Ekologija

• Ekologija je znanost koja se bavi izučavanjem interakcija živih bića i njihova prirodnog okoliša.

• Ekologija – znanstvena osnova za zaštitu prirode

• Zaštita prirode i zaštita okoliša – stručno područje održavanje i njegu prirodnih krajolika i očuvanje čovjekovog zdravog životnog okruženja

• Znanost o okolišu - interdisciplinarna znanost o međusobnoj povezanosti ljudske populacije, prirodnih resursa i onečišćenja (smjer ZOOK)

Predmet interesa ekologije

Populacija je skup svih jedinki iste vrste koje žive na određenom području u određenom vremenu.

Biocenoza jesu sve biljke i životinje koje žive u nekom prostoru

Biocenoza i biotop su sjedinjeni i međusobno ovisni i čine ekosustave. To je osnovna prostorna ili organizacijska jedinica organizama i nežive tvari, među kojima se stvaraju, kruže i izmjenjuju tvari.

Svi ekološki sustavi zajedno čine biosferutj. područje u kojem se odvija život (voda, zrak, tlo).

Ekologija je multidisciplinarna znanost

Ponašanje životinja

Sadržaj

• Utjecaj Sunca na Zemlju• Biomi• Populacija i odnosi• Biocenoze (životne zajednice)• Ekosustavi• Utjecaj čovjeka za biosferu• Zaštita prirode i okoliša

Globalni utjecaji na biosferu• Globalne klimatske promjene uvelike određuje ulaz solarne

energije i kretanje Zemlje u svemiru Sunce zagrijava atmosferu, tlo i vodu. Takvo grijanje utvrđuje varijacije temperature, cikluse zraka i kretanja vode, a isparavanje vode uzrokuju daljnje dramatične varijacije u klimi.

U tropima jače i direktinije sunce -više vručine i svijetla.

Na višim geog. širinama sunce jedifuznije, slabije

Globalno kruženje zraka i uzorci padalina

džungle

pustinje

Regionalni i lokalni efekti na klimu

• Klimu mogu mijenjati razni faktori, kao što su

• sezonske promjene u klimi • velike vodne površine • planinski lanci

Sezonske promjene

https://www.youtube.com/watch?v=82p-DYgGFjI

Velike vodne površine

Voda se grije na ekvatoru i teče sjeverno i južno prema polovima, gdje se hladi. Uvidi sličnosti između smjera vode i smjer smjer vjetrova

Planine

Mohave pustinja u sjevernoj Americi, pustinja Gobi Desert u Aziji

Hladni zrak ide u unutrašnjosti utječe na temp blizu obale

Zrak pred planinom ide uzbrdo , hladi sekiša pada ili snijeg

Zrak iza planine ima manje vlagei stvara pustinjena unutrašnjoj strani planine

BiomiKlimatski i geografski sličnai homogena područja sa sličnim ekosustavimaKljučni faktori su:Količina padalina i temperatura

Klima ponajviše određuje biljni pokrov i život u njemu.

1. Kopneni biomi

Tundra• Zaleđena ravnica pod nazivom tundra

okružuje vrh sjeverne hemisfere.

Mahovine i šaševima bogate močvare

Niska temperatura, kratka vegetacijska sezona i mala količina oborina.

Raznolikost faune je mala.

Dominantni kralješnjaci su biljojedi

Glavni predatori su vuk, arktička lisica, bijeli medvjed

Tundra u Finskoj

Tajga

• Najveća vegetacijska formacija na Zemlji je tajga.To je pojas šuma četinjača koji se pojavljuje na sjevernoj hemisferi, a pokriva 11 % ukupne kopnene površine Zemlje

• Hladna je kontinentalna klima s velikim sezonskim varijacijama karakteristična za pojas tajgi. Ljeta su kratka, hladna i vlažna, a zime duge i suhe; snježni se pokrivač dugo zadržava.

• smreka, bijeli bor i breza• vjeverice, voluharice

i tekunice, losovi i sobovi

Šume umjerenog pojasa• Uključuju vazdazelene šume četinjača i

listopadne šume

Listopadne: bukve i hrasta• Mali sisavci i kukci

Travnjaci• Travnjaci umjerenog pojasa u prošlosti su pokrivali otprilike

42 % kopna na Zemlji, a danas travnjačka vegetacija čini manje od 12 % Zemljine površine.

U različitim dijelovima svijeta ove travnjake nazivaju različitim imenima.1. Stepa je naziv za travnjake umjerenoga pojasa u Europi2. Prerija je naziv za travnjake umjerenoga pojasa u Sjevernoj Americi. 3. Pampa je naziv za travnjake umjerenogapojasa u Južnoj Americi.

1.

3.

• Tropski travnjaci najčešće su poznati pod imenom savana – česti požari

Biljke kratka životnoga vijeka (nekoliko desetljeća), izuzev afričkoga baobaba.

veliki preživači: slon, zebra, žirafa, razne antilope i gazele, nosorozi.

Travnjaci

Mediteranska vegetacija• U pet mjesta na svijetu koja leže između 32° i 40 °

sjeverno i južno od ekvatora nalaze se područja s mediteranskom klimom: Kalifornija, središnji Čile, Sredozemlje, vrh Afrike, te sjeverozapadna i sjeveroistočna Australija.Gdje već tisućljećima djeluje erozija, šuma je pretvorena u zimzelenu šikaru tzv. makiju ili čak u kamenjar s niskim grmovima (garig).

Pustinje• Pustinje su rezultat djelovanja kretanja zračnih masa i reljefa

Sve pustinje imaju nisku količinu vlage. Druga bitna karakteristika je veliko dnevno kolebanje temperature: danju do +40 °C, noću oko 0 °C.

1. Jednogodišnje zeljaste biljke pojavljuju se samo u vrijeme veće vlažnosti, a iščezavaju s početkom suše.2. Višegodišnje kserofitske vrste — vrste s grmolikim i trnovitim habitusom; listovi su reducirani, a korijenje vrlo duboko usađeno.3. Sukulenti su sposobni akumulirati veće količine vode, a imaju relativno plitak korijen.

Razne vrste životinja, koje su uglavnom aktivne noću: kornjaši skakavci, gušteri, zmije, ptice i sisavci. Fauna ovisi o tipu pustinje i njezinom položaju.

Šume tropskog pojasa• Tropska kišna šuma: ograničena na

ekvatorijalno područje, a obilježava je topla ivlažna klima tijekom cijele godine. Najveća tropska šuma razvijena je u području rijeke Amazone u Južnoj Americi

Tropske kišne šume pripadaju područjima s najvećom bioraznolikošću na Zemlji.

Monsunska šuma prostire se na indomalajskom poluotoku i prolazisušno razdoblje tijekom kojeg oko 30 % najvećega drveća gubi lišće.

2. Vodeni biomi: kopnene vode

• od ukupno gotovo 1,4 milijarde km3 vode na našem planetu — kopnene ili slatke vode čine tek nešto više od 0,5 %,

• u slatkim je vodama koncentracija soli oko 100 puta manja od one u moru, gdje dominiraju kloridi, a u kopnenim vodama karbonati.

U slatke kopne vode ubrajamo podzemne i nadzemne ili površinske vode.

Površinske vode dijelimo na• tekućice i stajaćice.

Podzemno jezero - špilja u kamenolomu kod Tounja

• U tekućice ubrajamo • izvore, potoke i rijeke

Stajaćice dijelimo na • lokve, močvare, bare i jezera.

Vransko jezero kod Biograda

3. Vodeni biomi: Mora i oceani

• Nešto više od 70 % površine Zemlje pokrivaju mora i oceani. Gustoća morske vode, slanost (salinitet), koja se kreće od 35 do 41‰.Sastav morske vode vrlo je stabilan i malo se mijenja prostorno i vremenski, po čemu se moratakođer razlikuju od kopnenih voda.

Temperatura mora ima najslabija kolebanja u ekvatorijalnim i polarnim područjima.

Populacije

• Populacija je skup jedinki iste vrste na nekom prostoru.

• Osnovna obilježja populacije su: prostorni raspored, gustoća populacije, uzrasna struktura, omjer spolova, tijek rasta i održavanje te odnosi jedinkiunutar populacije.

grupno

jednoliko

slučajno(maslačak)

Populacije• Područje rasprostranjenosti neke vrste

(populacije) naziva se areal.

• Sveopću, kosmopolitsku, rasprostranjenost imaju pojedini odjeli životinja ili vrste koje su rasprostranjene preko velikih područja Zemlje. A čovjek?

• Neke vrste imaju vrlo sužen areal, odnosnopojavljuju se na ograničenom geografskom području. One se nazivaju endemi.

• (Velebitska degenija, Biokovsko zvonce, Istarski zvončić, Palagruški kupus, Dubrovačka zečina, Dalmatinska iglica, ogulinska špiljska spužvica, Dinarski špiljski školjkaš, podzemna pijavica, čovječja ribica, ….)

Populacije

• Broj jedinki u populaciji ovisi o:

Veličina populacije• Natalitet je broj novorođenih jedinki u

populaciji. Mortalitet ili smrtnost je broj umrlih jedinki neke populacije.

• Rast populacije može biti logistički i eksponencijalni.

Ovce dovezene na Tasmaniju (otok u blizini Australije) 1800. godine naglo povečale svoj broj — do skoro dva milijuna jedinki. Došlo je do velike kompeticije za hranom i 1885. godine njihov se broj naglo smanjio te ujednačio na otprilike 1,5 milijuna jedinki.

Dob populacije

Odnosi između populacijaK O M P E T I C I J A

Ograničeni određeni resursi neophodni za život populacije, dolazi do suparništva, natjecanja među njezinim članovima. • Ako se natjecanje događa između jedinki iste vrste, to je

intraspecijska kompeticija, koja može ograničiti rast populacije.Unutar biocenoze može doći i do kompeticije između dviju ili više populacija, što se naziva interspecijska kompeticija.

• Tobolčari i sisavci: priča o kompeticiji

• Izravna kompeticija: teritorijalnost

Ekološka niša• položaj neke vrste unutar

biocenoze u pogledu prehrane.Pojednostavljenorečeno, ekološka niša je zanimanje nekevrste, a stanište je adresaneke vrste!

• Smanjuje se kompeticija između vrsta

Simbioza• Simbioza dolazi od dviju grčkih riječi: syn — zajedno i bios

— život.

• Mutualizam je odnos od kojeg obje vrste imaju koristi.• gljivama i algama u lišajevima.

Mikoriza je također oblik mutualizmaasocijacija između korijenja višega bilja

(drveća) i gljiva.

Simbioza - komenzalizam• Komenzalizam je odnos u kojem

jedna vrsta ima koristi, a druga nema ni korist niti trpi štetu.

• veliki čuvar školjke koji živi u periski i mali čuvar školjke koji živi u kamenici i dagnji. Školjkama ovi mali rakovi, koji traže utočište od predatora, ne smetaju

• Primjer komenzalizma su i epifitskebiljke (orhideje)

Simbioza - amenzalizam• Amenzalizam je odnos između dvaju organizma

različitih vrsta, u kojem je jedan inhibiran ili ubijen, a na drugi nije utjecan ni na koji način.

• Antibioza – plijesan antibioticima ubija bakterije• Alelopatija je pojava kad neke biljke izlučuju

u tlo kemijske tvari koje inhibiraju rast drugih biljaka. Tako, primjerice orah, izlučuje u tlo tvarikoje onemogućuju rast biljaka drugih vrsta ukrugu od nekoliko metara.

Parazitizam• To je odnos od kojega parazit ima koristi, a domadar trpi veću ili

manju štetu. (oko 400 000 smrti u svijetu od malarije)

S obzirom na to gdje se na tijelu domadara nalaze, možemo govoriti o unutarnjim parazitima (edoparaziti) — trakavice i metilji, i vanjskim parazitima (ektoparaziti) — uši i buhe.

Prilagodbe parazita idu u dva glavna smjera: morfološke i fiziološke.

Rasplodni sustav parazita je jedini sustav koji nije nikada reduciran u parazita.

Predatorstvo• To je odnos u kojem jedan organizam (predator)

konzumira drugi organizam (plijen). Najčešće se predatorstvo povezuje s mesojednim(karnivornim) životinjama.

• U širem se smislu pod predatorima se podrazumijevaju i životinje koje brste (odnosno hrane se lišćem) ili pasu — ovce, koze i goveda, kao i drugi biljojedi (herbivori).

PredatorstvoPrilagodbe predatora.

kako bolje raspoznati plijen i kako ga uloviti.

Prilagodbe plijena. Kemijska zaštita - otroviUpozoravajuća obojenost (aposemija) – žuto crnoKriptička obojenost - maskiranjeOponašanje biljaka fitomimeza i oponašanje drugih životinjskih vrsta mimikrija (muha koja liči na osu)

Interspecijski odnosi

Životne zajednice ili biocenoze• Skupina jedinki različitih populacija na nekom

području naziva se biocenoza ili životna zajednica. Biocenoze se obično metodički dijele na fitocenoze i zoocenoze.

• Pod nazivom flora predstavljaju se biljnevrste određenog područja, dok se naziv vegetacijaodnosi na njegove različite biljne zajednice, kaona primjer zajednice šuma, makije, gariga, travnjaka, stijena i druge.

• Faunu pak čine sve životinjske vrste koje stalno ili povremeno obitavaju na određenom području.

• Raznolikost vrsta uključuje tzv. bogatstvo vrsta, koje podrazumijeva broj vrsta, i ujednačenost koja podrazumijeva broj jedinki pojedinih vrsta.

• Sve biocenoze na svijetu nemaju jednaku raznolikost vrsta. Raznolikost životinja mijenja se s geografskom širinom. Tropska područja imaju mnogo veću bioraznolikost nego područja iste površine na većim geografskim širinama.

Dio Hrvatske u jednom od ovihpodručja s najvećom bioraznolikošću(istočni Mediteran).

Globalna bioraznolikost• Bioraznolikost je

sveukupnost živogasvijeta na Zemlji.

• ljudska vrsta je najvećim dijelom odgovorna za pad bioraznolikosti u današnje doba.

Ekološki sustavi (ekosustavi)• Ekosustav je zajednica živih organizama (biljaka, životinja i

mikroorganizama) i neživih komponenti njihovog okruženja (stvari poput zraka, vode i mineralnog tla), u interakciji kao sustav.

• Ove biotičke i abiotičke komponente se smatraju povezane kroz hranjive cikluse i energetske tokove.

Hranjivi ciklus • Cijeli ciklus započinje sa Sunčevom energijom koju zelene biljke

koriste u procesu fotosinteze (nazivamo ih primarnimproizvođačima jer proizvode organsku tvar koristeći prvi izvor energije). Biljkama se hrane biljojedi (fitofagi ili herbivori). Nazivamo ih i primarnim potrošačima (konzumentima), jer prvi koriste i jedu organsku tvar koju su stvorile zelene biljke. Biljojede love i koriste u prehrani mesojedi (zoofagi ili karnivori) —sekundarni potrošači.

Budući da svi organizmi nakon određenoga vremena ugibaju, njihova tijela razgrađuju razlagači.Razlagači sudjeluju u razgradnji biljaka i životinja vraćajući tako hranjive tvari (nutrijente) u ciklus (na početak). Time omogućuju nesmetan rast i razvoj primarnih producenata.

Produktivnost ekosustava

• Najproduktivniji kopneni ekološki sustavi jesu tropske kišne šume.

• Iako su slatkovodni sustavi, osobito močvare, među najproduktivnijima na svijetu, no zbog malog područja, nemaju velik učinak.

• Najproduktivniji dijelovi mora su obalna područja i koraljni grebeni

Piramida brojeva, biomase i energije

Piramida brojeva i biomasa

Biogeokemijski ciklusi• Unutar biosfere postoje kruženja spojeva odnosno elemenata u sastavu tih

spojeva.

Kemijski elementi koji sudjeluju u biogeokemijskim ciklusima nazivaju se biogenim elementima, a ima ih 66.

Elementarni ugljik, vodik, kisik, dušik, fosfor i sumpor čine 95 % mase žive tvari na Zemlji (makroelementi).

Makroelementi zajedno s kalcijem, silicijem, magnezijem, natrijem, kalijem, klorom i željezom (mikroelementi).

Ostali biogeni elementi (mangan, molibden, bakar, vanadij, nikal, bor) pojavljuju se u mnogo manjim koncentracijama i čine grupu elemenata u tragovima.

Kruženje dušika

• Ostali ciklusi:• Kruženje vodika• Kruženje kisika• Kruženje ugljika• Kruženje fosfora

Biljke soje bez fiksirajućih bakterija u nodulima ispred i s bakterijama u pozadini

Čovjek i biosfera• Utjecaj na kopnene ekosustave (biome):• Tundra: štete na zajednicu tundre imala su otkrića nafte i zemnoga

plina (Ukrajina, Rusija i Aljaska).

• Travnjaci tropskog pojasa pogođenisu isušivanjem, čiji je uzrok razvoj poljoprivrede, uzgoj domaćih životinja, gradnja naselja, te pretvoreni u polupustinje i pustinje.

• Mediteranska vegetacija i šikare.Iskorištavanje šuma za gradnju kuća, naselja i brodova, sječa šuma za prikupljanje drveta za ogrjev ili stvaranje poljoprivrednih zemljišta, te ispaša domaćih životinja. Mnoga su zemljišta izložena eroziji, a prirodna vegetacija je veoma uništena.

• Utjecaj na kopnene ekosustave (biome)

Šume umjerenog pojasa. Njihova je degradacija počela vrlo rano, a u Europi su gotovo potpuno iskrčene već u srednjem vijeku!

Tropske šume. Godišnje zbog drveta iskrči otprilike 15,4 x 106 ha tropske šume u svijetu. Gubitak je neprocjenjiv, ako znamo da su to područja najveće bioraznolikosti.

Posljedice krčenja i sječe šuma su: povećano otjecanje vode, erozija tla i katastrofalne poplave u nizinama. Osim toga, uništavanjem šuma povećava se brzina vjetrova i ekstremne temperaturne razlike, smanjuje se količina oborina te nestaju pojedine biljne i životinjske vrste. Uništavanje šuma razlog je i širenju pustinja u mnogim dijelovima Afrike, Azije, Amerike i Australije.

• Pustinje. Danas su područja pustinja, osobito na Bliskom istoku, središte naftne industrije, a mnogi su polupustinjski predjeli navodnjavanjem pretvoreni u poljoprivredne površine.

• Tajga. Istraživanje i eksploatacija tajgi seže daleko u prošlost. Intenzivnije iskorištavanje započelo je u 17. stoljeću (oko 1600. godine) trgovinom krznima. Oko krzna i zbog krzna vodili su se čak i ratovi! Drugi veliki način iskorištavanja tajgi uključuje sječu šuma.

Područje tajgi bogato je nalazištima željezne rude, zlata, ugljena, zemnoga plina i nafte. Iskorištavanjem rudnih bogatstava poveæalo se zagađenje zraka, a velik dio slatkovodnih sustava bio je podvrgnut hidroregulaciji radi proizvodnje električne energije.

Onečišćenje voda• svaku fizičku ili kemijsku promjenu obilježja površinskih ili

podzemnih voda, koja ima negativan utjecaj na žive organizme.

• Namjerno unošenje vrsta, u kojem su osobito aktivni ribiči. Posljedice su obično katastrofalne za izvorne (autohtone) vrste.

• unošenje stranih (alohtonih) vrsta u ekološke sustave.

vodena kuga, Caulerpa taxifoliaribe: američki somić, babuške, sunčanice. Školjkaš Dreissenia polymorpha

Regeneracija – velika sposobnost samoočišćenja voda od otpadnih tvari

Onečišćenje zraka• sumporni dioksid (SO2), dušični

oksidi (NOx),ugljični monoksid (CO), ozon (O3), amonijak (NH3), ugljikovodici (npr, metan, butan, propan), sumporovodik (H2S), fluorovodik(HF), freoni (CFCl3 i CF2Cl2) i teški metali.

Promjene u sastava zraka mogu biti prirodne (vulkanske erupcije, oluje, požari) i antropogene (spaljivanje fosilnih goriva, prerada i uporaba kemijskih tvari), te ih je ponekad teško razlikovati.

Onečišćenje tla• Glavni uzroci degradacije tla su krčenje šuma,

pretjerana ispaša te loše gospodarenje ratarskim površinama. Ogromne su površine pretvorene u oranice, livade, pašnjake, u sela i gradove.

• Računa se da bilje može koristiti samo polovicu unesenih hranjivih tvari, dok druga polovica ostaje u tlu, pa nastaju promjene u kemijskom sastavu i kiselosti tla.

• Tlo se ne onečišćuje samo kemijskim toksičnim tvarima, nego i odlaganjem velikih količina glomaznoga komunalnog otpada (stari hladionici, televizori, štednjaci, automobili i dr.)

• Prekomjerna uporaba umjetnih gnojiva: previše dušika u zemlji izaziva rast algi ili trovanje djece (plava djeca)

Globalne promjene

• Produkti čovjekove aktivnosti narušili su osnovne procese koji održavaju život na cijelom našem planetu!

Efekt staklenika i globalno zatopljenjeZadnjih se 100 godina koncentracija CO2 u atmosferi povećala oko 25 %.

• Velik dio CO2 apsorbiraju mora i oceani, a manji kopnene biljke.

Zemljina površina apsorbira solarnu radijaciju i zatim je emitira u obliku dugovalnoga zračenja ili toplinske energije. CO2 apsorbira zračenje dugih valnih duljina. Dakle, atmosferski CO2 i vodena para ne dopuštaju odlazak suvišne topline iz Zemljine atmosfere. Ovaj se efekt naziva efekt staklenika, a uzrokuje globalno zatopljenje.

• Osim ugljikova dioksida (CO2), i neki dugi plinovi imaju „staklenička” svojstva: metan (CH4), klorfluorugljici (CFC), klorfluorugljikovodici (HCFC), didušik oksid (N2O), ozon (O3) i sumpor dioksid (SO2). Prema nekim predviđanjima do 2100. godine povećat će se prosječna temperatura zraka na Zemlji oko 2 °C.

• Posljedice: porast razine mora• Također se očekuje da će klima biti nestabilnija, s puno više

oluja i olujnih padalina.• Zakiseljavanje oceana• Smanjenje količine dostupne hrane

Kisele kišeOborine poput kiše i snijega imaju — zbog određene količine CO2 u zraku — prirodnoblago kiseli pH, obično između 5 i 5,6. Naziv kisele kiše označava oborine čiji je pH niži od 5. Takve kisele oborine nastaju zbog veæe količine sumpornoga dioksida (SO2) i dušikovih oksida (NOx), koji dospijevaju u zrak raznim zagađivačima

Kisele kiše• Oborine s niskim pH oštećuju biljke.

Najosjetljivije su četinjače poput bora, smreke i jele.

• Zanimljivo je da je područje Hrvatske —iako djelomičnozahvaćeno kiselim kišama — pošteđenozakiseljavanja vodenih staništa. Razlog jetomu geološka podloga: većina naših rijekai jezera je na vapnenačkoj podlozi, te uvodi sadrže velike količine hidrogenkarbonata i karbonata — spojeva djeluju kaoprirodni pufer, drugim riječima — sprječavaju zakiseljavanje i balansiraju pHvode.

Uništavanje ozonskog omotača

• Ozonski sloj nalazi se u stratosferi na visini između 20 i 50 km. Apsorbira 99 % UV zračenja.

• Ozonski omotač uništava:Upotreba freona (CFC)

Let nadzvučnih aviona

Detonacija nuklearnog oružja

• Regeneracija ozonskog omotača• Ali u 2015 najveća rupa detektirana

Zaštita prirode i okoliša• Zaštita prirode u Hrvatskoj se temelji na Ustavu

Republike Hrvatske, u kojem je navedeno da suočuvanje prirode i čovjekova okoliša najviše vrednote ustavnoga poretka Republike Hrvatske.

• Zakon o zaštiti prirode• Po biološkoj raznolikosti Hrvatska se ubraja u jednu od

najbogatijih zemalja Europe• Usprkos velikom bogatstvu divljih svojti, mnoge od njih

su u Hrvatskoj ugrožene. Takve se svojte objavljuju na CRVENIM POPISIMA te obrađuju u CRVENIM KNJIGAMA.

Zaštićena područja u RH

• Zakon o zaštiti prirode u Hrvatskoj određuje devet kategorija zaštićenih prostora: nacionalni park,park prirode, strogi rezervat, posebni rezervat, regionalni park, spomenik prirode, zaštićeni krajolik,parkšuma i spomenik parkovne arhitekture.

Zaštićena područja danas obuhvaćaju 7,95 % ukupne površine Republike Hrvatske, odnosno 11,4 % kopnenog teritorija i 1,3 % teritorijalnog mora.

Tri su nacionalna parka na otocima (Kornati, Brijuni i Mljet),

dva prikazuju zanimljivosti krške hidrografije i morfologije(Plitvička jezera i Krka)

a tri su tipično planinski prostori s raznolikom vegetacijom i reljefom(Risnjak, Paklenica i Sjeverni Velebit)

Sadržaj

• Utjecaj Sunca na Zemlju• Biomi• Populacija i odnosi• Biocenoze (životne zajednice)• Ekosustavi• Utjecaj čovjeka za biosferu• Zaštita prirode i okoliša