno odlučuju. Npr. "roditelji su dužni izdržavati svoju maloljetnu djecu".

2.4 Pravni akt

• Pod pravnim aktom podrazumijevamo ljudski akt kojim se stvara pravna norma. Radi se o ljudskom psihičkom aktu, njegovom aktu razuma, njegovoj odluci, a ne materijalnom aktu (popravak stvari, isplata novca i sl. )

• Donošenje pravnog akta nije slobodno. Nema pravo svaka osoba svojim odlukama određivati ponašanje drugoga. Određeno je koji od državnih, odnosno nedržavnih organa i na koji način može donijeti odgovarajući pravni akt. Tko to određuje? Ovo je određeno pravnom nonnom, sadržanom u već donesenom pravnom aktu.

.......................• U postupku donošenja pravnog akta treba voditi računa o

nadležnosti organa za njegovo donošenje, o načinu na koji se treba donijeti, te o obliku njegove manifestacije (fonne).

• Nadležnost za donošenje pravnog akta je zapravo ovlaštenje određenom organu da može donijeti konkretni pravni akt.

• Način na koji se pravni akt treba donijeti je skup radnji koje mora sprovesti organ koji je nadležan za donošenje određenog pravnog akta u tijeku njegovog donošenja.

• Oblik manifestacije pravnog akta (njegov vanjski izgled) je radnja kojom se pravni akt vani izražava, odnosno drugome saopćava.

Podjela pravnih akata

• Pravne akte možemo podijeliti u dvije skupine: opće i posebne. Ova podjela je izvršena u zavisnosti koju pravnu normu stvara pravni akt, odnosno koja pravna norma je u njemu sadržana.

• Opći pravni akt je onaj koji stvara opću pravnu normu, dok je pojedinačni pravni akt onaj koji stvara pojedinačnu pravnu nonnu.

2.5. Pravni odnos2.5.1. Pojam i elementi pravnog odnosa

• Pravni odnos je svaki onaj odnos između ljudi koji je reguliran pravnom normom.

• Nije od utjecaja koja pravna norma regulira taj odnos, može biti opća i pojedinačna, a može i imperativna i dispozitivna.

• Pravni odnos je uvijek odnos između dvije osobe, jer se od osoba može tražiti određeno ponašanje. Pravni odnos ne može nastati između osobe i nekog predmeta, jer se od predmeta (neke stvari) ne može tražiti određeno ponašanje.

• Svaki pravni odnos ima svoja dva osnovna elementa, to je ono bez čega ne može postojati. To su: subjekt i sadržaj.

Subjekti pravnog odnosa

• Subjektima pravnog odnosa smatraju se one osobe koje se nalaze u pravnom odnosu

• Svaka osoba (fizička ili pravna ) može biti subjekt pravnog odnosa, odnosno subjekt prava,

• Sposobnost osobe da može biti subjekt pravnog odnosa naziva se njegova pravna sposobnost.

Sadržaj pravnog odnosa• Iz pravnog odnosa uvijek proizlazi za jednog

subjekta toga odnosa određeno ovlaštenje prema drugom subjektu, a za drugog subjekta toga odnosa određena dužnost.

• Ovo ovlaštenje i ova dužnost čine sadržaj pravnog odnosa. Bez postojanja ovlaštenja za jednog subjekta i postojanja dužnosti za drugog subjekta ne može se govoriti o pravnom odnosu.

• Sadržaj pravnog odnosa su pravna ovlaštenja i pravne obveze, koje prizlaze iz toga odnosa za njegove subjekte.

2.5.3. Nastanak pravnog odnosa

• Pravni odnos ne nastaje sam po sebi. Nužno je da se dogodi neka činjenica (da nešto nastupi) pa da se određene osobe nađu u pravnom odnosu.

• Činjenice koje dovode do nastanka pravnog odnosa nazivaju se pravnim činjenicama. Bez postojanja pravne činjenice pravni odnos ne može nastati.

• Koja će činjenica biti pravna, za koju će se vezati nastanak pravnog odnosa, određuje se pravnom normom.

Vrste pravnih činjenica

• Neke činjenice nastaju bez učešća ljudske volje, neovisno od čovjeka, i nazivaju se događaji, to su prirodne pojave, kao smrt, poplava, grom, grad i sl.

• Druge su pravne činjenice čovjekove radnje, koje mogu biti tjelesne (npr. oštećenje neke stvari) i psihičke (npr. izjava volje). Ove pravne činjenice se nazivaju ljudske radnje. Ljudske radnje su mnogobrojne pravne činjenice u odnosu na događaje. Najveći broj pravnih činjenica nastaje na osnovi ljudskih radnji.

2.6. Subjekti prava 2.6. 1. Fizička osoba 2.6.2. Pravna osoba

• Fizičkom osobom nazivamo svakog čovjeka kome je priznat pravni subjektivitet. Danas većina pravnih sistema svakom čovjeku priznaje pravni subjektivitet, bez obzira na pol, uzrast, stručnu spremu, imovinsko stanje

• Kad nastaje i kada prestaje fizička osoba? • Rođenjem -- smrću i proglašenjem umrlim.

2.6.2. Pravna osoba• Pravnom osobom smatra se kolektiv ljudi, odnosno

organizacija ili udruženje kojem je pravni poredak priznao pravni subjektivitet tj. svojstvo subjekta u pravu.

• Svaki kolektiv fizičkih osoba ne dovodi sam po sebi do stvamja pravne osobe (npr. student u učionici na predavanju, navijači na utakmici, sudionici skupa i s1.). Postat će pravna osoba samo onaj kolektiv fizičkih osoba kome je pravni poredak na određeni način priznao to svojstvo. Zato se i kaže da je pravna osoba društvena tvorevina nastala kao' posljedica društvenih potreba.

Potrebni uvjeti da bi nastala pravna osoba

• 1. postojanje organizacijskog jedinstva (da postoji određena organizacija toga kolektiva) fizičkih osoba,

• 2. da ima svoju posebnu imovinu, • 3. da su i zadaci koje treba taj kolektiv ostvariti

u skladu s društvenim interesima.• Imovinu pravne osobe ne treba identificirati s

imovinom njezinih članova, tj. imovina pravne osobe nije u isto vrijeme i imovina njezinih članova. Članovi pravne osobe i dalje imaju svoju posebnu imovinu, svaki svoju imovinu.

2.6.3. Pravna sposobnost fizičkih i

pravnih osoba• Pravna sposobnost je sposobnost jedne osobe

da bude nositelj prava iz pravnog odnosa. Prema tome, pravna sposobnost se poklapa s pojmom pravnog subjektiviteta, sa sposobnošću jedne osobe da bude subjekt u pravu.

• Fizička osoba pravnu subjektivnost stječe trenutkom rođenja, a pravna osoba trenutkom svakoga nastanka. Prestankom postojanja fizičke i pravne osobe prestaje i njihova pravna sposobnost.

..............• Što se tiče opsega pravne sposobnosti, tj. kojih sve

prava i kojih sve obveza mogu biti nositelji, postoji razlika između fizičkih i pravnih osoba.

• Opseg pravne sposobnosti fizičkih osoba mnogo je širi od opsega pravne sposobnosti pravnih osoba. Naime, fizičke osobe mogu biti nositelji svih prava i obveza koje pravni poredak uopće predviđa i dopušta.

• Međutim, pravne osobe mogu biti nositelji samo onih prava i obveza koje su u skladu s ciljevima i zadacima radi kojih oni i postoje. Opseg pravne sposobnosti pravne osobe naznačen je u njezinom stalutu (pravilima).

..............

• Atributi pravne sposobnosti su neotuđivost i neprenosivost. Nju subjekt ne može od sebe otuđivati, odnosno ne može je prenositi na drugoga. Prema tome, ona ne može biti smanjena ni povećana voljom subjekta. Samo zakon može izmijeniti opseg pravne sposobnosti jednog subjekta.

Poslovna sposobnost fizičkih i pravnih osoba

• Poslovna sposobnost je sposobnost jedne osobe da svojim svjesnim radnjama stječe i ostvaruje prava i obveze. Poslovna sposobnost je zapravo sposobnost jedne osobe da neposredno vrši realizaciju svoje pravne sposobnosti.

• Svaka osoba koja ima pravnu sposobnost nema i poslovnu sposobnost, ali se bez pravne sposobnosti ne može steći poslovna sposobnost. ..............

.............• U našem pravu smatraju se, u pravilu, poslovno

sposobnim sve osobe bez obzira na spol, koje su navršile 18 godina života

• Maloljetnoj osobi se može odlukom suda priznati poslovna sposobnost, odnosno punoljetnost. (zaključenje braka i rođenje vanbračnog dijeteta)

• Punoljetne osobe se mogu odlukom suda proglasiti poslovno nesposobnim u slučaj kada nisu u stanju da se same staraju o svojim pravima i obvezama. ..........

Djelomična poslovna sposobnost

• Maloljetnicima preko 14 godina života omogućava vršenje pravnih poslova s odobrenjem roditelja ili staratelja, a maloljetnicima preko 15 godina samostalno zaključenje ugovora o radu, te raspolaganje zaradom.

• Ovi se maloljetnici smatraju djelomično sposobnim. • Poslovnu sposobnost potpuno poslovno nesposobnih

maloljetnih osoba realiziraju za njih roditelji odnosno staratelji,a kod djelomične sposobnosti roditelji odnosno staratelji daju saglasnost (prethodnu ili naknadnu) na njihove izjave volja

Poslovna sposobnost pravnih osoba

• Poslovna sposobnost se priznaje svim pravnim osobama, jer bez nje ne bi mogli sudjelovati u prometu, ne bi mogli postizati ciljeve i zadatke, radi čijega ostvarenja su i osnovani.

• Pravna osoba svoju poslovnu sposobnost ostvaruje posredstvom, odnosno preko svojih organa. Koji će organi istupiti uime pravne osobe, predstavljati je, određuje se ili zakonom ili statutom pravne osobe.