ekološki leksikon
TRANSCRIPT
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 2/357
Domagoj Đikić, Hrvoje Glume., Vjekoslav Glavat , Vladimir Hršak, Vladimir Jelamć , Dražen Njega,č,
Viktor Simončič, Oskar P. Springer, luna Tomašković, Vjeročka Vojvodić
K kolos! ileksikonSTRUČ NI REDAKTOR I GLAVNI UREDNIK
Oskar P, Springer
©
XM INISTARSTVO ZA ŠTITE OKOLIŠA
i PROSTORNOG UREĐ ENJA
B'A-R-B*A*TZAGREB, 2001.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 3/357
Sadržaj
Proslov (B. Kovaeević) V
Uvod (O. P. Springer) IX
I. DIO
T E O R I J S K E O S N O V E
1. ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA
HRVATSKE (D. Njegač) 3
2. ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA (V. Glavat) 15
3. EKOLOŠKE ZAKONITOSTI (O. P. Springer) 45
4. ONEČ IŠĆ ENJE VODA (V. Vojvortić) 57
5. ONEČ IŠĆ ENJE ZRAKA (V. Jelavić) 73
6. ONEČ IŠĆ ENJE TLA (V. Hršak) 95
7. UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA (V. Jelavić) 109
8. LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ (O. P. Springer) 129
9. ZBRINJAVANJE OTPADA (V. Siniončič) 143
10. POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA (H. Glavač) 161
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 4/357
VI Eko loški leksikon
II. DIO
P O J M O V N I K S T R U Č N O G N A Z I V L J A
Predgovor pojmovn iku 175
POJMOVNIK (D. Đildć, I. Tomašković) 177
Literatura 357
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 5/357
Zaštita okoliša u sve većoj m jeri zaokuplja našu i svjetsku javn ost. Svijest o
iscrpljivosti prirodnih bogatstava nameće pitanja o mogućnosti opstanka sve bro jn ije ljudske vrste . Gra nic e rasta sve se očitije pokazuju u nepovra tn ojdegradaciji voda, mora, tla i zraka, u sve češćim pojavama dosad nepoznatih
bolesti u ljudi i strelo vito b rzom nesta ja nju m nogih bil jn ih i životinjskih
vrsta s lica Zemlje.Dav no već čovjek nije jun ak u neravnopravnoj b orbi s prirodo m ni
pustolo v koji se iskušava u beziz gle dnom nadm eta nju s e lem enta rnim pri-rodnim pojavama. Predodžba o blagostanju, zasnovana na rezultatima mo-derne znanosti i suvremene tehnike, katkad pokazuje zastrašujuće naličje.Eshatološke vizije propasti svijeta kao eksplozivnog sraza termonuldearnihsupersila u novije vrijeme bivaju upotpunjene pošastima usporedivima sa
srednjovjekovnim jahačima Apokalipse. Kravlje ludilo je bez sumnje jedanod njih.
Indu strija kao temelj globalnog blagostanja u m no go m e je uzrokovala
globalnu prijetnju mogućnostima daljnjeg opstanka čovječanstva. Znanostkao podloga ljudskoj nadi, ne samo u uspjeh borbe protiv bolesti i neishra-njenosti neg o i kao zavodljivo obećanje be sm rtnosti, istodob no stvara po no rezastrašujuće neizvjesnosti u vezi s mogućim posljedicama sve raširenije pri-mjene genskog inžinjeringa.
Volja za m oć dovela je čovječanstvo do ruba straha pre d posljedicamanjezine neograničene primjene. O čito, potrebn o je pronaći m jeru u od nosuizmeđu ambicija i potreba čovječanstva s jedne strane i mogućnosti koje
planet pruža s dru ge. O dgovor na taj zahtjev je koncept održ ivog razvitka.Taj k onc ept objedinjuje socijalne, ekon om ske i ekološke aspekte razvit-
ka. Njihova usklađenost trebala bi osigurati razumno trošenje prirodnih
resursa i njihovu zaštitu, ravnomjeran gospodarski rast i, na globalnoj razini, pra vednu ra spodje lu bogatstva koje j e čovječanstvo stvorilo .
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 6/357
VIII Ekološki leksikon
Pokušavajući pronaći globalno prihvatljive mehanizme za izbjegavanjesve vjerojatnijih globalnih katastrofa kao posljedica ljudske neu m jeren osti inepromišljenosti, Ujedinjeni narodi donijeli su niz konvencija o klimatskim
prom jenama, o zaštiti ozonskog omotača, zaštiti tla i zaštiti bio loške razno-likosti te o mnogim drugim aspektima zaštite prirode i okoliša.
Republika Hrva tska stranica je ili potpisnica svih U N o v ih koncepcija i pro to kola o zaštiti okoliša. Iz te činjenice, kao i iz strateškog opredje ljenja zaulazak u Eu ropsku U ni ju koja inzistira. na uvažavanju najstrožih kriterijazaštite okoliša, proizlazi obveza prilagodbe domaćeg zakonodavstva zahtje-vima održivog razvitka.
Pretpostavka za uspješno provođenje zakona u djelo jest obaviještenost
najšire javnosti i njezin interes za probleme zaštite okoliša i prirode i odr-živog razvitka. Objavljivanje Ekološkog leksikona, prvoga u nas, jedan je od
priloga Min ista rstva zaštite okoliša i pro sto rn og ure đenja stvaranju pretp o-stavki za jače uvažavanje načela održivog razvitka u Republici Hrva tskoj.
B ozo Kovačević
MINISTAR ZAŠTITE OKOLIŠA
I P R O S T O R N O G U R E Đ E N JA
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 7/357
Uvod
»Pogledajte oko sebe. Život je posvuda oko nas. Puže, leti, piše simfonije, gradi katedrale. No više od svega
želi živjeti i nastaviti živjeti.«
Al b e r t Sc h w e it z e r (1875. — 1965.)
Ekologija je stara znanstvena disciplina. Među pivima značajnija ekološka
opažanja opisao je znameniti pr irodoznanstvenik C h ar les D a rw in u svojoj
knjizi o evo luciji: Opodrijetlu vrsta (1859.) D arw in objašnjava brojne prim jere
u evoluciji npr. adaptaciju, priro dn u selekciju, bo rbu za opstanak, izumiranje
vrsta i dr., kao i spletove različitih međusobnih odnosa organizama i njihove
interakcije u uvjetima okoliša.
Ekologija je u pravilu postala višedisciplinarna zna nost koja udru žu jerazličita priroaoznanstvena (i društvena) područja. Ekologiju kao znanost
treba razgraničiti od zaštite okoliša (environmental Science/ environmental mana-
gement) i od zaštite prirode (nature protection /nature conseruation) kao primije-
nje nih dijelova te znanosti s kojim a je najčešće u našoj zem lji pog rešno
pois tovjećuju . N aročito treba razgraničiti skupljanje sm eća i otp ada tj. ko-
munalnu higijenu od ekologije.
Također treba razlikovati fakultetski educiranog ekologa (dipl. ing. eko-
logije) od ekologista, tj. zaljubljenika u prirodu koji često dobronamjernoželi pom oći prirodi, ali zbog poma njkanja adekvatne edukc ije mož e joj učini-
ti više štete nego koristi.
Danas je ekologija postala vrlo zanimljivo područje pa se njome žele
baviti gotovo svi. Svi su odjednom stručnjaci za ekologiju, slično kao što se
svatko smatra velikim stručnjakom za nogomet i politiku. Time ne uma-
njujem građanske inicijative i nevladine udruge u smislu zaštite prirode i
okoliša; naprotiv, njihove primjedbe i njihova opažanja mogu biti putokaz
stručnjacima za adekvatno djelovanje.Sred inom prošlog stoljeća golem i porast ljudske populacije, ind ustrijali-
zacije i agrarizacije dovelo je do izrazito n epovo ljnih p rom jena okoliša. Iz
uo čenih po rem ećaja ekosustava i nastale zab rinuto sti razvila se nova strategija
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 8/357
X Ekološki leksikon
zaštite okoliša, pa razvijene industrijske zemlje pokazuju znatan napredak u
tom području un atoč brojnim otporima i neuspjesima.
U polurazvijenim i nerazvijenim zemljama, nap rotiv, stanje okoliša stal-no se pogoršava, jer brzu i neusklađenu izgradnju infrasrukture i industrije
ne prati potrebna zaštita okoliša. Vrlo malo je stručnjaka ekologa i zaštitara
okoliša zaposlenih u poduzećima i upravi. Privredne aktivnosti se zasnivaju
sam o na p roizvod nji. T ržište, potrošači i okoliš kao da trebaju prihvaćati sve
ono što se proizvede (i otpadne tvari proizvodnje), bez obzira na pitanja
ekološke etike. Takvim pristupom ugrožene su brojne biljne i životinjske
vrste sve do propadan ja, a ug rože no je i čovjekovo zdravlje. Pla net Zem lja
sve je osiromašeniji, a gomilaju se opasne i toksične tvari i glomazni otpad
svuda oko nas.
T a spoznaja natjerala je ljude da hitn o i trajno spriječe devastaciju okoliša
je r je biosfera je dinstvena i zajednička, a onečišćenje okoliša u pravilu glo-
balno. N a tv orn ičk e dim nja ke instalira ju se sustav i za odsum poravanje ,
montiraju se pročistači za industrijske i komunalne vode. Kao pogonsko
gorivo autom obila uv ede n je bezolovni benzin, sprečava se otpuštanje radio-
aktivnih izotopa, smanjuje se uporaba pesticida i freona, instaliraju se konverteri na ispušnim cijevima prometala, smanjuje se emisija ugljikova diok-
sida i freona, uvode se alternativni izvori energije umjesto fosilnih goriva i
atomske energije, recikliraju se već iskorištene sirovine, razumno se zbri
njuje otpad, zaštićuju se ugrožene biljne i životinjske vrste, zaštićuju se
poje din a vri je dna i specifična biogeografska podru čja, donose se i prim je-
njuju zakoni za zaštitu, izrađuju se strategije zaštite i ekološke studije.
U stjecanju znanja za zaštitu prirod e i okoliša važnu ulog u im aju školskiobrazovni sustav, stalna edukacija tečajevima, časopisima, televizijskim i ra
dijskim emisijama, te akcije i održavanje različitih »ekoloških i zaštitarskih«
dana.
Izdavanjem ovog leksikona izdavač Nakladničko poduzeće »Barbat« i
M inistarstvo zaštite okoliša i prosto rnog uređen ja R H nastoje po m oći svima
onima koji žele proširiti svoje znanje iz ekologije, ekotoksikologije, zaštite
prirode i okoliša i zbrinjavanju otpada. Leksikon se sastoji od dva dijela: u
prvom dijelu deset tekstova naših uvaženih stručnjaka daje te m eljno znanje
iz navedenih raznorod nih područja; a u drugom dijelu opsežan je pojm ovnik
stručnog nazivlja s više od 1500 leksičkih jedinica. T reb a naglasiti d a je to
prvo takvo objavljeno sabrano dijelo u Hrvatskoj.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 9/357
Uvod XI
Ekološko obrazovanje i obrazovanje o prirodi i o okolišu te primjereni
suživot s prirodo m jedino osiguravaju opstojni razvoj i bu du ćnost novim
generacijama. P otrebn o nam je znanje kako bismo o branili našu zajedničku prirodnu baštin u i našu zajedničku budućn ost.
Prof. đr. sc. O sk a r P . Sp ringer
UREDNIK
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 10/357
DIO I.
TEORIJSKE
OSNOVEA U T O R I :
Prof. dr. sc. Dražen Njegač Proj. dr. sc. Vjekoslav Glavač
Prof. dr. sc. O sk a r P. Sprin ger
Prof. dr. sc. Vjeročka Vojvodić
M r. sc. V la d im ir fe la v ić
Doc. dr. sc. V la d im ir H rša k
D r. sc. V ik to r S im ončič
D r. sc. H rvoje G la vač
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 11/357
P O G L A V L J E 1.
ZEMLJOPISNA I PRIRODNAOBILJEŽJA HRVATSKE
Prof. dr. sc. Dražen Njegac, Geografski odsjek
Prirodoslovnomatematički fakultet, Zagreb
Veličina teritorija i granice
Veličinom teritorija i brojem stanovnika (56.542 km2, 4.381.352 st. 2001.)
Hrvatska pripada u red m anjih europ skih država. P ovršinom je n a 26, m jestu
u E uro pi (od 44 države), iza Austrije, Č eške, Irske, Litve i Leton ije, a ispred
Bosne i Hercegovine, Slovačke, Estonije, Danske, Švicarske i Nizozemske,do k je brojem stanovnika 27., iza Slovačke, D anske, Finske, M oldavije i
N orv eške, a ispred Bosne i H ercegovin e, Irske, Litve , Albanije i Letonije.
N o , zbog vrlo neravnom jerne naseljenosti u čitavoj E uropi (veliki dijelovi
su vrlo rijetko naseljeni pa i nenaseljeni), H rvatska je natpro sječno naseljena
europska država u kojoj živi 77,5 stanovnika na kvadratnom kilometru. U
usporedb i s nekim drugim državama, naseljenostje rijetka (npr. N izozem ska
ima 385 st/km2, Belgija 333, Velika Britanija 242, Njemačka 230, Italija 188,
Švicarska 176), ali je, s druge strane, H rvatska m no go gušće nase ljena od npr.Irske (51), Letonije (37), Estonije (32), Norveške (14), Švedske (20) ili
Finske (15).
Unatoč maloj površini, Hrvatska ima, zbog specifičnog lučnog oblika
državnog teritorija, kakav ima rijetko koja zemlja u svijetu, vrlo dugačke
granice. Ukupna dužina kopnene granice iznosi 2028 kilometara. Najveći
dio otpada na granicu s BiH (932 km ili 46%), zatim sa Slovenijom (501
lem), M ađarsk om (329 lan ) i Jugoslav ijom (266 km , od čega 241 km sa
Srbijom, a 25 lan s Crnom Gorom). Granice su djelomično određene na
osnovi prirod no ge og rafskih e lem enata (rijeke i gorski hrptov i), ali općenito
su potvrđene međudržavnim ugovorima. Granične su rijeke Mura (prema
Sloveniji i Mađarskoj), Drava (prema Mađarskoj), Sutla, Bregana, Kupa,
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 12/357
4 Ekološki leksikon
Č abranka i Dragon ja (prem a Sloveniji), Sava, U na , Korana, Glina (prem a
BiH), Dunav (prema Srbiji), a granične planine Plješivica, Dinara i Ka
mešnica (prema BiH) te Žumberačka i Maceljska gora (prema Sloveniji).
Pučinom Jadranskog mora prolazi morska granica Hrvatske, duga 930 kilo-metara.
Jadransko m ore je malo (135.418 km 2) i relativno plitko (1233 m) rub no
m ore Sredo zem nog a m ora, ali zbog svojih hidrogeografskih obilježja i svoga
položaja (duboko se uvlači u europsko kopno) im a vrlo veliko značenje ne
samo za Hrvatsku nego i za neke kontinentalne srednjoeuropske zemlje. O d
uku pne površine Jadranskog m ora, na hrvatsko obalno mo re, koje je zajedno
s kopnenim teritorijem sastavni dio hrvatskog državnog prostora, otpada31.607 km2. Osim ribarstva, pomorstva i turizma, kao tradicionalnih djelat-
nosti, u novije se vrijem e iz Jadranskog m ora, tj. iz njegova po dm orja dobiva
zemni plin iz novootkrivenih ležišta u sjevernom Jadranu.
Hrvatska ima najdužu kop nen u obalu na Jadranskom m oru (1777 lem).
Kada se tome pridoda i dužina obala otoka (4058 km), tada na Hrvatsku,
otpada ukup no 5835 lem m orske obale Jadranskog mo ra (74% u kup ne du ži-
ne). Zračna udaljenost između najsjevernije i najjužnije točke na hrvatskoj
obali, od ušća Dragonje do rta Oštrog, iznosi 526 km, što znači da je odnoszračne i stvarne udaljenosti 1 : 3,4 (koeficijent razvedenosti = 3,4), a ako se
uzme u obzir ukupna dužina, uključivši otoke, koeficijent razvedenosti iz-
nosi 11,1. Time hivatska obala ide u red najrazvedenijih u svijetu. Razvede-
no st se ogleda i u bro jnim otocima. O d uku pn o 718 otoka, 67 je naseljenih.
N ajv eći su K rk i Cres (po 406 km 2), zatim Brač (395 lem2), H var (300 km 2),
Pag (285 km2), Korčula (276 km2), Dugi otok (114 km2) i Mljet (100 km2),
a najnaseljeniji Krk (17.600 st.), Korčula (16 200 st.), Brač (14 000 st.), Hvar
(10.800 st.), Rab (9400 st.), Lošinj (8400 st.), Pag (8400 st.) itd.
Geografski smještaj i položaj
Hrva tska je sm ještena izm eđu 42°23’ (otok Galijula u Palagruškoj otočnoj
skupini) i 46°33’ s. g. š. (Žabnik u Međimurju) te 13°30’ (rt Lako u Istri) i
19°27’ i. g. d. (Rađevac, dio Iloka). Po svojim geografskim obilježjima, ona
je srednjo europskom editeranska zemlja, sm ještena na dodiru panonskog,dinarskog, jadranskog i predalpskog prostora. Takve odrednice njezina
smještaja upućuju na različitost prirodnogeografskih, ali i društvenopovi
jesn ih obilježja poje dinih dijelova. U to m se smislu m ogu izdvojiti tr i velikecjeline ili regije.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 13/357
ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA HRVATSKE 5
Panonsko-peripanonska regija najprostranija je i naj m nogo ljudnija p rirodn a
regija Hrva tske. N a 54,4 posto teritorija živi 67,2 posto stanovništva. U
prirodnogeografskom smis lu to je i najraznovrsnija hrvatska regija. Č ine j e
prava panonska ravnica vis ine do 100 meta ra , perip anonski prosto r s m anjimravnicama i pobrđima do 500 metara visine i nekoliko izdvojenih gora viših
od 500 metara. Građ ena je uglavn om od tercijarnih i kva rtarnih naslaga, bogatih plodnim tlom, tako da su se tu razvila i naša najvažnija poljo-
privre dna područja (S lavonija). Jed ino u ju žn o m dijelu , na dodiru s gorskom
Hrvatskom (Kordun) prevladava krški reljef. Više od 50 posto ukupnog
teritorija otpada na obradivo zemljište. Ovdje se nalaze i glavna ležišta nafte
i zemnog plina u Hivatskoj (savska i dravska potolina). Ova se regija dijeli
na središnju i istočnu H rvatsku. Središnja Hrvatska je peripa non ski prosto rs riječnim dolinama, pobrđim a i gorama (Zum beračka gora s vrh om Svetom
Gerom, 1181 m, zatim Ivanščica, Medvednica, Samoborska gora, Strahin
ščica, Plešivica i dr.), a u istočnoj Hrvatskoj prevladava pravi panonski pro-stor na istoku (ravnica), a prijelazni na zapadu, gdje se izdiže nekoliko gora
do 1000 m (Psun j, Papuk, Krndija, Dilj i dr.). U brežu ljkastim krajevima
prevladavaju ra štrkana, a u niz inam a i rij ečn im dolin am a zbijena naselja .Središnja H rvatska najvažniji je dio Hrvatske u prom etno m , dem ografskom
i gospodarskom smislu. Posebno je važna uloga glavnoga grada Zagreba(683.000 st.), jednog od najvažnijih prometnih čvorišta u ovom dijelu Eu-
rope. U Zag rebu se križa devat važnih p rom etn ih smjerova, od kojih su neki
i dijelovi transeuropskih prometnih koridora. Ostali su veći gradovi Osijek
(91.000 st.), Slavonski Brod (57.000 st.), Karlovac (49.000 st.), Sesvete(43.000 st.), Varaždin (41.000 st.), Sisak (37.000 st.), Vinkovci (34.000 st.),
Velika Gorica (33.000 st.), Bjelovar (27.000 st.), Koprivnica (25.000 st.),
Vu kovar (24.000 st.), Požega (21.000 st.) i Đ akovo (20.000 st.).
Gorsko-p laninska regija p ovršin om je najm anja i najslabije napučena regi- ja . Dijeli se na G orski kotar, Liku i pri je lazni p rostor O gulinskoplaščanskeudoline. Na 14 posto državnog teritorija živi samo 2,1 posto ukupnog sta-
novništva. Takva vrlo rijetka naseljenost posljedica je nep ovo ljnih p rirod no
geografskih, ali i druš tven og osp od arskih faktora. T o je, naim e, relativno
visok krški prostor, građen pretežn o od m ezozojskih vapnenaca, nepovoljan
za intenzivnije gospodarsko iskorištavanje. Sastoji se od nizova visokih gorai planina međusobno odvojenih dolinama i poljima u kršu (Ličko, Gacko,
Krbavsko, Ogulinsko, Plaščansko, Koreničko, Gračačko, Delničko i dr.).Ob radivo je samo 11 posto pov ršine, uglav nom u poljima u k ršu i riječnim
dolinama, a pod šum am a je 50 posto teritorija. G ospodarstvo je ograničeno
na ekstenzivno ratarstvo, stočarstvo i tradicionalno šumarstvo te drvnu in-
dustriju. Stoga se tu nisu razvila ni veća naselja. Ističu se Ogulin (8800 st.),
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 14/357
6 Ekološki leksikon
Gospić (5800 st.), Delnice (4500 st.), Otočac (4300 st.), Gračac (2600 st.),Vrbovsko (1900 st.), Ravna Gora (1900 st.), Brinje (1700 st.), Lički Osik
(1700 st.), Plaški (1600 st.) i Korenica (1500 st.). Ostala naselja imaju manjeod 1000 stanovnika, a većina i manje od 100, s tendencijom daljnjeg sma-njivanja uslijed općih negativnih demografskih procesa. N o go rskop laninska regija ldjučna je u sm islu p rom etnog povezivanja hrvatskih krajeva.
Dinarski gorski niz na tom je po dručju najuži i najpro hod niji, s nekoliko pla ninskih prijevoja pre ko kojih prolaze ceste i željezničke pru ge koje pove-zuju panonskoperipanonski i primorski dio Hrvatske. Budući da su te
pro m etnice stare i ne odgovara ju zahtjevim a današn jeg vre m ena, pristu pilose njihovoj modernizaciji, što je jedan od preduvjeta budućeg razvoja idjelom ične revitalizacije toga kraja. T a regija također im a dob re m ogućnostiza razvoj turizma.
Mediteranska regija ili hrvatsko primorje obuhvaća 31,6 posto pov ršine i 30,6 posto stanovništva Hrvatske. U zdužno se dijeli na otoke, usko obaln o po-
dručje i zaleđe, a u smjeru sjeverjug uobičajena je podjela na sjevernohrvatsko primorje, u koje se ubrajaju Istra, Kvarner, Podvelebitsko primorjei pripadajući im otoci, te ju žn o hrvatsko primorje, tj. Da lmaciju. Vapnenačke
je građe, obilježava je krški re ljef i hid rografija s malo plodnog tla (oko 15
posto površ in e), ograničenog na flišna podru čja i po lja u kršu. P rostor je to posebno pogodan za vinogradars tvo i uzgo j m editeranskih kultura . N aj-važnija se flišna područja nalaze u unutrašnjoj Istri, Vinodolu, na otocimaKrku i Rabu, u Ravnim kotarima, Kaštelima, Poljicama, M akarskom p rim or-
ju i K onavlima. Važno poljoprivre dno podru čje je i delta N ere tv e, a u zaleđu,tj. Dalmatinskoj zagori, ističu se polja u kršu, ponajprije Sinjsko i Imotsko.Mediteranska regija je najranije urbanizirana regija u Hrvatskoj, gdje su
nastali najstariji hrvatski gradovi, još za razdoblja grčke i kasnije rimske
kolonizacije. Najstariji centri nastali su na obalama nekih dalmatinskih oto-ka, a kasnije se naseljenost proširila i na kopn eni dio. T reba sp om enuti grčkenaseobine Issu (Vis), Pharos (Stari Grad na Hvaru), Korkyru Melainu (Kor-čula), Trag urion (Trogir) i dr., a u rimsko doba d om inan tno je značenje,un u tar relativno guste m reže gradova, imala Salona (Solin), tada najveći gradna istočnoj obali Jadrana (oko 60.000 stanovnika). Hrvatsko je primorje,zahvaljujući dugoj urbanoj tradiciji, slabijim mogućnostima iskorištavanjazaleđa zbog nepovoljnih prirodnih uvjeta (krš) i, povezano s tim, utjecajima
procesa litoralizacije, tj. premje štanja stanovništva i gospodarskih dje la tnostina obalu, o stalo sve do danas najurbaniziraniji dio Hrvatske. Na jveći gradovisu: Split (174.000 st.), Rijeka (143.000 st.), Zadar (69.000 st.), Pula (58.000st.), Šibenik (37.000 st.), Dubrovnik (30.000 st.), Solin (16.000 st.), Rovinj
(14.000 st.), Metković (13.000 st.), Makarska (13.000 st.), Sinj (11.000 st.),
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 15/357
ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA HRVATSKE 7
Knin (11.000 st.), Trogir (11.000 st.) i Poreč (10.000 st.). Danas primarno
značenje u razvoju primorske Hrvatske ima turizam pa se naša obala ubraja
m eđ u važnije turističke regije Sredozemlja. N o n e treba zanem ariti ni ind u-
striju pa ni nek e d ruge djelatnosti (ribarstvo, pom orstvo, p oljoprivreda i dr.).
O sno vn a o drednica geografskog položaja Hrvatske jes t kon taktnost, i tona d od iru različitih euro pskih civilizacijskih krugova. N a teritoriju H rvatske
prožim aju se i sukobljavaju tr i civilizacijska kruga: sre dnjo euro pski, sredo-
zemni i jugoistočnoeuropski, što je utjecalo i utječe na obilježja njezina
povijesnog eografskog i društv enogospodarskog razvoja (K lemenčić,
1992.). Utjecaji srednjoeuropskog civilizacijskoga kruga dopiru u Hrvatsku
sa sjevera, preko Nijemaca, Austrijanaca i Mađara (katoličanstvo, ah i prote-
stantizam i židovstvo), utjecaji sredozemnog sa zapada, prvenstveno preko
Talijana (katoličanstvo), a utjecaji jug ois točno eu rop skog (tzv. »balkanskog«)
s istoka i jugo istoka, tj. preko Srba (pravoslavlje) i T ura ka (islam). Zb og toga
se za Hrvatsku može reći da se nalazi na razmeđi Istoka i Zapada. Takav se
položaj, zbog njih ovih čestih sukoba u prošlo sti , negativno odražavao na
razvoj i teritorijalni integritet Hrvatske. Hrvatskom je dugo vremena prola-
zila vojna granica između dvaju svjetova, koja je ometala normalan razvoj, a
gotovo 900 g odina (1102. — 1991.) nije bila samostalna, neg o je pripadala
različitim držav nim zajednicama.
U prom etnogeo grafskom smislu, Hrvatska je križišna i tranzitna zem -
lja. Njome prolaze neki važni transverzalni i longitudinalni prometni kori-
dori m eđu naro dn og značenja. Najvažniji su Beč — Zagreb — Split, B udim -
pešta — Zagreb — Rijeka, posavski koridor, bosanskon ere tv anski, jadranski
i neki drugi, manje važni. Tim koridorima prolaze važne transeuropske
prom etnice koje im aju veliko značenje i za povezivanje naših krajeva. U tom
se pogledu posebno svojim značenjem izdvaja središnja Hrvatska, koja imanajpovoljniji položaj s obziro m i na o blik nacionalnog teritorija i na sm jerove
glavnih prometnica.
Hrvatska je tranzitna zemlja za neke kontinentalne europske zemlje
(po pu t M ađarsk e, Austrije, Č eške, S lovačke, pa i Srbije) koje nem aju vlastiti
izlaz na more, pa najbliži izlaz ostvaruju preko Hrvatske. Posebno su u tom
smislu važne naše luke, kao završne, odnosno početne točke na prometnim
koridorima koji vode od tih zemalja prema Jadranskom moru. Bosna i
Hercegovina je pritom neobično važna i za povezivanje pojedinih dijelovaHrvatske, npr. istočne H rvatske i ju žn o g hrva tskog primo rja, je r zbog oblika
državn og teritorija Hrvatske najkraće veze izm eđu tih dijelova prolaze up ra-
vo kroz nju (bosa nsko neretvan ski koridor). Stoga se mož e reći da Hrvatska
i BiH u prometnogeografskom smislu čine jednu cjelinu.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 16/357
Ekološki leksikon
Brodskim je vezam a povezana s Italijom, a D una vom , koji kroz H rva t-sku protječe rubno, sudjeluje u europskom unutrašnjem plovnom putu.
Prirodno geografska obilježja
Hrvatska je pre težno nizinska zemlja. Više od polovice površine (53,4%)
otpada na visine do 200 metara. U tu su kategoriju, osim prav ih nizina,uključena i niža pobrđa, predgorske stepenice te lesne i krške zaravni. Oko
četvrtine teritorija (25,6%) ima obilježja brežuljkastih krajeva i po brđa (2 01 500 m), oko petine (20,8%) su gore (5011000 m, 17,1%) i sredogorja
(10011500 m, 3,7%), a samo 0,2 posto su visokoplaninska područja (iznad1500 m). M eđ u poton je pripadaju sam o najviši dijelovi D inare (Dinara, 1831
m, najviši vrh Hrvatske), Kamešnice, Biokova, Velebita, Plješivice, VelikeKapele, Risnjaka, Svilaje i Snježnika. U geom orfološk om sm islu H ivatska
pripada euroazijskom re ljefn om sustavu m lađeg ulančanoga gorja, odnosnodio je njegove zapadne, sredozem ne oblasti (Bognar, 1992). U pa no ns ko
perip anonskom dijelu prevladava fluviodenudacijski i fluvioakumulacijskireljef, a u gorskoplaninskom i primorskom dijelu krški i fluviokrški reljef.
Osnovni klimatski čimbenici Hrvatske su njezin smještaj u umjerenimgeografskim širinama te opća geografska raspodjela kopna i mora (Filipčić,1992.). Nalazi se u pojasu između euroazijskoga kopna i sjeverne Afrike,
odnosno sjevernog Atlantika i Sredozemnog mora, što utječe na obilježjazračnih masa koje dolaze u Hrvatsku. Njen najveći dio ima umjereno kon-
tinentalnu ili umjereno toplu vlažnu klimu. Cijeli panonskoperipanonski
prosto r, na jveći dio sjevern og prim orja i veliki dio gorske Hrvatske, kao
podru čja ove klime, m eđusobno se klimatski razlikuju s obzirom na te rm ička
obilježja ljeta — zapadna Istra, kvarnersko p rim orje i otoci te najistočniji dioH rvatske imaju vruća, P anonska zavala, peripanonski rub , unu trašnja Istra imanji dijelovi gorske Hrvatske (polja u kršu i zavale) imaju topla, a najveći
dio gorske Hrvatske ima svježa ljeta. Preostali dio prim orja i ju žn a Lika imajusredozemnu klimu (također s različitim varijantama, ovisno o ljetnim tem-
peratu ra m a), a p la nin sku ili snježnošum sku klimu im aju samo najviši dije-lovi Like i Gorskoga kotara.
Povezano s klimatskim obilježjima razvile su se i klimatogene biljne
zajednice u Hrvatskoj. U prim orsko m pojasu rastu kserofitne vrste tvrdogakož nato g lišća, prilagođene suhim v rućim ljetima i blagim kišovitim zimam a.
To su šume crnike (česvine), danas rijetko očuvane, te zimzelene šikare(makija i garig). Na zonu crnike nadovezuju se listopadne šume hrasta
medunca i bjelograba, koje se prostiru u unutrašnjost do dinarskih planina.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 17/357
ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA HRVATSKE 9
U un utrašn josti Brača, Hvara i Pelješca raste crni bor. N ajveći dio ko ntin en -
talne H rvatske z ona je hrasta kitnjaka i običnoga graba. U istočnoj se H rva t-skoj one miješaju sa šumama hrasta sladuna i cera, koje dominiraju u kraj-
njem istočnom dijelu. U najnižim, poplavnim dijelovima nekad su bileraširene po zna te šu m e hrasta lužnjaka (tzv. »slavonske šume«). N jiho v je
areal melioracijama danas znatno smanjen. U višim dijelovima Hrvatske prevladavaju bukva i jela , a u najv iš im m unjik a i klekovina.
O petrografskoj pod lozi i klimi ovisi tlo. N ajkvalitetnije i najplod nije
naše tlo je crnica. O na je tipična za lesne ravnjake istočne H rvatske. Prem a
zapadu prevladavaju smeđa tla, a u gorskoj Hrvatskoj gdje ima najviše pada-lina tipična su isprana, siromašna i kisela tla — podzoli. U sred oze m no m
pojasu na vapnencim a su ra širene crvenice i sm eđa tla.U hidrogeološkom smislu Hrvatska se dijeli na kontinentalnu i prim or-
sku (Riđanović, 1992.); u kontinentalnoj prevladava površinsko otjecanje
voda, a u primorskoj površinsko i podzemno. Gotovo dvije trećine voda(62%) otječe prema uda ljenom C rno m m oru, a ostatak (38%) prema m nogo
bliž em Jadranskom . Posljedica je to specifičnog, rubnog položaja ja d ransko
crnomorske razvodnice koja se nalazi u gorskoj Hrvatskoj, kao i geoloških
značajki terena. Slijevu C rnog a m ora p ripadaju naše najveće i najdulje rijeke:
Sava (562 lan u Hrvatskoj), Drava (305 km u Hrvatskoj), Kupa (296 lem),Dunav (188 km u Hrvatskoj) i dr. One većinom teku rubom hrvatskog
teritorija, posebno u istočnoj Hrvatskoj. Manjeg su pada i mirnijeg toka. Najveća koncentracija te kućica je u središnjo j H rv atskoj. O kosnicu čin irijeka Sava, čiji su najvažniji pritoci Kupa, Sutla, Krapina, Lonja i Orljava.
P rim orske su rijeke kraće, ima ju m anja porječja, veće padove i pogodn ije
su za hidroene rgetsko iskorištavanje (C etina, Krka, Ne retva, Z rm an ja i dr.).Po značenju i svojim specifičnostima posebno se ističe Cetina, koja teče
središnjim dijelom krškog pod ručja i najdulja je rijeka prim orske Hrvatske(101 km ). Specifična je po velikim razlikama izm eđu količine padalina na
površinskom dijelu toka i veličine pro sječn ih pro to ka. T e razlike upuću ju naveliko pritjecanje podzemne vode iz udaljenijih krških krajeva. Hidrološko
je porječje C etine površin om od 3725 lan2 četiri puta veće od to pogra fskog
poiječja. O n o pre lazi planin ski okvir D in are i Kamešnice i obuhvaća dio podzem lja Bosne i H erc egovin e (L ivanjsko, Glam očko, Kupreško i D uvanjsko polje). Prim orsk e se rijeke hidro energe tski iskorištavaju jo š od kraja
XIX. stoljeća pa je tako grad Šibe nik na osnov i hid roen erg ije s rijeke Krkeveć 1.895. godine dobio električnu rasvjetu, prije nego London. Vode pri-morskih rijeka, (Cetina i Neretva) zbog svoje se kakvoće služe također za
vodoopskrbu bezvodnih dalmatinskih otoka (za sada samo Brača te dijelova
Šolte, Hvara i Korčule) (Nac. program razvitka otoka, 1997).
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 19/357
ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA HRVATSKE 11
Proc jenjuje se d aj e samo u razdoblju od 1857. — do 1948. Hrvatska izgubilaoko 1,3 milijuna stanovnika (iseljavanjem 550.000, epidemijama u drugoj
polo vic iX IX . st. 230.000, Prv im sv jetskim rato m 163.000 i D rugim sv jetskimratom 365.000) (Nejašmić, 1991.). U razdoblju nakon Drug oga svjetskograta (1948.81.) H rvatska je iseljavanjem izgubila daljnjih 300.000 stanovni-ka, što znači daje iseljavanjem Hrvatska od 1857. do 1981. izravno izgubilaoko 850.000 stanovnika. Iako se tu ubraja i etnički nehrvatsko stanovništvo,koje se iselilo uglavnom iz političkih razloga nakon Drugoga svjetskog rata,
gotovo 90 posto iseljenika bili su Hrvati (Nejašmić, 1991.). Budući da seiseljavalo većinom m lađe stanovništvo, emigracija je imala indirek tne p os-ljedice i na smanjenje prirod nog priraštaja. Procjenjuje se da je izvan H rva t-
ske na početku 9 0 ih godina prošlog stoljeća živjelo oko 3,3 m ilijuna Hrva ta.O d toga je 1991. u rep ublikam a bivše Jugoslavije živjelo oko m ilijun H rvata(u BiH 761.000, u Vojvodini 110.000, u Sloveniji 56.000, u Srbiji 51.000itd.), u SADu oko 1,2 milijuna, u Australiji 260.000, u Njemačkoj 290.000itd. (Nac ionalni prog ram dem ografskog razvitka, 1997.). N o znakovito je dase broj Hrvata u njima kontinuirano smanjuje.
Da našnja je gustoća stanovništva rezu ltanta različite napu čenosti po jedi-nih hr/a tsk ih krajeva. Z bo g snaž nih unu trašnjih preseljavanja javila se izra-
zita polarizacija između seoskih i gradskih naselja te brdskoplaninskih inizinskoravničarskih područja. Glavnina naseljenosti (85%) vezana je uzniže krajeve, do 200 m n adm orske visine. Najnaseljeniji je središnji dio
Hrvatske (109 st/km2), a najslabije naseljena gorska Hrvatska (12 st/km2).Ostale m akroregije (istočna Hrvatska, sjeverno i ju žn o hrvatsko prim orje)na razini su ili nešto ispod prosjeka napučenosti Hrvatske. Naseljenošću seističu šira područja Zagreba (oko 550 st/km2) i nekih drugih većih gradova(Rijeka, Split, Osijek, Varaždin •— više od 250 st/km 2) te M eđ im ur je i
Hrvatsko zagorje. Vrlo su rijetko naseljeni Lika, Gorski kotar, Kordun, unu-trašnja Istra i većina otoka, a tek nešto gušće Ogulinskoplaščanska udolina,Banovina, Moslavina, zapadna i sjeverozapadna Slavonija, Baranja i dijelovi
Dalmatinske zagore.
De mo grafski razvoj Hrvatske ušao je u posttranzicijsko razdoblje je r suse stope mortaliteta i nataliteta toliko smanjile da se prirodni priraštaj pri-
bližio nultoj vrijednosti , a u nekim godinama posljednje g dese tljeća XX.stoljeća čak je zabilježen i prirodn i pad stanovništva, dakle više um rlih negoli
rođenih. Ukupan se broj stanovnika u razdoblju od 1991. do 2001. smanjiooko 400.000, što je posljedica pojačanog iseljavanja i smanjenog prirodnog priraštaja u vri jem e Dom ovin skog rata.
Prem a naciona lnom sastavu, Hrvatska je nacionalna država je r je u njoj
1991. živjelo 78 posto H rvata, 12 posto Srba, 2 posto »Jugoslavena« i 8 posto
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 20/357
12 Ekološki leksikon
ostalih (Talijani, M ađari, Č esi, Slovaci i dr.). D oseljavanje etničlđh skupinau posljednjih nekoliko stoljeća bilo je potakn uto različitim razlozima. U
doba turskih osvajanja doselilo se najviše vlaškog i srpskog stanovništva. To je stanovniš tvo kasnije bilo uključeno u obram beni sustav Vojne krajine.
N akon povlačenja T uraka austrijske su vlasti na dje lo m ično ili potpuno
opustjela područja između Drave i Save naseljavale gospodarski naprednijeCehe, Mađare, Nijemce, Slovake i drugo stanovništvo kako bi unaprijedile
poljo privre dnu pro iz vodnju i uvele neke nove dje la tn osti (r ibnjačarstvo,industrija i dr.). Sve je to uvjetovalo današnju prilično šaroliku narodn osnu
strukturu spomenutih hrvatskih krajeva, dok su područja koja su bila izvanizravnih ratnih zbivanja zadržala nacionalno homogeniju strukturu. Jača sudoseljavanja nehrvatskog stanovništva (Bošnjaci, Srbi...) bila zabilježena i u
doba industrijalizacije, nakon drugog svjetskog rata, i to ponajviše u indu-strijska središta.
N a razvoj hrvatskoga gospodars tva utjecali su različiti faktori, od prirodnogeografskih, društvenogeografskih, prometnih, povijesnih do politič-
kih. S obzirom na obilježja gospodarstva kao posljedicu međuzavisnosti i
kompleksnosti tih faktora, može se izdvojiti nekoliko etapa razvoja: 1. obrtničkomanufakturno razdoblje, 2. manufakturnoindustrijsko ili željeznič-
ko, 3. razdoblje između dva svjetska rata, 4. realsocijalističko razdoblje i 5.razdoblje tržišnoga gospodarstva (Feletar, Stiperski, 1992.).
Glavna je gospodarska djelatnost u Hrvatskoj industrija, u kojoj je 1998.radila četvrtina zaposlenog stanovništva, a u vrijednosti bruto domaćeg pro-
izvoda je sudjelovala sa oko 17 posto (Statistički ljetopis 1999.). Prem a broju
zaposlenih dominiraju prehrambena i tekstilna, a slijede metaloprerađivačka,
kemijska, d rvna indu strija i strojogradnja. Počeci razvoja indus trije sežu jošu kraj XIX. stoljeća, no do m ina ntn om grano m djelatnosti postala je tek u
drugoj polovici XX. stoljeća. O d tada je , pod utjecajem industrijalizacije, alii uslijed jačanja tercijarnog i kvartarnog sektora djelatnosti, došlo do jačega
socijalnog prestrukturiranja stanovništva, tj. do prijelaza stanovništva iz po-ljoprivrede u nepoljoprivredne djelatnosti. Još 1948. godine u Hrvatskoj ježivjelo 63,4 posto poljoprivrednog stanovništva, ali se taj udio do 1991.smanjio na samo 9,1 posto. Istovremeno se pojačala urbanizacija pa se udiogradskog stanovništva povećao sa 25 posto na 54,3 posto. Dakle, od 50ih
godina na djelu je intenzivno preseljavanje na relaciji selograd (ruralni
egzodus) pod utjecajem industrijalizacije, stoje prouzročilo brži rast gradovai ruralnu depopulaciju. Od 70ih godina, razvojem prometa, tj. pojačanom
automobilizacijom, slabi trajno preseljavanje, a sve više jača proces dnevnihodlazaka na rad. Dakle, zaposleno stano vništvo više ne n apu šta svoje selo, tj.mjesto stanovanja, nego se selo, zbog promijenjenog načina života svojega
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 21/357
ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA HRVATSKE 13
stanovništva, pod utjecajem grada urbanizira. Taj je proces najizraženiji u
okolici velikih gradova i centara rada, posebno Zagreba, Osijeka, Rijeke i
Splita, a u prim orskim je centrim a pojačan litoralizacijom.
Od ostalih djelatnosti treba posebno spomenuti turizam. Hrvatska imaturističku tradiciju dulju od 100 godina. Počeci turizma sežu u drugu polo-
vicu XIX. stoljeća kad je u H va ru (1.868.) osnovano prvo druš tvo turističkogkaraktera (Pepeon ik, 1.992.). O sim vrlo povoljnih prirodno geo grafsk ih obi-lježja i bogatoga ku lturno po vijesn og naslijeđa, razvoju tu rizm a p ridonijele
su i dobre prometne veze s emitivnim turističkim zemljama, na početku
parobro dske, a kasn ije u m nogo jačoj m jeri željezn ičke. Zahvaljujući izgra d-
nji željezničkih pruga od Postojne do Rijeke (ogranak austrijske Južne že-
ljeznice Beč — Trst) i od Budimpešte do Rijeke (1.873.) razvila su se prvavažnija turistička središta na našem sjevernom prim orju — najprije O patija,zatim C rikvenica, a u ju žn om se dijelu prim orja turistički razvio D ubrovn ik.
N akon 2. sv jetskog rata počin je razdoblje m asovnog tu rizm a, a dolask udom aćih i inoze m nih turista pridonijela je izgradnja Jadranske magistrale
1964. godine. Danas su najvažnije hrvatske turističke regije zapadna Istra (sPorečom, Rovinjom, Pulom i drugim središtima), Makarsko primorje, Du-
brovačko prim orje , zatim oto ci Lošinj, H var i dr. T urizam se, iako u m anjim
razmjerima, razvija i u kontinentalnom dijelu Hivatske. Osim gradova, kojise ističu svojim kulturnopovijesnim sadržajima, u turističkom su smisluvažne i toplice (Krapinske, Stubičke, Varaždinske, Tuheljske, Daruvarske,
Bizovačke, Topu sko, Lipik i dr.) sa svojom lječilišnokupa lišnom po nud om .
Posebna vrijednost Hrvatske su njezini nacionalni parkovi i ostala posebno
zaštićena područja prirode. Hrvatska ima osam nacionalnih parkova; osim
spo m en utih Plitvičkih jeze ra i M ljeta, to su Paklenica, Risnjak, Kornati,Brijuni, Krka i Sjeverni Velebit. Bijele i Samarske stijene na Velikoj Kapeli
proglašene su strogim re zervato m, a Kopački rit na suto ku Dra ve i Dunava,Medvednica, Velebit, Biokovo, uvala Telašćica na Dugom otoku i Lonjsko
polje parkovim a priro de.
M aksimalan turistički prom et Hrvatska je imala u drugoj polovici osam-
dese tih god ina XX. stoljeća (1.987 — 10,5 m ilijuna, 1.988, — 10,4 milijuna),a najviše stranih turista posjetilo je Hrvatsku 1.988. (5,9 milijuna, od čega2,1 milijun Nijemaca, 862.000 Talijana, 599.000 Austrijanaca, 474.000 Bri-
tanaca, 352.000 Nizo zem aca itd.). N ak on toga, u prvoj polovici 90 ih godinaturistički prom et bio je v rlo slab zbog ratnih zbivanja (23 m ilijuna), a tekkrajem desetljeća zabilježen je vidljiviji oporavak (1.998 — 5,5 m ilijuna), ali
jo š daleko od najb olj ih godina. Iako tu rizam ni u tu ristički razvijenijimdržavama u uk up no m društvenom proizvodu n e sudjeluje sa više od 5 posto,a u Hrvatskoj i s mn ogo m anje, ipak je to jed na od najvažnijih gospodarsldh
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 22/357
14 Eko loški leksikon
djelatnosti je r od turiz m a ind irektno žive i m nog i koji se bave drugimdjelatnostima (prijevoz, trgovina, proizvodnja hrane i dr.).
Sveukup no, u strukturi djelatnosti po sektorima u H rvatskoj d om inirajutercijarni i kvartarni sektor, zatim slijedi sekundarn i, a najslabije je zastup ljen
p rim arni sekto r.
LITERAT UR A I IZVORI
Bognar, A. (1992): Geomorfološke osobine Republike Hrvatske, Geografski horizont 2, str.1625, Zagreb
Feletar, D., Z. Stiperski (1992): Gospodarska obilježja Hrvatske, Geografski horizont 2, str.7681, Z agreb
Filipčić, A. (1992): Klima Hrvatske, Geografski horizont 2, str. 2635, Zagreb
Klemenčić, M. (1992): Geografija Hrvatske, Geografski horizont 2, str. 715, Zagreb
Nacionaln i pro gra m dem ografskog razvitka (1997), Ministarstvo razvitka i ob nove, Zag reb
Nacionaln i program razvitka otoka (1997), Ministarstvo razvitka i ob nove , Zagreb
Nejašm ić, L (1991): Depopulac ija u Hrvatskoj: ko rijeni , stanje, izgledi; G lobus, Zag reb
Pepeonik, Z. (1992): Turizam Hrvatske, Geografski horizont 2, str. 109114, Zagreb
Popis stanovništva 2001: Prvi rezultati po naseljima, Statističko izvješće 1137, DZS, Zagreb
Riđanović, J. (1992): Hidrogeografske značajke Hrvatske, Geografski horizont 2, str. 3648,Zagreb
Statistički ljetopis 1999, DZS, Zagreb
Ze mljopisni atlas Repu blike H rvatske (1992), Školska knjiga, Leksikografski zavod »MiroslavKrleža«, Zagreb
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 23/357
P O G L A V L J E 2.
ZNANSTVENE OSNOVEEKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE IOKOLIŠA
Prof. đr. SC. Vjekoslav Glavač, Villach, Austrija
D EFIN ICIJA EK O LO G IJE
Radi lakšeg razum ijevanja znan stvenih sadržaja ekologije, na kojima se tem e-
lje zaštita prirode i zaštita okoliša, potrebno je u ovom kratkom uvodu
podsje ti ti i u najk raćim crtama pobliže objasniti nje zin e osnovne zadaće,
predm ete is traž ivanja i postignuta saznan ja. Ekologija (grč. »oikos«, dom ,
kuća, nastamba, obitavalište, stanište ili domaćinstvo i »logos«, znanje, govorili smisao) jest znanost o domaćinstvu prirode, o međusobnim odnosima i
utjecajima žive i nežive prirode, o ovisnosti živih bića i njihove životne
sredine. U tom ju je smislu prvi put spo m enuo njemački biolog E. Haeckel
1866. godine. U dru go m dijelu njegove knjige »Generelle M orph olog ie der
Organismen« naći će čitatelj na stranici 286. sljedeću definiciju: »Pod eko-
logijom razumijevamo cjelokupnu znanost o odnosima organizma prema
vanjskom svijetu, u koji u širem smislu u brajam o sve egzistencijalne uvjete.
Oni su djelomice organske, djelomice anorganske prirode.« U svom kasni-
jem dje lu »N atiir liche Schopfungsgeschichte« (B erl in 1875., str. 645.) razu-
mijeva pod ekologijom »vrlo raznolike i isprepletene odnose organizama
prem a okolišu, pre m a organskim i anorganskim životn im uvje tima; tako-
zvanu ekonomiju prirode, uzajamne odnose svih organizama, koji žive za-
jed n o n a je d n o m te isto m staništu.«
Kako se danas termin »ekologija« upotrebljava u mnogo širem smislu, i
to u smislu vrlo opsežnog strukovnog područja, mogli bismo potkrijepitiaktualnost ove definicije s nekoliko izvadaka iz poznatijih udžbenika,
rječnika i enciklopedija.... ecology is defmed as the study o f the relation o f organisms to their environment, or
the science o f the interrelations between living organisms and their environment. Study of
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 24/357
16 Eko loški leksikon
thestructure andfiunction o j nature (E. P. Odum: Fundamentals ofEcology. 3th ed.,Saunders Co., Philadelphia 1971).
Die Okologie beschaftigt sich ganz allgemein mit den Beziehungen der lebenden
Organismen untereimnder und mit ihrer unbelebten Unnvelt (Walter H., Breckle S.W.: Okologie der Erde. Bd. 1, 2. Aufl., G. Fischer Veri., Stuttgart 1991).
... ecology — the branch ofbiology that deals ivith the relations betiveen living organisms and their environment: the complex of relations betiveen a speciftc organism and its enmronment: sociology the study of the relationship and adjustment of human groups to their geographical and social environments (Webster’s New World Dictionary — ofamerican and english, N ew York 1988).
... nach der Defmition von E. Haeckel (1866) eine Wissenschaft, die sich mit den Wechselbeziehungen der Organismen und ihrer unbelebten (abiot. Faktoren ime Klima,
Boden) und belebten (andere Organismen, Biozonosen) Umivelt befasst soivie mit dem Stojf- und Energiehaushalt der Biosphdre und ihrer Untereinheiten (z. B. Okosysteme) (Brockhaus, Die Enzyklopadie, Leipzig— Mannheim 1996).
Ecology, also calleđ bioecology, bionomics, or enviromnental biology, study o f the rela- tionsships betiueen organisms and ali the factors, including other organisms, that make up their enmronment. Ecology considers organisms at the levels of individuals, populations and communities (The New Encyclopedia Britannica, Chicago, London, Toronto1986).
Etude des etres vivants en fonction du milieu naturel oii ils vivants en fonction du milieu naturel oii ils vivent (facteurs physico-chimiques du sol, climat, topographie et site des
stations, concurrence animale et vegetale) (Grand Larousse Encyclopedique, Pariš1961).
Estuđio des los sistemas constituidos por u m comunidad de especies y el medio en que viven (Nueva Enciclopedia Larousse, Barcelona — Madrid 1980).
Termine proposto da E. Haeckel (1866) per indicare lo studio delte relazioni tra gli organismi e ii loro ambiente (Lessico Universale Italiano, Roma 1970).
Danas je ekologija, koja i inače slovi kao najheterogenija i najopsežnija
grana biologije, prerasla u golemo, jedv a sagledivo strukov no pod ručje koje
na ovaj ili onaj način zadire u sve pore d ruštv en og života. U jav no sti se
uvriježilo vrlo široko poimanje termina »ekologija«, u kojem više nema
granica između ekološke znanosti, primijenjene ekologije, zaštite okoliša,
zaštite prirode, prostornog uređenja i zaštite ljudskog zdravlja. S popula-
rizacijom ekologije postao je termin »ekologija« sinonim za okoliš. Atribut
»ekološki« ili predmetak »eko« uobičajene su i više ne iskorjenjive naznake
za nešto što je u naše m ok ruž ju »zdravo«, »prirodno«, »neškodljivo«, »potraj
no«, »na energiji i sirovinama štedljivo«, »nešto što ne opterećuje ili neonečišćuje ljudski okoliš« i si. U tom se smislu govo ri o »ekološkoj poljo -
privredi«, »ekološkoj proizvodnji«, »ekološkoj hrani«, »ekološkim porezim a«,
»ekološkim standardima«, »ekološkim zakonima«, »ekološkoj katastrofi« ili o
»ekopolitici«, »ekoprivredi«, »ekoporezima«, »ekohrani«, »ekoproduktima«,
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 25/357
ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA 17
»eko turizmu« itd. U po trebljava se glagol »ekologizirati«, im enica »ekologiza
cija« kao i pridjev »ekologizirajući«.
Tako gledajući, posebno je važna zadaća moderne ekologije istražiti i
dokazati antropogene promjene u domaćinstvu prirode, stvoriti kontrolnemehanizme za njihovo praćenje (monitoring), izraditi pouzdane modelesistemskih procesa, pravovremeno upozoravati odgovarajuće nacionalne iinternac ionalne institucije na nastale ili mog uće posljedice raznih g ospod ar-skih zahvata, mjera i uzgrednih opterećenja, te pružiti osnove za etičkiopravdan e dru štven op olitičke odluk e za očuvanje okoliša, ljudskog društva,
bil jn og i životinjskog svijeta.
RAŠČ LAM BA EK O LO G IJE
Živa i neživa priroda nedjeljiva je mnogostruko povezana i isprepletenacjelina nastala dugotrajnim koevolutivnim procesima. Prema najosnovnijimgeofizičkim značajkama Zemljine površine ekologija bi se mogla podijeliti
na terestričku (kopnenu) i akvatičku (limničku i marinsku) ekologiju. Po sa-držaju, načinu gledanja, zna nstve no m pristup u ili prim jeni ekološkog znanja
govori se nadalje o općoj, poredbenoj, teorijskoj i primijenjenoj (poljopri-vrednoj, šumarskoj ili urbanoj) ili pak o laboratorijskoj i terenskoj ekologiji.
Prema vrsti organizama kojima se bavi može se podijeliti u ekologiju mi-
kroorg anizam a ili mikrobiološku ekologiju, ekologiju bilja ili fitoekologiju, ekolo-giju životinja ili zooekologiju i ekologiju ljudi ili humanu ekologiju. Svaka od
njih može se dalje raščlaniti prema sistematskim grupama u bakterioekologiju, algoekologiju, mikoekologiju, entomoekologiju, ornitoekologiju
itd. Osim toga postoji cijeli niz prirodnih i društvenih znanosti koje u svoje pro gram e uključu ju i van jski okoliš. Tako se govori prim je ric e o ekom orfologiji, ekogenetici, ekokemiji, molekularnoj ekologiji, antropoekologiji,
ekoetologiji, ekopsiholog iji, ekosociologiji ili ekopolitici.
N aju običa je nija je znanstv ena raščlamba ekologije prem a stu pnju orga-nizacije sustava koji se istražuju, prema veličini i ustrojstvu isječaka živih ineživih sastavnica biosfere. U tom se smislu dijeli na ekologiju jedin ke
(autekologiju, idioekologiju ili ekofiziologiju), ekologiju vrste (đemekologiju ili populacijsku ekologiju), ekologiju živ otne zajednice (sinekotogiju, biogeocenologiju, »sistemekologiju« ili ekologiju ekosustava), krajobraznu ekologiju
(geoekologiju) i globalnu ekologiju (planetarnu ekologiju ili holekologiju) (v.si. 2. 1, objašnjenja i s time povezano znanstveno nazivlje).
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 26/357
18 Ekološki leksikon
a) Atrtekologija
b) Demekologija
c) Sinekologija
d) Kra jobraznaekologija
e) Glob alnaekologija
momocen
democeH
ekosistem
krajobraza!prostor
ekosfera
slika 2.1: a) Autekologija (Schroter, 1896.) ili fiziološka ekologija, znanost o međusobnimutjecajima jedinke neke vrste i njenog okoliša. Monocen = sustav organizam/ monotop ;b) Demekologija (Schvverdtfeger, 1963.) ili populacijska ekologija (Park, 1948.), znanosto međusobnim odnosima populacije neke vrste i njezina okoliša. Democen = sustavpopulacija/ demotop; c) Sinekologija (Schroter, 1902.), znanost o heterogenim životnimzajednicama (biocenozama) i njihovu staništu. Znanost o ekosistemima, »sistemekologi-
ja«, biogeocenologija; Ekosistem ili biogeocenoza = fitocenoza + zoocenoza + mikroce-noza i njihovo stanište (biotop, ekotop); d) Krajobrazna ekologija (Troll, 1968.) il igeoe/ «)-
logija, skup biocenoza u nekom krajobraznom prostoru i njihove životne prilike. Krajobrazni prostor = skup biocenoza i njihovih biotopa (ekotopa, geotopa); e) Globalna ekologija, holekologija (Thienemann, 1956.), planetarna ekologija ili ekosferologija (LaMont Cole,1958.), znanost o međusobnim ovisnostima žive i nežive prirode na Zemlji. Ekosfera - biosfera + hidrosfera, litosfera, pedosfera i atmosfera); <— > unos i iznos, odnos s ostalimsustavima životnog okružja.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 27/357
ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA 19
Autekologija
Taksonomskim opisom vrsta, inventarizacijom flore i faune u pojedinim
bioregijama, biocenološkim is traživanjima i kartogra fskim , arealgeografskim
prikazim a dobiv am o uvid u autekolo giju poje din ih vrsta , uvid u njihovu
ovisnost i pove zanost s od ređ enim klimatskim, orografskim, eđafskim i biot
skim čimbenicima. Poredbenim istraživanjima, posebice stojbinski imobil
nijih vrsta, m ože se otkriti vrlo diferencirana po du da rno st njihova pridolaska
i vitalnosti s određenim intenzitetima djelovanja pojedinih stanišnih faktora
i njihovih kombinacija. Takve nam vrste služe kao bioindikatori prirodnih
ili antropogeno izmijenjenih stanišnih prilika.
Autekologija ili ekoftziologija zasniva se najčešće na laboratorijskim ili te-
renskim pokusima s jedinicama pojedinih vrsta da bi se ustanovio utjecaj
raznih ekoloških čimbenika na pojedina genetska, biokemijska, fiziološka i
morfološka svojstva, na unutarnje biofizikalne, biokemijske i molekularno
bio lo ške procese, na izgled, struk ture i funkcije pojedin ih vrsta , na sposob-
nost i način promjene građevnog ustrojstva na razini fenotipa i genotipa.
Ispitivanjem utjecaja pojedinih ekoloških faktora ili njihovih kombinacija
žele se naći optim alne i m inim alne životne prilike. N a slici 2.2 shematski je prikazan m onocen, autekološki sustav jed inke i nje zina okoliša na te m elju
kojeg se može naslutiti njegova složenost.
Kod bilja se danas najčešće istražuje utjecaj jačine i trajanja Sunčeva
svjetla, utjecaj pov ećanog in tenz iteta u ltraljubičastih zraka, učinak visok ih ili
niskih tem pera tura, sm anjene ili povišene zračne vlage, sadržaja raspoložive
vode u tlu, promijenjenih koncentracija atmosferskih plinova (SO 2, C O 2,
O 3 itd.), koncen tracije vodikov ih iona u oborinskoj v odi ili u adsorpcijskom
kom pleksu tla, sm anjene ili povišene kon centracije po jedin ih h ranjivih tvariu tlu, neposrednih utjecaja raznih kemikalija (pesticida) i si. S druge strane
istražuje se utjecaj biljnih jed ink i na okoliš. (Ta ko se na prim jer dokazuje da
samo jed no odraslo stablo u ku pn e po vršine lišća od 1.000 m 2 proizvodi 3
m ilijuna litara kisika na god inu, 370 1 na sat, 4.000 kg organske tvari, da
izlučuje 2.500 1vode transpiracijom, isfiltrira 7.000 kg prašine i aerosola, da
otpa lim lišćem i ko rijenjem m ijenja fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla
i cijeli niz drugih pojava.) Kod životinja se osim istraživanja utjecaja pojedi-
nih ekoloških čimben ika na biokem ijske i fiziološke procese, njihov izgled 1građu, velika pozornost posvećuje životnim pojavama kao što su minimalni
životni uvjeti, selekcija, rezistencija, razvoj, razmnožavanje, ponašanje, dor
mancija, biološki ritam, životni krug, razni podražaji (termički, higrički,
kemijski, mehanički, svjetlosni), reakcije na ekstremne ekološke utjecaje,
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 28/357
20 Ekološki leksikon
slika 2.2: Monocen. Biljna jedinka (Ophrys pauc iflora ) iz porodice Orhidacesae - kaćuni iekološki čimbenici njezina monotopa (VVildermuth, 1994.)
zamjećivanje optičkih, akustičkih i kemijskih signala, povremene ili perio-dičke migracije itd.
Kako se računa s oko 30 milijuna raznih vrsta (a predmijeva se još puno
veći broj) autekološka se istraživanja ponajviše usredotočuju na kulturno bilje, dom aće životinje , indikato re kakvoće određenog živ otnog okoliša, na
do m inan tne vrste u grože nih ekosustava, na posebn o zanimljive vrste ili vrste
na temelju kojih se mogu naći stanovite prirodne zakonitosti od općeg
značenja.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 29/357
ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA 21
Demekologija
Demekologija ili populacijska ekologija istražuje istovrsne, homotipične organizmičke kolektive, njihovu prosto rnovrem ensk u građu, raznovrsne m e-
đusobne odnose i životne pojave, kao i sve egzistencijske uvjete koje omo-
gućuju i prate njihovu opstojnost (v. si. 2.1 i 2.3). Pod populacijom razumi-
jevam o skup sv ih je d inki neke vrs te koje žive na određenom području u
od ređ en om v rem enu . O na se najčešće opisuje broje m jedink a ili veličinom
biomase po jedinici površ ine. Nadalje, demekologija is tražuje gra đu genom a značajnu za vrs tu , na
skupinu gena populacije, genetsku varijabilnost, evolutivne procese (muta-cija, selekcija, migracija, genetski drift), polimorfizam, evoluciju socijalnih
odnosa, sposobnost reprodukcije, intraspecijsku kompeticiju, prostorni ra-
spored, gustoću, rast, životni vijek i tijek, starosnu strukturu, stopu nataliteta
i mortaliteta, regulaciju populacije ili sposobnost osvajanja novih teritorija.
Osim toga istražuju se i abiotski i biotski parametri koji nadziru opstojnost,
veličinu i dinam iku populacije, optima lne i minim alne životne uvjete (topli-
na, opskrba vodom, kemizam tla, trofički odnosi, grabežljivci, raspoloživost
resursa, toksična opterećenja, raspoloživost potrebnih niša, antropogeni ut- jecaji, pre obrazba prirodnih ekosustava i si.) i m nogi dru gi ekološk i čim be-
nici.
s l i k a 2.3: Populacija nekog mikroorganizma (A), biljne (B) i životinjske vrste (C) s naznakomdemotopa
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 30/357
22 Ekološki leksikon
Sinekologija (sistemekologija)
U središtu sinekoloških istraživanja jes t ekosustav (biogeocenoza) od nosnoživotna zajednica (biocenoza) i njezino stanište (biotop ili ekotop) u kojimaekologija kao zna nost nalazi svoj iden titet, svoju zasebnost. O snov ni je ciljekosustavnih istraživanja (engl. »ecosystem research«, njem . »O kosystem forschung«) inventarizirati i tipizirati građu životnih zajednica i njihovih sta-ništa tipičnih za neki krajolik, proučiti mrežoliku isprepletenost i međusob-
nu ovisnost živih i neživih sastavnica, upo zna ti i objasniti unu tarn je vrem en skoprostorne procese, izmjeriti protok energije, proizvodnju biomase ikružne tokove tvari, dokazati i prikazati blagotvorne utjecaje na bliže i daljeokružje, ustanov iti uzroke i posljedice nekadašnjih i sadašnjih vanjslđh u tje-caja na njegovo ustrojstvo, sposobnost samoobnove, samoorganizacije i sa-moodržanja (si. 2.4).
Najvažniji prirodni kopneni ekosustavi u Hrvatskoj, kao i u ostalimdijelovima srednje i jugoistočne Europe, jesu šumski ekosustavi, koji bi bezutjecaja čovjeka, bez krčenja i prekomjernog iskorištavanja šume u posljednih nekoliko tisuća godina, pokrivali gotovo cijelu površinu. Uvid unjihovu građu, primarnu i sekundarnu proizvodnju, protok energije, koli-
činu kemijski vezane energije u biomasi, hranidbene lance i hranidbenemreže, kruženje b ioelem enata i raspored o borina p ružaju slike 2.5, 2.6 i 2.7. N a slici 2 .8 naznačeni su procesi spontane progresivne sukcesije i re trogresi je pod utjecajem sječa i požara, procesi koji već tisućljećim a traju u sjevern omi južnom hrvatskom primorju, u regiji jadranske Hrvatske.
Razmjerno male površine pokrivali bi na kopnenom dijelu Hrvatskeakvatički ekosustavi (rijeke, bare, jezerca i jezera). Na slici 2.9 prikazane sunajvažnije sastavnice biocenoze u litoralno m pod ručju ekosustava jezerce,
naznačeni hranidbeni lanci, protok energije i kruženje tvari.Obradive poljoprivred ne površine, već prem a veličini posjeda, pretv ore-
ne su u više ili manje kemizirane i tehnizirane agroekosustave, ekosustave ukojima čovjek organizira proizvodnju kulturnih biljaka i uzgoj domaćihživotinja, određuje vrst i veličinu sastojina, usmjerava tokove energije ikruženje tvari. Biodiverzitet biocenoze zamijenjen je m on ok ulturo m (kao inepoželjnim korovom i štetnicima). Sunčeva energija biva nadopunjenaenergijom fosilnih goriva koja pokreće strojeve za obradu zemlje, iznosgnojiva, za sjetvu i žetvu i povremeno prskanje pesticida. Urodom iznesena bil jna hranjiva nadoknađuju se (p re kom je rn o) um je tnim gnojivom. Cijeli je
sustav optimiran na što veći urod određenih biljnih organa (si. 2. 10.). Slično je usm je ren i masovni, stacionarn i uzgoj dom aćih životinja, u kojemu je pro izvodnja zbog upotrebe industr ijski pro izvedene hra ne (i raznih medik a
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 31/357
ZNANST VENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA 23
slika 2.4: Shema prirodnog ekosustava i osnovni ciljevi ekoloških istraživanja. A: životnazajednica (biocenoza); B: stanište (ekotop); C: utjecaj životne zajednice na stanište; D:utjecaj staništa na životnu zajednicu; E: Povezanost s ostalim ekosustavima, unos i iznosenergije, tvari i informacija
A. Biocenoza
1. Sastav biljnih vrsta,životinja i mikroorganizama
2. Prostorno ustrojstvo3. Primarna i sekundarna
proizvodnja organske tvari4. Raznovrsnost organskih spojeva5. Kružni tijekovi tvari6. Hranidbeni lanci i protok
energije7. Sadržaj energije u biomasi8. Razmnožavanje
9. Prostorno-vremenskadinamika
B. Stanište (bio top)
1. Zemljopisni položaj iprostorno obličje
2. Geološka podloga3. Tip tla, struktura i tekstura4. Dubina tla5. Mineralna hraniva6. Kapacitet tla za vodu7. Mrtva organska tvar8. Pritok i odtok oborinske
vode9. Visina i oscilacija
podzemne vode
10. Apsorbirana toplina i uz
nju vezane geofizikalnepojaveitd.C. Utjecaj biocenoze na
stanište
1. Stvaranje posebnemikroklime
2. Smanjivanje intenziteta Sunčevazračenja
3. Promjene zračnih strujanja4. Tvorba tla ubrzanim
trošenjem litosfere5. Stvaranje humusa u tlu6. Tvorba specifičnoga
kemijskog miljea7. Inkorporacija anorganskih i
organskih tvari8. Mineralizacija organskih tvari9. Smanjivanje oborina
intercepcijom10. Upijanje vode i vezanje
vode u biomasi11 Povišenje zračne vlage
transpiracijom12. Smanjivanje erozije tla13. Vezanje ugljikova dioksida
i proizvodnja kisika14. Povišenje depozicije prašine i
aerosolaitd.
D. Utjecaj stan išta na b ioce -
nozu1. Oblik reljefa2. Tip tla, struktura, tekstura i
dubina3. Raspoloživa hraniva4. Kapacitet tla za vodu5. Atmosferski plinovi6. Podzemna voda7. Stupanj i način onečišćenja8. Nadmorskom visinom,
ekspozicijom i inklinacijom
uvjetovane promjene klimatskihfaktora (svjetlo, toplina, zračnastrujanja, snježni pokrov i dr.)
itd.E. Unos i iznos
1. Sunčevo zračenje i albedo2. Povratno infracrveno zračenje3. Unos i iznos topline zračnim
strujanjem4. Izmjena plinova5. Unos i iznos raznih polutanata
6. Površinsko, bočno i podzemnopritjecanje i otjecanje vode7. Nanos i odnos zemlje8. Unos i iznos hranjivih tvari9. Imigracija i emigracija
mikroorganizama, bilja i životinjaitd.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 32/357
24 Ekološki leksikon
120.000 kJ/(m2'd)solarna konstanta
sekundarnipotrošači
razlagači
životni procesiomogućenienergetskimtijekovima
■r
energijakojom sebiocenoza nemože koristiti
zafotosintezuneiskorištenaenergija
V Votpuštena energija
s l i k a 2.5: Vrlo pojednostavljen prikaz protoka energije u ekosustavima umjerenih klimatskihpodručja. Dnevno raspoloživa ili kemijski vezana energija prikazana je u kilojoulima po
kvadratnom metru (kJ/ m2d), vrijednosti mogu služiti samo kao gruba orijentacija. Oddnevno asimiliranih 120 kJ primarnih proizvođača po m2 biva polovica disimilirana a 60kJ vezana u biomasi. Od toga iskoriste primarni i sekundarni potrošači samo 10 posto,odnosno 6 ili 0,6 kJ (Streit, 1994.)
menata) neovisna o veličini seoskog posjeda, u kojemu je, drukčije rečeno,
prim arn a i sekundarn a pro izvodnja vremenski i pro storno odvojena. O pće
su poznate posljedice moderne tehnizirane i kemizirane poljoprivrede na
okoliš. N asup rot tom e, livade i pašnjaci, ako zbog reljefnih prilika i preko m -
jern e paše ne podliježu eroziji, odlikuju se većim bio div erz iteto m i m ogu se prom atra ti kao poluprirodni ekosustav i koji ne opte re ću ju okoliš.
Ekosustav grad, antropog eni ko pnen i ekosustav, posve je um jetna tvo-
revina. Za izgradnju i očuvanje njegovih struktura potrebne su goleme ko-
ličine raznih materijala (opeke, kamena, šljunka, pijeska, cementa, asfalta,
drva, stakla, plastike, željeza i dr.) iz bližeg ili daljeg okoliša. Prema švicar-
skim podacim a (usp. W ittig, 1995.) svake se godine po gradskom stanovn iku
unosi oko 7800 kg šljunka i pijeska, 390 kg kamenja, 630 kg cementa, 400
kg metala, 100 kg plastike, 3400 kg bilja, 120 kg ugljena, 1800 kg ulja i plina,300 kg drva itd., a iznosi oko 40 kg isušenog mulja otpadnih voda, 370 kg
čvrstoga kućanskog , 250 kg građevnog i 6 kg industrijsk og otpada, 18 kg lima
i gume i dr. Zanimljivi su, tako gledajući, podaci o postojećoj biomasi u
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 33/357
unošenje oborinama vezano u 3161biomase
K 479 kg/haCa 1976 -Mg 69 - »N 255 - "P 62 - -
gubitak ispiranjem
bioelementl u 72501tlakoličina bio elemenata koje ukupna količinabiljka može upiti bioelemenata u tlu
K 771 kg T77.1tCa 5900- 372-Mg 1003 - 79,6-
N ------ 64-p ------ 45-
biomasa stojeće sastojlna 316 ha
godišnji prirast 17,6t/ ha
prijam korijenja |
K Č M g N S P
SLiKA 2.6: Godišnja kemijski vezana energija (kJ m 2 a 1) u organskoj tvari raznih živih i neživih sastavnica 12 2-godišnje brdske bukovešume (Luzulo-Fagetum) u Njemačkoj (Runge, 1973., Ellenberg, Mayer, Schauermann, 1986.)
Z NA N S T V E NE
O S N OV E
E K OL O GI J E ,Z A Š T I T E
P R I R ODE
I OK OL I Š A
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 34/357
26 Ekološki leksikon
JSunčeva radijac ija |
PhAR oca 40%
2% kemijski vezane Sunčeve energije
bruto pri m arna pro iz vodnja60 000 k J • m 2 • a"1
54,7 %
neto prim arna p roizvodnja29 160 k J • m'2 • a 1
2,2 %
bi ljojedi630 k J • m 2 • a'1
godišnji prirast biomase15 9 6 0 k J m '2 a ' 1
41,7 % sjemenje420 k J • m'2 • a 1
1,4 %
razlagači10 100 kJ • m 2 • a 1
sastojinski otpad12 150 k J • m *a'1
mesojedi63 k J • n f2 • a '1
saprofagi
trajni humus610 kJ • m 2 • a 1 mesojedi
sl ika 2.7: Godišnji potrošak nekih bioelemenata za prirast fitomase (lijevo) i njihovagodišnja cirkulacija (kg/ ha) u šumskom ekosustavu hrasta kitnjaka starom 117 godina spodstojnim slojem lijeske (Corylo-Quercetum petraeae) u Belgiji (Duvigneaud, 1974.)
milijunskom gradu Briselu. Bilje na gradskoj površini teži primjerice oko
750.000 tona što iznosi 91,50 posto ukupne biomase: ljudi 7,16 posto, gliste
0,97 posto, sve ostale životinje 0,61 posto, a oko 100.000 pasa i 250.000
mačaka 0,09 posto (Kalusche, 1995.). G rad je ovisan o nep rekid no m un osu
golem ih količina prima rne i sekund arne energije (pri čemu se jed na trećina
po prilici troši u kućanstvu, druga u industr ij i, treća u pro m etu). Računa se
da sveukupna potrošnja vode, koja se crpi u bližem i daljem okolišu, iznosi
po glavi stanovnika više od 600 1 na dan. Sustav j e nadalje ovisan o uvozu
raznovrsne hrane iz raznih dijelova svijeta i importu raznih sirovina i pret
p rodukata za posto jeću in dustr iju. N a slici 2.11. shematski su prikazani unos
i iznos energije i tvari, kao i onečišćenost gradske troposfere, a na slici 2.12.
prikazane su re la tivne pro m je ne tem perature , zračne vlage i koncentracija
ispušnih plinova u pojedinim gradskim četvrtima. U usporedbi s gradskim
okolišem , u gradu je atmosfera 10 puta onečišćenija, zračna vlaga 6 do 8 posto
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 35/357
ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA 27
slika 2.8 : Važnije etape progresivne sukcesije i retrogresije u mediteranskom područ
ju hrasta crnike (Quercetum ///c/s); A =
eumediteranska vazdazelena šuma panja-ča (makija) hrasta crnike, B = pretežnovazdazelena šikara (garig) sastavljena odheliofitnih grmova i polugrmova, C = eu-mediteranski suhi travnjak ili kamenjarskipašnjak. Erozija tla koja već tisućljećimaprati retrogresiju, i koja se u predočivimrazdobljima može promatrati kao nepovratna, mijenja brzinu i tijek progresivne sukcesije
niža, prosječna godišnja temperatura viša 0,5 do 1,5°C, a maksimalne tem-
perature više 3 do 10°C. N ova, vrlo pozit iv na pojava je s t ta da u pre dgra đim a
velegradova koji su okruženi mehaniziranim i kemiziranim agrosustavima
raste na vrlo izn enađ ujući način biološka raznovrsnost. C ijeli niz ug rožen ih
bil jn ih i životinjskih vrs ta nalaz i tu svoja nova prebivališta.
Prostorna raščlamba morskih ekosustava, koji zauzimaju 71 posto Zem
ljine površine, m no go je teža je r iz m eđu n jih n em a tako zamjetljivih granica
(ekotona) kao u k opn enih ekosustava. U m orskim životnim prostorim a sve je sa svim e povezano, bil jne i životinjske vrs te — ako nije riječ o sta novni-
cima morskoga dna — podvrgnuti su velikim migracijama. Zbog toga seekosustavi razgraničuju na o snovi topografskih i zem ljopisnih značajki m o r-
skog dna, na tem elju du binsko g prodora Sunčevog svjetla i opskrbe prim ar
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 36/357
28 Ekološki leksikon
s l i k a 2.9: Shema ekosustava jezerca. 1 = fitoplankton (Navicula, Scenedesmus, Pando- rina, Closterium, Cosmarium, Oscillatoria), 2 = zooplankton (Gammarus, Cyclops, Da- phn ia, Limnaeus, Planorbis), 3 = grabežljivi kukci i njihove ličinke (Dytiscidae ), 4 = šaran(Cyprinus carpio), 5 = štuka (Esox //c/us), 6 = ličinke Chironomidae a, 7 = bakterije(Duvigneaud, 1974.)
nih proizvođača mineralnim tvarima (fosforom i dušikom). Prema dubini
morskoga dna (bentala) dijeli se morski prostor u litoral (obalno područje,
kontinentalna podina, šelf, do dubine od 200 m), batijal (kontinentalni
strmina između 200 i 3000 m), abisal (3.000 do 6.000 m) i hadal (> 6.000
m). Horizontalno, po udaljenosti od kopna, dijeli se morsko područje u
neritičko (obalno) i pelagičko područje (pelagijal, otvorena morska pučina).
Vertikalno se mogu oba podijeliti na eufotičku (epipelagičku zonu ili fital),
površ in ski sloj koji je prožet sv je tlom i u kojem se odvija biljna pro izvodnja ,
i afotičku zonu (afital) ispod točke kompenzacije, u dubini u kojoj je pri
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 37/357
ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA 29
tvorba nakupinagline i humusa
odavanje tvari
slika 2.10: Shema agrarnog ekosustava u kojem se tlo obrađuje, gnoji anorganskim iorganskim gnojivom i u kojem se korov i štetnici suzbijaju herbicidima i insekticidima.Tijekovi energije i tvari između sastavnica (-») i tijekovi hraniva (->); u debelim okvirimanaznačene su ljudske djelatnosti a njihovi utjecaji označeni su strelicama s neispunjenimšiljčičem. U tankim okvirima na donjem dijelu grafikona naznačeni su utjecaji pedoflore ipedofaune (Bick, 1989.)
m arna p roizvodnja svedena na nulu , u kojoj je intenz itet Sunčeva svjetla pao
na 1 posto (u usp oredbi s intenz itetom na površini vode). Već prem a stup njueutrofikacije ona doseže do dub ine od jed no g m etra do 150 metara. N a njuse nastavlja slabo osvijetljena, tamnoplava, disfotička zona, koja dopire dodub ine od 200 m , pa je u njoj još mog uća optička orijentacija m orskihživotinja. Još dub lje n adovezuju se mezopelagička zona ili mezope lagijal (200m do 1000 m), batipelagička zona ili batipelagijal (1000 m do 4000 m) iabisopelagička zona ili abisopelagijal (> 4000 m).
Po svojoj građi i funkcijama, protoku energije, kruženju tvari i informa-
cijskim sadržajima morski ekosustavi podliježu istim zakonitostima kao ikopneni (v. si. 2. 13.). Ipak, zbog velike mobilnosti biljnih i životinjskih vrstau go lemom vod eno m prostoru, m ožem o ih raščlaniti samo na osnovi njiho
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 38/357
s l i k a 2.11: Grad kao ekosustav. Shema unosa i iznosa tvari i energije (Wittig, 1995.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 39/357
zaselak industrijsko | | gradsk a podr učje par k je zg ra
novačetvrt
par k stambeno
po dručješport.tereni
naselje uzelenilu
šuma
L i f ž 1 Ml(X
i f temperatura
:r;J :V>;
oborine površ in sk i od to k
isparivanje ------------- . .
vlažnost zraka ~ ‘V~ ‘
vezanje C 02
emisija S02 --------------
emisija CO r r ------
potrošn ja en er gi je
rekreacija /
s l i k a 2.12: Shema gradske strukture Brisela i relativna opterećenja okoliša (Duvigneaud, 1974.)
Z NA N S T V E NE
O S N OV E
E K O
L O GI J E ,Z A Š T I T E
P R I R ODE
I OK OL I Š A
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 40/357
32 Ekološki leksikon
-200m
slika 2.13: Vrlo pojednostavljen prikazhranidbene mreže u eutrofnom obalnom morskom području. Crna strelica:hranidbeni lanac; svijetla strelica: tokmrtve organske tvari; crtkana strelica:tok biljnih hraniva. 1 = autotrofno bilje,2 - fitofagi i saprofagi, 3 = karnivore1. reda, 4 = karnivore 2. reda, D =destruenti (Schnese, 1984.)
va topografskog i zemljopisnog položaja (epipelagijal Južnog Pacifika, bati
pelagijal Arktika i si.).
Hrvatski akvatorij pripada najvećim dijelom neritičkom, litoralnom po-
dručju. Tek na srednjim dijelovima Jadranskog mora, zapadno od otoka
Jabuke i jugoistočno od Lastova dubine su veće od 200 m; to je dakle
podru čje batijala odnosno batipelagijala.
N a koncu naglasimo još jednom , ekosistemi su osnovne organizacijske
je dinice prirode, u kojoj su živa bića i njihov neživi okoliš prostorno i
vremenski integrirani protokom energije i kružnim tokovima tvari, te koja
posjeduje za nju svojstvene inform acijske sadržaje, sposobnost sam oorg ani
zacije, samoobnove i samoodržanja. Kopneni ekosustavi reguliraju vodne
resurse u krajoliku, pripomažu tvorbu tla i štite ga od erozije, proizvode
hra nu za bilje i životinje, filtriraju atmosferu i aku muliraju štetne tvari, vež u
ugljkov dioksid i proizvode kisik, ublažavaju temperaturne razlike na po-
vršini Zemlje i pridonose stabilnosti klime, sadržavaju korisne i za čovjeka
upotrebljive kemikalije, tvore biomasu za razne potrebe, živuće su genetske
banke, pokazatelji su zdravog okoliša, služe za rekreaciju i čine u svakom
pogledu našu nenadoknadiv u prirodnu baštinu. M orski ekosustavi kolijevka
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 41/357
ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA 33
su života koji posjeduju golemo bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta i koji
velikim dijelom uvjetuju klimatske prilike na Zem lji.
Sve veću važnost i aktualnost sinekologije dok um entiraju m eđu ostalim
i nova publikacija U N D P a et al. (2000.) »World Resources 20002001,People and Ecosystems: T he Fray ing W eb ofLife«, novi dvomjesečni časopis
»Ecoystems« (Springe rVerl., N ew York) i novi projekt »M illenium Ecosy
stem Assessment (MEA)« potaknut odlukom Generalne skupštine Ujedi-
njenih naroda u rujnu 2000. godine.
Krajobrazna ekologija
Termin krajobrazna ekologija (»Landschaftsokologie«, engl.: »landscape ecology«) uveo je u zn ano st njemački geograf C. T roll god ine 1939., u vrijem e
kad se zemljopisni prostor počeo proučavati na osnovi aerofotosnimaka itako dobivene informacije služile su za razne potrebe. Isti autor (1968.)definira novu znanstvenu disciplinu kao »studij svih u određenom krajo
braznom prostoru posto jećih m eđusobnih i složenih odnosa izm eđu život-
nih zajednica (biocenoza) i stanišnih prilika« (»das Studium des gesamten in
einem bestimmten Landschaftsausschnitt herrschenden komplexen Wirkungsgefge zwischen den Lebensgemeinschaften /Biozonosen/ und ihrenUmweltbedingungen«), Zbog lakšeg prijevoda na engleski i druge jezike predlaže C. T ro ll (1970.) isto značni term in »Geookologie« (engl.: »geoeco
logy«). Isto bi se tako krajobrazna ekologija mogla označiti kao znanost koja
se bavi živim i neživim sastavnicama krajobraznog prostora i njihovim
m eđu sobn im ovisnostima. Nadalje, kao znanost o strukturn im i funkcional-nim osobinama određenog zemljopisnog prostora, o izgledu, rasporedu,
građi i međusobnim utjecajima raznooblikovanih antropogenih, poluprirodnih i prirodnih ekosustava, kao znanost o mnogostrukom prostornovremenskom spletu sastavnica atmosfere, litosfere, pedosfere, hidrosfere i bio-
sfere. K rajobrazna ekologija je m ultidisciplina rna integrativna z nanost kojase za specifične p otrebe p ros torn og u ređen ja, zaštite okoliša ili zaštite prirode
služi postojećim podacima raznih znanstvenih disciplina i ciljano provodi ili potiče određena istraž ivanja u zem ljopisnom prostoru . O na je uvijek nanovo
osebujnim prilikama životnog prostora i istraživačkim ciljevima prilagođenamješavina raznih »rubnih« područja pojedinih prirodnih znanosti (»borderline Science«), Zbog toga je mnogi autori definiraju kao multidisciplinarnointegrativno znanstveno područje (»Fachbereich«) koje je izraslo iz opće
ekologije i geografije. Kao samostalna znanost nalazi svoj identitet samo uistraživanju onih pojava i čimbenika koji prožimaju i povezuju geografski
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 42/357
34 Ekološki leksikon
prosto r, kao što su npr. pro sto rni tokovi oborinske i podzem ne vode, erozijatla, unos polutanata iz atmosfere i si. (v. si. 2.14.).
Pod krajobrazom se razumijeva obličje i ustrojstvo određene Zemljine površ ine, izgled, građa, prostorni raspored i ispre m re ženost p rirodnih , poluprirodnih i/ili antropogenih ekosustava. Po najstarijoj definiciji, koja se
pripisuje A. v. H um bold tu (1808.), kra jobraz čine »sveukupne značajke ne-
kog područja na Zemlji« (»Gesamtbeschaffenheit einer Erdgegend«). P o j.Sch m ithiisenu (1970.): »Krajobraz je sveuku pno stanje nekog pro stornoznačajnog dijela geosfere.« U tom kontekstu razlučuje K Bu chwa ld (1995.)term ine »osnovna krajobrazna jedinica« (»Landschaftliche Grun dein heit« ) i»krajobrazni prostor« (»Land schaftsraum«). Osnovna krajobrazna jedinica naj-
manja je geografski i planski relevantna prostorna jedinica koju tvori nekiekotop odnosno ekosistem. Ona npr. može imati dimenziju seoske bare (hado pov ršine od viš e km 2), a može je činiti i gradska četvrt ili šumska sastojina.Krajobrazni prostor konkretni je isječak Zemljine površine (ekosfere) sastav-ljen od raznih ekotopa (geotopa, biotopa i antropotopa), koji se od ostalihkrajobraznih prostora može prostorno kartografski i upravnoorganizacijskiomeđiti, kao predmet prostornog planiranja ili kao područje s izrazitimustrojstvom . Njego va se teritorijalna oseb ujnost obrazlaže povijesnim razvo-
jem , izgledom, funkcio nalnim osobitostim a, prirodn im i gospodarskim po-tencijalima, naseljima i privrednim djelatnostima. U tom smislu govori H.Leser (1997) o »krajobraznom ekosistemu« (»Landschaftsokosystem«). Isto
tako mog lo bi se reći da je k rajobrazni prosto r dio ekosfere, ek osistem kom pleks, saglediv životn i p rostor ili doživ ljena pro storn a stvarnost.
Kako je krajobrazni prostor središnji termin krajobrazne ekologije, evona ovo m m jestu o tom e još nekoliko riječi. Od ređe ni krajobrazni prostor ilirazlike između krajobraznih prostora opisuju se njihovim
(1) izgledom, s krajolikom ili pejsažom, s vizualnom percepcijom prostranos ti, obličja i boja (ali i dru gim osjetima i opaža jima kao što su buka ,
mirisi, aerosoli itd.);
(2) pov ijesnim razvojem koji su doveli do danas postojećih gospod arskihstruktura (poljodjelske površine, šume, naselja, ceste, željezničke
pruge, gustoća nase ljenosti, industr ijska postrojenja itd.);
(3) kartografskim prikazom prirod nih ekosustava na temelju potencijal-
no prirod ne vegetacije;
(4) građom, odnosno geomorfološkim, geološkim, pedološkim, klimat-skim, hidrološkim, florističkim, faunističkom i vegetacijskim prili-kama, ljudskim nastambam a i gospodarskim djelatnostima , na os no-vi njihova opisa, razn ih zn ans tvenih podataka i kartografskih prikaza;
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 43/357
Sunčevaenergija
toplinska '
s = podzemnia, t = atmosferski i
po vrš ins ki
granice ekotopa
stalni iznos i premještanje tvari iz ekosustava, t j— vi ši h p ol ož aj a u e ko su st av e ni ži h p ol ož aj a
kruženje tvari i proto k energije unutar i između ekosustavaodnosno ekotopkompleksa
izmjena tvari između ekosustavai atmosfere
«| _ o. prijenos tvari i informacija unutar i između ekotopa pos red stvo m ž ivih bića
Gravitacijski odtok vode prem ješta tvari. Kružni tokovi e kosustava viših položaja siromašuju. a niži postaju bogatiji.Tako se može reći da niži položaji iskorišćuju vode, a da viši opterećuju niže, na kojima se mijenja proizvodnja i koja
je takv a ov isna o vi šim p olož ajim a. Tako nas taje »sup arn ištv o« eko sustava pri opsk rbi vodo m.
sl ik a 2.15: Shema funkcionalne povezanosti raznih ekosustava na padini nekog brdskoga krajobraza (Lenz, 1999.)
Z NA N S T VE NE
O S N O VE
E K
OL O GI J E ,Z A Š T I T E
P RI R ODE
I OK OL I Š A
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 44/357
36 Ekološki leksikon
(5) funkcionalnom, vremenskoprostornom povezanošću i međusob-
nom ovisnošću raznih prirodnih i antropogenih ekosustava i njiho-
vih građevnih elemenata, prostornom podudarnošću pojedinih geo
faktora, usporedbom topografskih, geoloških, pedoloških, vegetacijskih i drugih karata, rutinskom izmjerom raznih pokazatelja kak-voće, bioindikacijom, monitoringom, izradom tablica i grafikona,
statističkim bivarijatnim ili m ultivarijatnim analizama itd.;
(6) izradom m atem atičkih simulacijskih m odela za značajne funk ciona l-
ne procese.
Prem a stupnju preobrazbe prvobitn ih prirodnih krajobraza uslijed stoljetnihili tisućljetnih ljudskih djelatnosti m ogu se krajobrazni pro stori po dijeliti na
p rirodne, poluprirodne, opusto šene, antropogene, kult iv irane, agra rne, in-
dustrijske i urbane. Tamo gdje šume nisu posve degradirane, gdje se prirod-
no obnavljaju i zauzimaju velike površine, govorimo o prirodnom krajobrazu.
N asup ro t to m e, poltiprirodni krajobraz ili kultivirani (predindustrijski) krajobraz
sastoji se od ostataka visokih šu m a, panjača, šikara, košnica, pašnjaka, oranica,voćnjaka, povrtnjaka, naselja i manje ili više prirodnih vodotoka, drukčije
rečeno, od poluprirodnih ekosustava koji su postupno oblikovani potiskiva-njem šuma. Na golemim površinama ogoljeloga krša, u obalnom području
i na otočju, najčešće govorimo o devastiranom, sječom, pašom i erozijom
opustošenom (predindustrijskom) krajobrazu. Ostala poljoprivredna područja u
unu trašnjosti zem lje svrstavamo u agrarni krajobraz, m anja područja u kojima
prevladavaju in dustr ijska postroje nja u industrijski krajobraz, a veće gradske površin e u urbani krajobraz.
Ciljevi i zadaće istraživanja tih raz nov rsnih krajobrazn ih p rostora jesu:
— opis, analiza i kartogra fski prikaz p rirodn ih i a ntropogenih ekosustavau određenom krajobraznom prostoru, posebice za potrebe prostor-no g planiranja, na osnovi razn ih izabran ih pokazatelja njihov ih stanjai prostornovremenskih zbivanja;
— pro cje na p rirodn ih i gospodarsk ih sadržaja (potencijala );
— ocje na stupnja prirodnosti terestriČ kih i akvatičkih kra jo braznih eko-
sustava i krajobraznih prostora na temelju vegetacijskog pokrivača iliživotn ih zajednica;
— prosto rn i prikaz glavnih izvora, vrs ta i stu pnja onečišćenja usli jedraznih ljudskih djelatnosti;
— prosudba kakvoće, stu pnja opterećenosti i onečišćenosti pojedinih
sastavnica ili dijelova krajobraznog prostora, prilog objašnjenju u zr o-ka i posljedica; analiza rizika;
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 45/357
ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA 37
— pro cje na utjecaja na okoliš (P U O ) novih industrij skih i drug ih obje-kata prije njihove gradnje;
— pro cje na prekogra ničnog unosa štetn ih tvari;
— m onitorin g; pra ćenje kakvoće, opte re ćenja i onečišćenja ti je kom vre-mena;
— iz rada sim ulacijskih m odela za prosto rno pre m ještanje tvari (vode,erodiranoga tla, kemikalija i si.);
— obra zlo ženje po trebnih adm inistr ativ nih m je ra i tehničk ih ure đaja zazaštitu okoliša;
— zaštita prirode (ugroženih vrs ta , živ otn ih zajednica, ekosustava i po- jed in ih krajo braznih pro stora);
— dokaz i prikaz raznih v rem ensko prosto rn ih kauzaln ih odnosa poje-
dinih ekofaktora, numerički opis raznih zanimljivih prostornovremenskih procesa, nalazi interesantnih pojedinosti u građi živih i ne-živih dijelova u okviru pojedinačnih specijaliziranih istraživanja;
— uspostava svestranog i svim a dostupnog inform atičkog sustava za
potrebe p rosto rnog ure đenja , zaštite okoliša i zaštite prirode.
Kao primjer prikazanje na slici 2.15. postupak znanstvene analize: od prikupljanja , priprem e, obrade, spre m anja i analize raznovrsnih rele vantnih
podataka do iz rade m odela , ocjena i pro cje na za donošenje upravnih i poli-tičkih odluka, o uređenju i očuvanju krajobraznog prostora i njegovih sa-stavnica koje su od općeg interesa. P ože ljan je svekoliki kvantitativan opis
krajobraznih prostora i njihov kartografski prikaz u raznim mjerilima na što
informativniji i razumljiviji način. Pri tome se ne zaboravljaju ni estetskeznačajke krajolika.
Krajob razna ekologija je teorijska osnova zaštite okoliša, zaštite prirode , p ro sto rnog uređenja i t ra jn o održ iv og društvenogospodarskog razvitka, te š-
ko izbrisiv zapisnik posljedica svih naših djelatnosti u životnom prostoru, podsje tnik i znanstv eno obrazlo žena opom ena naših etičkih obveza pre m a prirodi.
Globalna ekologija
Globalna ekologija (planetarna ekologija, holekologija ili ekosferologija)
znanstveno je područje koje se bavi dom aćinstvom prirode n a Zem lji, us troj-
stvom i funkcionalnim osobitostima ekosfere, građom i međusobnim ovis-nostima žive i nežive prirode (si. 2.1).
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 46/357
38 Eko loški leksikon
skupljanje podataka p rip rem a podata ka obrada poda taka
polirani podaci
posto jeće karte topografske geološke hidrografske pedološke vegetacijske i dr.
podaci av ionskih i
satelitskih snimaka način korišćenja;~ vegetacijski po-
krivač; reljefni oblici i dr.
rezultati sustavnogznanstvenog monitoringa
sporadična specija-lizirana znanstvena
istraživanja i si.
po vi jesn e karte ,crteži i fotografije
ekološka ban ka banka po- modela
statistička anali- d atak aza i provjera GlSrezultati po da taka pr imam i • vizualizacija ■i>
podaci nadstiranjei kartografskih ‘I i
podataka;digitalizacija pohran jeni * tematski spe-
podaci cijalizirani simulacijski
modeli; podaci geoe ko integriramloške literature modeli
podaci ekosustav a;analiza i krajobrazni
drugi upotreb- p>> procjen a modeli;ljivi podaci pomagala za
donošenjeodluka
korisnici
znanstvenici
urbanisti
prostorni planeri
lokalni iregionalni po litičari
analize/ocjene i procjene/scenariji
s l i k a 2.16: Skupljanje, obrada i prikaz podataka krajobrazne ekologije u obliku modela(Leser, 1997.)
Ekosfera se sastoji od biosfere, atm osfere, hidros fere, litosfere i pedosfere(si. 2.17.). Svaka se od njih može se dalje rastaviti u niz podsustava, u niz
međusobno isprepletenih građevnih dijelova, čimbenika i procesa, koji su u
najužoj vezi i s onim a ostalih kom partim enata. T o je nedjeljiva, dinam ična,
vrlo složena, prostornovremenski povezana i u tokovima svojih unutarnjih
zbivanja teško saglediva cjelina. Svako mjesto na površini Zemlje ima svoje
osebujno ustrojstvo, specifičnu geofizikalnu i ekološku konstelaciju sastav-
nih dijelova, izvrgnutu i podv rgnutu p ovratnim i nepov ratnim vreme nskim
prom jenam a. O ne m ogu bit i prirodne ili ih izaziva čovjek, pa se u tomopćenitijem smislu govori o »globalnim promjenama« (»global cliange«). Globalni
okoliš (»global environment«) definira se kao planetarni prostor u kojem se
zbivaju utjecaji između prirode i svjetskoga stanovništva, kao cjelokupnost
svih njihovih m eđu sobn ih p rostornov rem ensk ih utjecaja i ovisnosti.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 47/357
ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA 39
s l ik a 2,17: Ekosfera kao globalni sustav i njezine sastavnice. Svaka točka na Zemljinojpovršini ima sebi svojstvenu prostorno-vremensku konstelaciju strukturno-funkcionalnihsvojstava
Ekosfera, tj. površina planeta Zemlje nastanjena biljem, životinjama i
ljudim a, sastoji se od različitih akvatičkih i terestričkih megaekosustava, a ovi
opet od mnogobrojnih bioregija i lokalnih ekosustava. Dobar pregled glo-
balnih životnih prilika pružaju nam te re str ički zonobiom i, koji se opisuju na
osnovi građe klimazonalnog, poten cijalno p rirod no g vegetacijskog pokrivača
(si. 2.18.).
Sa sve većim porastom svjetskog stanovništva, nekontrolirano rastućom
potrošn jom energ ije i sirovina te sve većo m onečišćenošću tla, vode i zraka,
čovjek ugrožava globalno ne samo opstanak preostalih prirodnih i polupri
rod nih ekosustava nego i vlastitu egzistenciju. Z bo g toga se danas u središtu
pozornosti globalne ekologije na laze nekontrolirani ra st svjetskog sta nov-
ništva, antrop oge ni staklenički učinak, pro m jene oceansk ih strujanja, global-ne klimatske promjene, razgradnja stratosferske oz;onske ovojnice, preko-
mjerno iskorištavanje i onečišćivanje mora, sve veća potrošnja i onečišćenost
slatke vode, krčenje šuma, degradacija i erozija tala, smanjivanje biološke
raznolikosti, sve veće razlike između bogatih i siromašnih država, naroda i
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 48/357
40 Eko loški leksikon
B
ekocentrični
očuvanje biljnih i
životinjskih vrsta uključivši njihov cjelokupni evolu- tivni razvojni potencijal
anfropocetilrieni
sigurnaopskrbazdravomhranom
očuvanjeljudskogzdravlja
odmor i |
rekreacija fu zdravom f
prirodnomokružju |
/ \? ........ame*st - —
\ \ J !
* ' i
zaštita razvojnih tijekova- procesa u eko-
1 sustavima1 - procesa u krajo
brazu- regeneracije
| ekosustava
zaštita biotskih resursa- biološke raz
novrsnosti- biotopa- genetske raz
novrsnosti
unutar vrsta
zaštita abiot- skih resursa- tla- voda- zraka
. - klime
zaštita estetskih resursa- ljepote priro
de i krajobraza
- raznolikosti- zasebnosti
A = primami ciljevi B = dopunski ciljevi
s l i k a 2.18: Zonobiomi, zonoekotoni i orobiomi Zemlje (po VValteru i Breckleu, 1991.)
društvenih slojeva, mogući sukobi radi zaliha fosilne energije i potrebnemjere za trajno održiv razvoj (v. Glavač 2001.). Jedini mogući odgovor za
rješavanje spom en utih globalnih problem a jes t Agenda 21 prihvaćena na
Konferenciji Ujedinjenih naroda za okoliš i razvoj (UNCED) u Rio de
Janeiru 1992. godine.
ZAŠTITA PRIRODE I OKOLIŠA
Zaštita prirode (engl. »nature conservation«, »nature protection«, njem. »Na
turschutz«) s trukovn o je pod ručje kojem u je zadaća očuvanje rijetkih i ug ro-ženih biljnih i životinjskih vrsta, rijetkih, ugroženih ili primjerno građenih
životnih zajednica i njihovih staništa (biotopa), preostalih, prvobitnih eko-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 49/357
ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA 41
sustava, kao i očuvanje, njega i unapređivanje krajobraznih prostora koji se
odlikuju posebnom ljepotom, biodiverzitetom, općim gospodarskim i re
kreativnim značenjem, ili koji su po svojem prostranstvu, građi i funkcijamaod opće važnosti za očuvanje biosfere.
N asupro t to m e, term inom zašti ta okoliša (engl. »environmental protec
tion«, »environmental control«, njem. »Urmveltschutz«) naziva se strukovno
podru čje koje m u je zadaća očuvanje zd ravog ž iv otn og okružja ; zaštita okoliša
određuje granice raznih vrsta opterećenja, predlaže zakonske propise, uvodi
pre ventivne i repara tivne tehničke m je re za održ anje po trebne kakvoće zraka,
vode, tla i prehrambenih proizvoda, i utvrđuje pravila u ophodnji s raznim
bio tskim i abio tskim čim benic im a životne sredine. U nje zin u kom pete nciju pripadaju npr. m je re za smanjivanje buke, kontrola pitke vode, poticaji za
smanjivanje štetnih ispušnih plinova iz industrijskih postrojenja i prometa,
kontrola kakvoće p rehra m ben ih proizvoda, zabrana proizvodnje spojeva koji
razgrađuju ozonsku ovojnicu ili nepovratno kontaminiraju postojeće ekosu-
stave, prijedlozi za provedbu osmišljenoga prosto rnog uređ enja, nadz or nad
zbrinjavanjem otpada, poticaj za primjenu štedljivih tehnologija, upotreba
obnovljivih izvora energije, provedba potrebnih mjera za ostvarenje trajno
održivog razvitka u smislu Agende 21 i dr.
Zaštita prirode i zaštita okoliša usko su povezane. Prva se više shvaća kao
biološka, a druga kao tehnička zaštita okoliša, prva više u ekocentričnom, druga
u antropocentričnom smislu. Teškoća njihova razgraničenja leži već u samoj
definiciji »prirode« i »okoliša«. To su uzroci mnogih nesporazuma koji se
očituju u upravnoj i političkoj praksi (Plachter, 1995.).
Izbor zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta, biotopa, ekosustava i krajo-
braza obavlja se na tem elju sl jedećih kriterija: (1) njihove rije tkosti, (2)ugroženosti, (3) nenadoknadivosti, (4) stupnja prirodnosti, (5) raznovrs-
nosti, (6) visokog stupnja organizacije građevnih sastavnica i funkcionalnih
procesa , (7) re prezenta tivnosti za neku regiju ili zem lju i (8) važnosti za
bio sfe ru i ekosferu . Zašti ta pri ro de nije samo pasivna, te ri to ri ja ln a i defen-
zivna, nego joj je zadaća i provođe nje p otreb nih mjera za održanje postojećeg
stanja, sprečavanje ili poticanje sukcesivnog razvoja, regeneracija nestalog,
po tisnutog ili ugro ženog, oživljavan je novih bio to pa (iskopine šl junka, po-
vršinski kopovi i si.), poticanje trajno održivog razvoja itd. No valja spome-
nuti i to da su u svijetu i u našoj zemlji mnoga šumska i močvarna područja
očuvana i stavljena pod zaštitu zbog svoje nepristupa čnosti. T roško vi izgrad-
nje cesta ili melioracija bili bi veći od gospodarske dobiti. C esto je ono što
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 50/357
42 Ekološki leksikon
je gospodarski beznačajno stavljeno pod zaštitu. Pa ipak, i to se m ora vred-
novati pozitivno!
O d oko 7500 opisanih biljnih vrsta u Hrvatskoj op isano je u Crvenojknjizi 226 rijetkih, ugrož enih , osjetljivih i izum rlih taksona. N a C rveno j listi
životinjskih svojti (u R. H. računa se s oko 24.000 poznatih vrsta) upisan je
41 takson sisavaca (Zavod za zaštitu prirode, 1994.). Kao i u drugim zem-
ljama i u Hrvatskoj još nije poznat broj vrsta. Zbog toga su taksonomska
istraživanja od primarne važnosti da bi se ustanovila i očuvala biološka
raznovrsnost, u smislu Konvencije o biološkoj raznovrsnosti (Rio de Janeiro
1992.) i drugih međunarodnih sporazuma (up. Omejec 1998., DUZO,
Ok oliš, svibanj 1999.), što ih je potpisala Repub lika H rvatska, kao i aktivnosudjelovanje u novom forumu OECD »Global Biodiversity Information
Facility (GB IF) koji je god. 2000. osnovan u K openhagen u.
TAB LICA 2.1. Zaštićene površine u Hrvatsko j
Kategorija Broj Površinakopna(km2)
Površina mora(km2)
Ukupnapovršina
(km2)
Nacionalni park 8 759 235 994
Park prirode 10 4.005 41 3.989
Strogi rezervat 2 24 24
Posebni rezervat 74 318 7 325
Spomenik prirode 80 6 6
Zaštićeni krajolik 32 405 405Park-šuma 36 79 79
Spomenik parkovne kulture 114 9 9
Ukupno 356 5.605 (9,9%) 283 (0,9.1%) 5.888 (6,7%)
U usporedbi s nekim ostalim europskim zemljama, u Hrvatskoj su
zaštićene površine relativno male (tabl. 1.). Ta ko n pr. D ansk a zaštićuje 23,8
posto svog te rito ri ja , Grčka 19,5 posto, N iz ozem ska 17 posto , Italija 16,4
posto , Španjolska 14,8 posto , a mali Luksem burg 13,6 posto.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 51/357
ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA 43
L I T E RA T U RA
Bick H. (1989): Okologie. G rundlagen, terrestrische und aquatische Okosysteme, angewandte Aspekte. G. Fisc her Veri., Stuttgart: 327 S.
Buchwald K. (1995): Landschaftsplanung als okologischgestalterische Planung. In: SteubingL., Buchwald K., Braun E., Hrsg.: Natur und Umweltschutz. Okologische Grundla-gen, Methoden, Umsetzung. G. Fischer Veri., Jena: 383402
Bundesministerium ftir Umwelt, Naturschutz und Reaktorsicherheit (1997): Umwelt po lit ik. Agenda 21. Kon ferenz der Vereinten N ationen fu r U m w elt und Entw icklungim Ju ni 1992 in Rio de Janeiro — D oku m ente. 2 Aufl., Bonn: 359 S.
D U Z O — Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša (1999): Okoliš, poseban broj, svibanj,Zagreb: 63 str.
Duvigneaud P. (1974): La synthese ecologique. Populations, Communautes, Ecosystemes,Biosphere, Noosphere. Doin ed., Pariš: 296 p.
Ellenb erg H ., Mayer R., Schauerma nn J., Hrsg. (1986): Oko system forschung . Ergebnisse desSollingprojekts 19661986. Ulmer Veri., Stuttgart: 507 S.
Glavač V. (2001): Uvod u globalnu ekologiju. Hrv, sveučilišna naklada, 2. izdanje, Zagreb:204 str.
Glaw ion R. (1999): N aturschu tzziele in der Angew andten Landschaftsokologie. In: Schneidei'Sliwa R,, Schaub D ., Gerold G., Hrsg.: Angewandte Landschaftsokologie. Gru nd la-gen und Methoden. Springer Veri., Berlin: 87105
Haeckel E. (1866): Generelle Morphologie der Organismen. Bd. 2: Allgemeine Entwi
cklungsgeschichte der O rganismen. Reim er Veri., Berlin: 462 S.Haeckel E. (1875): Natiirliche Schopfungsgeschichte: gemeinverstandliche wissenschaftliche
Vortrage tiber die Entwicklingslehre. 12 Aufl., 1923., de Gruyter: 625 S.
Kalusche D. (1995): Oko logie in Zahlen. Eine Daten sam m lung in Tabellen m it uber 10. 000Stichworten. Spek trum Ak ademischer Verlag, Heilderberg: 415 S.
Lenz R. (1999): MittelmaBstabige Raumbewertungen fur die Angewandte Landschaftsoko-logie. In: SchneiderSliwa R., Schaub D., Gerold G., Hrsg.: Angewandte Land-schaftsokologie. Grundlag en u nd M ethod en. Springer Veri., Berlin: 151168
Leser H. (1997): Landschaftsokologie. 4. Aufl., UTB 521, Ulmer Veri., Stuttgart: 644 S.
Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša. Zavod za zaštitu prirode (1994): Crvena knjiga biljn ih vrsta Repub like Hrvatske. Zagreb: 522 str.
Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša. Zavod za zaštitu prirode (1994): Crvena knjigaživotinjskih svojti Republike Hrvatske — Sisavci. Zagreb: 84 str.
Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja (2000): Prijedlog zakona o zaštiti prirode.Zagreb: 95 str.
Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja (2001): Prijedlog Strategije zaštite okolišai nacion alnog plana d jelovanja za okoliš. Z agreb: 306 str.
Odum E. P. (1971): Fundamentals ofEcology. 3. ed., Sounders Co., Philadelphia: 574 p.
Omejec J. (1998): Propisi Republike Hrvatske važni za zaštitu okoliša (stanje na dan 31. prosinc a 1996). U : LončarićH orv at et al.: Osnove prava okoliša. 2. izd ., Pravo 10,Zagreb: 265281
Plachter H. (1995): D er Beitrag des Naturschutzes zu Schu tz und E ntwicklung der Um welt.In: Erdm ann K. H ., Kastenholz H. G.: Um w elt und N aturschu tz am Ende des 20.Jahrhunderts. Probleme, Aufgaben, Losungen. Springer Veri., Berlin: 197254
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 52/357
44 Ekološki leksikon
Rat von Sachverstandigen fur Umweltfragen (2000): Umweltgutachten 2000. Schritte insnachste Jahrh un dert. M etzlerPoesch el Veri., Stuttgart: 685 S.
Riedl U. (1995): N atursch utz — Z iele, G rttnde, Wege. In: Steubing L., Buđrvvald K , B raun
E., Hrsg.: Natur und Umweltschutz. Okologische Grundlagen, Methoden, Umsetzung. G. Fischer Veri., Jena: 411436
Runge M. (1973): Energieumsatze in den Biozonosen terrestrischer Okosysteme. Scriptageobotanica 4, Gottingen: 77 S.
Schm ithiisen J. (1970): B egriff un d Inhaltsbestim m ung der Landschaft als Forschun gsobjektvo m g eographischen un d biologischen Standpunkt. Q uaestiones Geobotanicae 7: 1325
Schnese W. (1984): Okosysteme des Meeres. In: Schubert R., Hrsg.: Lehrbuch der Okologie.G. Fischer, Jena: 404446 S.
Streit B. (1994): Okologie, kurzgefaBt. Meyers Forum. B. I. Taschenbuch Veri., Mannheim:128 S.
Troll C. (1939): Luftbildplan und okologische Bodenforschung. Zeitschrift der Gesellschaftfur Erdkunde, Berlin: 241298
Troll C. (1968): Landschaftsokologie.In: Tiixen R,, Hrsg.: Pflanzensoziologie und Landschaftsokologie. Berichte Int. Symp., Cramer Veri, Vaduz: 121
Troll C. (1970): Landschaftsokologie (Geoecology) und Biogeocoenologie. Eine terminologische Studie. Rev. roum aine de geol., geophys. et geogr., Serie de geogr., T. 14: 91 8
U N P D a e t al. (2000): W orld Resources 20002001, Peop le and Ecosystems: T he FrayingWeb of Life, Elsevier Science Ltd, London: 390 p
Walter H., Breckle S. W. (1991): Okologie der Erde. Bd. 1: Grundlagen. UTB, G. Fischer
Veri., Stuttgart, 2. Auflage: 238 S.Wildermuth H. (1994): Priroda kao zadaća. Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne
baštin e, Zagreb: 297 str.
W ittig R. (1995): Okologie der Stadt. In: Steub ing L., Buchwald K., Bra un E., Hrsg.: N a tu rund Umweltschutz. Okologische Grundlagen, Methoden, Umsetzung. G. Fischer Veri.,Jena: 230260
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 53/357
P O G L A V L J E 3.
EKOLOŠKE ZAKONITOSTI
Prof dr. sc. Oskar P. Springer, Biološki odsjek
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
BIOSFERA
Svi organizmi žive u relativno uskom površinskom sloju Zemljine kugle u
tzv. ovo jnici koja se sastoji od tri sastavnice: površinskog a kru tog sloja Z em -
ljine kore — litos fe re , vodenog dijela — h id ro sf e re i nižeg sloja atmosfere
— tro p o s fe re . T e dijelove našeg planeta , koji podržavaju život, nazivamo b io s fe ro m . N aziv biosfera prvi je upotr ije bio austrijski geolog E. Suess 1875.
god ine. Da bi živi organ izmi i ljudi mogli živjeti, u pravilu po treb no je
sudjelovanje svake od tri sfere.
U lito sf e ri (pedosferi) žive brojni organizmi, naročito u njezinu po -
vršinskom sloju. Tu žive mnogobrojni mikroorganizmi, biljke i životinje.
Manje organizama živi u potpunom mraku u dubljim slojevima tla, npr. u
špiljama; tada uglavnom ovise o hrani koja im dolazi s površine.
U h id ro sf e ri život je m oguć u raznolikim pojavnim oblicima. Posebno
je bogat do one dubine do koje prodire Sunčeva svjetlost. D ubina prodiranja
svjetlosti ovisna je o prozirno sti vode, a to m ože biti do sam o pola m etra u
nekoj mutnoj rijeci, ili do 200 i više metara u bistrom moru poput našega
ju žnog Jadrana. U većim m ors kim dubin am a žive različite ribe i dru ge
životinje, ali su i one ovisne o hrani koja tone s površine mora.
U troposferi živi mnoštvo mikroorganizama, biljaka i životinja. Dio
organizama lebdi ili aktivno leti u Zemljinoj zračnoj ovojnici, ali se većina
njih mora spustiti na tlo radi hranidbe i/ili razmnožavanja. Prema tome,
biosfera se pro te že u troposfe ri samo to liko koliko su visoki org anizm i koji
žive na površini tla, tj. koliko dosežu najviše grane nekog stabla ili glava neke
životinje. Neke ptice doista lete u velikim visinama (npr. kondor) snagom
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 54/357
46 Ekološki leksikon
vlastitih mišića i nošene zračnim strujama. Ali i one se gnijezde na planin-skim stijenama.
B io sf e ra je organiziran sustav. Osn ov ni procesi u njoj imaju kružnitijek. Kemijski elementi koji ulaze u sastav žive tvari (biogeni elementi),kruže kroz biosferu od anorganskog okoliša do živih organizama i obratno.Ta b iog eo k em ijsk a k ru ž e n ja tv ari pokazuju kako je biosfera visokoorganizirana. Samoregulatornim mehanizmima postiže svoju organiziranost,održava ravnotežu i sprečava njezinu degradaciju.
U okviru stalne razm jene s okolišem živi organizm i iskorištavaju oko 50 posto sv ih kemijskih elemenata na našem planetu . N eki od tih elem enataiskorištavaju se u većim količinama kao m a k ro e le m e n ti, np r. kisik, vodik,
ugljik i dušik, a potrebe za drugim elem entima su manje ( m ik ro e le m e n ti,npr. željezo, cink, bakar). Usprkos tome, mikroelementi kao i elementi kojidolaze i tragovima od vitalnog su značenja za život.
Bitno pitanje opstanka života u odnosu čovjeka prema biosferi jest gra-nica do koje pojedina biogeokemijska kruženja i njihove kom po nen te m ogu bit i modif ic irani, ek sp loatirani ili opte re ćeni a da i dalje m ogu fu nkcio nirati.O nečišćenje okoliša djelovanjem čovjeka već je m nogo puta u pozo rilo d aj e
p rostor na kojem čovjek živi i dijeli ga sa svim drugim živim bićima, vrlo
ograničen i nije beskonačan. Nade da će se raznim tehnološkim rješenjima(npr. projekt BIOS) moći stvoriti novi životni prostori za čovjeka izvandanašnje biosfere nisu opravdane. Stoga s okolišem koji nam je dan u nasli-
jeđe i koji m ora m o predati idućim generacijama, m ora m o postu pati vrlorazumno.
EK O LO ŠK I CIM BENICI OKO LIŠA
Ekološki su čimbenici utjecajne veličine okoliša koji mogu pozitivno ilinegativno djelovati na rast, razmnožavanje i gustoću populacije nekog orga-nizma. Mogu biti različite naravi: fizički odnosno kemijski, tj. abiotički ioni uzrokovani uzajam nim odnosima m eđu organizmima, tj. b io tičk i. (tabl.3.1.)
TAB LICA 3.1. Abiotičk i i biotički ekološki čimbenici
ABIOTIČKI tem peratura, oborine i vlažnost, svjet lost , vjetar, kem ijski sastavtla, fizička struktura tla, vodni režim podloge, nadmorska visina,nagib terena, izloženost terena klimatskim čimbenicima, kemizamokoliša (zdravog i onečišćenog)
BIOTIČKI priogeni, virogeni, bakteriogeni, fi togeni , zoogeni, antropogeni
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 55/357
EKOLOŠKE ZAKONITOSTI 47
Važniji abiotički čimbenici
A b io tički e k olo šk i čim b en ici okoliša djeluju na pojedini organizam. N e-dostatak jed no g od životnih uvjeta može prouz ročiti sm rt organizma. Ako uu izobilju ima npr. Sunčeve svjetlosti, a nema dovoljno vlage, biljka nećenormalno rasti niti se razvijati, odnosno ako potraje sušno razdoblje biljkaće se posušiti. Djelovanje pojedinog ekološkog čimbenika ovisi osim o in-tenzitetu i o trajanju (ekspoziciji) i kakvoći njegova djelovanja. Cesto djelujuistovrem eno dva ekološka čimbenika ili više njih (npr. top lina i duljina danaili toplina, vlažnost i duljina dana. Kao stoje navedeno, ekološki čimbenicimogu djelovati različitim intenzitetom. Najmanji intenzitet nekog čimbeni-
ka koji uzrokuje neku posljedicu na jedinke jest ek olo šk i m in im u m , anajveći intenzitet nekog čimbenika koji može neka jedinka podnijeti jestek olo šk i m a k sim u n . Izm eđu tih rubnih vrijednosti postoji za skupine
je dink i — e k o lo šk i o p tim u m . Razmak izm eđu ekološkog m inim um a im aksim um a u okviru kojeg je moguć život pojedinog organizma nazivamoe k o l o š k o m v a l e n c i j o m .
Ekološka je valencija različita za svaki ekološki čimbenik i u pravilu jerazličita za pojedinu jedinku pa tako i za vrstu koja se sastoji od jedinki.
Ta ko đe r se valencija mijenja s dobi i s razvojnim s tupn jem u vrijeme ek spo-zicije nek om ekološkom čimbeniku. T ako je npr. osjetljivost vodoze m acarazličita na m anja k vode u razvo jnom stup nju (punoglavac) i u odrasloj dobi.Zbog tih se razloga npr. šaran ne može razmnožavati u hladnim vodamasjeverne Europe. Prenesen iz naših krajeva u hladno podneblje živi i hranise norm alno , ali m u je zbog hladnoće one m ogućena proizvod nja spolnihstanica (gametogeneza).
Ima vrsta koje imaju vrlo široku ekološku valenciju te imaju širokurasprostranjenost . To su e u r i t ro p n e (eu r iva len tne ) v rs te . Takva je pr im-
jerice bil jna vrs ta maslačak (Tamxacum officinale L.). Takve vrste nazivamo ik o z m o p o lit im a. Suprotno kozmopolitskim vrstama, postoje vrste uskeekološke valencije, tj. s te n o tro p n e (ste n o va len tne ) vrste. Tako primjericegrebenski koralji žive isključivo u toplim morima.
O ekološkoj valenciji za pojed ine ekološke čimb enike ovisi koje će vrste biljaka i životinja živjeti u nekom kraju. Treba spom enuti da se ekološk ičimbenici u nekom području mijenjaju, u novije vrijeme osobito antropo-genim utjecajem, što bitno remeti uravnotežene ekološke čimbenike (npr.
termopolucija) i time često dovodi do nestanka pojedinih vrsta u tom okru-ženju.
Važni čimbenici najčešće su i og ra niča va jući čim b en ic i jer je beznjihova sudjelovanja u ekosustavu život otežan ili nemoguć. Nepovoljnoograničavajuće djelovanje može biti uzrokovano utjecajem su p ra m a k si
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 56/357
48 Ekološki leksikon
m aln o g i / il i s u p ram in im aln o g d je lovanja nekog eko loškog čimbenika.Tak vo djelovanje (ovisno o vrem enu ekspozicije) uzroku je nepo sredn o sm rt,
a posredno uzrokuje nestanak neke populacije. Ako se te promjene dogode p lanetarno, izum iru poje din e skupin e org aniz am a (npr. dinosauri zbog kli-
matskih promjena u prošlosti) .Svaki organizam izložen je različitim d jelovanjim a brojn ih čimb enika iz
okoliša. Ako je prilagođ en tim uvjetim a nera zdv ojno je vezan za neživi i žividio okoliša. C esto u p rirodi opažamo d a na osu nčanom dijelu žive jed ne , ana za sjenjen om dijelu žive druge vrste. Taj m oza ični raspo red različitih vrsta
na ma lom p rosto ru (biocenoze) govori o ovisnosti o samo jed n om eko-loškom čimbeniku (npr. o svjetlosti) na rasprostranjenost vrsta. Primjerice,
p itom i keste n, kadulja (žalfija), kopriva ili čičak m ogu ra sti sam o na tlim a ukojima im aju po trebn u količinu dušika. Kadulja raste na tlim a u kojima osimdušika ima i kalcija. Pojedine biljne vrste rastu na kiselim, a druge na alkaličnim tlima. Vrste koje upućuju na kiselost (pH) tla su edifikatori (npr.
po je dine vrste gljiva).
Živ ot svake jed ink e ovisi o različitim ekološkim čimbenicima , o on om ekoji je najm anje zastupljen u tom staništu. T u je činjenicu zapazio i proučionjemački kemičar Justu s von Liebig (1840.) Istraživao je minimalnu potrebu
pojed in ih m inerala u tlu za ra st uzgojn e biljke. D a je prin os neke ku ltu rne bil jke (npr. pšenice) određen onim čim benikom koji se npr. u tlu nalazi um inim um u (npr. kalij) , dobro je pozn ato u poljoprivrednoj proizvodnji( L ieb igovo p r a v i lo e ko lo šk og m in im um a) . S toga os iromašenim tlimatreba dodavati prije svega one m inerale kojih ima u su bm inim alnim količina-ma, o dno sno rabe se prirodn a i um jetna gnojiva. Na protiv, štetan učinak poekosustav postiže se prekomjernim unosom umjetnih gnojiva.
Važniji biotički čimbenici
Osim nežive — abiotičke ili fizikalne okoline u pojedinom ekosustavu po-
stoje mnogobrojni prioni, virusi, mikroorganizmi, gljive, biljne i životinjske
vrste koje svi zajedno čine živi dio ekosustava ili njegovu biotičku okolinu.
Djelovanje biotičkih čimbenika u ekosustavu nije ovisno samo o sebi, nego je ti je sno vezano s abio tičkim čim benicim a. Znače nje biotičkih i abio tičkih
čimbenika u ekosustavu važno je zbog ovisnosti živih organizama o okolišu
u kojem žive. Biljke daju životinjama potrebnu hranu od koje žive brojni
nizovi b iljo je d a (h e rb iv o ra ): od kukaca i njihovih ličinaka, puževa, miševa,
voluharica, tekunica, kunića, vjeverica, zečeva, ovaca, koza, srna, jelena, go-
veda, konja do slonova. P risutnos t ili m anjak biljne hrane određu je u pravilu
rasprostranjenost životinjskih vrsta.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 57/357
EKOLOŠKE ZAKONITOSTI 49
SUNČEVA ENERGIJA
ABIOTIČKI OKOLIŠ
SVJETLO _ j g j p T O P L I N A , ^
m i
▼ PROi/ vnnani 4 \
aPROIZVOĐAČIZELENE BI U KE
KONZUMENTI
1
1RAZLACSAČ1:
^ ■SAPROBNI ORGAMIZfvl!: *- (SAPROVOR1)
s l i k a 3.i. Sumarni prikaz djelovanja različitih abiotičkih i biotičkih čimbenika
N a prv obitne nizove biljo jeda nadovezuju se nizovi m e so je d a (k a rn ivora) koji se prehranjuju biljojednim organizmima. To su veći ili manji
grabežlj ivci (predatori) . Na kraju h ra n id b e n o g n iz a ( i l i lan ca ) obično jeveća životinjska vrsta (npr. lav, tigar, kormoran, orao). Isto se tako na bi-ljojede nadovezuju nizovi kukcojeda ( insektivora) , npr . pauk, št ipavac,žaba, gušter, ptice, rovka, šišmiš.
N akon ugin uća životinja u hranidbenim la ncim a njihova se m rtva tijelarazgrađuju i njihove gradbene tvari iskoriste tzv. razlagači (razgrađivači
— d e s tru e n ti ) , prim jerice m ik ro org anizm i, ili se njim a hrane le šinari (npr. bjeloglavi sup, hijena). Pre rađeni otp adni produkti njihove probave ulaze uveliko kruženje tvari u prirodi. Od tih tvari (npr. dušikovi spojevi, ugljikovdioksid, minerali) biljke ponovno proizvode organske spojeve procesimafotosinteze, a te tvari su početna hrana biljojeda. Dio organizama uzima bil jn u i živ otinjsku hranu. T o su r a z n o je d n i o rg a n iz m i (o m n iv o ri) npr.čovjek.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 58/357
50 Ekološki leksikon
Unutar nekog ekosustava isprepleću se interesi svih potrošača hrane kojisu uključeni u hranidbene nizove odnosno u hranidbene piramide.
Osnovu svakog hranidbenog niza čine primarni proizvođači (autotrofni — foto trofni organiz mi) , koji od Sunčeve energ ije ko ja dosp ijeva na Z em ljuiskoriste dio za aktiviranje fotosintetskih reakcija i za stvaranje primarneorganske tvari iz ugljikova dioksida, vode i minerala. Stvorene organskespojeve (npr. celuloza, glukoza) iskorištavaju biljojedi kao heterotrofni or-ganizmi. Oni pripadaju u kariku potrošača (konzumenata). Biljojedimase hrane grabežljivci — me sojedi I. reda, a tim grabežljivcima njihovi n e-
prija te lji — m esojedi II. reda.P roto k organske tvari u hran idben om nizu prati i pro tok energije. Živo t-
na zajednica u ekosustavu može se normalno razvijati i održavati samo ondaako je odnos između proizvodnje hrane (asimilacije) i razgradnje tvari (di-similacije) uravnotežen, dakle ako vlada h o m e o st az a . Porem etnja u odnosuasimilacije i disimilacije može onemogućiti normalan razvoj ekosustava ilidovesti do njegova propadanja.
U svakoj biocenozi postoji velik broj najrazličitijih hranidbenih nizova.Oni su u pravilu međuovisni, jer od iste vrste proizvođača kreću posebninizovi. Isto tako većina se potrošača hrani različitim vrstama plijena (npr.
mačka lovi miševe, štakore, vrapce, golubove, guštere) (si. 3. 1.).U ekosustavu m ože doći do prirod nih porem ećaja (npr. erupcija vulka-na, prirodn e klimatske prom jene), ali i do porem ećaja uzroko van ih djelova-njem čovjeka — antropogeno djelovanje. Onečišćivanje okoliša ili uniš-tavanje pojedinih populacija organizama glavni su čimbenici nestabilnostiekosustava odn osn o narušavanja uravn otežen ih (hom eostatskih) odnosa. Uekstremnim slučajevima djelovanja na ekosustav, pa čak i djelovanjem nasamo jednu kariku hranidbenog niza, može nastupiti propadanje svih ilivećeg broja vrsta organizam a tog ekosustava. P rim jera djelovanja čovjeka na
prirodne ura vnote žene sustave im a nažalo st već podosta (tabl. 3.2.).
TABLICA 3.2. Štetni čimbenici koji remete homeostazu u ekosustavu
Fizikalni zračenje iz svemira, radioaktivno zračenje, UV zračenje,elektromagnetski smog, struja, buka, toplina, pH, tlak
Kem ijski plinovi (CO, CO2, N20x, CH4, CFCI*, SO2, O3, H2S); kovine(Pb, Cd, Hg, As, Cu); sintetični spojevi (detergencije, umjetna
gnojiva, nitrati, nitriti), pesticidi, lijekoviBiološki prioni, virusi, bakterije, gljivice, otrovi gljiva, biljaka i životinja
Društveno— gospodarski tehnološki razvoj, demografska eksplozija, razvoj prometala,ratovi, prehrana, kupovna moć stanovništva, psihološkirazlozi
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 59/357
EKOLOŠKE ZAKON1TOSTI 51
Djelovanje biotičkih čimbenika
Biotički čimbenici mogu djelovati: (a) posredno (npr. hranidbenim nizovi-
ma) i (b) neposredno (npr. komenzalizam, parazitizam, simbioza). Takvadjelovanja mogu biti povoljna (simbioza), nepovoljna (parazitizam) i neu-tralna (komenzalizam).
Brojni su primjeri sim b io z e (potpomaganja) m eđu različitim vrstama.Ako obje vrste imaju od zajednice koristi a da ne štete jedne drugima,govorimo o m u ta liz m u (npr. rak samac i moruzgva). Ako jedna vrsta imakoristi, a druga vrsta niti trpi štetu niti ima koristi, gov orim o o k o m e n z a l izm u . N aprotiv, kod pa ra z it iz m a parazit i (nametnici) žive na račun
dom aćina — dom adara. Paraziti mo gu parazitirati na površini tijela — ekto paraziti (n pr. buha, uš) ili u unutrašnjo sti tijela — endopara zit i (npr. traka-vica, metilj, glista). Paraziti u pravilu oštećuju domaćina (antibioza). Zbogtoga se povećava sm rtno st jed ink i zaraženih parazitima, što m ože imati kao posl jedicu sm anjenje gustoće populacije domaćina, ali i nametn ik a.
Brojni patogeni m ikroorganizm i napadaju po jedina tkiva biljaka, životi-nja i čovjeka te ih oštećuju i uzrokuju često i teške i smrtonosne bolesti. Tese bolesti bolesti liječe preparatima (biocidi) koji ubijaju uzročnike bolesti
(npr. mikrobiocidi, antibiotici, insekticidi, fungicidi).
Odnosi među jedinkama unutar populacije
Jedinke iste vrste međusobno su povezane brojnim i različitim odnosima. Najv ažnij i j e reprodukcijski odnos, tj. razmnožavanje. Priraštaj jedinki u populaciji nazivam o n a ta l i te to m . N ata li te t je prem a to m e čim benik rasta i povećanja brojn osti , a mortalitet (smrtnost) čimbenik nazatka svake popu-
lacije. Uravnoteženim odnosom nataliteta i mortaliteta održava se brojnost populacije sta ln om (stagnacija). Ako je m orta li te t veći od nataliteta , sm anju jese brojnost populacije, a kod nataliteta većeg od mortaliteta brojnost se
populacije povećava. Broj je d ink i neke vrs te na nekom prostoru m je rilo jegustoće populacije (izražava se brojkama od 1 — rijetka vrsta, do 5 —
veoma brojna vrsta. Opisana pravila vrijede kako za populaciju biljaka iživotinja tako i za ljudsku populaciju (demografska eksplozija!).
Populacija je skupina organizama iste vrste koja u određeno vrijeme
naseljava neko stanište i međusobno se razmnožava. Značajni su za popula-ciju: natalitet, mortalitet, reproduktivni potencijal, rast populacije, dobnastruktura, spolna struktura, prostorna struktura odnosno gustoća i raspored
jed inki u prostoru.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 60/357
52 Ekološki leksikon
Valja naglasiti da se prekobrojnim rastom jedinki smanjuje kapacitet okoliša zbog suparničkih — kompeticijskih odnosa među prekobrojnim
pripadnic im a dotične vrs te u sm islu borbe (suparniš tva) za hranu, životnosklonište ili/i spoln og partnera. Kompeticija (nadm etanje) najjači je biotičkičimb enik un uta r jedin ki iste vrste (intraspecijski čimbenik).
U pojedinim povoljnim uvjetima javlja se povreme no p rekom jerni ekspa nzivn i rast pop ulacije (npr. invazija skakavaca u Africi, poljskih miševau H rvatsko j). Isto tako u ne pov oljnim uvje tima (jaka hladnoća, suša, djelova-nje otrova iz okoliša) dovodi do redukcije broja jedin ki u po pu laciji ili
do potpunog lokalnog izumiranja populacije.
Odnosi između različitih vrsta organizama u nekom ekosustavu (interspecijski odnosi) vrlo su važni za održavanje i razvoj njihovih populacija. N pr. članovi j edne populacije hra ne se članovim a dru ge populacije (odnosgrabežljivac — plijen) ili se članovi dviju vrsta međusobno bore za istiteritorij, hranu ili zaklon, pa snažniji ili brojniji istiskuju slabije ili malobrojnije (interspecijska kompeticija).
Kom peticija radi jed no g uvjeta u okolišu m ože postati snažan supa rnikkada se u populaci ju domaćih autohtonih vrs ta ubaci unesena alohtonavrs ta. Spo m enim o primjer sjevernoameričke pastrve koja je iz naših v odo
tokova gotovo istisnula autohtonu potočnu pastrvu, naseljavanje mungosana otok Mljet koji su suzbili zmije a nakon toga se hrane ostalim životinjama(npr. kokošima).
Reintrodukcija, tj. vraćanje u ekosustav vrste koja je uništena zbognekih razloga (npr. prekomjerni lov, bolest), također može biti opasna zanovonastale ravnotežne — homeostatske odnose. N aim e, pono vno vraćena
vrsta više nema svoga prirodnog predatora, pa će ta populacija vrlo brzo posta ti pre kobrojn a (npr. re in trodukcija risa u područje Gorskoga kotara).
BIO TOP
U okviru naseljenog prostora biosfere mo gu se izdvojiti pros torno ogra-ničena p odručja koja obilježavaju p ojedine komb inacije ekoloških čim ben i-
ka. Takve osnovne topografske jedinice nazivamo biotopom i one čineživotna staništa organskih vrsta. Time se pojedini biotopi međusobno ra-
zlikuju. Oni se također razlikuju po posebnim kombinacijama mikroorga-nizama, biljaka i životinja, dakle po životnoj zajednici kojoj odgovarajuuvjeti u biotopu.
Biotop je npr. močvara, jezero, livada, šuma, more, pustinja, gdje žive uistim uvjetima različiti organizmi npr. ribe, puževi, fitoplankton, bakterije i
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 61/357
EKOLOŠKE ZAKONITOSTI 53
vod eno bilje te čine bio c e n o z u . Dakle, biocenoza je skupina jedink i (život-
na zajednica) različitih populacija koje žive u o dre đe no m staništu — bioto pu, a usko su povezane ra zličit im m eđuodnosim a, posebno m eđuodnosim a
u hranidbenom nizu. Biocenozu čine mikroorganizmi (mikrobiocenoza), biljke (f itocenoza), životinje (zoocenoza) i os tali pre dstavnic i ca rstva org ani-zama (npr. gljive).
EKOSUSTAV
Pojam ek o su sta v davno je uveden u ekologiju. Ekosustav je osnovna funk-
ciona lna eko loška jed inica koja uključuje sve fizičke, kem ijske i biološkeznačajke staništa kao i organizme koji žive u njemu (tabl. 3.3.).
Ekosustav ima četiri strukturalne komponente: anorganske tvari, orga-nizme proizvođače, organizme potrošače i organizme razlagače.
O rganizm i su u ekosustavu podijeljeni u dvije velike skupine: a u to tro fne — fototrofne (tj. proizvođače) i heterotrofne (tj. potrošače i razlagače).
U ekosustavu se mož e uspostaviti dug oročna postojana ravnoteža iz-m eđu biotopa i b iocenoze. Tada se radi o p o sto jan o m ek osu stavu . Raz-
novrsnost i složenost ekosustava povećavaju njegovu postojanost. A složeniekosustav nije samo raznovrstan u sastavu fizikalnokemijskih sastavnica biotopa, nego raznovrsnost čine i prostorni ra spore d vrs ta , veličina i genskaraznovrsnost populacija.
Ekosustav je dinam ična kategorija koja se prilagođava te uspostavlja imijenja svoj sastav u funkciji vremena povećanjem njegove postojanosti(stabilnosti). Stabilnost se postiže povećanjem raznovrsnosti u ekosustavusve do stanja tzv . ek olo ško g o p t im u m a (kl im ak sa) , odnosno do krajnjegstupnja razvitka jed no g ekosustava.
U ekosustavu može doći do postupnog zamjenjivanja — suk ce sije pojedinih živ otn ih zajednica, počevši od jednostavnijih prem a složenim a.Sukcesije mogu biti primarne i sekundarne. Pod primarnim sukcesijamarazumijeva se naseljavanje dotada nenaseljene zone, a sekundarnom sukce-sijom označujemo obnov u prije un ištenih živo tnih zajednica. Naseljavanjemnenaseljenih područja počinju tzv. pionirske vrste, uglavnom biljke kojestvaraju uvjete za postupno naseljavanje drugih biljnih vrsta i životinja (prvo biljo jeda, a nakon toga i mesojeda). D ugotra jn e poplave, požari i vulk anske
erupcije mogu uzrokovati potpunu degradaciju okoliša te će se s vremenomona obnavljati procesima ekološke sukcesije. Naravno da će pionirska i po-slije naseljena vegetacija ovisiti o klimatskim i drugim abiotičkim čimbeni-cima: je d n e vrste biljaka naselit će po dručje de vastiranih tu nd ri, a druge vrstenaselit će npr. područja tropskih vlažnih (bivših) šuma.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 62/357
54 Eko loški leksikon
Ukupnost svih raznolikih ekosustava na Zemlji naziva se biosferom.
TABLICA 3.3. Sk up ine ekosustava
Vodeni ekosustavi kopnenih voda sta jaćice, tekućice
ekosustavi mora bentoski , dubinski, obalni, pučinski
Kopneni tundra , tajga, m iješane šume, tropske šume, savane, stepe, polu-pustinje, pustinje
B I O M
Biom je skupina raznolikih ekosustava kojima je zajednička karakteristikaistoznačnost klimatskog područja. Biomi su stoga geografski pravilno raspo-ređeni i odgovaraju klimatskim regijama (npr. biom tundre u cirkumpolar
nom području, biom bjelogoričnih šuma u umjerenom klimatskom po-dručju, biom tropskih kišnih šuma u području tropske klime, biom pustinje
u suptropskim područjim a). K arakterizira ih d om inantna klimazonalna ve-getacija (npr. biom miješane šume — breze, jas ike , javora, lipe te duž riječnihobala vrba i jo ha).
Mogu biti raspoređeni i temeljem nadmorske visine odnosno dubinemora. Radi se o ve r t ika lno j ra sp od jel i bioma. U z veću nadm orsku visinu
mijenjaju se klimatski uvjeti i koncentracija kisika pa će flora odnosno vege-tacija i fauna biti prilagođene tom klimazonalnom području. S dubinommora mijenjaju se hidrostatski tlak, prisutnost svjetlosti i temperatura, (pasu primjerice na d ub ini od 11 km, brazda M inda nao kod Filipinskog otočja),
nađene dubinske vrste rakovica, rakova i svijetlećih riba.
AREAL
Pojam areal treba razlikovati od po jma biotop. N aim e, areal je uk up ni
p rostor u koje m u j e ra spro stranjena neka vrsta . Tako prim je rice lisica m ože bit i raspro stranjena u različitim bio topim a i ra zličit im bio m im a. O na jerasprostranjena gotovo u cijeloj Europi osim Islanda, Baleara, Krete i Malte.Živi u polarnim područjima, tundrama, šumama različitih tipova, otvorenim
područjim a s grm ljem , u visokoplanin skim bio to pim a, pustinja m a, stepama,a ne izbjegava ni ljudska naselja. Mogli bismo reći daje lisica kozmopol i t .
Suprotno velikom arealu pojedinih vrsta biljaka i životinja, neke vrstežive na vrlo uskom području, odnosno njihov areal rasprostranjenosti jeograničen na odre đena uža biogeografska područja. T akve vrste koje dolaze
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 63/357
EKOLOŠKE ZAKONITOSTI 55
samo na jed no m užem lokali tetu nazivamo en d e m im a (npr. dalmatinska
iglica /G eraniu m dalmaticum G. Beck). Pojedine biljke preživjele su iz ra-
zličitih razloga (npr. u usjeklinama, kanjonima) nepovoljna razdoblja iz
ple is tocena. Takve vrs te su ri je tk i i m alo bro jn i ostaci nekadašnje drevne
flore. To su reliktne vrste i l i relikti . U Hrvatskoj je to npr . velebitska
degenija (Degenia velebitica Deg. /Hayek). Životinjske reliktne vrste obično
nazivamo ži v im fosil im a, primjerice Latimerija (Latimeria chalumnae Sm ith)
jed in i živi predsta vnik sv ih izum rlih resoperk i.
EKO LO ŠKA NIŠA
M jesto i položaj koji jed na vrsta zauzima u spletu m eđ uso bn ih odnosa,
posebno odnosa prehrane u životnoj za jednici , tj. nje zin fu nkcio naln i po-
ložaj, označujemo ek olo šk om nišo m . O na obilježava mjesto i ulogu jedne
vrste u toj zajednici. Kao primjer sp om enim o brojne i raznolike vrste tvrdo
krilaca u šumskim zajednicama miješanih šuma. Međutim, svaka vrsta kor
njaša odlikuje se posebnim načinom života i igra različitu ulogu u životu
šum ske zajednice. Dakle, svaka je vrsta na neki n ačin specijalizirana i zauzim a
jed n o »planski odabrano« mjesto , odnosno posjeduje svoju ekološku nišu.Ona se može temeljiti na odabiru prostora (prostorna niša), prehrane (pre-
hra m be na ili trofička niša i/ili višep rostorna (višedim enzion alna). D vije vrste
s istom nišom izvrgnute su snažnoj konkurenciji.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Suvremeno se čovječanstvo susreće s dva temeljna problema okoliša:1 ) onečišćenjem
2 ) preko m jernim i neu m jerenim iskorištavanjem prirodn ih dobara npr.
šuma, nafte, ruda, poljoprivrednog zemljišta, vodenih dobara, poje-
dinih vrsta bilja i životinja.
U degradaciji okoliša značajnu ulogu im aju ljudske djelatnosti. R em ete
se ravno težni odn osi u eko sustavu, propadaju brojne po pulacije, a nep ovrat-
no nestaju pojedine vrste. Smanjuje se biološka raznolikost (biodiverzitet) i
nepovratno nestaje genski potencijal (genofond) izumrlih vrsta. Očuvanje
okoliša i biološke raznolikosti stoga je imperativ bez kojega čovjeku nema
opstanka na ovome planetu.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 64/357
56 Ekološki leksikon
LITERATURA
1. Chiras, D. D. (1990) Environmen tal Sience. Action fo r a Susta inabk Future, The Benja
m in/Cum m ings Publishing Com p., Redwood City, California.2. Ehrlich, P. R. and Roughgarden, J. (1997) The Science ofEcology, Macmillan, New York.
3. Liebmann, H. (1993) Ein Planet wirđ unbeivohtibar, Biologie, Bd. 3, Springer Verlag, Berlin.
4. Smith, R. L. (1995) Elements ojEcology, Harper and Row, N ew York.
5. Springer, P. O., Papeš, D., Kalafatić, M. (2001) Biologija 4, Profil, Zagreb.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 65/357
P O G L A V L J E 4.
ONECISCENJE VODA
Df. SC. Vjeročka Vojvodić, znans tveni suradnik
Ins t i tu t R uđ er Bošković, Zagreb
Raspodjela vode na Zemlji
H idros fera koja se često naziva »vodena sfera« uključuje svu vo du na Zemlji:
oceane, vodotoke, jezera, vodu u tlu, podzemne vode i vodenu paru u
atmosferi. Voda je u hidrosferi nejednoiiko raspodijeljena i prem a p rocjena-
ma na Zemlji zaprema volumen od 326.000.000 kubičnih milja. Nejednoli-kost u raspodjeli vidi se iz podataka da se 97 posto vode nalazi u oceanima,
oko 2 posto u snježnim pokrovima i ledenjacima (glečerima), 0,61 posto u
podzem nim vodama, a ostatak su vode u slatk ovodnim jezerim a, m orim a,
vlaga u tlu i atmosferi te voda u rijekama. Riječne vode s uku pn im vo lum e-
nom od 300 kubičnih milja čine samo desettisući dio hidrosfere, a zadovo-
ljavaju gotovo sve svakodnevne potrebe stanovništva na Zemlji.
U prosjek u je poljoprivreda najveći potrošač vode i na nju o tpada oko
70 posto ukupne potrošnje, industrija troši 2224 posto vode, uz napomenuda se u razvijenim zem ljama često za potreb e ind ustrije troši više od 70 posto
ukupno raspoložive vode. Na kućanstva otpada oko 8 posto potrošnje, od
toga samo 4 posto stanovnika troši 300 — 400 litara na dan, a više od dvije
trećine stanovnika Zemlje troši manje od 50 litara na dan.
Hidrološki ciklus vode opisuje njezino kruženje kroz sustave Zemlje.
Isparavanje je faza koju karakterizira prijelaz vode iz tekućeg u plinovito
stanje, a kondenzacijom vodene pare u atmosferi ponovno se na tlo vraća u
obliku kiše, snijega, tuče, mraza i rose. Oborinske vode izražavaju se za nekivremenski odsječak u stupcu vode u milimetrima.
Podaci o oborinama kao što su trajanje, obilnost i učestalost pomno se
pra te i analiziraju dugo godina. U Hrvatskoj podac i po tvrđuju povoljan
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 66/357
58 Ekološki leksikon
godišnji režim mijena i obilnosti padalina koje su u sjeveroistočnom dijelu
zemlje obilne u vegetacijskom razdoblju, a obilnije oborine na jugu zem lje
pri stižu u je sen. O dstupanja od prosjeka najčešće donose neprilike poput poplava ili suša.
Površinske vode čine rijeke ili vodotoci i stajaćice: jezera, lokve, bare, močvare,
mora i oceani te bočate vode (slatke vode izmiješane s morskom vodom).
Rijeke se u Hrvatskoj nalaze u p od ručju crnom orsko g i jadransko g slijeva, a
karakteristike reljefa, tj. uskoga primorskog dijela, planinskog i panonskog
dijela uvjetuju izgled i raspored vodenih tokova. Drava i Mura nalaze se na
sjevernoj granici s Mađarskom, zapadnu granicu sa Slovenijom dijelom čineSutla, Kupa i Dragonja, a na istoku na granici s Vo jvodinom je Dunav. N a
pogra ničnom dijelu s B osnom i Herc egovinom te ku Sava, U na i Korana a
u jad ran skom porječju gdje su tokovi isprekidani i kraći nalaze se Cetina,
Lika (ponornica ), Gacka, Krka, Mirna, N eretv a samo dijelom, te man je rijeke
Dragonja, Raša, Rječina i Zrmanja.
Ukupna površina slijevnih područja u Hrvatskoj iznosi 5,653.800 ha, a
dužina glavnih vodotoka je 6620 kilometara.
U Hrvatskoj n em a pu no jezera a najpoznatija su kraška jeze ra C rveno iM od ro jeze ro kod Imotskoga, B abino jeze ro na Velebitu i Plitvička jezera.
Vransko jeze ro na C resu je slatkovodno, a od riječnih jezera najpoznatija su
ona na području Kopačkog rita u ušću Drave i Dunava.
Podzemne vode smještene su u nepropusnim vodonosnim područjima kvar
tarnih i aluv ijalnih naslaga i najčešće su blisko povezane s riječnim sustavima,
odnosno s površinskim vodama. Ezogene podzemne vode potječu od obo
rinskih voda, nastaju otapanjem ledenjaka i snijega, pritječu iz površinskihvoda ili nastaju procesom kondenzacije. Endogene podzemne vode nastaju
u u nutrašn josti Ze m lje spajanjem vodika i kisika pri visokim temperaturam a.
U Hrvatskoj su podz em ne vode n ejednoliko raspodijeljene, ovisno o
klimatskim uvjetima i geološkoj građi. Na područjima s dovoljno oborina
podzem ne su vode bogatije vodom i dobro se obnav ljaju , a u sušnij im
pre dje lima siromašnije su vodom i zalihe vode teže se obnavljaju.
Smatra se da će podzemne vode i u budućnosti biti važni izvori za
opskrbu i ljudi i industrije, premda još uvijek nisu poznate količine raspo-
loživih zaliha je r nije jedn ostav no doći do podataka o struk turi po dze m nih
izvora, o hidrološkim svojstvima vodonosnih slojeva i o režimima kretanja
podzem nih voda.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 67/357
ONEČ IŠĆ ENJE VODA 59
Ja dransko more najveći je vod ni resurs u Hrvatskoj. Površina Jadran a iznosi
138.595 km 2 a volum en 34.997 km 3. Jadransko m ore najplići je dio S redo-
zem nog m ora i u pod ručju sjevernog Jadrana prosječna dubina je 24 — 26
metara. Palagruški prag dijeli Jadransko more na dva dijela i najdublji dio,Južno jadranska kotlina, dub ok je 1330 metara. O d Jonsk og m ora Jadran je
odijeljen O trantskim pragom du bine 741 m etar. D užina kopna uz Jadran
iznosi 3737 km, od čega Hivatska zaposjeda 1778 km (48%).
Opskrba vodom
Go spo daren je vodam a niz je kom pleksn ih djelatnosti koje uključuju i isko-rištavanje raspoloživih dobara za zadovoljavanje potreba ljudi. S obzirom na
problem e zagađ ivanja voda i okoliša, opskrba vodom postaje sve složenija i
iskorištavanje te strateške sirovine zahtijeva koncentraciju znanja i stručnog
potencijala , sustavno planiranje i is traživačke radove.
T ako đer je nu žno prim jenjivati najpovoljnija tehnološka dostignuća u
svim fazama opskrbe vodom — od istražnih radova do raspodjele vode.
Temelj opskrbe vodom prethodni su istraživački radovi površinskih i
podzem nih voda, a slijede ih geološkoh idro loška ispitivanja vodonosnog područja s podacim a o njihovu sastavu i građi.
U opskrbi vod om m anjih potrošača kao što su zaseoci i m anja naselja
zahvati su jednostavniji, a istraživački radovi uključuju obilazak terena, pri-
kupljanje podataka o po dze m nim i površinskim vodama, kopanje pokusno g
bunara, provje ru kvalite te vode i opskrb ljenosti vodonosnog sloja.
Kod složenijih zahvata koji su potrebni u organiziranju vodoopskrbe
većih naselja i gradova hidrološka istraživanja zahtijevaju pomna ispitivanja
hidroloških i hidrauličkih značajld podzemnih vodonosnih područja kao i
poznavanje fizikaln okem ijskih i bakte riolo ških svojstava vode.
Prostiranje vodonosnog područja ispituje se pomoću probnih bušotina
koje se razmještaju na temelju geološkohidrološkog kartiranja mogućeg
vodonosnog područja. U bušotine se za pokusno crpljenje vode ugrađuju
čelične cijevi (piezom etri) s otvorim a na k rajevima cijevi te se izdvaja jed an
piezom eta r iz kojega se voda pokusno crpi, tj. služi kao pokusni bunar.
Istraživanje se sastoji od određivanja statičkog stanja vodonosnog po-
dručja, tj. razine i visine stupca vode kao i kvalitete vode prema strogo
propisanim postu pcim a. U ključivanje m crpnih agregata uz neprekidno crp-
ljenje, sustav postaje dinamičan i na osnovi pokazatelja određuje se izdašnost
podzem nih vodonosnih slojeva te se zajedno s podacim a o razin i vode
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 68/357
60 Ekološki leksikon
dobivaju nizovi podataka na temelju kojih se grade karte hidroizohipsa i
određuje se sm jer podzem ne vode.
Prije izgradnje svih uređaja i pratećih objekata za vodoopskrbu pitkomvodom moraju se pomno ispitati svojstva vode jer moraju biti zadovoljenistrogi državni i međunarodni kriteriji o kvaliteti voda.
U prvoj fazi ispituju se terenskim pregledom uvjeti u kojima se vodanalazi, tj. otkriva se eventualno postojanje posrednih i neposrednih onečistača koji mogu utjecati na sanitarnu vrijednost vode. Terenska ispitivanjauključuju i istraživanja fizikalnih svojstava vode kao i skupljanje uzorakavode po određenim pravilima za daljnje laboratorijske pretrage.
Kod izgrađenih vodo opsk rbnih sustava pravilnikom se predviđa ispitiva-nje kvalitete vod e na izvorištu, vode nak on o baveznog postup ka dezinfekcije,u vodospremi i u razvodnom sustavu. Ispituju se fizikalna, kemijska, bio-loška i bakteriološka svojstva prem a strogim pravilima i prepo rukam a. T rajn o
praćenje kvalite te daje uvid u prom je ne svojstava vode nastale u ra znimstupnjevima opskrbe radi crpljenja, pripreme, spremanja i raspodjele.
Fizikalna svojstva vode koja se ispituje jes u tem pera tura, boja, m utnoća,okus i miris. Pitkost vode određuje se ispitivanjem kemijskih pokazatelja:otop ljeni plinovi ugljikov dioksid i kisik, potrošnja kisika kojom se određu jesadržaj organske tvari u pitkoj vodi, dušikovi spojevi, ostatak nakon isparavanja, željezo, mangan, alkalnost, kloridi i tvrdoća. Biološkim ispitivanjima
od ređuje se sanitarna ispravnost vode i ispituju se glavne skupine organizam au vodi, tj. biljke, životinje, plijesni, virusi i bakterije.
Uređaji za potrebe vodoopskrbe
Z A H V A T O B O R IN S K E V O D E
Za opskrbu vodom pojedinačnih kućanstava i samo iznimno za potrebemanjih sela i zaselaka grade se cisterne. Zahvat i crpljenje iz spremnika uko jem se obo rinske vode skupljaju s nakapne plohe jedno stavn i su, a cisternekao vodospreme grade se po pravilima struke.
Z A H V A T P O V R Š IN S K E V O D E
Površinske vode koje m ogu služiti za opskrbu stanovništva jes u rijeke, po -toci, jezera (prirodna i umjetna) i u posebnim slučajevima mora i oceani.Izvedba vodoopskrbnih sustava ovisi o uvjetima izvedbe i o hidrološkim itopografskim po sebno stima područja. U pravila o gradnji vod oop skrbn ih
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 69/357
ONEČ IŠĆ ENJE VODA 61
sustava pripada odabir lokacije, pa se obično izvode uzvodno od naselja, nadijelovima k orita koje nije izloženo p rocesima urušavanja obale, izbjegavajuse mjesta velikog taloženja itd. Pazi se i na temperaturne oscilacije i izbjega-vaju se lokacije gdje prijeti zaleđivanje. Prema obilježjima korita rijeke zah-vati mogu biti priobalni i obalni, mogu se izvoditi u koritu, mogu biti plu ta ju ći, potopljeni ili u fo rmi akumulacije.
Z A H V A T P O D Z E M N E V O D E
Zahvatom kroz vodonosne slojeve obavlja se dreniranje, tj. gradi se jarak donepropusnoga tla, gdje se ugrađuju provodnici vode. Drenažni sustavi se
poslije toga zaštiću ju . Z a drenaže većih dim enzija grade se tzv. galerije uv iduhorizo ntaln ih b unara koji se postavljaju cijelom duž inom vod ono snog sloja.Poseb no izvedeno dno om ogućuje otjecanje vode prem a sabirnoj građevini.U plitkim vod on osn im slojevima koji su karakteristični za područje M ed i-terana izvodi se zahvat koji se zove qanaat ili kavez. Također se izvodevertikalni zahvati plitkih podzemnih voda te kopani i bušeni bunari.
Kad se podzemna voda nalazi u dubokim geološkim formacijama, onase dovodi n a pov ršinu vertika lnim cijevima. B ušotina je okrugla i gradi se
od površine prema dnu uz obveznu zaštitu bušotine. Na dnu se ugrađujefiltar koji omogućuje protjecanje vode iz vodonosnog sloja u cijev s istimrežimom strujanja kakavje u podzemnoj vodi.
Horizontalni bunari grade se u pjeskovitom i šljunkovitom materijalu,a sastoje se od horizontalnih zahvatnih perforiranih cijevi i sabirnog bunara.
Kad je količina podzem ne vode u vod ono sno m sloju mala, obogaćuje se površ in skim vodama s pom oću posebno iz gra đenih otv ore nih bazena kojidjeluju kao taložnici. Nakupljeni mulj povremeno se uklanja prikladnim
načinom.
Dovod i raspodjela vode
Sustav za opskrbu vodom sastoji se od niza građevina, cjevovoda i uređajakojima se voda od izvorišta doprema do uređaja za obradu, zatim se uz
pom oć crpnih stan ica dovodi do vodospre me, odakle se cijevim a dovodi do potrošača. Posto je dva različita sustava za dovod vode do korisn ika: gravita-
cijski i kom bin iran i sustav. U gravitacijskom sustavu, c rpilište se nalazi nauzvisini u od nos u na područje koje opskrbljuje vod om s razinom voda kojaomogućuje protok duž cijevi uslijed djelovanja gravitacijske sile. Međutim,češće se zbog svojstava terena primjenjuju kombinirani sustavi opskrbe koji
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 70/357
62 Ekološki leksikon
rade na p rincip u tlaka i gravitacije. U nizinskim krajevima grade se vo do -
spreme na mjestu potrošnje u obliku vodotornja.
Kondicioniranje vode za potrošnju
Sirova voda iz izvora obično ne zadovoljava kriterije kvalitete potrebne zaljudsku upotrebu pa se mora kondicioniranjem učiniti prihvatljivom za
potrebne namjene. Z bog toga se izm eđu izvora i vodospre m e obično ugra-đuje uređaj za kondicioniranje vode, npr. dezinfekcija.
N a kra ju se iz vodosprem e voda dis tr ib uira do korisnika na nekoliko
načina, i to razgranatim ili kružnim sustavom.
Onečišćenost kopnenih površinskih i podzemnih voda i mora
U no šen je tvari u prirod ne vode koje narušavaju kvalitetu vode i čine jemanje upotrebljivom, a posebno za opskrbu pitkom vodom, smatra se one-
čišćenjem vode.Kiša i otopljeni snijeg ispiru iz zemlje krute čestice, bakterije, pesticide,
gnojiva, ulja i m nog e druge toksične tvari na svom pu tu do rijeka, po dze m -
nih voda, jezera i priobalnog mora. Oborinske vode mogu biti onečišćene i pri je nego što dospiju do tla j e r ispiru onečišćenja iz atm osfere . Tako su na prim jer poznate kisele oborine ili radioaktivne oborine kao posljedica pri-rodne radioaktivnosti ili su u ekstremnim slučajevima nastale zbog havarijeu atomskim centralama. Oborinske vode zajedno s onečistačima (zagađiva
lima) ulijevaju se u prirodne vode i s povećanim protokom povećavajunjihov unos u priobalno more. Dio dospijeva u podzemne vode i ovisno osastavu tla može prouzročiti veća onečišćenja podzemnih voda koje se prihranjuju oborinama ili procjeđivanjem površinskih voda.
Zagađivanje prirodnih voda oborinskim vodama ili vodama nastalimaotapanjem snijega pristiže iz velikog broja različitih rasprše nih izvora vezan ihuz svakodnevne ljudske djelatnosti kao što su poljoprivreda, stočarstvo, in-
dustrijska proizvodnja, vožnja au tom obilim a, izgradnja cesta i naselja itd. Ta
onečišćenja iz urbanih i seoskih sredina teško se mogu kontrolirati a stvarajum noštvo p roblem a je r degradiraju i ugrožavaju površinske i pod zem ne vode.
Uz raspršene izvore postoje i točkasti izvori zagađivanja kao što suotpadne vode koje se ispuštaju direktno u prirodne vode. Takvim izvorimaonečišćenja smatraju se ispusti komunalnih otpadnih voda naselja i gradova
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 71/357
ONEČ IŠĆ ENJE VODA 63
te ind ustrijske otpadne vode. Z agađivanja iz točkastih izvora lakše je nadziratii kontrolirati negoli raspršene izvore onečišćenja.
Dva su glavna tipa poremećaja ekosustava voda zbog du gotrajnog u no še-nja zagađivala: eutrofikacija i udarno opterećenje. Eutrofikacija se definira
kao proces promjene hranidbenog statusa u prirodnim vodama zbog pre-komjernog unosa hranjivih tvari antropogenog podrijetla. Smatra se daje
poljoprivredna dje la tnost glavni faktor eutrofikacije površ in skih voda. Pos-ljedica je nagom ilavanje organske tvari i prek om jerna potro šnja kisika za
njezinu razgradnju, zbog čega nastaju strukturne promjene u sastavu život-nih zajednica. Udarno onečišćenje događa se kod naglog ispuštanja otpadnevode u prirod ne vode. O dgo vor ekosustava gotovo je trenutačan i vidljiv jei
nastaje pomor riba i drugih životnih zajednica.Onečišćavanje voda u porastu je zbog ubrzanog industrijskog razvoja,
povećane potrošnje energ ije uz prim jenu sve većih količina fo silnih goriva,zbog enormnog porasta broja stanovnika i sve većih potreba za vodom
najveće kvalitete.
Zbog poremećaja temeljnih ekoloških i zdravstvenih aspekata kakvoće
voda uz poremećaje ekosustava voda i gubitak biološke raznovrsnosti, zaga-đivanja mora i podzemnih voda kao i globalnog zagađivanja voda nerazgra
divim organskim zagađivalima umire u svijetu svake godine do pet milijunaljudi od bolesti izazvanih upotrebom takve vode.
Budući da se onečišćenja prirodnih voda više ne mogu uklanjati razrjeđivanjem, tj. ispuštanjem nepročišćenih otpadnih voda u prirodne vode,
stručnjaci p redviđaju da će u m no gim zem ljama kvaliteta voda postati glavniograničavajući faktor prihvatljivog razvoja. Smatra se da će kriza poprimitiglobalne razmjere zbog gubitka prihvatljivih izvora hrane (npr. ribolov uriječnim i morskim obalnim područjima), zbog neadekvatne kvalitete voda
nagomilavat će se negativni učinci lošeg upravljanja dragocjenim izvorima ivezano uz to do enormnog porasta troškova za ozdravljenje zagađenih pri-rodn ih voda.
Pokazatelji prem a kojima se u tvrđuje onečišćenost priro dn ih voda jesu:
— fizikalni pokazatelji, tj. boja, miris , te m peratu ra i sadržaj krutih česti-ca,
— kemijski pokazatelji, tj. sadržaj organskih tvari kao što su uglj iko-vodici, ulja, masti, pesticidi, površinski aktivne tvari, npr. detergenti,sadržaj bjelančevina itd., te anorganski pokazatelji kao alkalinitet, sa-držaj klora, teških metala, dušikovih spojeva i spojeva fosfora i sum- pora , koncentracija plinova kao što su kisik i m eta n itd.
— bio loški pokazatelji: biljke, životinje , m ik ro org aniz m i i virusi.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 72/357
64 Ekološki leksikon
Najveći točkasti izvori onečišćenja su otp adne v ode koje se prem a m je stunastajanja dijele na komunalne, industrijske i poljoprivredne otpadne vode.
Te m eljno svojstvo k om una lnih o tpadn ih voda (iz naselja i gradova) jes t bio lo ška razgradljivost prisutn e otp adne tvari. O ko dvije trećine otp adnihtvari čine organski spojevi u obliku čestica raspršenih u vod i te u otopljen om
stanju s m noš tvom mikroorganizama fekalnog podrijetla, od kojih su m nogi patogeni i pote ncijaln o toksični.
Sastav industrijskih otpadnih voda ovisi o proizvodnom procesu i onemogu sadržavati nerazgradive, kao i biorazgradive sastojke. Industrijske vodemogu sadržavati teške metale, kiseline, lužine, anorganske soli, biocide, mi-neralna ulja i masti, ugljikovodike, fenole, aromatske spojeve, readioaktivnetvari i slično.
Poljoprivreda je najveći pojedinačni korisnik površinskih voda na glo- balno j razin i ijed an od glavnih uzročnika degradacije površ in skih i p odzem -nih voda erozijom i ispiranjem kemikalija iz tla. Glavni onečistači koji do-spijevaju u vode zbog poljoprivrednih djelatnosti jesu fosfor i dušik, (koji
uzrokuju štetne pojave eutrofikacije), metali, patogeni mikroorganizmi, pesticidi, soli, tragovi elemenata, kao npr. selen, sediment i drugi. Prateće
industrije za preradu i proizvodnju hrane također su bitni izvori onečišćiva-
nja voda organskim tvarima kao i akvakultura, tj. uzgoj riba i školjaka u p rirodn im vodama, što zadaje ve like pro blem e u slatkovodnim sustav im a,riječnim ušćima i priobalnim morskim zonama.
Stanje kvalitete voda u Hrvatskoj
U red ba o klasifikaciji površinskih voda, podze m ne vode i vode ob alnog m ora
u Hrvatskoj razvrstava vode prema namjeni i stupnju čistoće, u četiri vrste.Prva (I.) vrsta su vode koje su u prirodnom stanju poslije dezinfekcijeupotrebljive za piće, u prehrambenoj industriji i za uzgoj plemenitih riba.Druga (II.) vrsta su vode koje su u prirodnom stanju prikladne za kupanje irekreaciju, za športove na vodi, za uzgoj riba te se nakon posebne priprememogu upotrebljavati i za piće i za potrebe industrije koja treba čistu vodu.Treća (III.) vrsta su vode koje se u prirodnom stanju ili nakon odgovara-
jućega kondic io niranja m ogu upotrebljavati u poljoprivredi i industri ji kojane treb a čistu vodu. Č etvrta (IV.) vrsta su sve ostale vode.
Stanje kvalitete voda u Hrvatskoj različito je u različitim područjima a ponajviše ovisi o stupnju razvijenosti područja i o stru kturi industrije. Takona primjer u savskom vodnom području rijeka Sava dospijeva u Hrvatskuveć zagađena industrijskim ispustima uz njez in tok iz Slovenije (npr. otpadne
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 73/357
ONEČ IŠĆ ENJE VODA 65
vode Ljubljane, Tvornica celuloze iz Krškoga i toplinsko onečišćivanje ras-hladnim vodama Nu klearne elektrane Krško). U Hrvatskoj tome pridonose
naselja uz rijeku Sutlu, Krapinu, zatim Savu dodatno opterećuju otpadne
vode grada Zagreba kako komunalne tako i industrijske otpadne vode, anizvodno od Zagreba Sisak s cjelokupnom svojom industrijom i uglavnom
ne ob rađe nom otpad nom vodo m dod atno je onečišćuje. Iza ušća Kupe stanje je bolje, ali U n o m pristižu otpadne vode prljave in dustri je iz Bosn e i H e r-cegovine. S lijeve strane obale iz Novske i Nove Gradiške te s desne stranerijekom Vrbasom nova su opterećenja rijeke Save. N izvo dn o je onečišćujuSlavonski Brod i Bosanski Brod i do granice s Jugoslavijom dodatno još
Županja i Brčko.
Za ilustraciju, Sava se na ulazu u Hrvatsku ubraja u vrstu voda III. —IV, nizvodno od Zagreba u vrstu IV., a nizvodno od Županje u III. vrstu.Stupanj čistoće Save trebao bi prema propisima biti II. i I. nizvodno odŽupanje.
S druge strane, za primjer navodimo vodno područje istarskih sljevovačiji su vod otoc i u gorn jim tokovim a vrlo čisti, a um jereno i jače onečišćenjekarakterizira donje tokove, odnosno ušća u more. Uglavnom se nalaze uskupini voda koje čine vrste II., III. i IV. S obzirom na dijelove vodotoka,
situacija je u dalmatinskim rijekama slična, a prema stupnju čistoće uglav-nom su to vode I. i II. vrste.
Podzemne vode u Hrvatskoj nejednoliko su raspoređene, ovisno o kli-matskim uvjetima i geološkoj građi, te se nalaze dva tipa vodonosnika: Pa-nonski bazen na sjeveru i krško područje na ju gu zemlje. Po dzem ne vodeobično su dobre kvalitete zbog procjeđivanja oborinskih i površinskih voda
kroz propusne slojeve na kojima se raznim procesima — od adsorpcije do biološke razgradnje uklanja ju onečišćenja, a m ogu ih ugrozit i ispuštanja
otpadnih voda u rijeke ili u podzemlje, poljoprivredne aktivnosi, neprimje-reno gospodarenje kao što je prekom jerna eksploatacija te prom etne nezgodeu blizini vod on osn ih područja prilikom transporta različitih kemikalija. O ko90 posto vo doo pskrbe stanovn ištva i gospodarstva u Hrvatskoj vezano je za podzem ne vode čija je kvaliteta v rlo visoka i imaju stratešku ulogu u razvitkuzemlje.
U Jad ransko m ore zagađivala dospijevaju rijekama ili izravnim ispušta-njem komunalnih i industrijskih otpadnih voda. Između mnogobrojnihorganskih i anorganskih onečistača važnu ulogu ima unos čestica (sedimen-ta), koji s obzirom na svoja fizikalnokemijska svojstva bitno utječu nakruženju zagađivala i sprečavaju njihovo širenje u moru. Većina ih se vežena čestice i deponira se u uskoj zoni litorala. Zbog toga su posljedice vidljivena bioceno zam a u m anjim zaljevima i ušćima te gradskim lukama. Jadran je
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 74/357
66 Ekološki leksikon
uprkos m anjim zonama onečišćenja čisto more. Tako je usporedba k oncen -
tracija detergenata, ulja, fenola, teških metala i drugih zagađivala u moru
pokazala d a je unos u Jadran najm anji u usp ore dbi s C rn im m orem i Balti-kom.Jadran se sa svojom razvedenom obalom ubraja među najljepša mora i
uglavnom je vrlo čist. Ipak, u cijelom području najugroženije je priobalje
sjeverno g dijela Jad rana gdje zagađene vode rijeke Pada (Po) uzrok uje po javu
eutrofikacije, ponekad vrlo izraženu kad se stvaraju velike sluzave nakupine
poznate kao cvjetanje mora . T e nakupin e, koje m ogu prekriti velike m orske površ in e, nis u otrovne, ali om eta ju tu rističke dje la tnosti, ribolo v i n epovolj-
ne su za životne zajednice u moru.
Pročišćavanje voda
Održav anje kvalitete voda p reduv jet je života i razvitka, obveza je na državno j
i međunarodnoj razini, a provodi se nizom mjera i postupaka, političkih,
socioloških i pravnih, planiranjem i gospo daranjem uz prim jenu znan stvenih
metoda i tehnoloških postupaka kao i institucionalnih mjera.
Kako bi se očuvala i zaštitila kvaliteta prirodnih voda, moraju se primi- jen iti postu pci čišćenja otp adnih voda prije njihova otpuštanja .
Kod prirodnih zagađivanja, obično manjih razmjera, u vodama se odvi- jaju prirodni fi zik aln i, kemijski i biološki procesi koji održavaju kakvoću voda na
zadovoljavajućoj razini. Fiz ikaln i postupci samočišćenja su razrjeđivanje, talože
nje i cijeđenje. Razrjeđivanjem se miješaju onečišćene vode s velikim volume-
no m čiste vode, čime se pospješuje samočišćenje voda. Taloženjem se iz vode
uklanjaju raspršene čestice pa nizvodno od mjesta taloženja dospijeva čišća
voda, a u talogu se zbiva mikrobiološka razgradnja zagađivala. Nepovoljni suučinci tog procesa nakupljanje organske tvari u talogu na dnu, gdje se zbog
mikrobiološke razgradnje pojavljuje prevelika potrošnja kisika. Osim toga,kod obilnih oborina zbog bujica se talog podiže sa dna i može povećati
opterećenost vode organskom tvari. Cijeđenjem ili filtracijom zadržavaju sena porama propusnih slojeva od pijeska ili šljunka raspršene čestice iz vode,čime se ona mehanički pročišćava. Tim se procesom iz površinskih voda u
podzem lju dobiv aju podzem ne vode visoke kvalitete. Kemijski procesi kod
samočišćenja voda su procesi oksidacijaredukcija, precipitacija ili ponovnotaloženje. Važnu ulogu u kemijskim procesima imaju kiselost vode i sadržaj
otopljenoga kisika. Biokem ijsk i procesi teku uz pomoć mikroorganizama uz
prisu tn ost kisika (aero bna razgradnja) i bez pris utn osti kisika (anaero bna
razgradnja).
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 75/357
ONEČ IŠĆ ENJE VODA 67
U vodam a onečišćenima otpadom iz urba nih i ruralnih sredina kvaliteta
voda m ože se održati samo uz prim jenu različitih postupaka za pročišćavanje
otpadnih voda koji su dio kompleksnog sustava zaštite voda.Postoje četiri glavna postupka za pročišćivanje otpadnih voda:
A) Prethodno čišćenje čine uređaji za rešetanje; njima se odstranjuje krupni
otpad iz vode koji pravi sme tnje na o stalim d ijelovima u ređaja, zatim uređaj
za usitnjavanje krutog i krupnijeg dijela otpada. Postupci uklanjanja pijeska
i masnoća uz pomoć pjeskolova u prethodnom stupnju čišćenja štite crpke,
cjevovode i druge dijelove uređaja. Pijesak i masnoća skidaju se mehanički i
nakon pranja odvoze na odlagalište.
B) Prvi stupanj pročišćavanja voda uključuje uređaje za uklanjanje raspršenih
čestica iz vode postupcima taloženja, isplivavanja ili cijeđenja. Raspršene
čestice talože se zbog sile gravitacije i skupljaju se na dnu taložnika kao sirov
mulj. Prem a položaju u uređaju za obradu otpadnih voda taložnici mogu biti
p reth odni ili prim arn i, naknadni ili sekundarn i ta ložn ici, m ogu biti različitihoblika a ovisno o načinu unošenja otpadne vode mogu biti s vodoravnim ili
okom itim protjecanjem.
Dimenzioniranje bilo primarnog bilo sekundarnog taložnika temelji se
na površinskom opterećenju, a izbor oblika ovisi o veličini uređaja, raspo-
loživom prosto ru, troškovima gradnje i drugim uvjetima na m jestu gradnje.
Komunalne otpadne vode često se zadržavaju u taložniku 1 do 2 sata, što se
smatra učinkovitim vremenom taloženja. Otpadna voda nakon taložnika
istječe preko preljevnika.
U prvom stupnju pročišćivanja otpadnih voda važan je i postu pak is-
plivavanja ili flotacija kojim se odvajaju čestice krutine iz oto pin e na temelju
razlike u gustoći. Uređ aj za isplivavanje služi um jesto p reth od no g taložnika.
Prirodno isplivavanje događa se u taložniku kad tvari manje gustoće, kao
masti i ulja, isplivaju na površinu, odakle se mogu ukloniti uz pomoć pre-
grada uronjenih ispred preljeva preko kojih otpadne vode otječu na daljnju
obradu. Umjetno se isplivavanje postiže uvođenjem mjehurića zraka u ot-
padnu vodu uz prim je nu različitih tlakova radi boljeg raspršivanja zraka iučinkovitijeg isplivavanja. Postupak isplivavanja posebno je koristan u pro-
čišćavanju kom un aln ih i indus trijskih otpadnih voda s velikim sadržajem ulja
i masti. U ređaji za taj postupak manji su od taložnika, a pre dn os t im je i u
tome što se dobiva veći sadržaj suhe tvari u mulju zaostalom nakon obrade.
U ređaj se dim enzion ira pilotpo strojenjem uz poznato površinsko optereće-nje spremnika i vrijeme zadržavanja otpadne vode od 15 do 20 minuta.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 76/357
68 Ekološki leksikon
C) U drugom stupn ju obrade, koji se nađov ezuje na pre thod ni po stupak pročiš-
ćavanja ili na prvi stupanj čišćenja, uklanjaju se biorazgradive organske tvari
iz otpa dn ih voda. U uređa jima za biološko p ročišćavanje odvijaju se isti
procesi kao i kod prirodnog samočišćenja, samo ovdje ti procesi teku ubrz ano
i uz potpunu kontrolu izvana. Biološkim postupcima raspršene i otopljene
organske tvari pretvaraju se u neškodljivu biomasu, plinove i nerazgradiviostatak. U tom po stupk u glavnu ulogu im aju m ikroorganizm i koji se za svoj
rast i razvoj služe organskim tvarima iz otp adnih voda kućanstava i ind ustrijeako sadržavaju biološki razgradive organske tvari. Na kraju procesa naraslastanična masa taloženjem se uklanja kao mulj otpadne vode. Biološkim
postu pcim a pročišćavanja iz otp adnih se voda uklanja ili b itno smanju je
koncentracija organskih, dušikovih i fosfornih spojeva. Sam postupak raz-gradn je organske tvari, tj. spojeva ugljika, m ogu ć je uz p risu tno st kisika(aerobna razgradnja) ili bez kisika (anaerobna razgradnja) ili procesom bak-
terijske oksidacije i redukcije. U aerobn oj razgradnji organske tvari kon ačni p rodukti su bio loški mulj , uglj ikov dioksid , voda i nerazgradiv ostatak, a u
anaerobnim uvjetima razgradnje metan, ugljikov dioksid i voda te biomasakao i u anaerobnoj razgradnji. Djelotvornost razgradnje ovisi o sadržajuorganske tvari u otpadnoj vodi, o koncentraciji biogenih elemenata, kiselosti
i tem peraturi. U drug om stupnju obrade posebno je važno uklanjanje spo- jeva dušik a i fo sfo ra zbog njihova utjecaja na nepovoljne procese eutrofikacije u prirodnim vodama.
Proces pročišćavanja aktivnim muljem odvija se s pomoću mase živihmikroorganizama koji u otpadnoj vodi pospješuju biološku razgradnju or-
ganske tvari. U biološkom sprem niku s otpa dn om v od om nalaze se raspršeni
m ikroorgan izm i koji kisikom iz zraka koji se uvodi u sprem nik i uz m iješanje
ub rzano razgrađu ju organske spojeve. N arasla masa m ikroorganizam a odvo-
di se otpadnom vodom u naknadni taložnik i kao aktivni mulj dijelom sevraća u spremnik u novi proces pročišćavanja, a preostali se mulj prije
konačnog odlaganja odvodi na konačnu obradu.
O sim u spre m nicim a biološka razgradnja je m oguća i u prokapnicima,
tj. spremnicima ispunjenima poroznim materijalom. Na površini punilanalaze se mikroorganizmi i preko njih se slijeva otpadna voda, a zrak se radi
kisika dovodi iz istog ili suprotnog smjera. Proces razgradnje zbiva se na površ in i punila uz povećanje debljine bio loške opne zbog porasta biomase,
a u unutarnjem dijelu biološke opne stanice se razgrađuju, zbog čega seotkida biomasa s punila. Biomasa se iz spremnika uklanja zajedno s pro-čišćenom vodom. Proces biorazgradnje se na površini punila poslije toganastavlja, a aktivni mulj stvoren u prijašnjem postupku taloženja se odvaja i
dijelom vraća u prokapnik, a dijelom se odvodi na konačnu obradu.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 77/357
ONEČ IŠĆ ENJE VODA 69
Biološka razgradnja također je m oguća s po m oću biološke cjediljke, tj.
spremnika ispunjenog glinenim kuglicama velike specifične površine na ko- jim a se uz pom oć m ik ro organiz am a bio loški pročišćavaju otp adne vode. Taj
postupak je prikla dan ta m o gdje je p rosto r ograničen, j e r bio loška cjedila netrebaju velike p ov ršine za svoj rad, a kvaliteta pročišćene vode vrlo je visoka.
Postoji jo š niz drug ih rješenja za biološko pročišćavanje o tpad nih voda,
npr. lagune i stabilizacijske bare, a primjenjuju se na velikim površinama
zemljišta slabije kvalitete, no nepovoljni su u toplijim razdobljima zbogneugodnih mirisa.
Postupci anaerobne biološke razgradnje otpadnih voda primjenjuju sekod voda s visokim sadržajem organske tvari kao što su otpad ne vod e m esne
industrije, tv orn ice kvasca ili šećera. U proc esu razgrad nje bez kisika nastajem etansko vrenje i m etan proizveden procesom truljenja može se kao obnov-
ljiv izvor energije upotrijebiti za zagrijavanje spremnika.
Fizikalnokemijski postupci u drugom stupnju pročišćavanja primje-
njuju se prije ispuštanja u prirodne vode slabije pročišćenih otpadnih voda.
Uo bičajeno je da se poslije po stupka pretho dn og čišćenja prim jenjuju po-
stupci zgrušavan ja (koagulacija), pahuljičenja i taloženja. Zgušn java nje je
pro ces ukla njanja otpadnih tvari iz vode kojim se dodatkom kem ikalija
(viševalentnih kationa) neutraliziraju uglavnom negativno nabijeni organskispojevi u koloid noj formi. K oagulirane čestice mo gu se dalje taložiti i cijediti.U pah uljičenju ili flokulaciji tako đer se uz dodatke kem ikalija koloid noraspršene organske tvari iz otpadnih voda prevode u veće čestice i takouklanjaju.
D ) Treći stupanj pročišćavanja otpadnih voda primjenjuje se da bi se postigla
visoka kvaliteta vode prije otpuštanja u prirod ne vode. Fizikalnim m etod am a
kao što su cijeđenje, adsorpcija i membransko uklanjanje zagađivala postižese bistroća vode, uklanjaju se neugodni mirisi, boja i okus, mikroorganizmi
i toksične tvari. Kemijskim dodacima, ionskom izmjenom i procesima oksi-
dacije i redukcije odstranjivaju se štetni sastojci iz otpadnih voda pa se na
p rim jer taloženje m omekšavaju vode, io nskom izm jenom uklanja ju se ionimetala, a oksidoredukcijskim reakcijama voda se dezinficira, uklanjaju seželjezo i mangan ili cijanidi.
De zinfekcija je važna u svim stupnjevim a pročišćavanja je r se sm anjuje
bro j patogenih m ik ro org anizam a koji m ogu bit i uzročnic i m nogobro jn ih bolesti. T ako se osim pitke vode dezinficira i pročišćena otp adna voda prije
nego što se otpusti u prirodne vode kao i mulj preostao nakon obrade prije
kona čnog odlaganja u okoliš. D ezinfekcija vod e najčešća je klo rom i klorn imspojevima, ozo nom , brom om i jod o m a rjeđe kiselinama i lužinama. M ikro-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 78/357
70 Ekološki leksikon
organizmi se uništavaju i primjenom ultraljubičastog zračenja kao i gamazrakama. Biološkim postupcima u trećem stupnju pročišćavanja uklanjaju sei dušikovi i fosforni spojevi. Složenim procesima nitrifikacije pomoću bak-terija dušik prelazi u amonijak preko nitrita i nitrata. Zbog trošenja kisikastvaraju se anaerobni uvjeti i tada počinje denitrifikacija, tj. nitrati i nitriti
redukcijom prelaze u plinoviti dušik ili se redukcija odvija do nastajanja
amonijaka koji mikroorganizmi uzimaju za vlastiti rast i razvoj. Organskifosfor također se odstranjuje iz otpadnih voda biološkim metodama ili ke-
mijskim procesom taloženja.
Postoje i alternativni postupci i uređaji za pročišćavanje otpa dn ih vod a koji
su na nižoj tehno loškoj razini i prim jen juju kad nije potrebn a visoka kvaliteta
očišćene vode, (kao što je na prim jer pono vna uporaba vode u poljoprivredi).
Tako se otpadna voda pročišćava tečenjem po površini ili cijeđenjem kroz
slojeve, zatim akvak ulturom p om oću vo den ih biljaka ili organizama kojima
onečistači služe kao hrana. Voda se može zadržavati dulje vrijeme i u dubo-
kim spre m nicim a i služiti za natapanje polja i njiva. U spre m niku se talože
i biološki razgrađuju organske tvari iz otpadne vode.
Poslije obrade otpadnih voda zaostaju proizvodi kao što su krupni kruti
otpad, anorganske tvari: pijesak i soli, ulja i masti, organski i anorganski mulj
koji se prije konačnog odlaganja moraju preraditi da budu prihvatljivi za
okoliš. Najveći je problem obrada organskog i anorganskog mulja i ovisi u
prvom re du o m jestu odlagan ja. U obradi m ulja uobičaje ni su postupci:
zgrušnjavanje, stabilizacija, poboljšanje svojstava, kompostiranje, spaljivanje
i piroliza. Zgrušnjavanjem se povećava koncentracija krute tvari u mulju,
smanjuje se sadržaj vode a time se smanjuje i volumen otpadnog mulja.
Stabilizacijom mulja sprečava se daljnja razgradnja, a poboljšanjem svojstava
mulja smanjuje se broj mikroorganizama i uklanjaju neugodni mirisi. Kom posti ra nje m se organska tvar u m ulju razgrađuje do anorg anskih tvari i
zajedno s kon ačnim proiz vod om koji je sličan hum us no m materijalu postaje
pogodan za odlaganje na poljoprivredne površine. Sušenje , spaljivanje i pi-
roliza ubrajaju se u termičke postupke obrade mulja, a međusobno se razli-
kuju po konačnom produktu obrade. Sušenjem se uklanja vlaga, spaljiva-
njem zaostaje pepeo, a pirolizom, tj. spaljivanjem bez prisutnosti zraka,
nastaju plinovi metan, vodik, ugljikov monoksid, katran te pougljenjena
kruta tvar i pepeo. Ako se iz mulja uklone svi štetni sastojci, mulj se odlažeu okoliš, a ponekad je od koristi u poljoprivredi ili kao obnovljiv izvor
energije.
Pročišćene otpadne vode moraju prije ispuštanja u prirodne vode za-dovoljavati propisane norme o dopuštenim najvećim koncentracijama poje-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 79/357
ONEČ IŠĆ ENJE VODA 71
dinih onečistača, mora se strogo kontrolirati kvaliteta pročišćenih otpadnih
voda i neprekidno pratiti stanje prirodnih voda koje služe kao prijamnici
otpad nih voda.
L I T E RA T U RA
Gulić I.: Opskrba vodom. Izdavač: Hrvatski savez građevinskih inženjera, Zagreb, 2000.
Tedeschi S.: Zaštita voda. Izdavač: Hrvatski savez građevinskih inženjera, Zagreb, 1997.
Glavač V.: Uvod u globalnu ekologiju. Izdavač; Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša,Zagreb, 1999.
Vode Hrvatske: Izdavači: Ministarstvo vodoprivrede Republike Hrvatske, Zagreb; Javnovodoprivredno poduzeće »Hrvatska vodoprivreda« Zagreb, 1991.
Sekulić B. i Sondi. I. Koliko je Jadran doista opterećen antropogenim i prirodnim unosomtvari? Značenje sedimenta u zaštiti mora od zagađenja. Hrvatski geografski glasnik, 59,95105, 1997.
Sekulić B. and Vertačnik A. Comparison of anthropoiogical and »natural« input ofsubstancesth rou gh waters in to Adriatic, Baltic and Black Sea. W ater Research, Vol. 31, 31783182 ,1997
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 80/357
P O G L A V L J E 5.
ONECISCENJE ZRAKA
Mr. sc. Vladimir Jelavić EKONERG i UNDP, Zagreb
Uvod
Kad se govori i oneščićenju atmosfere, može se razlikovati nekoliko skupina
pitanja s o bzirom na uzro ke oneščićenja, oneščićuju će tvari, učinke i utjecaje .
N ek i problem i vezani su za utjecaje na globalnoj razin i, a neki su tipičn o
lokalnog i regionalnog tipa. Kad se govori o globalnom onečišćenju misli sena čitavu Z em lju, a govoreći o regionalno m onečišćenju, m isli se na pro stor
od n ekoliko stotina kilometara do prostora čitavoga kon tinenta. Glavne sk u-
pine problem a vezanih za onečišćenje atm osfere :
Problem Tipična razina
Globalno zatopljenje globalno
Oštećenje ozonske ovojnice globalno
Zakiseljavanje regionalno
Prizemni ozon regionalno
Disperzija otrovnih kemijskih tvari regionalno i lokalno (
Problemi onečišćenja zraka u gradovima lokalno
Pitanje globalnog zatopljenja obrađuje se u posebnom poglavlju, ovdjese prikazuju ostala pitanja. Budući da su učinci na okoliš različitih one
čišćujućih tvari m eđ uso bn o povezani, ustano vljeno je da je pristup koji prom atra in tegra ln o više tvari i m nogostruke učinke najbolji način da sekreira politika zaštite. S tim u vezi u okviru Konvencije o prekograničnom
daljinskom onečišćenju zraka (LRTAP) u vede n je tzv. »m ulti po lutant —multiefektpristup« kojim se zajednički promatraju emisije više tvari: sum
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 81/357
74 Ekološki leksikon
porova dioksida (SO 2), dušikovih oksida (N O x), amonijaka (N H 3) i hlapljivih organsk ih tvari (V OC ). T o su onečišćujuće tvari koje imaju za jedničke
štetne učinke na zakiseljavanje, eutrofikaciju i prizem ni oz on. Sličan je npr. p roblem emisija klori ra nih ugljikovodika s obziro m na ozonsku ovojn icu ina ldimatske prom jene. Bu dući da su neke onečišćujuće tvari problem oko -liša, smanjenje emisije ima višestruki pozitivni učinak. Na primjer, smanje-nje emisije CO 2 koje se provodi zbog klimatskih prom jena ujed no sm anjujei emisije SO 2, N O x i C O i time prid on osi poboljšanju stanja žakiseljavanja,troposfersko g ozon a i kvalitete zraka u u rban im sredinama. N a drugoj straniaerosoli sumpora imaju rashladan učinak u atmosferi pa smanjenje emisijeS O 2 povećava globalno zatopljenje. Prim jer m ogućeg supro tnog djelovanja
je s t npr. blago sm anjenje em isije tvari koje su preth odnik ozona, što m ožedovesti do povećanja koncentracije ozona jer je u procesu njegova nastajanjai reakcije bitan omjer pojedinih vrsta plinova. Zbog navedenog, podjele na
proble m e zaštite atm osfere ne treba prihvaćati suviše str iktn o je r posto ji preklapanje i međudje lo vanje .
U želji da se sistema tski opiše pitanje onečišćenja zraka može se poći odrazmatranja pojedinih koraka u lancu utjecaja koji su svojstveni i za drugem edije okoliša (tlo, voda, proizvo dnja otpada i slično). Postalo je don eldeveć standa rdno prom atrati pojedine vrste utjecaja kroz njihove sastavne ele-mente (si. 5.1.), a to su pokretači onečišćenja, pritisci, stanje okoliša, štetniutjecaji i odgovor politike, (tzv. SPSIR shema, EEA, 1998.).
Ka kvo a okoliša
s l i k a 5.1. Sastavnice problema zaštite okoliša (zraka) i sastava upravljanja okol išem
(EEA, 2001.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 82/357
ONEČ IŠĆ ENJE ZRAKA 75
Pokretači, onečišćenja su ljudske aktivnosti kojima se zadovoljavaju osnovneživotne potrebe: potreba za hranom, energijom, prijevozom, materijalnimdo brim a i slično. Z bo g zadovoljenja tih potreba em itiraju se štetne tvari koje
čine pritisak na okoliš. Emisijom dolazi do disperzije i transporta štetnih tvarikroz atmosferu, do povišenih koncentracija u prizemnom sloju, u stratosferi
ili do taloženja štetnih tvari, što su p o ka za te lji sta nja okoliša. Izlaganje po-većanim koncentracijama ili taloženju utječe se na ljudsko zdravlje, usjeve,
šume, materijalna i kulturna dobra. Politika zaštite okoliša mora nadzirati iliutjecati na svaki od tih koraka i aktivno djelovati, posebice u sferi pokretača,gdje se ostvaruje preventiva.
Opći cilj je svesti opterećenje okoliša ispod praga trajno podnošljivih
opterećenja, čime se om ogućuje održiv razvoj. U traženju najboljih lješenjai dobre prakse primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike (BAT) za sma-njenje emisije, pridržavanjem principa maksimalne djelotvornosti u skladu
s uloženim sredstvima.S obzirom na isprepletenost različitih problema okoliša i politike u nji-
hov u lješavanju, po željno je pojednostaviti i standardizirati ocjenjivanje sta-
nja okoliša i postignuća politike. U tom pog ledu u posljednjih nek olikogodina učinjeno je mnogo u definiranju pokazatelja okoliša, i na europskoj
razini i globalno. Ovdje se navode sustavi indikatora u okviru Europskeagencije za okoliš , EURSTATa, OECDa, Svjetske banke, UNEPa, očemu se podaci mogu naći u radu. Jelavić, 2001.) i (DSZ, 2001. ) .
Mnogobrojne procjene pokazuju da su štete izazvane onečišćenjem zra-
ka jo š uvijek zna tno veće od troškova mjera za sm anjen je onečišćenja, što
znači da se svaka uložena novčana jedinica u cilju zaštite zraka, višestrukovraća kao dobit zbog izbjegnute štete u okolišu. U tom je pogledu cilj u poli tici zaštite okoliša: što više in te rn alizirati ekste rne troškove okoliša , od-
nosno na pravedan način provesti načelo: »plaća onaj koji onečišćuje«.U nastavku se daje kratki opis pojed inih problem a okoliša s osn ovn im
informacijama o pozadini problema, pokretačima, emisijama, stanju okolišai odgovorim a. K ratkoća teksta one m ogu ćuje objašnjenje fizikalnokem ijskih
osnova procesa.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 83/357
76 Ekološki leksikon
Oštećenje ozonske ovojnice
P O Z A D I N A P R O B L E M A
Ozonskom ovojnicom smatra se sloj atmosfere od 10 do 40 lem iznadZem lje. M aksima lna koncentracija ozona pojavljuje se na visini oko 20 km ;stratosfera sadržava oko 90 posto ozona, a ostatak je u troposferi.
O zo n nastaje u go rnjim slojevima stratosfere zbog kratkovalnog Sunčevazračenja (<190 nm). Sunčevim zračenjem pretvaraju se molekule kisika(O 2) u atomni kisik (O). Atomni kisik veoma je reaktivan i reagira brzo s
molekulama kisika stvarajući ozon (O 3). U ltraljubičasto zračenje (U V) većihvalnih duljina (<280 nm) može razbiti molekule ozona u molekularni i
atom ni kisik, kao pov ratni proces naprijed opisanom . N a taj način postojidinam ička ravno teža u p roizvodnji i razbijanju ozona.
N ajveći dio ozona u stratosferi nastaje iznad tropskih krajeva, gdje jenajjače Sunčevo zračenje, odakle se globalnim cirkulacijama ozon transpor-tira pre m a polovima. Taj transpo rt je najveći u kasnu z im u i na proljeće.Zato se maksimalne koncentracije pojavljuju u proljeće, a minimalne u
kasnu jesen. U ku pn i ozon mjeri se obično D obsonov im jedinicama (DU ).O zon ska ovojnica debljine 300 D U znači da bi imala debljinu 3 m m ako bise sastojala samo od ozona pri atmosferskom tlaku od jedne atmosfere.
Stanje ozo nske ovojnice više ili m anje posljedica je prisutn osti š tetnihspojeva klora i broma. Mnogi spojevi reagiraju u nižim slojevima atmosfere
ili se otapaju u kapljicama oblaka pa tako i ne dospiju u stratosferu. Sto jedulje vrijeme raspada neke tvari, to ona više dopire u stratosferu. Tvari kojeutječu na oštećenje ozon ske ovojnice jesu: klorofluorougljikovodici (C FG ),
ugljikov tetraklorid, metil kloroform, haloni, hidrofluorougljikovodici(HC FC ), hidrobromofluorougljikovodici (HBF C) i m etilbronid.
S T A N J E
Sm anjenje ozonsk e ovojnice nije poželjno je r se time povećava U V B zrače-nje na površini Zemlje. Satelitski podaci pokazuju da se na sjevernoj hemosferi, između 40. i 50. stupnja UVB radijacija povećala 10 posto u svakihdeset godina u razdoblju od 1979. do 1992. godine (Herman et al., 1996.).
N ad E uropom je re la tivno veće povećanje iznad sjevern og i sre dnje g dijela,a upola m anje n a jug u. Najveće stanjenje ozonske ovojnice pojavljuje se naAntartici, po vrem eno i do trećine prijašnjih vrijednosti.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 84/357
ONEČ IŠĆ ENJE ZRAKA 77
Š T E T N I U Č I N C I
UVB zračenje može izazvati mnogobrojne kemijske i biološke procese koji
su štetni za ljudski organizam. U čovjeka m ože pov išeno U V B zračenjeuzrokovati rak kože, mrenu (katarakt) očiju, opekotine, ubrzano starenjekože i smanjenje otporno sti imu nološkog sustava. N e postoji jednostavn aveza izm eđu izlaganja U V zračenju i oboljenja zbog toga što različita po pu -lacija ima i različitu osjetljivost na UV zračenje. Utvrđeno je da UVBzračenje ima utjecaj na vode ne ekosustave sm anjen jem proizv odn je fitoplanktona uzrokojući štete u ranom razvoju riba, rakova, školjkaša i ostalihživotinja. Također utječe na biljke, ali se one mogu donekle prilagoditi
prom jenam a. D odatn o, U V B radijacija pospješuje kemijske reakcije u at-mosferi, pridonosi povećanju koncentracije ozona u troposferi i utječe na
produljenje živ otn og vijeka velikog bro ja spojeva, uključu jući stakleničke plinove.
S T A N J E P L IN O V A U A T M O S F E R I
Porast koncentracije tvari koje oštećuju ozonsku ovojnicu (TOOO) sma-njuje se ili su koncentracije stabilizirane zahvaljujući Montrealskom proto-kolu i njegovim dodacima. Ukupni potencijal oštećenja ozonske ovojnice uobliku klorida i brom ida u atm osferi dosegla je m aks im um oko 1994. godine,nakon toga pada zbog smanjenja metilkloroforma i ugljikova tetraklorida.Potpuni oporavak ozonske ovojnice (ako se u potpunosti budu proveleodredb e M ontrealskog protokola i njegovih am andm ana), očekuje se sredi-nom stoljeća.
E M IS IJA T O O O T V A R I
T O O O tvari služe kao otapala, rashladna sredstva, za proizv od nju pjenastihmasa, kao odmašćivači i potisni plinovi sprejeva, protupožarna sredstva (haloni) i poljoprivredni pesticidi (metilbromid).
Globalna proizvodnja C F C a u 1995. godini na razini je 10 — 20 postonjezine maksimalne vrijednosti u EU (EEA, 1998.), međut im u nek imzem ljama u razvoju kao što su K ina i Indija jo š uvijek raste (si. 5.2.). Emisijaglavnih tvari C FC 11 i C F C 12 počela je padati nakon 1974. godine zahva-
ljujući sm anjen ju u po trebe u sprejevima. T o je bila posljedica prvih spoznajada CFC tvari negativno utječu na ozonsku ovojnicu. Nakon toga proizvod-nja je po no vn o počela rasti zbog veće upo trebe u proizvo dnji pjen astih masa,u hladn jacima i u rashladn im sredstvima, a nakon 1978. godine, zahvaljujućiM ontrealsk om protokolu, počela je pon ovno padati.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 85/357
78 Ekološki leksikon
HCFC-22
SLiitA 5,2. Globalna emisija najznačajnijih tvari koje onečišćuju ozonsku ovojnicu (TOOOSpojeva), 1930. — 1995. (AFEAS, 1997.) (CFC=klorfiuorugljik; HCFC=hidrafluorougljikovodici)
Hrvatska nem a vlastite proizvodnje T O O O tvari, a njihova uporaba je
na razini od 0,06 kg po stanovn iku, što je zna tno m anje nego u ind ustrijsld
razvijenim zemljama (9,3 kg po stanovniku). To dopušta stanovite olakšice
u pogledu prestanka uporabe koje slijede iz Montrealskog protokola.
T O O O tvari koje zamjenjuju C F C spojeve, kao što je H C F C , mno gom anje oštećuju oz onsk u ovo jnicu ili npr. H F C koji ju uopće ne oštećuje, ali
je plin s ja k im stakleničkim potencijalo m.
O sim T O O O tvari i druge tvari i pojave oštećuju ozon sku ovojnicu,
kao:
— emisija dušik ovih oksida , sum pornog dio ksid a i d im a iz zrakoplovnog
prom eta
— sm anjenjem tem perature u strato sfe ri (zbog stakleničkog učin ka)
moglo bi se pojačati formiranje stratosferskih oblaka iznad polova štoima negativne posljedice na ozonsku ovojnicu
— povećana koncentracija stakleničk ih plinova m ogla bi utjecati na p ro-mjene u globalnoj cirkulaciji zraka u stratosferi, što bi moglo utjecatina ozonsku ovojnicu iznad polarnih krajeva
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 86/357
ONEČ IŠĆ ENJE ZRAKA 79
— velike vulkanske erupcije s emisijom sum pornih aerosola m ogu u t- je cati kra tk oro čno na ozonsku ovojnicu.
M O N T R E A L S K I P R O T O K O L I N JE G O V I D O D A C I
Konvencija Ujedinjenih naroda o zaštiti ozonske ovojnice potpisana je uBeču 1986. godine, a 1987. godine 47 zemalja dogovorilo se u okviru Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonsku ovojnicu da neće po-većavati proizvodnju određenih CFC tvari i halona i da će se potrošnja istihsmanjiti 50 posto do 2000. godine u usporedbi s 1986. godinom. Dodatnasmanjenja i obveze na nove tvari propisane su u tzv. Londonskim (1990.) iKopenhaškim (1992.) dodacima, a zatim ponovno Bečkim (1995.) i Montrealskim dodacima (1997.). Danas Konvencija ima 165 država članica, aKopenhašk e dod atke prihvatile su 72 države. Prihvaćanje Mo ntrealskog pro-tokola i njegovih aman dm ana rezultiralo je velikim sm anjenjem proizvodnjei emisije T O O O tvari, a time i stabilizacijom ili sman jenjem tih tvari uatmosferi. Bu dući da postoji značajan vremenski razmak izmeđ u proizvod-nje i emisije, ovisno o vrsti primjene i životnom vijeku proizvoda u kojima
se koristi, a također u vremenu koje je potrebno da dopre do stratosferskihslojeva, efekti na ozonsku ovojnicu i time na sm anjenje U V B zračenja jošnisu vidljivi.
Kao članica Montrealskog protokola Hrvatska je obvezna po stupn o uki-nu ti C F C tvari i halone do 2010. godine (H C F C do 2040. godine). T o jedeset god ina kasnije od razvijenih zemalja (zbog manje em isije po stanov ni-ku). U razdoblju od 1986. do 1994. godine potrošnja C F C a ve ćje smanjena61 posto, halona 93 posto, ugljiktetraklorida 48 posto i metilkloroforma
77,posto ( M Z O P U , 2001.) .
Zakiselj'apatije
Taložen je kiselih sastojaka, najvećim je dijelom uzokovan o em isijom sum -
pornog dioksida (S O2), dušikovih oksida (N O x) i amonijaka (N H 3), a dje-luje štetno na površinske vode, tlo i vegetaciju, što je vidljivo u propadanjušuma i vitalnosti drveća, smanjenju ribljih zaliha, smanjenju raznolikosti
bil jn ih zajednica u jezerim a i rijekama je r su osjetljive na kiselo ta loženje teu promjeni kemijskih svojstava tla. Štete su također na spomenicima kultur-no g naslijeđa i građevinama. T aloženje d ušikovih spojeva također je uz ro-kom eutrofikacije na kopnenim i vodenim ekosustavima.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 87/357
80 Eko loški leksikon
Zakiseljavanje je međugranični problem i zbog toga se jedino može
rješavati zajedničkim akcijama, najviše smanjenjem emisije iz energetskih
stacioniranih izvora i prometa.
M E Đ U G R A N I Č N I P R IJ E N O S O N E Č IŠ Ć E N JA
Spojevi SO 2, N O x i N H 3 ispušteni u atmosferu transportiraju se na velike
udaljenosti pri čemu nastaju njihove fizikalnokemijske promjene. Ti spo-
jevi dospijevaju na tlo i vegetaciju u obliku suhog ili m okrog ta loženja
ispiranjem kišom, snijegom i maglom. SO 2 i N O x m ogu oksidirati u sum
porastu ili dušičn u kiselinu, u atm osfe ri ili nakon taloženja. A m onijak N H 3može reagirati s tim kiselinama, pri čemu nastaju čestice amonijeva sulfata i
nitrata.Vrijeme raspada kiselih plinova i čestica u atmosferi ovisi o meteoro-
loškim i kemijskim uvjetima. Spojevi sumpora uglavnom se talože dva do
četiri dana nakon emisije. Oksidi dušika ostaju u atmosferi nešto dulje, ali je reakcija u dušičn u kis elinu rela tivno brza, a ta se kiselina vrlo brz o taloži
na tlo. Amonijak u čistom stanju brzo se taloži, ali sulfati i nitrati ostaju dulje
u atmosferi. N ave dene reakcije od ređu ju debljinu taloga i om ogu ćuju tran-
sport na velike udaljenosti, nekad i do nekoliko tisuća kilometara.
Glavni izvor informacija i podataka o daljinskom prijeno su kiselih sasto- ja ka je E uropski program za pra ćenje i ocjenu (E M EP) uspostavljen 1979.godine u okviru Konvencije o daljinskom prekog raničnom onečišćenju zraka
koju vodi Europsko gospodarsko povjerenstvo Ujed injenih naroda (U N E
CE).
Š T E T N I U Č I N C I
Praćenje stanja propadanja šum a po kazu ju oštećenja na više od trećine drveća
u Srednjoj i Istočnoj Eu ropi. U Hrvatskoj su u razdoblju od 1992. do 1998.godine utvrđena oštećenja klase 24 (postoje četiri klase oštećenja), na 16 do
40 posto drveća, ovisno o godini ( UNECE, 1999 . ) . U posljednje vrijemezamjećuje se smanjenje porasta oštećenja, ali zabrinjava porast na nekim
vrstama, kao što je npr. h rast. Štete na drveću ne m og u se povezivati samo
sa zakiseljavanjem. Ostali stresni čimbenici, kao što su suša, mraz, vjetar,hidrološki uvjeti, pa i normalno starenje šumskih sastojina, također prido-
nose smanjenju vitalnosti i propadanju šuma. Osim taloženja, na šume
štetno utječu povišene koncentracije prizem nog ozona, sum po rnog dioksida
i taloženje metala. Z bo g nave denog nije m oguće postaviti jedn ostav nu v ezu
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 88/357
ONEČ IŠĆ ENJE ZRAKA 81
izm eđu oštećenja na šu m am a i prekoračenja pragova kritičnog opterećenja sob zirom na zakiseljavanje.
Usprkos smanjenju emisije kiselih plinova u Europi, praćenje stanja i
dalje pok azu je poras t gubitka lisnatosti. P roces zakiseljavanja tla vrlo je spo ri po treb no je od ređ en o vrijeme da se tlo i vegetacija obnov e.
Sto se tiče u tjecaja na slatku vo du , najveće štete po javljuju se u sjevernojEurop i. U tjecaj na ekosustav jezera m ože biti direktan zbog toksičnostikiselih sastojina, indirektan zbog utjecaja na određenu vegetaciju ili zbog
izm jene ko m plek snih kem ijskih uvjeta. Zb og zakiseljavanja jeze ra često pot- pun o nesta ne riblji fond. Inače, taj problem s vid lj iv im šte tam a bio je prvi poticaj da se rješi pitanje zakiseljavanja na ra zin i Europe. U Fin skoj su na
prim jer u 3000 je zera, a u Švedskoj u 6000 jezera pre kora čene vrije dnostikritičkog op terećenja (Henriksen et. ai, 1998.). Usporedba podataka za pos-ljednjih deset godina pokazuje poboljšanje stanja m nog ih jezera u ke m izm uvode i osjetljivoj fauni (Lukeivile et. al., 1997.).
Štetni utjecaj na čvrste materijale (korozija, raspadanje i zaprljanje) na-staje zbog povišenih koncentracija sumpornog dioksida. Pokazuje se da ko-risti zbog sm anjenja troškova zaštite i zam jene op rem e koja je pod ložn akoroziji mo gu nadm ašiti troškove sman jenja emisije. O vdje se može sp om e-
nu ti još i to da kao posljedica em isije sum po rno g dioksida nastaju sulfati uoblik u čestica koji su vrlo štetn i po zdravlje jed na ko kao i ostale kru te čestice.Cestice sulfata i nitrata smanjuju vidljivost, ali imaju i efekt hlađenja povezans problem om globalnog zatopljenja.
T A L O Ž E N J E K I SE L IH S A ST O JA K A
Emisija su m po rnog dioksida u posljednjih sto godina u Eu ropi narasla je više
od petnaest puta. Ona se smanjuje tako daje u 1995. godini pala na polovicum aks im um a iz 1980. godine, kada je bila 60 m ilijuna tona. Talož enje s um -
pora pokazuje sličan trend kao i em isija, posebice za Srednju E uropu gdje
su taloženja najveća. S manjenje taloženja dušika mno go je m anje nego sum - pora je r se emis ija N O x u Europi vrlo malo smanjila , a značajno porasla u
nekim dijelovima Eu rope (EEA, 1997.). N aved eno je najviše posljedica ve-likog udjela prom eta u emisiji N O x. U Europ i zbog toga taloženje dušika
posta je sve veći problem , re la tivno u odnosu na sum por. N a slici 3. daje se
kao primjer prikaz taloženja dušika na području Hrvatske i međunarodnerazmjene. Iz slike 5.3. može se vidjeti da dušik taložen u Hrvatskoj najčešće
potječe iz d rug ih europskih zemalja, a to je jo š iz raženije u ta loženju sum -
pora . Slika ta kođer pokazuje da veći dio hrvatske em isije završava izvan našegranice.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 89/357
Jugoslavija ' 10.1% 5,1% ' "poljskaBIH Slovenija
Doprinos izvora izvan Hrvatske taloženjudušika u Hrvatskoj 1996. godine
-*cy ■-
Udio pojedinih sektora uemisiji Hrvatske 1996 . godine
Izvor: EKONERG. EMEP 1998.
Termoelektrano12.4 %
Ind. kotlovnlee igrijanje domaćinstava
20,0%
slika s.3. Daljinski prekogranični prijenos spojeva dušika (EKONERG, 1998.) Bilanca emisije i taloženja dušika u Hrvatskoj 1996. godine.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 90/357
ONEČ IŠĆ ENJE ZRAKA 83
PREKORAČ ENJA KRITIČ NOG OPTEREĆ ENJA
Kritično opterećenje definira se kao »najveće taloženje kiselih sastojaka ili
drugih tvari koje ne uzrokuju kemijske promjene s dugotrajnim štetnimučinkom na ekosistem« (Gregor et. ai, 1996.). Kritično opterećenje određuje
se za m režu 50x50 km i uspoređuje s m odeliranim i m jerenim vrijednostim a
taloženja sumpora i dušika. Premda se pokazalo da kritično opterećenje,
onako kako se danas računa, nije sasvim pou zd an pokazatelj stanja, to je za
sada jed ini univerz alno prihvaćen način ocjene stanja i m etoda za planiranje
po trebnog sm anjenja šte tn e emisije u Europi.
Kritično opterećenje određuje se za tlo i šumske ekosustave, ali se ta
koncepcija primjenjuje i na slatkovodne ekosustave i štete na materijalnimdobrima. Kritična opterećenja računaju se i kartiraju za sumpor, zakise
ljavajući dušik i eutrofikacijski dušik. Zakiseljavanje ovisi o taloženju sum-
pora i dušika, pa tako količina sum pora koju neki ekostav m ože prihvati ti
ovisi o razini taloženja dušika i obrnuto. Eutrofikacijski efekt dušika povezan
je s iz lu čivanjem dušika u podzem ne vode, površ in ske tokove i jezera te s
p rom jenam a u šum skom ekosustavu. U okviru Konvencije LRTAP sve
države članice Konvencije dostavljaju podatke o kritičnom opterećenju u
Europski koordinacijski centar za efekte. Tamo se provodi kontrola i izra-
čunava statistika tzv. 5postotnih vrijednosti kritičnog opterećenja. To su
vrijednosti iznad kojih će 5 posto površine najosjetljivijih tipova šumskog
ekosustava ostati nezaštićeno. Za ocjenu stanja i planiranje potrebnog sma-
njenja utv rđu ju se prekoračenja kritičnih opterećenja. Č itav po stup ak koji
m etodo loški sjedinjuje proračun d aljinskog onečišćenja, računanje kritičnog
opterećenja, prekoračenje kritičnog opterećenja i određivanje potrebnih ak-
cija, uz im ajući u obz ir troškove zaštite i šteta u oko lišu, naziva se Integ raln imm odelskim procjenjivanjem (Integrated M odeling Assessment).
Za Hivatsku je sastavljen proračun kritičnog opterećenja za područje
Gorskoga kotara (Jelavić i drugi, 1998.) i sjeverozapadne Hrvatske (Jelavić i
drugi, 1999.), a upravo je u planu dov ršenje za po dručje čitave Hrva tske.
Rezultati pokazuju daje relativno veći problem prekomjerno taloženje du-
šika zbog eutrofikacije, nego zakiseljavanje. Za područje Hrvatske zabrinjava
što procjene poka zuju da bi se u bu du ćnosti u z postizanje ciljeva iz Protokola
LRTAP na području Hrvatske, u 2010. mogla očekivati prekoračenja kri-tičnog opterećenja (CCE, 1999.) .
N a slici 5.4. d a n je prikaz prekora čenja kri tičnog optere ćenja na ra zin i
Europe (EEA, 2001.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 91/357
84 Ekološki leksikon
Postotakopterećenja
25-,
2 0
1 0 -
15-
eutrofikacija
zakiseljavanje (pH)
5 -
0
SLIKA 5.4. Prekoračenje kritičnog opterećenja u Europi (EEA, 2001.)Napomena: površina na kojoj dolazi do prekoračenja 5-postotnih vrijednosti kritičnog opterećenja
E M IS IJ A S O 2 , N O x I N H 3
Ukupna emisija SO 2 u Eu rop i pala je 50 posto od 1980. do 1995. godine,najviše zbog pada emisije u zemljama bivšega Sovjetskog Saveza i Zapadne
Eu rope . S m anjenje em isije N O x u istom razd oblju bilo je 15 posto, a 15
posto sm anje na je i emisija N H 3 (EEA, 1998.). U emisij i sumpornog diok-
sida najveći ud io im a energetski sektor, u emisiji N O x transpo rt, a u emisiji N H 3 poljopriveda.
U Hrva tskoj postoje podaci o emisiji od 1990. godine. Em isija SO 2 pala je od 1990. do 1999. godin e 50 posto , emisija N O x 14 posto i emisija N H 3
24 posto (E K O N E R G , 1 9 9 9 . ) . P ad emisija nako n 1990. godine uglav nom je posljedica sm anje ne privredne aktivnosti , prestr uktu rir anja i gašenja nekihvelikih izvora emisije u tijeku i nakon rata, a u najnovije vrijeme i zbog sve
kvalitetnijega tekućega goriva. Prikaz strukture emisije po pojedinim grupa-m a izvora za 1999. go dinu d a n je u tablici 5.1. (E K O N E R G , 2 00 1.). Hrvatska
ima relativno malu emisiju SO 2, N O x i N H 3 po stanovniku i po jedinici površ in e, ako se uspoređuje s osta lim europskim zemljama.
Smanjenje emisije tvari koje pridonose zakiseljevanju i eutrofikaciji regulirase međunarodno u okviru protokola Konvencije LRTAP. Postoji nekoliko
proto kola : za sm anjenje emisije SO 2 (stari i novi), protokol o smanjenju
SMANJENJE EMISIJE SO2, NOx 1 NH3
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 92/357
ONEČ IŠĆ ENJE ZRAKA 85
TAB LICA 5.1. Em isija glavnih onečišćujućih tvari u Hrvatskoj, 1999 godina
( E K O N E R G , 2 0 0 1 . ) .
Emisija 1999. godine — t/ god. SO2 NOx n h 3
Izgaranje u termoenergetskim objektima i upostrojenjima za pretvorbu energije
61.526 14.393 66j
Izgaranje u neindustrijskim ložištima 6.158 3.820 112
Izgaranje u industriji 14.475 8.551 33
Proizvodni procesi 1.281 1.612 4.828
Cestovni transport 4.075 28.634 405]
Ostali pokretni izvori i strojevi 2.984 15.018 4
Obrada i odlaganje otpada 169 43 0
Poljoprivreda 0 0 ^Ta983^
Ostali izvori 55 254 7.394
UKUPNO 90.723 72.326 31.826
emisije N O x i posljednji »multi poluta nt m ulti efekt« protokol. P osljednji
postavlja ciljeve sm anjenja emisije S O 2, N O x, N H 3 i N M V O C , a od učinaka prom atra se problem zak iseljavanja, eutrofikacije, p rizem nog ozona. T em e-ljem p roračun a daljinskog onečišćenja i pragova kritičnih opterećenja o dre-
đu ju se ciljne vrijed nosti smanjenja em isije, koje su različite za svaku zem lju.Primjerice, H rvatska je obvezna smanjiti emisije SO 2 61 posto, N H 3 19
posto u 2010. godin i u uspore dbi s 1990. godinom . Za N O x obveza je
zadržati emisiju na razini iz 1990. godine.Smanjenje emisije SO 2 i N O x postiže se nizom mjera, a najviše od
sum poravan jem dim nih plinova i uređajima za uklanjanje dušikovih oksidaiz dim nih plinova koji se m ogu efikasno uklanjati i do 90 posto. U relativno jeftin ije m je re prip ada prim je na goriva s m anjim sadržaje m sum pora i odre-
đe ni zahvati na ložištima da bi se smanjila emisija N O x, a te se mjere obično
nazivaju prim arnim mjerama. U autom obilim a se emisija N O x uspješno
sma njuje p rim jeno m katalizatora.U svojem nacionalnom zakonodavstvu države potpisnice P rotokola
LR TA P p rop isuju granične vrijednosti, tehničke standarde i kvalitetu goriva,
u skladu s postavljenim ciljevima iz m eđ un aro dn ih protokola. H rvatska jeza sada ratificirala D rugi prokol o sm anjenju sum po ra i sprem a je pristupiti
ostalim protokolima.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 93/357
86 Ekološki leksikon
Troposferski ozon
Fo tokem ijsko onečišćenje nastaje zbog em isije dušikovih oksida (N O x) inemetanskih hlapljivih organskih tvari (NMVOC) u prisutnosti sunčeva
zračenja. Ozon (O 3) je glavna fotokemijska onečišćujuća tvar, a transpo rtira
se na velike udaljenosti. Emisija N O x najvećim dijelom je uz rok nastankaozona u ruralnim područjima. U gušće naseljenim područjima, posebice
blizu velikih gradova, nastajanje prizem nog (troposfe rskog) ozona najvećim je d ijelo m povezano s povećanim koncentracijam a N M V O C a u zraku.
ŠTETNO DJELOVANJE I GRANIČ NE VRIJEDNOSTIIzlaganje ozonu šteti zdravlju zbog respiratornih tegoba osjetljivih osoba, ananosi štetu usjevima, šumama i materijalnim dobrima. U vrijeme po-
većanih k oncentracija ozona ustanov ljeno je da raste broj intervencija H itne boln ičke službe zbog re spirato rn ih sm etnji ljudi a goleme su šte te i zbogsm anjene radne sposobnosti tih bolesnika. N a vegetaciji su vidljiva oštećenjana lišću, a na usjevim a je sm anje n prinos. Biljke su različito osjetljive na
ozon , pri čem u još niz dru gih čimben ika djeluje na njihov u osjetljivost tako
da nije jednostavno razlučiti samo štetno djelovanje ozona.Kao i za ostale tvari štetne za ljudsko zdravlje, granične koncentracije
ozona zadaju se u obliku kratkotrajnih i dug otrajnih ko ncentracija. Za vege-
taciju i šume štetnija su dugotrajna izlaganja i akumulacija onečišćenja, povezana s vegetacijskim ra zdobljem. U tablici 5.2. prikazane su graničn evrijednosti prizm en ih koncentracija ozona za zdravlje, tem eljem preporukaSvjetske zdravstvene organizacije (WHO, 1996.) i Hrvatskih normi (N. n.
101/96.). U Konvenciji LRT AP navo di se »kritična razina« za određivan je
TAB LICA 5.2. Pragovi štetnog izlaganja prizemnom ozonu (O 3) i njegova kritična
razina
Izvor Opis Kriterij
Svjetska zdravstvenaorganizacija (SZO)
Zaštita zdravlja ljudi pomični 8-satniprosjek
120 |ig/m3
UNECE/ CLRTAP Kritična razina zazaštitu usjeva (A0T40c)
sati danjeg svjetla,svibanj — srpanj 3 ppm/h
Kritična razina zazaštitu šuma (A0T40f)
sati danjeg svjetla,travanj — rujan
10 ppm/h
Hrvatske norme zaštita zdravlja ljudi 24-satna, 98 postotna 110 (rg/m3
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 94/357
ONEČ IŠĆ ENJE ZRAKA 87
pragova štetnog dje lo vanja na vegetaciju i us jeve. Pri tom e se gra nična vri jed n o st spom in je kao akum ulirano izlaganje ozonu iznad granice od 40
p pb a (cca. 80 pg/m 3), iskazano u je d in ici ppbh, a v eličina se naz iva A O T 40
(Accum ulated Oz on e above Th reshold). T e vrijednosti za usjeve (AO T4C c)i šume (AOT40f) prikazane su u tablici 5.2.
Koncentracije ozona rastu svakog ljeta u velikom dijelu Europe. Mjere-
nja pokazuju njihov porast kako se ide od sjeverozapadne Europe prema
jugoisto čn oj. Ljeti su sre dnje dnevne koncentracije u sje verozapadnom d i-
je lu E urope od 60 do 80 pg/m 3, srednjo j Europi 120 — 140 pg/m 3. N ažalo st,raspored m jernih stanica je takav da slabo pokrivaju ju žn i dio Eu rope i
područje M edite rana gd je su najveće koncentracije. U H rv atskoj se ozon za
sada mjeri samo u Zagrebu i Puli na gradskim postajama. Koncentracije uZagrebu kreću se najviše do 100 pg/m 3 ( IM I, 2001.) . M odelski proračuni za
područje H rv ats ke pokazuju da im a i pre kora čenja kritičn ih ra zin a za usjevei vegetaciju.
EMISIJA I MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE
Em isija tvari od k ojih se stvara ozon V O C i N O x rasla je u Euro pi negdje
do 1990. godine, a sada pomalo opada. Prema raspoloživim podacima, uE uro pi je u razdo blju od 1990. do 1994. emisija V O C a pala oko 14 posto,
a isto toliko pala je i emisija N O y a (E E A - E T C , 1 9 9 7 . ) .
Najv iše emis ije N O x a i N M V O C a dolazi od transporta . U E urop i
transpo rt sudjeluje u em isiji N O x a oko 60 posto, a u H rvatskoj tako đer 60
posto . U em is ij i N M V O C a u Europi transport sudje ljuje sa 45 posto , a uHrvatskoj sa 35 posto (E K O N E R G , 2 0 0 1 . ) . Izvor emisije N M V O C a su
pro iz vodi koji sadržavaju otapala, a i emisije iz prirode su znatn e, što je
izraženije u toplijim krajevima.
POLITIKA I MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE
Sm anjenje em isije prethodn ika ozona najvećim dijelom je posljedica djelot-
vornosti mjera Konvencije UNECE LRTAP, odnosno Protokola o smanje-nju em isije N O x i V O C iz 1988. i 1991. godine. Već je spom enu to d a je
nedavno u okviru UNECE pripremljen tzv. »multipolutant — multi efekt pro to kol« koji se odnosi na sm anje nje emisije S O 2, N O x, V O C i N H 3.
Em isija N O x iz vozila smanjuje se u prvom redu up otrebo m katalizatora,a sličnim tehn ičkim u ređajima sm anjuje se i emisija N O x iz ene rgetskih
postrojenja . O sim pročišćavanja d im nih plinova različitim tehnološkim po-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 95/357
88 Ekološki leksikon
stupcima, m oguće je u ložištima sm anjiti emisiju N O x tzv. prim arnim m je-
rama, p riklad no m kon strukc ijom ložišta i načina izgaranja, što je ekon om ski
m no go prihvatljivije. Em isije N V O C a vozila sm anjuju se vrlo efikasno
također s pomoću katalizatora.
Disperzija otrovnih kemijskih tvari
O d v rem en a p očetka industrijalizacije razvijeno je m no štvo različitih kem ij-
skih spojeva. Prem da je uku pan broj n epozn at, procjenjuje se da na euro p-
skom tržištu ima oko 100.000 različitih kemijskih proizvoda (EEA, 1998.).
O pasno sti od m nog ih spojeva još su nepozna te i nesigurne zbog nepoz natih
podataka o n jihovim koncentracijam a, puto vim a migracije, načinu akum u-
lacije u živim organizmima i o njihovoj toksičnosti.
N ajv iš e se zna o šte tnom djelo vanju te ških meta la i posto janih organskih
tvari (Persistent Organic Pollutants — POPs). Bez obzira na to što se
zahvaljujući sve strožim propisima i m eđ un arod nim akcijama sman juju em i-
sije tih šte tnih tvari, njihova kon centracija još uvijek je u nek im »vrućim«
točkam a prekom jerna. Pro blem je u tom e što se zbog njihove postojanostite tvari prenose na velike udaljenosti, gdje se mogu akumulirati u tkivima
živih organizama u koncentracijama znatno većima od onih u zraku, vodi ili
tlu.
Kad se govori o teš k im m e ta lim a i njihovu utjecaju na zdravlje, najviše
se pozornosti posvećuje kadmiju (Cd), živi (Hg) i olovu (Pb). Kadmij služi
kao dodatak bojama i plastici, a ima ga i u baterijama i automobilskim
gumama. Živa se rabi u baterijama, u zubnoj tehnici, fluorescentnim svjeti-
ljkama, a odašilje se u zrak pri spaljivanju ko m un alno g otpada. Žive ima i ufosilnim gorivima, najviše u ugljenu, a u malim količinama čak i u prirod-
n o m plinu . P rob lem je što pri izgaranju goriva ili otpada živa prelazi u
p linovito stanje pa j e nije m oguće uklo niti standardnim fil tr im a za čestice.
T eški m etali najviše dolaze iz prom eta ispuštanjem olova iz goriva. U tom
pogledu posljednih je godin a učinje no m nogo je r se potrošnja olo vnog
benzin a sm anjila , a uskoro će po tpuno izaći iz upotrebe.
D a su teški m etali vrlo op asni za zdravlje, najprije je uo čeno u o kolici
talionica, rudn ika i u pod ručjima s kon tam iniranim tlom . T oksičnost teških
m etala otkrivena je i u vo den ih i m orskih organizama. Utjecaj teških m etala
na vegetaciju i šumsk e ekosustave nije još dov oljno istražen i za sada nem a
po tpu no čvrstih podataka o uzročn oposlj edičn oj vezi (EEA, 1998.).
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 96/357
ONEČ IŠĆ ENJE ZRAKA 89
Postojani organski spojevi (POP) dispergiraju na velike udaljenosti idugotrajno se zadržavaju u organizmima živih bića. Među najpoznatijimPOP tvarima su policiklički aromatski ugljikovodici (PAH), policiklički aro
matski spojevi (PAC), poliklorirani bifenili (PCB), dioksini i furani te ra-zličite vrste pesticida (DDT, DDE itd.).
N ajv eće šte te P O P tvari nanose se m orskim org anizm im a, posebice uBaltičkom i Sjevernom m oru. Po znto je da je to toksično djelovanje naj-
izraženije u utjecaju na reprod uktivn i sustav riba. Prisutn ost P O P a i teškihmetala smanjuje opću imunološku otpornost živih organizama. Neke se
P O P tvari, kao PCB , D D T i dioksini, akum uliraju u m asnom tkivu čovjeka pa tako dospijevaju u majčino mlijeko. Danas su najtoksičnije poznate tvari
dioksini, koji nastaju kao proizvod ne po tpun og izgaranja kloriranih spojeva,najviše pri spaljivanju otpada. Suvremenim uređajima za termičku obraduotpada, svode se koncentracije dioksina u izlaznim dimnim plinovima navrijednosti manje od 0,1 ng/m 3, što je m ilijun pu ta m anje od e misije kla-sičnih one čišćujućih tvari.
Emisija teških metala i POPa kontrolira se uz pomoć filtera kojima seodstranjuju čestice iz otpadnih plinova. Električni ili vrećasti filtri uklanjaju
čestice i do 99,99 posto. Em isija plino vitih tok sičnih tvari iz ložišta i palionica
regulira se pažljivim vođenjem procesa izgaranja, na temperaturi iznad850 °C ili 1100 °C, a po potrebi dodatno se postavljaju uređaji za apsorpcijuili za naknadnu destrukciju štetnih tvari.
U okviru Protokola U N E C E o smanjenju emisije teških metala i P O P a
(Hg, Cd i Pb te 18 POPa) te u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda oP O P u , postavljene su obveze da se smanje ili sasvim izbace iz upo trebe teštetne tvari.
U Hrvatskoj se izračunava emisija teških m etala i P O P a u skladu s
metodolog ijom CO RINAIR/EM EP (EEA, 1999.). E misija je relativno malau usporedbi s drugim zemljama, osim ispuštanja olova iz automobilskog
benzin a. Zanim ljivo je da em isija dioksina u Hrv atskoj najviše dolazi odizgaranja drva za loženje.
Onečišćenje zraka u urbanim sredinama
U urb an im sredinam a onečišćenje zraka nekad je bilo najviše vezano za
visoke koncentracije sumpornog dioksida i dima zbog izgaranja ugljena itekućega goriva s visokim sadržajem sum pora. U današnje vrijem e glavni
problem i vezani su za emisije šte tnih tvari iz pro m eta. T o su dušik ovi oksidi
(N O x), ugljikov m on oks id (C O ), čestice, olovo i hlapljive organske tvari
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 97/357
90 Ekološki leksikon
(VOC), a osobito BTX (zajednički naziv za benzen, toluen i ksilen). Zbog
ispuštanja N O x iz prom eta stvara se prizem ni ozon, s većim k oncentracijama
obično na rubov ima urban og područja i podalje je r se kemijske reakcije nestignu razviti na području grada. Izgaranjem goriva u prometu ili u ložištima
em itira se obično više od 90 posto dušikova m onoksida (N O ) koji je reak-
tivan i vrlo brzo se pretvara u mnogo otrovniji plin — dušikov dioksid
(N O 2).
Kom binacija štetnih tvari u gradskoj atmosferi, obično sum porova d iok-
sida i čestica, osim što povećava štetan učinak na zdravlje, u zro ko m je
sm anje ne vidljivosti, što se naziva »zimskim« i »ljetnim« sm ogom . U blizini
industrijskih postrojenja ponegdje nastaju povišene koncentracije tvari spe-cifičnih za od ređe nu industriju, kao što su amonijak (N H 3), sumporovodik(H 2S), merkaptani itd.
Štetnost tvari za ljudsko zdravlje utvrđuje se epidemiološkim studijama,
testiranjem na životinjama i skupljanjem iskustava iz epizodnih onečišćenja.
Glavni izvor informacija o referen tnim vrijcdnostima su preporu ke Svjetskezdravstvene organizacije (SZO) temeljem kojih se postavljanju nacionalni
standardi kakvoće zraka (tabl. 5.3.) Štetni utjecaj ovisi o dozi, odnosno
veličini i trajanju izlaganja pa se referentne vrijednosti zadaju kao statističkeveličine, najčešće pojednostavljeno kao prosječne godišnje koncentracije i
kratkotrajne koncentracije (do 24 sata). Referentne vrijednosti zadaju se
TABLICA 5.3. Referentne vrijednosti kakvoće zraka prema Svjetskoj zdravstvenoj
organizaciji (W H O , 20 01.)
Onečišćujuća
tvar
Preporučene
vrijednosti(| .ig/m3)
Vrijeme
usrednjavanja
Granična
vrijednost(| ig/ m3)
Vrijeme
usrednjavanja
O3 120 8 sati 200 24 sata
SO2 50012550
10 minuta24 sata1 godina
400 24 sata
N02 20040
1 sat1 godina
CO 100.000
60.00030.00015.000
15 minuta
30 minuta1 sat1 sat
Pb 0,51 ,0
1 godina1 godina
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 98/357
ONEČ IŠĆ ENJE ZRAKA 91
obično u dvije razine: preporučene vrijednosti ispod kojih nije ustanovljeno
štetno djelovanje ni za najosjetljivije prijamnike i granične vrijednosti iznad
kojih su uočeni efekti štetni na zdravlje. Nacionalnim standardima propisuju
se i alarm ne razine, a to su koncentracije iznad kojih je p otre bn o hitn o poduzeti m jere da se smanje . H ivatske no rm e pro pisane u (N . n. 101/96.)
temelje se na SZOpreporukama.Za nek e tvari kao što su čestice nisu utv rđe ni jasn i pragovi štetnog
djelovanja, ali se ipak i za njih postavljaju određene granične vrijednosti.
N ajizravnija veza izm eđu izlaganja i šte tn osti ustanovljena je kod čestica
manjih od 10 pm (PM10) i manjih od 2,5 pm (PM2,5), koje dospijevaju u
dišni sustav.
Usprkos tome što je u posljednih deset godina značajno smanjena kon-centracija sumpornog dioksida i čestica (si. 5.4.), još je veliki dio europske
populacije iz lo žen prekom jern im kratkotrajnim koncentracijam a. I u H rvat-
skoj je uvelike smanjena koncentracija sumpornog dioksida najviše kao pos-
ljedica plinofikacije, čistijega tekućega goriva, vrlo male potrošnje ugljena te
zbog opskrbe toplinom iz centraliziranih toplinskih sustava u velikim gra-
dovima. R ačuna se d a je još oko 25 m ilijuna ljudi u Eu ropi izloženo »zim-
skom« sm ogu najma nje jed an pu t u godini, a 40 m ilijuna »ljetnom« smogu
(EEA, 1997. b).
p g / m 3130-r— .......... - — --------- -------- --------- -— :— ?— ---------
1 2 0 - O Atena (1) j o 5
1 1 0 - • o - - Barcelona (2) Č —a ■• Aalburg (3) } : ;
10°* -.© ..Zagr eb (4) ■ ^ 4 r ^ : -
9 0 " 0 Prag (5) I i ; ' V ;...... :
8 0 - ■*•• • Minsk (6) I ’ *v. ; '
7 0 - — ©• • Amsterdam (7 )1
g0 - - ■©• ’ London (8) i J . U ,
50
40j
30
201
1001976. 1978. 1980. 1982. 1984. 1986. 1988. 1990. 1992. 1994.
s l i k a 5 .4 . Smanjenje koncentracije SO2 u odabranim gradovima Europe
Mg/m3
Atena (1)
Barcelona (2)
Aalburg (3)
Zagreb (4)
Prag (5)
Minsk (6)
Amsterdam (7)
London (8)
.0 .5 .
’G
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 99/357
92 Eko loški leksikon
O sim štetnog djelovanja na zdravlje, povišene koncentracije su m po rno-ga dioksida utječu štetno i na građevine čemu su najviše izloženi kulturni i
povijesni spom enic i, a vidljive su i šte te na zagrebačkim fasadam a, koje
pro padaju za nekoliko godina.Koncentracije d ušikovih oksida u europsk im gradovima pokazuju trend
smanjenja između 1990. i 1995. godine. Prekoračenje kratkotrajnih maksi-
m alnih vrijednosti prem a S ZO (|ig/m3) izmjereno je u 15 velikih gradova
od u ku pn o 27 koji su prikupili podatke o satnim vrijednostima. Kon centra-cije olova značajno padaju otkad je u većini država uveden propis o maksi-
malnom sadržaju od 0,15 g/1, a sve je veći udio bezolovnog benzina.
U H rvatsko j se kakvoća zraka u grado vim a mjeri u više gradova, a jo š
od 1965. godine u Zagrebu. Mjerenja provodi Institut za medicinska istra-živanja, župan ijski i gradski zavodi te in stituti za jav no zdravstvo. M jeren ja
se baziraju na m etoda m a laboratorijskog uzorkovanja s nekoliko autom atskihmjernih uređaja. Državni hidrometeorološki zavod mjeri kakvoću zraka ioborina na meteorološkim postajama, uključujući i udaljene stanice koje su
u okviru m eđu narodne E M EP m reže (Zavižan i Sljeme). Po uzdan povijesni
tren d podataka raspoloživ je za S O 2 i dim, u posljednje vrijeme za desetak
postaja N O 2, a mjerenja ukupnih čestica, PM10 i O 3 relativno su slaba.
Prem a podacim a iz pojedinih godina, prekoračenja prepo ručenih vrijednostizabilježena su za SO 2, N O 2, TSP u nekim gradovima (obično Zagrebu iRijeci). P rekoračenje graničnih vrijednosti koncen tracije veo m a je rijetko,
sam o za neke in dustrijsk ispec ifične o nečišćujuće tvari kao što su N H 3 i
H 2S ( IM 1, 2001.) i za taložnu tvar koja je ind irektn i pokazatelj kakvoće zrakaza čestice.
S obzirom na to da promet zadaje najveći dio problema onečišćenja, ueuropskoj regulativi postavljeni su rokovi za daljnje drastično smanjenje
em isije, poseb ice na dizelska vozila koja do sada nisu imala uređa je za pročiš-ćavanje. U Europsko j u niji u tijeku je realizacija A uto oil p rogram koji
sjedinjuje napore tehnologije automobilske i petrokemijske industrije kako
bi se sm anjio utjeca j prom eta na onečišćenje zraka. U nekim područjim a
koja im aju izražene epizode sm oga (Kalifornija), uveden i su propisi za pro iz-
vođače vozila o udjelu vozila s »ultramalom« emisijom ili bez emisije. Pritome treba voditi računa o tome da vozila s pogonom na električnu energiju
i vodik ne m aju emisije, ali pri proizvo dnji tih goriva emisije se pojavljuju nadrugome mjestu.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 101/357
P O G L A V L J E 6.
ONECISCENJE TLA
doc. đr. SC. Vladimir Hršak, Biološki odsjek
Prirodoslovnomatematički fakultet, Zagreb
Osnovni pojmom i postanak tla
Tlo je relativno tanak rastresiti sloj na površini litosfere i čini tzv. pedosferu
koja je dio biosfere, tj. pod ručja na ko jem je razvijen život na Zem lji. Tlo , tj.
pedosfera , p reduvje t je za živ ot n a kopnu, m je sto glo baln og i lokalnog kruže-nja tvari i energije, spremište različitih kemijskih spojeva, životni prostor za
bil jke, živ otinje i l ju de, m je sto i sre dstvo za biljnu pro iz vodnju. T lo je nasta lo
trošenjem kamene kore Zemlje — litosfere, i to tzv. pedogenetsk im procesima
koji uključuju fizikalne, kemijske i biološke procese.
F izika lni procesi uključuju razgradnju stijena na manje dijelove temperatu-
rom , sm rzavanjem vo de i djelovanjem soli bez kemijskih p rom jena m inerala
stijena. U sitnja va nje m čestica stijena povećava se njihova po vršina u jedn ak ojzapremini tla, te je tako tlo podložnije svim oblicima djelovanja drugih
faktora. N p r. čestica sa stranicom 1 cm ima pov ršinu 6 cm 2 a čestica istog
volumena, ali sa stranicama 0,1 cm, imaju 10.000 puta veću površinu, tj. 6
m 2. D nev ne i godišnje prom jene tem perature (u vrućim pustinjam a dnevna
tem peraturna am plituda m ože bit i 30 — 50 °C) dovode do usitnjavanja zbog
rastezanja minerala i pucanja na djeliće oštrih rubova. Razlike u tlaku mogu
doseći i 500 bara.
Sm rzavanje povećava vo lum en v ode oko 10 posto. Voda koja se nalazi u pukotinam a stijena m ože prilikom sm rzavanja postići tla k i veći od 2200 bara.
T o je djelovanje najizrazitije u subp olarnim zona m a i visokim planinam a.
U sušn im pod ručjim a otopljene tvari se ne ispiru, nego se nakup ljaju na
površini isparavanje m vode. V olum en iskrista liziranih tvari veći j e od vo lu-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 102/357
96 Ekološk i leksikon
m en a prezasićene teku ćine. Tak o se m ože p ostići tlak od 100 bara, koji ond a
usitnjuje stijene.
Kem ijski procesi — otapanje m inerala počinje s hidratacijom, tj. pojavom kada
m olekule vode ok ružu ju katione i anione minerala. U vodi se prvi otapaju
na trij, kalcij, m agn ezij i kalij, a kasnije silicij i m ang an. O d anio na se lakše
ispire klor a teže sulfati. O top ljeni C O 2 stvara ugljikov u k iselinu ko ja reagira
s teže toplj ivim dolomitima. Vodikovi kationi u mineralima zamjenjuju
katione metala. Time površina minerala postaje nestabilna i raspada se na
silicijevu kiselinu i aluminijeve okside koji daljnjom kristalizacijom stvaraju
sekund arne m inerale .
Bio loški procesi — biljke rastom korijena u de bljinu m og u postići tlak od 10
do 15 bara i tako mogu rastavljati stijene.
Opće karakteristike tla
Tla kao i sva druga prirodna tijela imaju niz karakterističnih unutarnjih ivanjskih svojstava. To su vanjska i unutarnja morfologija, fizikalna, kemijska
i biološka svojstva.
Vanjska morfologija t la od ređen a je reljefom te živim i mrtvim bil jnim
pokrovom .
Unutarnja morfologija vidi se na vertikalnom profilu tla koji se dobije ako
se iskopa tzv. pedolo ški profil. N a raz vijen om tlu vide se slojevi koji se
nazivaju horizontima a nastaju tijekom postanka i razvoja tla. Kod tla u po-
dručju vlažne (humidne) klime razlikujemo sljedeće slojeve idući od po-vršine prem a d ubini:
O — sloj listinca ili organski ho rizon t
A — akum ulativni hum oz ni sloj, koji m ože imati i svjetl ij i m ineralni
p o th o rizo n t
B — iluvijalni m inera lni ho rizon t; tu se talože tvari isprane iz A ho ri-
zonta
C — m atična sti jena od koje je t lo nastalo
D — stijena od koje tlo nije nastalo
G — glej.
T i ho rizonti m ogu imati i više pothorizona ta koji se označuju već prem a
procesim a koji u n jim a pre vladavaju (e — elu vijaln i iz koje g se is piru hra niv a,
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 103/357
ONEČ IŠĆ ENJE TLA 97
h — h um oz ni gdje se nakup ljaju organske tvari, o — oksidativni, 1 —
lesivizirani, k — razvijene kon krecije, npr. željeznog oksida, r — prevlada-
vaju redukcijski procesi itd.). Sve vrste tala nemaju uvijek sve nabrojenehorizonte pa se po nedostajanju nekog od njih i međusobno razlikuju.
Svojstva tla
FIZIKALNA SVOJSTVA
Tekstura je određena kvantitativnim odnosom veličinskih klasa čestica tla.
Cestice tla dijelimo na dvije osnovne kategorije po veličini; to su skelet i sitno
tlo ili sitnica. Skelet čine čestice > 2 mm a sitno tlo čestice < 2 mm. Skelet
kao i sitno tlo se dalje dijele na veličinske kategorije p rem a nek oliko različitih
sistema. Određivanjem postotnog udjela svake od tih kategorija u tlu, može
se tlo razvrstati u nek u od kategorija prem a teksturi. O sno vn e k ategorije tla
p rem a te les tu ri sugline, ilovače
i pjeskulje .
Te kstura t la važno je svojstvo je r sumnoga ostala svojstva tla izravno ovisna o teksturi.
Struktura tla ovisi o sposobnosti mehaničkih elemenata tla, tj. čestica da
se vežu u strukturne agregate, tj. nakupine slijepljenih čestica. Pjeskulje npr.
ne m aju struk ture je r njihove čestice leže slobo dno jed n a kraj druge. Gline i
ilovače imaju strukturne agregate različitih veličina i oblika čija veličina, ali
i stabilnost, uvelike određuju mnoga druga svojstva tla.
Poroznost tla. Između čestica i strukturnih agregata postoje prostori koje
nazivam o poram a. U tim se prostorim a m ože nalaziti zrak, vod a ili različiti b iljn i dije lovi i životinje . Grube pore (> 50 | j ,m) vrlo lako propuštaju vodu,
osrednje pore (10 — 50 pm ) sporo propuštaju vodu a sitne pore ( < 1 0 j a m )
zadržavaju vodu.
Kapacitet tla za vodu jedno je od važnih svojstava koje ovisi o strukturi i
teksturi tla. Najmanje vode mogu zadržati skeletna tla, međutim pjeskulje a
nar očito ilovača i gline, m og u zadržati u sebi zn atn o veće količine vode. Ta ko
je npr. kod iste zasićenosti vodom pje skulja m okra, ilovača vlažna, a glina
suha. O bo rinsk a voda ulazi u tlo i jed an njezin dio kao cijedna voda prolazikroz t lo do podz em ne vode temeljnice. Ako je t lo slabo propu sno za vodu , o nda
se na p ov ršini tla zadržava stagnirajuča voda. D io vode je vezan težin om čestica
tla (inertna voda), dio je v ezan n a pov ršinu čestica (apsorpcijska voda), a dio jevezan kapilarnim i kohezijskim silama (kapilarna voda).
R azlikujem o n ekoliko vrsta kapaciteta tla za vodu :
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 104/357
98 Ekološki leksikon
— maksimalni kapacitet za vodu je ona količina vode koja se u tlu nalazi
kada su sve pore ispunjene vodom
— retencijski kapacitet za vodu je ona količina vode koja se nalazi u tlu kadasu sve kapilarne pore ispunjene vodom a nekapilarne zrakom
— ekološki kapacitet je najveća količina vod e koju tlo sadržava a pristu -
pačan je za biljke. Kvantita tivno on čin i razliku izm eđu re tencijsk oga
kapaciteta i ekološki inertne vode u tlu.
Kapacitet za zrak također je jedno od svojstava koje ovisi o teksturi i
stru ktu ri tala. O n čini razliku izm eđu porozno sti tla i retencijskog kapaciteta.
Z rak u tlu je v rlo važan za život pod zem nih organa većine biljaka te m ikro
flore i faune u tlu.Temperatura tla značajno je svojstvo tla je r o n joj ovise svi životn i proces i
u tlu, ali isto tako i fiziološki procesi u podzemnim i nadzemnim biljnim
organima. Tlo upija energiju Sunčeva zračenja te se toplina iz površinskih
slojeva širi prema dubljim slojevima. To zagrijavanje ovisi o mnogim čim-
benic im a: o in te nzitetu zračenja, o iz loženosti i nagibu terena, o boji, vlažno
sti, živom i mrtvom biljnom pokrovu, ali i o toplinskim svojstvima tla.
Toplinska svojstva tla su ova:
— kapacitet za to plinu
— specifična to plina
— tem peraturna provodljivost.
Kemijska svojstva tla
Količina humusa — hu m us je m rtva organska tvar u tlu koja je nastala n ep ot-
p unom razgradnjo m bil jn ih , životinjskih os tataka i m ik roorg anizama. Te
ostatke životinje koje žive u tlu (m akro fauna i mezofau na) usitnju ju i jed u.
Tako se povećava relativna površina čestica pa mikrofauna može svojim
enzim ima lakše nastaviti razgradnju. H um u s se mineralizacijskim procesima
razgrađuje do mineralnih tvari te nastaje mješavina konačnih produkata i
međuprodukata razgradnje koje nazivamo huminskim tvarima. U huminske
tvari ubrajaju se:
— fulvokiseline — imaju m olekulsku m asu do 9000, topljive su u lužnatoj
otopini, stvaraju komplekse s metalnim kationima i otapaju okside
željeza — huminske kiseline — imaju molekulsku masu do 100.000, teško su
topljive u vodi i imaju manje C O O H i fenolnih O H skupina negofulvokiseline
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 105/357
ONEČ IŠĆ ENJE TLA 99
— kumini ■— visokom olek ularn i teško razgradivi spojevi, netopljivi ulužini, s mineralima gline stvaraju komplekse.
H um us je značajan ekološki čimb enik je r je rezervoar hraniva za biljke
i može vezati na sebe znatne količine vode. Stoga se količina humusa poseb-no prahline u praksi često uzima kao mjera plodnosti tla.
Prema morfološkim svojstvima koja su i odraz njihova kemizma razli-kujemo:
— sirovi humus ili trulim (rohumus) — sastoji se od slabo razgrađenihorganskih tvari, slojevi su jasn o razgraničeni, p H 34 , C /N > 3 0 ; n a-staje na tlu slabe biološke aktivnosti
— prh lina (moder) — sastoji se od vrlo u sitnje nih ostataka, rahla je za
razliku od truline, slojevi imaju neoštre granice, na silikatima ima pH34 na vapnencima pH > 7, C /N ~ 20, nastaje na tlima veće biološkeaktivnosti
— prahlina (muli) — sastoji se od potpuno humificirane organske tvari,ima izgled fine humusne prašine, slojevi se ne naziru, pH slabo kiseodo slabo bazičan, C /N 10 — 15, dolazi na tlima velike biološke
aktivnosti.
Aciditet tla — ovisi o odnosu koncentracije vodikovih (H +) kationa i hidro ksilnih (O H ") aniona. Tla s većom koncentracijom H + kationa imaju pH < 7
a tla s većom koncentracijom O H iona imaju pH >7 . Tla u Hrvatskoj imaju p H vri je dnost najčešće u rasponu od 3 do 8. Više ili niže vrijednosti susrećuse samo iznimno. Razlikujemo aktivni i potencijalni aciditet.
Adsorpcijska sposobnost tla — ekološki značajno svojstvo tla koje isto takoumnogome ovisi o teksturi. To svojstvo se sastoji u sposobnosti tla da na
čestice veže i zadržava tvari s kojima do đe u doticaj. M eh an izm i toga vezanjamogu biti mehanički, fizikalni, kemijski, fizikalnokemijski. Za ekološkasvojstva tla najveće značenje ima fizikalno vezivanje vode i plinova u tlu kaoi fizikalnokemijsko vezanje iona, naročito biogenih. Tla u kojima ima višesitnijih čestica gline ima ju i veću sposobn ost adsorpcije. O sim kvan titativnihrazlika, različita tla pokazuju i kvalitativne razlike u adsorpciji čestica. Kakosu čestice tla pretežno negativnog naboja, one mnogo više vežu na sebekatione. Kod ekološki povoljnih tala prevladavaju u adsorpcijskom kom plek-su tla H + i Al3+ ioni. Kod ekološki pov oljnih tala u adsorpcijskom k om plek-
su prevladavaju C a2+, M g2+ i K+ ioni. U ekološkoj praksi određ uje se zasićenost adsorpcijskoga kompleksa bazam a (V) koja pokazuje stupanj ispranosti(podzolizacije) tla:
— jako podzolirana tla (V <35% )
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 106/357
100 Ekološki leksikon
— um jereno podzoli rana tla (V 3565% )
— slabo podzoli ra na da (V >65%)
B I O T I Č K A S VO JS TV A TL A
Slojevi u tlu životni su prostor za organizme tla (edaphon). Populacije
organizama raspoređene su u tlu na vrlo malom prosto ru tako da je tlo u
tom pogledu vrlo heterogeno. Taj raspored ovisi o abiotičkim čimbenicima,
rasporedu hrane, intraspecifičnim i interspecičnim odnosima i skrovištima.Ta ko npr. u kiselim tlima prevladavaju gljive, a gujavica npr. ima malo. U
neu tralnim i bazičnim tlima je obratno. Poseban životni prosto r je rizosfera,
dio tla u kojem se nalazi korijenje biljaka. O na je bogatija m ikroorganizm im a
a i njihove vrste su druge u odnosu na dio tla izvan utjecaja korijenja. Tu
mikroorganizmi žive od izlučevina korijenja i ostataka mrtvih tkiva. Neki
bio tički odnosi u tlu im aju veliko značenje za ukupnu bio lo šku aktivnost tla.
To su ovi odnosi:
— M ik oriza — pojava da mnoga stabla, grmlje i orhideje stvaraju sim bio ntske odnose iz m eđu korijenja i odre đenih vrsta gljiva u tlu. M i
celij gljive pri tome obuhvaća korijenje i smanjuje rast korijenja u
duljinu. Prednost za biljke sastoji se u tome da micelij gljive povećava
resorbirajuću površinu te se mnogo učinkovitije mogu apsorbirati
minerali poput N, P, K (dušik, fosfor, kalij) a ujedno se povećava i
zaštita od napada parazitskih gljiva. Gljive pak imaju korist u tome
što iz korijena uzimaju ugljikovodike. Prekid mikoriznih veza obično
uzrokuje na biljkama teška oštećenja. — Fiksiranje dušika — u tlu žive bakterije koje mogu vezati atmosferski
dušik. Neke od njih žive slobodno (Azobacter, Spinllum, Enterobacter),
a druge su simbiontske (. Rhizobiu m ), posebn o često vezane s poro di-
com lepirnjača (Fabaceae). Sim biontsko veza njeje m nogo učinkovitije
i daje 200 — 400 kgN/ha god. Osim bakterija i neki aktinomiceti
stvaraju simbiozu s nekim vrstama drveća vežući pri tome oko 60 kg
N /ha godišnje . Vezanje atm osfe rskog dušika je kvantita tivno naj-
važniji način na koji dušik ulazi u hranidbeni ciklus.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 107/357
ONEČ IŠĆ ENJE TLA 101
Podjela tala
N e posto ji jedinstvena podjela tala. Prem a dje lovanju vode razlikuju se:
1 . terestrička tla
2 . semiterestrička tla (tla temeljne vode i poplavljivana tla)
3. subhidrička tla (podvodna)
4. cretna tla.
1. Terestrička tla:
— Sirozem ili sirovo tlo — to je početni stadij u stvaranju tla. Ono se sastojiod hu m ozn og sloja < 2 cm na čvrstoj ili rastresitoj stijeni.
— Ranker — (njem. Ran k — strmina) razvija se na silikatnoj matičnoj stijeni.To je mladi tip tla s tankim humoznim A horizontom.
— Rendzina (polj. — struganje kamena po plugu) je hu m ozn osk eletno tloAC profila na vapnencima i dolomitima. Na dubljim rendzinama mo-
guća je i poljoprivreda.
— Pararendzim — tlo AC profila nastaje na lesu, šljunku, laporu i pijeskuu uvjetima polusu he (semiaridne) klime. U uvjetima vlažne (hum idne )klime prelazi u smeđa i polusm eđa tla. N a tim tlima m ogu ći su intenzivna
poljopriv reda i v inogradars tvo. — Smeđe do — nastaje razgradnjom silikata. U B h orizo ntu nakupljaju se
oksidi željeza koji daju smeđu boju. Ima smeđih tala bazične i kiselereakcije. Na pijescima se iz takvih tala razvijaju podzoli. Poljoprivreda jemoguća uz gnojenje.
— Parasmeđe tlo — najrašireniji tip tla u uvjetima um jeren o vlažne klime.
— Podzol (rus. pepeljasto tlo) — nastaje u uv jetima hladne um jereno vlažne
klime iz stijena s malo vapnenca i dolomita, a najčešće na pijescima, pješčenjacim a i granitim a. N a takvim tlim a razvija se najčešće četinarskavegetacija ili vegetacija u kojoj dominiraju biljke iz porodice vrjesova(Ericaceae). U dubljim slojevima akumuliraju se organski spojevi željeza i
aluminija. Na površini se nalazi surovi humus, ispod njega tanki Ahhorizont te ispod njega karakterističan pepeljastosivi Ai horizont. U iluvijalnom B sh horizo ntu nakupljaju se hum usn e tvari koje se u n edostatkuvode pretvaraju u čvrsti ortstein. Ako se podzoli natapaju i jako gnoje,
m ogu ći su i veći prinosi u p oljoprivrednoj p roizvodnji. — Pseudoglej — tlo koje nastaje na mjestima zadržavanja (stagniranja) vode.
Tu se izmjenjuju vlažno i suho razdoblje. Povremeni nedostatak kisika
za vrijeme stagniranja vode dovodi do otapanja i razdvajanja željeza i
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 108/357
102 Ekološki leksikon
m an ga na u nu tar h orizon ata. P ovršina agregata čestica tla je izbijeljena, a
u unutrašnjosti agregata nakupljaju se oksidi željeza. Na takvim tlima
razvija se livadna ili šum ska vegetacija, a poljo privre dn a je proiz vo dn jaotežana zbog stagniranja vode u proljeće.
— Stagnoglej — razvija se na mjestima gdje nakon stagniranja vode slijedi
daljnje vlaženje. Površina takva tla jako je izbijeljena, niske temperature
usporavaju mineralizaciju organskih tvari tako da se u gornjem sloju od
10 do 30 cm nakuplja humus siromašan hranjivim tvarima. Ta vrsta tla
nije pogodna za poljoprivrednu proizvodnju.
— Černozem (rus. crna zemlja) — to je tlo tipično za stepu i šum ostepu .
Razvija se u uvjetim a kontinentalne polusu he (semiaridne) klime. H u -m usn i ho rizont Ah debeo je > 40 centimetara. Životinje popu t hrčaka i
tekun ica m iješaju to bazama bogato tlo. T o je najplodnije tlo za po-
ljoprivredu. U pod ručjim a koja su granična s pod ručjim a vlažnije klime
sloj h um us a postaje sve tanji i sm ećkast te se zove kastanozem (kestenjasto
tlo). Na takvim tlima mogući su u poljoprivrednoj proizvodnji veliki
prinosi, osobito ako se tlo natapa.
— Kerosol (gr. xeros — suh) — sivosmeđe do sivo tlo polup ustinja. U do njim
slojevim a nakup ljaju se soli. N a povo ljnijim m jestim a m ogu ća je ispašastoke. P oljoprivreda je m oguća jed ino uz natapanje.
— Terra rossa — crvenica — humusom relat ivno s i romašno t lo u medi teran-
skom području nastalo na vapnencima i dolomitima u tercijaru pa se
može smatrati i reliktnim.
— Vertisol — nastaje na vap nen cu kao matičnoj stijeni u uvjetima tople klime,
ali u kojoj ima tri do četiri mjeseca suše s godišnjom količinom oborine
od 300 do 1300 milimetara.
— Ferrasol/oxisol/latosol — tropska i suptropska tla obogaćena oksidima že-ljeza, alum inija i ka olinitom te je zato žuto crvene boje. Ako se eroz ijom
ukloni A horizont, dolazi kao posljedica isušivanja do ireverzibilnog
stvrdnjavanja materijala u laterit (slično pečenju cigle).
2 . Semi teres t r ička t la
— Glej ( rus. muljasta masa). Ako podze m na voda dosegne 0,5 — l m ispod
površine tla, nasta je takav tip tla. H u m u sn i A h ho rizon t na površini vodane dosegne. U dubl jem plavocrnom redukci jskom Gr hor izontu u uvje-
tim a ned ostatk a kisika stvaraju se topljivi spojevi željeza i m angan a. O n i
se kapilarnim silama dižu u G 0 ho rizo nt, gdje oksidiraju, tako da je taj
sloj hrđavožute do smeđosive boje.
— Dolinsko tlo — povremeno poplavljivano tlo u dolinama rijeka i potoka.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 109/357
ONEČ IŠĆ ENJE TLA 103
— Ob alno tlo — tlo na niskim obalama m ora u razini mora. O no je zaslanjeno
i poplavljuje se morem s izmjenom plime i oseke.
3 . Subh id r ička t l a
Razvijaju se na dnu stalnih voda u uvjetima stalnog manjka kisika. Razlikuju
se:
— dy ili smeđi mulj — nastaje u smeđim vodama s malo hranjivih tvari, ali s
bogatim hu m insk im kiselinama
■— gytja ili sivi mulj — nastaje na dnu eutrofnih i kisikom bogatih voda
— sapropel — nastaje na dnu eutrofnih ali kisikom siromašnih voda. Zboganaerobne razgradnje organskih tvari stvaraju se sumporovodik i metan,
što rezult ira neugodnim mirisom.
4 . Cr e tna t l a
N astaju ta m o gdje ili podzem na ili površ inska voda uspora vaju razgradnju
organskih tvari . U tim tl im a hum usn i horizon ti imaju više od 30 posto
organske tvari i često su debeli više metara. Razlikujemo nekoliko vrsta
cretnih tala:
— niski cretovi — trese t nastaje iz trske, rogoza i šaševa; ako razin a treseta
doseg ne razinu vode razvijaju se tu joh ov e i vrbove šu m e pa su on da to
prijela zni cretovi
— visoki cretovi — naseljavaju ih mah ovi tresetari (Sphagnum sp. div.). Razli-
kujemo bijeli treset koji je slabije razgrađ en i crni treset koji je jače razgrađen.
Utjecaji na tlo
T lo je osnova za proizvodn ju hran e, organskih tvari, sprem ište za hraniva za
bil jke i oborinsku vodu. O n o dje lu je kao filtar, pufer, obnavlja i čisti pod-
zemnu pi tku vodu.
Utjecaji na tlo i onečišćenje tla počinje intenzivnije već u mlađe kameno
doba, čim čovjek prestaje biti skupljač i lovac i počinje se baviti poljo-
privredom .
Utjecaj poljoprivrede:
— M lađe kam eno doba (o ko 7000. god. pr. Kr.). T ada počin ju paljenje i
ispaša, razvijaju se poljoprivreda i stočarstvo i osnivaju se stalna naselja
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 110/357
104 Ekološki leksikon
— 1100. god. pri je Kr. željezno doba, povećavaju se poljoprivredne površ in e,
uv ode se plugovi i sve je veće krčenje šuma.
— D o 800 g. posli je Kr. — ne gnoji se, nego se polja upotrebljavaju izm je -nično, tj. neka se ostavljaju na ugaru. U Franačkoj se uvodi trogo dišnji
cildus poljoprivrede (ozima k ultura, jara k ultura i ugar). O d toga vrem ena
raste gustoća naseljenosti od 4 do 5 stanovnika/km 2 oko 800. godine na
12 do 15 stanovnika/km 2 oko 1800. godine. U tom e razdob lju pojavljuju
se novi antropodeni ekosistemi kao što su polja, livade košenice, vrištine,
pašn jaci, tj. tz v. prirodni kulturni krajolik. Onečišćenje i utjecaji na tlo tadasu bili lokalno ograničeni i rasli su s porastom intenziteta iskorištavanja.
Porast brojnosti stanovništva uz nemogućnost porasta proizvodnosti po jed in ic i površ in e doveli su do povećanja površ ina koje se iskorištavaju za
poljoprivredu. T ako su u 17. i 18. st., kada su pogodne površine većiskorištene, u Europi isušene velike površine pod cretovima i privedene
kulturi.
— Industr ij ska revolucija (oko 1800.) — porasli su in tenzitet i o pseg utjecaja
čovjeka na tlo. Izumi i otkrića donijeli su niz promjena u organizaciji
društva i u poljoprivredi. Uvodi se mehanizacija u obradu tla, ono se
obogaćuje m inera lnim gnojivom. Pro izvod nost u ind ustriji prestigla je p ro izvodnost u poljo priv redi, a pora st bro jnosti sta novniš tv a doveo j e do
odlaska u gradove. Sve je to uzrokovalo prom jene u k ultu rno m krajolikute se prirod ni k ultu rni krajolik pretvorio u umjetni kulturni krajolik. Razvila
se visokoracionalizirana, radno ekstenzivna poljoprivreda. Uvođenjemmineralnih gnojiva u razdoblju od 1880. do 1980. učetverostručio se
prosječn i prinos ozim e pšenic e, raži i k rum pira. Istovrem eno udjel p o -
ljoprivredno g stanovništva u Eu ropi pao je s 40 posto na < 5 posto.
— Izm eđu 1930. i 1950. uvode se in tenzivno herbic id i pa su tim e neke vrstekorova jako po tisnute ili nestale. N asu pro t tome , neke vrste neosjetljivih
korova jak o su se proširile. V isoko rodn e sorte u zgajan ih biljaka zah tije-vaju intenzivno gnojenje. G nojenje du šičnim gnojivima uzrokov alo je
poja čan ra st izdanaka stab ljika. Da bi se to spriječilo, m ora le su se p rim i-
je n iti tvari za spre čavanje rasta izdanaka. Posljedica toga bio je porastgljivičnih bolesti, što je n avelo na up otre bu fungicida. U ništav anje k orova
dovelo je i do pojačane invazije štetnih kukaca i intenzivne upotrebe
insekticida. Mjere za intenziviranje proizvodnje smanjile su diverzitetstaništa u krajoliku: mnogi rubovi između polja, živice, nakupine stabala,
mlake i male bare koji su bili pribježišta za biljke i životinje nestali su, pa
su nestala i mno ga staništa i m nog e vrste ili im je broj bitno sman jen.
— Posli je 1960. godin e m oderna poljopriv re da potiče specijalizirnost p ro -
izvodnje, smanjenje broja uzgajanih kultura, raste potrošnja gnojiva i
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 111/357
ONEČ IŠĆ ENJE TLA 105
sredstava za zaštitu bilja. Uzg oj stoke dijeli se na uzgoj goveda koji je
ovisan o pašnjacim a i uzgoj svinja i peradi koji je neov isan o pašnjacima.
To uzrokuje sve veći uvoz stočne hrane i upotrebu nekadašnjih pašnjakaza uzgoj krmnoga bilja. Ujedno se pojavljuje problem uklanjanja otpada
i izmeta od masovnog uzgoja stoke. Sve to utječe na tlo na velikim
površin am a. O nečišćenje iz poljoprivredne i industr ijske dje la tnosti p re-
lazilo je po vre m en o i m jestim ično kritične vrijedn osti za bilje, životinje
i ljude. O pterećen je okoliša raslo je uspo redo s po rastom broja stanovnika
i s po rasto m inten ziteta djelatnosti. Zapravo je nejasn o dok le ti utjecajim ogu jo š rasti .
— Zbijanje tla — uvođenje mehanizacije u poljoprivrednu proizvodn ju do-nijelo je i nove utjecaje na tlo. Vožnja strojevima zbija tlo do du bin e 60
centim etara. Zbijanjem se sm anjuje poro zno st tla, hom oge nizira se gornji
sloj i razbija stru ktu ra tla, čim e se sm anju ju stabilno st i prozračivanje. U
p riro dn im se tlim a u gornjih 10 cm tla nalazi 70 — 90 posto organske
tvari, u preoranim tlima u tom sloju preostaje < 20 posto, a u dubini 15
— 25 cm nalazi se 60 posto ukupne org anske tvari u tlu.
— Unos stranih tvari — u suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji u tlo se
unose gnojiva, sredstva za zaštitu bilja. Mineralnim gnojivima unose se utlo soli kalija, nitrati i fosfati. To dugoročno ne smanjuje plodnost tla, aliuklanja stvaratelje h um usa koji je osnova za postojanje eda/ona. Biljke
iskoriste jedv a polovicu u potrijebljene količine m inera lnih gnojiva pa se
ostatak s cijednom vodom ispire u podzemnu vodu. Naročito intenzivno
ispiru se nitrati, koji se slabo ili nikako ne vežu na čestice tla. Neka
fosfatna gnojiva sadržavaju i znatne količine kadmija (23 g Cd na 70
kg/ha). Organska gnojiva poput stajskoga gnoja i gnojnice također ne
djeluje uv ijek povoljno. G noj od svinja često sadržava veće količine bakra,a goveđe gnojivo djeluje na gujavice otrovno. Stajsko gnojivo može po-
godovati i razvoju gljivičnih bolesti biljaka. Zelena gnojidba i zaoravanje
biljn ih osta taka m ogu dje lo vati povoljno. K om post je najp ovoljn ij i za
obnavljanje p lodnosti tla. M ulj iz pročišćavanih voda prob lem atičan je
zbog toga što često sadržava velike količine teških metala npr. olova.
Sredstva za zaš titu bilja (pesticidi) prim jenjuju se u količinam a 1 — 3 kg/ha
na godinu. Oni se adsorbiraju na čestice tla, ulaze u organizme u tlu,
kemijski ili biološki se razgrađuju ili se ispiru cijednom vodom u pod-
zemnu vodu. Samo malo pesticida djeluje strogo selektivno na ciljanuskupinu biljaka ili životinja.
— Melioracije — da bi se opsežna područja, koja su zbog prek om jerne vlažno
sti nepo god na za poljoprivredu, privela kulturi, provod e se često opsežnemelioracije. P osljedica toga stalni je trend snižavanja po dz em nih voda,
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 112/357
106 Ekološki leksikon
isušivanje m no gih vlažnih staništa i nestajanje priro dn ih zajednica i vrsta
vezanih za takva staništa.
— Erozija — uklanjanje prirodnoga biljnog pokrova na sve većim površina-ma erozijom tla zahvaćene su sve veće površine. Pod šumom ili paš-
njakom gubi se erozijom 0,8 t/ha godišnje tla, pod livadom 4 t/ha godiš-nje, u povrtnjaku i vinogradu s potkulturom 15 t/ha godišnje a u vino-
gradu bez potkulture 68 t/ha godišnje (Dassler, 1991.). Danas se u Sred-
njoj E urop i erozijom prosječno gubi 1315 t/ha na godinu, što premašuje
p rirodno stvaranje tla 50 do 100 puta . E rozijom se gubi hum us u hra njivetvari a na mjestu gdje se nakuplja tlo premješteno erozijom dolazi do
zamuljivanja, nagom ilavanja organskih tvari i eutrofizacije takvih m jesta.
UTJECAJ URBANIZACIJE
Po većanjem brojn osti gradskog stanovništva raste broj i veličina velikih gra-dova. Time se povećava i njihova aktivnost pa utjecaji na tlo postaju također
vrlo značajni. U gradovim a i oko njih raste urba ni i industrijski prom et. T uSve veće površine se asfaltiraju, zbija se tlo, rastu emisije lokalnih izvora
onečišćenja zb og dobivanja energije i odlaganja otpada. O sim toga u velikimgradovima i oko njih pojavljuju se sve veće površine namijenjene športu i
rekreaciji — šetališta, parkirališta, igrališta: tu je još jače gaženje, vožnjavozilima, onečišćenje organskim i drugim otpatcima. Gaženje i vožnja vozi-
lima uzrokuje vertikalno zbijanje (kompresiju) tla ili horizontalno prem- ještanje (t ranslokaciju). N isu pošte đena ni područja koja su udaljena od
velikih gradova, pa ni ona u visokim planinama. Tamo se velike površineupotrebljavaju kao skijališta. Na njima se grade i upotrebljavaju vučnice,
žičare, obavlja se mehanička priprema skijališta te se oštećuje tlo kod plitkogsnijega. Snijeg se na tim stazama sporije topi i dulje zadržava.
Izg radn jom naselja često se gubi vrijedno tlo pog odn o za drug e nam jene.
O sim naselja, i izgradnja prom etnica, oso bito autocesta, uz rok uje gu bitak tla.
Tako jedan kilometar 4stazne autoceste pokriva 4,6 ha, u brdima 6,6 ha,
do datn i sadržaji odno se 3,6 h ektara. Au toceste često zah tijevaju soljenje zimi,što uzrokuje ispiranje hranjivih iona kalcija, magnezija i kalija iz tla.
UTJECAJ RUDARSTVAPodručja na kojima se nalazi više rudnika i površinskih kopova trpe zbogtoga znatne posljedice. Na površinskim kopovima uklanja se tlo i ta su
područja iz gubljena za svaki drug i način upotre be. O koli š j e u to m e slučaju
opterećen potrebom preseljenja ljudi, opasnošću od lokalnih potresa, prašine
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 113/357
ONEČ IŠĆ ENJE TLA 107
i buke. U područjima s podzemnim kopovima znatno se snizuje razina podzem nih voda. N a sreću, u Hrvatskoj pra ktično nem a takvih područja
osim kamenoloma, a oni ipak ne zauzimaju velika područja.
U T J E C A J I N D U S T R I J E
— Onečišćenje tla oborinama dospijeva u tlo iz onečišćene atmosfere. Mnogegrane industrije intenzivno ispuštaju onečišćenje u okoliš. Najintenzivnije
emisije onečišćenja su u kemijskoj industriji, preradi nafte, željezarama ičeličanama, pogonima galvanizacije, proizvodnji baterija, preradi kamena,
papirnoj industr iji i in dustr iji celu loze, elektranam a na ugljen i m azut, in -dustriji koksa, cementa. Industrija stvara onečišćenje u redov itom po go nu azabilježeni su i brojni slučajevi akcidentnog ispuštanja onečišćenja s lokalnoteškim posljedicama. Najveća količina onečišćenja ispušta se u atmosferu,
manji dio dolazi izravno u tlo ili u podzemne vode. I onečišćenje atmosfere
završi prije ili poslije s oborinama u tlu. Ono može potjecati iz lokalnih, alii ud aljen ih izvora. N ajveći onečistači tla su kiseline, osobito spojevi sum po ra
(SO 3, i SO 42) koji nastaju iz SO 2. Ti spojevi zakiseljuju tlo a promjena
aciditeta ovisi o količini unesenih kiselina kao i o puferskoj sposobnosti tla.Veću otpornost na zakiseljavanje imaju tla bogata kalcijem. Zakiseljavanjeima kao posljedicu pro m jene p H vrijednosti (ponegdje je zabilježeno sniže-nje i za 1 p H jedin icu ), ispiranje hranjivih tvari i sm etnje u rastu biljaka zbog
oslobađanja toksičnih spojeva aluminija i nek ih teških metala. O sim kiselinau tlo se unose i teški metali. Najviše se unosi olovo i arsen, nešto manje
kadm ij i cink. U Hivatsko j je u po dručju G orskoga kotara, daleko od većihizvora onečišćenja, izmjereno veće onečišćenje tla teškim metalima nego uurbanoindustrijskim područjima (Glavač et al., 1985, Miko et al., 2000;
V rbek & Gašparac, 1992.). O no je tam o dospjelo većim dijelom daljinskimtransportom iz sjeverne Italije, a manjim dijelom iz riječkog područja.
Zaštita tla
— Utjecaj industrije. Rješenja za smanjenje utjecaja industrije traže se u prim-
jen i tehnolo gija ko je oslobađaju m anje šte tn ih tvari i koje zahtijevaju
manje energije. Osim toga nastoje se u postojećim proizvodnim tehno-logijama smanjiti nekontrolirane emisije primjenom različitih uređaja i
reducirati područje na kojem se onečistači mogu proširiti.
— Utjecaj poljoprivrede. Rješenja za utjecaj poljoprivrede na tlo traže se uekstenziviranju proizvodnje i »socijalnom ugaru«. Pod ekstenziviranjem
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 114/357
108 Eko loški leksikon
se razumijeva smanjenje utjecaja proizvodnih faktora. Pritom se očekujesmanjenje prinosa, ali se s druge strane ostvaruju ekološki ciljevi, npr.
staništa bogatija vrstama, bolja zaštita biljnih i životinjskih vrsta. Primjerimjera koje vode k ekstenziviranju jesu npr. uv ođenje u proizvod nju vrsta
i sorti koje zahtijevaju manje intenzivne zahvate, daju možda manje prinose ali daju i zdraviju i kvali te tn iju hranu. T ada gubitak od sm anje nja
prin osa m ože bit i i m anji od troškova za pojačanu zašti tu koju bi tražilevisokorodne sorte. Ekstenziviranje poljoprivrede s ostavljanjem nekih
površ ina na ugaru i za ekološke svrhe (zaštita prirode, pribježiš ta zaživotinje i biljke i dr.) mogu dovesti do razvoja tzv. ekološki upravljanoga
krajolika. Iz svega toga proizlazi alternativna poljoprivreda koja pretvara je d -
nostranu energetski, kapitalno i intenzivnu poljoprivredu u sveobuhvatnoekološku poljoprivredu. Takva ekološka (biološka) poljoprivreda nastoji pro iz vesti zdra vu i kvali te tn iju hranu i odbacit i sinte tične biocide. U vodi
bio lo ške pro izvode i postupke za šte tn ike, bolesti i korove. O n a dje lu je
pro tiv sm anje nja bro ja vrsta i ja ča sposobnost samoregulacije u ekosusta -vima.
L I T E R A T U R A
DaGler H .G ., 1991: EinfluB von Lu ftverunreinig ung en a uf die Vegetation. Gu stav FischerVerlag, Jena.
Enger, E.D., B. F. Smith, 1995: Environmental Science. 5th edition. McGrawHill, Boston
Glavač, V., H. Koenies, B. Prpić, 1985: O unosu zračnih polutanata u bukove i bukovojelovešum e Dina rskog gorja sjeverozapadne Jugoslavije. Š um. list 910: 429 448.
Gračanin, M., Lj. Uijanić, 1977: Uvod u ekologiju bilja. Školska knjiga, Zagreb.
Heinrich, D., M. Hergt, 1994: DTVAtlas zur Okologie. Deutscher Taschenbuch Verlag.Miko, S., Z. Peh, D. Bukovec, E. Prohić, 2000: Geochemical baselinemapping and lead pollution assessmen t o f soils on the karst in W estern Croatia. N at. Croat . 9(1): 415 9.
Skorić, A., 1974: Tipovi naših tala. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb.
Vrbek, B., M . G ašparac, 1992: N ew findings o f heavy metals inp ut in N ational P ark RisnjakRad Šum. Inst. 27(1): 6575.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 115/357
P O G L A V L J E 7.
UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA
Mr. sc. Vladimir Jelavić E K O N E R G i U N D P , Z ag reb
Pitanje klimatskih prom jena ne sum njivo je jed an od najznačajnijih suvre-
menih problema globalnog okoliša. Klimatske promjene su posljedica pri-
rodnih varijacija uzrokovanih različitim astronomsldm, fizikalnim i kemij-
skim čim benicima. U posljednje vrijeme znanstvene spoznaje upozoravaju
da na pro m jen u klime utječe čovjek, odno sno da je globalno zatopljenje
posl jedica povećane koncentracije stakleničk ih plinova u atm osferi. Zbog
očekivanog porasta temperature, mogla bi se povisiti razina mora, promije-
niti količina oborina, povećati učestalosti suša i poplava, što bi sve moglo
utjecati na poljoprivredu, šumarstvo, biološku raznolikost, tehničke sustave
i ku lturn o naslijeđe. U uvjetima rastuće populacije i time sve većih potreba
za hran om , vo dom i energijom, pitanje klimatskih prom jena ima razloga biti
najvećom brigom u ostvarenju održivog razvoja čovječanstva u ovom sto-
ljeću.Još uvijek je vrlo neizvjesno koliki će biti utjecaj, m eđ utim istraživanja
koja se sustavno provode znatno su uznapredovala u razum ijevanju složenih
procesa : od pro m atranja stanja, uzroka, m ogućih posljedica i potrebn ih mjera
za ublaženje klimatskih promjena. Najcjelovitije spoznaje o promjeni klime
m og u se naći u »Izvješćima ocjene« M eđ un aro dn og tijela za klimatske pro m -
jene (IPC C ), znanstvenog fo ru ma u sklopu O kvirn e konvencije U jedinjenih
naroda o promjeni klime (UNFCCC). IPCC svakih pet godina objavljujenapredak u spoznajama iskazom uočenih promjena u povijesnom nizu po-
dataka, izradom projekcija, mogućih mjera i očeldvanih sociogospodarskih
implikacija. U svom d rugom izvješću iz 1995. godine IP C C je prvi put
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 116/357
110 Ekološki leksikon
zaključio da »ravnoteža niza evidentnih činjenica različite pojavnosti, kazuje
da čovjek ima utjecaja na promjenu klime« (IPCC, 1996a). Posljednje, treće
izvješće iz 2001. godine (TSAR) potvrđuje navedenu konstataciju, upozora-vajući na neke nove i dod atne dokaze, čime se sm anjuje jo š uv ijek prilično
prisu tna neiz vjesnost (IPC C , 2001a).
Izgaranje fosilnih goriva d om inan tan je izvor emisije stakleničkih p lino-
va. O stale ak tivnosti koje utječu na povećanje konc entracija su poljoprivreda,
p rom jene u eksplo ata ciju zemlj iš ta uk ljuču jući sječu šum a, određene ind u-
strijske procese kao što su npr. cementna industrija, odlagališta otpada, ra-
shladna sredstva, pjenasti materijali i otapala.
Mišljenje j e s tručn jaka da su k l im a t sk e p r o m jen e n ep o v r a t a n p r o -ces . Zbo g toga već u t renutku poduzimanja akcije postoje ku m u la t iv n i
efekti, a to znači: što se kasnije krene u poduzimanje mjera, to će biti
po trebne drastičnije mje re . T em eljno načelo prihvaćeno u m eđunarodno m
odgovoru na klimatske promjene jes t p re v en t ivn o dje lov an je, a to znači
da ne sigurno st u progn oziranju rizika ne bi smjela biti razlogom za čekanje.
Odgovor svijeta na tu ozbiljnu prijetnju jest Okvirna konvencija Ujedi-
njenih naroda o prom jeni klime (U N F C C C ), koja je stupila na snagu 1992.
godine na sastanku na vrhu (sum m itu) o Zem lji u Rio de Janeiru.U kratkom prikazu u nastavku daju se sažeto rezultati globalnih spoznaja
i neki primjeri specifične situacije u Hrvatskoj, uglavnom temeljeno na
istraživanjima koja su provedena u sklopu izrade Prvog nacionalnog izvješća
u svezi s obvezama Republike Hivatske p rema U N F C C C u (M Z O PU ,
2001.). Ovom prilikom iskazujemo zahvalu Ministarstvu zaštite okoliša i
p ro stonog uređenja, E K O N F R G u i m nogobro jn im autorim a koji su om o-
gućili da se poslužimo njihovim rezultatima.
Stanje i utjecaji
TEMPERATURA
Globalna srednja prizemna temperatura zraka u 20. je stoljeću porasla oko
0,6 °C (si. 7.1.). Zapisi pokazuju veliku varijabilnost, na primjer, najvećazatopljenja u 20. stoljeću bila su u razdobljima od 1910. do 1945. i od 1976.
do 2000. godine.
Globalno, pokazuje se daje posljednje desetogodišnje razdoblje najto-
plije otk ad postoje m je renja tem perature term om etrom , a 1998. godina bila
je najtopli ja u tom razdoblju, (si. 7.1.).
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 117/357
P o r a s t
s r e d n j e
t e m p e r a t u r e
( ° C )
P o r a s t
s r e d n j e
t e m p e r a t u r e
( ° C )
i z m e đ u
1 9 6 1 . i
2 0 0 0 . g o d i n e
i z m e đ
u
1 9 6 1 .
i 2 0 0 0 . g o d i n e
UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA 111
(a) posljednjih 140 godina
Godina
1800. 2 0 0 0 .
Sjeverna hemisfera
1000. 1200. 1400. 1600.Godina
Podaci termometarskih mjerenja,(deblja središnja linija), godova drveća,ledene kore i povijesnih zapisa (sjenčano)
(b) posljednjih 1000 godina
s l i k a 7.1. Promjenljivost prizemne temperature na Zemlji (IPCC, 2001a):a) u posljednjih 140 godinab) u posljednjih 1000 godina
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 118/357
112 Ekološki leksikon
Analize reko nstruiranih prom jena tem perature u dalekoj prošlosti poka-zuju daje na sjevernoj hemisferi u dvadesetom stoljeću porast temperature
bio najveći u posljednjih 1000 godina. S tim u vezi može se s pri ličnomsigurnosti (pouzdanost 66 — 90 %) tvrditi daje 1998. godina bila ujedno inajtoplija u posljednjih tisuću godina.
U prosjeku, su izm eđu 1950. i 1993. godine, noćne dnevne m inim alnetem perature na ko pnu rasle oko 0,2 °C svakih deset godina. T o je dvostrukoviše od porasta maksimalne dnevne temperature koja iznosi 0,1 °C. Porasttem perature iznad razine m ora u istom razdoblju bio je gotovo upola manjiod porasta prizem nih tem peratura na kopnu.
Opći porast temperature u Europi globalno je istovjetan, a posljednjihdeset godina su najtoplije u ovom stoljeću. Varijacije između godina neštosu veće nego na globalnoj razini je r se radi o teritorijalno m an jem po dručjuusrednjavanja.
Rezultati analize dugih nizova meteoroloških mjerenja na područjuHrvatske što ih je proveo Državni hidrom eteorološki zavod (M ZO PU ,2001.) pokazuju da su promjene prosječne godišnje srednje dnevne tempe-rature u raspo nu od 0,3 do 0,4 °C, no one za sada nisu statistički signifikantne(dokazive). Statitistički signifikantan je trend porasta m inim alnih dne vn ih
temperatura u kontinentalnoj Hrvatskoj, a i smanjenje dnevnog rasponatemperatura. Uz to, postoji tendencija pada srednje godišnje naoblake.
Globalna satelitska mjerenja pokazuju da je u posljednje četiri dekade p o ra s la te m p e r a tu r a u d o n je m slo ju a tm o s fe re n a v is in i d o 8 k ilo m e -ta ra . Taj je porast otprilike trostruko m anji nego u prizem no m sloju, uglav-nom zbog povećane razlike u suptropskim i tropskim područjima.
Projekcije različitih scenarija pokazuju da će globalna srednja prizemnatemperatura rasti od 1,4 do 5,8 °C u razdoblju od 1990. do 2100. godine.
Takve promjene bit će mnogo veće od svih promjena u posljednjih 10.000godina, a ta se tvrdnja temelji na paleoklimatskim podacima. Za područjeHrvatske regionalni modeli pokazuju moguće promjene od 2 do 2,8 °C dužobale i 2,4 do 3,2 °C u nizinskom dijelu. Najnovije simulacije (premaIPCCju, 2001a) pokazuju da bi na području Hrvatske promjena mogla bitiizmeđu 4 i 6 °C.
P O R A S T R A Z IN E M O R A
Globalno zagrijavanje uzrok uje zagrijavanje oceana, a posljedica toga je ter-mička ekspanzija i topljenje polarnog leda i glečera što je razlogom podizanjarazine mora. Podaci o praćenju razine mora pokazuju porast 0,1 do 0,2 m u
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 119/357
UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA 113
20. stoljeću. Glob alna toplina oceana porasla je u pos ljedn jih pedeset godina(otkad postoje pouzdana mjerenja) za spomenute indikatore.
Ovisno o promjeni temperature, projekcije pokazuju da bi razina mora
mogla narasti 15 — 90 cm do 2100. godine. Treba napomenuti da bi uzstabilizaciju koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi, razina mora i
dalje rasla 30 — 50 posto u idućih nekoliko desetljeća, a polarni ledeni štit prilagođavao bi se novom stanju i tisuću godina.
Po rast razine mora imat će mno gob rojne negativne posljedice: na ljudskanaselja, turizam, opskrbu pitkom vodom, ribarstvo, infrastrukturu, na po-ljoprivredna i močvarna zemljišta, uzrokujući gubitak zemljišta, ekonomskeštete i moguće preseljenje milijuna ljudi, je r oko pola ljudske populacije živi
u obalnom području. Zbog porasta razine mora bit će plavljenja niskih površ ina, povećanja saliniteta pli tk ih ušća, ugrožavanja izvora slatke vode .
Mnogobrojne studije pokazuju da su mali otoci i riječne delte posebiceranjive na po rast razine mora. U E uropi se najveći takav porast m ože očeki-vati u N izoze m skoj, N jemačkoj, baltičkim zemljama, U krajini, Rusiji i del-tama Mediterana (EEA, 1998.). Procjenjuje se da bi u Hrvatskoj — prinajgorem scenariju — štete mogle biti vrlo velike, posebno na ušću rijeka N eretve, C etine i M irne, s utjecajem na ispuste gradskih otp adnih voda na
obali, štetama u gradovima koji su danas pod rizikom povremenog plavljenja(Rovinj, Pu la i Split) i s mogućim štetama na slatkovodna jezera — Vransko jezero na C resu i kod Biograda (M Z O P U , 2001.). Primje rice, na podru čjuLošinja i Cresa, zbog povećanja razine mora od 1 m bila bi poplavljena površ in a na kojoj živi 13 posto stanovništva.
Mogući odgovori obrane vrlo su ograničeni i usmjereni uglavnom na preseljenje ljudi i na planiranje aktivnosti u m anje ugroženim podru čjim a.
OBORINE I VODNI RESURSIU prosjek u, na sjevernoj hem isferi količina oborina u posljednjoj dekad i 20stoljeća porasla je 0,5 do 1 posto, sa značajnim varijacijama po područjima.O bo rine su se povećale na sjeveru Europe, a smanjile na jug u. U Hrvatskojse to odrazilo, na veće sman jenje na Jad ranu (19 %), a na manje u ko ntin en -talnoj Hrvatskoj (413 %).
Klimatski modeli pokazuju da će porasti globalne prosječne količineoborina, s porastom u Europi (relativno manjim od globalnog prosjeka).
Oborine koje su u izravnoj povezanost s biljnim svijetom i s vlažnosti tla,što će uzrokovati će promjene u rastu i prinosima poljoprivrednih kultura.U svijetu, će najveće posljedice biti u suhim i po lusuh im područjim a, gdjese očekuje smanjenje oborina. Danas oko 1,3 milijarde stanovnika nema
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 120/357
114 Ekološki leksikon
pristupa sigurn im iz vorim a pitke vode, a oko dvije m ilijard e stanovnik anem a adek vatnih sanitarnih uvjeta.
U Hrvatskoj je u obalnom području m oguće smanjenje oborina, ukontinentalnom području neki modeli pokazuju blago smanjenje, a neki
povećanje oborin a (IPC C , 2001). Z bog pora sta tem perature i zbog prom jene
oborina moglo bi se smanjiti u krškim područjima otjecanje 10 do 20 posto,
a u sjevernoj Hrvatskoj 10 posto (Bonacci i drugi., 2000.).
PROMJENE OSTALIH POKAZATELJA
Satelitski podaci poka zuju sm anjenje snjež nog pokrova oko 10 posto u u spo -redbi s kasnim šezdesetim godinam a. U sjevernim krajevima smanjuje se
trajanje lede no g pokrova na jeze rim a i riječnim tokovim a za oko dva tjedna.
U sred njim i višim širinam a sjeverne hem isfere u posljednjoj polovicistoljeća poka zuje se da j e porasla učestalost ekstrem nih o bo rina 2 do 4 posto.
Od 1950. godine podaci vrlo pouzdano pokazuju smanjenje učestalosti ek-
stremno niskih temperatura, s malim porastom učestalosti ekstremno viso-kih tem peratura. Porasla je frekvencija toplih epizoda ekstrem nih nevrem ena
poznatih pod im enom E1 N ino .
POLJOPRIVREDA, ŠUMARSTVO I EKOSUSTAVI
Projekcije pokazuju da bi se poljoprivredna proizvodnja mogla smanjiti u
mnogim državama tropskog i suptropskog područja. Za područje Europe
teško je predvidjeti kako će ekosistem reagirati na promjenu temperature,
oborina, vlažnosti tla, koncentracije ugljikova dioksida i kakve će to pos-
ljedice im ati na poljoprivred u i šumarstvo. N e p ostoje jasn i pokazatelji iz prošlosti koji bi m ogli upućivati na osje tljivost i ranjivost, pa su procje ne vrlonesigurne (EEA, 1998). S promjenom klime produžit će se vegetacijskorazdoblje, što će utjecati na produktivnost poljoprivrednih kultura i šuma.
U Hrvatskoj je utvrđen o da bi produ ljenje razdoblja s ned ostatkom vlage u
tlu moglo imati značajne posljedice na poljoprivredu, a u šumarstvu bim oglo utjecati na n eke osjetljivije vrste drveća, kao što su jela i hrast lužn jak
(M ZO PU , 2001.).
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 121/357
UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA 115
N E K I V A Ž N I P O K A Z A T E L JI Z A K O JE N I S U U O Č E N E
P R O M J E N E
Ovdje se navode neke pojave za koje nisu uočene promjene, premda su dioklimatskih procesa:
• neka područja na Zem lji nisu imala prom jene tem perature u posljed-njih d esetak godina, posebice na juž no j hem isferi i na Antartici
® nije bilo prom jena ledene površine na Antartici od 1978. godine, otkad posto je sa telitska mje re nja
® intenzitet i učestalost nevremena u tropskom i pritropskom p odručju
nije pokazivao trend promjena u 20 . stoljeću© nije bilo prom jena u učestalosti tornada, dana s grm ljavinom, oluja stučom, promatrano iz ograničenog broja podataka.
Doprinos globalnom zatopljenju i koncentracija stakleničkih plinom
Doprinos stakleničkih plinova globalnom zatopljenju ovisi o njihovoj kon-
centraciji u atmosferi, vremenu zadržavanja u atmosferi i njihovu svojstvuda apsorbiraju zračenje. T ako su na prim jer spojevi klorofluorougljikovodika(C FC ) u atm osferi u vrlo m alim ko ncentracijam a, ali su značajni je r je
njihovo vrijeme zadržavanja oko 100 godina, tako da svaka molekula imastaklenički efekt nekoliko tisuća puta veći od jedne molekule ugljikova diok-sida. Za usporedbu utjecaja različitih plinova obično se služimo veličinomglobalni potencijal zatopljenja (Global Warming Potential) — GWP), pričemu se uzima da C O 2 ima G W P jed na k 1. Veličina GW P ovisi o tom e koje
se razdoblje promatra. Za razdoblje od 100 godina navode se u tablici 7.1.GWP vrijednosti, za glavne stakleničke plinove (IPCC, 1996).
TABLICA 7.1. Staklenički potencijal nekih glavnih plinova (plinovi Kyotskog protokola)
Plin Staklenički potencijal
Ugljikov dioksid (CO2) 1
Metan 21
Didušikov oksid (N2O) 310
c f 4 6.500
C2F6 9.200
SF6 23.900
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 122/357
116 Ekološki leksikon
Jedin ice em isije stakleničkih plinova koje uzim aju u o bzir GW P zovu se»C O 2 ekvivalentne tone«. Emisije se ponekad iskazuju u tonama ugljika; p reračun s C O 2 na tone ugljika dobiva se množenjem s faktorom 12/44 koji
znači omjer njihovih molekularnih težina.
U tablici 7.2. da n je prikaz procjene dop rinosa pojedinih plinova zatop-
ljenju, s iskazom glavnih izvora emisije (IPCC, 1996. b).
TABLICA 7.2. Doprinos globalnom zatopljenju glavnih stakleničkih plinova
Plin Glavni antropogeni izvori em isije Doprinos
%
C02 Izgaranje fosilnih goriva, sječa šuma i promjene uiskorištavanju zemljišta, proizvodnja cementa
65
CH4 Izgaranje goriva, proizvodnja i transport plina, životinje, rižinapolja, odlagališta otpada, izgaranje biomase, otpadna voda
2 0
halogeniranispojevi
Industrija, rashladni uređaji, aerosoli, pjenaste mase,otapala
~ 10
N20 Gnojenje zemljišta, proizvodnja kiseline, izgaranje biomase,
izgaranje fosilnih goriva
5
Osim plinova navedenih u gornjoj tablici, globalnom zatopljenju prido-
nosi i troposferski ozon (O3), čija se koncentracija povećala 36 posto u posljednje m stoljeću.
Aerosoli u obliku sitnih čestica ili kapljica, bilo da su direktno emitiraniu atmosferu ili su nastali kao sekundarni plinovi iz sumporova dioksida(SO 2), dušiko vih oksida (N O x) ili amonijaka (NH3), imaju rashladni efekt
zbog p rom jen e rasapa Sunčeva zračenja i pro m jen e svojstava oblaka. Veličinarashladnog efekta aerosola vrlo je nesigurna i to je ujedn o područje najvećenesigurnosti u modeliranju složenih procesa klimatskih promjena, posebicezbog toga što je prisutnost aerosola problem regionalnih onečišćenja i time
podložan re la tivno velikim pro m je nam a. Pro cje nju je se da danas aeroso lismanjuju globalno zatopljenje oko 50 posto.
Koncentracija ugljikova dioksida (CO 2) porasla je 31 posto od 1750.
godine. Oko dvije trećine antropogene emisije CO 2 u posljednjih dvadeset
godina dolazi od izgaranja fosilnih goriva (si. 7.2.). Oceani i kopno apsorbi-raju oko pola ukupne emisije CO 2. Brzina porasta koncetracije je oko 0,4 posto na godin u u posljednja dva dese tljeća, pri čem u je varira la od 0,2 do
0,8 posto. Razlika u brzini porasta koncentracije C O 2 posljedica je klimatskevarijabilnosti i apsorpcije oceana i kopna.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 123/357
UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA 117
1958 1960 1962 1964 1966 1968 1970 1972 1974 1976 1978 1980 1982 1984 1986 1988 1990 1992 19941995
s l i k a 7.2. Globalni porast koncentracije CO2 u atmosferi od 1958.-1995. (EEA, 1998.)
Koncentracija metana (CH 4) porasla je 151 posto od 1750. godine. P o-
lovica ukupne emisije je antropogenog podrijetla, a posljednja povećanjakoncentracija dovode se u vezu i s povećanjem emisije ugljikova monoksida(CO).
Koncentracije didušikova oksida (N 2O) porasle su 17 posto od 1750.godine. Po prilici trećina današnje emisije toga plina je antrop oge nog p od ri-
je tla.
O d 1995. godine atmosferske koncentracije plinova koji oštećuju o zon -sku ovojnicu, a koji su ujedno i staklenički plinovi (CFCI3 i CFCI2) rastusporije ili blago padaju, zbog mjera Montrealskog protokola i njegovih do-dataka. Supstituirajuće tvari (CHF 2CI i CFCH 2F) i neki ostali sintetični
plinovi (P F C i i SFć) također su staklenički plinovi i njihove koncentracijerastu.
Kako je već istaknuto, sm anjenje emisije su m porova dioksida, dušikovihoksida, amonijaka i čestica, pridonosi rješavanju lokalnih i regionalnih pro-
ble m a onečišćenja zraka, ali sm anju je ra shladni efekt zbog njihove prisu tno-sti u zraku u vidu aerosola.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 124/357
118 Ekološki leksikon
Emisija stakleničkih plinova
U G L J IK O V D I O K S ID
N ajv eći iz vor em is ije ugljikova dioksida je s t izgaranje fo silnoga goriva za
p roizvodnju električne i to plinske energ ije, a zatim za energ etske potrebe u
industriji i prom etu. D rugi važan izvor je pro m jena u načinu iskorištavanja
zemljišta, oso bito sječa šuma, a od industrije proizvodn ja cementa. Prirod ni
sustav emitira i upija velike količine CO 2, kružnim ciklusom ugljika, foto-sintezom i respiracijom. Ti procesi su normalno u ravnoteži i ne pridonose
dodatno porastu emisije. Ljudskom aktivnošću ravnoteža se može narušititako da nastaju netoemisije (čišćenjem šuma) ili netoapsorpcije, što zove-
m o p on orom emisije (podržavanjem rasta šuma).
U određivanju em isije najveća pouzda nost je u proračunu emisije C O 2,
a veće su nesigurnosti pri određivanju emisije ostalih stakleničkih plinova,
posebic e N 2O i apsorpcije ugljika u drvnu masu.
G loba lno najveći izvor emisije je izgaranje fosilnog goriva (77 %), in du -strijski procesi kao cementna industrija (2 %) i promjena u iskorištavanju
zem ljišta (21 %). U 1996. god ini uk up na globalna em isija iznosila je 6 G tC,što je 1 ton a ugljika po stan ovn iku (si. 7.3.). O d te količine, 64 posto e m itira
se u razvijenim zemljama koje imaju oko 1,2 milijarde stanovnika, što je u
prosjeku 3 tone ugljika po sta novnik u. N asup ro t to m e, 4,4 m il ija rde stanov-
nika u zem ljam a u razvoju odgo vorno je za ostale 2,1 G tC , s prosjeko m od
samo 0,5 tC po stanovniku, (otprilike šest puta manje od zemalja u razvoju.)
8.000
_es}/ Srednji istok j g f f f l ' ' ' Latinska AmerikaAfrika
j H r j t - Zemlje u razvoju Azije i Pacifika
:= • 2 .0 00 -
(/>£U-1 1 .000-
Razvijene zemlje
0 T ~ T
1971. 1974, 1977. 1980. 1983. 1986, 1989. 1992. 1995. 1998.
s l i k a 7.3. Emisija CO2 u svijetu po regijama, 1971. — 1998. (IPCC, 2001b)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 125/357
UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA 119
Globalna je emisija rasla od 5,8 G tC na 6 GtC, od 1990. do 1996. godine, a
pre dviđ a se da bi mogla narast i na 6,4 G tC u 2000. godini i 9,8 G tC u 2020.
godini (bez primjene Kyotskog sporazuma).U Hrva tskoj su podaci o emisiji stakleničkih plinova za razdoblje od
1990. do 1995. godine (EKONERG, 2001.), dobiveni u skladu s metodom
p roraču na koji je defin irao U N F C C C (IPC C , 2000. a). U 1995. godin i
uku pn a agregirana emisija iznosila je 22,2 M tC 0 2 eq, a ponor emisije zbog
pri ra sta zalihe uglj ika u šum am a iz nosio je 4,8 M tC 0 2 eq. Od ukupne emi-
sije 73 po sto je C O 2, 13,9 posto C H 4, 13,0 posto N 2O i 0,1 posto ostali
plinovi. U godini 1995. emisija je m anja (u odnosu na 1990.) za 40 posto
zbog posljedica rata i općeg smanjenja gospodarskih aktivnosti i energetske po trošn je u zemlji, te kao posljedica restr uktu rir anja industrije i gašenja
nek ih energetski intenzivnih izvora.
N a slici 7.4. d a n je prikaz emis ije C O 2 u Hrvatskoj za razdoblje od 1990.
do 1995. godine po pojedinim sektorima (M Z O P U , 2001.) . Za Hrvatsku je
specifično da je udio emisije sektora za proizvodnju električne energije
znatno manji nego 11 drugim zemljama zbog velikog udjela hidroelektrana
u proizvodnji električne energije (40 — 60 %). Znatan se dio električne
energije dobiva i iz Nuklearne elektrane »Krško« (15 — 20 %) te iz uvoza.
Em isija iz 1990. i 1991. prikazana na si. 7.4. i korigirana je na pro sjek
stanovnika bivše Jugoslavije.
33000
31000
29000
27000
25000 23000
2100019000
17000
Gg 15000
13000
11000
9000
7000
5000
3000
1000
-1000
-3000
-5000
Emisija CO2 u Hrvatskoj
H Šumarstvo (ponor)
EDProcesi u industriji
H Korekcija
□ Fugitivna emisija(pročišćavanje prirodnoga piina)
□Ostalo (neenergetskapotrošnja goriva)
USOstalo(ustanove, kućanstva,...)
□Promet
□Izgaranje goriva u industriji
0 Pretvorba energije
1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995.Godine
s l ik a 7.4. Ukupne emisije i ponori CO2 u Hrvatskoj za razdoblje od 1990. do 1995.(Ekonerg, 2000)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 126/357
120 Ekološki leksikon
C0 2 emisija uslijed izgaranja goriva, 1995. godina
t C0 2/stanovnik
s l ik a 7.5. Emisija CO2 uslijed izgaranja goriva u Hrvatskoj i u nekim grupacijamazemalja (EKONERG, 2000)
U ocjeni »intenziteta« nacion alne em isije najčešće se pro m atra em isija po stanovnik u ili em isija po jed in ici brutonacio nalnog dohotk a. U H rvat-skoj, emisija po stanovniku relativno je m anja nego u dru gim državama. N aslici 7.5. danje za ilustraciju prikaz usporedbe emisije CO 2 s nekim grupa-cijama država. Navodi se ovdje da neke razvijene zemlje, kao što su Sjedi-
njene Američke Države, imaju emisiju gotovo pet puta veću od Hrvatske.
EMISIJA METANA (CH4)
Globalna emisija metana iz antropogenih izvora iznosi 375 milijuna tona(EEA, 1998.), od čega 27 posto otpada na izgaranje fosilnoga goriva. Glavni
izvor emisije je curenje prirodnog plina iz plinskih instalacija i emisije izugljenokopa i poljoprivrede. Napominje se da prirodni izvori, kao što sumočvarna zemljišta značajno pridonose emisiji, globalno oko 20 posto
(IPCC, 1996. b).U Hrvatskoj su glavni izori emisije m etana poljoprivreda, odlaganjeotpada i fugativna emisija iz proizvodnje, prerade, transporta i izgaranjagoriva. Metan se formira kao direktni proizvod metabolizma kod životinja
biljo jeda (unuta rnja fe rm entacija) i kao posljedica organskog raspada živo-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 127/357
UZRO CI KLIMATSKIH PROMJENA 121
tinjskog otpada (gospodarenje gnojivima). Na odlagalištima otpada emisija
nastaje uslijed anaero bne razgradnje organskog otpada.
E M IS IJA D I D U Š IK O V A O K S ID A ( N 2O )
Godišnja globalna emisija N 2O iznosi 3 do 8 milijuna tona. Najveći dio
globalne em isije potječe od prim jene gnojiva u poljoprivredi. U Hrvatskoj je najviše emis ije od poljoprivrede, pro izvodnje dušik ove kiseline, otp ada ienergetike.
E M I SIJA S I N T E T S K IH P L IN O V A
Emisija halogenih spojeva koji su regulirani Montrealskim protokolom znat-
no opada, ali raste emisija zamjenskih plinova H C F C a i H F C a koji sutako đer staklenički plinovi. Ostali značajni plinovi, kao perfluo rougljici (C F 4
i C 2F 6) i sumporni heksafluorid (SFć), emitiraju se u malim količinama izbog toga imaju mali ukupan doprinos globalnom zatopljenju. Podaci oemisiji tih tvari relativno su ograničeni i odnose se na razdoblje nakon 1995.
godine. U Hrvatskoj je znatna emisija tih plinova (C F 4 i C 2F 6) bila u vrijem e
proiz vodnje alumin ija. P lin SFć upotebljiva se u elektr ooprem i visokona- ponskih postrojenja .
Ublažettje klimatskih promjena
O D G O V O R S V IJE T A
Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni kl ime (UNFCCC) prihvaće naje na skupu u Rio de Ja neiru 1992. godine. O d tadaje 186 zemaljaratificiralo Konvenciju, među kojima i Hrvatska 1996. godine.
Temeljni cilj Konvencije je »... postignuti stabilizaciju koncentracija stakle-
ničkih plinova u atmosferi na razinu koja te spriječiti opasno antropogeno djelovanje
na klim atsk i sustav. Ta razina treba se ostvariti u vremenskom okviru dovoljno dugom
da omogući ekosustavu da se prirodno prilagodi klimatskim promjenama, da se ne
ugrozi proizvodnja hrane i da se omogući nastavak ekonomskog razvoja na održiv
način.«
Prem a Konv enciji, zemlje potpisnice Priloga I. — a to su ug lavno m sverazvijene zemlje svijeta i zemlje u tranziciji među kojima i Hrvatska —obvezale su se zadržati emisije stakleničkih plinova na razini iz 1990. godine(referen tna godina). Zem ljama u tranziciji om ogu ćena je od ređen a fleksibil-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 128/357
122 Ekološki leksikon
no st u izboru referen tne godine, izb oro m jed ne godine iz razdoblja od 1985.
do 1990., ili odab irom prosjeka više godina iz istog razdoblja.Vrlo brzo se pokazalo kako prihvaćene obveze iz Konvencije neće biti
dovo ljne za stabilizaciju koncentracije stakleničkih plinova. Posljedn je proc - jene pokazuju da bi em isije trebalo smanjiti 50 do 70 posto , što j e praktičkinemoguće bez golemog utjecaja na sociogospodarski razvoj. Prvi korak udaljnjem nastojanju na sm anjenju emisije stakleničkih plinova je protokol izKyota 1997. godine kojim se smanjuje emisija ukupno 5 posto u razdoblju
od 2008. do 2012. godine u usporedbi s referentnom godinom. Tim proto-kolom za Hrvatsku je određeno smanjenje od 5 posto prema referentnojgodini. E uropska unija prihvatila je sm anjenje o d 8 posto kao zajednički cilj,
čime je om ogu ćeno povećanje za neke države članice EU a.Protokol iz Kyota stupa na snagu kada ga ratificira najmanje 55 država
Konvencije čija je emisija najmanje 55 posto emisije zemalja aneksa B Pro-tokola (razvijene zemlje) u 1990. godini. U sklopu toga protokola om o-gućuje se da zemlje ispune svoje obveze »domaćim« mjerama i dodatno uz pom oć m ehaniz m a zajedničke pro vedbe (JI), m ehaniz m a čis tog razvoja(CDM) ili trgovanjem emisijom (ET). JI i ET su mehanizmi koji vrijede
izm eđu država potpisnica Priloga I, a C D M je m ehaniza m koji vrijedi
izm eđu bilo koje države Priloga I. i on ih koje nisu u tom p rilogu Konvencije. N apom inje se da stranke mogu ostvarivati prava te m eljem tih m ehaniz am asamo ako uspostave međunarodno verificiran nacionalni sustav proračuna
emisije definiran Kyotskim protokolom.U okviru G lobalnog fonda za okoliš (GEF), financijskog m ehan izm a
Konvencije, od ređen a su financijska sredstva za izgradn ju kapaciteta za usp o-stavu i prov edbu program a te za transfe r tehno logija i znanja. Obv eza je svih
pripadnic a Konvencije izmjena in form acija i pru žanje pom oći razvijenih
zemalja zemljama u razvoju.
G L O B A L N A P R O J E K C IJA E M IS IJE
Sigurno je da će emisija stakleničkih plinova rasti zbog ljudskih aktivnosti.Buduće emisije stakleničkih plinova ovisit će o strukturi sociogospodarskihi političkih prilika u svijetu, posebice o promjenama u populaciji, o primjeninov ih tehnolog ija, cijenam a i raspoloživosti energije. Različiti razvojni pravci
rezultirat će s vrlo različitom emisijom stakeničkih plinova, ali većina pro- jekcija pokazuje da će se znatn o povisiti emisije već u ovom sto ljeću ako sene primijene odgovarajuće mjere za rješavanje tog problema. Neke projek-cije pokazuju da bi inicijalno veliki porast emisije mogao prijeći u trendsmanjenja nakon nekoliko desetaka godina, koliko bi trebalo da zemlje u
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 129/357
UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA 123
razvoju dosegnu određenu razinu održivoga gospodarstva. Razlike između
zemalja u razvoju i razvijenih zemalja u svim čimbenicima toliko su velikeda nije moguće predvidjeti neki najvjerojatniji raspon mogućih scenarija.
Prekretni moment mogao bi biti iskorištenje raspoloživih rezervi fosilnogagoriva, no pokazuje se da bi rezerve mogle biti dovoljne u ovom stoljeću.
Uz pretpostavku da se sve danas poznate rezerve fosilnoga goriva pretvore
u stakleničke plinove, emisija bi bila dvaput do triput veća od akumulirane
emisije pojedinih mogućih scenarija u sljedećih sto godina (IPCC, 2001. b).Scenariji kojima se pokušava projicirati budućnost nisu samo šušte pro-
je kcije emisije, to su zapravo »vizije« mogućega glo baln og sv ijeta u budućn o-
sti, pri čem u se u zim aju u obzir čimbe nici koji odre đu ju pu tove razvoja, kao
što su npr. pitanja vezana za populaciju, gospodarstvo, odno s p rem a okolišu,uspostava jed na ko sti, uv ođe nje nov ih tehnolog ija, globalizacija. N a slici 7.6. prikazane su pro jekcije za četrdeset različitih scenarija , koje se m ogu grupi-
rati u sljedeće skupine (IPCC, 2000. b):
s u k a 7.6. Projekcije globalne emisije CO2 iz energetike i industrije (IPCCC, 2001.)
A l — Ta skupina scenarija vidi svijet u veom a brzom gospodarskomrastu, vidi globalnu populaciju koja doseže maksimum u polovici
ovoga stoljeća s padom nakon toga, s brzom primjenom efikasnijih
i nov ih tehnologija. T a sku pina scenarija raščlanjuje se s obz irom narazličite energetske opcije vezano za strukturu primarnih goriva.
A2 — T a skupina opisuje svijet kao veom a heterogen. Pozadina su
poli tičke prilike koje se tem elje na sam odovoljnosti država i očuva-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 130/357
124 Ekološki leksikon
nju njihovih identiteta. Stopa prirasta populacije slabo konvergira.Ekonomski razvoj je primarno regionalno orijentiran, a društveni pro iz vod po stanovnik u i tehnolo ške pro m jene teri to ri ja ln o su m no-
go fragmentiranije nego u ostalim skupinama scenarija.
B I — T a skupina opisuje konvergenciju u razvoju s jed no m globalnom popula cijom , s m aksim um om stanovniš tva u polovici ovoga stoljećakao u grupi AI, ali s brzom promjenom gosporarske strukture usmjeru uslužne i informatičke ekonomije, sa smanjenjem materijal-
ne intenzivno sti i s uvo đen jem čistih i učinkov itih tehnologija. N aglasakje na globalnom rješenju za ekonomsku, socijalnu i okolišnuodrživost, uk ljučujući una pređe nje jedna kosti, ali bez d odatn e »kli-
matske« inicijative.
B2 — T o je skupina scenarija u kojoj je nastojanje na lokalnim rješe-
njim a gospodarske, sociološke i okolišne održivosti. T o je svijet skontinuiranim rastom populacije, nešto manje od porasta u grupiA2, srednjeg gospodarskog razvoja, m nog o brž ih i raznovrsnijih teh -noloških promjena nego u scenariju AI i BI. Scenarij je takođerorijentiran prem a zaštiti okoliša i socijalnoj jednako sti, ali fokusiran o
na lokalnu i regionalnu razinu.
Scenariji sa slike 7.6. ne podrazumijevaju eksplicitnu provedbu ciljevaKo nvenc ije ili Kyotskog protokola. N a slici 7.6. uc rtan je i poz na ti scenarij
IS92a, koji podrazu m ijeva podv ostručenje koncentracija stakleničkih plinovau atmosferi u sljedećih sto godina. Taj je scenarij pre uz et iz prijašnjih analiza(IPCC, 1996.) i na njemu su se najviše temeljile dosadašnje procjene klimat-skih prom jena.
T E H N I Č K I I E K O N O M S K I P O T E N C IJ A L I Z A S M A N J E N JE
E M IS IJE S T A K L E N IČ K I H P L IN O V A
Procjenjuje se da na globalnoj razini potencijal za smanjenje emisije stakle-ničkih plinova iznosi 1900 do 2600 M tC /u godini do 2010. godine, odno sno
3600 do 5050 Mt/ na godinu do 2020. godine. Navedene brojke mogu se prihvati ti samo kao in dikativne, s obzirom na to da cjelovita ocjena za čitav
svijet još nije donesena.Troškovi različitih opcija ovise o vrsti primijenjene tehnologije, sa znat-nim razlikama po regijama. O ko polovice potencijala za globalno sm anjenjeemisije m ože se ostvariti do 2020. godine uz direktnu korist koja nadm ašujetroškove, a ostatak s troškovima do US$ 100/tCeq. Vrlo slične troškove
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 131/357
UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA 125
pokazuju i pro cje ne provedene za Hrv atsku, gdje se također oko pola po ten-
cijala može ostvariti uz izravnu korist, a ostatak uz cijenu od 150 US$/tCeq,
s prosjekom od oko 40 US$/tCeq. Na globalnoj razini proizlazi da bi se uz
direktnu korist po gospodarstvo mogla zadržati emisija na razini iz 1990.godine, u razdoblju od 2010. do 2020. godine.
Za smanjenje emisije stakleničkih plinova postoje stotine različitih teh-
ničkih iješenja: u sektoru kućanstva, uslužne djelatnosti, transporta, indu-
strije, poljoprivrede, gospodarenja otpadom i šumarstvu. Glavne su grupe
mjera za smanjenje emisije u sektoru energetike:
• povećanje energetske učinkovitosti u proizvo dnji, prijenosu i po troš-
nji energije
a upo raba obnov ljivih izvora energije (hidroenergija, Sunčeva energija,energija vjetra, biomasa, geotermalna energija, energija valova)
® zamjena goriva s većim sadržajem ugljika gorivima m anjeg sadržajaugljika.
• primjena novih tehnologija s m alom emisijom C O 2 i drugih stakle-
ničkih plinova (npr. vodik)• nu klea rna energija.
Sume, poljop rivredno zemljište i ostali kopne ni ekosustavi, prem da čestona kratki rok, imaju velike potencijale za smanjenje emisije. Najnovije proc-
jene pokazuju da bi se na globalnoj razin i (k um ulativno do 2050. godine)
moglo vezati 100 GtC, što odgovara oko 10 do 20 posto emisije iz fosilnih
goriva u istom razdoblju. Kod opcija koje se odnose na povećanje zaliha
ugljika u šum am a i poljoprivredn om zemljištu prob lem je što se nakon
nekog vremena, zbog promjene prakse ili npr. zbog požara mogu izgubiti
svi pozitivni učinci takvih mjera. Zbog navedenog postoje razlike u mišlje-
njim a k oliko je ta opcija u skladu s princ ipom održivosti ako se prom atradugoročno.
U Hrvatskoj je za smanjenje emisije u sklopu izrade scenarija u P rvom
nacionalnom izvješću analizirano 39 različitih mjera u sektoru proizvodnjeelektrične energije, energetske opskrbe u sektoru kućanstava, uslužne djelat-
nosti, prometa, industrije, poljoprivrede, šumarstva i u gospodarenju otpa-
dom . Potencijal tih mjera u razdoblju do 2010. godine iznosi oko 6 M tC 0 2
eq, što je 16 posto uk upn e emisije. N ajveći je potencijal u povećenju en er-
getske efikasnosti i primjeni obnovljivih izvora energije. Od obnovljivihizvora najveći je potencijal u primjeni biomase, a zatim Sunčeve energije.
Taj p otencijal mogao bi biti dovoljan za zadržavanje em isije na razini iz 1990.
godine ili na razini cilja iz Kyota koji je pet posto niži (si. 7.7.).
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 132/357
126 Ekološki leksikon
CO:-eq (kt)
s l i k a 7.7. Projekcija emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj do 2020. godine(EKONERG, 2000. b)
O sim tehnološk ih rješenja za smanjenje emisije po trebna je prom jena
navika, ponašanja i način života. U uv ođe nju i prim jeni no vih tehno logija posto je m nogobojne zapreke, vezane za financijske m ogućnosti , znanje , in -stitucionalnu infrastrukturu, zakonodavstvo, tržišne odnose, sociološke na-vike, raspoloživost informacija itd.
P O L IT IK A I I N S T R U M E N T I
Politikom i instrumentima postiže se primjena tehničkih i drugih mjera za
smanjenje emisije stakleničkih plinova. Ne postoji pristup koji bi se mogaosmatrati najboljim za proved bu mjera, je r on a ponajviše ovisi o naciona lnim
okolnostima. Zbog toga se ne može govoriti o »najboljoj politici«, nego o»dobroj praksi« koja povezuje niz različitih instrumenata u provođenju po-
litike. Kada govorimo o instrumentima, oni mogu biti: ekonomski, fiskalni,zakonodavni, dobrovoljni, temeljeni na informacijama, obrazovanju, javnoj
prom idžbi ili na is traživanjima. J edan od osnovih princip a u izgradnji poli-tike jest »plaća onečistač«, što se operativno provodi plaćanjem pristojba na
emisiju, gorivo ili proizvode. Bez različtih oblika poticajnih mjera za prim- jen u »klimatski« prija te ljskih tehnolo gija nije m oguće postići značajne rezul-
tate, a sredstva se obično n am iču iz plaćanja pristojbe na emisije. U ostvare-nju ciljeva velike mogućnosti postoje u primjeni međunarodnih instrume-nata putem CDM, JI i ET mehanizama iz Kyotskog protokola.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 133/357
UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA 127
Zaključno
Pitanje klimatskih promjena nedvojbeno je jedan od najvećih problemadanašnjice u zaštiti okoliša. Budući daje emisija najviše vezana za izgaranjefosilnih goriva, a time za energetiku i društvenigospodarski standard, načinrješavanja na globalnoj razini koji bi imao djelotvorne rezultate nije jedno-stavno dog ovo riti je r su pogledi zemalja u razvoju i razvijenih zemalja po-nekad vrlo različiti. Ipak, u skladu s ciljevima Konvencije u svijetu je već dosada vidljiv napredak, a to obećava da bi se mogli postići i stroži uvjeti, onizacrtani Kyotskim protokolom.
Znanstvene spoznaje o klimatskim promjenama znatno su uznapredo-
vale, kako vezano za informacije o povijesnim promjenama tako vezano i za pro jekcije i načine rješavanja pitanja i p ripadne troškove. Prem da posljednjecjelovite analize dodatno potvrđuju utjecaj čovjeka na uočene promjene, prisutne nesig urn osti još su velike, zbog čega još im a ozbil jn ih oponenatačitavoj teoriji. S obzirom na evidentne promjene i ozbiljnost posljedica te
kum ulativno djelovanje, potreb u p rimjene mjera opreza teško je osporiti.Pitanje koje traži odgovor ovog trenutka jes t kakav je način operativne
pro vedbe u ostvarivanju postavljenih ciljeva prim jeren u današnjim okoln o-
stima globalnog svijeta.
L I T E RA T U RA
Bonacci O., G ereš D (2000). Hidrologija i vodn i resursi s obz irom na pro m jenu klime, Prilog
Prvom nacionalnom izvješću o prom jeni klime,EEA (1999). Europ e’s Environm ent: T he Second Assessment, Eu ropean E nviron m ent Agency.
EK O NE R G (2000). Inventory o f Croatian Greenh ouse Gas Emissions and Sinks, FinalReport to U ND P/GE F project CRO/98/G31.
EKONERG (2001). Efekti mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova, Prilog za Prvonacionalno izvješće o promjeni klime, Zagreb.
IPCC (1996a). Second Assessment Climate Change 1995, a Report of the IPCC, WMO,U N E P ,
IP C C (1996b). Climate Change 1995: Th e Science of Climate Change, Co ntribu tion o f
W orking Group I to the Second Assessment Report of IPCC , C ambridge UniversityPress.
IPCC (2000a). IPCC Guidelines for National GHG Inventories, Revised 1996,IPCC/UNEP/OECD/IAEA.
IPCC (2000b). Emission Scenarios, Working Group III, Cambridge University Press.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 134/357
128 Ekološki leksikon
IPCC (2001a). Climate Change, The Scientific Basis, Contribution ofWorking Group I tothe T hird A ssessment Rort of the Intergovernmental Panel on Climate Change, W M O,U N E P .
IPCC (2001b). Climate Change 2001, Mitigation, Contribution ofWorking Group III to theT hird Assessment Repo rt of the Intergovernmental Panel on C limate Change, C am
bridge U nivers ity Press.
M Z O P U (2001). Prvo naciona lno izvješće u svezi s obvezama Republike Hrvatske Okvirnojkonvenciji o promjeni klime, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, projektVlade Republike Hrvatske i UN PD /GE Fa.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 135/357
P O G L A V L J E 8.
LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ
Prof. dr. sc. Oskar P. Springer, Biološki odsjek
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
Su vrem eno čovječanstvo izloženo je trajnim opasnostima od onečišćenjaokoliša, tj. onečišćenja vode, zraka, tla i hrane. Izvori tvari koji onečišćujuokoliš različiti su, ali stupanj njihove prisutnosti ovisi o stupnju razvojatehnologije u industrijskoj proizvodnji, poljoprivredi, prometu i dr. Zasadnema savršenih postupaka u proizvodnji i drugim djelatnostima, koji neostavljaju za sobom sporedne, često otrovne produkte, a oni su trajan iopasan izvor trovanja biljaka, životinja i čovjeka.
Podjela onečistača (polutanata)
Postoji više različitih podjela onečistača, pri čemu se rabe različiti kriterijikao što su kemijska priroda, svojstva, izvori, mjesta djelovanja, učinci i dr.
P R IM A R N O M J E S T O O N E Č IŠ Ć E N J A
• VOD A, ZRAK, TLO , HR AN A
P R IR O D A O N E Č IŠ Ć E N J A
® KEMIJSKA (anorganska i organska)® FIZIK AL NA (plinovita, tekuća, kruta, radioaktivna)
B IOL OŠ KA (mikroorganizmi, gljivice, toksini)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 136/357
130 Ekološki leksikon
P O D R I J E T L O O N E Č IŠ Ć E N J A
® P R IR O D N O (npr. erupcije vulkana, mikroorganizmi, gljivice)• A N T R O P O G E N O (npr. komunalno, industri jsko, poljopr ivredno i
dr.)
IZ V O R I A N T R O P O G E N O G O N E Č IŠ Ć E N JA
• IZ G A RA N JE FO SI L N I H G O RIV A• O T P A D N I P R O D U K T I U IN D U S T R I JS K O J P R O I Z V O D N J I
• K O M U N A L N I O T PA D• O T P A D N I P R O D U K T I U P O LJO P R IV R E D N O J P R O I ZV O D -
N JI• D JE LO V A N JE R A T N E T E H N IK E I B O J N I H O T R O V A
U Č I N C I O N E Č IŠ Ć E N JA
• N A P R O C E S E U AT M O S F E R I
• N A P R OC E SE U V O D I• N A PR O C E S E U T LIM A
• N A K O R O Z I JU M E TA LA
• N A PREŽIVLJAVANJE M IKRO OR GA NIZAM A» N A ZDR AVL JE BILJAKA• N A ZDRAVLJE ŽIVO TINJA• N A ZDRAVLJE Č OVJEKA
• N A D E G RA D A C IJU E K O SU ST A V A
Potrebno je naglasiti da su antropogeni učinci na okoliš iz dana u dan
sve veći. Procjenjuje se daje više od 85 posto svih onečišćenja uzrokovanonep osredn im ili posrednim čovjekovim djelovanjem.
Ksenobiotici, otrovi i otrovnost P rob lem štetnih tvari u okolišu sve više opterećuje suvre m en o čovječanstvo.
Porastom proizvodnje u posljednjih 80ak godina množina raznolikih štet-
nih tvari nadm ašila je m no žin u tvari nastalih proteklih nek oliko tisuća go-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 137/357
LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ 131
dina. Suvremeno onečišćenje okoliša po opsegu i trajnosti prelazi lokalne
okvire i postaje svjetskim — globalnim problemom.
Znanost poznaje oko dva milijuna kemijskih otrovnih spojeva, od kojih
se više od 100.000 rabe kao raznoliki komercijalni proizvodi u kućanstvu,
industriji i u farmaciji. U te spojeve uv ršteni su i lijekovi, je r i oni m ogu ,
ako se prekomjerno i nekontrolirano uzimaju, uzrokovati oštećenja u tijelu
kao i ostali otrovi.
Tvari koje nemaju ni hranidbene ni gradbene uloge u nekom organiz-
mu, a ne mogu se iskoristiti ni za dobivanje energije nazivamo ksenobioticima, De seci tisuća ke mijskih i struk turn o vrlo različitih ksen obiotika nalaze
se u okolišu. Među ksenobioticima ima kemijslđh tvari koje — ovisno okvaliteti, količini i koncentraciji — unesene u tijelo, djeluju štetno na nor-
malne fiziološke procese i uzrokuju tlđvna oštećenja. Takvu tvar tada nazi-
vamo otrovom ili toksikantom.
Toksini su otrovi živih organizama, a mogu biti bakterijskog (bakterio
toksini), gljivičnog (mikotoksini), životinjskog (zootoksini) i biljnog (fito
toksini) podrijetla.
Toksičnost (otrovnost) neke kemijske tvari je s t njezino svojstvo da
izaziva štetne (toksične) učinke u organizmu životinje ili čovjeka.Stupanj otrovnosti (toksicitet) označuje se kao količina otrova koja
ubija 50 posto otrovan ih jedinki. T o je tzv. 50p osto tna letalna doza (LD50). Prema tom načelu stupanj otrovnosti svrstava otrove u četiri skupine:
I. skupina: do 50 mg/kg tjelesne mase (izraziti toksikanti)
II. skupina: od 50 do 250 mg /kg (jaki toksikanti)
III. skupina: od 250 do 1000 mg/kg (umjereni toksikanti)
IV. skupina: od 1000 do 5000 mg/kg (slabi toksikanti)
Kod otrovanja pojedinog organizma treba voditi brigu ne samo o ko-
ličini, koncentraciji i otrovnosti nego i o vremenu izloženosti (ekspoziciji)
otrovu. D ug u ekspoziciju otrovu nazivamo kroničnim trovanjem , a naglo,
najčešće jedn ok ratno, izlaganje tijela otrovu jest — a k u tn o o tro v an je .
Ostaci otrova u okolišu i biosferi predmet su istraživanja znanstvenika
počevši od šezdesetih godin a prošloga stoljeća. U stanovilo se da m noge
kemikalije kojima se rukovalo neoprezno i bez dovoljno znanja ima niz
posljedica po žive org aniz m e i dje lu je šte tn o često i u vrlo m alim tzv.
su b to k sičn im d o z a m a na zdravlje l judi i ostalih živih organizama. Danas
se mnogo više pozornosti posvećuje uporabi kemikalija, njihovu utjecaju na
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 138/357
132 Eko loški leksikon
zdravlje i okoliš, te se odabiru najpogodnije kemikalije i najpogodnije doze
s najmanjim štetnim učinkom.
Perzistentnost i detoksikacija
Za otrove koji se nalaze u p rirodi ili u živim o rganizm ima vrlo je v ažna
njihova postojanost (perzistentnost), tj. njegova sposobnost za razgradnju
(degradaciju) u manje toksične ili netoksične produkte procesima detoksi
kacije.
Otrovi se mogu razgraditi i detoksicirati abiotički djelovanjem ultralju
bičastih zraka Sunčeve svje tlosti (fotoliza), vodom (h id ro liza), toplinom (ter
moliza), tj. oksidacijskim i redukcijskim reakcijama. Razgradnja polutanata
u prirodi zbiva se i biotički djelovanjem prilagođenih (mutiranih) mikroor-
ganizam a i viših organizama.
Prema postojanosti (perzistentnosti) otrove svrstavamo:
a) na vrlo postojane — vrijeme razgradnje dulje od 2 godine
b) na postojane — vrijeme razgradnje od 6 mjeseci do 2 godine
c) na umjereno postojane — vrijeme razgradnje od 1 do 6 mjeseci
d) na slabo postojane tvari — vrijem e razgradnje m anje od mjesec dana.
V rijem e po trebn o da se konc entracija otrovn og spoja prisu tno g u okolišu
smanji 50 posto nazivamo po lu ž iv o to m tog otrova.
Po jedini otrovi imaju osobito izraženu sklonost nakupljanja (bioakum u
lacije) u pojedinim tkivima i organima živih organizama, u koje su ušli bilozbog njihove neposredne izloženosti tim tvarima ili posredno konzumaci-
jo m hrane i/ili pića. Sklo nost nakupljanja izražava se koefic ijento m nakup-
ljanja (Kn).
Putovi unosa otrova u tijeloZa v ećinu otrova p rodiran je u tijelo uv jet je za njihovo toksično djelovanje.
Glavni putovi unosa toksikanata u tijelo jesu:
(1) kro z dišn i sustav (alveole pluća — u čovjeka površina do 100 m 2)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 139/357
LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ 133
(2) kroz kožu i vanjske sluznice (perku tano) — u čovjeka površina oko2 m2
(3) kroz probavilo (u čovjeka apsorptivna površina probavila oko 300
m 2)
(4) paren teralno (injekcijski u mišić ■— im , u venu — iv, u kožu — id idr.).
Prodiranje otrova u organizam zrakom kro z pluća (aerogeno, inhalacijski)
posebna je opasnost je r čovjekova pluća im aju površ in u alveola od 80 do 100
m 2. Svaki plućni m jehurić (alveola) do bro je obavijen spletom lov nih kapi
lara, tako da se otrovi iz pluća, uglavnom plinovi, brzo resorbiraju u kn/. Brzin a intoksikacije (trovanja) dišnim putom ovisit će o koncentraciji otrova
(plina, prašine, dima, magle, pare), o brzini (frekvenciji) disanja, i o brzini
rada srca (tzv. minutni volumen srca).
Prodiranje otrova u organizam kroz kožu slabije je od prodiranja kroz
pluća. N aim e, ljudska koža im a ukupnu površ inu od samo oko dva četvorn a
metra. Drugo, koža donekle svojim rožnatim slojem čini prirodnu zapreku
za neke otrove. Usprkos tome, mnogi otrovi topljivi u mastima, tzv. liposo-
lubilni otrovi, i topljivi u vodi, tzv. hidrosolubilni otrovi, mogu prodirati krozepidermu, kroz žlijezde znojnice i lojnice, a najbrže prodiru kroz sluznice
usta, nosa, oka i spolnih organa. Otrovi koji su prodrli kroz epidermu ulaze
u krvne kapilare potkožnog sloja i krvlju se prenose dalje tijelom.
Brzina intoksikacije ovisi o koncentraciji otrova, debljini i propusnosti
kože ili sluznice, o količini masnoga potkožnog sloja, toplini, vlažnosti i
pro krvljenosti kože i dr.
Prodiranje otrova kroz probavili sustav moguće je na svim njezinim dije-
lovima —usta, jednjak, želudac te u tankom i debelom crijevu. O trovi po pu talkohola, niko tina ili cijanida prodiru u tijelo već kroz sluz nicu usne šupljine.
N eki otrovi će u kontaktu s kloridnom ld selinom (HC1) u želucu postati
neotrovnima, ali postoji i opasnost da neki manje otrovni spojevi u tijelu
postanu ja če otrovnim a. T o je tzv. p ro c es to k sikac ije .
Mnogi liposolubilni otrovi (npr. alkohol) mogu se apsorbirati već i u
sluznici želuca. Najveća množina otrova apsorbira se tijekom prolaska cri-
jevnog sadržaja (h im usa) kro z tanko odnosno debelo cr ijevo. Apsorpcija je
brza je r je fiziološka zadaća crijeva da kro z crijevne resice (površ ina oko 300m2) apsorbira hranidbene tvari u krv odnosno limfu. Istim putom apsorbi-
raju se uz šećere, masti, bjelančevine i voda i s njima otopljeni ili vezani
otrovi.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 140/357
134 Ekološki leksikon
Brzina intoksikacije kroz probavilo ovisi o koncentraciji otrova, fizikal-
no — kem ijskim značajkama otrova (topljivost, raspršenost), te o puno ći i
kiselosti (pH) želuca i crijeva.
P ri u m je tn o m ( pa r en te r a lno m ) un osu o t r ov a b rz ina apso rpcije ovisio m jestu unosa. N ajbrž i je intravenski (iv.) i intram usk ularn i (im.) put.
Vrijeme koje protekne od injiciranja otrova odnosno lijeka do njegove pot- pune i jednoličn e ra spodje le u krvi, tzv. v r i je m e m ije ša n ja , iznosi od 1 do
3 m inute . Injiciranje u ko žu (id.) usporava apsorpciju, tako da je v rijem emiješanja u tom slučaju oko 20 minuta.
Pri u m jetn om — injekcijskom u no su otrova (ili lijeka) u kož u ili mišić brz in a apsorpcije ovisi o koncentracij i otrova i o to plini područja in jiciranja
(proširenost kapilara). Dodavanjem masnih i koloidnih primjesa lijeku iliotrovu usporava se apsorpcija. TJ farmakologiji se taj fenomen rabi da bi selijek apsorbirao dugotrajno i postupno (tzv. depoučinak).
Mjesto djelovanja otrova
O tro v koji je na jed an od o pisanih načina ušao u tijelo mo že djelovati štetno
na jednoj od tri razine.Prva je razina djelovanja otrova na m je stu u la z a ( lok aln a); npr . ošte-
ćuju se koža, pluća, probavilo.
Druga je razina djelovanja otrova u čitav o m ti je lu (sistem sk a); npr .
oštećuje se opći metabolizam antimetaboličnim djelovanjem na pojedine
enzime zajedničke za sve stanice (npr. ATPaza), blokiranjem staničnih
receptora, staničnih organela i jezgre.
Treća je razina djelovanja otrova na m jestu izlučivanja otrova (ekskrecijsko mjesto); npr. bubrezi, sluznica crijeva, mokraćni mjehur.
Fiziološka klasifikacija otrova
Osim tih temeljnih mjesta djelovanja pojedinih otrova, mnogi otrovi kada
uđu u tijelo primarno oštećuju samo neka tkiva ili organe. To se načelo
temelji na specifičnoj fiziologiji pojedinih tkiva i organa tako da se pojedini
otrovi klasificiraju prema fiziološkom načelu (tabl. 8.1.).
Potrebno je naglasiti da mnogi otrovi osim svoga primarnog mjesta
štetnog djelovanja oštećuju i druga tkiva, naročito kod tzv. k ro n ičn e e k sp o -
z i c ij e ( d u g o t ra j n e i z l o ž e n o s t i ) t ij e la o t ro v u .
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 141/357
LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ 135
TABLICA 1. Fiziološka klasifikacija otrova
OTROVI OŠTEĆUJU PRIMJER!
Hematotoksični krvne stanice i krvotvorna tkiva (CO, olovo, citostatici)
Imunotoksični stanice i tkiva imunološkogsustava
(pesticidi, nitrati, nitriti)
Neurotoksični periferno i središnje živčano tkivo (olovo, živa, bromidi)
Hepatotoksični jetru (alkohol, fosfor, selen, arsen,klorirani ugljikovodici)
Nefrotoksični bubrege i mokraćne putove (živa, olovo, kadmij)
Dermatotoksični kožu i sluznice (iritansi — kiseline lužine, klor)
Genotoksični kromosomsku građu i genskustrukturu
(kolhicin)
Mutageni genom i dovode do mutacija(DNA) i prenose se napotomstvo
(hidroksilamin, etilmetan sulfonat,teški metali)
Kancerogeni genom i uzrokuju nastanaknetipičnih — tumorskih stanica
(katran, vinil—klorid, azbest,benz(a)-piren, benzen)
Teratogeni zametni razvoj i dovode domalformacija (nakaznosti)
(talidomid, citostatici)
Onečišćenje okoliša otrovimaPojam onečišćenje okol iša def ini ramo kao svaku kvalitetnu i kvantitetnu
promjerm fi zič kih , kemijskih i bioloških karakteristika osnovnih sastavnica okoliša
(zraka, voda, tla, hrane), što dovodi do narušavanja zakonitosti u ekosustavu, teme
ljenih na mehanizmima samoregulacije. Te promjene djeluju danas, ali i ubuduće, na
pogoršanju zdravstvenih, gospodarstvenih i drugih uvjeta života.
U brz an o onečišćenje okoliša od početka prošloga stoljeća u zroko vano jes nekoliko čimbenika.
1) Prv om tehn ološkom revolucijom tj. izum om parnog stroja a po tomstroja s un uta rn jim izgaranjem za m ijenjen je mišićni rad čovjeka iživotinja. Strojevi rade brže i više, te za njihov rad treba sve više p rirodnih sirovina (ugljen, naf ta, rude). Svake se godin e iz Zem ljinekore vadi oko 140 milijarde tona ruda, fosilnih goriva i građevinskogmaterijala s tendencijom stalnog povećanja. Preradom te impozan-tne količine sirovina otpuštaju se ogromne količine plinova i pepela,a ostaje do 40 posto neiskorištenog otpada u tijeku proizvodnje.
Izrađeni proizvodi imaju ograničeno trajanje te se nakon iskorištenosti odbacuju kao nekoristan otpad.
2) Brz im pora stom ljudske populacije u posljednjih stotinjak god ina s jed n e milijard e na 6,5 milijarde stanovnika (d emografska eksplozija)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 142/357
136 Ekološki leksikon
povećava se ukupna pro izvodnja , a o tp adnim se produktim a onečiš-ćuje okoliš.
3) Prim jena suvrem enih agrotehničkih i agrokem ijskih postupaka u proiz vodnji hrane za sve više stanovnika na našem planetu nam et-nu le su se kao imp erativ. Intenzivn o se upotrebljavaju um jetna gn o-
jiva, zaštitna sredstva pro tiv štetn ika i nam etn ik a. Postignuti su re-zultati »zelene revolucije« s jedne strane, ali i onečišćenje okolišaotrovima (nitrati, nitriti, pesticidi), s druge strane. Zbog preopte-rećenja raznim otrovnim spojevima, mnoge nadzemne i podzemnevode i tla postala su opasna za zdravlje.
Izvori kemijskog onečišćenja okoliša
ZRAKA plinovi, čestice prašine iz industrije, prometala i kućanstava (npr. ugljikovmonoksid, ugljikov dioksid, ozon, ugljikovodici, sumporov dioksid i dr.)
VODA komunalni, industrijski, poljoprivredni, ostali (isto kao i u tlima)
TALA iz onečišćene atmosfere i vodotokova i tretiranjem tla (npr. nitrati, nitriti, _________ pesticidi, olovo, kadmij, kalij, fosfor, bakar) ________________________________
Kruženje otrova u biosferi
Otrovi se pojavljuju u svim dijelovima biosfere — u atmosferi, hidrosferi i
litosferi. Biljke koje rastu na onečišćenim tlima i same postaju onečišćenima.
Preko korijenova sustava odnosno lišća apsorbiraju se štetne tvari. Najčešće su
to sredstva za zaštitu bilja, tj. pesticidi, umjetna gnojiva i teški metali (npr. olovo,
srebro, kadmij, bakar). Apsorbirani otrovi ulaze u plodove, stabljiku i lišće.
Putovi i način onečišćenja (kontaminacije) životinja u načelu su slični
onima u biljaka. Hraneći se biljnom hranom, biljojedi unose u organizam
kroz svoje probavilo i ostatke otrova iz te hrane. U prirodnim hranidbenim
lancima koncentracija pojedinog otrova mnogostruko se povećava u višoj
karici. U pravilu organizmi koji se nalaze na vrhu hranidbenog lanca imaju
i do 100.000 puta veću koncentraciju otrova od početne.
N pr. govedo koje je na paši uz prometnice i hrani se travom bogatom
olovom (iz ispušnih plinova pri izgaranju benzina) ugrađuje olovo iz trave
u svoja tkiva. Č ovjek koji jede tako onečišćenu hranu koncentrira je u svojim
tkivima. Dakle, hrana uzgajana u onečišćenoj biosferi i sama je onečišćena i prenosi se novom konzumentu .
Potrebno je naglasiti da majka za vrijeme dojenja mlijekom predaje
dojenčetu neke otrove topljive u m astima (liposolubilni otrovi) koje je na-
kupila tijekom života iz biosfere ili radeći u proizvodnji s otrovima bez
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 143/357
LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ 137
dov oljnih za štitnih m jera (npr. klorirani ugljikovodici u proizvod nji pesticida, detergencije u proizvodnji sredstava za pranje).
Glavne skupine otrova koje štete zdravlju ljudi
Znanost poznaje oko dva milijuna kemijskih otrovnih spojeva, a od njih seoko 100.000 upotrebljava kao komercijalni proizvodi diljem svijeta. Tomutreba dodati oko 8.600 aditiva za ljudsku p reh ranu, oko 3.400 spojeva koji serabe u proizvodnji kozmetičkih sredstava te oko 1.000 temeljnih spojeva izkojih se pripremaju oko 10.000 komercijalnih pripravaka pesticida. Godišnja
pro izvodnja svih navedenih sredstava danas pre m ašuje 200 m ilijardi tona, što je dvostruko više nego 1960. godine. N avedenim količinam a pro iz vedenih otrovnih kem ijskih spojeva treba
dodati i količine oslobođenih otpadnih otrovnih tvari nastalih antropogenimdjelovanjem koje se otpuštaju u atmosferu, hidrosferu i /ili litosferu.
TABLICA 8.2. Najčešći kem ijski onečistači koji štete zdravlju
UGLJIKOVI OKSIDIDUŠIKOVI SPOJEVI
SUMPOROVI SPOJEVIUGLJIKOVODICIOZONMETALI
Ugljikov dioksid, Ugljikov monoksid
Dušik, Dušikovi oksidi (NO i NO2), Amonijak, Nitrati, Nitriti,Nitrozamini, Nitrozamidi
Sumporov dioksid, Sumporovodik
Metan, Halogenirani (tzv. freoni) — CFCI3 , CFCI2, CF2CI2Ozon
ŽIVA (Hg) Metil—živa, dimetii-živa, Kloridi žive (HgCte),Sulfid žive
OLOVO (Pb) Tetraetil olova, Tetraoksid olovaKADMIJ (Cd) Sulf id kadmija, Jodid, bromid ili klorid
kadmija, Oksid i hidroksid kadmijaBAKAR (Cu) Sulfat bakra, Hidroksid bakra, Karbonat
bakra, Oksiklorid bakraCINK (Zn) Sulfid cinka, Silikat cinka, Oksid cinka,
Cinkov fosfid, Cinkov kromid i bromidARSEN (As) Trioksid arsenaALUMINIJ (Al) Klorid aluminija
DETERGENCIJE Alkil benzen sulfonat (ABS), Polifosfati, Tenzidi, Nitriltrioctenakiselina
POLIKLORIRANI BIFENILI (PBC)PESTICIDI Vidi tablicu 3.FENOLI Fenol, Krezol, Timol
OSTALI Fluor (F), Klor (Cl), Mangan (Mn), Fosfor (P), Azbest, čestice _____________________ (ugljena, kamena, brašna, azbesta) _____________________
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 144/357
138 Ekološki leksikon
TABLICA 8.3. Klasifikacija pesticida
Skupina Podskupina Suzbija
MIKROBIOCIDI Baktericidi bakterijeVirocidi viruse
FUNGICI Dl gljivične bolesti
FITOCIDI Algicidi alge
Herbicidi — selektivni korovnu vegetaciju
neselektivni ostalo bilje
ZOOCIDI Insekticidi — neselektivni kukce
Akaricidi grinje, paukeNematocidi obliće
Limacidi puževe
Moluscidi mekušce
Rodenticidi — neselektivni glodavce
Muricidi miševe, voluharice
Raticidi štakore
Avicidi ptice
HOMOCIDI bojni otrovi protiv ljudi
P e s tic id i su sintetske, rjeđe prirodne, selektivno toksične tvari, nam ije-njene suzbijanju (ubijanju) štetnih mikroorganizama, gljivičnih, biljnih iživotinjskih štetnika i nametnika.
Riječ pesticid izvedenica je od latinskih riječi: pest — bolest, kuga, napast,
i cedo, cedere — ubiti.
Patofiziološki učinci otrovanja
Otrovi koji su na neki od prije opisanih načina uneseni u organizam ulazeu interakciju na molekularnoj, staničnoj, tkivnoj i organskoj razini. Interak-cija se odvija na dvojako: (a) kao slaba ionska veza koja je u prav ilu rev erzi- bilna i (b) kao jaka kovalentna veza koja je u pravilu irevezibilna. N ačinkemijske veze otrova i strukture u tijelu ne određuje stupanj otrovnosti i
posljedice u tijelu. Stupanj oštećenja zdravlja otrovane osobe ovisi o vitalnojvažnosti biokemijskih i fizioloških procesa u stanicama koje čine pojedinatkiva i organe, a koje su u interakciji s otrovima.
U tablici 8.4. i 8.5. sum iran i su najčešći učinci ne kih otrova iz okolišana fiziološke sustave čovjeka. Treba naglasiti da su navedeni učinci samo
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 145/357
LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ 139
okvirni jer stupanj oštećenja fizioloških sustava ovisi o kemijskom spoju pojedin e skupin e otrova, o koncentracij i i vrem enu izlagan ja tijela o trovu(ekspozicija otrovu), mjestu unosa otrova te dobi i spolu otrovane osobe.
N avedeni podaci odnose se uglavnom na suble ta ln e doze otrova koje un o -simo u tijelo pićem, hranom, inhalacijom ili preko kože iz onečišćenogokoliša.
TABLICA 8.4. Najčešće patofiziološke posljedice otrovanja nekim skupinama otrova
iz okoliša
OTROVI NAJCESCI IZVOR PATOFIZiOLOŠKI UONCiUGUIKOVI OKSIDI izgaranje
plinovi prometalaotežano disanje (gušenje)
blokira hemoglobinDUŠIKOVI SPOJEVI izgaranje
umjetna gnojiva
procesi truljenjaurin
oštećuju bubregeuzrokuje probavne smetnjeotežano disanje (hipoksija)oštećenje kn/ nih kapilara
ZIVA živini pesticidi
proizvodnja nafteslabi imunološka reaktivnostoštećuje spermatogenezuoštećuje živčani sustav i vid
OLOVO sačmabenzin s tetraetilolovompušenje
oštećuje središnji živčani sustavhemoliza eritrocita (anemija)
oštećuje nefrone bubregaKADMIJ proizvodnja kovina
ispušni plinovipušenje
oštećuje bubregeuzrokuje hipertenzijuuzrokuje degeneraciju testisa
remeti sintezu vitamina Ahipertrofija nadbubrežne žlijezde
BAKAR uporaba modre galice u
vinogradarstvu
hemoliza (hemolitička žutica)
oštećuje jetru i bubrege
povećava razinu kortizonaCINK legure (bronca, mjed)
pocinčane cijevi
uzrokuje gubitak teka ipovraćanjeuzrokuje gubitak vode
PESTICIDI poljoprivreda oštećuju hematopoezuuzrokuju anemijeslabe imunološku reaktivnost
smanjuju oplodnost spermijaDETERGENCIJE kućanstva
kemijska industrijaslabokrvnostpovraćanje, proljevi
OZON (prizemni) prometala oštećuje dišni sustav
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 146/357
140 Ekološki leksikon
TABLICA 8.5. Najčešća simptomatologija otrovanja nekim otrovima iz okoliša
SIMPTOMATOLOGIJA OTROVNI SPOJEVI
ALERGIJA pesticidi, lijekovi, čestice prašineANEMIJA (slabokn/ nost) bakar, kadmij, olovo, klorirani ugljikovodici
DEPRESIJA (potištenost) arsen, nitrati/ nitriti, olovo, cink, ureja, atrazini,klorirani ugljikovodici, aflatoksin
DISPNEJA (otežano disanje) amonijeve soli, rodenticidi, cijanidi, nitrati/ nitriti
EKSCITACIJA (podraženost) cijanidi, olovo, strihnin, fluoracetat
HEMOUZA (raspadanje eritrocita) bakar, olovo, dinitrobutilfenol
IMUNOSUPRESIJA DDT, paration, atrazin, lindan, piretrin, malation,
antibiotici, kortikosteroidi, salicilati, aluminij,berilij, krom, kobalt, cink, dioksin, olovni acetat,alifatski ugljikohidrati, aromatski ugljikovodici,kokain, metadon, etanol, kanabidiol, duhanski dim
KOLIKA (grčevi probavila) arsen, bakar, cinkfosfid, olovo, nitrati/ nitriti,dioksin, kiseline, lužine, fenol
POVRAĆANJE / PROLJEVI rodenticidi, karbamati, kadmij, arsen, živa, fosfidcinka, organofosforni insekticidi
TREMOR MIŠIĆJA (drhtanje) cijanidi, karbamati, olovo, organoklorni i
organo-fosforni pesticidi, triazini, živa
Detoksikacija otrova
Detoksikacija otrova uključuje različite postup ke za razgradn ju (degradaciju)otrova u manje otrovne spojeve ili u neotrovne spojeve u organizmu ili u prirodi.
U prirod i se detoksikacija zbiva hidrolitički (vodom), fo to li ti čld (svje-tlom), te rm o lit ičk i ( toplinom), r jeđe piro li t ičk i (pri visokim temperatu-
rama) i m ik ro b io lo šk i (bakterijama kojima otrov služi za njihov metabo-lizam).
U orga nizm u se detoksikacija obavlja prim arno u stanicam a jetre , i tospecifičnim mikrosomalnim enzimima te raznim biokemijskim i biofizikal
nim postupc ima (oksidacija, redukcija, sintetsko konjugacijske reakcije, pro -mjenom površinske napetosti, povećanjem aciditeta i dr.). Otrovi se djelo-
mice detoksiciraju u površinsk im slojevima kože — fotolitički, u crijevu —mikrobiološki, te u ostalim stanicama — hidrolitički i ponešto termolitički
(na 36,5 °C).
Svaki organizam (vrijedi i za ekosustav) ima svoj kapacitet detoksikacije. Ako je unos otrova u organizam veći od kapaciteta detoksikacije u
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 147/357
LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ 141
odre đen om vrem en sko m intervalu, nakupljat će se otrov u organizm u (aku-
mulacija otrova) i dovesti to patoloških promjena, odnosno do težih oblika bolesti s m ogućim sm rtn im ishodom . Suprotn o, ako je unos otrova m anji
od kapaciteta detoksikacije količina otrova se u sustavu smanjuje. Koncen-tracija se otrova u sustavu ne mijenja ako je količina un ese no g otrova izjed-
načena s detoksikacijskim kapacitetom.Dakle, svi otrovi koji su ušli u organizam ne ostaju u njemu, već se neki
od njih izluče iz tijela, neki se detoksiciraju, a organizam s vremenomostvaruje sposobnost navikavanja na neke otrove, što dovodi i do stjecanja
ovisnosti (npr. na nikotin, alkohol, drogu). Organizam navikao na otrov proživljava teške apstinencijske krize uskra ti li m u se uobičaje na dnevna doza
tog otrova.Dugotrajno izlaganje tijela istom otrovu oštećuje fiziološki sustav, ali i
sam u je tru , čije stanice p ostu pno propadaju (degeneracija i/ili ciroza jetre ),
najčešće s letalnim ishodom.
Umjesto zaključka
U ovom prikazu opisani su neki važniji otrovi koji su proizvodi ljudskedjelatnosti, a koji i u subtoksičnim dozama mogu postupno više ili manje
štetiti ljudskom zdravlju. Treba na kraju spomenuti i ostale abiotičke čim-
benik e iz našeg okoliša , koji ta kođer štete zdravlju ljudi — ra d ija c ijsk oonečišćenje u dva oblika: elektromagnetsko i korpuskularno, a prema po-
drijetlu m ože biti iz prirodn ih i um jetnih izvora. S pom enim o ovdje i štetni
učinak rendgenskih, alfa, beta, gama, neutronskih i ultraljubičastih zraka
(raaijacijska bolest, mutacije, kancerogenost).Sve više ima dokaza o pojavi leukemije i pojedinih skupina tumora
uzrokovanih e lek tromagnetsk im po ljima, tj. e lek t ro m ag n etsk im sm og om(mobiteli, dalekovodi, radio, TV i radarske antene). Ljudskom tijelu nadalje
šteti buka odnosno preglasni zvukovi i šumovi, a osobito stresno djeluju
zvukovi visokih frekvencija.Valja dodati i podatak o ostalim fizikalnim i geografskim čimbenicima
koji također mogu štetiti zdravlju, a to su pretjerana hladnoća, pretjeranatoplina, povećana vlažnost zraka, električna struja, nad m orska visina, h iper
barički uvje ti, hip obarički uvjeti, klimatski uvje ti i dr.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 148/357
142 Ekološki leksikon
L I T E RA T U RA
1. Albert, A. (1995) Selective Toxicity, Chap man and Hali, London, N ew York.
2. Calow, P. (1994) Hanđbook o f Ecotoxicology, Blackwell Science, Oxford.3. Springer, O. P. (2000) /ed. /, Čovjek i okoliš, Priroda, 875877.
4. Springer, O. P. (2001), Osnove ekologije i ekotoksikologije, Profil, Zagreb.
5. Walker, C. H., Hopkin, S. P., Sibly, R. M., Peakall, D. B. (2001) Priticiples o f Ecotoxicology,
Taylor and Francis, London.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 149/357
P O G L A V L J E 9.
ZBRINJAVANJE OTPADA
Dr. sc. Viktor Simončič, Sisak
U laičkom se smislu pod pojm om o tp a d razumijeva sve ono što se u
određe noj aktivnosti pojavljuje kao bezvrijedni nusproizvod. U stručno ad
ministrativnom smislu pod pojmom otpad razumijeva se kruti otpad koji
nastaje u kućanstvima i industriji. Tekući otpad (otpadne vode i muljevi) te
radioaktivni otpad pripadaju u vrste otpada koje se zbog svojih svojstava,
načina uklanjanja ili zbog povećane potencijalne opasnosti u pravilu zbri-njavaju na poseban način i pojm ovno ne pripadaju u grup u k rutog otpada iz
kućanstava i sličnog otpada koji nastaje u industriji. Njima se, za razliku od
pojm a otp ad, pod kojim se razumijevaju pojedinačno, ili u sm jesi sve vrste
krutog otpada koji nastaje u kućanstvu i industriji (papir, staldo, metal, krpe,
drvo, mineralne i organske tvari, razne druge tvari, ....) dodaje atribut kojim
se točno određuje vrsta: otpadna voda, otpadni mulj, radioaktivni otpad itd.
Prema Z a k o n u o otp a d u (N N 34/95.) o tpadom se smatraju predmeti
i stvari koje je fizička ili pravna osoba odbacila, namjerava ili ih m ora odbaciti.Ta definicija nije cjelovita i trebala bi se promijeniti tako da se odnosi samo
na tvari i/ili predmete, koji su točno klasificirani u posebnom katalogu
o tp ad a. T o je p otrebno u prvom redu zbog toga što m oderno zakonodav-
stvo temelji područje otpada na istim zakonitostima koje vrijede i za slobo-
dan pro tok robe i usluga, pa treba prec izno odred iti što otpad jest, a što nije.
To znači da se s otpadom mora postupati, uz obveznu brigu o okolišu, što
prem a propisanim te hničkim standard im a koji uklju ču ju i postu panje u
ekon om ski najpovoljnijim uvjetima. T o pak posebno stimu lira industriju da pronalazi (tehničk i i organizacijski) najbolja rješenja: slično kao što to zbog
konkurentnosti na tržištu radi u proizvodnom procesu.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 150/357
144 Ekološki leksikon
Otpad se po mjestu nastanka dijeli:
® n a k o m u n a ln i o tp a d — to je otpad i z kućanstva, otpad koji nastaje
čišćenjem ja vn ih površina i otpad sličan otpadu iz kućanstava koji nastaje u
gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima
• n a t e h n o l o š k i o t p a d — to je otpad koji nastaje u proizvodnim procesima
u gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima, a po količinama, sastavu
i svojstvu razlikuje se od komunalnog otpada.
O tpad j e po svojstvima:
@ Opasni o tpad to je otpad naveden u posebnim dodacima Zako na o ratifi
kaciji Konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu
odlaganju ( N N — Međunarodni ugovori 3/94.; sukladno međunarodnoj praksi). Sadržava tvari koje imaju jedno od ovih svojstava: eksplozivnost,
reaktivnost, nagrizanje, podražljivost, štetnost, toksičnost, kancerogenost, muta-
genost, teratogenost, ekotoksičnost i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kemij
skom reakcijom ili biološkom razgradnjom. Komunalni i tehnološki otpad
svrstavaju se u opasni otpad ako sadržavaju tvari koje imaju jedno od spome
nutih svojstava.
© I n e r tn i o tp a d — to je otpad koji uopće ne sadržava ili sadržava malo tvari
koje pod liježu fizik aln oj, kemijskoj i biološkoj razgradnji pa ne ugrožava okoliš.
Kao sinonim za otpad često se rabi izraz smeće, kojim se inače označujei pomiješani otpad iz kućanstva, industrije itd.
Katalogom otpada, koji izvorno potječe iz prava okoliša Europske zajed-nice (D irectiva 74/442/EEC) d an je popis 20 djelatnosti koje gene rirajuotpad, naziv svih vrsta otpada koje nastaju pri pojedinoj djelatnosti (oko
600, od čega oko polovice čini opasni otpad), te prijedlog mogućih postu- paka obra de otpada. D je latnosti i vrs te otpada navode se pod klju čn im
bro jevim a, a kao m ogući postu pci obrade navode se: kem ijskof iz ikaln i postu pci (K/F), bilošk i (B), te rm ički (T ) i ostali (O ). Tako se npr. »Otpad
od proizvodnje, formulacija, prodaje i primjene premaza (boje, lakovi i staklasti
emajli), ljepila, sredstva za brtvljenje i tiskarske boje« navodi pod Idjučnim
brojem 08 00 00, a jed n a od vrsta otpada iz te grupe »otpadne boje i lakovi
bez halogenih otapala« pod ključnim brojem 08 01 02, s preporučenimterm ičk im (T) načinom obrade.
K ol ič ina i sas tav ko m u na lno g o tpa da , po stanovniku ovise o ekonom-
skom stup nju razvoja društva. Sto je jedn a zemlja razvijenija, to je količinaotpada po stanovniku veća. S obzirom na sastav, prevladavaju materijali od
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 151/357
ZBRINJAVANJE OTPADA 145
ambalaže, otpad je rastresitiji i ima veću ogrjevnu moć. Ekonomski najraz-vijeniji stvaraju između 0,8 i 2,2 kg otpada po stanovniku na dan, a manjerazvijeni između 0,3 i 1,0 kg/stanovniku/danu. Sedmina stanovnika u razvi-
jen im zem ljama stvara tre ćinu ukupnog kom unaln og otpada. U natoč na-stojanju da se komunalni otpad smanji, njegova količina po stanovniku rastei u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju. Godišnja stopa rasta iznosi
više od 3%.
TABLICA 9.1. Količine kom unalanog otpada1
Količine otpada po RAZVIJENE ZEMLJE ZEMLJE U RAZVOJUstanovniku 0,8 — 2,2 kg/dan 0,3 — 1,0 kg/dan
0,29 — 0,8 t/ godišnje 0,11 — 0,36 t/godišnje
TABLICA 9.2. Svojstva i sastav otpada
Svojstvo Razvijene zemlje Zemlje u razvoju
Gustoća (kg/ m3) 100 — 200 200 — 500Vlažnost (% težinskih) 20 — 40 40 — 80
Ogrjevna vrijednost (MJ/ kg) 8 — 12 3 — 10
Veličina komada (% većihod 50 mm)
10 — 85 5 — 35
Sastav (% težinski)
Papir, karton 20 — 40 1 — 30
Staklo, keramika 4 — 10 1 — 10
Metali 3 — 13 1 — 5Plastika 4 — 10 1 — 8
Koža, guma 1 — 5 1 — 5
Drvo, kosti, slama 1 — 5 1 — 5
Tekstil 2 — 5 1 — 10
Biootpad 20 — 50 40 — 85
Opasni otpad 0,5 — 3 0,5 — 1,0
Razni inertni otpad 1 — 20 1 — 40
1 Vladimir Potočnik, Obrada komunalnog otpada — svjetska iskustva, MT G Consulting, Zagreb,1977.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 152/357
146 Ekološki leksikon
Razlike u količinama tehnološkog otpada višestruko su veće u korist
indu strijski razvijenih zemalja. God išnja količina industrijskog otpada u raz-
vijenim zemljama iznosi i do nekoliko stotina tona po stanovniku, a unerazvijenima mogu biti čak i manje od količina komunalnog otpada.
Gospodarenje otpadom
Problemi vezani uz otpad nisu novi. Oni su samo s razvojem velikih naselja
i industrijalizacijom postali veći i teže rješivi. Covjekje otpad praktički počeo
stvarati od prvih dana svog razvoja. Vrlo rano je uočena opasnost od n ek on -trolirano g odlaganja otpada za ljudsko zdravlje. U Aten i je oko 500. godine
prije Krista donesena prva poznata odre dba o zabrani bacanja otpadaka na
ulicu, a postojala su i odlagališta smeća, koja su morala biti udaljena najm anje
oko 2 lem od gradskih zidina.U srednjem vijeku odnos prem a smeću bio je m nogo neodgo vorniji i otpad
je završavao jednosta vno na ulici. T ek s početk om industr ijske ere, s pojavom
sve većih količina otpada, koji je osim toga i po sastavu postajao sve zahtjev-
niji glede zbrinjavanja, gradske uprave su se počele brinuti o otpadu. Načinzbrinjavanja otpada kakav je danas pozna t počeo se uvoditi u velikim eu rop -
skim metropolama tek u prvim desetljećima prošlog stoljeća, a npr. prvo
naplaćivanje odvoza otpada u Beču od građana, kao proizvođača otpada,
uved eno je tek u tridesetim godinam a prošlog stoljeća.
TABLICA 9.3. Usporedba potrošenih količina sirovina i energije za proizvodnju
nekih dobara upotrebom prirodnih sirovina i upotrebom sekundarnih sirovina (% smanjenja)
Sirovina/ energent Aluminij Čelik Papir Staklo
Energija 90 — 97 47 -7 4 23 — 75 4 — 32
Onečišćenje zraka 95 85 72 20
Onečišćenje vode 97 76 35 —
Rudarski otpad — 97 80Upotreba vode — 40 58 50
Investicijski troškovi 25 — 50 25 — 50 50 —
Pogonski troškovi 10 — 30 10 — 30 — —
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 153/357
ZBRINJAVANJE OTPADA 147
Suočene sa sve većom količinom otpada, ali i svjesne materijalnih i
energetsk ih svojstava pojedin ih vrsta otpada, un atrag 2030 godina počele su
gradske vlasti uvoditi sustave za g os p o d ar en je o tp ad o m . P od tim se poj-
mom razumijeva ekonomski i po okoliš razumno upravljanje cjelokupnim živo tnim
vijekom/ciklusom otpada — od njegova nastanka, skupljanja, prijevoza, iskorištavanja,
obrađivanja i odlaganja, u skladu sa zakonskim obvezama i s odgovornosti. Sinonim
za pojam gospodarenje otpadom jest z b rin ja v an je o tp ad a, iako neki autori
nalaze suštinsku razliku između ta dva pojma.
Organizirano s k up ljan je o tp a d a je prvi korak gospodarenja otpadom.
U razvijenim je zemljama organiziranim skupljanjem kom unalno g otpada
obuhvaćeno više od 90 posto ukupne populacije (česte su najrazvijenije
zemlje gdje je organiziranim skupljanjem obuhvaćena gotovo cijela popula-
cija), a u zemljama u razvoju u prosjeku jedva trećina. N esk up ljen i otpad
završava dos lovno svagdje u okolišu. Samo malo zemalja je do sada, radi što
racionalnijeg iskorištavanja pojedinih vrsta otpada, organiziralo odvojeno
sk u p lja n je pojedinih vrsta otpada već na m jestu nastanka — u kućanstvima.
Najčešće se radi o sustavu odvojenih spremnik a (konte jnera) za papir, staklo,
plastiku i organslđ dio otpada , koji se nalaze u svakom kućanstvu ili za jed-
nički za pojedine kuće odnosno sklopove kuća. Dio komunalnog otpadaodvojeno se skuplja i na principu donošenja otpada na tzv. ekootoke ili
reciklažne centre. U njih građani mogu donijeti i druge vrste otpada:
različita neiskorištena kemijska sredstva koja se upotrebljavaju u kućanstvu,
stare baterije, metal, stare lijekove...
Prije industrijske upotrebe ovako skupljeni m aterijali moraju se sortirati,
je r je inače teško postići da se u pojedin om spre m nik u ne nađe i nešto što
se ne bi smjelo u njemu naći. Udio izdvojenih otpadnih materijala ovisi o
organiziranosti u društvu i o kulturi življenja. Postoje zem lje u kojima se nataj način sm anji ko ličina otpada koji treba kasnije ob raditi i/ili od ložiti i više
od 50 posto (Austrija, Nizoz emska, Danska). O dvo jeno skupljanje pojedinih
vrsta otpada u pravilu je skuplje od skupljanja mješovitih vrsta otpada (po-
sebni spremnici, logistički složeniji i skuplji način skupljanja zbog nasipnih
gustoća pojedinih materijala i si.). U zbrinjavnaju/preradi pojedinih vrsta
otpada troškovi m ogu biti niži (papir, staklo, metal), ali i zna tno viši (plastika)
od troškova klasičnog odlaganja (bez predobrade ili proizvodnje istog mate-
rijala od recikliranog materijala — osobito plastike).Posebna je kategorija otpada u sustavu odvojenog skupljanja i prerade
a m b a la ž n i o tp a d . D a bi se smanjila količina ambalaže i ambalažnog otpada,
Europsk a un ija je don ijela poseb nu direktivu (94/62/EC), kojom su svi oni
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 154/357
148 Ekološki leksikon
koji ambalažu stavljaju na tržište obvezani da se pobrinu za njezino zbri-
njavanje. P roizvođači ambalaže m oraju osigurati najmanje 50 posto, a najviše
65 posto prerade/iskorištavanja otpadne ambalaže, pri čemu treba materijal-no (izravno) reciklirati najmanje 25 posto ukupne ambalaže, a pritom od
svakog od ambalažnih materijala (papir i karton, plastika, drvo, metal, staldo,višeslojni materijali) najm anje 15 posto m aseno g udjela. Ispunjen je tih uvjeta
nije jednostavno, ali je postalo obvezom za svaku državu koja namjerava
posta ti članicom E U a.
Obrada otpada
N apredni sustav i zb rinjavanja otpada u pravilu predviđaju različite tehnolo-gije iskorištavanja svojstava otpada (sirovinska, biološka, energetska), a ufunkciji smanjenja (i) količina koje se moraju odložiti i (ili) smanjenja ne-gativnih učinaka otpada koji se treba odložiti (emisije deponijskog plina, procjedne vode). Očekivana prim jena nove zakonske obveze u državam aEUa, po kojoj udio organskog ugljika u odloženom otpadu ne bi smio biti
veći od 5 posto, bitno će povećati predobradu otpada prije odlaganja.Pri tome se razlikuju tehnologije koje se temelje na (a) mehaničkoj
(izdvajanje k orisno g dijela otpada), biološkoj (biološka razgradnja organskogdijela otpada) i (b) termičkoj obrad i (u ku pn og dijela otpada ili samo jed no gdijela, koji prije toga može biti obrađen drugim postupcima (a)).
(a) M E H A N I Č K O B I O L O Š K A O B R A D A
N a tržiš tu posto je različite izvedbe ove tehnologije. O snovni prin cip sastojise u izdvajanju pojedinih vrsta otpada koji se mogu sirovinski iskoristitikasnijom biološkom obradom organskog dijela otpada, pri čemu se raz-građuju lakorazgradivi dijelovi. Tako se smanjuje i potreban deponijski vo-lum en i neželjene pojave vezane uz odlaganje neob rađe nog otpada (stvaranjedeponijskog plina i procjednih voda).
Prim jeno m m ehan ičkobioloških postupaka može se postići veliko sma-njenje volumena obrađenoga komunalnog otpada — često i više od 50 do70 posto.
Kao biološki pos tupci razgradnje u ob zir dolazi kom postiranje (najčešće)i fermentacija (rijetko).
Ko m postiranje otpada je prim jer aerobnog postupka biološke obrade
(postupak razgradnje uz prisutnost zraka/kisika), pri čemu se kao proizvod
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 155/357
ZBRINJAVANJE OTPADA 149
dobiva kompost, a fermentacija je anaerobni postupak (bez prisutnosti kisi-ka), pri čemu se kao proizvod dobiva bioplin.
Proizvedeni se kompost u mehaničkobiološkom postupku, zbog
nečistoća, ne upotrebljava u poljoprivredi, nego se odlaže odnosno upotreb-
ljava za prekrivan je deponija. Samo ako je ulazn i organski m aterijal čist (prije
svega čistoća glede teških metala i teško razgradivih organskih tvari) nastali
kompost se može rabiti za proizvodnju hrane.
Oba postupka se mogu provesti ekološki prihvatljivo glede utjecaja na
širi okoliš. Glavni problem pri kompostiranju mogu biti neugodni mirisi, te
je poželjno pogone locirati bilo dalje od urbanih cjelina, bilo provesti dodat-
ne mjere zaštite (izbor tehnologije, provođenje tih mjera u zatvorenim pro-
storima i biofiltriranje procesnog zraka).
Kompostiranje
Aerobsia biološka obrada — k o m p o s tira n je obavlja se u slo bodno na-sutim hrpama organskog otpada koji se prevrće, rastresa i pre ma potrebi
vlaži. Proces biorazgradnje traje od 10ak tjedana pa i do nekoliko mjeseci.Ubrzano kompostiranje već usitnjenog i navlaženog organskog otpada
postiže se ra znim vrs tama uređaja i tehnolo ških postu paka u kojima se stalno
održavaju optimalni životni uvjeti (često) posebnih kultura mikroorganiza-ma (temperatura, vlaga, kisik i pH).
Otpad se može miješati s različitim dodacima, npr. s kanalizacijskimmuljem.
Kompostiranjem miješanoga komunalnog otpada (kada se ne radi o
čistom, samobiorazgradivom dijelu) proces razgradnje traje najčešće dulje,teže se kontrolira, a konačni proizvod — kom post je slabije kakvoće i s
prim je som veće količine otp adnog materijala, koji naknadno treba izdvojiti.
Smatra se svrsishodnom — kada ne postoje sofisticirane tehnologije
zbrinjavanja otpada — obrada dijela organskog otpada (kom postiranje), prije
svega zelenog odreza, otpada s tržnice i groblja te drugog organskog otpadakoji nastaje u većim količinama.
Sporo kompostiranje, u slobodno nasutim hrpama, koje se prevrću od-
nosno rastresaju i eventualno vlaže, može se provesti gotovo bez posebneopreme.
Da bi se smanjila količina otpada preporučuje se potaknuti i poučiti
građane da sami kompostiraju vlastiti dio organskog otpada. Tako mogu
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 156/357
150 Ekološki leksikon
pro izvesti vlastiti kvalitetan kompost , bez značajnijeg ulaganja u oprem u, s
minimalnim vlastitim radom.
Fermentacija
A na er ob na b io lo ška ob r ada o tpa da — f e r m en tac i j a počela se p rimje-
njivati 80ih godina prošlog stoljeća. Rjeđe se primjenjuju u obradi krutog
otpada, a češće u obradi muljeva iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i
nekih drugih vrsta industrijskih otpada. Bioplin, kao glavni produkt fer-
mentacije, ima cca. 60 posto ogrjevne moći prirodnog plina, a sastoji se od
55 do 70 vol. % metana, 4427 posto ugljikova oksida, manje od 1 postovodika, a ovisno o ulaznom materijalu i do 3 posto sumporova vodika.
(b) TERM IČKA OBRA DA
Te rm ička obrada je djelotvoran, ali i relativno skuplji način obrade ko m u-
nalnog otpada. Prvi kontrolirani način spaljivanja kućnog otpada testiranje
1874. godine u N otting ha m u u Engleskoj. U dio termičke obrade u ukupnoj
obradi kom una lnog otpada raste u razvijenim zemljama i nerijetko se njomezbrine/obradi i 50 posto uku pnih količina kom unalno g otpada. U ku pn o jeizgrađeno oko 3000 uređaja za spaljivanje otpada, od čega više od polovice
u Japanu (nužnost redukcije volumena otpada zbog nedostatka prostora za
odlaganje). U Eu rop i je izgrađeno više od 600 palionica.
O snov ne vrste termičke obrade otpada jesu:© spaljivanje (potpuna oksidacija organskih k om ponena ta otpada), pri
čemu oslobođena energija služi za proizvodnju električne i toplinskeenergije (zastupljeno u 99 posto postupaka termičke obrade) i
® piroliza (otplinjavanje/tinjanje — termička razgradnja organskih ko m - ponenata bez prisutn osti odnosno uz kontro li rani doto k zraka). Kao pro izvod se dobiva pirolitički plin, čijim se izgaranjem dobiva energijate kruti i/ili tekući ostaci (katrani), koji se eventualno također moguiskoristiti (zastupljeno u samo oko 1 posto postupaka termičke ob ra-de).
Sa stajališta okoliša, spaljivanje je, uz uvjet m aksim alnog čišćenja dim nih
plinova te iskorištavanja oslobođene energije, jedno od najprihvatljivijihrješenja. Oba ova uvjeta danas su ispunjena u svim novijim palionicama.
Budući da su ulaganja vrlo visoka, ova tehnologija dolazi u obzir prijesvega u većim aglomeracijama. Danas se palionice grade uglavnom za veće
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 157/357
ZBRINJAVANJE OTPADA 151
kapacitete (u pravilu iznad 100.000 tona otpada), iako postoje intencije i za
gradnju manjih kapaciteta (oko 20.000 tona/na god.).
Odlaganje
O dlaganje otpada je neizbježna karika svakog sustava zbrinjavanja otpada, a
ponekad i jedin a.
Te hn ika odlaganja otpada posljednjih se desetak godina vrlo brzo razvi
ja la . ^
Č lanice E U a još su 1994. godine prihvatile propis o izgradnji trajnih
odlagališta otpada, a u pripre m i je i novi propis o odlaganju otpada. N jim e
će se ograničiti odlaganje otpada koji bude sadržavao više od 5 posto ugljika
organsk og podrijetla.
Otpad koji se odlaže vrlo je aktivan. Procesom raspadanja organskog
dijela nastaje de p o n ijsk i plin , a u dodiru otpada s vodo m nastaju pro c je d
n e v o d e .
U pravilu se, s obzirom na mogući utjecaj otpada na okoliš, deponiji
razvrstavaju u dvije k a te g o rije I. (za zahtjevniji otpad: sve vrste kom un alno g
otpada i neke vrste industrijskog otpada) i II. (za manje zahtjevni otpad).
Zahtjevnost se glede tehničkih mjera određuje na osnovi sastava eluata.
Odlagalište mora imati osigurano brtvljenje s donje i gornje strane, prihvat
i pročišćavanje procjednih voda i osiguran sustav otplinjavanja s mogućnosti
upotrebe deponijskog plina (do sada nije bio uvjet).
Sve veći tehničkotehnološld zahtjevi za izvedbu odlagališta kako bi se
spriječilo du go ročno onečišćenje okoliša, stalno povećavaju troškove od laga-nja, a istodobno sve manja nasipna gustoća neobrađenoga komunalnog ot-
pada (sve veći udio ambalažnog materija la ) zahtijeva sve veće površ in e zem -
ljišta za odlaganje.
Kako će odlaganje otpada i dalje ostati neizbježan posljednji segment u
sustavu gospodarenja otpadom, nastoji se na odlagalište odlagati samo doista
nužne količine otpada sa što manjim negativnim potencijalom na okoliš.
U donjoj tablici dan je pregled troškova po jedinih faza zbrinjavanja
kom unalnog otpada.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 158/357
152 Ekološki leksikon
TABLICA 9.4. Pregled troškova za različite fa ze zbrinjavanja otpada u E C U /to ni
Aktivnost EU prosjek
gusto/ rijetkonaseljeno
Francuska
(prosječnevrijednosti)
Maribor2
min./max.
Ljubljana3 Istra4 Sisak
Skupljanjemješovitog otpada
— ruralno područje
51/ 82 60(prosječna
naseljenost -odvoz iz
pojedinačnihkuća)
63 35
Odvojenoskupljanje otpada
44/ 70 120(prosječna
naseljenost -odvoz iz
pojedinačnihkuća —
vrijedi samoza koristandio otpada)
20/30
Recikliranje/ sistemdonošenja na
ekootoke
80 40/80 5
Spaljivanje 150 75— 110 125/175 80-150 30
Kompostiranje/ fermentacija
100 75/100 35/60
Odlaganje 95 95 120/ 150 17 28
Sanacija (uređenje) odlagališta
Kad je riječ o neuređenim odlagalištima otpada postoje dvije tehničke mo-
gućnosti rješenja problema:
(1) osiguranje i uređenje odlagališta, bez obrade odloženog otpada, pričemu se štetni utjecaj postupno smanjuje u duljem razdoblju te
2 »Koncept gospodarenja z odpadki«, CE G O R, M aribor, 1996 (Prepared by D r. In g. StrefTen, Ge r
many).3 • »Strategija ravnan ja z odp adk i v Ljub ljani in Ljub ljans ki regiji«, Ljubljana, 1998 (Pr epa red by IBE,
Slovenia);
4 »Sustav gospodarenja otpadom u Kvarnerskom i Istarskom području, 1996 (Prepared by Ramboll,Denmark) .
5 Program gospodarenja otpadom grada Siska, 1995, (Prepared by ZG O , Croatia).
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 159/357
ZBRINJAVANJE OTPADA 153
(2) sanacija odlagališta, koja obuhvaća ob radu i iskorištavanje m aterijalai energije odložen og otpada, pri čem u se utjecaj sm anjuje i potpu nouklanja u relativno kratkom razdoblju. Pri tome se nude rješenja»insitu« (na mjestu) i »exsitu« (izvan mjesta).
• Rješenje »insitu« podrazum ijeva iskopavanje otpada, čišćenje sta-re lokacije i odlaganje na novouređenu lokaciju/plohu, s moguć-nosti zatvaranja odlagališta uz provođenje nadzora.
© Rješenje »ex—situ« podrazum ijeva prijevoz otpad a do po strojenjaza obradu (najčešće termičku) ili djelomičnu obradu (neki od
mehaničkobioloških postupaka) te odlaganja na neku drugu lo
N a tržištu se prije nekoliku godina po javila tehnolo gija pod nazivom»biopuster«: u tijelo neuređenog deponija pod pritiskom se udarno upuhujesmjesa zraka obogaćena kisikom. U tijelu deponija ana erobni procesi prev o-de se u aerobn e ub rzanim postup kom razgradnje organske tvari. Tako se beziskopavanja odlagališta odloženi otpad može inertizirati.
Stanje u Hrvatskoj
Ukupna količina novonastalog otpada u Hrvatskoj7 procjenjuje se na 9 mi-lijuna tona na godinu (oko 2 tone po stanovniku na godinu), a njegovastruktura prikazana je na slici 9.1.
izdvojenesekundarnesirovine
Komunalni otpad13%
Tehnološki otpad76%
s l ik a 9 . 1 . Struktura novog otpada u Republici Hrvatskoj 1998.
Izvor podataka: Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj, DUZPO, Zagreb, 1998.
6 Sanacija »exsitu« predviđe na je samo za neka od divljih odlagališta, pri čem u bi se otpad dovezaona n eko uređ eno odlagalište.
7 Preuzeto iz NE AP RH , 2001.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 160/357
154 Ekološki leksikon
Komunalni otpad sudjeluje s 13 posto u ukupnom otpadu, a izdvojenesekundarne sirovine (više od 95% iz tehnološkog otpada) čine 11 postoukupnoga otpada.
® Procjen a količina opasnoga otpada iznosi oko 0,2 m ilijuna tona nagodinu odnosno oko 2,2 posto ukupne količine otpada. Količina sta-roga otpada akumulirana diljem Hrvatske na nekoliko tisuća odlaga-lišta (od čega na oko 120 službenih) proc jenjuje se na oko 29 milijunatona. N ije poznata količina otpada koji je odbačen u šum e, polja,rijeke, jezera i u more.
Za Hrvatsku je godišnja količina komunalnog otpada u godini 1998.
pro cijenje na na oko 1,200.000 tona ili na oko 253 kg po stanovniku. O rga-
niziranim skupljanjem kom unalnoga otpada obuhvaćeno je samo od 55 do60 posto stanovništva u Hrvatskoj.
Procjenjuje se (Izvješće o stanju okoliša iz godine 1998) da će količinaotpada po stan ovn iku rasti po stopi od 2,0 posto na godinu, a broj stanovnikaobuhvaćenih skupljanjem i odvozom otpada na »službena« odlagališta trebao bi rasti po godišnjoj stopi 4,0 posto (slika 9.2.).
Količine komunalnog otpada
sl ik a 9.2. Procjena budućih količina komunalnog otpada u RH
Tri četvrtine ukupnog otpada čini tehnološki otpad. Struktura tehno-loškog otpada je sljedeća (u m ilijunim a tona na godinu):
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 161/357
ZBRINJAVANJE OTPADA 155
© građevni otpad 2,5• poljo privredn i i šum arski otpad 1,5® industrijski otpad 2,0® rudarski otpad 0,8
Ukupno: 6,8
Analiza stanja odlagališta8 otpada pokazu je d a je danas na oko 160 velikih
odlagališta (29% svih registriranih odlagališta) odloženo oko 39 milijuna m3otpada, što čini čak 98 posto ukupno odloženog otpada.
N ajv iš e »velikih« od lagališta re gis tr irano je u ovim županijama: O sječk o
baranjskoj (17), P rim orskogora nskoj (13), Sisačkom oslavačkoj i Spli ts ko
dalmatinskoj (po 12), a najmanje u Međimurskoj (2), Virovitičkopodravskoj i Zadarskoj (4) te Koprivmčkokriževačkoj i Požeškoslavonskoj župa-niji (po 5).
O velikim odlagalištima m oguće je općenito reći sljedeće:
® da zauzimaju uk up nu površinu ođ oko 8,3 lan 3® da njihov u kup an raspoloživi kapacitet (obujam) iznosi oko 97 mili-
ju n a m 3
® da su u prosjeku pop unjena otpad om na razini od 40 posto svogakapaciteta
• d a je opasni otpad pohran jen na 80 velikih odlagališta
® da su građena bez osno vnih za štitnih mjera, a onečišćenost okolišaočita je na 40 odlagališta otpada.
Rep ublika Hrvatska, zadn jih je nekoliko godina don ijela više podz ako nskih akata tem eljenih na Za kon u o otpad u (N N br. 34/95.), i to: Pravilnik o
vrstama otpad a (N N br. 27/96.), Pravilnik o uvjetima za postupanje s otpa-dom (N N br. 123/97.) i U red bu o uvjetima za postupanje s opasnim otpa-dom (N N br. 32/98.).
Prem a Pravilniku o uvjetima za postupanje s otpadom , kom unalni otpadse smije odlagati samo na uređena odlagališta. Tehnički standardi izgradnje
odlagališta vrlo su strogi i na tragu su Prijedloga E U a o odlaganju otpada.
Samo nekoliko odlagališta posjeduje građevnu i uporabnu dozvolu9, asamo sedam ima radnu dozvolu.
Iz neu ređ en ih odlagališta bi lo je godine 1998. em itirano oko 48.000 tonastakleničkog plina metana.
8 Izradila ju je Agencija za posebni otpad.
9 Č ak i ta odlagališta nisu sagrađena u skladu s najnovijim E U ov im preporukama/sm jernicama.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 162/357
156 Ekološki leksikon
Upravo traje uređivanje postojećih odlagališta koja bi se prema hrvatskoj
regulativi do godine 2002. trebala urediti i osposobiti za daljnji rad ili pak
zatvoriti10.
Zbog znatnoga smanjivanja industrijske proizvodnje, proizvodnja teh-n o lo šk o g o tp a d a najvjerojatnije će slijediti silazni trend industrijske proiz-
vodnje.
Tehnološki otpad uglavnom skupljaju sami proizvođači otpada, a dije-lom i tvrtke specijalizirane za odvojeno skupljanje korisnog otpada. Najvećidio tehno loško g otpada završava na ne ure đe nim odlagalištima, često zajedno
s dijelom opasnog otpada.
Samo dva odlagališta Je d n o u Kutini i drugo na Lemić brdu, imaju radnedozvole za odlaganje industrijskog otpada.
N i jed n o odlagalište za tehnološki otp ad nije oprem lje no susta vom zaskupljanje i obradbu procjedne vode, a samo manji broj odlagališta imaosno vne m ogu ćnosti za vizualni nad zor nad ulazom i fizičku zaštitu (ograda,
čuvari, protupožarna zaštita)11.
N eke vrs te opasnog otpada, kao što su PCB i galvanski mulj, kontro-
lirano se izvoze. N em a točnih podataka o izvezenim količinama. P rocjenjuje
se daje godine 1997. bilo izvezeno ukupno 400 tona opasnoga otpada.Do sada nije sagrađeno ni jedno odlagalište za opasni otpad, a prema
najnovijim procjenama danas se samo oko 10 posto ukupnih količina opa-
snoga otpada zbrinjava redovito i na prikladan način.
U Zagreb u je u tijeku izrada dokum entacije i ishođenje svih potreb nih
dozvola za izgradnju energetskog objekta — palionice za komunalni otpad i
mulj iz pročistača otpadnih voda.
Postoji sam o je d n o postrojenje isključivo za obra dbu opasn og otpada.
T o je po kretn i uređaj za spaljivanje otpada u Zag rebu, koji ima ograničenemogućnosti za pročišćavanje otpadnih plinova i praćenja emisija, a time i
vrsta opasnoga otpada koje se mogu spaljivati u njemu.
U skladu s Pravilnikom o vrstama otpada ( N N br. 27/96.), sva postroje-
nja za dobivanje toplinske energije snage veće od 3 M W (u Hrvatskoj ih ima
10 Ta m jera donesena je g odine 1998. bez detaljnije ekonom ske analize. Zbog vrlo velikih troškova
sanacije i otvaranja nov ih odlagališta (troškovi nisu točno procijenjen i), teško je vjerovati d a je tu
mjeru moguće provesti u potpunosti.
11 Postoji stalna opa snos t od onečišćavanja površ inskih i po dz em nih voda zbog padalina koje se cijede
kroz dep onije, osobito u krškim područjima. Najočitiji primjeri jesu takozvana »crna jama« Sovjaku krškome području blizu Rijeke koja sadržava oko 250.000 tona miješanog otpada — uključujućiopasan otpad, odlagalište šljake TE Plomin I. s oko milijun tona šljake, odlagalište šljake u Kaštelanskome zaljevu te odlagalište zauljenih muljeva od pranja željezničkih cisterna u Botovu. Sanacija
tih odlagališta otvoreno je pitanje.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 163/357
ZBRINJAVANJE OTPADA 157
više od 20) mogu se potencijalno rabiti za spaljivanje otpadnih ulja I. i II.
kategorije.
C em enta re su tek počele s program om spaljivanja otpa dnih ulja i guma.
Samo Tvornica cementa Koromačno ima za to o sigurano tehn ičko rješenje pre-
ma svim standardima. Cementare su potencijalni partner u iskorištavanju i
nekih drugih vrsta otpada kao alternativnoga goriva uključujući gorivi diokom unalnoga otpada.
N ekoliko poduzeća posje duje uređaje za spaljivanje otpada ograničenoga
kapaciteta za vlastite potrebe. Usluge spaljivanja rijetko se pružaju trećim
osobama.
Vezano za zbrinjavanje opasnog otpada, uldjučivanjem u E U o v pros tor
bit će potrebno pre ispitati i ograničenja vezana za dopušte nje uvoza otpada
radi energetskog iskorištavanja12 koja se izričito navode u Zakonu o otpadu
(N N br. 34/95.). N a taj način Hrvatska , iako se koristi m og ućnostim a za
zbrinjavanje dijela svoga opasnog otpada u inozemstvu, drugima postavlja u
najmanju ruku upitna ograničenja i time negativno utječe na moguće
postizanje ekonom skih pre dnosti domaćega gospodarstva13. U p itno je i ko-
liko to utječe na slobodan protok robe i usluga.
Klinički / zarazni I medicinski otpad ne zbrinjava se na odgovarajući način. N eke vrs te toga otpada spaljuju se u pokretn om uređaju za spaljivanje u
Z ag reb u.14 Sam o neke bolnice u Zag rebu i u nek im velikim gradovima imaju
interne uređaje za spaljivanje. Neupotrebljiva farmaceutska sredstva također suveliki problem.15
Isto tako nedostaju i strvodernice (kafilerije). U Hrva tskoj posto ji samo
jedna , u Sesvetskome Kraljevcu, a i ta nem a odgovara juće zaštitne mjere .
Problem klaoničkih i drugih organskih (animalnih) ostataka jedan je od
priori te ta posebno za isto čnu Slavoniju.
12 Za raspravu je pitanje što znači energe tsko iskorištavanje kad se zna da industrija m ože biti ek on om -ski i ekološki vrlo prihvatljiv partner za zbrinjavanje dijela otpada na ekonomski i ekološki prihvat-ljivim načelima. Isto tako up itno je stajalište da se u Z ako nu o o tpad u uvo z opasnoga otpada izričitozabranjuje i onda kada bi postojali uvjeti za njegovo ekološki prihvatljivo zbrinjavanje, a da seHrvatska istodobno koristi uslugama zbrinjavnja opasnoga otpada u drug im zemljama. Očito je daće se to morati promijeniti u postojećim propisima.
13 N a taj način bio je one m ogu ćen uvoz otpa dnih ulja i ostataka naftn ih derivata od čišćenja sprem nikate uvoz otpadnih guma za cementnu industriju.
14 N isu stvorene mog ućnosti za potp uno sigurno privreme no uskladištenje toga otpada.15 Dio čini i naslijeđe iz rata kada su zbog neusklađ enosti podjele hum anita rne pom oći nastale znatne
količine neupo trebljivih farmaceutskih sredstava (izm eđu 1700 i 2500 tona), razmještene n a oko 250 privre m enih sklad išta. Bilo je pre dlo že no nek oliko m ogućnos ta sanacije, ali do sada ni je pro nađeno
nikakvo cjelovito rješenje. U sklopu pomoći, reorganizacije i unapređivanja stanja u zdravstvuSvjetska banka pomaže realizaciju projekta sanacije starih lijekova.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 164/357
158 Ekološki leksikon
Odvojeno skupljanje tehnološkog otpada ima tradiciju i nastoji se
povećati njegovo iskorištavanje16. Iako j e već pri je m nogo godina postojala
organizirana mreža, ipa kje u današnje vrijeme o dvojeno skupljanje korisnog
dijela komunalnog otpada (papir, staklo) vrlo skromno17. Nema pouzdanih
podataka o količinama sekundarnih sirovina iz dvojenih iz industr ijskog o t-
pada. Pro cje nju je se d a je godin e 1998. bilo skupljeno oko 1.000.000 tona
sekundarnih sirovina, pri čemu su najveću količinu činile neke vrste indu-
strijskog otpada.
Cjelovitije gospodarenje otp ado m (koje je na tragu integralnoga
gospodarenja) za sada se u određenoj mjeri provodi samo u Zagrebu. Pri-
marna reciklaža i izdvajanje štetnih tvari iz kućanstava počeli su davati rela-
tivno dobre rezultate.
Pravilnikom o postupanju s amb alažnim otpadom (N N 53/96) određene
su uloga i obveze proizvođača robe, distributera ambalaže, proizvođača am-
balaže te potroša ča u postu panju s o tpadnom ambalažom. N o taj pra vilnik
izrađen je tako da nije omogućio sustavan pristup i nije uzeo u obzir stupanj
društvene organiziranosti (na problematici otpada) i stvarne gospodarske
mogu ćnosti, pa nikada nije uspio zaživjeti u praksi18. O sim toga u Hrva tskoj
posto je ogra ničeni kapaciteti za preradbu pojedin ih vrs ta otp adne am balaže.
Velike teškoće stvaraju vrlo niske cijene odlaganja, relativno slabo zaštićeno
hrvatsko tržište otpadnih tvari od uvoza »jeftinih« sekundarnih sirovina i
nedostatno djelotvorna organizacija oporabe otpada. Radi unaprjeđivanja
posto jećega stanja, Pravilnik o postu panju s o tpadnom am balažom prijeko
je po trebno uskladit i s E U ov om sm je rnicom o ambalaži i am bala žnom
otpadu, omogućiti postupno uvođenje mjera za postizanje postavljenih ci-
ljeva, stvoriti uvjete za stimulaciju u obliku dopunskih sredstava koja potiču
tvrtke da recikliraju ambalažni otpad te unaprijediti organizaciju sustava
oporabe19.
Kao prioritet na području zbrinjavanja otpada pojavljuje se i potreba da
se hitno uspostavi skupljanje i iskorištavanje pojedinih vrsta otpada za koje
već postoje ekonomske i okolišne opravdanosti. Uz papir i staklo, za koje
16 Prije desetak godina osnovana je Burza otpada, koja djeluje uspješno.
17 Posto ji nekoliko tvrtki specijaliziranih za skupljanje nekih vrsta otpada (papir, staklo, plastika) smrežam a postavljenima po regijama.
18 Zbrinjavanje otpadne ambalaže pokušalo se riješiti uspostavom sustava O H O (oporaba hrvatskogotpada), koji se trebao temeljiti na gospodarskim načelima. Zbo g spom enute nedorečenosti zakon-skih propisa to nije uspjelo.
19 Kao i drug e zemlje u tranziciji, Hrvatska će mo rati postaviti realne rokove za postizanje Sm jerniceC D 94/62/EC. Taj rok teško da će mo ći biti kraći od 10 godina. N o to ne sprečava da se odm ah
po čne uspo stav lja ti od go va ra jući sustav kao je dn a od pri ori te tn ih aktiv nosti.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 165/357
ZBRINJAVANJE OTPADA 159
posto je pre rađivački kapaciteti, a m aterija li se uvoze kao sekundarne sirovine, posto ji opravdana potreba da se pojača skupljanje uljn ih i zauljenih vrstaotpada (i nadzor nad njime) te starih guma, za koje već postoji mogućnostenergetske valorizacije u cementarama.
N a iz radbi m eto dolo gije za izbor mjerila za nova od lagališta i saniranjeonečišćenih pod ručja radi se tek odnedavno. Prihvaćena je koncepc ija racio-nalnoga gospodarenja prostorom u smislu optimalizacije broja lokacija za
odlagališta, koja se temelji na načelu izbjegavanja otvaranja novih lokacijagdje god je to mog uće. N ov i ustroj uk ljučen je u P rogram prosto rnoguređenja Republike Hrvatske (1999.), prema kojemu ukupan broj objekataza zbrinjavanje otpada vjerojatno ne bi bitno premašivao 100 lokacija, a
oslanjao bi se na koncepciju »100 [prikupljališta] + 20 [skladišta] + 4 [odla-gališta]«. U taj broj od oko 100 do 120 objekata za zbrin javanje cjelokupnogotpada nisu uključena prikupljališta i (privremena) skladišta komunalnogotpada, čije će se lociranje na odgovarajućim mjestima provesti u skladu sastvarnim potrebama lokalnih zajednica20. Iako je potonje u skladu i s prepo-rukama Studije izrađene u okviru Programa METAP 2; »Rijeka — Istra
Region Sohd Waste Study« (1996.), cijela koncepcija mora se detaljno prei-spitati, čak i vezano za postojeće zakonske obveze za pojedine vrste otpada.
N aim e, zbrinja vanje kom unalnog otpada pripada u in gere ncije lokalne upra -ve, pa prije svega treba stvoriti poticajne mjere kako bi pred ložene koncepc ijemogle imati uspjeha.
Posebna pozornost morat će se posvetiti zbrinjavanju otpada s otoka. Taj problem nije ispravno ri ješen ni na jednom e od naseljenih otoka. U p itno jemogu li otoci uopće postati mjesto za konačno zbrinjavanja vlastitog otpada
ili taj p rob lem valja rješavati na kopn u. Zb og toga se kao jed na od prio ritetn ihaktivnosti predlaže izradba pilotprojekta na kojemu bi se preispitale sve
okolišne, tehničke i ekonomske mogućnosti.
20 Prijedlog je načinjen bez ekonomske ocjene, pa se mora preispitati u sklopu planirane izradbestrategije zbrinjavanja otpada.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 166/357
P O G L A V L J E 10.
POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA
Dr. sc. Hrvoje Glavač,Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja RH
Zadaća i ciljevi politike zasite okoliša
Zadaća je politike zaštite okoliša i zaštite priro de očuvati sve za (ljudski) život
potrebne sastavnice žive i nežive pri rode, zabranit i ili sm anji ti šte tn e utjecaje
na okoliš, osigurati trajno gospodarenje općim prirodnim dobrima, zaštititi
vrijedne krajobrazne prostore od štetnih ljudskih djelatnosti, očuvati poje-
dine ekosustave, kao i ugrožene biljne i životinjske vrste.
Za provedbu takve politike potrebni su:
— nedvojb eni i dosljedno prim jenjivi zakonsk i propis i
— učinkovita upravna, znanstvena i strukovna struktura
— osmiš ljena strategija prostornog uređenja
— izgradnja i održavanje te hničk ih ure đaja za smanjivanje štetnih u tje-
caja — neprekidna kontrola kakvoće poje din ih sastavnica okoliša u prostoru
i vremenu na osnovi izabranih pokazatelja
— dosljedna primjena postojećih n orm i i učinkovita provedba zakonslđh
pro pisa i kaznenih odre daba
— poticaji za tra jn o održ ivi gospodarski razvoj
— poticaji za korištenje obnovlj iv ih energ ija i obnovljiv ih sola rnih siro-
vina
— obav ješćivanje javnosti o prom je nam a kakvoće okoliša
— m ogućn ost prosvjeda stanovniš tva i nevla din ih udruga na kriznim
žarištima i u sredstvima javno ga priopćavanja nesm etani p ristup svim
postoje ćim in form acijama.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 167/357
162 Ekološki leksikon
Ideja održivog razvoja
Prva međunarodna konferencija na kojoj su se tražila rješenja za usklađivanje
gospodarskog razvoja, rasta svjetskog pučanstva i očuvanje okoliša održana je godin e 1972. u S to ckholm u u organizaciji U N a (U nited N ations C onference on Human Environment) i na njoj je sudjelovalo 113 država i oko400 nevladinih organizacija.
Go dine 1983. Ujed injeni narodi osnovali su radnu grupu »World C om mission o n E nvironm ent Development« (U N C E D ) koja je četiri godine
poslije pod vodstv om norvešk e predsjednice G ro H arlem B rundtland obja-
vila izvještaj »O ur C om m on Future« (B rundtlan d R eport), čija je bit ko n-
cepcija trajno održivog razvoja.
G od ine 1992., od 3. do 14. lipnja, od ržana je u Rio de Jane iru povijesnakonferencija U N C E D a o daljnjem razvoju cjelokupnog čovječanstva, nakojoj su sudjelovali izaslanici iz 179 država i više stotina predstavnika raznih
nevladinih organizacija. Danas bi se moglo reći daje to bio pravi »karneval«globalne politike preživljavanja, »vatromet« ideja, optimizma, idealizma, hu-m anizma i ekološki pojašnjenog bivanja. N a naved enom je skupu usvojeno
pet dokum enata :
(1) Rio deklaracija o okolišu i razvoju;
(2) Agenda 21 (radni program za 21. stoljeće);
(3) Okvirna konvencija o klimatskim promjenama;
(4) Konvencija o biološkoj raznovrsnosti i
(5) Deklaracija o šumama.
Rio deklaracija o okolišu i razvoju form ulira 27 osn ovnih načela globalne
poli tike zaštite okoliša , od kojih npr. neke glase:
— »U održ iv om razvoju stoje ljudi u sre diš tu pozornosti . O n i im aju pravo na zdrav i produktiv an život u skladu s prirodom«;
— »Pravo na razvoj i okoliš m ora se ostvariti tako da se na pravičan načinzadovolje potrebe sadašnjih i budućih generacija«;
— »Tra jno održ iv i razvoj zahtjeva da zaštita okoliša bude sastavni diorazvojnog procesa i da se na zaštitu okoliša i razvoj ne smije gledatiodvojeno«.
D rugi spom enuti d oku m ent Agenda 21 središnji je do kum ent koji obra-zlaže politiku zaštite okoliša Ujedinjenih naroda u ova četiri poglavlja: (I)Socijalna i gospodarska dimenzija; (II) Održavanje i gospodarenje resursima
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 168/357
POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA 163
u službi razvoja; (III) Jačanje uloge važnih društvenih grupa; te (IV)Mogućnosti realizacije.
U preambuli tog dokumenta primjerice stoji:»Čovječanstvo stoji na povijesnoj prekretnici. S uoč eni smo s trajnim nejedna kostima
između i unutar naroda, porastom siromaštva, gladi, bolesti i neobrazovanosti i neprekid
nim razaranjem ekosustava o kojima ovisi naš opstanak. Uskladen ija pove zano st sastav
nica okoliša i razvoja, kao i veća briga o njima osiguravaju zado voljenje osno vnih potreba,
svima podiže životni standard, vodi boljem gospodarenju i zaštiti ekosustava, te sigurnijoj
i boljoj budućnosti. N ije d a n narod ove ciljeve ne mo že postići sam. Trajno održivi ra zvitak
m ožem o postići samo za jedno u globalnoj suradnji«.
Republika H rvatska kao suverena država potpisnik je doku m enata iz Rio
de Janeira te se duh Agende 21 reflektira u hrvatskom Zakonu o zaštitiokoliša (članak 1., 2., 3.), kao i brojnih drugih konvencija, protokola imeđunarodnih sporazuma (vidi popis konvencija i protokola).
Zanimljivo je da su osnovne zamisli trajno održivog razvoja, na kojimase temelji Agenda 21, bile provedene na području velikih dijelova Hrvatske(i Srednje Europe) u šumskom gospodarstvu Uredbom o šumama cariceMarije Terezije iz 1769. godine, u kojoj se propisuje:
— trajno očuvanje šumske površine bez obzira na starost sastojina
— trajno iskorištavanje samo prirasle drvne mase tako da je ukupna drvna masa konstantna ili se povećava
— kontinuirani novčani prihod na temelju godišnjega prirasta
— održavanje svih fun kcija šume radi opće dobrobiti.
O vi jedno stavn i principi pojašnjavaju ciljeve održivog razvoja na jed no m posebnom strukovnom podru čju. N o gospodarski razvoj i funkcio niranjesuvremenoga industrijskog društva koje se temelji na iskorištavanju ukupnihglobalnih resursa prirode i okoliša u uvjetima konkurencije nacionalnih
gospodarstva, kao i danas globaliziranih, transnacionalnih korporacija, mno-go je složeniji zadatak da bi se konflikti ekonom skog i indu strijskog razvojai zaštite okoliša dali svladati ovim jedn osta vn im načelima. Stoga je temaodrživog razvoja danas jedan od najizazovnijih intelektualnih, političkih,gospodarskih i društvenih zadataka.
U trajnim i neminovnim sukobima između nekontroliranog, samo nadobit usmjerenog gospodarskog razvoja (»shareholdervaluemanagement«), društvene pravičnosti i učinkovite zaštite okoliša preispituju se do-
sadašnji i stvaraju novi financijski i politički instrumenti koji bi trebali omo-gućiti trajno održivi razvoj. Tako primjerice Europska unija, koja je potp isnikKonferencije u Rio de Janeiru, osniva nove institucije, komisije, savjetodavne
forum e za okoliš i održiv razvoj, pa je tako nedavno odobrila dvije m ilijardei sedam sto i pedeset eura za četverogodišnji znanstveni program »Ekonom ski
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 169/357
164 Ekološk i leksikon
konkurentni održivi razvoj«, a očekuju se odgovori na navedene problemeu obliku razvoja novih tehnologija, politika i institucionalnih rješenja.
Agen da 21 više je nego zaštita okoliša je r se n jom e nastoji osigurati nesamo zdravi okoliš nego i trajno održivi i pravedni gospodarski, socijalni i
kulturni razvoj na Zemlji, sada i u budućnosti. Tako se primjerice tvrdi da je cilj: »Održivi razvoj koji podmiruje današnje potrebe bez okrnjivanja mogućnosti
budućih generacija u zadovoljavanju njihovih potreba«... »U trajnom se svijetu skladno
povezuju zaštita okoliša, gospodarski razvoj i društvena pravičnost«.
Ovaj globalni pro gra m načelno je razrađ ene i na lokalnoj razini. Riječ je
0 Lokalnoj agendi 21. Svaka općina, kao osnovna političkoupravna i
prosto rna jedinica, m ora pridonijeti n jezinu ostv are nju (u smis lu 28. poglav-
lja Agen de 21). U suradnji s drugim regionalnim i državnim strukturam a
mora ugraditi njezine osnovne zamisli u lokalne programe društvenogospodarskog razvoja svake zemlje. Budući da više od 80% srednjoeuropskogstanovništva živi u gradovima, gradovi su njezini najvažniji promicatelji.
N jen o ostv are nje zahtijeva suradnju cje lokupnoga stanovniš tva, udruga, po-litičkih stranaka, nevladinih organizacija, gospodarstvenika, sindikata, raznih
ustanova i ostalih društvenih grupacija. Samo se na toj osnovi mogu rješavati
pitanja prostornoga planiranja , ure đenja gra đevnog zemlj iš ta , problem i za-
dovoljavajuće, ali štedljive energetske opskrbe, svrsishodnoga prometa, traj-
no održivoga gospodarskoga razvoja i zapošljavanja, vodoopskrbe i čišćenjaotpadnih voda, zbrinjavanja otpada, čistoće zraka, smanjivanja buke, očuva-
nja postojećih prirodnih dobara, uvođenja novih, ekološki učinkovitijih i
konkurentno sposobnih tehnologija, uštede sirovina i energije u industrij-
skoj proizvodnji, opskrbe zdravom hranom, turizma, rekreacije i dr.
Europska je zajednica u tom smislu donijela cijeli niz zakonskih propisa
1preporuka koji podržavaju Lokalnu agendu 21. Odlukom Europske komi-
sije (93/701) o snovan je Savjetodavni fo ru m za okoliš i trajni razvoj, a o posto je ćim se problem im a podnose peto godišnji izvješ taji (»Five Year Asse
sment Reports«). Neovisni znanstvenici bave se okvirnim programima(»Framework Programmes«), u koje su sada uključene i zemlje u procesu
pridru živ anja . N apredak u ostvarivanju i provedbi pra ti se na osnovi poseb-nih indikatora (u Finskoj se primjenjuje oko 80 pokazatelja Lokalne agendekao što su npr. udio plastike u sm eću u kilogram u po osobi, godišnji utrošak
topline po osobi u stambenim prostorijama u kWh, broj stabala u općini,
bro j autom obila u posto cim a itd.).U bro jnim publikacijama o tem i Lokalne Agen de 21 opširno se raspravlja
o ekološki orijentiranoj urbanizaciji, racionalnom iskorištavanju prostora, o
energetskim uštedama i toplinskoj izolaciji kuća, štedljivom iskorištavanju
sirovina, poboljšanju gradske klime, uporabi ekološki prikladnog građevnog
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 170/357
POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA 165
materijala, smanjivanju otpada, očuvanju, proširenju i njezi gradskih nasada,rješavanju prometnih problema, smanjivanju buke i ispušnih plinova, po-
boljšanju pro pisa za pro cje nu utjecaja na okoliš (P U O ), o ISO 14001 iEUekoauditu EMAS (Environmental Management and Audit Scheme),0 poticanju novih tehnologija, suradnje nevladinih organizacija, o pokazate-ljima trajnosti i monitoringu, o školskim nastavnim programima, o ulozi
ombudsmana, o civilnom društvu i principu supsidijarnosti (lat. »subsidium«, hrv. »pomoć«), od nosn o o pom oći koja je nu žna jedinicam a lokalnerazine u s vrhu boljeg rješavanja specifičnih m jesnih problem a. Pri tom e onesamoodgovorno rješavaju probleme koji nastaju na razini lokalne zajednice.
Međunarodni forumi za zaštitu okoliša
U skladu s U N C E D o v o m »Deklaracijom u Riju« industrijske zemlje priz-naju posebnu odgovornost imajući u vidu njihovo sudjelovanje u uzrokova-nju p roblem a pa im stoga pripada i posebna uloga u rješavanju problema . Uindustrijskim zem ljama živi petina svjetskog pučanstva koja je odgovorna za
četiri petine svih faktora koji opterećuju okoliš. M eđ u ostalim, to vrijedi za
potrošnju energ ije i em isije C 0 2 , potrošnju drva , (iskorištavanje šum a), kao1za potrošnju ostalih sirovina.
U potrazi za političkim rješenjima za globalne problem e okoliša često jeriječ o pregovaranju, p ronalaženju i dogovaranju obveza industrijskih zem a-lja a da se pri tome zemlje u razvoju uključe u proces rješavanja problemašto ranije.
Za godinu 2002. (deset godina nakon Rio de Janeira) priprema se trećakonferencija o okolišu (Rio + 10) u Joh ann esb urg u u Južno afričkoj R ep u-
blici. O čekuje se da će se kritički bilancirati rezultati prve U N C E D o v ekonferencije. U širokom procesu priprem a ove konferencije sudjeluju broj-ne U N o v e organizacije i, naravno, politički i diplom atski zastupnici zemaljačlanica U N a .
Primjerice, Gospodarsko i socijalno vijeća U N a (E C O S O C ) m eđusvojim raznorodnim zaduženjima ima i Komisiju za održiv razvoj u kojoj
sud jeluju 53 zemlje (Republika H rvatska članica je te kom isije čiji su članoviizabrani na Općoj skupštini UNa).
Razvojni program U N a (U N D P ) s 134 regionalna ureda kao središnjaagencija U N a za planiranje, financiranje i koordiniranje m eđu svoje aktiv-nosti ubraja i zaštitu okoliša.
Prog ram za zaštitu okoliša U N a (U N E P ) osnovan godine 1972. akti-van je na tri polja:
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 171/357
166 Ekološki leksikon
— poticanje međunarodnih sporazuma u svrhu stvaranja međunarodnoga prava
zaštite okoliša,
—■razrada globalnih direktiva u zaštiti okoliša, — pomoć pri izradbi nacionalnog zakonodavstva u zaštiti okoliša te izgradnja
sustava praćenja okoliša i razmjena informacija o stanju okoliša.
N a prvoj U N C E D ov o j konfe rencij i u Riju uloga U N E P a ojačana jeunu tar U N o v a sistema. U N E P je, kao i U N D P i Svjetska banka, jedn a od
triju implementacijskih agencija dobrovoljnog fonda Global environmental
facility (GEF).
N apokon , za E uropu ključnu ulo gu zauzim a U N E C E (E conomiccouncel for Europe) kao dio E C O SO C a. U N C E je odgovoran za nizkonvencija u zaštiti okoliša u Europi. (Vidi dodatak s popisom konvencija i
pro to kola .)
Repu blika H rvatska preko M inistarstva zaštite okoliša i pro storno g ur e-đenja sudjeluje u radu svih nabrojen ih U N o v ih agencija, što znači na svim
razinama: stručnoj, diplomatskoj i političkoj.
N a Konfe renciji u Rio de Janeiru godin e 1992. sve zemlje potp isniceAgende 21 obvezale su se izraditi »Nacionalnu strategiju održivog razvoja«.Po zaključku Op će skupštine u lipnju 1997. u N ew Yorku, sve zemlje potp isnice Agende 21 trebaju dovrš iti nacionaln u strategiju do godine 2002.
N acio naln a strategija, po načelima Agende 21, trebala bi sadržavati:
— definiranje dugoročnih ciljeva u zaštiti okoliša
— izvođenje ciljeva na temelju principa ođrživosti uz integraciju ključnih poli
tičkih polja (integracija sektorske politike)
— sudjelovanje onečišćivača u rješenju problema
— sudjelovanje ključnih interesnih skupina pri form uliranju ciljeva i tvorbi poli
tičke volje
— obvezu praćenja ostvarivanja ciljem (monitoring).
Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja Republike Hrvatskedovršilo je sredino m godine 2001. Nacionalnu strategiju zaštite okoliša. Ovaj jedokument izrađen na temelju odredbe u Zakonu o zaštiti okoliša, ali i u
skladu s očekivanjima međunarodnih institucija. Početkom devedesetih go-dina prošloga stoljeća pod vodstvom U N C E a započinje u tranzicijskim
zemljama izradba nacionalnih strategija i akcijskih planova pod zajedničkimnazivnikom »O koliš za E u rop u «, a sve je popraćeno nizom ministarskihkonferencija počevši od skupa u D obišu (1991 — Rep ublika Č eška), Luze rnu 1993., Sofiji 1995. do Aarhusa 1998. godine, a iduća se konferencija
pla nira održati u Kijevu 2002. godine. N aim e, oček ivao se si lan pritisak na
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 172/357
POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA 167
okoliš u vjetovan naglim g ospodarskim razvojem tranzicijskih zemalja (što se pokazalo pogrešnim očekivanjem),
Proces »Okoliš za Europu« temelji se na tri stupa: na Programu zaštiteokoliša za Europu, Akcijskom programu za Srednju i Istočnu Europu (EAP)
i na P aneu ropsko j strategiji biološke raznolikosti. U D ob rišu bila je pre -dložen a izradba »Izvješća o stanju okoliša za Europ u« i to je izvješće p redstav -ljeno u Sofiji 1995. Izvješće obuhvaća 46 zemlje i ocjenjuje stanje okoliša unjima do godine 1992. N a konferenciji u Aarhusu predstavljeno je izvješće
»Okoliš za Europu — drugo izvješće« koje se koncentriralo na 12 najvažnijih problem a okoliša .
U godini 2000., prema podacima O E C D a, 16 od 24 zemlje u tranzicijidovršilo je svoje nacionalne akcijske program e. Izradba ovog do ku m en taolakšava pristup kreditima Svjetske banke i drugim m eđ un aro dn im novčar-skim ustanovama.
Hrvatska Strategija zaštite okoliša izrađena je po metodologiji Svjetske banke i tim e odgovara visokim standardim a i d je lom anticip ira kri te ri je zaizradbu Nacionalne strategije održivog razvoja.
Gore opisana načela (ideja održivog razvoja, Local Agenda 21, Okoliš za
Eu ropu ) kao i U N o v institucionalni sustav koji uključuje konvencije i
protokole, okvirn i su uvjeti svake politike zaštite okoliša Republike Hrvatske.
Za m jetljivo je da prije opisani m eđ un aro dn i sustav, načela, konvencije i
p rotokoli globalnoga i regionalnoga karaktera (regija u am eričkom e značenju — npr. Europa), osim ideje održ ivog razvoja, znatn o pro m ovira ju particip a
tivne procese u odlučivanju u politici zaštite okoliša (vidi Agenda 21).
Valja na ovoj, globalnoj razini i u globalnim političkim okv irnim uvjeti-
ma imati na umu činjenicu da su političke tradicije, ostvarenje vladavine prava, privrženost liberaln odem okratskim načelima, osje tl jivost na onečiš-
ćenje okoliša, kao i sama onečišćenost okoliša, u različitim zemljama bitnorazličiti.
Kao ilustraciju koliko je problem atika zaštite okoliša dub ok o d oprla do
m eđ un arod nih institucija valja spom enu ti primjerice da je Svjetska bankarazvila iznimno zahtjevan i strog i u internacionalnoj usporedbi uzoran
sustav izrada dokumenata u svrhu zaštite okoliša prije nego se pokrenu
značajne investicije. Pa i u okvirima W T O a (World T rade Organisation),koji je svojim pregovaračkim rundama znatno pridonio otvaranju i globali
zaciji svjetskoga tržišta, danas se nameću i otvaraju teme zaštite okoliša, jerkritičari otvaranjem svjetskoga tržišta predviđaju dodatne pritiske na svedragocjenije prirodne resurse i time sve veći pritisak na okoliš i prirodu u
vrijem e kada nedostatak određe nih resursa već dovodi do regionalnih vojnihkonflikata (voda, nafta, strateške sirovine).
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 173/357
168 Ekološki leksikon
Ko načno, razum ljivo je d aj e zaštita okoliša toliko d ub ok o involvirana uinstitucije U N o v o g sustava, d aje ova tematika prisutna u institucijama kaošto su Svjetska banka i W T O je r je već od početka o sam desetih godina
znanstvenim , stručnim i političkim skupinama jasno: — d a je šuljajuće opterećenje okoliša globa lno (učinak staklenika, razgrad -
nja ozonskoga sloja, problem i opterećenja svjetskih m ora i kon tine n-talna dezertifikacija itd.)
— da je odgovornost, odnosno stupanj sudje lovanja u glo baln om opte -
rećenju značajno asimetrična između kontinenata, razvijenih indu-strijskih zemalja i nerazvijenih zemalja
— da navedeni problem i koji pogađaju sve ljude planeta Zem lje m ogu
bit i riješeni sam o izgra dnjo m zajedničkih in stitu cija i glo baln im po-litičkim procesom.
Republika Hivatska kao relativno mala teritorijalna cjelina, s rijetkom
gustoćom naseljenosti, kasno industrijalizirana, s 4.500 US$ GDPa postanovniku i malom energetskom potrošnjom po stanovniku, sjedne strane,
a, s druge, dobrom tradicijom zaštite prirode i s 43% šumskog zemljišta, ne
pridonosi znatn o navedenim glo baln im opte rećenjim a okoliša.
Usp rkos tom u, R epublika se Hrvatska u devetesetim god inama prošlogastoljeća suočava sa značajnim problemima zaštite okoliša koji se nazivaju
klasičnim.
Okvirni uvjeti nacionalne politike zaštite okoliša opisani u Nacionalnojstrategiji okoliša (2001) jasno definiraju prioritete tehničke zaštite okoliša
koja se u Republici Hrvatskoj u brojnim sektorima nalazi tek na početku: poduzetn ištvo (m enagem ent) u vez i s kom unaln im , am bala žnim , te poseb-
nim i opasnim otpadom, sustavi za pročišćavanje komunalnih otpadnih
voda, energetska učinkovitost i zaštita zraka prioriteti su tehničke zaštiteokoliša u R epublici Hrvatskoj. O vi infra struk turn i deficiti dolaze osobito doizražaja u procesu tranzicije i u očekivanom gospo darskom razvoju, pa jezadatak politike zaštite okoliša pojačanim mjerama, izgradnjom zakonske
regulative i institucija u zaštiti okoliša pratiti, štoviše, poticati gospodarsku,indu strijsku m odern izaciju zemlje, te je time p riprem iti za pridruž ivanje i
punopravno članstvo u Europsku uniju , što je jed an od prioriteta vladeRepublike Hrvatske u razdoblju od godine 2000. do 2004.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 174/357
POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA 169
Pridruživanje Republike Hrvatske Europskoj uniji
Eu ropska zajednica, prem a U go vo ru iz M aastrichta (1993.), koji su prihvatilesve ondašnje zemlje članice, slijedi ove ciljeve u pogledu zaštite okoliša:■— očuvanje i zaštitu okoliša i poboljšanje njegove kakvoće — zaštitu ljudskoga zdravlja,— pažljivo i raz um no iskorištavanje priro dn ih resursa,— unap ređen ju mjera za rješavanje region alnih i globalnih ekoloških
problem a.
N ove zemlje članice koje žele pristupit i Euro pskoj zajednici m ora ju
prihvati ti cijeli niz u m eđuvrem enu donesenih zakonskih odredaba i prepo-ruka koje se odnose na zaštitu okoliša. Zakonski okviri i instrumenti pri-druživanja za zemlje jugoistočne Europe u najkraćim su crtama prikazani nasljedećem grafikonu (po Cariusu i. sur., 2000., izmijenjeno).
Pravne osnove
Ugovor o Europskoj Ugovor o stabilizaciji
zajednici i pridruživanju
Strategija udruživanja
Odluke
vijeća
Bijela knjiga1995.
Partnerstvo pripridruživanju
Agenda
2000Izvješće ostrategiji
Guide fo
Ap|.iroximaii( >n
Legal Gap
A'.r-essutent•-i reeiiinK
CARDS
Instrument i
LIFE
Po stupak je udruživanja konkretiziran u članku 49. U gov ora u Am ster-dam u (1997.) po kojem svaka država mo že postati članica E U a ako ispu-
njava određene uvjete koji su propisani u članku 6. odsječak 1:
Zajednica počiva na temeljima slobode, demokracije, vladavini prava, temeljima koji su zajednički svim državama EU-a. Unija
respektira nacionalni identitet svih članica.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 175/357
170 Ekološki leksikon
Z em lje prvoga i drugoga kruga kandidata za pu no prav no članstvo (međ u
kojim a su Slovenija, Č eška, M ađarska i Poljska) u razd oblju od god ine 1994.
do 1996. potpisali su s E U o m predug ovo r pod nazivom »U govor za E uro -
pu« u kojem se od ređu ju obveze pojedinačn ih zemalja. Ispunjen jem defin i-ranih obveza započinje krug pregovoranja oko punopravnoga članstva u 31
sektoru od kojih je jed an od najznačajnijih zaštita okoliša. U višegodišnjem
razdoblju pregovaranja u potpunosti mora biti usvojeno pravo zajednice
(iacquis communautaire), koje se na području zaštite okoliša sastoji od oko 300
direktiva, regulacija i odluka, pri čemu su mogući određeni prijelazni rokovi
za pojedine odredbe.
Traži se administrativna provedba zajedničkoga prava u državnim i ko-
munaln im upravama COM(96) 500 .Re publika H rvatska uskladila je s E U o m »U govor o stabilizaciji i pri-
druživanju« u ljeto 2001. godine. T vrda jezg ra ug ovora jes u slobo dno tržišne
institucije i m eha nizm i, ali i sektor zaštite okoliša preu zim a sasvim ko nk ret-
ne obveze.
U posljednih 30 godina izrađeno je u E U u oko 300 direktiva, odluka i
preporuka koje se tiču zaštite okoliša (o d uk u pn o 800 direktiva, odluka i
p re po ruk a).
Bije la knjiga (»White Paper on the Preparation o f the Associated C ou n
tr ies of Central and Eastern Europe for Integration into Internal Market of
the Union«, COM(95) 163 final, 3. 5. 1995) određuje principe i zakonske
akte koji om ogu ćuju jedinstven o un utarnje tržište te time navodi one direk-
tive koje treba što žurn ije uskladiti s nac ionaln im zakon odavstvo m je r se
pri je svega odnose na unu tarn je tržiš te . O na je elem ent strategije p ridruž iva-
nja (»preac cession strategy«). N a po dru čju zaštite okoliša u Bije loj kn jiz i
navode se direktive koje imaju izravne implikacije na tehnološke procese i
tržišne proizvode (EU ne dopušta ekološki dumping), što čini oko četvrtinucjelokupnog acquis communautaire na području zaštite okoliša.
Zak ono dav stvo E U a u zaštiti okoliša pokriva:
— proizvode, prim jeric e kon tro lu buke u te hnološkom procesu, ko n -
trolu emisija iz automobila, kontrolu rizičnih kemikalija u nekim
tržišnim proizvodima, kretanje otpada
—• aktivnosti ili p ro izvodni pro ces, prim jerice one vrste koje im aju u t-
je caj na zdravlje u industr ijskoj pro iz vodnji
— kvalitetu okoliša, p rim jerice zaštita od i kon trola opasnih supsta ncija
u vodi, zraku, tlu, i njihov u k o n tro lnu , zaštiti prirode i biod iverzitetu
— poli tičk i pro ces odlu čivanja u zašti ti okoliša, p rim jerice procje na u t-
jecaja na okoliš, p ristup inform acija m a i institu t javne rasprave.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 176/357
POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA 171
Politika zaštite okoliša Repu blike Hrvatske b itno je određ ena proc esom
pristupanja E uropskoj unij i. M in istars tvo zaštite okoliša m ora u očekiv anom
i do go vo reno m razdoblju ispuniti definirane obveze koje proizlaze iz »U go-
vora o stabilizaciji i pridruživa nju«. Većina se tih obveza od no si na jačan je iizgradnju institucionalnog sistema, među ostalim, i osnivanje Fonda za
zaštitu okoliša te N acio na lne agencije zaštite okoliša (R epub lika Hrvatska jeu ovom trenutku promatrač u Europskoj agenciji za zaštitu okoliša te započi-
nje proces razmjenjivanja podataka i sudjelovanja u određenim aktivnosti-ma).
Istod ob no slijedi izradba ključnih do ku m en ata kao što je »Strategija pridruživ anja « koja treba defin irati p rioritetne direktive i pružiti analizu
troškova. Ministarstvo mora izraditi »Analizu neusldađenosti zakonodav-stva«, što znači detektirati razlike i nedostatke nacionalnog zakonodavstva uodnosu na acquis communautaire. P ostup no valja u idu ćem razdoblju od četiri
godine započeti s transpozicijom zakonodavstva, E U a i to Idjučnih okvirnihdirektiva.
Redosli jed potrebnih radova
iPrijevod propisa EU-a i poredba zakona
ILegaJ Gap Assessment
INadopuna zakonskih propisa
4Organizacijsko preustrojstvo
IIzgradnja potrebne infrastrukture za provedbu zakonskih regulativa
Iizvješća i monitoring
Proc jenjuje se da potpun a transpozicija, im plem entacija i instituciona lno praćenje acquis communautaire u nacionalno zakonodavstvo i praksu zaštite
okoliša zahtijeva ulaganja viša od p et m ilijardi eura. Ov i su izazovi nu žd an i
neizbježan ulog u modernizaciju Republike Hrvatske. Krajnji cilj politikezaštite okoliša m ora biti 15.000 U S$ G D P po stanovniku, a m anje op tereće-nja za okoliš nego danas.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 177/357
172 Ekološki leksikon
L I T E R A T U R A
Braswell J. , T ar D. (2001): T he Regional Env ironm ental Rec onstruction Program for SouthEastern Europe (REReP). Building a Better Environment for the Future. Szentendre,
ProTertia, Hungary, 138 p.
Bun desm inister ium fuer U m w elt , Naturschutz u nd Reaktorsicherheit (1997); U m weltpolit ik. Agenda 21, Konferenz de r Vereinigten N ationen fuer Um w elt und Entwicklung —
Dokumente. Koellen Veri. , Bonn, 359 S.
Bundesminister ium fuer Umwelt , Naturschutz und Reaktorsicherhei t (1998): Handbuch
Lokale Agenda 21. Wege zur nachhaltigen Entwicklung in den Kommunen. Koellen
Veri, Bonn, 143 S
Carius A., Homeyer I. v., Baer S., Kraemer R. A. (2000): Die umweltpolitische Dimensionder O sterwe iterung der Europaeischen U nion . M etzlerPoesch el Ver. , Stuttgart, 136 S.
C EM R— Cou ncil ofE urop ean M unicipal it ies and Regions (1999): European Local Agenda21. National Programme Directory. Brussels, 50 p.
Co m m ission o f the European C om m unit ies (1995): White Paper . Preparat ion o f the Asso-ciated Co untries o f Ce ntral and Eastern E urope for Integration into the Internal M arket
o f the U nion . C OM ()%)163, Brussel, 438 p.
Co m m ission o f the European Co m m unit ies (1997): Guide to the Approximation o fE u ro -
pean U n io n E nvir onm enta l Leg isla tio n. SE C(7 ) 1608, Bru ssels , 133 p.
Eu ropean Com m ission (1997): Guide to Approximation ofEu ropea n U nion E nvironmen tal
Legislation. Commision StatTWorking Paper. Sec(97)1608, 25. Juli 1997.
EEA— E urope an E nv ironm ent Agency (1999): State and Pressures of the M arine and C oastalM editerranean Environm ent. Environm ental Issues Series, N o 5, C open hagen, 137 p.
M inistarstvo zaštite okoliša i pro storn og uređen ja (2000): Strategija zaštite okoliša i nacionalni
pla n djelovan ja za oko liš. N acrt, Z agre b, 299 str .
Ministarstvo za europske integracije (2001): Kompilacija dokumenata relevantnih za izradu pre govara čk ih stavova za zaključiv an je spora zum a o stab ilizaciji i priključivanju iz m eđu
EU i RH (engleska verzija teksta), Zagreb, 183 p.
M inistry ofE nv ironm enta l protection and Physical Planning (2001): N ational En vironm ental
Data Gathering Capacity. Barbat, Zagreb, 171 str.
PAP/RAC — Priority Action Programme, Regional Activity Centre (1997): Guidelines forcarrying capacity assessment for tourism in Mediterranean Coastal areas. Split, 51 p.
Presse — und Inform ationsam t der Bun desregierung (1997): Europaeische U nion , Europaeische Gem einschaft. E uropa U nio n V eri., Bo nn, 376 S.
Rat von S achverstaendigen fuer Um weltfragen (2000): U m w eltgutach ten 2000. Schritte ins
naechste Jahrh un dert. M etzlerPoe sche l Veri. S tuttgart, 685 S.
Sabor Republike Hrvatske. Zastupnički dom. Odbor za prostorno uređenje i zaštitu okoliša
(1997): Propisi o zaštiti okoliša. SIP, Zagreb, 568 str.
Storm PC. (1999): Umweltrecht . Wichtige Gesetze und Verordnungen zum Schutz derU m we lt. B eckTexte im dtv., Mu enchen , 956 S.
United Nations Environmental programme (UNEP), Mediterranean Action Plan (MAP),Priority Actions program m e (PAR) (2001): W hite Paper, Coastal Zon e M anagem ent in
the Mediterranean. UNEP, 74 p.
Z ue rn M . (1998): Th e Rise o f International Env ironm ental Politics. A Review o f C urre nt
Research. World Politics 50, 4, 617649
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 178/357
DIO II.
POJMOVNIK STRUČ NOG NAZIVLJA
Domagoj Đikić, đipl. ing. biologije-ekologije (D. Đ.)
luna Tomašković, đipl. ing. biologije-ekologije (i. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 179/357
Predgovor pojmovniku
U pojm ovn iku je abecednim redom obrađeno oko 1000 pojmova iz područja
ekologije, zaštite okoliša i srodnih disciplina. Izbor najvećeg dijela pojmova
napravio je prof. dr. Vjekoslav Glavač. U re dn ik i au tori po jm ovn ika taj su
izbor izmjenili i nadopunili.Tamo gdje su urednik i autori smatrali daje potrebno, uz pojmove su
dani starogrčki (grč.) i/ili latinski (lat.) korijen, te naziv na engleskom (engl.)
i njemačkom (njem.) jeziku. Moramo napomenuti da za neke pojmove
odgovarajući engleski ili njemački termin ne postoji ili nije uvriježena nje-
gova uporaba, pa smo u takvim slučajevima strane nazive izostavili. Riječi
koji su u tekstu označene kurzivom i uspravnom strelicom, npr. ekosustav I ,
objašnjene su na drugome mjestu u rječniku i korisnik ih prema potrebi
m ože p ročitati da bi bolje razum io tekst. N a kraju objašnjenja svakog pojm a
nalaze se inicijali autora koji je taj pojam obrad io. Pojm ov i su ob jašnjeni sastajališta biološk o — ekološke struke, a tekst uz pojm ove različitog je opsega,
ovisno o zahtjevima samog pojma. Napominjemo da različiti znanstvenici i
stručnjaci iz područja ekologije ponekad isti pojam tumače na različite na-
čine, pa smo u takvim slučajevima pokušali dati nekoliko objašnjenja pojma
ili smo izabrali tumačenje koje prevladava među hrvatskim stručnjacima.
Literatura ko jom su se autori služili navedena je na kraju p ojmovnika. N adam o se da će pojm ovnik stru čnog ekološkog naz ivlja naći svoju
p rim jenu u okviru Ekolo škog leksikona, prve takve knjige na hrv atskom jeziku.
A u to r i
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 180/357
POJMOVNIK
Abieti-Fagetum, b u k o v o je lo v a šu -
ma . Z a je dn ic a j e r az v ije na u G or -
sko m ko taru i Lici na visini od 500 do
1200 metara, gdje daje glavni izgled
p e jz ažu D in a rid a (d inarska b u k o v o
je lo v a šu m a). Z a je d n ic u sličnog flo r
no g sas ta va na l a z im o i u pa n onsko mokruž ju , na Mace l ju , Trakošćanu,
Strahinjčici, Ravnoj gori, Ivanščici,
Me dve dn ic i i Pa puku ( pa nonska bu-
kovo je lova šuma) , na v is in i od 200
do 1000 metara. (I. T.)
abiotski čimbenici (lat.factores abiotici;
od grč. a — negacija sufiksa ispred
kojeg stoji + grč. bios — živ ot; engl.abioticfactors, n je m. abiotischeFaktoren),
čimbenic i fizikalnog T, kemijskog t ili
drugoga t ipa koj i pr ipada ju než ivom
dijelu pr iode a ut ječu na živi dio pr i-
r ode . Pod abiotskim čimbenicima t p o -
drazumijeva ju se u užem smis lu sve
tzv. nežive utjecajne varijable tj . svi
vanjski ut jecaj i . Ima ih mnogo al i su
najvažnije : tem pe ratura , kisik, ugljikov dioksid T, svjetlost, hran jive soli , atmo
sfera t , voda t , tlo T, klima T, klimatske
promjene T, zračenja T i dr. te složenije
po ja ve o d n o sn o čim b e n ic i koji m o g u
p erio d ičk i d je lova ti kao: pop la ve, p o -
žari, eru pc ija vulk an a itd. (D. Đ .)
abisa! (grč. abyssos — ponor , ja z ; engl.abyssal zone; njem. Abyssal), ž ivotno
p o d ru čje oceanskoga d n a koje se p ro -
teže od 3000 do 6000 metara dubinei podudara se s abisa lnom ravnicom
(vidi prostorna raščlamba mora i ocea
na t ) . Z a uz im a na jve ći d io oc e a nskog
dna , ok o 75 p os to , no zbog svoje je
nedostupnost i s labo i s t ražen. Pozna-
t ih vr sta je m alo , uk up no neš to v iše
od 1000. U abisa lu v lada mo no toni ja
f iz ika lno kem i jskih svojstava , potp u-
ni m rak, n iska tem pera tura , spore du b o k o m o rsk e s tru je i n e d o s ta ta k h ra -
ne . M on oton i ju m je st im ic e p r e k ida
p r isu tn o s t d u b o k o m o rs ld h te rm a ln ih
izvora oko kojih se razvi ja ju ž ivotne
zajednice. T erm aln i izvor i zagri javaju
okolnu vodu i i spuš ta ju ve l ike kol i-
čine sum por ovo d ika ( H 2S). N j im e se
kao izvorom energi je kor i s te kemo
sintetske bakter i je , koje su u ovakvim
z a je dn ic a ma p r ima r n i p r oduc e n t i i
i zvor hrane vrs tama člankonožaca ,
školjkaša, mnogočetinaša i bradnjaka
koje ž ive oko takvih izvora. Sediment
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 181/357
178 Ekološki leksikon
dna je pelagički, organogeni mulj od
uginulih pelagičkih organizama. Pre
vladavaju kremeni mulj podrijetlom od ljuštura alga kremenjašica (Diato-
meae), zrakaša (Radiolaria) i vapne-
nački mulj od krednjaka (Foramini-
fera). N a dubinama ispod 5000 m p e
lagičkih čestica više nema jer se zbog
visok og tlaka otapaju, pa dno prekriva
crvena glina od aluminosilikata. Abi-
salnu ravnicu ispresijecaju kotline,
jarci i brazde koji sežu do najvećih oceanskih dubina i čine zasebno ži
votno područje — liadal T. (I. T.)
abisopelagijal (grč. a byssos — ponor,
ja z + pelagos — mo re), abisopelagička
zona. Vidi pelagijal t . (I. T.)
abundanci ja (lat. abandare — obilova
ti; engl. abnndance; njem. Abundanz), brojnost neke vrste ili populacije T na
određenom području ili na globalnoj
razini; često se opisuje kvalitativnim
terminima poput »rijedak«, »čest«,
»ugrožen« i si. ili se izražava kvantita
tivno brojem jedinki, volumenom
biomase, postotkom pokrovnosti, te
žinom i kao gustoća (broj jedinki po
je din ic i površine ili volumen a). U zroci i promjene abundancije predmet
su mnogih ekoloških istraživanja. (I.
T.)
AC-IMPEL, vidi IMPEL t.
acqui$ communautaire Europske
zajednice, termin kojim se opisuju sva
načela, ciljevi, zakoni, međunarodni ugovori i drugi sporazumi koje je do
govorila Europska zajednica. Acquis
communautaire sadržava direktive,
propise i odluke, usvojene na osnovi
različitih sporazuma, koji zajedno či
ne primarno pravo (engl. primary
law) Europske zajednice. (I. T.)
adaptaci ja (prilagodba uz promjenu
genoma) — osobina značajna za od
ređeni stupanj razvojnosti živih bića
koja je važna za održavanje u određenim uvjetima. Poznate su opće
ad ap tacije — skup morfoloških, fi
zioloških i biokemijskih osobina od
ređenih skupina i specijalne adap
ta cij e — skup osobina koje se razvi
jaju u određen im uvjetima. (D.Đ .)
ADI-vrijednost (engl. acceptable daily intake, njem. ADI-Wert), maksimalna
dopuštena koncentracija neke tvari
koja se na dan smije unijeti u organi
zam tijekom cijelog životnog vijeka a
da ne dovede do zdravstvenih prom jena. Procjena te vrijednosti za poje
dine tvari temelji se na pokusima s laboratorijskim životinjama. (D. Đ .)
adso rpci jsk a voda u tl u (lat. ad —
na, lat. sorbere — srkati, engl. adsor- ption ivater), higroskopska voda. Voda
vezana na površini čestica tla adsor-
pcijom, odnosno jakim fizikalnim si
lama, a nije pokretljiva pri promjeni
dinamičkih uvjeta (temperature i si.) koji u tlu normalno vladaju. Biljni or
ganizmi ne mogu je iskoristiti.
Količina te vode proporcionalna je
disperznosti tla, tako najveću količinu
higroskopske vod e sadržavaju gline, a
najmanju pijesci. (D. Đ .)
adsorpci jsk i kompleksi u t lu, vidi
kemijska svojstva tla. (D. Đ .)
aerosol (engl. aerosole, njem. Aerosol), disperzija čvrstih i tekućih čestica u
zraku, koje zbog vrlo male veličine,
relativno dugo ne sedimentiraju tj.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 182/357
POJMOVNIK 179
lebde. Prom jer čestica u aerosolu ma
nja je od 10 j.im. (D. Đ .)
aerosol (grč. aer — zrak + lat. solvere— rastaviti; engl. aerosol, njem. Aerosol), sićušne kapljice ili krute čestice
veličine do jednog mikrometra (10-6
m) koje se nalaze raspršene u atmosferi
t. Ponekad se aerosolom smatraju i
veće čestice (do 100 mikrometara)
koje se ne talože, nego ostaju u atmo
sferi uslijed pojačanih turbulencija.
U gornjim slojevima atmosfere aerosol čine sitne meteorske čestice koje
u nju ulaze iz svemira, a u nižim di
je lo vim a to su mikroskopski sitni kri-
stalići soli, čestice prašine t i dima.
Aerosol je važan u m nogim atmosfer
skim procesima, u prvom redu u oni
ma u kojima čestice aerosola služe
kao jezgre kondenzacije i kristalizaci
je , te u različitim kemijskim reakcijama koje se odvijaju u atmosferi. (I. T.)
afot ička zona (grč. a — bez + fotos
— svjetlo; engl. aphotic zone; njem.
aphotische Zone), prostor u morima,
oceanima i kopnenim stajačicama ko
ji je neosv ijetljen i u kojem zb og ne
dostatka svjetla nije moguć proces fo
tosinteze T, pa je to ujedno i nepro
duktivni ili trofolitički sloj t. Afotička zona se nalazi ispod osvijetljene eufo-
tičke zone T i slabo osvijetljene disfo-
tičke zone T i proteže se do dna. Obično se uzima da afotička zona počinje
na dubini od 200 metara u morima, a
u jezerim a taje dubina znatno manja
zbog veće količine suspendiranih čes
tica i s tim u vezi smanjene prozirno
sti vode. Afotičku zonu karakterizira
potpun mrak. (I. T.)
Agenda 21 (engl. njem. Agenda 21), povijesni, zaključni dokument Kon
ferencije za okoliš i razvoj Ujedinje
nih naroda (UNCED) donesen u
Rio de Janeiru 1992., kojije potpisalo
i prihvatilo 179 zemalja (među njimai Hrvatska). D oku m en t je temelj po
litike trajno održivog razvoja T i gospo
darstva. Ističe se da se trajno održiv
razvoj m ože postići jed ino globalnom
suradnjom, ustanovljeni su etički
principi u ophođenju s prirodnim
dobrima i pravednija raspodjela tih
dobara između siromašnih i bogatih
zemalja, današnjih i budućih generacija. Postavljene su konkretnije
smjernice za redukciju izvjesnih dje
latnosti koje opterećuju globalni oko
liš, potrebne promjene u potrošnji,
demografskoj dinamici, razvoju ljud
skih naselja, zdravlja, integraciji oko
liša i razvoju, u po litičldm odlukama,
smjernice za zaštita mora i oceana,
zaštitu pitke vode, menadžment otrovnih kemikalija i za zaštitu atmo
sfere. Slijedeći naputke Agende 21,mnoge države i regije donose sličan
dokum ent na lokalnoj razini (tzv. Lo
kalna agenda 21). (D. Đ.)
agrobiologija (engl. agrobiology, njem. Agrarbiologie), znanstvena poddiscipli
na koja primjenjuje biološke zakonitosti u poljodjelstvu, radi povećanja poljoprivrednih prinosa. (D. Đ .)
agroekoiogi ja (engl. agroecology, njem. Agrookologie), znanstvena poddiscipli
na koja istražuje ekološke T, uzročno
posljedične odnose organizama t na poljoprivrednim površinam a, primje-
rice kretanje brojnosti populacija Tštetnika, utjecaj abiotičkih čimbenika Tna prinos, op timalni sustavi meliora-
cije (odvodnjavanje t , navodnjavanje T)i si. (D. Đ .)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 183/357
180 Ekološki leksikon
agroekonomija (engl. agroeconomy, njem. Agroivirtschajt), znanstvena poddisciplina, koja se bavi primjenom ekonom-
skih pravila na agrarnu proizvodnju ra-di optimalne ekonomske iskoristivostiu proizvodnji. (D. Đ.)
agrokemija (engl. agrochemistry, njem. Agrochemie), znanstvena poddisciplinakojoj je cilj istražiti optimalnu prim-
jenu kem ijskih sredstava u poljopri-vrednoj proizvodnji (tzv. agrokemi
kalija) u svrh u povećanja prinosa. P o-dručja agrokemije su zaštita bilja, is-
hrana bilja (umjetna gnojiva t) i regu-latori biljnog rasta. (D. Đ.)
agrokemškali je, vidi agrokemija. (D. Đ.)
abemerobn i (grč. a — negacija sufiksa
ispred kojeg stoji + hemerobni f ;
njem. Ahemerobie) neizmijenjeni, ne-taknuti, iskonski, prirodni dijelovi
ekosustava T, koji funkcioniraju bez
direktnog antropogenog utjecaja f , pri-mjerice; dijelovi prašuma; abisopela-
gičko t , batiopelagičko T područje, po-larni ekosustavi, prvobitne močvare idr. Pojam je više teoretski je r niti je -dan ekosustav nije bez tragova indi-
rektnog antropogenog t djelovanja(primjerice; bioakumulirani t tragovi D D T a T u polarnim organizmima,otapanje polarnih kapa uslijed ozonske rupe T, oštećenje bubrega bioakumulacijom kadmija u pelagičkih ptica,ksenoestrogenski i ksenoandrogeniučinci itd.) (D. Đ.)
akaricidi (engl. acaricides, njem. Akari- zide), otrovne tvari namijenjene suz- bijanju populacija grinja. (D. Đ .)
aklimatizacija prilagodba organ izmaklimi i geografskom podneblju, ra-
zličitom od onoga gdje je prije živio. N ije nasljedno. (D.Đ .)
aktivni mulj, masa mikroorganizamaraspršenih u bioaeracijskom sprem-
niku koji u aerobnim uvjetima (aktiv-
no dovođenje zraka ili kisika puhali-ma za aeraciju bioaeracijskih sprem-nika uz doda tno miješanje) razgrađu-
ju organsku tvar. (D. Đ .)
akumulacija (engl. acummulation, njem.
Akkumiilation, Akkumulinmg, Anreiche- rtmg), 1. nakupljanje tvari (i/ili eleme-
nata) u živim ( organizmi t , hranidbeni
lanci T , bioakumulacija T ) i neživim (geoakumulacija) dijelovima ekosustava.
Pojam najčešće opisuje nakupljanještetnih tvari (npr. teški metali u tlu,
pesticidi u hranidbenim lancima itd.),no također označauje neštetno, prirod-
no, metaboličko nakupljanje tvari ilielemenata (npr. koncentracija ugIjikovih spojeva u biomasi šuma, sum- por, fosfor i dušikovi spojevi koji se
nakupljaju u biomasi planktona i si.). 2. jezero nastalo presijecanjem prirodnogvodotoka, primjerice izgradnjom braneza hidroelektranu. (D. Đ.)
akust ika (engl. acoustics, njem. Aku- stik), znanost o zvuku. Prema objektu proučavanja dijeli se na slušn u, te h-ničku, građevinsku akustiku, elektroakustiku, hidroakustiku, biološku
akustiku, medicinsku akustiku, sluš-nu, glazbenu i prostornu akustiku. S
obzirom na buku t kao jedan od važ-
nijih čimbenika u zagađenju okoliša,zakonitosti akustike kao znanosti bi-tan su dio antropološke ekologije i
zaštite okoliša. (D. Đ .)
akutna toksičnost, vidi toksičnost. (D. Đ .)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 184/357
POJMOVNIK 181
akvakul tura (lat. aqua — voda + cultus— obrađivati zemlju; engl. aqimcultti- re; njem. Aquakultiir, Geimsserkultur),
uzgoj vodenih organizama, u prvom redu riba, školjkaša i rakova u komer
cijalne, znanstvene i rekreacijske svr
he. Osim njih, u svijetu se još uzga jaju alge i više vodeno bilje, žabe, pu
ževi i glavonošci. Akvakultura se u današnje vrijeme provodi u prvom redu u svrhu proizvodnje ljudske
hrane, za potrebe različitih industrija,
za povećanje prirodnih zaliha umjetnim poribljavanjem, proizvodnju ri
be i mamaca za komercijalni i špor
tski ribolov, proizvodnju ukrasnih riba i drugo. Akvakultura se provodi u
prirodnim stajačicama i tekućicatna T ili u za to sagrađenim ribnjacima, bazenima i slično. Poseban oblik akva-
kulture je marikultnra T, uzgoj mor
skih riba i drugih morskih organizama. Iako kao ljudska djelatnost posto
ji još od antičkih vremena, akvakul
tura dobiva komercijalnu važnost tek u nedavno vrijeme. Na porast važnosti akvakulture utjecali su brojni čim
benici, uključujući rast svjetskog sta
novništva, promjene u prehrambe
nim navikama, napredak akvakultur-
ne tehnologije i činjenica da su prirodne rezerve ograničene i nedovo
ljne za zadovoljavanje rastuće potražnje. (I. T.)
akvatička ekologija (lat. aqua — v o
da + oikos — kuća, dom 4- logos — riječ, govor; engl. aquatic ecology; njem. aquatische Okologie), grana ekolo
gije T; bavi se akvatičkim ekosustavima t, tj. istražuje životne zajednice ( bio- cenoze t) u vodenom okolišu, pa po
definiciji pripada u sinekologijii f . D i
je li se na ekologiju mora t i timnologiju
t, koja proučava ekologiju tekućica i stajaćica. Na akvatičke ekosustave znatno utječe stanje vode zbog čega
se u akvatičkoj ekologiji velika pozornost poklanja kemijskim i fizikalnim svojstvima ekosustava, poput gibanja vode i njezina kemijskog sastava. (I. T.)
albedo (lat. albedo -— bjelina; engl. al bedo', njem. Albedo), omjer energije zračenja koja se odbila od neke po
vršine i upadnog zračenja na istu površinu. Uobičajeno je da se iskazuje kao postotak (%). (I. T.)
aldrin (engl. aldrin, njem. Aldrin), klori- rani ugljikovodik, T ciklodienski sinte
tički insekticid T. Upotrebljava se za zaštitu bilja od kukaca koji obitavaju u tlu. Pripada u skupinu visoko tok
sičnih kloriranih ugljikovodika. U tlu
i organizmu se biodegradacijom raspada do dieldrina, koji ima sposob
nost bioakumulacije t i koji se akumulira u organima toplokrvnih kralješ
njaka (mozak, jetra, slezena, guštera
ča, bubrezi i masno tkivo, potencijalno i u majčinu mlijeku). Otrovan za ribe, šteti pticama. Kronična izlože
nost (ekspozicija T) nižim dozama uz
rokuje oštećenje jetre. (D. Đ .)
aie lopat i ja (grč. alleIon — naizmjeni
čan + pđtlios — nesreća, zlo, trpljenje; engl. allelopathy\ njem. Allelopathie), pojava kad jedan organizam T izlučuje kemikalije koje inhibiraju rast, razvoj i sazrijevanje dru gog organizma i tako
ga onem ogućuje u kompeticiji T za po
tencijalno ograničen resurs (minerali, voda, hranjive tvari). Tvari koje se iz
lučuju najčešće su alkaloidi, terpenoi- di i fenoli. Primjer alelopatije je crni orah (Juglans nigra) koji izlučuje spoj
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 185/357
182 Ekološki leksikon
juglon što uništava zeljaste biljke koje rastu u blizini njegova korijena. Ale- lopatija se susreće i u drugih organi
zama, ne samo biljaka. Ako jedan mikroorganizam sprječava razvoj dru
gog tako da proizvodi određene ke
mikalije (antibiotike), govori se o an-
tibiozi t . (I. T.)
alergi ja (engl. allergy, njem. Allergie), imunološka preosjetljivost, imuno-loška reakcija protiv stranih antigena
pri kojoj dolazi i do oštećenja vlastitih
tkiva. (D. Đ .)
alfa-mezosaprobn© (grč. mesos —srednji + sapros — truo), prema Kol- kvvitz-Marssonovu sustavu saprobno-
sti T, voda koja je jako opterećena or
ganskom tvari. Voda je veći dio godi
ne zamućena, sadržaj kisika je oko 2 mg/1, životne zajednice su osiroma
šene vrstama, a gustoća jedink i je velika. U ovu kategoriju pripadaju po
dručja recipijenta nizvodno od nase
lja, izrazito produktivni ribnjaci i si. (I. T.)
algicidi, otrovne tvari namijenjenesuzbijanju populacija alga. (D. Đ.)
aiohton (grč. allos — drugi + chtlion —
zemlja; engl. i njem. allochthon), inozemni; strani; koji potječe izvan pro
matranog ekološkog sustava. Odnosi se na materijal koji ne potječe s mjesta na kojem se nalazi, nego je na neki način premješten s drugog, obično udaljenog mjesta. Npr. biljni materi
ja l (lišće, grane i si.) u sedim en tu je
zera koji je na određen način u jezero don esen izvana. Suprotno je autohton t . (I. T.)
alohtona vrsta (grč. allos — drugi +
chtlion — zemlja; engl. allochthonous
species; njem. allochthone Art), vrsta Tunesena u određeno stanište T u ko
jem dotad nije obitavala. Sup rotno su
autohtone vrste t koje izvorno potječu iz staništa na kojem obitavaju. (I. T.)
aluvijalne tlo (engl. alnvial soil, njem.
Auenboden), fluvijalno tlo, fluvisol. Tip nerazvijenih hidromorfnih tala, recentni riječni, jezerski i morski na
nosi sa slojevima. P rocesi pedogeneze t slabo su izraženi zbog male starosti nanosa ili stoga jer sedimentacija pre
vladava pedogenezu. U nas se javljaju uz velike rijeke Dunav, Savu, Neret
vu i u poljima koja su poplavljena recentno ili u nedavnoj prošlosti Gac
ko, Sinjsko, Imotsko polje itd. Pri
rodna vegetacija su šume vrbe i topo
le. (D. Đ.)
amonijak (engl. ainmonia, njem. Am -
inoniiim), (N H 4) otrovan, teško zapaljiv plin, spoj vodika i dušika. U vo
denim otopinama djeluje kao lužina.
Jedan je od polutanata t atmosfere t . Izlučuju ga amoniotelične životinje kao tvar kojim iz organizma izbacuju višak dušika nastao razgradnjom dušikom bogatih spojeva (npr. proteina). (D.Đ .)
anaerobno č išćenje otpadnih voda,
anaerobna digestija. Proces uklanjanja i/ili smanjivanja količine otpadnih tvari (poglavito organskih) koji se od
vija u zatvorenim spremnicima (tzv. tankovima) bez pristupa zraka (odno
sno kisika), uz istodobno odvijanje procesa kiselog i metanskog vrenja. Povišenjem temperature i mješanjem
sadržaja moguće je ubrzati biološke procese. Konačni je proizvod metan
skog vrenja metan (koji se može up otrijebiti kao gorivo) i gnjili talog
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 186/357
POJMOVNIK 183
(mulj) u spremnicima, koji se nakon
dodatne obrade (inaktivacije, stabili-
zacije, detoksifikacije, dehidracije i
si.) može upotrijebiti kao gnojivo. (D.Đ .)
anemohor i ja (grč. anemos — vjetar +
hora — prostor, zemlja; engl. aneino-
chotj; njem. Aneniochorie), rasprostra-
njivanje biljaka i životinja uz pomoć
vjetra. Tako se šire biljke poput ma
hovina i papratnjača, koje imaju sitne
spore, ili one čije su sjemenke lagane,
a ponekad imaju i pomoćn e strukture
za što dulje održavanje u zraku, npr.
jasen, javor, lipa, bor, maslačak i dru
ge. A nem oh orn o se šire razne jed no -
stanične životinje (npr. trepetljikaši i
kolnjaci u začahurenom stanju),
mnogi kukci, a ponekad i ptice. (I. T.)
ant ib io t ic i (engl. antibiotics, njem. Anti- biotikt j), tvari bio lo šk og podrijetla, ko
je sin tetiziraju i u ok olinu izlučuju,
različiti organizm i u sklopu svog nor
malnog metabolizma, a u određenim
koncentracijama štete rastu i razvoju
drugih organizama. U užem smislu,
tvari koje ometaju rast i razvoj mikro
organizama (bakteriostati, fungistati itd.). Važni u suzbijanju bolesti. (D.Đ .)
ant ib ioza (grč. auti —■ protiv + bios —
život; engl. antibiosis; njem. Antibiose),
oblik alelopatije T; sprječavanje razvit
ka jednog mikroorganizma djelova
njem drugog koji proizvodi antibioti
ke. Klasičan primjer je penicilin, antibiotik kojeg proizvode neke vrste
plijesni roda PeniciUhim kako bi inhi-
birale rast bakterija i onemogućile ih
u kompeticiji T. (I. T.)
ant ic ik lona (grč. auti — protu + ky- klod — savijam, vrtložim; engl. anti- cycIone; njem. Antizyklou), područje
visokoga tlaka zraka u kojem se opaža divergentno strujanje zraka od središ
ta prema periferiji. Anticik lone do no
se mirno, lijepo vrijeme bez oblaka.
(I. T.)
antropogena vegetacija (grč. anthrč- pos — čovjek + genesis — postanak +
vegetacija T), sekundarna vegetacija,
vegetacijski pokrivač, neposredno ili posredno uvjetovan ili utjecan ljud
skom djelatnošću. Vidi vegetacija T. (D.
Đ .)
antropogeni ekosustav (grč. inthropos— čovjek + genesis — postanak + eko
sustav T), ekosustav T koji je nastao usli
jed ljudskih aktivnosti. Njegovo održa
nje ovisi o stalnom djelovanju i kontroli čo^eka nad većinom okolišnih čim
benika koji determiniraju takav sustav
(primjerice agrarne monokulture, agrarni ekosustavi t , polihamerobni t i metahaine- robni T ekosustavi t). Prema razini iz-
mjenjenosti razlikujemo euhemerobni T,
metahenierobni T i polihemerobni ’t ekosu
stav. Nastanjuju ga među ostalima i si-
nantropni t i eusinantropni organizmi t . (D.Đ.)
antropohor i ja (grč. inthropos — čov
je k + hora — prostor, zemlja; engl.
anthropochoiy, njem. Anthropochorie), širenje biljaka i životinja uz pomoć čovjeka. Čo vjek je svjesno ili nesvje
sno rasprostranio mnoge biljne i ži
votinjske vrste u područja u koje one prirodno ne bi mogle stići. Svjesno raznosi vrste koje su mu od koristi, a pritom slučajno raznese i neke neže
ljene vrste, kako biljne tako i životi
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 187/357
184 Ekološki leksikon
njske. Vrste koje čovjek nesvjesno raznosi njegovi su tzv. pratioci: žohari, buhe, grinje, uši, krumpirova zla
tica, smeđi štakor i drugi. (I. T.)
arboretum — nasad raznovrsnog dr
veća i grmlja, a služi u znanstvene i
dekorativne svrhe. U Hrvatskoj Op e
ka, Trsteno. (D.Đ .)
areal (lat. area — površina; engl. area; njem. Verbreitungsgebiet), površina na kojoj je rasprostranjena neka vrsta ili
druga sistematska kategorija. Vrste s vrlo vel ikim arealom nazivaju se koz
mopolitima t , a vrste s malim arealom
endemima T. Oblik areala može biti cjelovit (kontinuiran) i raskidan (dr
sjunktan). O cjelovitom arealu govori se kad je udaljenost izme đu pojedinih
naselja takva da omogućuje raspros- tranjivanje prirodnim putem od jed
nog do drugog naselja, a o raskida
nom kad su pojedina naselja toliko udaljena da rasprostranjivanje prirod
nim sredstvima nije m oguće. Ako po
stoji jedan veći areal i nekoliko manjih dijelova, tada se govori o glav
nom arealu i eksklavama. (I. T.)
arheoflti (grč. archaos — prastar, dre
van + fytdn — biljka, raslina; engl. archaeophytes\ njem. Archaophyten), biljne vrste koje je u neki prostor unio
čovjek, namjerno ili slučajno, u pret
povijesno doba i daljoj prošlosti (do otkrića Amerike). Np r. pšenica je ar- heofit koji je na područje Europe do
nesen iz Azije, oko 3000 g. prije Kri
sta. Usporedi neofit t . (I. T.)
aromatsk i ug l j ikovodic i (engl. aro- matic hydrocarbons, njem. Aromatische Kohlemvasserstofe), skupina ugljikovo- dikovih spojeva, čija je molekularna
osnova benzolski prsten. Toj skupini pripadaju primjerice anilin, toluol, fenol, benzipiren. Jedan dio ovih spo
jeva jaki su kancerogeni. (D. Đ.)
asimilacija (lat. assimilare — izjedna
čiti; engl. assimilatiotv, njem. Assimila- tion), unošenje nutrijenata iz okoline u organizam i njihovo ugrađivanje u organske strukture. Pod tim se u pr
vom redu podrazumijeva vezivanje
ugljika u ugljikohidrate procesomjo-
tosinteze f koja se odvija u zelenim biljkama i cijanobakterijama. Biljni pigment koji omogućuje asimilaciju ugljika i proces fotosinteze jest kloro-
ftl t. (i. T.)
asocijacija (lat. associatio — udruživa
nje, pridruženje, društvo; engl. asso- ciation, njem. Assoziation), u neurofi
ziologiji i etologiji t, pojam označuje
naučenu vezu između određenog događaja i/ili doživljaja i živčanog (neu- ralnog) podražaja s kojim je povezan.
U botanici t, prema školi Zurich- Montpellier, osnovna jedinica u si-
stematiđ_/ifoc«/ 02Mt . U jednu asoci
jaciju ubrajamo sve sastojine s pri
bližno istim sastavom vrsta T koje za
htijevaju i slične uvjete. Asocijacija se
sastoji od karakterističnih vrsta T i stal
no prisutnih vrsta (engl. constat species, high-presence species) koje joj daju ko
herentnu strukturu. Imena asocijacija najčešće su izvedena od imena nekog
karakterističnog roda t u sastojini ko
jem se dodaje sufiks — etum (pr. Fa- gus sylvatica — Fagetum sylvaticae). (D.
Đ .)
astma (engl. asthma, njem. Asthma), bronhalna astma, bolest pluća koju obilježava preosjetljivost dišnih puto
va i njihovo suženje a rezultira napa
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 188/357
POJMOVNIK 185
dom otežanog disanja s gušenjem.
Može biti posljedica alergijske reakci
je . Kardijalna astma, napadaj oteža
nog disanja uslijed nakupljanja veće količine krvi u plućnom optoku. (D.
Đ.)
atmosfera (grč. atmos — para, dah +
sphairz — lopta, kugla; engl. atmos- phere; njem. Atmosphdre), plinovita
ovojnica koja obavija Zemlju. Drugi
planeti Sunčeva sustava također ima
ju atmosferu. Atm osfera koja okružuje Zemlju je smjesa plinova koju
nazivamo zrakom. Sastoji se od du
šika (volumni udio 79%), kisika
(21%), ugljikova dioksida (0,03%),
vođene pare, argona i drugih plinova
u tragovima. Sastav atmosfere uglav
nom je konstantan do visine od oko
100 kilometara. Njezina se gustoća s
povećanjem visine smanjuje, ali odnos pojedinih sastavnica atmosfere
ostaje više-manje isti. Osim gustoće,
s povećanjem visine mijenjaju se tlak
i temperatura zraka. Prema tempera
turi, atmosfera se dijeli na četiri glav
na sloja: troposferu, stratosferu, mezosfem i tennosfem. Većina atmosfere kon cen
trirana je u troposferi koja se proteže od
površine Zemlje do visine od 15 kilometara. Tu nastaju uzlazne ili kon-
vekcijske zračne struje, kao i spušta
nje zraka ili supsidencija. Konvekci-
jom se održava vertikalni temperatur
ni gradijent (pad temperature s pove
ćanjem visine) od oko 6°C po kilo
metru u troposferi. Troposfera je sloj
u kojem se nalazi gotovo sva atmo
sferska vodena para i u kojem se događa vrijeme T. Na gornjoj granici tro-
posfere, koja se naziva tropopauza, temperatura pada na oko -60 °C. Iz
nad nje, do visine od oko 50 lan, pro
teže se stratosfera. Konvekcijska giba
nja su ovdje slaba, a prevladavaju ho
rizontalna gibanja atmosfere. U stra
tosferi s povećanjem visine raste i temperatura (inverzija f). Otprilike na sredini o vog sloja nalazi se sloj naj
veće gustoće ozona (ozonosfera T).
Ozonska ovojnica t štiti živa bića na Zemlji od štetnog djelovanja kratko-
valnog, ultraljubičastog Sunčeva zra
čenja (radijacija Sunca T). N a visini od
oko 50 km nalazi se relativno topla
stratopauza, iznad koje se prostire me- zosfera. U mezo sferi temperatura opet
počinje padati s visinom, sve do -
85°C, koliko iznosi u mezopauzi T ko
ja se nalazi na visini od 80 do 90 ki
lometara. Tada slijedi porast tempe
rature u sloju koji se naziva termosfe- rom, a seže do približno 800 lan visi
ne. Temperatura se u termosferi da
nju penje i do 2000°C, a noću iznosi
oko 1000°C. U gornjim dijelovima
mezosfere i čitavoj termosferi pod
djelovanjem Sunčeva zračenja ultra
ljubičastog dijela spektra nastaju foto-
kemijske reakcije i ionizacija plinova,
uslijed čega je tu prisutan povećan
broj čestica s nabojem (iona). Zato se ti dijelovi atmosfere nazivaju još i io- nosferom. U najvišim slojevima atmo
sfera se postupno gubi, jer molekule zraka »bježe« u međuplanetarni pro
stor. To se područje naziva egzosferom. Približna gornja granica atmosfere
nalazi se na visini većoj od 1000 kilo
metara, gdje više nema ni gustoće ni
tlaka zraka. (I. T.)
auteko log i ja (grč. autos — sam + oikos— kuća, dom 4- logos — riječ, govor; engl. autecology\ njem. Autokologie), naziv jo š i idioekologija (grč. idios —
svoj, vlastiti). Ekologija pojedinih or
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 189/357
186 Ekološki leksikon
ganizama. Bavi se odnosima jedinke ili jedne vrste s njezinim živim i ne
živim okolišem. Obuhvaća ekologiju
ponašanja i ekofiziologiju, a poneki znanstvenici joj pridružuju i populacijsku ekologiju. U nastojanju da ob
jasni potrebe i ponašanje organizma ili vrste, autekologija istražuje u labo
ratoriju i na terenu učinak mjerljivih varijabli kao što su svjetlost, tempera
tura, vlažnost, hranjive tvari i slično, za što su joj od koristi mno ge tehnike
posuđene od kemije, fizike i fiziologije. Usporedi sinekologija T. (I. T.)
autohton (grč. autos — sam + chtlion
— zemlja; engl. autochthon; njem. au- tochthon), samonikao; starosjedilački; koji potječe iz promatranog ekološ
kog sustava. Odnosi se na materijal
koji izvorno potječe s mjesta na ko
jem se nalazi. Npr. biljni materijal treset potječe od mahovina roda Sphagnum (mahovine tresetari) koje se nalaze na močvarnim mjestima gdje tvore velike pokrivače. One u površinskom sloju rastu iz godine u godinu, a dublji slojevi odumiru i prelaze u treset. Materijal je dakle na
stao na istom području na kojemu su mahovine rasle. Suprotno je alohton
t . (I. T.)
autohtona vrsta (grč. autos — sam +
chthd n — zemlja; engl. autochthonous species; njem. autoclithone Art), vrsta T koja izvorno potječe iz staništa na ko
jem obitava. Suprotno su alohtone vrste
T koje su u dano stanište donesene iz nekog drugog staništa. (I. T.)
autotrofni (grč. autos — sam + trophos
— hraniti se; engl. autotroph), organi
zam 1" koji sam m ože sintetizirati sve
organske komponente iz anorgan
skih, primjerice biljke s Idorofilom
koje energiju t za taj proces dobivaju
od Sunca. Kemoautotrofi t također sa
mi stvaraju organsku komponentu iz
anorganske ali energiju dobivaju ok
sidacijom anorganskih kemijskih
spojeva. Izvor ugljika im je ugljikov
dioksid (CO 2). Suprotnost, lietero- trof f. (D. Đ.)
avicidi (engl. avicides, njem. Avizide),
otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija ptica. (D. Đ .)
azonalna zajednica (lat. a — negacija
pojma ispred kojeg stoji + lat. zona
— područje, engl. azonal community, njem. azonale Gesellschaft), biljna za
jednica koja nije uvjetovana općim
klimatskim čimbenicima T, stoga se po
javljuje pod različitim Idimatskim uv
jetima. T o su primjerice on e biljne za
jednice t koje nalazimo na staništima t
s ekološki ekstrem nim uvjetima u ne
koliko zonalnih pojasa T , radi sličnih
mikroklimatskih i/ili fizikalnih t i ke
mijskih čimbenika T mikrostaništa, koji
se razlikuju od makroklimatskih uv
jeta većeg područja. Primjerice biljke
pukotina stijena, točila, cretova i si. Ili
zajednice čiji opstanak ne uvjetuju
opći klimatski uvjeti staništa nego sa
mo jedan čimbenik poput npr. viso
kih podzemnih voda i sezonskih poplava koje omogućuju opstanak za
je dnic e hrasta lužnjaka i žutilovke
(Genisto elatae-Quercetmn roboris, u ni
zinskim dijelovima Hrvatske). (D. Đ .)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 190/357
baktericidi (engl. bactericidcs, njem. Bakterizide), otrovne tsari namijenje
ne suzbijanju populacija T bakterija. (D. Đ .)
bak terio fag (bacteria — bakterija ođgrč — bacteria — palica, batina + grč.
ja go — jedem ; engl. bacterioplmg, njem. Bac teriofag e) , skupina virusa koji infi-cira izričito bakterijske stanice kako
bi se u njima razm nož io. (D. Đ .)
bakterioplankton (grč. bakteria — ba
tina, palica + planktčs — skitnica;
engl. bacterial plankton; njem. Bakte- rienplankton), bakterije koje žive u zo
ni slobodne vode po definiciji se
ubrajaju u plankton T, no kako je za njihovo uzrokovanje i identifikaciju potrebna posebna tehnika, uobičaje
no je da se razmatraju odvojeno kao bakterioplankton. Ti su organizmi ve o
ma važni za pretvorbu mrtve organ
ske tvari u anorganske nutrijente ko
jima se koriste biljke. Neki od tih slatkovodnih i morskih organizama
vež u molek ularni d ušik i stvaraju dušikove spojeve potrebne za rast fito- planktona. Poseban slučaj postoji u Crnom moru, gdje na dubini ispod 130 do 180 metara nema kisika, nego
je prisutan sumprovodik, pa u takvim
uvjetima mogu živjeti i nalaze se sa
mo bakterije. (I. T.)
batijal (grč. bathus — dubok; engl. ba-
thyal zone; njem. Bathjal), životno po
dručje dubokomorskog dna koje se
proteže od 200 do 3000 m dubine. Drugim riječima, batijal se prostire
ispod litorala i podudara se s pod
ručjem kontinentskog slaza (vidi pro
storna raščlamba mora i oceana t). Sva
dubokomorska područja ispod 200 m
dubine su neosvijetljena, biljnih or
ganizama nema, pa njihove životne
zajednice čine konzumenti i redu-
centi koji ©vise o donosu organske
tvari iz plićih područja. Dno batijala
prekriveno je finim sedimentom
(mulj i blato), podrijetla uglavnom
od donosa sitnih čestica s kopna (te-
rigeni mulj). B ioceno ze su jedno lične
jer osim pridnenih struja vode nema
znatnijeg utjecaja drugih ekoloških
čimbenika. Ovdje prevladavaju spužve, dubinski koralji, zmijače, stapčari
itd. Broj vrsta opada s dubinom.
Ispod batijala, na dubini većoj od
3000 m, prostire se abisal T. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 191/357
188 Ekološki leksikon
batipelagijal (grč. bathns — dubok +
pelagos — more), batipelagička zona.
Vidi pelagijal 1\ (I. T.)
bental (grč. bentlios — dubina; engl.
benthnl; njem. Bentlial), životni pro
stor dna. U jezerim a se dijeli na tri
zone: litoral t", sublitoral T i profundal T.
U morim a obuhvaća sva dna od linije
obale do najvećih oceanskih dubina i
dijeli se na litoral T, batijal t , abisal T i
liadal t. Dva su osnovna oblika dna:
čvrsto (stijene, kamenje) i pomično (šljunak, pijesak, mulj). Životne za
jednice bentala zajedničkim se im e
nom zovu bentos T. Vidi prostorna raš
člamba mora i oceana T, prostorna raš
člamba jezera I'. (I. T.)
bentos (grč. bentlios — dubina; engl.
bentlios; njem. Bentlios), životne zajed
nice dna akvatičkih ekosustava T. Bentos obuhvaća sve organizme koji život
provode u dodiru sa dnom , bilo da su
pričvršćeni za dno (sesilni organiz
mi), bilo da se po njemu kreću (se-
dentarne i vagilne životinje) ili da se
u njega ukopavaju. Ben tos se dijeli na
fitobentos T (biljke) i zoobentos T (ži
votinje), a prema veličini na makro-
bentos, vidljiv golim okom , i mikroben-
tos, kojeg čine organizmi vidljivi mi
kroskopom. Mnogi organizmi koji su
u odraslom stadiju bentoski imaju
planktonske ličinke (plankton t ) .
Bentoski organizmi imaju važan uči
nak na kemijska i fizikalna svojstva
dna, kao što su veličina supstrata, po-
roznost, sadržaj kisika i si. Bentosko životno područje (bental t) s obzirom
na dubinu podijeljeno je na niz stepe
nica ili etaža, kako u morima, tako i
u slatkovodnim ekosustavima (vidi
prostorna raščlamba mora i oceana T, pro
storna raščlamba jezera t). (I. T.)
benzipiren (engl, benzpyren, njem. Benzpjren), policiklički aromatski ugljikovodik. Nastaje spaljivanjem or
ganskih tvari. Jaki kancerogen. Nalazi se u ispušnim plinovima, dimu ciga
rete i si. (D. Đ.)
benzol (eng. benzol, njem. Benzol), bez
bojni spoj, zapaljiva tekućina karakte
rističnog aromatskog mirisa. U svije
tu se proizvede 15 milijuna tona. D o
daje se kao primjesa benzinu. Akutno otrovanje karakteriziraju glavobolja, nesvjestica, nepravilan rad srca i na poslijetku smrt. Kronična izloženost (ekspozicija) uzrokuje leukemiju. Kancerogen. Prodire kroz kožu. (D.
Đ .)
beta-mezosaprobno (grč. mesos —•srednji + sapros — truo), prema Kol- kwitz-Marssonovu sustavu saprob-
nosti T, voda koja sadržava umjerenu količinu organske tvari. Sadržaj kisika rijetko pada ispod 6 mg/1, vodu povremeno zamućuju alge, sadržaj hra
njivih tvari je viši nego u oligosaprob-
nim t vodama, životne zajednice su
raznovrsne a gustoća jedinki umjerena. U ovu kategoriju spadaju gornji i srednji tokovi rijeka, produktivnije stajaćice, slabo produktivni ribnjaci i
si. (I. T.)
bezolovni benzin, vidi olovni tetraetil i
olovo. (D. Đ.)
biljna hraniva, vidi kemijska svojstva tla.
(D. Đ.)
biljna zajednica (engl. plan t comnmni- ty, njem. Pjlanzengesellschaft, Pjlanzen-
gemeinschaft), asocijacija T , fitocenoza 1\
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 192/357
POJMOVNIK 189
Spontano nastala, prirodnim čimbenicima i/ili ljudskim djelatnostima
utjecana biljna sastojina na određe
nom staništu T tj. osnovna građevna jedinica biljnog pokrova nekog po
dručja. Ona je često i glavna osobina
nekog područja, primjerice listopad
na ili crnogorična šuma, livada, cre
tovi i dr. U općem smislu, pojam
označava i skup slično građenih bi
ljnih sastojina koje nastanjuju slična
staništa, imaju sličan floristički sastav
ili je raspored vrsta (distribucija) unutar nje najčešće jednolika (homo-
genitet T) i prepoznatljiva na osnovu
značajnih karakterističnih vrsta T. Broj
nost jedinki i biomasa t takvih vrsta je
relativno velika. Pojavnost vrsta unu
tar pojedine sastojine svojstvena je za
tu sastojinu odnosno u drugim i/ili
susjednim sastojinama ih ima manje
ili ih uopće nema. Sastav vrsta ovisi o tome da se vrste zadovoljavaju
sličnim potrebama i takve uvjete nalaze na istom staništu (komenzali) na
kojem onda stvore biljnu zajednicu.
(D. Đ .)
bioakumuiaeija (bio — koji se odnosi
na živo od grč. bios— život + lat. acu-
mulare — nakupljati; engl. bioaccumu- lation, njem. Bioakkmmila tion), proces
nakupljanja i uskladištenja neke od
ređene tvari iz okoliša T u živim susta
vima. Najčešće se pod time misli na
patološko nakupljanje tvari u suvišku u stanici, određenom ciljnom organu, organskom sustavu ili organizmu
T. Međutim, s obzirom na to da svi
organizmi koji žive u određenom ekosustavu t sudjeluju u hranidbenim
nizovima T, bioakumulirane tvari u
njihovim tijelima akumuliraju se i
unutar hranidbenih nizova. Organiz
mi s vrha hranidbenog niza na taj način akumuliraju i do nekoliko tisuća
puta veće količine određenih tvari
nego on i s početka hranidbenog niza, (biomagnifikacija). Tvari koje se na
kupljaju mogu biti različiti polutanti T,
agrokemikalije, ksenobiotici T, ali i tva
ri koje su u optimalnim koncentraci
jama dio normalnih građevnih struk
tura, fizioloških procesa i metabolič
kih putova u organizmu, no obzirom
na nakupljeni suvišak više ne djeluju
ustaljenim mehanizmima već uzrokuju patološka starija. Nakupljanje
tvari u biološkim sustavima, primje
rice toksičnih kemikalija u različitim
tkivima živih organizama (nakupljanje metil-žive u ribama) ili u hranid
benom tancu t i si. Vidi akumulacijat .
(D. Đ.)
biocenoza (grč. bios — život + lat. co- enosis prema grč. choinos •— zajednički; zajednica, engl. biocoenosis, njem. Le-
bensgemeinschajt), živući dio biogeoceno-
ze t koju čine zoocetioza tf itoce noza T
i mikrobiocenoza koji žive na određe
nom staništu t i/ili području s pripadajućim okolišnim značajkama. To je
biotička komponenta ekosustava t. (D.
Đ.)
biocidi (engl. biocide, njem. Biozide),
tvari namjenjene uništavanju različi-tih živo tnih oblika, npr. pesticidi, an-tibiotici, bojni otrovi, sredstva za za-štitu bilja i si. (D. Đ.)
biodisk, uređaj za pročišćavanje otpad
nih voda s okruglim pločama (disko
vima) nanizanim na vodoravnu osovinu i uronjenima do p olovine prom
jera u spremnik s otpad nom vodom.
Opna od mikroorganizama (biofdm T)
nalazi se na površini diskova koji se
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 193/357
190 Ekološki leksikon
lagano okreću kako bi cijela njihova površina bila dobro aerirana. (D. Đ .)
biodiverzitet, vidi biološka raznolikost T.bioelementi, vidi kemijska svojstva
tla. (D. Đ .)
biofilm, opna, vrlo tanak sloj, nakupina mikroorganizama i produkata njiho
va metabolizma presvučen, pričvršćen, obavijen preko krute podloge.
(D. Đ .)
biogeocerroza, vidi ekosustav. (D. đ.)
biogeokemijski ciklusi, vidi kruženje tvari. (D. Đ .)
b io hor (grč. bios — život + ehora — zemlja, kraj; engl. bioehore; njem. Bio- ehore), općeniti naziv za životni pro
stor neke biocenoze T, tj. biljne i/ili životinjske životne zajednice. Otpri
like odgovara značenju pojma biotop T. Odnosi se i na velike životne pro
store na Zemlji (biomi t), tj. na sku
pinu sličnih biotopa t u kojima vlada
ju karakteristični ekološki uvjeti, prije
svega slična klima i slična vegetacija. Na kopnu to je dakle prostor koji se odlikuje određenim tipom vegetacije.
U moru to su litoral T, batijal T, abisal
t , liadal T, pelagijal T. U vodama na
kopnu to su tekućice T i stajaćice. Ter
min upotrebljava Raunkiaer kako bi opisao precizne biološke granice iz
među glavnih, klimatski determinira
nih biljnih regija kao i njihovu pod
je lu na osn ovi životnih oblika (prema
udjelu faneroftta t , hamefita T itd.). (I. T.)
bioindikacija (engl. bioindication, njem.
Bioindikation), pokazatelj biološkog učinka ekoloških čimbenika (u užem smislu antropogenih štetnih utjecaja)
na bioindikatore tj. bioindikatorske vrste, odnosno na biokemijska, morfološka i fiziološka svojstva organiza
ma, na osobine populacije (gustoća, dobna struktura, natalitet, mortalitet, fekunditet i si.), na sinekološke parametre biocenoza i na funkcionalne osobine ekosustava (ekoindikacija).
(D. Đ .)
bioindikatori (grč. bios — život + lat.
indicare — otkriti, pokazati; engl. bio-
indicators; njem. Bioindikatoren), orga
nizm i koji su prikladni za dokazivanje prisutnosti i djelovanja neke štetne
tvari u okolišu. Bioindikatori su osjetljiviji na štetne tvari od drugih organizama, pa prije njih upozoravaju
na njihovu prisutnost. Na primjer, najbolji indikatori onečišćenja gradskog zraka su lišajevi: u zoni onečiš
ćenja ih uopće nema, u zoni u kojoj
se onečišćenje još osjeća pojavljuju se otporni lišajevi, a u zoni bez one
čišćenja raste normalna lišajska flora.
(I. T.)
bioinformatika, istraživanje genetič-kih i drugih bioloških informacija uz upotrebu kompjuterske tehnologije istatističkih metoda. (D. Đ.)
bioklimatski zakon, vidi fenologija.
(D. Đ .)
biologija (grč. bios — život + logos — riječ, govor; engl. biology; njem. Biolo-
gie), znanost o životu. Predmet istra
živanja biologije su živa bića ili orga
nizmi. Proučava svojstva i povijesni razvoj živih bića, pojave i zakone za
jedničke čitavome organskom (živom) svijetu i odnose živog i neživog svijeta. Početke biologije nalazimo kod Aristotela koji je opisao oko 500 životinjskih vrsta, a nakon njega slije
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 194/357
POJMOVNIK 191
di dugo razdoblje stagnacije biološke
misli koje je potrajalo sve do 16. sto
ljeća. Napretkom empirijskih znano-
sti u razdoblju od 16. do 18. stoljeća, biologijaje dobila znanstvene osnove.
U 17. stoljeću, izum mikroskopa do
vodi do otkrića stanice i početka cito
logije. U 18. stoljeću Carl Linne
(1707. — 1778.) opisuje i sistematizi
ra mnoštvo biljnih i životinjskih vrsta
čime ujedno osniva znanstvenu siste
matiku vrsta. Nedugo zatim Georges
Cuvier (1769. — 1832.) utemeljuje komparativnu anatomiju, a Charles
Darvvin (1809. — 1882.) postavlja te
oriju evolucije t. Početak 20. stoljeća
donosi još veći zamah i ubrzani raz
voj bioloških znanosti. Veliko pod
ručje biologije dijeli se na niz poseb
nih znanosti, od kojih su ovdje nave
dene samo neke. Biologija se u širem
smislu dijeli na botaniku, koja istražuje biljke, zoologiju koja istražuje
životinje, i antropologiju, koja istra
žuje čovjeka. Odnos živih bića spram
okoliša je područje interesa ekologije
T. Populacije, njihovu strukturu i od
nose jedinici proučava populacijska bio
logija, a zajednicama organizama i uv
je tim a u kojim a žive bavi se biocenolo-
gija. Život izumrlih organizama pro
učava paleobiologija. Virusi i mikroor
ganizmi su objekt istraživanja mikro
biologije. Građom živih bića bave se
moifologija i anatomija, istraživanjem
stanica citologija, a s njima je usko po
vezana znanost o tkivima, histologija.
Vitalne funkcije organizma proučava
fiziologija, kemijske procese u živom
organizmu biokemija, a nasljednom
tvari se bavi genetika t. Strukturu i
funkciju molekula u stanici i stanič
nim organelima, posebice proteine i
nukleinske kiseline ( DNA f i RNA t), proučava molekularna biologija. (I.T.)
biološka cirkulacija elemenata,
vidi kruženje tvari. (D. Đ.)
biološka poljoprivreda (engl. biologi- cal agriculture, njem. Biologische Land-
ivirtschaft), poljoprivredna proizvod-nja na prirodni način, kojoj je ciljupotreba manje količina štetnih i/iliotrovnih tvari u proizvodnji (izbjega-va se upotreba agrokemikalija i si.)
nego u industrijskoj poljoprivredi istvaranje konačnog proizvoda sa štomanje zaostalih štetn ih tvari i općeni-to boljih bioloških kvaliteta. (D. Đ.)
biološka procjena stupnja onečišćenja, stupanj onečišćenja nekog vo
den og ekosustava određen na temelju
strukture njegove životne zajednice. Pojedine vrste mogu poslužiti kao in
dikatori stupnja onečišćenja, pa se
analizom životne zajednice dobiva
uvid u kvalitetu vode. Početkom 20.
stoljeća Kolkwitz i Marsson su sasta
vili popis indikatorskih vrsta, tj. onih
koje pokazuju stupanj onečišćenja
vode, i uveli sustav saprobnosti T pre
ma kojem se vode svrstavaju u četiri kategorije, ovisno o strukturi život
nih zajednica. (I. T.)
biološka ravnoteža (grč. homois —
jednak , sličan, stasys — stajanje; engl.
biological equilibrum, homoeostasis, ho-
meostasis), usklađenost, održanje stal
nog stanja ustroja i funkcionalnosti
unutar nekog biološkog sustava pod djelovanjem promjenljivih uvjeta iz
vana. Javlja se na svim integracijskim
stupnjevima organizacije živog svijeta
od subcelularne razine pa do razine
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 195/357
192 Ekološki leksikon
ekosustava t, a posljedica je visokogstupnja jedinstvenosti i mogućnosti
prilagodbe pojedinog živog sustava da
se gotovo »puferskom« spregom fun-kcija što dulje opire vlastitoj promjenikoju nameću promjenjeni uvjeti. (D.
Đ .)
biološka raznolikost (engl. biodiversi- ty; njem. Biođiversitcif), biodiverzitet; termin koji se upotrebljava u biologiji f i ekologiji T kako bi se opisala sveu
kupna raznolikost života na Zemlji ili na dijelu Zemljine površine. O bio-
diverzitetu je uobičajeno govoriti na
razini gena T (genetska raznolikost t ; engl. genetic d iversity), vrsta (raznolikost vrsta; engl. species diversity) i
ekosustava T (raznolikost ekosustava; engl. ecosystem điversity). (I. T.)
biološka svojstva tla (engl. biological properties of soil), većina tala sadržava živu, biološku komp onentu, koja je značajan čimbenik u dinamičkim
procesima tla f . Svaki od organizama koji žive u tlu zauzima svoju eko
lošku nišu i ima, s obzirom na svoju biološku aktivnost, određenu ulogu u pedološkim procesima. Biološke ak
tivnosti u tlu su primjerice: htimizacija usitnjavanje svježe i nove organske tvari, netom pristigle u gornje slojeve profila, koju najčešće obavlja mezofau- na 1* i megafauna t" tla i mikroorganizmi, nadalje, razgradnja organske tvari
koju obavljaju razlagači t tj. razlažu odnosno mineraliziraju organsku tvar; potom pretvorba organske tvari
u humus T; transport, miješanje i povezivanje organske i anorganske komponente; stvaranje i održavanje pora u tlu, itd. Najvažniji i najčešći predstavnici pedoflore tla: bakterije,
aktinomiceti, gljivice, alge, podzemni
organi biljaka, (koji čine zaseban sloj
pedosfere T, tzv. rizosferu). Bakterije u
tlu imaju veliku biomasu i veliko aktivno biološko značenje, razgrađujući
organsku tvar i vežući dušik iz zraka.
Aktinomicete se odlikuju sposobnoš
ću razgradnje teško razgradivih or
ganskih spojeva (primjerice iz dlake,
čeldnja, hitin), a tlu daju specifičan
miris. Gljive sudjeluju u razgradnji
organske tvari, naročito lignina, dominiraju u šumskim tipovima tla. Al
ge u poobavljanskom sloju, procesi
ma fotosinteze obogaćuju tlo kisi
kom, a važna su karika ijedan od te
melja hranidbene mreže u tlu. Više bi
ljke obogaćuju tlo novom organskom
tvari, a korijenje viših biljaka koje
prorašćuje gornje slojeve profila, uzi
ma anorganske tvari koje biljkama trebaju za rast i razvoj, stvara i odr
žava pore u tlu, sudjeluje u razgradnji
dijelova matičnog supstrata itd. Pe-
dofauna tla, ima ulogu u usitnjavanju
organske tvari tj. njezinom priređiva
nju kao supstrata za djelovanje razla-
gača. Razlikujemo, mikrofauna tla
(npr. različiti protozoa), mezofauna
tla (npr. nematodi, grinje i neki kuk
ci), makrofauna tla (npr. gujavice,
kukci, stonoge, puževi, krtice i dr.).
(D. Đ .)
bio lo ški filtar, vidi prokapnik. (D. Đ .)
b io lo ško čišćenje (engl. biological pu- rification, biopurification,
njem. Biologi-
sche reinigung, Biologische Verjaren, Bio- logische Abbau), smanjivanje koncen-
tracije polutanata korištenjem živih
organizama. (D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 196/357
POJMOVNIK 193
biološko čišćenje otpadnih voda,
vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D.Đ .)
biološko oružje (eng. biological ivea- pon, njem. Biologische Waffen), vrsta
borbenog sredstva koja koristi žive
organizme (viruse, bakterije i dr.) ili
njihove proizvode (biotoksini i si.) za
onesposobljavanje neprijateljske žive
sile ili nanošenje ekonomske štete.
Upotreba, proizvodnja i sldadištenje
takvih sredstava kosi se sa etičkim i
moralnim načelima i mnogim mir-
nodobsldm i ratnim konvencijama.
(D. Đ .)
biološko samoočišćenje (engl. auto- purification; njem. biologische Selbstrei- nigung), sposobnost vodenih ekosu
stava da prirodnim procesima održa
vaju kvalitetu vode. Samoočišćenje je
m oć redukcije i mineralizacije organ
ske tvari u vodi. Uvjetovano je po
stojanjem živih organizama koji u vo
di tvore jedins tvenu životnu zajedni
cu, a odvija se prvenstveno djelova
njem reducentskih bakterija. Oslobo
đene mineralne tvari putem biljaka
ponovno ulaze u hranidbenu mrežu T. (I. T.)
biološko suzbijanje štetočina
(engl. biologicalpestcontrol, njem. biolo gische Bekampfung), suzbijanje eko-nomski štetnih vrsta upotrebom dru-
gih organizama koji svojim načinomživota (rastom, razmnožavanjem,
hranjenjem, metaboličkim produkti-ma itd.) smanjuju populacije štetnika(npr. smanjenje populacije zečeva u
Australiji unošenjem virusa myxo
matoze). (D. Đ.)
biom (engl. biome; njem. Biom), skupi
na ekosustava T koji čine cjelinu na
dijelu Zemljine površine. Biomi se
dijele i opisuju prema ldimazonalnoj vegetaciji na kopnu, dakle odgovaraju
dominantnom vegetacijskom tipu u
različitim klimatskim regijama (npr. biom tundre u cirkumpolarnom po
dručju, biom tropskih kišnih šuma u
području tropske klime, biom bjelo
goričnih šuma u umjerenom klimat
skom području itd.). B io m je zapravo
mozaik ekosustava određenoga klimatskog područja. Biome koji su geografski pravilno raspoređeni i od
govaraju klimatskim regijama neki
autori nazivaju zonobiomima t . U p o
je din im područjim a odluču jući čimbenik za tip bioma može biti npr. tlo
ili nadmorska visina, pa se tada govori
o pedobiominm T ili orobiomima 1. (I. T.)
biomagnifikacija (engl. biotnagnifica- tion, njem. Biomagnifikation), poveća
nje koncentracije štetnih tvari bioa- kumuliranih u članovima hranidbe
nog lanca, proporcionalno s razinom hranidbenog lanca (npr. zadnji član, na najvišem položaju hranidbenog niza sadržava i najveću bioakumulira-
nu koncentraciju nekog zagađivača). (D. Đ .)
biomarker (engl. biomarker), u širemsmislu pojam označuje mjerljiv bio-loški odgovor, specificiran na stanič-noj i/ili molekularnoj razini, na izlo-ženost organizma zagađivalu i/ili uči-nak zagađivala na organizam. (D. Đ.)
biomasa (grč. bios — život + lat. mas- sa, gruda, grumen, engl. biomass, stan- dingcrop, njem. Biomasse), kvantitativ
na procijena organizama na nekom
području tj. ukupna masa jedinki jed
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 197/357
194 Ekološki leksikon
ne vrste t, populacije, taksonomske skupine, grupe organizama ili bioceno
ze T, koja dolazi p o jed inici površine ili
volumena staništa T. Izražava se kao vo lum ni udjel, težina (tj. težinski ud
jel) , udjel mase sirove (tzv. mokre) ili
suhe tvari ili kao količina ugljika ili dušika u organskoj tvari po jedinici površine ili volumena. Pokazatelj je
produktivnosti t određenog područja. Ukupna masa svih organizama
( proizvođača
T, potrošača
T, razlagača
T)ili određene grupacije organizama
(vrste t i si.) u ekosustavu t , na
određenoj trofičkoj razini T unutar hra nidbenog lanca T. Može biti izražen i kalorimetrijski po jedinici površine/volumena. (D. Đ .)
biometrlja (engl biometrics, biometry, quantitative biolog}’, biostatystic, njem.
Biometrie, Biostatistik), biostatistika, biološka statistika. Primjena matema- tičko-statističkih metoda za analizu bioloških pojava. (D. Đ .)
biomonitoring (engl. biomonitoring, njem. Biomonitoring), vidi monitoring. (D. Đ .)
bioplin (engl. fermentation gas; njem.
Biogas), jedan od obnovljivih oblika energije (obnovljiva energija T) čiji je glavni sastojak plin metan (50-70%).
Energetska vrijednost bioplina iznosi u prosjeku 25.000 kj/m3. Nastaje mi
krobiološkom razgradnjom organske tvari (slama, lišće, stajski gnoj, tj. bio masa t) u anaerobnim uvjetima. Energija organske tvari (energija ke
mijskih veza) u osnovi je dobivena pretvorbom energije Sunčeva zrače
nja u biokemijskom procesu fotosinte ze t zelenih biljaka. Te hnik om bio
plina se stoga na indirektan način ko
risti solarna energija T. Prilikom pro
izvodnje bioplina ujedno nastaje i mulj koji je u poljoprivrdi visokovri
je dno gnojivo. (I. T.)
biosfera (grč. bios — život + sfaira —
lopta; engl biosphere; njem. Biosphare), prostor na Zemlji koji je naseljen ži
vim bićima, odn osno u kojem postoje
uvjeti za život. Čine je svi ekosustavi "Tna Zemlji. Biosfera obuhvaća čitavu
hidrosferu t, sloj litosfere t do dubine
od oko 10 metara i donji sloj atmosfe re T do visine od približno 10 metara. Debljina biosfere varira jer nisu svi dijelovi Zemljine površine jednako povoljni za život. (I. T.)
biostatistika, vidi biometrija. (D. Đ.)
biotički čimbenik (bio od grč. bios ■— život; engl. biotic factor, njem. biotische
Factoren), biotički faktor, biotski čimbenik. Čimbenici čije je postojanje uvjetovano živim dijelom prirode, to
je ona grupa čimbenika koji proizlaze iz životnih procesa odnosno uzajam
nih utjecaja među organizmima. To
su prehrana (hranidbeni lanac T ili mre ža t), razmnožavanje, rasprostranji-
vanje vrsta, kompeticija t , paraziti
zam T, komenzalizam t i dr. (D. Đ .)
biotop (grč. bios — život + topos — mjesto; engl. biotop, njem. Biotop), sta nište T, prostorna jedinica kojoj je svojstvena određena kombinacija_/?z/-
kalnih I i kemijskih čimbenika t; pro
stor ili mjesto gdje se organizam t ili
popidacija t prirodno pojavljuju. (D.
Đ .)
BNB , bruto nacionalni dohodak.
bočata voda (engl. brackish ivater; njem. Brackivasser), voda koja je slani-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 198/357
POJMOVNIK 195
ja od slatke vode, ali manje slana od
morske vode. Bočate vode se javljaju na mjestima gdje se morska voda ra-
zrjeđuje slatkom vodom, npr. u estu- arijima. Uzima se da su bočate vode
one čija se slanost t kreće od 0,5% do
30%, a dijele se na oligohaline (0,5 — 5%), mezohaline (5 — 18%) i poliha-
line (18 — 30%), Prema Venecijan
skom sustavu iz 1958. godine (engl. the Venice system) bočate vode se
klasificiraju prema sadržaju klorida
(Cl- ) i dijele na zone: euhalina (1,65— 2,2% Cl- ), polihalina (1,0 —
1,65% C l- ), mezohalina (0,3 — 1,0%
Cl-), a-mezohalina (0,55 — 1,0%
Cl), B -mezohalina (0,3 — 0,55% Cl- ), oligohalina (0,03 — 0,3% Cl- ) i slatka voda (0,03% Cl- i manje). Bo
čate vode u pravilu naseljavaju euriha- line vrste koje podnose kolebanja sla
nosti. (I. T.)
BPKs (engl. BODs — biochemical 0 7 - gen demand; njem. BSB5 — Biochemi- scher Sauerstojfbedaij), biokemijska po
trošnja kisika u pet dana. Metoda ko
jom se utvrđuje razina biokemijskih procesa u vod i prema tome koliko ki
sika potroše mikroorganizmi koji u
vodi žive i razgrađuju organsku tvar, pri čem u troše kisik. Izvodi se tako da se u dvije posude sakupi uzorak vode,
u jednoj se odmah mjeri količina otopljenoga kisika, a druga se ostavlja
da stoji u mraku pet dana na 20°C. Nakon isteka tog vremena mjeri se
količina kisika u drugoj posudi. Do
bivena razlika je količina kisika po
trebna za biokemijske procese. Stoje više organskih tvari u vodi (npr. iz kanalizacije), više je mikroorganiza
ma, pa se troši više lđsika za biokemij
ske procese. Posljedica je toga ta da
preostaje znatno manje kisika za više životinja, poput riba. Zato je BPK do
bro mjerilo organske onečišćenosti
vode. Jedan od glavnih razloga za pročišćavanje otpadnih voda upravo
je taj da se smanji njihov BPK prije vraćanja u rijeke kako se kisik u rijeci ne bi smanjio uslijed pojačane raz
gradnje organske tvari. (I. T.)
brojčana piramida, vidi hranidbena piramida. (D. Đ .)
bruto proizvodnja (engl. gross prodttc- tio, njem. Bruttoproduktion), ukupna
količina asimilirane Torganske tvari
i/ili energije t od strane jedinke ili po pulacije T po određenoj prostornoj jedinici u određenom vrem enu. O na se može iskazati kao bruto primarna proizvodnja (engl. gross primaij pro- duction, GPP, njem. Bruttoprimdrpro-
duktion), kada govorimo o količini asimilirane organske tvari što je asi
miliraju autotrofni T organizami ili au- totrofna populacija po određenoj prostornoj jedinici u o dređenom periodu vremena. M oguće ju je iskazati i kao bruto sekundarna proizvodnja (engl. gross secondatj production, GSP, njem. Brutto— Sekundarproduktion),
ako se ona odnosi na asimilaciju energije i organske tvari sa strane primarnoga
konzumenta T, odnosno na razini se kundarne produkcije t. (D. Đ.)
buka, (engl. noise, njem. Lann), bilo koji nepoželjan zvuk, u rasponu od
praga čujnosti (0 dB) pa do praga boli (130 dB), primjerice jaka gradska bu
ka (90dB) ili industrijska buka (110 dB) kategoriziraju se kao zagađenje okoliša, odnosno tip polutanta koji zagađuje okoliš. Štetna, škodljiva buka je jala buka koja može izazvati
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 199/357
196 Ekološki leksikon
trajno oštećenje sluha, smatra se daje
to buka iznad 90 dB, kojoj je osoba
izložena osam i više sati na dan. (D.
Đ .)
Burgess Shale, kamena formacija,
sedimentnih stijena iz perioda kam-
brija. Nalazi se na padinama planine
Mt Stephena, u Nacionalnom parku
»Yoho« u Britanskoj Kolumbiji, Ka
nada, kao 60 metara dugačka, 150
metara visoka i 2,5 metra debela sti-
je novita formacija. Starosti je otprili
ke 520 milijuna god ina, a otkrio ju je
i opisao 1909. Charles Doolittle Wal-
cott, am erički paleontolo g, koji je sa
mo u Burgess Shaleu iskopao oko
65.000 primjeraka jedinstvenih fosila T. Do danas je opisano oko 150
vrsta fosilnih životinja s toga lokaliteta. Dominiraju fosili artropoda, od
kojih m nog i ne sliče niti jedno j danas
poznatoj vrsti, a značajno je i prvo
pojavljivanje fosilnih hordata. Ovo
nalazište predstavlja najvažnije i naj
bogatije (po broju vrsta) nalazište
kambrijskih fosila, a s evolucijskog t
stajališta, jedinstveni uvid u radijaciju
metazoa i jedinstveni primjer biodi- verziteta T koji je vladao tijekom kam - brija. (D. Đ .)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 200/357
cerofagi (engl. cerophagotis, njem. Cero- phag), organizmi koji se hrane voskom, npr. Galleria mellonella, Achroia grisella. (D. Đ .)
CFC, vidi kloroflorougljikovodici. (D. Đ .)
CF&j vidi kloroflorougljikovodici. (D. Đ .)
CFU, vidi kloroflorougljikovodici. (D. Đ .)
cijanidi (engl. cyanids, njem. Cyanide), soli H C N (cijanovodične ili tzv. pruska kiselina, njem. Blatisaure, Cyan- wasserstqff). Najpoznatiji Na i K cija-
nid, važni u industriji. U organizmu
se vežu na enzime citokrome, spri-
ječavajući stan ično disanje. M ože doći do slučajnog trovanja njihovom
upotrebom kao pesticida (rodenticidi), u industriji (metalurgija), pri uzi
manju biljnih produkata bogatih gli-
kozid ima i si. Ima ih u dim u cigarete.
M ož e nastati pri izgaranju plastičnog
materijala koji sadržava dušik. Inhala
cijom cijanidnih spojeva, smrt nastu
pa za nekoliko minuta, njihovim gu- tanjem za oko 60 min. U plodovima
badema nalazi se približno 0,05-0,1
% cijanovodične kiseline, pretjerana
konzumacija može dovesti do pore
mećaja funkcija organizma, a u iz-nim nim slučajevima i do sm rti. (D. Đ .)
ciklična sukcesija, proces samoob-
nove prirodnih ekosustava t koji su
postigli najviši stupanj organizacije.
U cikličkoj sukcesiji na određen om
području nalazimo mješavinu svih
razvojnih faza (inicijalnih, optimalih i terminalnih npr. u prašumi moza-
ički isprepletene površine podmlatka,
mladika, srednjedobnih, starih i prastarih, odumirućih sastojina). Vidi
klimaks i sukcesija. (D. Đ .)
ciklona (grč. kykloo — savijam, vrtlo-
žim; engl. cyclone\ njem. Zyklon) , de
presija; područje niskog tlaka zraka u kojem se zapaža vrtložno , konvergen
tno i uzlazno strujanje zraka. Ciklone
donose oblačno vrijeme i oborine. (I.
T.)
ciljevi i usmjerenja prostornog raz
voja RH, prema Odluci o donošenju
programa prostornog uređenja Repu
blike Hrvatske (N. n. 50/99.) »Ciljevima prostornog uređenja, gospodar-
sko-razvojni okvir određen je tež
njom Hrvatske da poveća kvalitetu
življenja i uravnoteži razvoj svih po-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 201/357
198 Ekološki leksikon
dručja Države, da unaprijedi učinko-
vitost gospodarstva prilagođenog tr
žišnim uvjetima te se tako uključi u
europske razvojne sustave i svjetsku razmjenu. Ključnu ulogu s gledišta
korištenja prostora imaju poljopri
vreda, turizam i industrija, a osobito
značenje promet i infrastruktura, po
sebice vodno gospodarstvo zbog vi
šestrukog utjecaja na prostor.« Tom
odlukom utvrđeni su i osnovni ciljevi
prostornog razvoja. To su:
— Osnažiti prostorno razvojnu strukturu Države, uvažavanjem obli
ka i morfoloških cjelina nacio
nalnog teritorija, postojeće mreže
naselja i prometno razvojnih kori
dora te razmještaja resursa.
— Povećati vrijednost i kvalitetu pro
stora i okoliša, a razvojne ciljeve
prilagoditi značajkama prostora,
uz isključenje negativnih utjecaja
na prostor i okoliš.
— Racionalno koristiti i zaštititi na
cionalna dobra, a svrhovito koriš
tenje i namjenu prostora temeljiti
na stručnim i znanstvenim osno
vama i cjelovitom uvidu u zna
čajke prostora, usklađeno s europ
skim kriterijima-stanđardima, osobito za zaštitu prirodnih resur
sa i okoliša.
— Uvažiti zajednička obilježja i oso
bitosti područja, prirodnu cjelovi
tost, ekološku osjetljivost, razvije
nost i ograničenja infrastrukture,
turističku atraktivnost i druge
značajke pojedinih područja kao
osnovu za utvrđivanje zajedničkih kriterija korištenja prostora i raz
mještaja djelatnosti, u sk lopu izra
de dokumenata prostornog ure
đenja i razvojnih programa.
— Razvijati infrastrukturne sustave na cijelom području Države su
kladno razvojnim potrebama i eu
ropskim mjerilima.— Osigurati učinkovitost sustava pro
stornog uređenja te s tim ciljem usavršavati organizacijske, za
konske i druge okvire sustavne skrbi o prostoru i prostornom razvoju.
— Usm jeriti prostorno-razvojne pri
oritete prvenstveno na poboljša
nje učinkovitosti u okvirima već izgrađenog i korištenog prostora, te na stvaranje uvjeta za nove pro
grame radi pokretanja gospodar
skih aktivnosti i poboljšanja kvali
tete života na svim, osobito depo- pulacijskim područjima. (I. T.)
ciljevi zaš tite oko liša, prema Zako
nu o zaštiti okoliša (N. n. 82/94.) os
novni ciljevi zaštite okoliša u RH su trajno očuvanje izvornosti, biološke raznolikosti t prirodnih zajednica i
očuvanje ekološke stabilnosti; očuva
nje kakvoće žive i nežive prirode i
racionalno iskorištavanje prirode i njezinih dobara; očuvanje i obnavlja
nje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika; i unapijeđenje stanja okoliša i osiguravanje boljih uvjeta života.
(I. T.)
cirka l i tora l (lat. circa — oko + litus, li- toris — obala), četvrta po redu stepe
nica litorala T, koja se naziva još i eli-
toralom. Proteže se od donje granice rasprostranjenosti fotofilnih alga i morskih cvjetnjača do dubine do koje
se još mogu razvijati scijafilne alge, a to je obično 120 do 200 metara. Zelenih alga, koje su fotofilne i zahtije
vaju jaču osvijetljenost, ovdje više ne
ma. Scijafilne alge su crvene i smeđe
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 202/357
POJMOVNIK 199
alge kojima je za rast i razvoj dovoljna slaba osvijetljenost. Ispod 200 metara
dubine svjetlo više ne prodire, pa ne
ma ni biljaka. Dno je pjeskovito ili muljevito . U cirkalitoralu prevlada
vaju konzumenti T, alga je relativno malo i javljaju se u pravilu pojedi
načno, a ne u kompaktnim zajednica
ma poput onih u infralitoralu t. Broj životin jskih vrsta raste. (I. T.)
C/ N od no s (engl. C/N rado, njem. C/N Verhaltnis), omjer ugljika i dušika u organskim tvarima koje nalazimo u tlu. Odnos govori o stupnju degradacije organske tvari s pomoću mikro
organizama. Osim tog omjera postoji i C/P odnos (omjer ugljika i fosfora). (D. Đ.)
COR1NE, European Communities Co- ordination o f Information on the En
vironment Programme.
crnica, skupn i naziv za sve vrste tla ko-
je obiluju humoznim tvarima T; crnesu boje. (D. Đ.)
crveni popis ugroženih vrsta (engl.
Red List ili Red (Data) Book; njem. Rote Liste), katalog koji izdaje IU C N (The World Conservation Union), a
koji sadržava popis rijetkih biljnih i životin jskih vrsta i onih kojima prijeti opasnost od izumiranja. Vidi ugrožena vrsta t . (I. T.)
crvenica, terra rossa. Tlo crvene boje mediteranskog i submediteranskog područja. Crvenica se formira na čis
tim i čvrstim vapnencima i dolomiti
ma, a solum je nekarbonatan. Neutralne su do blago kisele reakcije. Tla pod ovim nazivom nalaze se na čvrs
tim vapnencima i dolomitima uglav
nom iz trijasa, jure i krede. Pojavljuje
se u cijelom mediteranskam bazenu,
a areal prostiranja u nas je relativno
velik, jer su velike i naše površine m e-
zozojskih vapnenaca i dolomita. U nas se ne javlja kao kontinuirani z em
ljišni pokrov, već više kao fragmen
tarne manje plohe. Rasprostranjena je
širom cijelog našeg krša. N ajveće po
vezane površine nalaze se u Istri, za
tim slijede manje površine razbacane
u kršu Dalmacije, Hercego vine , a ima
je pon ešto i u kontine ntalnom dijelu
Hrvatske. Pokr ivaju prirodna vegetacija naših crvenica: makija i degradi
rana šuma kserotermnih zajednica
hrasta crnike, crnog bora ali i hrasta
medunca, a dijelom i kserotermne
travnate biljne zajednice. Reljef T na
kojem je nalazimo je najčešće brdski.
Kemijski sastav mineralnog dijela
crvenica i kemijski sastav svježeg
ostatka otopljenog vapnenca vrlo su slični. Crvena boja potječe od željeza
kojeg ima u spojevima (tzv. hematit).
U prošlosti, kad su vladali više sup
tropski uvjeti, došlo je do jače desili-
kacije rezidija, čime se relativno po
većavao sadržaj željeza i aluminija
(tzv. seskvioksida). Žarka i suha ljeta
omogućavala su dehidrataciju i koa
gulaciju seskvioksida s manje vode,
dakle, dehidrirani oblic i željeza s izra-
zitijim crvenim nijansama. Važna je
za uzgoj mediteranskih kultura, a po
sebno vinograda, maslinika, južnog
voća, agruma, povrća i dr. Čovjek je
poljodjelatnošću intenzivno utjecao
na svojstva i razvoj tog tla, zato su
crvenice velikim dijelom antropoge
na tla. Crvenice su relativno siromaš
ne humusom. Osim toga crvenice su
zbog antropogenog t utjecaja podložne
eroziji. (D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 203/357
čišćenje otpadnih voda višim bi
ljem, vidi zbrinjavanje otpadnih voda.(D. Đ .)
čišćenje otpadnih voda, vidi zbri-njavanje otpadnih voda. (D. Đ.)
črnozem (engl. chernozem, black eartlt,
njem. Tscliernoseine, Schivartz Erde), crnica, crna zemlja im e potječe od ru
skog naziva čarnozjom, prema V. V. Dokučajev 1883. jednom od začetni
ka genetske pedologije. Taj je naziv prihvaćen u cijelom svijetu. Cerno- zem je tlo semiaridnog stepskog po
dručja, s moličnim A horizontom, debljim od 40 cm i prelaznim AC
horizontom na dubini od 25 — 30 cm. Razvija se na karbonatnim ilova-
stim, a rjeđe pjeskovitim rastresitim
supstratima. Boja humusnog hori
zonta je tamnosmeđa. Černozemi imaju dobro izraženu zrnastu struk
turu. Karbonati se javljaju od površi
ne ili u prijelaznom horizontu. Ima ga malo u Hrvatskoj (ist. Slavonija i
Baranja). Uvjeti postanka: matični
supstrat je karbonatni les ili prapor, eolski sediment s 20 do 30 posto CaC0 3 . Može se razviti i na preta- loženom lesu, aluviju i na eolskim pi
jesc im a. Reljef u području gdje nalazimo černozem je ravan. Nastao je
najvjerojatnije u borealu u suho i to
plo doba, prije 7000 — 8000 godina, u stepskim klimatskim uvjetima. (D.
Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 204/357
Dan biološke raznolikosti, vidi
važniji datumi u zaštiti'okoliša t .
Dan planeta Zemlje, vidi važniji da
tumi u zaštiti okoliša T.
Dan smanjenja prirodnih katastro
fa, vidi važniji datumi u zaštiti okoliša T.
Dan zaštite močvara, vidi važniji da
tumi u zaštiti okoliša T.
Dan zaštite oko liša, vidi važniji datu
mi u zaštiti okoliša T.
Dan zaštite ozonske ovojnice, vidi
važniji datumi u zaštiti okoliša t .
Dan zaš tite p laninske prirode RH,vidi važniji datumi u zaštiti okoliša 1\
Dan zaštite životinja, vidi važniji da
tumi u zaštiti okoliša t .
ĐDT (engl., njem. D D T ), (C 14H 9CI5, 2,2 -bis(p -klo rofe nil)-l, 1, 1, -triklo- roetan), klorirani ugljikovodik, sinte
tički insekticid, u upotrebi od 40-ih
godina 20 -to g stoljeća. Otrovan za životinje i čovjeka. Kemijski vrlo stabi
lan. Bioakumulativan, nakuplja se u
mastima i hranidbenom lancu. Bio- perzistentan, s dugim poluvreme-
nom razgradnje, stoga je zabranjen u
većini zemalja svijeta. Kancerogen.
Sintetiziran 1874. Švicarski znanstve
nik Paul Herman Muller, 1939. ot
krio njegova insekticidna svojstva, za
što je nagrađen Nobelovom nagra
dom za fiziologiju i medicinu 1948.
(D. Đ .)
decibel (skraćeno dB), jed in ica ja či
ne zvuka (10 Bel). Logaritamska veli
čina (promjena za 10 jedinica dB, predstavlja 100 x povećanje/smanje
nje intenziteta zvuka). Naziv prema A. G. Bell. (D. Đ .)
degradacija otrova (engl. degradation,
njem. Abbau), razgradnja otrova. (D.Đ .)
degradacija tla (engl. soil degradation), proces smanjenja bioloških, kemij
skih i fizikalnih kvalitativnih osobina
tla. Neki od uzroka su ovi: krčenje
prirodnog vegetacijskog pokrova radi dobivanja aktivnih poljoprivrednih
površina, unos ksenobiotika T, poluta- nata f i toksina T, eutrofikacija T tla
uporabom gnojiva t, povećana stopa erozije tla uslijed krčenja i poljodjel
ske obrade, odvodnjavanje, navodnja
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 205/357
202 Ekološki leksikon
vanje, precipitacija atmosferskih po-
lutanata, akumulacija urbanih otpa
daka, rastuća urbanizacija s glomaz
nom infrastrukturom, prometnice i
prometni putevi, turizam, rudarski kopovi i dr. Oko 300 milijuna hektara tla je u potpunosti degradirano, dok oko 2 milijarde hektara pokazuju znakove degradacije, većim dijelom u Aziji i Africi. (D. Đ .)
degradirane šumske površine,
površine koje su u prošlosti bile pre-krivene šumom, a na kojima danaszbog snažnog i dugotrajnog antropo-genog utjecaja nalazimo neki od degradacijskih stadija: makiju, garig, ši-karu, livade i travnjake, kamenjare isi. (I. T.)
demeko log i ja (grč. detnos — narod,
puk + oikos — kuća, dom + logos — riječ, govor), vidi populacijska ekologija t . (I. T.)
đemoeen (grč. demo s — narod, puk +
koine — zajednica; njem. Demozdn), struktura odnosa između pripadnika
je dne populacije te između njih i okoliša. To je predmet proučavanja
demekologije t. (I. T.)
demotop (grč. de mos — narod, puk +
topos — mjesto; njem. Demotop), pro
stor koji naseljava neka populacija t. (I. T.)
dendrologi ja (grč.) znanost o drvena-stom bilju (grmlje i drveće). (D.Đ.)
denitrifikacija (engl. deidtrification, njem.
Denitrjfikation), jedinstveni naziv za lančani skup procesa u kojima redukcijom nitratni i nitritni dušik pod utjecajem
denitrifikacijskih bakterija t prelazi u slobodni dušik ili dušikove okside. Ti
se procesi zbivaju uglavnom uz nedo-statak kisika. Suprotan proces je nitirifi-
kacija T.(D. Đ .)
deoksiribonukleinska kiselina, vidi DNA t .
dermatofit (engl. dermatophyte), biljniorganizam koji se nastanjuje i živi nakoži ili dlaci (npr. alge koje naseljujudlaku i kožu ljenjivaca ( Xenarthra,
Bradypodide), a pogoduje im vlažna
tropska klima kišne šume, usporenokretanje i način života ljenjivaca). Uužem smislu naziv za parazitske glji-vice koje žive na koži životinja i čov-
jeka . (D.Đ .)
destruenti, vidi razlagači. (D. Đ .)
deterdženti (engl. detergents, njem. De- tergentien), skupina sintetskih spojeva
tzv. tenzida (linearnih alkilsulfonata,npr. anionski alkilbenzolsulfonat, neionski alkoholetoksilat i kationskitenzidi), koji služe kao sredstva za pranje i čišćenje. Je dan dio deterdženata teško su razgradivi spojevi, perzistentni u prirodi, no neke deterdžentske kemikalije biološki su razgradive, ali opterećuju okoliš fosfati-
ma. (D.Đ .)
deioksifikacija, (engl. detoxication, njem. Entgiftung, Detoxifmtion), u ekologiji,razgradnja, pregradnja, kemijsko veza-nje i kemijski raspad toksičnih tvari či-me se umanjuje njihova otrovnost i/ilištetnost. U različitim organizmima po-stoje različiti mehanizmi (enzimi, me
talotionini itd.) koji vežu ili na druginačin (oksidaze) smanjuju otrovnost.(D.Đ .)
detoksikacija, (engl. detoxication, njem. Detoxiftkation), postupci razgradnje (de-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 206/357
POJMOVNIK 203
gradacije) otrovat u manje otrovne i/ili neotrovne spojeve u organizmu i/ili u
ekosustamA. (D. Đ.)
detritivori, vidi detrivori. (D. Đ.)
detritus (lat. detritus, us m. — otpaci ostaci; engl. detritus, njem. Detritus), detritusni mulj. Djelomično razgra- đena organska tvar, nataložena na
dnu, najčešće u eutrojnim T stajaćim
kopnenim vodama T. Čine ga organo- gene, sitne čestice koje tvore muljevitu masu. (D. Đ .)
detrivori (ht. detritusf + vorare— jesti,
žderati engl. detritivore, njem. Detrivo- ren, Reduzenten, Destruenten), u širem
smislu, organizmi t kojima je izvor
energije t mrtva ili otpadna organsku tvar (raziagači T, ređucentl T, destnienti T), U užem smislu oni organizmi t
koji kao hranu T uzimaju detritus T;najčešće su to životinje koje pripadaju
zajednicama f muljevitoga dna, gdje se talože veće količine raspale i/ili polu- raspale organske tvari. Poznati su brojni oligoheti (Tubijex, Limnodrilus,
Potamothrix, Psammoryctes) i ličinke hironomida (Tanypus, Tanitarsus, Po- lipedilum). Vrste poput Tubijex tnbijex cijeli život vezani su isključivo za de- tritivorni način hranjenja; mnogim životinjama na višim stupnjevima razvoja detritus povremeno predstav
lja izvor hrane, primjerice riba Scato- phagus argus koja jede velike količine detritusa u estuarijima jugoistočne Azije, ali nije na njega strogo vezana kao na jed ini izvor hranjivih tvari (pri
je vod latinskog im ena Scatophagus doslovno je izmetojed). (D. Đ .)
dezinfekcija, postupak uklanjanja, uništavanja ili onesposobljavanja uz
ročnika zaraznih bolesti u organiz-mu, hrani, okolini i okolišu. (D. Đ.)
dieldrin (engl. dieldrin, njem. Dietdrin), klorirani ugljikovodik, ciklodienski
sintetički insekticid. Upotrebljava se za zaštitu bilja, protiv kukaca koji obi
tavaju u tlu. Ubraja se u skupinu vi
soko toksičn ih spojeva. U tlu i orga
nizmu se biodegradacijom slabo raz
građuje, i ima sposobnost bioakumu- lacije. Može nastati kao produkt bio-
degradacije aldrina. Akumulira se u organima toplokrvnih kralješnjaka (mozak, jetra, slezena, gušterača, bu
brezi i masno tkivo, potencijalno i u majčinu mlijeku). Otrovan za ribe, šteti pticama. Kronična izložen ost ni
žim dozama uzrokuje oštećenje jetre. U Njem ačkoj zabranjen 1966. u Švedskoj 1970. godine, (D. Đ .)
diferen cijalne vr ste (engl. differential species, njem. Differentialarten, Trennar- ten), vrste T koje razlučuju i određuju osobitosti nižih vegetacijskih jedinica (subasocijacije i facijesa) u okviru
jedne asocijacije T , biljne zajednice T ili
jitocenoze 1\ (D. Đ .)
dim (engl. smoke, njem. Rancit), hetero-
gena mješavina plinova (CO 2, N O x,C O itd.), čestica (prašina, pepeo, čađai dr.) i para (vodena para) koje nastajukao produkt izgaranja, a đispergiranesu u obliku aerosola u plinovitoj fazitj. zraku. (D. Đ .)
DISAE (Development of Implemen-
tation Stra tegies for Approximation
in Environment), program što ga je pokrenula Europska komisija u rujnu 1996. sredstvima PHARE programa s namjerom da se pridruženim članica
ma Europske zajednice pomogne u
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 207/357
204 Ekološki leksikon
razvoju strategija za primjenu i pro
vedbu zahtjeva koje nameće zakon
Europske zajednice. U sklopu DI-
SAE programa nude se pridruženim članicama različite usluge: tehnička
pomoć u obliku mini projekata, se
minari i financijska pomoć za sudjelovanje na seminarima i sastancima
Europske unije. (I. T.)
disfotička zona (grč. dys — ne +ptos— svjetlo; engl. displiolic zone; njem.
dysphotische Zone, Dammerzone), pro
stor u akvatičkim ekosustavima T koji
se nalazi između dobro osvijetljene
euforičke T i neosvijetljene afotičke zone t . U disfotičkoj zoni prodor
svjetla u najvećoj je mjeri reduciran,
ali još dovoljan da omogućuje ogra
ničenu fotosintezu T nekih vrsta alga.
Disfotičk a zona se u prosjeku proteže
od 50 do 200 metara dubine.(I. T.)
disimilacija (lat. dissimilis — nesličan,
različit; engl. dissimilation; njem. Dis- similation), razgradnja složenih organskih molekula na jednostavnije tvari
koje ih izgrađuju. Suprotno je asimilacija t . (I. T.)
distrofno (engl. distrophic, njem. di-
stroph), pojam opisuje plitke kopne- novodne vodne sustave, najčešće
močvara, bara i plitkih jezera, sa ma
lom količinom nutrijenata T, bogato
humusnim tvarima t , kojih je u donjim
slojevima najčešće s malom količinom kisika. Naziv je preuzet prema
Thienemann 1925. koji je prvi predložio pojam distrofni, uz oligotrof-
ni T, eutrofni T i politrofni, kao jedan od pojmova klasifikacije vodenih ekosustava T. Takvi sustavi obrubljeni su us
kim pojasom trske i šaša s plutajućom
vegetacijom t koja gusto pokriva cijelu
površinu slobodne vode. Prozirnost
vode je vrlo mala zbog golemih ko
ličina suspendirane i otopljene organ
ske tvari. Relativno male količine slobodne i otopljene anorganske tvari
(prvenstveno kalcija) i niski pH t us
porava aktivnosti bakterija, čime se
također usporava razgradnja organske
tvari, a time i recirkulaciju biogenih
tvari pa je produktivnost (produkci ja t ) takvog ekosustava T relativno
mala. Zbog male količine hranjivih
tvari i sastava flore alga nalikuju na slabo produktivna (oligotrofna) jeze
ra. Faunu T dna čine uglavnom ličin
ke hironomida i oligoheta (detritivo- ri t), stoga prema sastavu dna uglav
nom nalikuju na eutrofnajezera ali ih
od njih razlikuju oskudna vegetacija
dna i siroma šne planktonske t zajedni
ce. Zooplankton T je dobro razvijen i
čine ga uglavnom vrste koje se hrane
otopljenim organskim tvarima i/ili
suspendiranim h um usnim česticama.
(D. Đ.)
diversivor, vidi svejed. (D. Đ.)
DNA (engl. deoxyribonucleic acid; njem.
Desoxyribonukleinsaure), DNK, deok
siribonukleinska kiselina. Nasljedna tvar (genetski materijal) koja nosi na
sljednu uputu. Molekula D N A je po-
limer sastavljen od dva dugačka lanca
nukleotida, zavojito obavijena jedan
oko drugog u dvostruku uzvojnicu.
Svaki nukleotid sadržava jednu m ole
kulu šećera deoksiriboze, fosfatni
anion i jednu od četiri dušične baze:
adenin, guanin, citozin ili timin. N u - kleotidi su međusobno povezani ko-
valentnim vezama. Dva lanca nuk leo
tida povezana su vodikovim vezama
koje nastaju između dušičnih baza, i
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 208/357
POJMOVNIK 205
to tako da se adenin sparuje s timi- nom , a guanin s citozinom . U slijedu dušičnih baza duž molekule DNA
zapisana je nasljedna genetska uputa koja se ostvaruje sintezom bjelančevi
na. U njoj je zapisan plan građe, fun
kcije i razvoja stanice i čitavog orga
nizma. Strukturu D N A otkrili su
znanstvenici James Watson i Francis Crick 1953. godine. Otkriče se sma
tra jednim od najvažnijih u 20. stoljeću. (I. T.)
DNK, vidi DNA T,
dominacija (lat. dominari — vladati, gospodariti; engl. dominance; njem.
Dominanz), u ekologiji ponašanja ter
min se odnosi na društveni status ži
votinje unutar skupine. Jedinka koja visold društveni status unutar skupi
ne održava agresivnim ponašanjem spram drugih članova skupine poka
zuje dominaciju. U vegetacijskim is
traživanjima, dominacija je sposob
nost jedne biljne vrste da iskaže sna
žan utjecaj na ostale vrste unutar za
jed nic e (fitocenoze t ) . Dominantna biljna vrsta u nekom ekosustavu je obično ona koja je brojna, ima veliku
pokrovnost i/ili veliku biomasu, usli jed čega određuje mikroklimatske uvjete preostalim vrstama. (I. T.)
dormancija (lat. dormire — spavati; engl. dormanc}') njem. Keimruhe; Dor-
manz), stanje mirovanja i smanjenog metabolizma koje može zahvaćati čitav organizam, kao u viših biljaka i životinja, ili može biti ograničeno na
pojedine stadije, kao što su mirujuće sjemenke biljaka, mirujuće spore gljiva i bakterija, mirujuća jaja nekih životinja (pojam dormancija uvriježen je u botanici, no neki ga autori upotreb
ljavaju i za životinje). U botanici je dormancija period mirovanja u ko
jem sjem enke, spore, pup ovi, bu lbili
i ostali vegetativni i reproduktivni organi prestaju s rastom i razvojem i smanjuju metaboličnu aktivnost. Dormancija je fiziološki odgovor na nepovoljne uvjete okoliša, a u mnogih je organizama potaknuta čimbenicima okoliša kao što su temperatura i fotoperiod (trajanje osvjetljenja), dostupnost hrane, vode, kisika i si.
Na primjer, listopadno drveće se u je se ni gu bitkom lis tova priprema za nepovoljno razdoblje — zimu, koju provodi u dormanciji. Neke druge biljke u dormanciji provode ljeto jer
je ono za njih nep ovoljno razdoblje suša i velilđh vrućina. Kada bare, jezera ili rijeke presuše, akvatički organizmi koji mogu ući u stanje dor- mancije preživljavaju, a ostali ugiba
ju . U arktičkom području određene životinje u mirovanju provode zimu, period velikih hladnoća i nestašice hrane. S druge strane, u pustinjskim biomima se nedostatak hrane često
javlja ljeti, u razdoblju suše i velikih vrućina, pa neke životinje u mirovanju provode ljetno doba. Stanje mirovanja u zimskom periodu naziva se
hibernacijom, a ljetno mirovanje naziva se estivacijom. (I. T.)
dubina kompenzacije (lat. compensa- tio — izjednačenje; engl. compensation level; njem. Kompensationszone), u ak
vatičkim ekosustavima t dubina na ko joj je prodor svjetla toliko smanjen da su proizvodnja kisika u procesu foto
sinteze T i njegova potrošnja u proce
sima respiracije izjednačeni, drugim riječima asimilacija t (proizvodnja or
ganske tvari) jednaka je disimilaciji f (razgradnja organske tvari). Na toj dubini intenzitet svjetla iznosi samo
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 209/357
206 Ekološki leksikon
1 posto od površinskoga. Dubina kompenzacije razdvaja gornji trofogeni sloj T od donjega trofolitičkog sloja T. (I.
T.)dugovaina radijacija atmosfere,
elektromagnetsko zračenje atmosfere velikih valnih duljina, od 3 mikrome- tra do 80 mikrometara. Naziva se još i atmosferskim protuzračenjem. Na gornjem kraju atmosfere to je zračenje usmjereno u svemir, a na njezinu d onjem kraju usm jereno je na Zem ljinu
površinu. Protuzračenje ovisi o temperaturi zraka, pa je u pravilu danju veće n ego noću, a pojačavaju ga oblaci i vlaga u zraku. (I. T.)
dugovaina radijaci ja Zemlj ine povr
šine, elektromagnetsko zračenje Zemljine površine dugovalnog, infracrve- nog dijela spektra. Energija toga zračenja emitirana s jedinične površine
Zemlje u nekom vremenu naziva se ižaravanjem tla ili zračenjem Zemljine
površine. Osim o temperaturi Zemljine površine, ona ovisi i o njezinim fizičko-kemijskim svojstvima. Pri
jednakoj tem peraturi, od svih materi jala na Zem ljinoj površini najjače zrači svježi snijeg, jače od npr. kamenitog ili pješčanog tla. Ižaravanje tla tra
je neprestance, ali se tijekom dana mijenja sukladno promjenama temperature površine: ono je najjače sredinom dana, a najmanje noću. Svake godine Zemljina površina u prosjeku gubi više energije u obliku dugoval
nog zračenja neg o što je primi u ob liku kratkovalnog zračenja Sunca (vidi
radijacija Sunca t), no ona ne biva sve
hladnija i hladnija jer osim Sunčeva zračenja energiju dobiva i od atmosfere T u obliku protuzračenja (vidi dngo- valna radijacija atmosfere t). (I. T.)
dušikov (I) oksid (N 2O), bidušikov oksid. Bezbojan plin, prirodno nasta
je mikrob io lošk om denitrifikacijom nitrata u tlu, izgaranjem biomase. Može nastati reakcijom dušika, ato-
marnog kisika ili ozona u gornjim slojevima atmosfere. Jedan od hitni
jih onečistača atmosfere. (D. Đ .)
dušikov (II) oksid (N O ), dušikov oksid. Bezbojan plin, nastaje izgaranjem organskih spojeva. Utječe na smanjenje ozona (spajanjem s ozonom daje produkt N O 2 i O 2). S vodom stvara nitratnu kiselinu, odgovoran za kisele
kiše. Sudjeluje u nastajanju fotosin- tetskog smoga. Jedan od hitnijih ae- ropolutanata. (D. Đ .)
dušikov i oks idi (N O x), skupina spo jeva dušika i kisika, poput dušik (II) oksida (NO), dušikov (IV) oksida (N O 2), nastalih spajanjem kisika i dušika pri visokim temperaturama, primjerice izgranjem fosilnih goriva.
Među primarnim su aeropolutanti- ma. U reakciji s vodo m stvaraju kiseline npr. dušičnu kiselinu ( H N O 3).
Jedan su od uzročnika kiselih kiša. (D.Đ .)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 210/357
eđafon (engl. edaphon, njem. Edaphon),
životna zajednica pedobionata tj. or-ganizama koji obitavaju u tlu ili sunačinom prehrane vezani uz tlo(primjerice više biljke). (D. Đ.)
edafotop, vidi pedotop. (D. Đ.)
edafski faktori (grč. edafos — zemljište, engl. edaphic factors, njem. edaplti-
sche Faktoren, Bodenfaktoren), grupa
ekoloških čimbenika T koji se odnose na
fi zika ln e T, kemijske T i biološke t o so
bine da T, kao i na osobine stijena na kojima tlo nastaje, a čine jedne od
abiotskih čimbenika f koji djeluju na
organizam t koji živi na i/ili u tlu. Fizikalni edafski čimbenici su tempe
ratura tla, tekstura tla, relativna gu
stoća (volumna težina), poroznost, količina vlage, kapacitet retenicije,
adhezivnost itd. Kemijski edafski
čimbenici su p H tla t , količina organ
ske tvari i količina anorganskih tvari poput nitrita, nitrata, dušika, fosfora i
si, (D. Đ.)
EEA, European Env ironom ent Agency.
EEB, European Environmental Bure- au.
egzosfera, v id i atmosfera t . (I. T.)
EIONET, European Information and
Observation Netw ork.
EIS, Environmental Informationsy- stem.
ekofiziologija (grč. oikos — kuća, dom
+ fs is — priroda + logos — riječ, govor; engl. physiological ecology; njem.
O kophysiologie), istražuje utjecaj oko
liša na fiziološke osobine jedinke i koristi fiziološka zapažanja kako bi objasnila životne prilike, rasprostra
njenost i abundanciju t organizama u prirodi i njihove unutarnje životne procese. U sredoto čena je na fiziološ
ke procese u organizmima u o visnosti
o fizikalnim i kemijskim svojstvima
okoliša. Ekofiziološka istraživanja se
uglavnom provode u laboratoriju, gdje se proučavaju reakcije organiza
ma na promjene vanjskih čimbenika (npr. temperatura, slanost, vlaga, hra
njive tvari, svjetlo), a zatim se dobiveni rezultati pokušavaju povezati s opažanjima u prirodi. Vidi autekologi
ja t . (I. T.)
ekolog (grč. oikos — kuća, dom + logos
— riječ, govor; engl. ccologist', njem.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 211/357
208 Ekološki leksikon
Okologer), znanstvenik koji se bavi
ekologijom T. Ekolozi proučavaju slo
žene odnose između živih bića i njihova živog i neživog okoliša, a da bi
te odnose bolje razumjeli i protuma
čili služe se laboratorijskim pokusi
ma, istraživanjima na terenu, mate
matičkim modelima itd. Rezultate
svojih istraživanja ekolozi, kao i ostali
znanstvenici, objavljuju u znanstve
nim i stručnim časopisima i knjiga
ma. (I. T.)
ekologija (grč. oikos — kuća, dom +
logos — riječ, govor; engl. ecology;
njem. Okologie), znanost o međusob
nim ovisnostima i utjecajima živih or
ganizama T i njihova živog i neživog
okoliša. Ekologija je grana biologije T,a zbog svojih specifičnih potreba uje
dinjuje niz znanstvenih disciplina i njihovih metoda: botaniku, zoologi
ju, an tropo logiju, pedologiju Id eolo gi
ju T, meteorologiju, hidrologiju t , ma
tematiku, fiziku, kemiju i druge. Ter
min »ekologija« prvi je upotrijebio i
uveo u jezik znanosti njemački zoo
log Ernst Haeckel 1866. godine, koji
je pod tim razumijevao »cjelokupnu
znanost o odnosima organizama spram svijeta koji ih okružuje, dije
lom organske, dijelom anorganske
prirode«. Ekološka istraživanja mogu
biti usredotočena na jedinke (auteko-
logija T), populacije (demekologija ili
populacijska ekologija T) i skupine orga
nizama (sinekologija T) odnosno na
ekosustave T. U sklopu autekologije,
ispitivanje odnosa jedinke i njena fizičkog okoliša jest predmet ekoftziolo-
gije T. Sinekologija se dijeli prema ti
pu okoliša koji proučava na: akvatičku
t i terestričku ekologiju t, a u užem
smislu na ekologiju mora T, šuma, je
zera itd. Ekolozi svoja istraživanja
usmjeravaju na određene taksonom- ske skupine, pa se tako razlikuju po
dručja ekologije bilja t , ekologije životi
nja T, a u užem smislu npr. ekologija
sisavaca, ptica, kukaca i si. Odnosom
čovjeka i okoliša bavi se ekologija čov
je ka T. Ekolozi ponekad proučavaju
ponašanje jedinki, prije svega način
sakupljanja hrane, odabir partnera i
prilagodbu protiv predatora koje pospješuju preživljavanje. To područje
se naziva ekologijom ponašanja. Popula
cijska ekologija t proučava procese koji
utječu na distribuciju i abundanciju
biljnih i životinjskih populacija. B io -
cenologija je znanost o strukturi i fun
kciji životnih zajednica, biocenoza,
koje su sastavljene od populacija ra
zličitih vrsta koje žive zajedno na određenom staništu. Ekolozi istražuju
areale T vrsta i njihove ekološke niše T,stabilnost biocenoza i čimbenike koji
na njih utječu, odnose unutar i iz
među zajednica, kruženje hranjivih
tvari, utjecaj klime i mnoge druge
abiotičke i biotičke čimbenike. Važna
grana ekologije je i paleoekologija t ko
ja se bavi izum rlim organizmima. Dio ekologije koji istražuje strukturu
i funkciju ekosustava služeći se mate
matičkim modelima i kompjutor
skim programima jest ekologija sustava.
Ona je pak dovela do ubrzanog raz
voja primijenjene ekologije, koja se bavi
primjenom ekoloških principa na
upravljanje prirodnim resursima, po
ljoprivrednu proizvodnju i probleme onečišćenja okoliša. Postalo je očito
da su neki od najvećih problema da
našnjice, poput ekspanzije svjetskog
stanovništva, zagađenja okoliša, ne
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 212/357
POJMOVNIK 209
dostatka hrane i s tim u vezi proizašli
socijalni i politički problemi, zapravo
u velikoj mjeri ekološki. To je razlog
zašto interes za ekologiju neprekidno raste. N o ekologija se često pogrešno
izjednačava sa zaštitom okoliša, pa se
termin »ekološki« vrlo često može
čuti u izmijenjenom smislu u svako
dnevnom govoru. Primjerice, često
se govori o »ekološkim proizvodima«,
»ekološkoj hran i«,' »ekološkoj svije- sti«, »ekološkim udrugama« i si. kad
se zapravo žele istaknuti različita nastojanja za očuvanjem okoliša. M nogi
ekolozi naglašavaju važnost zaštite
okoliša i aktivno u njoj sudjeluju, što
proistječe iz njihovih istraživanja, no
pogrešno je politiku, tehničke mjere
i nastojanja za očuvanjem prirodnog
i zdravog okoliša poistovjećivati s ekologijom. (I. T.)
ekologija bilja (engl. pla nt ecology\
njem. Pfanzendkologie , PhytodkoIogie),
grana ekologije t koja je usredotočena
na biljke, za razliku od ekologije životi
nja t . Ekologija bilja proučava odnose
biljaka s njihovim živim i neživim
okolišem. Pristup može biti takav da
se proučava odnos pojedine biljke
(autekologija T) s njezinim živim i neživim okolišem, populacije (demekolo
gija T) te odnos skupine (zajednice) i
okoliša (sinekologija T). (I. T.)
ekologija čovjeka (engl. human ecolo-
gy\ njem. Humanoko logie), znanost o
interakcijama čovjeka i okoliša. Po
taknuti radovima ekologa koji su is
traživali interakcije živih bića i njihova okoliša, soc iolozi su na sličan način
počeli proučavati ljudske skupine,
odnosno načine na koje se neka soci
jalna struktura prilagođava sv om
okolišu, prirodnim resursima i dru
gim ljudskim skupinama. Premda se ekologija čovjeka ponekad bavi od no
som pojedinca i okoliša (autekologi ja t), češće se primjenjuje princip de-
mekologije t i sinekologije t tj. istražuje se odnos skupine i okoliša. Vidi eko
logija T. (I. T.)
ekologija gena (engl. gene ecology\
njem. Genokologie), jedna od najmla
đih grana ekologije t koja istražuje slo
žene odnose gena T u organizmu i njihove interakcije s unutrašnjim i
vanjskim okolišem. Danas sve više dobiva na važnosti jer se u okoliš unose genetski modificirani organiz
mi dobiveni genetičkim inženjerstvom T. Drugo je ekološka genetika, koja pro
učava varijacije unutar vrste i genetski
sastav u odnosu na okoliš. (I. T.)
ekologija mora (engl. marine ecology\
njem. Meeresokologie), dio akvatičke
ekologije t. Proučava život u morima, oceanima i estuarijima. Istražuje od
nose morskih biocenoza f i njihova živog i neživog okoliša te kemijska i
fizikalna svojstva vodenog okoliša,
poput slanosti t , sadržaja otopljenih plinova, kemijskog sastava, gibanja
vode i si. (I. T.)
ekologija vegetacijskog pokrivača
(engl. vegetation ecology\ njem. Vegeta-
tionsokologie), dio ekologije bilja T, bavi se pridolaskom i rasporedom biljnih
zajednica (fitocenoza T) na nekom pro
storu u ovisnosti o životnim uvjetima (klima, reljef, geološka podloga, tlo,
antropogeni utjecaj). (I. T.)
ekologija životinja (engl. animal ecolo-
g y ; njem. Tierokologie, Zoodkologie),
ekologija T se razvijala u dva temeljna
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 213/357
210 Ekološki leksikon
pravca: jedan usredotočen na biljke,
drugi na životinje. Ekologija životinja
istražuje dinamiku populacija, distri
buciju, ponašanje i međusobne odnose životinja i njihova živog i ne
živog okoliša. Pritom se razlikuju tri
pristupa: autekologija t istražuje odno
se, demekologija T odnose populacije, a
sinekologija T odnos e skupine životinja
i njihova okoliša. Budući da su životi
nje ovisne o biljkama kao izvoru hrane i zaklonu, ekologiju životinja teško
je u potpun osti razumjeti bez poznavanja ekologije biocenoze T i ekosusta
va t . (I. T.)
ekologist (engl. environmental activist),
v id i za št ita r okoliša t . (I. T.)
ekološka amplituda (lat. amplitudo —obujam, veličina; engl. ecological am
plitude-, njem. okologische Amplitude),
širina djelovanja određenog fizikal
no g ili kemijskog čimbenika u nekom
ekosustavu na određenu vrstu. Pri
tom vrsta pokazuje najveću učestalost
(brojnost) u optimalnom području
danog čimbenika (optimum t), a uda
ljavanjem od optimuma postupno se
povlači sve dok ne iščezne u području
donje (minimum) ili gornje (maksi
mum) granice ekološke amplitude.
Usporedi ekološka valencija T. (I. T.)
ekološka niša (engl. ecological niche\
njem. okologische Nisclte) , položaj neke
vrste u ekosustavu t, mjesto gdje opstoji (njezino stanište) i način na koji
živi. Svaka vrsta ima određene životne potrebe i postavlja određene zaht
jeve spram staništa u kojem živi. Ta »uloga« vrste ili »zanimanje«, kako se
ponekad naziva, jest njezina ekološka
niša. Razumijevanje niše neke vrste
uključuje detaljno poznavanje načina
na koji vrsta utječe na svoj živi i neživi
okoliš kao i svih čimbenika koji utje
ču na tu vrstu. Neki organizmi imaju
široke ekološke niše, a drugi vrlo uske. Štakor je primjer životinje sa širo
kom nišom: može se prilagoditi čita
vo m nizu različitih klimatskih uvjeta,
stvara brojno potomstvo, jede razno
liku hranu biljnog i životinjskog po
drijetla, a njega jedu brojni predatori.
Vrlo usku nišu ima koala: živi samo
u Australiji u šumama eukaliptusa,
hrani se lišćem samo nekoliko vrsta eukaliptusa, ne podnosi niske tempe
rature i ima malobrojno potomstvo.
Vrste s uskom nišom su puno osjet
ljivije na svaku promjenu svog »zanimanja« od vrsta koje imaju široku
nišu. Ako se dvije vrste nađu u istoj
ekološkoj niši među njima će doći do
suparništva (kompeticija t ) , pa će bolje
prilagođena vrsta s većim biološkim
potencijalom istisnuti drugu vrstu.
Ak o im se niše djelom ično preklapaju
doći će do promjene brojnosti na šte
tu slabije prilagođene vrste. (I. T.)
ekološka potencija (engl. ecological po-
iver; njem. okologische Poten z), sposob
nost nekog biljnog ili životinjskog or
ganizma da se nosi s kolebanjima određenog ekološkog čimbenika. U sp o
redi ekološka valencija t. (I. T.)
ekološka valencija (lat. valere — va
ljati, vrijediti; engl. ecological valence;
njem okologische Valenz), raspon tole
rancije neke vrste prema određenom
čimbeniku okoliša (temperatura, vla
ga, osvijetljenost, salinitet, pH itd). Prikazana dijagramom, krivulja eko
loške valencije najčešće ima oblik
zvona, a može biti široka ili uska. U
optimalnom području (optimum t )
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 214/357
POJMOVNIK 211
vrsta ima najveću učestalost. Udalja
vanjem od optimum a (pejtis T) prema
donjem i gornjem graničnom pod
ručju njezina brojnost i brzina bioloških procesa opadaju, a najmanje su
u minimalnoj i maksimalnoj vrijed
nosti ekološke valencije (pesimum T)
ispod odnosno iznad koje ta vrsta više
ne može živjeti. Vrste sa širokom
ekološkom valencijom obično imaju
široku rasprostranjenost, a raspros
tranjenost onih s uskom valencijom
manje-više je ograničena. Vrste s uskom ekološkom valencijom obično
su vrlo dobre indikatorske vrste. N pr.
temperaturna ekološka valencija za
razvoj jaja pastrve iznosi 0 — 15°C, a
optimum je pri 7°C. Znači da će se
jaja najbrže razvijati na optimalnoj
temperaturi, a odstupanja od optimu
ma (pejtis T) prema donjoj ili gornjoj
granici ekološke valencije imat će kao
posljedicu usporen razvoj i slabije
preživljavanje jaja. U donjoj granici
(minimum) i gornjoj (maksimum), u
ovom primjeru pri 0°C i 15°C, razvoj
će biti krajnje otežan (pesimum T).
Ako je temperatura niža od m inim u
ma ili veća od maksimuma, jaja se
uopće neće razvijati. (I. T.)
ekološki časopisi u RH, u Hrvatskoj
redovito izlaze tri časopisa s područja
ekologije i zaštite okoliša:
Priroda — mjesečn ik za populariza
ciju prirodnih znanosti i ekologi
ju . Izlazi od 1911. godine. Izda
vač: Hrvatsko prirodoslovno dru
štvo, Ilica 16, Zagreb.
Ekološki glasnik — izlazi od 1990. godine. Izdavač: Ante Pelivan,
Lomnica Donja.
O koliš — glasilo Ministarstva zaštite
okoliša i prostornog uređenja.
Izlazi svaki mjesec od 1990. godi
ne. (I. T.)
ekološki čimb enici (engl. ecological factors, njem. okologische Faktoren), ekološki faktori. Utjecajne varijable u
ekosustavu 1" tj. čim benic i koji utječu
na stanje, procese i promjene u eko
sustavu. Oni se mogu podijeliti, raš
članiti, definirati, obilježiti i opisati
prema različitim kriterijima; uobiča
jena je podjela na abiotičke t (abiotske)
i biotičke t ( biotske) čimbenike. (D. Đ .)
Ekološki glasnik, ekološki časopisi u RH t . (I. T.)
ekološko-gospodarski t ip,
određena površina šume i šumskog
zemljišta koja ima slične ekološke i
gospodarske značajke o kojima ovisi
normalan način gospodarenja. Eko
loško-gospodarski tip određuje se na temelju geološke podloge, vrste tla,
šumske zajednice, klime, uzgojnih
značajki, proizvodnih mogućnosti i
vrijednosti sastojina. Za svaki ekološ-
ko-gospodarski tip šume i šumskog
zemljišta određuje se najpovoljniji sa-
stojinski oblik, ophodnja, promjer
sječive zrelosti, normalna proizvod
nja i njezina vrijednost. (I. T.)
ekosfera (engl. ecosphere), svi ekosus
tavi na Zemlji. Sveukupnost ekosustava Zemlje. Najčešće se koristi kao
sinonim za biosferu. (D. Đ .)
ekosistem, vidi ekosustav. (D. Đ.)
ekosustav (grč. oikos — kuća, dom +
lat. systema -— sustav; eng. ecosystem, njem. Okosystem), ekosistem, biogeo-
cenoza. Ekosustav je osnovna organi
zacijska jedinica prirode, u kojoj su
živa bića i njihov neživi okoliš prostor
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 215/357
212 Ekološki leksikon
no i vremenski ujedinjeni protokom
energije t i kružnim tokovima tvari t , te
koja posjeduje za nju svojstvene infor
macijske sadržaje t , sposobnost samoor- ganizacije T, samoobnove i samoodr
žanja. T o je jed instvo životne zajedni ce T (biocenoze T, zoocenoze T i fitoceno- ze T) i njezina neživog okoliša (ekoto pa t , biotopa f ) s osebujnim i kroz to
prepoznatljivim strukturnim i funk
cionalnim obilježjima. (D. Đ.)
ekosustavi — stanje u RH,Zastupnički dom Hrvatskoga držav
nog sabora je donio na sjednici 30.
lipnja 1999. Strategiju i akcijski plan
zaštite biološke i krajobrazne raznoli
kosti Republike Hrvatske u kojoj se,
među ostalim, iznosi pregled stanja
ekosustava u Hrvatskoj. Ukratko:
Stanje šuma u Hrvatskoj je znatno
bolje nego u većini zapadnoeuropskih i srednjoeuropskih zemalja, za
hvaljujući u prvom redu načinu gos
podarenja koji daje prednost prirod
nom sastavu šuma. Čak 95 posto
šumskih sastojina ima prirodni sastav, a šumske površine nisu se sma
njile zadnjih stotinjak godina.
Područje krša sjedinjuje najveći
broj posebnosti Hrvatske s obzirom na svoje prirodne značajke (krajobrazne, hidrogeološke, geomorfološ-
ke, vegetacijske, florističke i fauni-
stičke) i vrlo je velika vrijednost ne
samo u europskim nego i u svjetskim
razmjerima. Močvarna područja Hrvatske jedna
su od najvećih vrijednosti biološke i
krajobrazne raznolikosti, posebice na razini zapadne i srednje Europe. M e
đutim, to su ujedno i najugroženiji
ekološki sustavi u Hrvatskoj. Stoga
im treba dati prednost u zaštiti priro
de te sastaviti nacionalni program nji
hova očuvanja i upravljanja. Vode daju
posebno značenje biološkoj i krajo-
braznoj raznolikosti Hrvatske.Biološka raznolikost Jadranskoga
mora sve je ugroženija, kako zbog
onečišćenja mora gradskim i indus
trijskim otpadnim vodama, onečišće
nja mora s brodova, tako i zbog nera
cionalnog iskorištavanja bioloških
dobara i nepridržavanja zakonskih
propisa.Travnjaci su poluprirodna staništa
koja obogaćuju biološku i krajobraz-
nu raznolikost. Na europskoj razini
osobito su važne prostrane poplavne
livade i pašnjaci u nizinskome dijelu
Hrvatske.
Oranice su umjetno nastali ekološ
ki sustavi, namijenjeni isključivo po
ljoprivrednoj proizvodnji, u ko jimaje biološka raznolikost veoma osiroma
šena.
Hrvatska obala među najrazvede-
nijima je na Sredozemlju.
Priobalne planine i otoci ističu se bilj
nim i životinjskim endemima t . Otoci
su vrlo osjetljive ekološke cjeline, za
sad relativno dobro očuvane, ali ug
rožene aktivnostima i porastom nau
tičkog turizma. Vidi ekosustav T. (I. T.)
ekotip (grč. ofkos — kuća, dom + tpos— lik, slika, trag; engl. ecotype\ njem.
O kotyp),populacija T ili organizam ko
ji se prilagodio lokalnom okolišu i
pokazuje manje genetički inducirane
promjene u svojoj morfologiji i/ili fiziologiji, a i dalje se može razmno
žavati s pripadnicima svoje vrste iz
drugih područja koji nisu doživjeli is
te promjene. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 216/357
POJMOVNIK 213
ekotoksikologija, (engl. ecototoxkolo- g)', njem. Umvelttoxikologie, Okotoxiko- logie), kovanica nastala od EKOloška
TOKSIKOLOGIJA. Znanstvena disciplina čiji je zadatak istraživanje pri- dolaska, učinka, zadržavanja, dinami
ke (kretanja, razgradnje, pregradnje)
štetnih i otrovnih tvari, polutanata, agro- kemikalija, ksenobiotika i si. (D. Đ.)
ekoton (engl. ecoton, njem. Okoton), najčešće više ili manje diskontinuira
no prijelazno područje između dvije različite životne zajednice T, dvaju po
jasa zonalne zajednice T, biotopa T ili
ekosustava T, primjerice ekoton tun
dre i borealne crnogorične šume, ekoton brdske bukove šume i šume bukve i jele ili ekoton šume i livade.
(D. Đ .)
eko top (grč. oikos — kuća, dom + grč.
topos -mjesto; engl. ecotop, njem. 0 ko- top)\ odnosi se na stanišnu kompo
nentu biogeocenoze T. Vidi biotop f . (D.
Đ.)
ekspozicija (engl. eksposition, njem. Exposition), položaj i/ili nagib staništa (npr. na padinama planina) prema stranama svijeta (istok, zapad, sjever,
ju g) i s tim e povezana iz loženost staništa Sunčevu zračenju (npr. južna
ekspozicija). (D. Đ .)
ekstenzivno stočarstvo, vidi inten-zivno stočarstvo. (D. Đ .)
ekstrazonalna zajednica (lat. extra— izvan, vanjski + lat. zona — po
dručje; eng. extrazonal community,
njem. extrazonale Pjlanzengesellschaft), u botanici T, pojava, pridolazak biljnih
zajednicaT, na staništimat izvan njiho
va klimatskog zonalnog područja (klimazonalnog područja) gdje je lo
kalna klima f slična makroklimi zo
nalnog područja. One se pojavljuju
poput izoliranih enklava. Biljne za
jednice koje su rasprostranjene na
sjeveru dolaze u južnijim predjelima
samo na hladnim i vlažnim sjevernim
ekspozicijama t, južno od originalne
zajednice ih obratno, zajednice čije je
prirodno područje rasprostranjenja
na jug u dolaze u sjevernim p odruč
jim a isk ljučivo na južnim ek sp ozic i
jama. U ekotoksikologiji t, izloženost štetnom djelovanju ili tvari (npr. zra
čenju T, otrovu T, polutantu t i si.). (D.
Đ .)
El Nino (španj. djetešce Isus), topla mor
ska struja ju žnog smjera koja se javlja
duž obala Ekvadora i Perua u vrijeme
Božića i donosi kišu suhim obalnim
područjima. U širem sm islu pojam se primjenjuje na događaje koji se jav
ljaju u prosjeku svakih sedam godina
kada slabe pasatni vjetrovi i poraste
površinska temperatura mora u sred
njem i istočnom dijelu T iho g oceana.
Tople površinske vode, koje se nor
malno kreću u smjeru zapada, u go
dini El Nina teku prema istoku i pre
krivaju hladne vode Peruanske struje
čime zaustavljaju »upwelling« (podi
zanje hladne vode bogate nutrijenti-
ma). Nedostatak hranjivih tvari do
vodi do ugibanja planktona i s tim u
vezi drastičnog smanjenja ribljeg fon
da i populacije morsk ih ptica. U pos
ljednje vrijeme uobičajeno je da se
tim pojmom označuje topla faza E N S O -a t, čiji se učinak u obliku
dramatičnih vremenskih promjena
zamjećuje u gotovo svim dijelovima
Zemaljske kugle. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 218/357
POJMOVNIK 215
energetska bi lanca Zemlja je otvo-ren sustav s obzirom na energiju T, pričemu je stalni dotok Sunčeve energijeu biosferu T osnovni preduvjet života.Maksimalno moguća energija dobive-na Sunčevim zračenjem u prosjekuiznosi 120.000 kj/m2 na dan. Zbogniza čimbenika primljena energija jeznatno manja, tako u područjimaumjereno kontinentalne klime iznosiizmeđu 10.000 — 16.000 kj/m2 na
dan, a u suptropskim do 25.000 kj/m2na dan. Od ukupno primljene Sun-čeve energije, primarni proizvođači T(zelene biljke) pretvaraju 0,05 — 4
posto u kemijsku energiju (bioma
su T). N a višem stupnju prehrambenog
lanca T stupanj iskorištenja energije jeveći, te kod biljojeda (fitofagi t ) i kod
mesojeda (zoofagi t ) iznosi oko 10 po-
sto. Količina energije vezane u prvomstupnju prehrambenog lanca T znatno jeveća od energije koja se veže na biotop
t (zrak t , vođa t , tlo t). Energija fo-silnog podrijetla (nafta, ugljen, drvo)
predstavlja milijunim a godina aku
muliranu t Sunčevu energiju. Današ-nja potrošnja energije fosilnog podri-
jetla veća je od količine koja se moževezati u taj oblik. (D. Đ .)
energ ija v jetra (engl. wind energy; njem. Windenergie), jedna od obnov
ljivih energija t koja se zasniva na me-hani,čkim svojstvima strujanja zraka(kinetička energija). Može se iskori-stiti za dobivanje električne energije s
pomoću vjetrenjača t . (I. T.)
ENSO, zajednički naziv za klimatskefenomene El Nino T i ju žna oscilacija (engl. El Nino-Southern Oscillation). Ti su se fenomeni donedavno sma-trali razdvojenim pojavama, no danas
se zna da su povezani i da nastajuinterakcijama oceana i atmosfere u
tropskom području Tihog oceana.ENSO donosi globalne vremenskenepogode — u nekim dijelovima svi-
je ta katastrofalne suše a u drug imaoluje, kiše i poplave. (I. T.)
en tomohor i ja (grč. entomos — zarez
nik, tj. kukac + hora — prostor, zem-lja; engl. entomocliory; njem. Entomo-
chorie), oblik zoohorije f. Rasprostranjivanje s pomoću kukaca. Posebanoblik entomohorije jes t rasprostranjivanje mravima, što se naziva mirme-
kohorijom. (I. T.)
entropija (grč. entrepein — obrnuti,zbrkati; engl. entropy, njem. Entropie);mjera neuređenosti, nasumičnosti,
energetskog rasula i težnje za poveća-njem nereda nekog sustava. Za odr-žanje reda, poretka i unutarnje ure
đenosti svaki sustav (u biologiji T, živisustav poput; ekosustava t , biocenoze t ,
organizma t , organa t , stanice T i dr.)mora u sebe ulagati određenu energi
ju f. Svaki uređeni sustav ima veću
energiju od neuređenog. Stoga svakiuređeni sustav teži stanju što manjeenergije, tj. neuređenosti. Pri svakoj
pretvorbi energije iz jednog koncen-triranog oblika u drugi oblik, jedandio se pretvara u toplinu (nasumičanraspored atoma i molekula, povećaninered sustava). Svi atomi i molekuleteže prema uspostavi slučajnog, neu-rednog i kaotičnog poretka s najnižimmogućim energetskim sadržajem,odnosno entropiji. Ona ima izmjer Ijivu fizikaln u veličinu (S = k x log D,gdje je S = entropija, k = Boltzman-
nova konstanta; 1,38 x 10:l6erg/oC, D
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 219/357
216 Ekološki leksikon
= mjera za atomski nered određenogtijela). (D. Đ .)
epifit (grč. epi — iznad, nad + gr č.Jjton — biljka; engl. epiphyte) biljka koja ži-vi na stablima ili granama drugih bi-ljaka ali se hrani samostalo, autotrofno
t. Druga im biljka služi samo kao podloga za pričvršćivanje. Cesta je pojava u tropskim kišnim šumamagdje mnoge vrste t" skupina Brotnelia- ceae, Orchidaceae i brojne paprati, žive
kao epifiti. (D. Đ .)epi i imni j (grč. epi — na, nad + limite
— stajaća voda , bara, jezero ; engl. epi- limnioir, njem. Epilimnion), epilimnion; površinski sloj vode u jezerimakoji prati sezonska kolebanja tempe-rature. (i. T.)
epipefagija! (grč. epi — na, nad + pe-
lagos — more), epipelagička zona. Vi-di pelagijal T. (I. T.)
erozija tla (engl. soil erosion, njem. Bo- denerosion), površinsko odnošenje čes-tica tla odnosno odvajanje i transportoba lnog dijela profila tla, djelovanjemvjetra i vode. (D. Đ.)
eruptivne stijene (engl. igneous rock,
njem. Eruptivgestein, magmatisches Ge- stein), stijene vulkanskog podrijetla,nastale hlađenjem i kristalizacijommagme (lave). Magma je rastaljenatvar koja se nalazi u unutrašnjosti
Zemlje T a vulkanskom aktivnošću iz- bija kao lava na površinu Zemlje. Ke-mijski sastav magme vrlo je raznolik.Oko 99,25 posto uglavnom čini devet
elemenata (kisik, silicij, aluminij, že-ljezo, kalcij, natrij, kalij, magnezij ititan) ostalih 0,75 posto čine ostalielementi poput mangana, barija,stroncija, kadmija, žive, olova, litija,
vanadija i dr. Plinovi kao sumporovodik, fluorovodik, klorovodik, uglji-kov monoksid, ugljikov dioksid,
sumporni dioksid, dušik i vodik i vo-dena para također se nalaze u velikimkoličinama u magmi. Nakon kristali-zacije i hlađenja magme odnosno la-ve, ti plinovi ne ulaze u kemijski sa-stav eruptivnih stijena ali su bitni zanjihovu teksturu. Pri izbijanju mag-me u obliku lave na zemljinu površi-nu, ti plinovi uz temperaturu imaju
veliku ulogu i u viskoznosti. Osimnjih na viskoznost utječe i kiselost ili
bazičnost lave, koji su direktno ovisani o kemijskom sastavu, odnosno oomjerima pojedinih kemijskih ele-menata koji ju tvore. N a visokoj tem- peraturi kisele magme su viskozne, a bazične fluidne. Visoko viskozne, ki-sele tzv. riolitne lave, koje se naglo
ohlade, ne kristaliziraju pa stvarajuamorfne stijene tzv. vulkanska stakla primjerice obsidian. Općenito erup-tivne stijene dijelimo prema mjestu inačinu postanka na dubinske ili intruzivne (plutoniti), površinske iliefuzivne (vulkaniti) i žilne ili žičnestijene. Žilne stijene su one koje na-staju prodorom lave kroz pukotine
unutar zemljine kore. Intruzivne sti- jene nastaju duboko ispod kore Zem-lje, pod visokim tlakom i odlikuju semanje zrnatom teksturom. Efuzivnestijene nastaju prodorom magme ikristalizacijom magme iznad zemlji-ne kore, bilo u moru ili na kopnu.Ukoliko se lava izlila na morskomdnu, stvara karakteristične zaobljene
oblike koji , se nazivaju pilow lava.Kod različitih temperatura kristalizi-raju različiti minerali, odnosno raz-ličiti mineralni agregati, pa tako prinižim temperaturama kristaliziraju
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 220/357
POJMOVNIK 217
kremen, ortoldas i biotit. Kod sred-njih temperatura kristaliziraju kiseli
plagioklasi i amfiboli, a pri visokim
temperaturama kristaliziraju olivin, piroksen i bazični plagioklasi. Ti mi-nerali važni su za klasifikaciju i od-ređivanje eruptivnih stijena u kojimase nalaze. S obzirom na pojavljivanjeovih minerala, eruptivne stijene dije-limo na granitne, sienitne, dioritne, peridotitne i gabritene. Najznačajnijisu minerali koji čine eruptivne stijene
tzv. glinenci s približno 59 posto ud- jela, zatim pirokseni i amfiboli s 17 posto udjela, kremen 12 posto, biotit4 posto, olivit i ostali 8 posto. U eruptivnim stijenama ima najviše silikatnih spojeva. Eruptivne stijene izgra-đuju oko 95 posto litosfere (t ). (D.Đ .)
Escherichia coli, enterobakterija (cri- jevna bakterija), iz skupine gramne
gativnih bakterija čije je prirodno sta-nište probavni sustav ljudi i životinja.Fakultativni anaerob. Važna za teme-ljna (biološka, genetička, biokemijskaitd.) istraživanja. Njezina prisutnostu hrani i vodi pokazatelj je fekalnogonečišćenja. Određeni sojevi proiz-vode enterotoksine koji mogu izazva-ti dijareju (proljev). (D. Đ .)
estivacija, vidi dormancija t. (I. T.)
etiologija (engl. etiology, njem. A tiolo- gie), uzrok bolesti i/ili smrti. (D. Đ.)
ETC/ NC, European Topic Centre on Nature Conservation.
etologija (engl. ethology, njem. Etholo-
gie), vidi ponašanje životinja T. (D. Đ .)
EU, European Union.
eufotička zona (grč. eu — dobro + jo tos — svjetlo; engl. euphotic zone\
njem. euphotische Zone), prostor umorima, oceanima i kopnenim sta-
jačicama koji je osvijetljen i u kojem
je moguć proces fotosinteze T. Protežese od površine do dubine od oko 50metara, a u prozirnim pučinskim vo-dama i dublje, do 100 pa i 200 metara.U morima se podudara s epipelagičkom
zonom {pelagijal t) . Točna dubina ovi-si o geografskoj širini, sezoni i prozir
nosti t vode, tj. o količini suspendira-nih čestica i planktonskih organizama
koji smanjuju prozirnost. U kopne-nim stajačicama dubina prodora svje-tla znatno je manja zbog velikih ko-ličina suspendirane tvari i bujnog
planktona uslijed čega je eufotičkazona mnogo plića nego u morima.Ispod eufotičke zone nalazi se disfo
tička zona T u koju dopire ograničenakoličina svjetlosti dostatna za fotosin-
tezu pojedinih vrsta alga, a ispod njena dubinama većim od 200 metara
prostire se afotička zona t bez Sunčevasvjetla, premda u vrlo prozirnim oce-anskim vodama najprodornija plavasvjetlost može prodirati i do dubineveće od 200 m (ponekad sve do 1000m). Neki autori u širem smislu eufotičkom zonom nazivaju i disfotičku,
pa je u tom slučaju prema definicijieufotička zona osvijetljeni prostor uvodi u kojem je svjetlost dostatna za proces fotosinteze, a uzima se da senjezina donja granica u prosjeku po-dudara s izobatom od 200 m ispodkoje slijedi afotička zona. (I. T.)
euhemerobno (njem. Euhemerobie),
jače izmijenjeni ekosustavi T pod di-rektnom ljudskom kontrolom, gos-
podarenjem i upravljanjem. Primjeri-ce monokulturni usjevi, poljopri-vredne površine, monokulturni nasa-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 221/357
218 Ekološki leksikon
di četinjača, travnjaci, voćnjaci, gno je ne livade i dr. (D. Đ .)
eukavalne vrste, organizmi t koji žive isključivo u podzemlju (u špiljama,
jamam a ,podzemnim vodama T i si.). (I.
T.)
EIJREKA, European Research and C o -
ordination Agency.
euriekija (grč. etiry’s — širok, široko
rasprostranjen; njem. Eutjokie), svoj
stvo nekog organizm a da tolerira i nastanjuje raznovrsna staništa t. Eurie-
kijska vrsta je ona koja m ože podnijeti
velika kolebanja za nju važnih čimbenika okoliša (temperatura, vlaga itd.),
dakle posjeduje široku ekološku valen ciju t i pojavljuje se u najrazličitijim
tipovima ekosustava T. Suprotno je ste- nekija t . (I. T.)
euripotentne vrste, vidi eurivalentne vrste t . (I. T.)
eurivalentne vrste (grč. eury’s — ši
rok + lat. valere — valjati, vrijediti;
engl. euryvalentspecies', njem. euryvalen- te Arteu), vrste koje imaju široku ekološku valenciju t, tj. podnose snažna variranja nek og ekološkog čimbenika.
(I. T.)
EUROTRAC, European Experiment on
Transport and Transformation of
Environomentally Relevant Trače
Constituents in the Troposfere over
Europe.
eutrofikacija (grč. eutrophein — uhra
njen; engl. eutrophication, njem. Eutro- phierung), povišenje primarne produkci je T u vodenim i kopnenim ekosustavima t . M ože nastati zbog antropogenog unosa biljnih hranjiva (npr. ni
trata, fosfata), ispiranja umjetnog
gnojiva iz tla, ali i prirodnim sukcesivnim putem. Karakterizira je povi
šen rast alga i drugog bilja. (D. Đ.)
eutrofikacija tla (engl. soil eutrophica tion, njem. Boden eutrophikation), prekomjerno nakupljanje fosfata, nitrata
i drugih spojeva koji služe kao hranjive tvari. Glavni izvori eutrofikacije su prekomjerna gnojidba, fekalije i
fekalne vode, sredstva za pranje deter-
gencije t , amonijak, nitriti i nitrati u podz em nim vodama i si. (D. Đ .)
eutrofni (engl. eutrophic, njem. eutro- phiscli) pojam izvorno označuje nutri-
jentima bogat vod en i ekosustav t sa
visokom primarnom produkcijom T. Obično su takva jezera plitka sa veli
kom količinom planktona T i vrlo do
bro razvijenom litoralnom vegetaci
jom 1\ Visoka količina organske tvari, koju razlažu reducenti T, u ljetnim
mjesecima kad nastupi stagnacija kre
tanja stupca vode zbog termalne stra
tifikacije, uzrokuje pad količine kisika
u hipolimnionu f . Pojam se danas pri
mjenjuje i u opisu kvalitativnih osobina tla. (D. Đ .)
evaporacija (lat. e + vapor — para;engl. evaporation, njem. Verdunstung, Evaporation), proces isparavanja, od-stranjivanja vode tj. glag. evaporirati. (D. Đ.)
evapotranspiracija (evaporacija t +
transpiracija t engl. evapotranspiration, njem. Evapotranspiration), proces ispa-ravanja vode iz tla koji se opisuje kao
ukupan zbroj gubitka vode biljnomtranspiracijom i evaporacijom. (D. Đ.)
evolucija (lat. evolvere — razviti; engl. evolution\ njem. Evolution), postupne,
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 222/357
POJMOVNIK 219
nasljedne promjene genetskog sastava
neke populacije T , koje obuhvaćaju niz
generacija; proces koji dovodi do nas
ljednih promjena na razini populaci
ja . Promjene koje se smatraju ev olu
cijskima nadilaze životni vijek jedin
ke, nasljeđuju se genetskim materija
lom od jedne do druge generecije i
zahvaćaju više generacija. U užem
smislu riječi, evolucija je promjena u
frekvenciji alela (vidi: gen T) unutar
zalihe gena f neke populacije kroz više generacija. Znanost o evoluciji pro
učava postanak i razvoj živih bića na
Zem lji. Današnje vrste živih bića pot
ječu od nekadašnjih vrsta, a razlike
među organizmima su posljedica
promjena što su se nakupljale tijekom
niza generacija. Teorija evoluc ije jed
na je od temeljnih postavki moderne
biološke teorije. Zapanjujuća je raznolikost ž ivog svijeta. Opisano je više
od dva milijuna živućih biljnih i ži
votinjskih vrsta, a znanstvenici pro
cjenjuju daje neotkrivenih još izme
đu deset i trideset milijuna. Ta gole
ma raznolikost života plod je evolu
cijskih procesa. Sva živa bića poveza
na su podrijetlom od zajedničkih pre
daka. Ljudi i drugi sisavci vuku podrijetlo od životinje nalik današnjoj
rovki koja je živjela prije 150 milijuna
godina; zajednički predak sisavaca,
ptica, gmazova, vodozemaca i riba ži
vio je prije 600 milijuna godina; sve
biljke i životinje vuku podrijetlo od
mikroorganizama nalik bakterijama
koji su živjeli prije više od tri milijar
de godina. Raznolikost života rezultat je razdvajanja razvojnih linija pojedi
nih skupina organizama, koje su se
tijekom m nogobro jnih generacija ne
prestano mijenjale. Prvu cjelovitu te
oriju evolucije dao je Lamarck (1744.
— 1829.), koji je zastupao mišljenje
da su vrste promjenljive i da se s vre
menom mogu razviti u nove vrste. Smatrao je da se oso bine stečene tije
kom života jedinke pod utjecajem
okoliša, mogu prenijeti na potomstvo
i da vrste tako evoluiraju. Lamarckova
teorija je bila pogrešna i znanstveno
neutemeljena, ali je ipak značila pre
kretnicu jer se prvi put javlja sistem a
tizirana teorija o promjenljivosti vrs
ta. Dotad je vladalo shvaćanje da su vrste nepromjenljive i da ih ima ono
liko koliko ih je stvoreno božanskom kreacijom. Engleski prirodoslovac
Charles Darwin (1809. •— 1882.)
smatrao je da su se organizmi razvili
evolucijom, za što je dao znanstvena
objašnjenja. Njegova teorija evolucije
zasniva se na tri zapažanja: da su živi
organizmi promjenljivi, da mogu prenijeti svoje osobine na potomstvo
i da su uključeni u borbu za opstanak.
U toj borbi uspješniji preživljavaju i
imaju više potomaka na koje prenose
svoje osobine, pa su stoga te osobine
češće u sljedećim generacijama. Taj
proces, nazvan prirodnom selekci
jom , temeljna je misao Danvin ove
teorije evolucije. Tijekom mnogih generacija prirodna selekcija stvara
promjenu ili evoluciju. Danas je poz
nato da varijacije nastaju mutacijama
gena i da se m ogu prenijeti na po tom
stvo. Brojna otkrića znanosti, posebi
ce genetike, potvrdila su Danvinove
ideje i evoluciji dala čvrstu znanstva-
nu osn ovu. U 20. stoljeću genetika je
do u detalje otkrila kako prirodna selekcija djeluje i dovela do razvoja m o
derne teorije o evoluciji. Od 1960-ih
srodna disciplina molekularna biolo
gija izvanredno je unaprijedila spoz-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 223/357
220 Ekološki leksikon
naje o biološkoj evoluciji i omogućila
istraživanje problema koji su dotad bili nedostupni, kao npr. koliko su
slični geni čovjeka i čimpanze (razlikuju se samo 1 do 2 postotka
DNA T). Saznanja evolucije uvelike
nalaze svoju primjenu u uzgoju bi
ljaka i životinja. (I. T.)
ex-situ čuvanje (lat. ex — iz + situs— položaj; engl. ex—situ conservation-, njem. ex-situ Sclmtz), održavanje je
dinki ili genetskog materijala T neke ugrožene vrste izvan njezina prirod
nog staništa. Za biljne vrste takva
praksa uključuje održavanje biljaka u
botaničkim vrtovima širom svijeta, uzgoj biljka u kulturi, održavanje bi
ljnog materijala u obliku nediferenci
ranoga tkiva (kultura tkiva), pohranjivanje sjemenki (engl. seed banks),
peluda, genetskog materijala (engl.
D N A gene banks) i si. Za ugrožene
životinjske vrste ex-situ čuvanje uk
ljučuje održavanje populacija u zato
čeništvu (zoološld vrtovi), pohranji
vanje jajnih stanica i sperme i pohra
nu DNA t. Ex-situ čuvanje upotpu
njuje nastojanja da se ugrožena vrsta održi na prirodnom staništu (in-situ
čuvanje t). (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 224/357
Fagetum i ! lyr icum montanum (La-
mio orvalae-Fagetum sylvaticae),brdska bukova šuma s mrtvom kopri
vom . Razvijena je duž kontinentalne
strane Dinarida, u panonskom gorju i srednjoj Hrvatskoj na visini od 400 do 750 metara. Karakteristične vrste
su bukva, gorski javor, obični jasen,
brijest, božikovina, crvena bazga, ko- zlokrvina, volovsko oko, biskupska
kapica i druge. (I. T.)
Fagetum subalp inum (Po lys t icho
lon ch itis-F ag etu m ), pretplaninska
bukova šuma. Zajednicu nalazimo u dinarskim planinama na visini od 950 do 1500 metara, povrh vapnenca i do
lomita. Dominiraju bukova stabla, karakteristično svinuta u donjem di
jelu uslijed dugog zadržavanja snije
ga. N a ve ćim visinama na tu se zajed
nicu nadovezuje pojas klekovine bora. (I. T.)
fanerofit (gr č. phaneros + gcč.jyton—
biljka, engl. plmnerophyte, njem. Pha-
nerophyt), pojam opisuje životni oblik (formu) biljaka T koje imaju višegodiš
nje, trajne grane s pupovima na vrhu grana. Grane se nalaze na manjoj ili
većoj visini od površine tla, primjeri
ce drveće. Ovaj oblik biljaka raspros
tranjen je uglavnom u tropskom, sup tropskom i umjereno kontinentalnom kli matskom području, tamo gdje klimat
ski čimbenici nisu ekstremni. Naj
češće ih nema u uvjetima ekstremnih
klimatskih prilika (planine, arktički
prostori i pustinje). (D. Đ .)
FAO, Food and Agriculture Organiza-
tion.
fauna (lat. Fauna — božica plodnosti
starih Rimljana; engl. fauna; njem.
Fauna), u najširem smislu cjelokupni
životinjski svijet, za razliku od biljnog
svijeta — flore t. Skup svih životi
njskih vrsta dijela Zem ljine površine,
bilo da je riječ o kontinentu (fauna
sjeverne Amerike), nekom geograf
skom području (fauna Pirinejskog
poluotoka), zemlji (fauna Hrvatske),
ili lokalitetu (fauna Biokova). Fauna
je naziv i za sav životinjski svijet ne
kog staništa (fauna gorskih potoka,
močvara, špilja, supralitorala T) ili perioda u geološkoj povijesti Zemlje
(fauna trijasa t , fauna pliocena T). Fau
na je ujedno i naziv za publikaciju
koja sadržava popis i sistematski opis
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 225/357
222 Ekološki leksikon
životinjskih vrsta nekoga geografskog područja. (I. T.)
fenofaza, vidi fenologija. (D. Đ.)fenologija (grč. fainomai — pojavlju
jem se, logos — pojam, riječ, misao,
razum; engl. phenology, njem. Fenolo- gie), znanstvena disciplina unutar biologije koja proučava dinamičku, kro
nološku i klimatsku povezanost po ja vnih ciklusa životinja i biljaka. U
biljaka prati se vegetativna faza razvit
ka, cvjetanje, dozrijevanja plodova, zimsko mirovanje i dr.; u životinja;
hibernacija, estivacija, metamorfozne
faze, vrijeme mrijesta, estrusni ciklu
si, parenje, migracije, mitarenja itd.
Prema predmetu proučavanja, razli
kujemo fitofenologiju (f. biljaka)
zoofenologiju (f. životinja), a unutar
tih područja i potpodručja, primjeri
ce; ornitofenologija (f. ptica), ento- m ofenologija (f. kukaca) i si. Sin feno -
logija primjerice prati pojavnost i m e
đuovisnost pojavnosti u nekoliko ra
zličitih vrsta. Znanstvene temelje
postavlja R. A. Reaumur 1735. znan
stveno izloživši problem međudjelo
vanja dinamike sezonskih promjena
organizama i meteoroloških faktora
(klimatski čimbenici t); C. Linne 1750. organizira mrežu fenologa-proma-
trača i formulira njihove zadatke. A.
D. Hopkins 1918. na temelju podataka prikupljenih od mreže fenoloških
promatrača u Sjevernoj Americi, formulirao tzv. bioklimatski zakon, us
tanovivši da sezonske promjene pri
rode u proljeće i u početku ljeta kasne
prosječno četiri dana za svaki stupanj prema sjeveru i 5° prema istoku, te za
120 m nadm orske visine. U zapadnoj
Europi taj gradijent iznosi tri dana; za
kontinentalni istok Europe nešto ma
nje. Bioklimatske ili fenološke karte s
linijama (izofene) koje spajaju mjesta
s istodobnim nastajanjem pojedinih
pojava pružaju dragocjene informaci je u biologiji i srod nim znanostima.
Početak i trajanje pojedinih pojava
koje prati fenologija nazivamo feno
faza. (D.Đ .)
fenotip (grč.fainomai — pojavljujem se
+ tpos — lik, slika, trag; engl. phetio- type; njem Phdnotyp), izgled i funkcija
organizama nastali kao posljedica ekspresije njegova genotipa T i djelovanja
okoliša. Čak i ako posjeduju isti ge-
notip, dvije jedinke najčešće će imati
različiti fenotip zbog različitog utje
caja okoliša na svaku od njih. Npr.
ako dvije biljke posve istoga genotipa
(klon t) rastu u različitim uvjetima
(osvijetljenost, vlažnost, temperatura,
tlo), izrast će u različite oblike, tj. imat će različit fenotip. (I. T.)
film ska voda, lentokapilarna voda,
pelenasta voda. Voda vezana na česti
ce tla u obliku tankog sloja tj. filma,
povrh sloja higroskopske vode T. Za ra
zliku od higroskopske odnosno ad-
sorpcijske vode, ona nije inertna, i
može se sporo kretati u kapljevitom
obliku ali to kretanje nije pod utjeca jem sile teže. (D. Đ.)
filteri za zrak (engl. air filters, njem. Luftfdter), uređaji za čišćenje plinova.
Filtri pogodni za odjeljivanje prašine
(dima, čađe, mikroorganizama itd.)
dispergirane u plinovima. Prema na
činu uklanjanja komponenata dijele
se na suhe i mokre, mogu se podijeliti i prema veličini pora tj. čestica koje
mogu uklanjati (grubi filtri >10 p.m,
fini filtri 1-10 vm, najfiniji bakterijski
filtri < 1 vm). (D. Đ .)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 227/357
224 Ekološki leksikon
crveno, zeleno ili smeđe. Pojava je poznata kao cvjetanje mora. Većina fitoplanktona služi kao hrana za zoo
plankton i prva je karika hranidbenog lanca u vodenim ekosustavima pa je stoga ek vivalent kopnenoj vegetaciji s kojom čini osnovu za sav životinjski život na Zemlji. (I. T.)
fizikalna svojstva tla, svojstva tla ko
ja određuju pedogenetski čimbenici. Važna su za plodnost tla, pa im se u
agropedologiji posvećuje osobita paž
nja. To su tekstura tla\, struktura tlat, koherencija, specifična težina, po- roznost, kapacitet za vodu, kapacitet za zrak, toplinski kapacitet i dr. (D. Đ.)
fizikalni č imbenici (engl. physical fac- tors, njem. pltysiologische Faktoren), skup svih vanjskih čimbenika koji za
je dno s kemijskim čimbenicima t čine
grupu abiotičkih čimbenika T koji utječu na žive organizme u njihovu okolišu t . U njih se ubrajaju npr. vlaga,
temperatura, zračenja t , atmosfera t,
klimatski čimbenici T i dr. (D. Đ.)
f iz ikalno-kemijsko čišćenje otpad
nih voda, vidi zbrinjavanje otpadnihvoda. (D. Đ.)
fiziognomija, vidi građa. (D. Đ.)
fiziološki čimbenici (engl. physiologi- cal factors, njem. physiologische Fakto ren), u fiziologiji t skup svih čimbeni
ka, faktora unutar organizma koji uk
ljučuju njegove biološke funkcije. Pod kontrolom su genetičkih determinanti, nadređenih unutarnjih fi
zioloških čimbenika i vanjskih oko
lišnih čimbenika (npr. razina hormo
na u sezoni parenja). Svaki fiziološki čimbenik ima gornju i donju granicu tolerancije na faktore koji ga determ i
niraju. Pojam označava i skup svih vanjskih okolišnih čimbenika, koji neposredno utječu na fiziološke čim
benike, parametre, procese i osobine u organizmu. (D. Đ .)
flora (lat .f!os,floris — cvijet; engl. flora', njem. Flora), sav biljni svijet, za razli
ku od životinjskog svijeta —- faune 1\ U užem smislu, skup svih biljnih vrs
ta dijela Zemljine površine (konti
nenta, geografskog područja, zemlje,
kraja), staništa ili geološkog razdoblja. N a primjer, flora Europe, Britanskog otočja, Hrvatske, Gorskoga kotara, otoka Cresa, flora vlažnih livada, flora bukovih šuma, flora ruderalnih sta
ništa, flora karbona, flora tercijara itd. Pojam ujedno označuje i publikaciju koja sadržava popis i sistematski opis biljnih vrsta rasprostranjenih na od
ređenom geografskom području (npr. Flora Europaea, Flora Neotro- pica, Flora Velebitica itd.). S obzirom na sistematsku pripadnost pojedinih
vrsta, govori se o bakterijskoj flori, flori alga, flori kritosjemenjača itd. Prema brojnosti biljnih vrsta, flora nekog područja može biti jednolična i siromašna vrstama, ili može biti više ili manje bogata. Hrvatska se odlikuje
posebno bogatom i raznovrsnom florom s velikim brojem endema t . (I. T.)
flotacija, pri čišćenju otpadnih vo
da, vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D.Đ .)
fluvijalno tlo, vidi aluvijalno tlo. (D.Đ.)
fluvisol, vidi aluvijalno tlo. (D. Đ .)
fosilna goriva (engl. fossil fuels\ njem. fossile Brennstojfe), organski materijali
biljnog i životinjskog podrijetla nasta
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 228/357
POJMOVNIK 225
li u Zemljinoj prošlosti koji služe kao
izvori energije. To su ugljen, nafta i
zemni plin. Približno 90 posto svjet
ske potražnje za energijom zadovoljava se izgaranjem fosilnih goriva.
Go tovo svi procesi od postupka vađe
nja, transporta, prerade do izgaranja
fosilnih goriva opterećuju okoliš, a
najdramatičniji primjer su ekološke
katastrofe koje uzrokuju nesreće
naftnih tankera. Zalihe su fosilnih
goriva na Zemlji ograničene, pa je
nedvojbeno da će uskoro obnovljivi
izvori energije sve više dobivati na
važnosti (vidi obnovljiva energija T). (I. T.)
fotosintetski iskoristiva radijacija
(engl. photosynthetically active radiation— PliAR; njem. photosyntetisch aus- nutzbare Strahlung), zračenje koje se
može iskoristiti za proces fotosinteze t .To je područje elektromagnetskoga
spektra u rasponu od 400 do 700 na-
nometara (nm). (I. T.)
fotosinteza (grč.fos,jotos — svjetlost
+ sy’nthesis — sastavljanje; engl. pho- tosynthesis\ njem. Photosynthese), bioke
mijski proces kojim se od ugljikova
dioksida i vode proizvode ugljikohi- drati, uz utrošak svjetlosne energije i
oslobađanje kisika, i to u kloroplasti-
ma zelenih biljaka i cijanobakterija-
ma. Procesom fotosinteze zelene bi
ljke asimiliraju ugljik (asimilacija t ) i
ugrađuju ga u organske spojeve. Pri
marni produkt fotosinteze je šećer
glukoza iz koje biljka potom sinteti
zira druge ugljikove spojeve. Za proces fo tosinteze nužan je zeleni biljni
pigment klorofil T koji apsorbira svje
tlosnu energiju. Biljke fotosintezom
potpuno zadovoljavaju svoje energet
ske potrebe i čine prvu kariku u hra nidbenom lancu T, jer većina ostalih
organizama uzima svoje nutrijente
direktno ili indirektno od biljaka. Sličanje proces u nek im vrstama bak
terija, no pritom ne dolazi do oslo
bađanja kisika. (I. T.)
fotovoltajk (engl. photovoltaic, njem.
Photovoltaik), tehnika pretvorbe do- zračene svjetlosne energije u električ
nu. Primjenjuje se za dobivanje elek
trične struje od Sunčeva svjetlosnog zračenja, a temelji se na sposobnosti
određenih materijala (poluvodiča, npr. silicij) da pod utjecajem svjetla oslobađaju nabijene čestice i stvaraju
električnu struju. Prednosti fotovol- tajka su čisto, za okoliš neškodljivo dobivanje električne struje i moguć
nost njezine upotrebe neovisno o
strujnoj mreži (npr. na otocima, u vikendicama itd.), a nedostatak je rela
tivno visoka cijena uređaja. Vidi solar- na ćelija t . (I. T.)
frugivor (engl . frugivorous, njem. Fmgi- voij, vidi karpofag. (D.Đ .)
fruktivor (engl. fructivorous, njem. Fruktivor), vidi karpofag. (D.Đ .)
fungicid (engl. fungicide, njem. Fungi- zid), tvari anorganskog ili organskog
podrijetla koje se upotrebljavaju za suzbijanje viših gljiva i plijesni, prim
jerice , spojeva bakra, (modra galica),
sumpor i spojevi sumpora (vinogra
darstvo), organometalni i organski fungicidi, poput ditiokarbamata (ke-
lati metala i karbamatnih kiselina, primjerice maneb (sadržava Mn), ci-
neb, propineb, ciram (sadržava Zn), ferbam (sadržava Fe) i dr.), tiurami
(derivati ditiokarbamatne kiseline,
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 230/357
gen (grč. genos — rod, pleme, koljeno; engl .gene; njem. Gen), osnovna nas
ljedna jedinica koja se prenosi na po
tomstv o i određuje individualne oso
bine organizma. Gen je segm ent m o
lekule DNA T određene duljine koji sadržava uputu za sintezu funkcio
nalne RNA T molek ule na osnovi ko je se sin tetizira protein. Različiti or
ganizmi posjeduju različit broj gena. U svakoj stanici ljudskog organizma
nalazi se oko 30 tisuća gena. Geni mogu postojati u različitim formama koji se zovu ajeli. Npr. gen koji odre
đuje krvnu grupu u ljudi postoji u tri alela: A, B i 0. (I. T.)
gencentar (grč. genos —- rod, pleme,
koljeno + lat. centrum —• središte; engl. gene centre; njem. Genzentrum), središte raznolikosti (diverziteta). Po
dručje u kojem određeni takson (vrsta, rod, porodica itd.) pokazuje veću ge
netsku raznolikost nego igdje drugd
je. M nogi stručnjaci smatraju da je središte raznolikosti ujedno i područ
je u kojem se dotični takson razvio. (I. T.)
ge n etič k o inženjerstvo (engl. genetic engineering-, njem. Gentechnologie), um
jetna modifikacija, manipulacija i re-
kombinacija DNA f molekula u svr
hu modifikacije gena T i promjene
osobina organizma t ili populacije or
ganizama. U užem smislu termin
označuje područje rekombinantne
D N A tehnologije, ili kloniranja gena,
u kojem se D N A mo lekule iz dva ili više izvora zajedno kombiniraju unu
tar stanica ili in vitro, a zatim se unose u domaćina u kojem se mogu um no
žiti. Genetičko inženjerstvo stvara
nove kom binacije gena koje su od ko
risti znanosti, medicini, poljoprivredi
ili industriji. Većina rekombinantnih
D N A tehnologija uključuje unošenje
stranih gena u bakterijske stanice s pomo ću vektora — plazmida. Unoše
njem strane D N A u bakteriju znan
stvenici mogu dobiti gotovo neogra
ničen broj kopija unesen og gena. Ako
je uneseni strani gen djelatan, m odi
ficirana bakterija će proizvoditi pro
tein za koji on nosi uputu. Genetičko
inženjerstvo je unaprijedilo saznanja
o mnogim aspektima funkcije i organizacije gena. U z p om oć tehnologije
rekombinantne D N A napravljene su
bakterije koje mogu sintetizirati ljud
ski hormon inzulin, ljudski hormon
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 232/357
POJMOVNIK 229
genom (engl. genome; njem. Genom), skup svih gena I u jednom haploid-
nom setu kromosoma
T ueukariota
(or
ganizama čije stanice posjeduju pravu
jezgru obavijenu ovojnicom ), u j ed
nom kromosomu u prokariota (orga
nizama koji nemaju oblikovanu sta
ničnu jezgru) i u molekuli DNA T ili
RNA T u virusima. Ljudski genom
sastoji se od približno tri milijarde
parova nukleotida i 30-ak tisuća gena,
raspoređenih na 24 kromosoma (22 autosoma ijed an par spolnih kromo
soma). Vidi genomika t . (I. T.)
genomika, novija znanstvena discipli
na, razvijena krajem 20 tog stoljeća
čiji je zadatak sveobuhvatno (inte
gralno) istraživanje genoma T radi
utvrđivanja bioloških funkcija svih
gena t i svih funkcija njihovih proteinskih produkata. Genomika se ba
vi genomom t, njegovim nukleotid-
nim ustrojstvom te mjestom, brojem,
veličinom i ekspresijom gena. Dosad
je sekvencionirano i u potpunosti po
znato 600 virusnih i virusoidnih ge
noma, 30-tak genoma mikroorgani
zama (mikoplazma i bakterija) i ge-
nomi dvaju vrsta životinja ijedne biljke. C iljevi geno m ike nisu sam o aka-
damski tj. fundamentalno znanstve
ni, već oni imaju praktičnu ulogu,
medicinske i biotehnološke prirode
(dijagnostika, terapija, proizvodnja).
Vidi funkcionalna genomika t. (D. Đ.)
genotip (grč. genos —- rod, pleme, ko
ljeno + tpos — lik, slika, trag; engl. genotype\ njem. Genotjp), genetska
konstitucija jedinke (stanice ili orga
nizma). Skup svih gena T koje neka
jedinka posjeduje. (I. T.)
geoakumulacija (engl. geoacummula- tion, njem. Geoakknmulation), akumulacija tvari (i/ili elemenata) neživim
(geoakumulacija) dijelovima ekosus
tava. Opterećivanje tla različitim tvarima (teškim metalima, hranjivim tvarima u suvišku i si.). (D. Đ.)
geobotanika (grč. ge — zemlja + bo- tane — krma, paša, trava; engl. geobo- tanics’ , njem. Geobotanik), biljna geo
grafija. Znanost koja se bavi prouča
vanjem rasprostranjenosti biljnih vrsta i biljnih zajednica {fitocenoza T) na
Zemlji, danas i tijekom geološke po- vijesti, kao i uzrocima njihove rasprostranjenosti. Geobotanika prouča
va areale T biljaka i fitocenoza, veličinu areala, oblik, postanak i promjen
ljivost, kao i čimbenike koji određuju
svojstva areala. Prema određenim
principima geobotaničari grupiraju biljne vrste u jlorne elemente i sistematiziraju biljne zajednice, a na temelju
njihove rasprostranjenosti Zemljinu
su površinu podijelili na JI orne ili ve- getacijske oblasti. (I. T.)
geoekologija (grč. ge — zemlja + oi~ kos — kuća, dom + logos — riječ,
govor; engl. geo-ecology\ njem. Land- schaftsokologie), proučava ovisnost ži
votnih zajednica (biocenoza T) o oso
bitostima geografskog prostora značajnima za život, i pritom stavlja na
glasak na zemljopisne prostorne osobine. (I. T.)
geofit (grč. gea — zemlja + pliyton —
biljka; njem. Geophyt), predstavlja ži
votni oblik t (formu) kopnenih biljaka u kojih pupoljci ili rasplodni organi
preživljavaju nepovoljne uvjete u
zemlji. Neke od njih prezime u obli
ku lukovice (geophyta bulbosa) primje
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 233/357
230 Ekološki leksikon
rice luk (Allium), visibaba (Galanthus) i dr.; druge u obliku rizotna (geophyta
rhizomatosa) primjerice perunika
(Iris), Polygonatums\ treće u obliku kr- tola primjerice mrazovac (Colchiam), ciklama (Cyclamen) itd. Geofiti žive u
uvjetima kratkog vegetacijskog raz
doblja, pa je razvoj njihovih nadzem
nih organa do cvjetanja i plodonošja
(fruktifikacije) relativno kratak zah
valjujući velikoj količini nagomilanih
hranjivih tvari u podzemnim organi
ma, što im, u isto vrijeme, omogu ćuje cvjetanje na samom početku vegeta
cijskog razdoblja um jereno k ontinen
talnog područja. (D. Đ .)
geografija (grč. ge — zemlja + grajo — pišem; engl. geography\ njem. Geo- graphie), zemljopis; znanost o povr
šini Zem lje. Proučava oblik Zemljine
površine, klimu, naseljenost, ljudska
naselja, ekonomske mogućnosti,
ljudske aktivnosti i si. Do sredine 19.
stoljeća geografija je uglavnom bila
orijentirana na opise zemalja. U to se
vrijeme radovima njem ačkih geografa
Alexandera von Humboldta i Carla
Rittera stvaraju osnove za razvoj geo
grafije koja postaje znanstvenom di
sciplinom. Geografija se općenito
može podijeliti na fizičku geografiju i
antropogeografiju. U sklopu fizičke
geografije istražuju se reljef (geomorfo- logija), klima ( klimatologija), vode na
Zemlji ( hidrogeograjija) i geografske
značajke živog svijeta ( biogeografija) a
u sklopu antropogeografije stanov
ništvo ( demogeograjija), ljudska naselja
(geografija naselja), ljudske aktivnosti,
gospodarske djelatnosti, privredne
mogućnosti pojedinih zemalja (eko nomska geograjija) i slično. Pojam geo
grafija ujedno označuje i prostorne
osobine određenog područja na
Zemlji. (I. T.)
geologija (grč. ge — zemlja + logos — riječ, govor; engl. geology\ njem. Geo- logie), znanost o strukturi i razvoju
Zemlje. Proučava sastav i građu
Zemlje, u prvom redu njezinu koru
ili litosferu, razvoj Zemlje u prošlosti,
prirodne procese koji se zbivaju na
Zemljinoj površini i u dubini i mije
njaju njezin oblik i građu te prom jene
organskog svijeta tijekom Zemljine povijesti. Obično se dijeli na niz pod-
disciplina koje proučavaju kemijski
sastav i građu stijena (petrologija), mi
nerala ( mineralogija), vulkanske aktiv
nosti (vulkanologija), ob like i postanak
fizičko-geografskih tvorevina (geo- morfologija), geološku povijest i izum-
rle oblike života na tem elju fosila (pa
leontologija), postanak slojeva sedimenata ( stratigrajija) i evoluciju planeta i
njihovih satelita ( astrogeologija). Geo
logija je usko povezana s ostalim pri
rodnim znanostima, a svoju praktič
nu primjenu nalazi osobito u rudar
stvu i građevinarstvu. (I. T.)
geološka razdoblja (engl. geologic time scale, geologic coluinn, njem. geologische Erdgescliiclite), geološki niz, geološki
stupac. Kronološki poredana, spora
zumna podjela događaja Zemljine T
prošlosti napravljena na temelju fosil
nih ostataka, provodnih fosila f , stije
na i sedimenata Zemljine prošlosti i
udjela mjerenja pojedinih radioizoto-
pa. N ajčešće prikazana u obliku tabli
ce, dijagrama, lente vremena ili karte
koja u sebi osim vremenskih odred
nica, naziva eona, era, perioda i epoha
najčešće sadržava i opise klimatskih
prilika, geografskog rasporeda konti
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 234/357
POJMOVNIK 231
nenata, glavnih geoloških zbivanja i bio loških pojava. (D. Đ .)
geomorfologija (engl. geomorphology njem. Goemorphologie), fiziografija (engl. physiogmphy). Disciplina koja se
bavi proučavanjem izgleda i oblika
Zemljine površine, uzimajući u obzir
geološke formacije, krajobrazna svoj
stva i procese poput erozije i dr., koji
djeluju na stvaranje konačnog izgleda
nekog područja. (D. Đ.)
geotermija (grč. ge — zemlja + tlier- mos — topao, vruć; engl. geotliermia;
njem. Geothermie), geotermalna ener
gija; obnovljiva T toplinska energija koja
nastaje raspadom radioaktivnih izoto
pa u Zemljinoj kori. Može se isko
rištavati samo u područjima posebnih
geo lošk ih karakteristika i povezana je
s vulkanskom aktivnošću, izbaciva
njem vruće vode i vodene pare i si. Tehno lošk i postup ci za iskorištavanje
geotermalne energije još su uvijek
skupi jer su geotermalna para i voda
često mineralizirane što uzrokuje
probleme s korozijom na provodnim
sustavima. Sama tehnologija iskoriš
tavanja geotermalne energije također
se naziva geotermijom. (I. T.)
geotop, pojam koji se odnosi na geološku T komponentu ekotopa t unutar biogeocenoze T, tj. s kojim se želi nagla-siti, opisati i istaknuti geološke i pe-dološke značajke ekotopa. (D. Đ.)
gibanje mora, važan ekološki čimbenik koji utječe na fizikalno-kemijska svojstva morske vode i na život mor
skih organizama. Pokretanje vodene mase uzrokuju morske struje, morska
doba ili mijene (plima i oseka) i valovi. Morske struje t najjače utječu na gibanje mora i imaju presudnu važno st za
život u moru, na obalama i šire u primorskim krajevima. Morska doba imaju snažan utjecaj na morske orga
nizme koji žive u području obale. Ta periodična dizanja (plima) i spuštanja (oseka) morske vode nastaju djelovanjem privlačnih sila Sunca i Mjeseca, a osim okomitih promjena razine morske vode uključuju i vodoravno pokretanje mora u obliku struja plime i oseke. Glavni uzrok nastanka valova je vjetar, ali oni nastaju i kao posljedica seizmičkih poremećaja, vulkanske aktivnosti na morskom dnu, odrona kopna i ledenjaka i drugo. Valovi pospješuju izmjenu energije i tvari između atmosfere i mora, i izmeđ u površinskih i dubljih slojeva mora. Najveći je prijenos topline iz
atmosfere T u hidrosferu t upravo valovima, a također i razmjenom plinova. Da nema valova, ti bi procesi bili
ograničeni samo na tanak površinski sloj i tekli bi vrlo sporo. Svojim mehaničkim djelovanjem, valovi imaju snažan utjecaj na obale kopna i reljef morskoga dna, ali i na morske organizme, posebice u plitkim područjima. (I. T.)
GIS, Geografic Inform ation System.
glavni tipovi taia Na našem geografskom prostoru nekoliko je glavnih tipova tla. Sistematskim redosljedom
to su:
A. Automotfna tlaI klasa: nerazvijena tla, (A)-C profila
Tipovi: a. Kamenjar (Litosol)
b. Sirozem na rastresitim stijenama (Regosol)
c. Eolski »živi« pijesci (Arenosol)
d. Koluvijalna (deluvijalna) tla (Koluvium)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 235/357
232 Ekološki leksikon
II klasa: humusno akumulativna tla, A -C profila
Tipovi: a. Vapnenačko dolomitna
crnica(Kalkomelanosol)
b. Rendzina (Rendzina)
c. Humusno silikatno tlo (Ranker)
d. Cernozem (Černozem)
e. Smonica (Vertisol)
III klasa: kambična tla, A -( B )- C
profilaTipovi: a. Eutrično smeđ e
(Eutrični kambisol)
b. Distrično smeđe (Distrični kambisol) (kiselo smeđe)
c. Smeđe krečnjačko (Kalkokambisol)
d. Crvenica (Terra rosa)
IV klasa: eluvijalno iluvijalna tla, A -E -B -C profila
Tipovi: a. Lesivirano
(Ilimerizirano)(Luvisol)
b. Podzol (Podzol)
c. Sm eđe podzolasto (Brunipodzol)
V klasa: antropogena tla, P -C profila
Tipovi: a. Rigolano (Rigosol)b. Vrtno (Hortisol)
VI klasa: tehnogena tla, I, II, III
Tipovi: a. Tla deponija(Deposol)
b. Flotacioni materijal (Na nosi otpadnih voda — Flotisol)
c. Nanosi iz zraka
(Aeroprecipitati)
B. Hidromoifna tla
I klasa: pseudoglejna tla,A-Eg-Bg-C profila
Tipovi: Pseudoglej
II klasa: nerazvijena hidromorfna tla, A-I-II profila
Tipovi: Fluvijativna ili Aluvijalna (Fluvisol)
III klasa: semiglejna tla, A -C -G profila
Tipovi: Fluvijativno-livadsko (Humofluvisol)
IV klasa: glejna A -G profila
Tipovi: a. Pseudog lej — glejno
b. Ritska crnica
(Humoglej)c. Močvarno glejno
(Euglej)
V klasa: tresetna (cretna), C -G profila
Tipovi: a. Izdignuti (Visoki treset)
b. Prelazni treset
c. Niski treset
VI klasa: antropogena tla, P -G profil
Tipovi: a. Rigolano tresetno
b. Tla rižišta
c. Hidromeliorirano
C. Halomorfna tlaI klasa: Akutno zaslanjena
Tipovi: a. Solončak (Solončak)
II ldasa: Soloneci
Tipovi: Solonec (Solonec)
D. Subakvalna
I klasa: Nerazvijena subakvalna
Tipovi: Protopedon
II klasa: Subakvalna profila A -C ili A -G
Tipovi: a. Gitja (Gitya)
b. Daj (Dy)
c. Sapropel (Sapropel)
III klasa: Antropogena
Tipovi: a. Hidrom eliorirana gitja
b. Hidromeliorirani
sapropel. (D.Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 236/357
POJMOVNIK 233
glej (engl. glei, gley, njem. Gleyboden), ljepljivi potpovršinski sloj tla. Glavna
je kompon en ta glejnih tala. (D. Đ.)
globa lna eko logija (engl. global ecolo- gy\ njem. Globaldkologie, Holokologie), disciplina ekologije T koja proučava
ekosferti, tj. Zemlju kao planetarni
ekosustav, međusobne utjecaje litosfe- re T, pedosfere T, hidrosfere T, atmosfere t i biosfere f , cjelinu svih životnih za
jedn ica i njihov ih staništa. Vidi hole-
kologija t . (I. T.)
globalna promjena klime (engl. glo bal climate change', njem. globale Klima- anderung, Klimawechsel), promjena kli
me svjetskih razmjera koja se direkt
no ili indirektno može pripisati ljud
skim djelatnostima. Znanstveno je
dokazano da postoji zamjetan utjecaj
čovjeka na globalnu klimu i da ljudske aktivnosti pridonose promjeni
klime (Drugi procjenski izvještaj
IPC C -a t — IPCC Second Asses
sm ent Report). U globalnim razmje
rima je prosječna temperatura prize
m no g sloja zraka porasla 0,3 — 0,6°C
od kraja 19. stoljeća. Razina mora po
rasla je 10 — 25 cm, smanjili su se
planinski ledenjaci i snježni pokrivač na sjevernoj polutki, a porasla je po
vršinska temperatura tla. Četiri najto
plije godine u razdoblju od 1860. na
ovamo zabilježene su poslije 1990.
godine. Činjenica je da na promjenu
klime utječu brojni prirodni čimbe
nici. Na primjer, varijacije u količini
izdane Sunčeve energije, vulkanske
erupcije, interakcije izm eđu atmosfere i oceana, promjene morskih i zra
čnih struja i dr. Tijekom duljih raz
doblja u geološkoj prošlosti, desetaka
ili stotina tisuća godina, prirodni su
čimbenici uzrokovali promjene kli
me i pojavu ledenih ili toplih razdob
lja. N o isto tako mnoge ljudske dje-
latosti mogu izazvati promjenu kli
me. Izgaranje fosilnih goriva (ugljen,
nafta, zemni plin), krčenje šuma i ra
zličiti zahvati u poljoprivredi i indu
striji mijenjaju sastav atmosfere i pri
donose promjeni klime. Uslijed tih
djelatnosti povećale su se koncentra
cije stakleničkih plinova t u atmosferi,
posebice ugljikova dioksida, metana,
klorofluorougljikovodika, dušiko
va (I) oksida i, u nižim dijelovima at
mosfere, ozona T. Akumulacijom an
tropogenih stakleničkih plinova u at
mosferi pojačava se učinak staklenika t, što dovodi do porasta prosječne
površinske temperature Zemlje. Čak
i kad bi se antropogena emisija stakle
ničkih plinova obustavila ovog trena, posljedice prošlih emisija osjećat će se
stoljećima jer se većina stakleničkih
plinova dugo zadržava u atmosferi.
IPCC predviđa daljnji porast prosje
čne globalne površinske temperature
1-3,5°C do 2100. godine, a svoje
predviđanje temelji na procjenama
budućih koncentracija stakleničkih
plinova u atmosferi. U istom se razdoblju očekuje i porast razine mora
15 — 95 cm kao posljedica zagrijava
nja. Nadalje, očekuje se učestalija po
java poplava i suša već eg intenziteta.
Zim i će na srednjim zem ljopisnim ši
rinama više oborina pasti u obliku ki
še nego u obliku snijega. Moguće je
da će brže otapanje snijega u proljeće
uzrokovati poplave. Povećanjem temperature pojačava se evaporacija i
raste količina vlage u zraku. Stoga se
očekuje se da će zagrijavanjem Zem
lje u nekim dijelovima svijeta porasti
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 237/357
234 Ekološki leksikon
intenzitet oborina, ali će one kraće
trajati, što također može uzrokovati
poplave. Pretpostavlja se da će u dru
gim dijelovima svijeta pojačana eva- poracija vlage iz tla, vegetacije, jezera
i si. uzrokovati češću pojavu snažnih
suša. U većem dijelu Europe, Azije i
SAD-a očekuje se učestalija pojava
valova vrućine, poplava i suša. Također se očekuje da će se promjenom
klime povećati učestalost nekih za
raznih bolesti, na primjer malarije. U
tropskim i suptropskim aridnim i se- miaridnim područjima očekuje se
povećanje rizika od pojave gladi. Bu
dući da 50 — 70 posto svjetske popu
lacije živi u obalnim područjima,
smatra se da bi povećanje razine mora
u budućnosti moglo imati značajne
posljedice. Trenutačno je u obalnim
područjima ugroženo od poplava 46
milijuna ljudi. Ako se ne poduzmu adekvatne mjere, porast razine mora
od 50 cm povećat će tu brojku na 92
milijuna, a porast od 100 cm izravno
bi ugrozio 118 milijuna ljudi. Kad bi
se u te procjene uključio i očekivani
porast populacije, brojke bi bile još
veće. Do 2100. godine predviđa se
nestanak trećine do polovice posto
jećih planinskih ledenjaka, što će vjerojatno uzrokovati nestašicu pitke vo
de u nekim dijelovima svijeta jer se
mnogi gradovi između 30° sjeverne i
30° južne zemljopisne širine opskrbljuju vodom iz takvih ledenjaka. Kli
matske promjene mogle bi u buduć
nosti poremetiti riječne tokove, što bi
za ljudska naselja i poljoprivredu bio
težak problem u opskrbi vodo m. Promjena klime u idućem će stoljeću iz
mijeniti mnoge ekosustave. Predviđa
se da će brzina kojom će se klima
mijenjati biti veća od brzine bilo koje
klimatske promjene u posljednjih10.000 godina. Vjerojatno je da se
mnogi ekosustavi neće moći prilago
diti stresu izazvanom promjenom klime. M eđu ekosustavima na koje će
promjena klime najviše djelovati su
borealne šume i tundre i obalni eko
sustavi, kao što su slane močvare, šume mangrova, delte rijeka i koraljni
grebeni. (I. T.)
GMO, vidi genetski modificiran organizam T
gnojenje poljodjelskih površina
(engl. agricultural fertilization, njem. Diingnng), proces povećanja produk
tivnosti poljoprivrednih i/ili hortikul-
turnih površina unošenjem gnojiva,
odnosno prirodnih ili umjetnih tvari
koje sadržavaju veću količinu kemijskih elemenata, važnih za rast i razvoj
biljaka. Time se povećava prirodna
plodnost tla i/ili se zamjenjuju i na
dopunjuju elementi koje su biljke već
iskoristile u svojim životnim procesi
ma. Gnojiva mogu biti prirodna ili
organska i umjetna ili anorganska.
Prirodna su primjerice kompost, staj-
sko gnojivo i tzv. zelena gnojidba s
leguminozama. Mineralna, sintetska,
anorganska ili umjetna gnojiva obuh
vaćaju niz sintetskih mješavina s bio-
genim elementima. Poznato je i gno
jenje muljem koji zaostaje pri radu
uređaja za čišćenje otpadnih voda. (D.
Đ.)
gradijent--analiza (engl. gradient ana- lysis, ordination, njem. Gradientenanaly-
se), skup znanstvenoistraživačkih me
toda odnosno tehnika, koje, prema Whittaker 1967, Ter Braak & Prenti-
ce 1988. omogućuju proučavanje ne
prestane promjenljivosti (varijacije)
sastava vrsta unutar populacije u od-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 238/357
POJMOVNIK 235
nosu na okolišn i gradijent (engl. envi- ronomental gradient). Najjednostavniji
primjer gradijent-analize jest uzima
nje uzoraka u pojedinim intervalima na različitim visinama padine, od naj
niže pa prema najvišoj točki planine s ciljem da se ispita utjecaj klimatskih čimbenika f , oko lišni gradijent tada predstavlja nadmorska visina. I druge
okolišne varijable mogu predstavljati okolišni gradijent poput različite ko
ličine vode ili anorganskih soli u tlu,
zakiseljenost tla, salinitet, koncentracija polutanta t itd. Od velikogje teo
retskog zanačenja odgovor na pitanje da li se zajednice i/ili ekosustavi u
prostoru mjenjaju kontinuirano ili diskontinuirano, odnosno da li posje
duju zamjetljive granice (ekoton t ) i prostornu zasebnost, što prikazuju
grafički i numerički prikazi struktu
ralnih promjena zajednica ili ekosu-stava u prostoru, rezultati gradijentanalize. (D. Đ .)
građa (engl. morphology, njem. Moifolo- gie), morfologija. Forma i struktura
pojedinog organskog sustava, organiz ma f ili zajednica 1\ Također fizio- gnomija (engl. physiognomy). (D. Đ .)
gravitacijska voda (lat. gravitas — težiti), cijedna voda. Voda u tlu koja
se nalazi u nekapilarnim porama i se
trajno kreće iz viših slojeva u niže zbog djelovanja sile teže. Nagomilava
se u dubljim slojevima pedosfere T,
otječe u obliku podzemne vode ili se skuplja u podzemnim rezervoarima
litosfere. (D. Đ .)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 239/357
habitat, vidi stanište. (D. Đ .)
habitus (lat. habitus, -us, m. od lat. ha- beo — držanje, vanjština, kakvoća, li
ce; engl. habit, lifeform, njem. Habitus, Tracht); u biologiji, vanjština, oblik, lik, izgled, sve što opisuje zbir va
njskih svojstava koja obuhvaćaju fe-
notipski izgled organizma, pojam se upotrebljava poglavito u botanici T
(rjeđe u zoologiji T) za opis biljnih vrs
ta prema vanjskim obilježjima, prim
jerice; tip i način razgranjenosti kroš
nje, lisnatost, nervatura lisnih žila,
način pupanja, pokrovnost. Determi
niraju ga faktori naslijeđa (genotip) i ekološki čimbenici. Habitus može bi
ti znatno izmijenjen pod dugotrajnim utjecajem nekih biotičkih ili abiotič- kih čimbenika, primjerice; klekast habitus nastao na gornjoj granici šumske vegetacije zbog djelovanja vjetra, hladnoće i dugotrajnog priti
ska snijega. U mineralogiji karakteri
stičan oblik (forma) ili način (m odus) na koji se minerali pojavljuju u priro
di ili oblik rasta kristalita. U medicini isto što i tip konstitucije. (D. Đ.)
hadal (grč. Had — mitološki bog pod
zemlja; engl. hadal zone; njem. Hadal),
životno područje d ubokom orskih ja- raka, kotlina i brazda koje ispresijeca
ju abisalnu ravnicu (vidi prostorna raš člamba mora i oceana T , abisal T ) , a obu
hvaćaju najveće oceanske dubine, od
6.000 do 11.000 metara. Primjerice, jarak Puerto Rico dublji je od 9.200 m, Filipinski jarak dublji od 9.500 m,
a najdublja je Challenger kotlina u Marijanskom jarku — 11.034 metara. Na tim dubinama dno prekriva crve
na glina od aluminosilikata jer se pe- lagičke čestice uslijed visokog tlaka
otapaju. Životinjskih vrsta je malo, samo dvjestotinjak, a na dubinama is
pod 9.000 m tridesetak. Hadal je vrlo
slabo istraženo područje i o njemu se malo zna. (I. T.)
hadopelagijal (grč. Had — mitološki
bog podzemlja + pelagos — more),
hadopelagička zona. Vidi pelagijal t. (I. T.)
halogenirani ugljikovodici (engl. ha- logen hjdrocarbones, njem. Halogenierte
Kohlenwasserstoffe). Spojevi ugljikovodika koji sadržavaju halogene ele
mente brom (Br), jod (i), klor (Cl) i fluor (F), primjerice PCB, CFC i dr. U okolišu stabilni, perzistentni i bio-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 241/357
238 Ekološki leksikon
sjemenja, plodova, kore, drveta, ko-
rjenje i si. Također fitofag i T. (D. Đ.)
heterogenitet (grč. heteros — različit; engl. heterogeneity, njem. Mannigfaltig-
keit, Heterogenitat), mjera bioraznolikosti
T odnosno biodiverziteta T. Različite ekološke zajednice ne sadrže jednak
broj vrsta t , jedno od područja znan
stvene ekologije bavi se istraživanjem
upravo bogatstva vrsta (biodiverzite
ta) unutar neke zajednice T. Najjedno
stavnija mjera za biodiverzitet je broj vrsta. U takvom kvantificiranju kao uzorak se moraju uključiti samo rezi-
dencijalne vrste (engl. residential spe-
cies, one koje su trajno nastanjene na
datom području), a pri brojanju izb
jegavaju se slučajni ili privremeni imigranti (engl. Occidental or temporary
immigrants, tj. vrste koje su prolazno
na datom području). Takvu kvantitativnu vr ijednost broja vrsta nazivamo
još i bogatstvo vrsta (engl. species ri-
chness). Drugi način izražavanja mjere
biodiverziteta je heterogen itet , odno
sno raznolikost vrsta (suprotno homo-
genitet 1", jednolikost vrsta). Ta kvan
titativna mjera biodiverziteta ujedi
njuje vrijednosti broja vrsta i vrijed
nost relativne abundancije t (rasprostranjenosti). On a je veća u zajednica
ma s više vrsta u kojoj su one jedno
like abundancije t . U pravilu veći he
terogenitet staništa uvjetuje raznoli- kiji sastav zajednice. (D. Đ.)
heterotrof (grč. heteros — različit +
trophos — hranitelj, engl. heterotroph,
njem. Heterotroph), organizmi koji se hrane organskim tvarima. Organizam koji zahtijeva jeda n ili više organskih spojeva kao nutrijente. Svi animalni
organizmi, većina bakterija, gljive kao
i biljke bez klorofila. N e m ože kori
stiti CO 2 kao jed ini izvor ugljika, su
protno autotrofut. (D. Đ.)
hibernacija, vidi dormancija t. (i. T.)
hidrocentrala (engl. hydro-electric po-
wer plant; njem. Wasserkraftwerk),
električna centrala na vodeni pogon koja kinetičku energiju vode pretvara u električnu energiju. Pritom se te
kuća ili padajuća voda dovodi na tur
bine koje pokreću generatore. Utjecaj na okoliš i ekosustav T nastaje prije svega prilikom izgradnje hidrocentra
la, osobito ako se radi o akumulacij-
skim elektranama, čije brane uzroku
ju potapanje velikih dijelova terena i
terestričkih ekosustava, pri čemu se uništava priroda, a ponekad se uništa
vaju i k ulturno -povijesne vrijednosti.
Kod malih hidrocentrala okoliš se uglavnom nakon nekog vremena re
generira, pa one kao antropogeni ele
ment mogu postati dijelom ekosusta
va. (I. T.)
hidroenergija (grč. hy’dor — voda +
energeia — rad, poslovanje, učinak; engl. ivater poiver; njem. Wasserkraft ),obnovljiva energija t, koja je u potpu
nosti čista, a iskorištava se za dobiva
nje električne energije u hidrocentrala
ma t . (I. T.)
hidrohorija (grč. hy’dor — voda + /iora
— prostor, zemlja; engl. hydrochory\
njem. Hidrochorie), o hidrohoriji se govori kada se biljka ili životinja kao
sredstvom rasprostranjivanja služi
vodom. Biljke koje se šire vodom imaju lagane sjemenke dugog vijeka klijanja, koje mogu plutati, a voda im ne škodi. Takav je primjerice koko
sov orah. Vodom se rasprostranjuju i
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 242/357
POJMOVNIK 239
brojni životinjski organizmi, p ogoto
vu akvatički (npr. pla nkto n f), ali i
kopneni. Pozna to je da životinje m o
gu doprijeti do otoka plutajući na granama, trupcima, santama leda i si. (I.
T.)
hidro logi ja (grč. hy’dor — voda + logos
— riječ, govor; engl. hydroiogy\ njem.
Hydro logie), znanost koja proučava
vode u prirodi, njihovu rasprostra
njenost na Zemljinoj površini i u
podzemlju, pojave i procese koji se zbivaju u vodama, kao i zakonitosti
po kojima se te pojave i procesi odvi
jaju. T o je multidisciplinarna znanost
koja se u svojim istraživanjima služi
metodama i spoznajama fizike, mate
matike i kemije, a i meteorologije,
biologije i geologije. Hidrologija se
općenito može podijeliti na hidrologiju
kopna T, koja proučava vode na površini kopna i u Zemljinoj kori, i ocea-
nologiju T, koja proučava mora i ocea
ne u cjelini. (I. T.)
h idros fera (grč. liy’dor, hy’datos — v o
da + sfaira. — lopta; engl. hydrosphe-
re; njem. Hydrosphare), Zemljin vode
ni plašt koji obuhvaća sve tekuće i
smrznute vode na Zemljinoj površini (mora, oceane, tekućice, stajaćice, le
denjake), podzemne vode i atmosfer
sku vodenu paru odnosno vodu na
Zemlji u sva tri agregatna stanja (te
kuće, plinovito, kruto). Procjenjuje
se da na Zemlji ima oko 1,4 milijarde
kubičnih kilometara vode, od čega se
najveći dio nalazi u oceanima (više od
97%). Mali dio (2,5%) otpada na kopnene vo de, a na vod enu paru u atmo
sferi samo 0,001 posto. Voda se na
različite načine neprekidno izmjenju
je iz m eđu kopna, mora i atmosfere
(kruženje vode T). U s p o r e d i atmosfera
T, litosfera t , biosfera t . (I. T.)
hidrosolubilni otrovi, ot rovne tvar itopljive u vo di. (D. Đ .)
Slidrotop, ko ji se odnos i na vode n i m e -
d ij k a o k o m p o n e n t u ekotopa t u n u ta r
biogeocenoze T. (D. Đ .)
higijena (engl. hygiene, n je m. Hyg iene) ,
znanost o zdravl ju, te o ulozi i znače-
nju b io lošk ih , e ko lošk ih , e konom-
skih , kul turoloških , prosvje tn ih id r ug ih č imbe n ika u una pr j e đe n ju i
oču va nju zdravlja. (D. Đ .)
higrofit (grč. hygros — vlažan + phy
ton — bi ljka) ; b il jke pr i lagođen e u v-
je t im a v rlo v la ž n ih staništa t . (D. Đ .)
higroskopska voda, vidi adsorpci jska
vo da u tlu. (D. Đ .)
hipertermija, vidi toplinski udar. (D.
Đ .)
hipol imni j (grč. hypo — is pod 4- Umne
— sta ja ća voda , bara , je z e ro ; engl. hy-
polimnio n; n je m. H ypolim nio n) , hipo
l imnion, donj i , duboki s lo j vode u
je z e r im a k o ji im a s ta ln u n isk u te m -
p e ra tu ru v o d e i u k o je m se ne z a m -
je ću ju sezon sk a ko le b an ja te m p e ra tu -
re. (I. T.)
holekologi ja (grč. holos — sav, čitav 4-
ofkos — kuća , dom + logos — ri je č,
govor ; n jem. Holokologie) , planetarna,
globalna ekologija t . P r imje na ho l i s t i č-
kog pr inc ipa na ekološka razm atranja
i procese. Pr istup u ekologiji T koji se
zasniva na ideji da ekološki procesi i
objekt i ekoloških is t raživanja t rebaju
b iti is traživani i p red s tav lj en i kao in -
tegr irana cje l ina. Polazi od ekosfere,
građe i funkc iona lne i spreple tenos t i
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 243/357
240 Ekološki leksikon
litosfere T, pedosfere t , hidrosfere t , atmo
sfere t i biosfere t i istražuje njihovo
zajedničko djelovanje u raznim zem
ljopisnim područjima i vremenskim razdobljima. Vidi globalna ekologija T.
(I. T.)
homeostaza (engl. homeostasis, njem., Homoostase, Fliegleicligcivicht), stabilno
stanje. Sposobnost otvorenog sustava
da održi konstantno ravnotežno sta
nje pri stalnom unosu, pretvorbi i iz
nosu tvari i energije. Vidi biološka ravnoteža. (I. T, D. Đ.)
homocidi, otrovne tvari namijenjene
uništenju ljudi. Uglavnom bojni otro
vi t . (D. Đ.)
homogenitet (engl. homogeneity, njem.
Homoge nitdt), jednolikost sastava
vrsta T na određenom staništu t , p o
dručju ili u populaciji T, ekosustavu t i si. Jednolikost građe biocenoze T i njenog staništa na određenom prostoru.
Vidi heterogenitet T. (D. Đ.)
horizonti tla (engl. soil horizon), to su vertikalno poredani slojevi koje jasno
vidimo u stupcu kada iskopamo profil tla. Svaki tip horizonta tla razlikuje
se svojim fizikalnim osobinama od drugih horizonata, svaki ima svoju
posebnu oznaku, a kombinacijom tih
oznaka dobivamo jasnu sliku o pri
sutnim horizontima u profilu. Osnovni horizon ti tla jesu:
O — Organski površinski horizont,
koji leži iznad mineralnog dijela
tla u pretežno aerobnim uvjeti
ma.(A) — Inicijalni slabo razvijeni hori
zont, koji predstavija biološki ak
tivirani površinski dio profila u
kome se razvija glavnina korijena
i začetak formiranja strukturnih
agregata. Po boji se jedva razliku
je od C horizonta.
A — Akumulativni hum usni horizont, u kojem su dobro hum ifici-
rane organske materije koloidnog
karaktera, izmiješane s mineralnim dijelom u formi organomi-
neralnog kompleksa.
E — Eluvijalni horizont, koji se na
lazi ispod O ili A horizonta i u
odnosu na horizont koji leži is
pod njega ima manji sadržaj jedne ili više od slijedećih kamponena-
ta: gline, humusa, seskvioksida.
Obično je svjetlije nijanse u boji
od oba horizonta s kojima gra
niči.
B — Iluvijalni horizont, koji leži is
pod E horizonta i u odnosu na
njega karakterizira se povećanim
sadržajem jedne ili više od slije
dećih kompanenata tla: gline, hu
musa, seskvioksida.
(B) — Horizont metamorfoze in situ
(kambični horizont, od cambio =
izmijeniti), koji leži između O ili
A horizonta i C ili R horizonta,
od kojih se razlikuje smeđom,
žutom ili crvenom nijansom u
boji, uništenom primarnom
strukturom stijene, a češće i po
većanim sadržajem gline.
C — Rastresiti dio ma tičnog sup
strata, koji ne pokazuje, nikakve
znakove izmjena pod utjecajem
pedogenetskih procesa, koje su
karakteristične za ostale horizon
te.R — Čvrsta stijena.
G — Glejni horizont, koji pokazuje
znakove redukcije i sekundarne
oksidacije u stalnim ili povreme
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 245/357
242 Ekološki leksikon
imaginarne piramide jer v eći organiz
mi imaju također manju biomasu Tnego organizmi na početku lanca.
Us pored no s brojem jedinki i biomasom proporcionalno se ponaša i
ukupna količina energije T u sustavu,
na početku lanca (piramide) je ima
više a na svakom stupnju sve manje
(razlika je gubitak iz sustava u vidu
topline). (D. Đ .)
hranidbeni lanac (engl. fo od chain,
njem. Nahru ngsk et te ), hranidbeni niz.
Prehranom uvjetovana lančana i
stupnjevita povezanost proizvođača t i
raznih potrošača T, od primarn ih proiz
vođača T do sekundanih proizvođača t ,
od biljojeda fitofaga T, herbivora T, i
mesojeda (zoojaga T, karnivora T) prvog, drugog ili trećeg stupnja do razla-
gača T (saprofaga t , nekrofaga t , kopro-
faga T). Tako je u ekostavu t stvorena vrlo velika međuovisnost, povezanost
i isprepletena hranidbena mreža t sv ih
živih bića. Brojnost i biomasa T orga
nizama pojedinih razina prehrambenog
lanca prikazuje se hranidbenom pirami
dom t. (D. Đ.)
hranidbeni niz, vidi hranidbeni lanac T,
hranidbena piram ida T, hranidbena mre ža T , Eltonova piramida f . (D. Đ .)
humana e kologija (h t . humanus), v idi
ekologija čovjeka t . (I. T.)
humif ikac i ja (engl. humification, njem.
H um ifikati on). Proces stvaranja humusa. Skup procesa razgradnje or
ganske tvari koji, u fazi nastanka niza
međuproizvoda, uz sudjelovanje mi
kroorganizama, uzrokuju međusob
ne reakcije kondenzacije, hidrolize, polimerizacije, pri čemu se stvaraju
novi ciklički, polimerni, visokomole-
kularni, kompleksni, tamni, koloidni
organski spojevi koje jed nim im eno m
nazivamo hum us. O visno o vrsti, od
nosu i izraženosti u procesu humifi-
kacije razlikujemo sirovi, zreli i prije
lazni humus. (D. Đ.)
humizacija, proces obogaćivanja tla
humusom. Vidi humifikacija. (D. Đ.)
humus (engl. luimus, njem. H u m us),
koloidalana, crna ili tamna, amorfna,
relativno inertna organska tvar u tlu Tkoja je po sastavu heterogena mje
šavina različitih visokomolekularnih,
cikličkih, visokopolimernih organ
skih spojeva nastalih kondenzacijom, hidrolizom, oksidacijom i enzimat-
skim cijepanjem odnosno razgrad
njom tvari biljnog i životinjskog po
drijetla u procesu humifikacije T. Ta
mješavina spojeva nastalih razgrad
njom mrtve tvari biološkog porijekla,
nalazi se oko i izm eđu čestica tla. H u
mus poboljšava plodnost tla stoga jer
sadržava nutrijente koje mogu koristiti proizvođači, bolje zadržava vodu
i poboljšava teksturu tla. Neke kom
ponente humusa su primjerice hu-
minske tvari, humini, fulvokiseline,
huminske kiseline, himelatomelan-
ska kiselina, soli humata i dr. (D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 246/357
IEA, International Energy Agency.
IIASA, International Institute for Ap
plied System Analysis.
S1SD, International Institute for Sustai-
nable Developm ent.
imago (engl.imago,
n jem.) , adu l tn i , p o tp u n o p re o b ražen i, odrasli ob lik
p te r ig o tn ih kukaca. (D. Đ .)
imisija (engl. immission, njem. Itn m is -
sion). 1. unos š tetnih tvari u biosferu.
2 . konc ent rac i ja tvar i ispuš tena u o d-
r e đ e n o m v r e m e n u i n a o d r e đ e n o m
m jestu u okol iš . (D. Đ .)
IMG, International Maritime Organi- zation.
IMPEL (EU network for the Imple-
mentation and Enforcement of En
vironmental law), mreža Europske
unije za primjenu i provedbu zakona
iz područja zaštite okoliša. IMPEL je
osnovan kako bi se unaprijedila raz
mjena informacija, iskustava i osoblja
između Europske komisije i zemalja
članica, te zemalja članica i njihove
državne, regionalne i lokalne vlasti, sa
svrh om da se osigura učinkovitija pri
mjena prava okoliša i razmjena isku
stava u vezi s praktičnim aspektima
zakonodavstva iz područja zaštite
okoliša. Postoji usporedna mreža
AC-IMPEL za 12 zemalja koje su
kandidati za ulazak u Europsku uniju.
Glavna zadaća mreže AC-IMPEL
je st pružit i podršku tim zemljama u
ispunjavanju njihovih obveza na polju prava okoliša, posebice u smislu
primjene i provođenja zakona. A C -
IMPEL usko surađuje s IMPEL-om.
(I. T.)
imunohematot oksični otrovi (engl.
immunohaematotoxins, n j em . Im m uno-
haematotoxine), ot rov i ko j i ometa ju
i/ il i spr ječavaju no rm alno funk cion i-
ran je s tan ica i tk iva imunološkog su-
stava, krvnih s tanica i krvotvornih
tkiva i organ a. (D. Đ .)
imunotoksščni otrovi (engl. immuno-
toxins, n j em . Im m unoto xin e), otrovi
koj i om etaju i / il i sprječavaju no rm al-
no funk cioni ran je s tan ica i tkiva im u-
no lošk og sustava. (D. Đ .)
indigen (lat. indigena; engl. indigenous;
n j em . indigen), starosjedilačka vrsta
ko ja s e p r irod no jav lj a na n eko m po -
dru čju, dakle ko ju ni je s lučajno i li na-
m je rn o un io čovjek. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 247/357
244 Ekološki leksikon
indikatorske vrste, vidi pokazne vrs
te. (D. Đ .)
infekcija (engl. infection, njem. Infek- tion). Stanje u kojem se patogeni uz
ročnici (uglavnom mikroorganizmi)
nastanjuju i razmnožavaju u organiz
mu domaćina i pritom izazivaju nje
govu opću i/ili upalnu reakciju. Kada
su poremećaji tako jako izraženi da
dolazi do poremećaja zdravlja, govo
rimo 0 infektivnoj bolesti. (D. Đ .)
informacija (lat. infonnato, onis f. —
obavijest, vijest, priopćenje; engl. in- formation, njem. Information), pojam
definira pojavu suprotnu entropiji T.
Zbo g toga se i označava kao negativna
entropija (»negentropija«) a koristi se
kao mjerna veličina za poredak, orga
nizaciju ili ustrojstvo. Ako je D mjera
za nered, entropiju T, onda je recipročna vrijednost \/D mjera za red. Pre
ma tome negativna se entropija T (N)
opisuje formulom N = k x log 1/D.
Količina informacija (I) u nekom su
stavu, među tim , danas se mjeri i iska
zuje brojem binarnih odluka, koje su
potrebne za njegov opis. Tako npr.
iznosi informacijski sadržaj (I) mole
kule proteina, od nosn o količine, vrsta i poretka nježnih sastavnih dijelova,
vise tisuća binarnih brojeva, bita (»bi- nary digits«, skr. Bits). Na nešto dru
gačiji način, s pomoću raznih para
metara i jednad žbi, pokušavaju se p o
redbenim istraživanjima kvantificirati
pojedine strukturne i funkcionalne
osobitosti raznih bioloških sustava
i/ili ekosustava, koje posredno iskazu ju veličinu »uskladištene« inform aci
je. R. Margalef 1968. razlikuje genet
sku (internu) informaciju, kojaje naj
stariji oblik informacije (npr.
DNA t) i ekološku (eksternu) infor
maciju, te nakon toga pridošlu kul
turnu (etološku) informaciju u živo
tinjskom svijetu, odnosno najkasnije nastalu izgovorenu , pisanu ili kodira
nu informaciju ljudskog znanja. D i
namički procesi u ekosustavu t bez
obzira na to jesu li fizikalne ili kemij
ske, molekularne ili biološke prirode,
uvjetovani su neprekidnim prima
njem, prenošenjem i odašiljanjem in
formacija. Pored protoka energije
t i kružnih tokova tvari t, biljne i životi
njske vrste m eđu sobn o k omuniciraju
kemijskim spojevima s određenim
informacijskim porukama. To su
npr. signalne alelokemikalije, repe-
lenti, atraktanti, spolni i/ili alarmira
jući ferom on i, ka irom oni, horm oni
itd. Osim toga više organizirane
životinje komuniciraju i vizuelno i akustički. Za biologa je od temeljnog
značenja da živa bića i ekosustavi po
kušavaju mimoići opći zakon entro
pije stvaranjem i održavanjem svog
ustrojstva, da svojom organizacijom
uspostavljaju red tamo gdje je vladao
nered. To ne znači da živa bića nisu
podvrgnuta zakonu entropije t , nego
da posjeduju sposobnost njegovog vremenski ograničenog odlaganja.
Ekosustavi rade kao entropijske pum
pe koje veliki dio raspoložive energije
troše za održanje negativne i izlučiva
nju pozitivne entropije. To je naro
čito izraženo kod biljaka, primarnih producenata T, koji iz »molekularnog
nereda« neživog okoliša tvore visoko
organiziranu organsku tvar, s planskim ustrojstvom, odno sno s veliko m
količino m informacija. Izmjena ener
gije između dva podsustava zbiva se
najčešće tako da energija protječe asi
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 249/357
246 Ekološki leksikon
Sunčevo zračenje koje Zemlja prima
po jedinici površine. Insolacija varira
u ovisnosti o zemljopisnoj širini, go
dišnjem dobu i malim varijacijama u
solarnoj konstanti t. Pojam se također
odnosi na specifičnu količinu zrače
nja izmjerenu prikladnim mjernim
uređajima, kao što je piranometar. Vidi
trajanje sijanja Sunca t . (I. T.)
institucije za zaštitu okoliša u RHU sustavu zakonodavne vlasti o oč u
vanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime odlučuje Hrvatski sabor. Saborski Odbor za pro
storno uređenje i zaštitu okoliša zadu žen je za problematiku zaštite oko
liša. U njegov djelokrug, međ u osta
lim, pripadaju: prostorno uređenje i zaštita graditeljske baštine; temeljna rješenja zaštite okoliša; promicanje
djelatnosti zaštite okoliša sukladno svjetskim kriterijima; mjere praćenja, očuvanja i unapređivanja biološke i ekološke ravnoteže prirodnih dobara
u odnosu na gospodarski razvitak; pritužbe Zastupničkom domu kojima se upozorava na štetne radnje u pogledu devastacije okoliša i drugo. Problem atike zaštite okoliša dotiču se
još tri odbora: Odbor za poljodjelstvo, selo i seljaštvo, Odbor za po
morstvo, promet i veze i Odbor za turizam. U sustavu izvršne vlasti djeluju ministarstva i državne upravne organizacije (tijela državne uprave). Njihov je zadatak provedba zakona i drugih propisa, donošenje propisa za njihovu provedbu, upravni i inspek
cijski nadzor i drugi upravni i stručni poslovi. Za provedbu zakona iz po
dručja zaštite okoliša nadležno je Mi nistarstvo zaštite okoliša i prostornog ure đenja, ali i neka druga ministarstva:
Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja
— opća politika zaštite okoliša, — zaštita zraka, tla, vode, mora, bi-
ljnog i životinjskog svijeta, — predlaganje, promican je i praćenje
mjera za unapređivanje zaštite
okoliša, — postupan je s otpadom , — osiguravanje provedbe katastra
onečišćavanja, — inspekcijski poslovi zaštite okoliša, — pro storn o uređenje RH, — pro storn o planiranje, — uređenje naselja, — komunalno gospodarstvo, — praćenje stanja u prosto ru i pro -
vedba dokumenata prostornog
uređenja, — uređenje naselja, — inspekcijski poslovi prostornog u re-
đenja i građenja i drugo.
Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva — poljoprivreda , šumarstvo, lovstvo,
ribarstvo, veterinarstvo, poljopri-
vredno i šumsko zemljište, — pogranična inspekcija zaštite bilja
i pogranična veterinarska inspek-
cija,
— inspekcijski poslovi koji se odnosena poljoprivredu, šumarstvo, ri-
barstvo i veterinarstvo i d rugo.
Ministarstvo pomorstva, prometa i veza — inspekcijski poslovi morskog ri-
barstva, — usklađivanje zašti te mora od one-
čišćenja s brodova,
— pomorsko dobro , morske luke iluke na unutarnjim plovnim pu-
tovima, — zračne luke.
Ministarstvo zdravstva
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 250/357
POJMOVNIK 247
— zaštita od zračenja,-— nadzor nad proizvodnjom i pro
metom otrova,
— sanitarna inspekcija,— zdravstvena ispravnost namirnica i
predmeta opće uporabe.
Ministarstvo unutarnjih poslova— zaštita od požara, prijevoz opasnih
tvari, eksplozivne tvari.
Od državnih upravnih organizaci ja valja sp omenuti Državnu upravu za vode i Državni hidroineteorološki zavod.
Državna uprava za vode je nadležna za gospodarenje vodama u Hrvatskoj, pod čim e se razumijeva iskorištavanje voda, zaštita voda od zagađivanja i zaštita od štetn og djelovanja voda. Ona obavlja upravne poslove vezane za gospodarenje vodama, predlaže Vladi na donošenje zakona i sama donosi podzakonske akte, provodi pravne propise i usklađuje postupke pravnih i fizičkih osoba u vezi s vodnim gospodarstvom. Državni hidrometeo- rološki zavod zadužen je za praćenje hidroloških i meteoroloških procesa, istraživanje atmosfere i vodn ih resursa, prikupljanje, obradu i objavu hi- drometeoroloških podataka i drugo. (I. T.)
integrirana zaštita bilja (engl. inte- grated pest control, njem. Intergrierter Pjlanzenschutz), vremenski i prostorno ujedinjena optimalna primjena ekoloških toksikoloških, tehničkih,
znanstvenih metoda u suzbijanju
ekonomski štetnih organizama u po
ljoprivrednoj proizvodnji. Kombinacijom bioloških i kemijskih metoda
postiže se optimum u smanjenju po
pulacije štetnika, primjerice kemijsku
tvar (pesticid) koristiti se u takvoj
koncentraciji da smanjuje brojnost
štetnika, ali istovrem eno ne djeluje ili
vr lo ma lo d je lu je na š te tn ikove pr i
rodne nepri jate l je, koj i č ine bio loške
metode suzbi janja u integ r irano j zaš
titi bilja. (D. Đ.)
intenzivno stočarstvo (engl. intensive livestock production, njem. Intensivtier- haltung, Massentierhaltung), intenzivni
uzgoj domaćih životinja, masovni uzgoj domaćih životinja. Industrijski i
visoko tehnološki organizirana proizvodnja životinja i/ili njihovih produkata (jaja, mlijeka, krzna i dr.) čije
su posljedice problemi onečišćenja
okoliša (zbog velike količin e fekalija),
pad kvalitete proizvoda (promijenje
na organoleptička svojstva jaja, m lije
ka, mesa i si.), gubitci u proizvodnji
zbog stresa, zaraza i bolesti uslijed ve
like koncetracije životinja na skuče
nom prostoru i u minimalnim životnim uvjetima. Suprotni pojam: ek
stenzivni uzgoj domaćih životinja (engl. extensive livestock production,
njem. Extensivtierhaltung, Tradicionelle- tierhaltung, Traditionelle Landivirtscliajt), za koji se ponekad rabe i izrazi tradi
cionalno stočarstvo, tradicionalni uzgoj, npr. uzgoj hrvatske autohtone
pasmine »Turopoljske svinje« u
»Turopo ljskom lugu« (poplavnim šu
mama hrasta lužnjaka i žutilovke u području između Odre i Save u Turopolju) ili stočarstvo u parku prirode
»Lonjsko polje«. (D. Đ.)
interspecijska kompeticija (lat. iriter— m eđu, između + species ■— vrsta +
competere — dolikovati, težiti na što;
engl. interspecific conipetition; njem. in- terspezifische Konkurrenz), kompeticija t
izm eđu jedinki dviju ili više različitih
vrsta. Javlja se između ekološki srod
nih vrsta na prostoru ograničenom s
obzirom na hranu, zaklon i pogod no
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 251/357
248 Ekološki leksikon
sti razmnožavanja. Što su sličnije po
trebe dviju vrsta, to je manje vjerojat
no da one mogu živjeti na istom po
dručju, a veća je vjerojatnost da će među njima doći do kompeticije, tj.
do nadmetanja za prostor i resurse.
Vrste sličnih potreba ponekad nase
ljavaju isto područje ako se različito
ponašaju, ako npr. imaju različit na
čin hranjenja, gniježđenja ili su aktiv
ne u različito doba dana, ali i one se
m ogu naći u kompeticiji kada se sma
nje resursi. Kompeticija između vrsta m ože imati dva ishoda. Jedan je da se
na posljetku poveća populacija jed no g
suparnika (kompetitora) uz istovre
meno smanjenje populacije ili čak
potpuno isključenje drugoga. Drugi
mogući ishod interspecijske kompe
ticije jest da dođe do evolucije ekoloških niša T kompetitora, pri čemu
one postaju manje slične, što bi uma
njilo suparništvo i omogućilo sličnim
vrstama koegzistenciju T. Vidi intraspe- cijska kompeticija 1\ (I. T.)
intoksikacija, vidi otrovanje. (D. đ .)
intraspecijska kompeticija (lat. intra— unutra + species — vrsta + compe-
tere — dolikovati, težiti za čim; engl. intraspecific competition\ njem. intraspe- zifische Konkurrenz), kompeticija t koja
se javlja izm eđu jedink i iste vrste kad
je prostor u kojem žive ograničen s
obzirom na hranu, pogodnosti zaklo
na i razmnožavanja, što dovodi do
nadmetanja za resurs i smanjenja gu
stoće populacije ili fizičke spreme je
dinki. Npr. u slučaju ograničenog izvora hrane, neke će jedinke priskrbiti
dovoljno hrane da zadovolje svoje
potrebe, a drugima će ona biti nedo
stupna, pa će biti prisiljene nastaniti
se na drugom, manje pogodnom području. Štetne posljedice intraspecij-
ske kompeticije najčešće pogađaju
mlade članove populacije T. Vidi inter- specijska kompeticija t . (I. T.)
intrazonalna zajednica (lat. intra —
unutar + lat. zonalis — područni;
eng. intrazonal communitj, njem. inter- zonale Gesellschaft) u botanici, azonalna vegetacija 1\ Tip biljne zajednice T, vege
tacije t koji se pojavljuje nevezano od
klimazonalnog vegetacijskog područ ja, odnosn o za njen razvitak važniji su
drugi geo-ekološki čimbenici. Takav
tip vegetacije T ne čini vlastite zonalne zajednice f poput primjerice vegetaci
je slanih staništa i si. (D. Đ.)
introdukcija (lat. introducere — uvesti,
uvoditi; engl. introduction:; njem. Ein- fiihrung, Eintrag, Einleitung), unošenje
novih biljnih i životinjskih vrsta u
prirodu na područja na kojima one ne
žive. Unošenje stranih vrsta u ekosu stave T. Nam jerno ili slučajno un oše
nje stranih vrsta u ekosustav ozbiljno
narušava postojeću ekološku ravno
težu u njemu jer su unesene vrste
prilagođene drukčijim uvjetima staništa, nemaju prirodnih grabežljivaca
na novom staništu te često potiskuju
zavičajne vrste i vrlo brzo postaju do
minantne vrste u ekosustavu. Zavi
čajne vrste nestaju i tako se izravno
smanjuje biološka raznolikost t ekosustava. U Hrvatskoj su ovo m pojavom
naročito ugrožene slatkovodne ribe, a
iz biljnog svijeta poznati su primjeri
širenja amorfe na travnjacima i šum
skim sječinama te alge kaulerpe (Cau- lerpa taxifolia) u Jadranu. (I. T.)
inverzija (lat. invertere — izvrnuti,
okrenuti; engl. inversion; njem. Inver-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 252/357
POJMOVNIK 249
sioti), pojava kad temperatura zraka
raste s porastom visine. Temperatur
na inverzija m ože se javiti na bilo ko
joj visin i, a kao stalna pojava je prisutna u tropopauzi t i mezopauzi t . Česta
je pojava inverzije u p rizem nom sloju
zraka, a osobito zimi ili noću kada se
inverzija može razviti u sloju debe
lom nekoliko desetaka metara, pa i
više. Nastanku inverzije pogoduje
snijeg na tlu, depresije reljefa (ponik-
ve, kotline i si.) i noćna vedrina. (I. T.)
ionizacijsko zračenje (engl. ionizing radiation, njem. Ionisierende Strahlung), ionizantno zračenje, ionizirajuće zra
čenje. Bilo koje elektromagnetsko ili
čestično zračenje koje uzrokuje di
rektnu ili indirektnu ionizaciju (pro
ces koji rezultira stvaranjem iona)
medija u kojem se zračenje apsorbira. Biološki učinci ionizirajućeg zračenja
su mnogobrojni, a ovise o njegovu
intenzitetu, prodornosti, dozi, vrsti
organizma i/ili tkiva kojeg ozračuju.
(D. Đ.)
ionosfera, vidi atmosfera t . (I. T.)
!PCC, Intergoverm ental Panel for C limate Change.
IFF, Intergovermental Panel for Forest.
irigacija, vidi navodnjavanje. (D. Đ.)
iSO , International Organization for
Standardization.
ispušni plinovi (engl. exhaust gases, njem. Abgas), plinoviti nusprodukti
izgaranja fosilnih goriva u industriji i
prometu (sadržavaju ugljikov diok
sid, ugljikov monoksid, dušikov di
oksid, dušikov m onoksid i si.). (D.Đ.)
ISR1C, International Soil Reference and Information Centre.
IUCN, International U n io n for the
Conservation o f Nature.
IUFRO, International U n io n o f Fore-
stry Research Organisations.
izofene, vidi fenologija. (D. Đ.)
i7.umrle vrste (engl. extinct species; njem. ausgestorbene Arten), vrste koje
su živjele u prošlosti a danas nemaju
ni jednog živućeg predstavnika. Ve
ćina vrsta koje su ikada postojale na
Zemlji izumrla je, tako da sadašnja
raznolikost vrsta čini samo 1 — 10
posto sveukupne raznolikosti života
na Zem lji. Procjenjuje se da je u p os
ljednjih 400 godina izumrlo oko 490
životinjskih i 580 biljnih vrsta, od če
ga većin a krajem 19. i tijekom 20. sto
ljeća, a uzrok tako naglom izumiranju
vrsta jest čovjek i njegov učinak na
prirodni okoliš. (I. T.)
izvor (engl. spring\ njem. Quelle), mje
sto na kojem voda temeljnica iz pod
zemlja vododrživih stijena na priro
dan način izbija na topografsku po
vršinu. Voda se iz izvora pojavljuje
ravnomjerno i ustaljeno. S ekološkog
stajališta izvori u prirodi dolaze u tri
oblika: kao reokreni t , limnokreni t i
helokreni t. Umjetno izazvano izbija
nje voda temeljnica na površinu ne
smatra se izvorom (npr. bušotine,
bunari). Vidi vrelo T. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 253/357
kadmij (engl. cađmium, njem. Cad-
miutn), (Cd), mekan, srebrnobijeli
metal. Jedan od glavnih polutanata
međ u teškim metalima. U prirodi se
javlja kao primjesa su lfidnih ruda
olova, cinka i bakra ili samostalno, u
obliku grinokita i otavita. Zemljina
kora sadržava oko 0,1 -— 0,2 ppm, površinsko tlo do 1 ppm, morska vo
da 0,3 ppb, zrak 0,01 pg/m3, a hrana
do 0,05 ppm . U oko lišu se pojavljuje
u otpadnim vodama industrije, u vo
dama kojima se ispire kadmij iz rud
nika olova, cinka i bakra, u dimu na-
stalom u talionicama metala, izgara
njem fosilnih goriva, upotrebom fo- sfatnih gnojiva i spaljivanjem otpada.
U biljke dospijeva iz tla, a u životinje
i čovjeka inhalacijom (osobito kod
pušača) te ingestijom. Duhan prirod
no akumulira visoke koncentracije
kadmija u lišću, stoga je značajan iz
vor izloženosti pušača kadmiju. Hra
na je drugi glavni izvor kadmija. N a
kuplja se u jetri (čak polovica resor- birane količine) i bubrezima, nešto
malo u kostima. U Hrvatskoj je kad
mij u hrani limitiran na 0,03 m g/kg u
raznim sokovima do 1,5 mg/kg u
konzervi ranoj hrani i rakovima. (D.
Đ.)
kakvoća vode (engl. ivater quality; njem. Wnsserqualitdt), kvaliteta vode; površinske vode, podzemne vode i
vode obalnog mora raspoređene su prema kvaliteti i namjeni u četiri ka
tegorije (Uredba o klasifikaciji voda Vlade RH od 28. 5. 1998.), I. pod
zemne i površinske vode koje se u
svom prirodnom stanju ili nakon de
zinfekcije mogu upotrebljavati za pi
će ili u prehrambenoj industriji te po
vršinske vode koje mogu služiti za uzgoj plemenitih vrsta riba (pastrve);
II. vode koje se u prirodnom stanju mogu iskoristiti za kupanje i rekrea
ciju, za športove na vodi, za uzgoj drugih vrsta riba (ciprinida) ili koje
nakon odgovarajućeg pročišćavanja
mogu poslužiti za piće i za druge na
mjene u industriji i si.; III. vode koje
se mogu iskoristiti u industrijama ko
je nemaju posebne zahtjeve za kak
vo ćom vode te u poljoprivredi. T o su
vod e koje se pročišćavaju da bi se m ogle rabiti za određene namjene; IV.) vode koje se mogu iskoristiti isklju
čivo uz pročišćavanje na područjima
gdje je veliko pomanjkanje vode; V.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 254/357
POJMOVNIK 251
vode koje ne mogu služiti gotovo ni
za kakve namjene, jer ne zadovolja
vaju kriterije za namjene po Ured bi o
klasifikaciji voda. Kakvoća vode određuje se fizičko-kemijskim i biološ
kim analizama. U zo rc i za analizu uz i
maju se na odabranim hidrometrij-
skim profilima riječne mreže ili na
karakterističnim vodomjernim stani
cama u jezerima, barama i močvara
ma. Pri uzorkovanju voda treba zabi
lježiti naziv vodotoka, vodno i slivno
područje mjerne postaje, vrstu posta je (od državn og ili lokalnog znače
nja), temperaturu vode i zraka u °C i
protok vode u m3/s. Pokazatelji za
klasifikaciju voda svrstavaju se u dvije
skupine: prvu skupinu čine obvezni
pokazatelji za ocjenu opće ekološke
funkcije voda: {izikalno-kemijski po kazatelji (pH, alkalitet, električna vod-
ljivost), režim kisika (otopljeni kisik,
zasićenje kisikom, KPK, BPK), hra njive tvari (amonij, nitriti, nitrati,
ukupni dušik, ukupni fosfor), mikro biološki pokazatelji (broj koliformnih
bakterija, broj fekalnih koliforma,
broj aerobnih bakterija) i biološki po kazatelji (P-B indeks saprobnosti, bi
otički indeks, stupanj trofije). Drugu
skupinu pokazatelja čine pokazatelji
koji se ispituju temeljem posebnih
programa sadržanih u planovima za
zaštitu voda i ciljanim programima
ispitivanja kakvoće voda te zajedno s
obveznim pokazateljima služe za širu
ocjenu opće ekološke funkcije voda i
utvrđivanja uvjeta iskorištavanja voda
za određene namjene. Tu skupinu
pokazatelja čine: metali (bakar, cink,
kadmij, krom, nikal, olovo, živa), or ganski spojevi (mineralna ulja, ukupni
fenoli, PCB, lindan, DDT) i radioak tivnost (ukupna radioaktivnost). Ured
bom o klasi f ikac i j i voda propisane su
i metode određ ivanja svakog od po
kazatelja. (I. T.)
kakvoća zraka (engl. air quality, njem.
Luftqualitat), granična vrijednost kak
voće zraka (GV) izražava se kao vri
jednost ispod koje se ne očekuje štet
no djelovanje na zdrave osobe, ali pri
dugotrajnoj izloženosti njezinu utje
caju postoji rizik mogućeg utjecaja na
osjetljive skupine (mala djeca, kro
nični bolesnici), biljke pa i materijalna dobra. Preporučene vrijednosti
kakvoće zraka (PA/) vrijednosti su is
pod kojih se utjecaj na zdravlje ljudi
i vegetaciju ne očekuje pri stalnoj iz
loženosti. Granična vrijednost em isi
je (GVE) je st najveće dopušteno is
puštanje onečišćujućih tvari u zrak iz
ispusta stacionarnog izvora. Stupanj
onečišćenosti zraka prati se mjerenjem promjena onečišćenja zraka u
nenaseljenim područjima (pozadin-
sko onečišćenje) i industrijskim i
gradskim područjima, mjerenjem
promjena koje su posljedica regional
nog i prekograničnog daljinskog pri
je nosa aeropolutanata, mjerenjem fi
zikalnog stanja atmosfere, mjerenjem
i opažanjem promjena na biljkama, građevinama i u biološkim nalazima,
što upozorava na učinak onečišćenja
(posredni pokazatelji kakvoće zraka).
(D. Đ.)
kalamitet (engl. calamity, njem. Kala- initdt), u ek sp loz i j i popu lac i je g ospo
darskog štetnika, pojam naznačuje
stadij u razvoju k oj i nano si gospoda r
sku štetu. (D. Đ.)
kalkokambisol, v id i sm eđe t lo. (D. Đ.)
kanalizacija, v id i zbr in javanje otpad
n ih voda . (D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 256/357
POJMOVNIK 253
elementarnom obliku ili kao ioni.
Oksidi u tlu su kemijski spojevi kisika s drugim elementima. Čine velik
dio zemljine kore, litosfere i pedosfe- re. U pedosferi k isikje najčešće vezan
za Si, Al, C , H i N , a u manjoj mjeri
i za druge elemente. Relativno velika
količina od u kup no prisutnih Si, Mg,
Al, Fe, Mg i još nekih elemenata na
lazi se u tlu u obliku oksida. Silikatni
ion S iO ^ , najčešće tvori s pozitiv
nim ionima drugih elemenata spoje
ve, silikate, koji čine velik udio sastava različitih minerala u tlu, primjerice
minerala gline. Glin e se sastoje od vr
lo sitn ih m ineralnih kristalastih česti
ca alumosilikata (kaolinita, montmo-
rilonita, nontronita, haloazita, alofana
i dr.) i raznih primjesa: kremena, že
ljeznih oksida i dr. Čvrste čestice u
tlu zbog naboja iona, vrlo su reaktiv
ne, i suprotnim nabojem privlače ione iz okoline na sebe, stvarajući ad-
sorpcijske komplekse. Ioni poput
M g2+, Ca2+ , N a+ , N O 3- , ne adsor-
biraju snažnim privlačnim silama,
stoga su raspoloživi biljkama kao bi
ljna hranjiva ili mogu biti isprani iz
gornjig dijela profila tla kretanjem
vode u tlu. Organska komponenta tla
(u širem smislu humus) koji uglav
no m čini manje od 10 posto ukupnog
sastava tla, potječe od biogene kom
ponente u tlu i na tlu. Ova kompo
nenta tla nestabilana je i brzo se ra
spada na jednostavnije organske spo
jeve. Tešk o je jed nostavno opisati sa
stav organske kom ponen te tla. M olekule organskog dijela tla sadržavaju
vodikove ione koji mogu disocirati,
negativno nabijeni ostatak takvih di-
sociranih molekula organskog dijela
tla mogu reagirati s različitim ionima
toksičnih metala, čime smanjuju nji
hova toksična svojstva (detoksikacija\).
Organska i anorganska komponenta
nisu međusobno izolirane i neovisne,
organski dio tla jednim dijelom nastaje sintetskim procesima od anor
ganskog i obratno anorganski dio jed
nim dijelom nastaje mineralizacijom
organskog dijela tla. Za kemijska
svojstva tla najznačajnije su koncen
tracija tekuće faze tla tj. koncentracija
biogenih, stimulativnih i toksičnih
iona, te reakcija tla. Pod reakcijom tla,
jednim od bitnih svojstava, razumijeva se stupanj njegove kiselosti odno
sno bazičnosti tj. pH tla, čime se iz
ražava relativna koncentracija vodi-
kovih i hidroksilnih iona, a ona je di
rektno ovisna o organskoj i anorgan
skoj komponenti tla. Prema reakciji,
tla mogu biti bazična, kisela i neutral
na. Kemijom tla, kemijskim sastavom
tla i njegovom dinamikom bavi se pe- dokemija. (D. Đ.)
kemotrof (engl. chemotroph, njem.
Chemotrophe), organizam koji dobiva
energiju oksidacijom kemijskih spo
jeva u nizu reakcija neo visnih o svje
tlu. Primjerice: životinje oko hidro-
termalnih, izvora bogatih sumporo-
vodikom, u dubokom moru kojima sump orovod ik služi kao izvor energi
je . Razlikujem o kemoautotrofe t (ke-
motrofni organizam kojemu je uglji
kov dioksid T glavni izvor ugljika), ke-
moheterotroj t (kemotrofni organizam
koji koristi ugljik iz organskih spoje
va), kemolitotrof (kemotrofni orga
nizam koji oksidacijom anorganskih
tvari i spojeva dobiva energiju). (D.Đ.)
kisela kiša (engl. acid rain; njem. Sau-
rer Regen), kiša čiji je pH manji od
5,65 koliko iznosi pH prirodnih kiša,
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 257/357
254 Ekološki leksikon
odnosno destilirane vode u ravnoteži sa zrakom koji sadržava oko 340 ppm
ugljikova dioksida. Povećana kiselost
posljedica je prisutnosti sumporne, sumporaste, dušične i dušikaste kise
line koje nastaju reakcijom sumporo-
va dioksida, sumporova trioksida i
dušikova dioksida s vlagom u zraku. Premda se ti plinovi emitiraju i iz pri
rodnih izvora, njihova koncentracija
u atmosferi raste uslijed pojačane emisije iz antropogenih izvora, u pr
vom redu izgaranjem fosilnih goriva. Kisele kiše imaju neposredan toksični
učinak na biljke, čija vidljiva ošteće
nja uključuju klorozu, prerani gubi
tak listova, abnormalan rast, progre
sivno odumiranje i uvenuće. Ujedno
su one glavni uzrok povećanja kiselo
sti površinskih voda, a također znatno pridonose procesima zakiseljavanja
tla. Povećanjem kiselosti u vodenim ekosustavima i tlu raste topljivost
metalnih iona koji su u povišenim
koncentracijama toksični za mnoge
žive organizme, posljedica čega je os i
romašenje životnih zajednica. (I. T.)
kisik (engl. oxygen\ njem. Sauerstoff), kemijski elem ent (O ), nemetal, u ele
mentarnom stanju plin (molekula O 2) bez boje okusa i mirisa. Naj- zastupljeniji elem ent Ze mljine kore s
masenim udjelom od 49,2 posto. Vo-
lumni udio kisika u atmosferi T je 20,9
posto. Važan alotrop kisika je ozon 1"
(O 3) koji u gornjim dijelovima atmo
sfere apsorbira Sunčevo ultraljubičas-
to zračenje štiteći tako Zemlju od
njegova štetnog djelovanja. Gotovo sav slob odni k isik u atmosferi rezultat
je fotosinteze t , procesa u kojem zelene
biljke u prisutnosti Sunčeve energije
asimiliraju t ugljikov dioksid stvara
jući ugljikohidrate i p ritom otpuštaju
kisik. K isik je nužan za život svih ži
vih bića koja se njime koriste u pro
cesu disanja ili respiracije (osim nekih anaerobnih mikroorganizama). Hi-
drosfera je glavni generator kisika: fi~
toplankton i alge koje žive u oceani
ma, morima i vodama na kopnu na
domještaju 90 posto ukupno utroše
noga kisika. Svi plinovi koji čine
Zemljinu atmosferu nalaze se otop
ljeni u morskoj i slatkoj vodi. Top
ljivost plinova ovisi o tlaku zraka T i
temperaturi T. U prirodi je topljivost
plinova u prvom redu funkcija tem
perature: pri nižoj temperaturi top
ljivost je veća. Na topljivost utječe i
slanost T: povećanje slanosti smanjuje
topljivost plinova. Od otopljenih pli
nova imaju za organizme najveću
važnost kisik i ugljikov dioksid zbog uloge u procesima disanja i fotosinte
ze. U većoj količini se otapa i dušik
no zbog svoje relativne inertnosti du
šik ne sudjeluje u osnov nim životnim
procesima većine organizama (izn im
ka su neki mikroorganizmi koji fiksi
raju molekularni dušik). Pri 0°C ki
sika u moru normalno ima oko 8 ml
po litri morske vode (ml/ 1), a pri 20 °C oko 5 ml/1. O bilje ili nedostatak kisika u vodi snažno utječu na distri
buciju slatkovodnih i morskih orga
nizama. Kisik se otapa u površinskom
sloju, a fotosinteza u pravilu do 200
m dubine (tj. dokle dopire svjetlost),
pa se lđsik koji se troši na većoj dubini
nadoknađuje difuzijom iz plićih slo
jeva i vertikalnim strujanjem površ inske vode u dubinu. Ako se ne nadok
nađuje dovoljno brzo, javlja se ma
njak ili potpuni nedostatak kisika.
Dubina na kojoj su potrošnja i pro
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 258/357
POJMOVNIK 255
izvodnja kisika izjednačene naziva se
dubinom kompenzacije. Količina otopljenoga kisika u vodi u biološkim je
mjerenjima pokazatelj stupnja kakvoće vode ( B P K 5 T). (I. T.)
klima (engl. climate-, njem. Klima), klima ili podneblje prevladavajuće je at-
mosfersko stanje iznad dijela Zemljine površine u duljem razdoblju.
Klima ovisi o klimatskim elementima t
i klimatskim faktorima t. Ako se radi o
većem području i njegovoj općoj klimi, tada se govori o makroklimi, koja
je u prvom redu definirana tem peraturom i padalinama. Klima manjeg,
geografski ograničenog područja po
put šume ili riječne doline, naziva se
mezoklimom, a ako se radi o klimi prizemnog sloja zraka iznad karakteri
stičnih oblika podloge na malom pro
storu govori se o mikroklimi. Klime su prema svojim obilježjima razvrstane
u skupine (klasificirane). Takvih je
klasifikacija mnogo, a temelje se na
različitim načelima. Na primjer, prema količini oborinske vode i vode
potrebne za potencijalnu evapotranspi-
raciju T, američki meteorolog Thor- nthwaite razlikuje suhu ili aridnu kli
mu, polusuhu ili semiaridnu, polu- vlažnu ili subhumidnu, vlažnu ili hu-
midnu, izrazito vlažnu ili perhumidnu
klimu. (I. T.)
klimaks (grč. climax — ljestve, vrhu
nac; engl. climax, njem. Klimax), kli-
mazonalna zajednica, klimatogena
zajednica. U razvoju biocenioze t , pos
ljednji, kulminirajući, završni, zadnji stupanj sukcesije T. Ekosustav T je dina
mična kategorija podložna nepresta
noj dinamičkoj mijeni u funkciji vre
mena (sukcesija T), kao takvu karakte
riziraju je postupne smjene životnih
zajednica T, koje su razvrstane prema složenosti (od jednostavnijih prema
složenijima, pri čemu svaka prethodna stvara uvjete za razvoj slijedeće ali
i za svoju apsolutnu dezintegraciju i nestanak). Mjera složenosti stupnja
razvoja neke zajednice jest njezina
bioraznolikost (biodiverzitet t). S po
većanjem bioraznolikosti povećava se
i stabilnost sustava (usporedi entropi
ja t) sve do terminalnefaze T klimaksa;
tj. u prvom redu klimom t uvjetovane, međusobno slične, stabilne, ko
načne vegetacijske zajednice t, klimatski
i zonalno jedinstvenog područja koja se ciklički stalno obnavalja sama u se
be (ciklička sukcesija T) i ne prelazi u drugu zajednicu sukcesivnog niza, tj.
postaje životna zajednica s najvećim
mogućim stupnjem organizacije koja
posjeduje mogućnost samoobnove i samoodržanja. U Hrvatskoj klimala
zajednicu predstavljaju različiti šum
ski ekosustavi u obliku prirodno pomlađenih visokih sastojina s najve
ćom m ogućom biomasom. (D. Đ.)
klimatop, pojam ko j i se odnos i na kli
matsku t k o m p o ne n tu ekotopa t u nu
tar biogeocenoze T. (D. Đ.)
klimatske regije Hrvatske, prema
Koppenovoj podjeli klime (njemački
klimatolog W. Koppen izradio je od
1900. do 1936. godine sustav klimatskih tipova koji se podudaraju s tipo
vima vegetacije) najveći dio Hrvatske
ima umjereno toplu kišnu klimu (oznaka
C), a osim nje u Hrvatskoj nalazimo i snježno—šum sku klim u (oznaka D) na
području Like i Gorskoga kotara iz
nad 1200 m visine. U obje klime razlikuju se tipovi prema godišnjem
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 259/357
256 Ekološki leksikon
hodu oborina (ozn ake :/ — bez suhog
razdoblja, i — suho razdoblje ljeti, w
— suho razdoblje zimi) i temperature (oznake a, b, c odnose se na srednju
temperaturu najtoplijeg, a oznaka d najhladnijeg mjeseca u godini). Su
kladno tome u Hrvatskoj nalazimo
sljedeće tipove umjereno tople kišne
klime:Cfwbx” — umjereno topla kišna kli
ma, izrazito suhog razdoblja ne
ma, najmanje oborina ima zimi, postoje dva oborinska maksimu
ma — jedan u kasno proljeće, a
drugi u kasnu jesen. To je klima
sjeverozapadnog dijela Hrvatske.
Cfwbx — umjereno topla kišna klima,
izrazito suhog razdoblja nema,
najmanje oborina ima zimi, postoji jedan oborinski maksimum
koji pada u rano ljeto. Taj tip kli
me najizrazitiji je u istočnoj Hr
vatskoj.Cfw’iv”b — umjereno topla kišna kli
ma, izrazito suhog razdoblja ne
ma, kišovito razdoblje je u jesen,
a osim zimskog minimuma obo-
, rina postoji i kraće suho razdoblje ljeti. Taj prijelazni tip klime nalazi
se u uskom pojasu uz klimu
Cfwbx” od Kupe do Plitvičkih je
zera i u zaleđu Učke.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 261/357
258 Ekološki leksikon
voda, led itd. Meteorološke su atmo
sferska cirkulacija, svojstva atmosfere, oblačnost, oborine, toplina (npr.
maksimalne, minimalne, prosječne godišnje temperature, mrazevi i dr.). Najvažniji čimbenici geografske pri
rode o kojima ovisi klima nekog po
dručja su: geografska širina, nadmor
ska visina, raspodjela kopna i mora,
morske struje, reljef, vrsta tla (a neki
autori ubrajaju i vegetacijski pokri
vač). (I. T„ D. Đ.)
klim atsk i dijagram (engl. climatic dia- gram; njem. Klimadiagramm), grafički
prikaz međusobnog odnosa srednje mjesečne temperature zraka i količi
ne oborina za neko m jesto na temelju
dugogodišnjeg niza mjerenja (Walte- rov klimatski dijagram). Na apscisu se
nanose mjeseci od siječnja do prosin
ca za mjesta na sjevernoj polutki ili od
srpnja do lipnja za mjesta na južnoj polutki. Na ordinatu se nanose sred
nje mjesečne temperature zraka i ko
ličine oborina. (1. T.)
kl imatski elementi (engl. climatic ele- ments\ njem. Klimaelemente), čimbeni
ci meteorološke prirode o kojima ovisi klima nekog područja. Najvaž
niji su zračenje Sunca i Zemlje ( radi jacija Sunca t ) , temperatura T zraka, tla
i mora, tlak zraka T, vlaga t , vjetar T,
naoblaka T i oborine t . (I. T.)
kl ima tski faktori, v id i k limat sk i č im
benici. (D. Đ.)
klimatski modifikatori, v id i k l imat
ski č im be nici . (D. Đ.)
klimazonaina zajednica (engl. climax community, njem. klimazonale Pjlan- zengesellschaft), klimaks T, klimaks za jednica T, klimatogena zajednica f . Slo
ženija, razvijenija i postojanija biljna zajednica t , koja nastaje na razvijenim
tlima i posve je prilagođena uvjetima
i mogu ćnostima određen og područja, u prvom redu klimatskim čimbenici
ma T, ali i drugim pedološkim T, geo
loškim T i ekološkim T značajkama koje
na njemu vladaju. Najbolje odražava
klimatske prilike nek og zem ljopisnog
područja (npr. mediteranska vazdaze
lena šuma crnike, submediteranska
šuma hrasta medunca, srednjeeurop-
ska šuma bukve, planinska šuma bukve i jele i si.). Jedna od najvažnijih
osobina je da se klimazonalna zajed
nica gotovo uvijek nalazi u stanju re
lativnog mirovanja, ravnoteže. Vidi
sukcesija t . (D. Đ.)
k!on (grč. klon — mladica; engl. clone, njem. Klon), genetički identične je
dinke. Skupina genetički identičnih stanica nastalih mitotskom diobom
od jed ne ishodišne stanice ili skupina
genetički identičnih organizama koji
su nastali od jedn og zajedničkog pret
ka aseksualnom reprodukcijom. Np r.
jednojajčani blizan ci nose iden tičn u
nasljednu uputu pa su stoga klon;
mlade biljke dobivene reznicama iz
je dne matičn e biljke također su klon jer su genet ički iden tičn e. (I. T.)
klor (engl. chlorine, njem. Chlor) (Cl), u
elementarnom stanju, otrovan plin
žućkastozelene boje, oštra mirisa iz
skupine halogenih elemenata. Vrlo
reaktivan, oksidira većinu organskih
molekula. Nadražuje dišne organe.
Smrtonosan. Nalazi se u molekulama brojnih organskih spojeva npr. nekih
pesticida. Koristi se kao dezinfekcij-
sko sredstvo (npr. voda za piće, me
dicina i si.). Važan sastojak živih su
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 262/357
POJMOVNIK 259
stava, kontrolira turgor u biljkama,
sudjeluje u reakcijama fotosinteze,
sudjeluje u radu živčanog i mišićnog
tkiva. Važan u moru kao jedan od dvaju iona morske soli (N aC l). (D.Đ.)
klordan (engl. chlordane, njem. Clilor- dan), insekticid, iz skupine kloriranih
ugljikovodika. U sisavaca simptom i
otrovanja su ubrzano disanje, hipe-
rekscitabilnost, tremor i grčevi. Kro
nična iz ložen ost izaziva nekrozu jetre
i bubrega. (D. Đ.)
kiorirani ugljikovodici (engl. chlorim- ted hjdrocarbons, njem. CKW, Chlorier- te Kohlemmsserstojfe), skupina stabil
nih, u vodi netopljivih, fizikalno-ke-
mijski sličnih, sintetičkih insekticida,
različitih stupnjeva otrovnosti, prim
jerice D D T i njegovi analozi, D D D ,
D M T D itd ., zatim H C H , BHC , lin-
dan, ciklodienski spojevi poput klor-
dana, heptaklora, aldrina, dieldrina,
toxaphena itd. Topljivi su u lipidima,
bioakumulativni i bioperzistentni
kontaminanti organizama i okoliša.
(D. Đ.)
klorofi! (grč. chloros — zelen + jy ’llon— list; engl. chlorophyll; njem. Blatt-
griin, Chlorophyll), glavni biljni pig
ment uključen u proces fotosinteze f .
U stanicama ze len ih biljaka klorofil
se nalazi u kloroplastima, a u cijano-
bakterija otopljen je u citoplazmi.
Klorofil apsorbira energiju Sunčeva
svjetla, čime ona biljci postaje upo
trebljiva za asimilaciju T ugljika i sintezu organskih molekula. Klorofil da
je biljkama zele nu boju, jer reflektira
zelenu svjetlost, a upija crvenu i pla
vu. (I. T.)
klorofluorougljikovodici (engl. CFC, chlorojluorocarbon, njem. CFK, Chloro-
jluorokohlenstojfe), CFU, CFC, freoni.
Sintetski halogenirani ugljikovodici, relativno slabo toksični, teško zapa
ljivi i relativno stabilni. Koriste se kao
prijenosnici topilne u hladnjacima,
toplinskim pum pama i klima uređaji
ma te kao potisni plinovi u sprej-bo-
cama, kao razrjeđivači i otapala za bo
je i lakove, u pro izvod nji stiropora,
medicini itd. Klor iz tih spojeva sud
je lu je u reakcijama razgradnje ozona, time se smanjuje ozonski sloj tj.
oslabljuje planetarna zaštita od sun
čevog zračenja. (D. Đ.)
klorofluorougljikovodici, CFU, CFC,CFK, (engl. chlorojluorocarbon, njem.
Chlorojliiorokohlenstoffe), relativno ma
lo toksični, stabilni i nezapaljivi spo
jevi, koji se koriste za hlađenje u rashladnim uređajima ili kao potisni plinovi u sprej bocama npr. CFC-12
tj. CCI2F2, CFC-21 tj. ChCl2F. Uništavaju ozonski omotač, stoga se
njihova upotreba smanjuje. Z bo g ke
mijske stabilnosti relativno su perzi-
stentni u okolišu, dolaze do stratosfe
re gdje U V zrake pom ažu oslobađa
nje klora (Cl), koji sudjeluje u reakcijama razgradnje ozona (O 3), pripa
daju skupini stakleničkih plinova jer
snažno apsorbiraju dugovalne elek- tromagnetne zrake. Poznati i pod na
zivom fluorougljikovodici. (D. Đ.)
koagulacija, pri čišćenju otpadnih
voda, vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D. Đ.)
koegzistencija (lat. cum, con — s, sa +
existere -—javljati se, pokazivati se, bi
vati; engl. coexistence; njem. Koexi- stenz), trajno pojavljivanje dviju ili vi
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 263/357
260 Eko loški leksikon
še vrsta na istom staništu, pogotovu kada su one potencijalni kompetitori.
O koegzistenciji se govori kad se vrste
koriste resursima na donekle različit način, čime se umanjuje interspecijska kompeticija T. (I. T.)
komenzalizam (lat. cum, con — s, sa +
mensa — stol; engl. commensalism; Kommensalismus), odnos između je
dinki dviju vrsta iz kojeg jedna vrsta
izvlači korist, a za druguje odnos ne
utralan, tj. ni ti ima koristi ni ti joj šte
ti. Vrsta koja izvlači korist (kom enzal) dobiva iz takva odnosa hranu, zaklon,
potpo ru ili pokretanje. Jedan od broj
nih primjera komenzalizma uključu
je bakteriju Escherichia coli, koja živi
u probavilu čovjeka i u pravilu mu ne
smeta. (I. T.)
kompeticija (lat. competere — doliko
vati, težiti čemu; engl. competition; njem. Konkurrenz, Wettbewerb), nega
tivan odnos između organizama koji
nastaje zbog korištenja zajedničkim
resursom (hrana, prostor, zaklon, uv
jeti razmnožavanja), a ima kao pos
ljedicu smanjenje gustoće populacije
ili lošiju fizičku spremu jedinki. Kom peticija se m ože javiti izm eđu je
dinki iste vrste (intraspecijska kompeti cija t ) ili izm eđu jedinki različitih
vrsta (interspecijska kompeticija t). (I.T.)
ko m po st (lat. compositus — sastavljen;
engl. compost, njem. Kompost), vrsta
gnojiva koja se priprema od različitih organskih ostataka i otpadaka u po
ljoprivrednim gospodarstvima (ostaci
žetve, berbe, korova itd.), kućanstvima (ostaci voća, povrća, ribe mesa,
drvenog ugljena, pepela, prašina iz usisavača itd.) uz dodatak vapna, tre
seta ili zemlje, ali može biti i šumski
kompost (lisnac, lišće, grančice, pa
prati i dr.), industrijski kompost (os
taci pri preradi šećera, kave, alkohola,
duhana, voća povrća, brašna, ulja itd.). Pritom mikroorganizmi prera
đuju organsku tvar u proizvod nalik
humusu koji se primjenjuje u poljo
privrednoj pro izvodnji kao izvor hra
njivih tvari za biljke i za poboljšanje
kvalitete tla. U užem sm islu kom post
je gnojivo koje se primjenjuje u po
vrtlarstvu, cvjećarstvu i stakleničkom
uzgoju spravljeno od biljnih ostataka iz spomenutih grana poljoprivrede.
Taj otpad u proizvodnji kompostira-
njem na licu mjesta se recildira, ali
može biti sastavljen i od drugih siro
vina poput pilećeg izmeta, sortiranih
organskih otpadaka iz kuhinje, treseta
i dr. Sadržaj hranjivih tvari ovisi o
sirovini koja se kompostira. Sadržava
u prosjeku 0,35 % dušika, 0,20 % fo
sfata, 0,25 % kalija, 2-3 % kalcija i
30 % vode. U m nogim se europskim
zemljama organski otpad iz kućansta
va ne odlaže na odlagališta otpada 1\
nego se posebno skuplja radi kom-
postiranja kako bi se mogao ponovno
iskoristiti u poljoprivredi. (D. Đ., I.
T.)
kompostiranje (engl. composting, njem.
Kompostienmg), proces nastajanja i
pro izvo dn je kom posta. (D. Đ.)
komunalni otpad (lat. communis —
opći, svačiji, zajednički; engl. commu- nal waste\ njem. Miill), otpad iz ku
ćanstava, otpad koji nastaje čišćenjem ja vnih površina i otpad sličan otpadu
iz kućanstava koji nastaje u gospodar
stvu, ustanovama i uslužnim djelat
nostima. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 264/357
POJMOVNIK 261
kondicioniranje otpadnih voda,
vid i zbr injavanje otpadnih voda. (D.
Đ.)
konkurencija, v i d i kompeticija t. (i. T.)
kontaminacija (engl. contamination, njem. Kontamimtion), onečišćenost
radioaktivnim tvarima, kemijskim
štetnim tvarima ili mikroorganizmi
ma i njihovim biotoksinima. Proces
uklanjanja kontaminirajućeg uzroč
nika naziva se dekontaminacija. (D.
Đ.)
konvekcijska strujanja (lat. convehere —- snositi, spremati), vertikalni prije
nos topline u vodenom prostoru gi
banjem čestica vode. Dru gi način pri
jenosa to pline je kondukcijom (vođe
njem), no koeficijent kondukcije za vod u vrlo je m alen pa je taj oblik pri
jenosa toplinsk e energije u velikim vodenim masama neznatan. (I. T.)
konzervansi (engl. preservative, njem.
Konsemeningsstoffe), kem ijska sredstva
koja se zbog štetno g utjecaja na m i
kroorgan izme upot reb ljavaju za oču
vanje određen ih pro i zvoda prehram
bene industr i je , al i i nekih b io loških
proizvoda (serumi, vakc ine, p lazma i
si .), od kvarenja i propadanja usl i jed
m ikro bio loš ke razgradnje. (D. Đ.)
konzumenti, vidi potrošači. (D. Đ.)
koprofag (grč. kopros — gnoj + grč.
fago — jedem engl. coprophage, njem.
Koprophag), pojam se odnosi na hete- rotrofne organizme T koji se hrane ži
votinjskim izme tom , kao jedinim izvorom hrane ili kao nadopunom u
prehrani (npr. kunić konzumira vla
stiti izmet kao nadopunu prehrani).
Vidi t saprofag. (D. Đ.)
koraljni greben (engl. coral reef, njem.
Korallenbank, Korallenriff), masivna
struktura građena od skeleta i kemij
ski istaloženog materijala koja se razvija na infralitoralnoj stepenici T u trop
skim i suptropskim morima, a grade
ju prven stveno koralji. Koraljne gre
bene obilježava izvanredno bogata i
raznovrsna fauna T. Najbolji razvoj
grebeni postižu u morima čija je
srednja godišnja temperatura između
23 i 25°C, a ako je temperatura niža
od 18°C greben se ne može razviti.
Zato koraljni grebeni postoje samo
između 3 0° sjeverne i 30° juž ne zem
ljopisne širine ili u predjelima koja su
u vezi s nekom toplom morskom
strujom, gdje godišnje kolebanje tem perature t ne prelazi 3°C. Z a razvoj je
bitna i osvijetljenost, tj. prozirnost T
vode, jer je aktivnost koralja koji grade greben vezana uz prisutnost sim-
biontskih alga zooksantela. N a d ubini
većoj od 40 do 50 metara i u po
dručjima s jakom sedimentacijom
čestica i s tim u vezi smanjenom pro-
zirnošću vode, koraljni grebeni ne ra
stu. (I. T.)
kozmopolit (grč. kozmos — svijet + polttes — građanin; engl. cosmopolitan species; njem. Kosmopolit), vrsta ili ne
ka druga sistematska kategorija (rod,
porodica itd.) koja je široko raspros
tranjena na Zemlji. Suprotno su ende
mi T koji naseljavaju ograničena po
dručja. U z brojne vrste bakterija, alga
i gljiva, kozm opolitim a pripada i ve lik
broj viših biljaka i životinja, no malo je takvih koji se javljaju na sv ih šest
naseljenih kontinenata. (I. T.)
krajobraz, v i d i krajolik t . (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 265/357
262 Ekološki leksikon
krajobrazna ekologija (engl. landsca- pe ecolog)’; njem. Landschaftsdkologie), disciplina ekologije T koja u nekom
krajobraznom prostoru proučava složene međusobne odnose između ži
votnih zajednica ( biocenoza f ) i prilika na staništu za potrebe prostornog uređenja i zaštite prirode i okoliša. (I. T.)
krajolik (engl. landscape; njem. Land- schaft), manji dio Zemljine površine
koji se ističe posebnim izgledom u kojem prevladava jedan prirodni ele
ment ili rezultat društvenog rada. Pri rodni krajolici su oni krajolici čiji je izgled rezultat isključivo prirodnog razvoja. Takvi su krajolici rijetki.
M nogo su češći kulturni krajolici čiji je prvobitni prirodni izgled izmijenjen djelovanjem ljudi. (I. T.)
krenal (grč. krene — izvor; njem. Kre- nal), životni prostor izvorskog pod
ručja neke tekućice. Nastanjuje ga ži
votna zajednica ( biocenoza T) koja se
zove krenon T. (I. T.)
krenon (grč. krene — izvor; njem. Kre non), životna zajednica ( biocenoza t )
izvora T tekućice. Životni prostor izvorskog područja koji krenon nasta
njuje naziva se krenalom t . (I. T.)
kritična opterećenja (engl. critical lo- ads), kvantitativna procjena izloženosti nekom onečistaču ispod koje se, pre
ma sadašnjim saznanjima, ne javljaju
značajni štetni učinci na određene osjet
ljive elemente u okolišu. Uglavnom se rabi u kontekstu onečišćenja atmosfere t . Postoje rasprave oko određivanja pri
kladnih osjetljivih elemenata okoliša i značajnih štetnih učinaka. (I. T.)
kritična razina (engl. critical level), ana
logno kritičnim opterećenjima f , s time da se kritična razina odnosi na gra
ničim vrijednost (prag; engl. threshold) koncentracije nekog p linovitog atm o
sferskog onečistača u smislu pojave
oštećenja kod živih bića (obično na
vegetaciji) ako je koncentracija veća od neke granične vrijednosti i njihov
izostanak ako je manja. (I. T.)
kromosom (grč. c/iroma, chromatos —
boja + soma — tijelo; engl. chromoso- me\ njem. Chromosom), u eukariota (organizama čije stanice posjeduju
pravu jezgru obavijenu ovojnicom ) to
su nitaste strukture u jezgri stanice,
građene od molekule DNA T i bje
lančevina, koje prenose nasljednu
uputu s jedne na drugu generaciju.
Kromosom su nosioci gena t , koji od
ređuju individualne osobine organizma. Broj kromosoma u jezgri stanice karakterističan je i konstantan za sva
ku vrstu, npr. grašak ima 14 kromo
soma, pas 78, čovjek 46. U tjelesnim
stanicama diploidnih organizama
krom osom i dolaze u parovima — po
dva od svakog tipa. Par kromosoma
istog tipa naziva se homolognim parom.
U spolnim stanicama broj krom osoma je prepolovljen, tj. dolazi po jedan
član svakog homolognog para. Na
primjer, u čovjeka svaka tjelesna sta
nica sadržava 46 kromosoma (22 para
autosoma i jedan par spolnih kromo
soma), a svaka spolna stanica 23 kro
mosoma (22 autosoma ijedan spolni krom osom ). Abnormalnosti u broju i
strukturi kromosoma mogu imati kao posljedicu abnormalnosti jedin
ke. U prokariota (organizama koji ne
maju oblikovanu staničnu jezgru ), vi
rusa i staničnih organela, kromosom
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 266/357
POJMOVNIK 263
je jedn ostavna , gola molekula D N A .
U nekih virusa krom osom je RNA T.
(I. T.)
kronična toksičnost, vidi toksičnost.
(D. Đ.)
krš (engl. karst, njem. Karst), reljef i
krajobraz nastao na vapnenačkim, sa
drenim i dolomitnim stijenama, u
kojem voda, otapajući i ponovno ta
ložeći vapnenac, sadru i dolomit, ob
likuje specifičan geomorfološki tip reljefa ispresijecanog pukotinama,
spiljama, jamama i kanjonima, s broj
nim rijekama ponornicama i pod
zemnim vodama, koje ponekad izbi jaju i ispod površine mora, stvarajući
tzv. vrulje. Na površini takvog susta
va voda korodira stijene i stvara ra
zličite krške fenomene poput, vrtača,
ponikava, škrapa, uvala, udolina i krš- kih polja. Južna Hrvatska obiluje krš-
kim fenomenima i međunarodni na
zivi za taj tip reljefa potječu iz hrvat
skog jezika. (D. Đ.)
krške brzice Krško područje obilježa
va posebna hidrografija. Umjesto površinskih tokova, ovdje se javljaju ri
jeke ponornice koje dijelom teku na
površini, a dijelom u podzemlju krša.
Karakteristike krških rijeka su poseb
ni oblici i pojave: vrela, vrulje, ponik-
ve, uvale, polja, špilje i drugo te vrlo
veliko kolebanje protoka ovisno o ko
ličini padalina. (I. T.)
kruti otpad (engl. solid waste\ njem. fe- sterAbfall), otpad t čvrste konzistenci
je pop ut stakla, gu me, papira, tekstila, plastike, metala (npr. olupine auto
mobila), građevne šute itd. Ako ne
postoji mogućnost njegova reciklira
nja, ili ono nije isplativo, takav se ot
pad odlaže na za to predviđena odla gališta otpada T. (I. T.)
kruženje tvari (engl. biogeochemical cy- cle, njem. biogeocheinisher Zyklus, bio- geochentisher Kreislaiij), kretanje kemij
skih elemenata kroz ekosustav T u procesim a izgradnje i razgradnje živih or
ganizama t i u geološkim procesima T.
Svoje potrebe za obnavljanjem tvari i
energije t utrošene u životnim proce
sima i za stvaranje svoje tvari organiz
mi t zadovoljavaju neposredn o ili posredno iz nežive prirode. Živim bi
ćima potrebno je nekoliko desetaka različitih kemijskih elemenata. Neki
su potrebni u većim (ugljik, kisik, du
šik, vodik) ili manjim količinama (fo
sfor, magnezij, sumpor, kalcij, natrij i
dr.). Ti elementi neprestano kruže iz
među živih (organizmi i organske tvari)
i neživih sustava (stijene, minerali, anorganski sedimenti i dr.). Zelene
biljke primaju vodu i u njoj otopljene
mineralne tvari (spojeve dušika, fo
sfora, kalija, kalcija, sumpora, željeza,
magnezija i dr.) korijenjem iz tla, a
kroz puči lista ugljikov dioksid iz zraka. U listu biljke, od vode i ugljikova
dioksida, uz pomoć Sunčeve svjetlo-
sti, klorofila proizvode se isprva jednostavni, a potom složeni ugljikohi-
drati pri čemu se oslobađa kisik (foto sinteza t , primarna produkcija f , auto- trofi t). Uz sudjelovanje dušika iz
zemlje, biljka sintetizira bjelančevine,
a u njoj se stvara i niz složenih organ
skih spojeva (lecitini, fosfatidi, masti,
terpeni, alkaloidi, voskovi, treslovine,
pigmenti i dr.). Heterotrofnim organiz mima 1“, u koje ubrajam o sve ž ivoti
nje, gljive, većinu bakterija i neke više
biljke bez klorofila, potrebni su za iz
gradnju asimilati zelenih biljaka. Oni
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 267/357
264 Ekološki leksikon
ih razgrađuju, transformiraju i prila-
gođavaju potrebama izgradnje svoga
tijela, da bi ih konačno oksidirali do
najjednostavnijih anorganskih spojeva i tako došli do energije potrebne za
život, rast i razmnožavanje. Ugljiko-
hidrati prelaze pritom opet uglavnom
u ugljikov dioksid i vodu; iz bjelan
čevina nastaju još amonijak i sumpo-
rovodik. Drugi se elementi, kao kal
cij, magnezij, željezo i fosfor i dr.
oslobađaju organske veze i prelaze u
najjednostavnije anorganske spojeve, da bi iznova poslužili za hranu auto-
trofnim organizmima, zelenim bilj
kama. Određeni elementi zadržavaju
se dulje u anorganskim stanjima (u
sedimentima, u erozivnim procesi
ma, kao soli u moru i si.). S vreme
nom opet budu iskorišteni u živom
sustavu jer trošenje stijena, oborine,
naplavljivanje, eolacija i umjetno gnoje nje T obogaćuju sustave novim koli
činama mineralnih, anorganskih tva
ri. T akvo je kružno kretanje u prirodi
neprekidno. (D. Đ.)
kružen je vo đ e (engl. ivater cycle, hydro- logical cyde\ njem. hydrologischer Krei-
slauf Wasserkreislauj), hidrološki ili
kružni tok vod e proces je u kojem se voda u raznim oblicima izmjenjuje
između kopna, mora i atmosfere. O
prirodnom kruženju vode evaporaci-
jom , kon den zacijom i padalinama pr
vi je pisao engleski astronom Ed-
m und H alley 1691. godine. U ocea
nima se nalazi više od 97 posto vode
na Zemlji. Oko 2,5 posto se nalazi na
kopnu i u kopnu, ali je od toga većina vezana u ledenom pokrovu. Tek se
mali djelić ukupne vode na Zemlji
nalazi u atmosferi, samo 0,001 posto.
Svakoga dana s površine oceana ispari
u atmosferu T oko 1200 km3 vode pro
cesom evaporadje T, a oko 190 km3 gubi se s kopna procesom evapotran-
spiradje t. Približno 1000 km3 vraća se u more u obliku kiše i drugih obo
rina, a oko 300 km3 pada na kopno.
Od toga otprilike 110 km3 odlazi s
kopna u more rijekama, podzemnim
vodama i otapanjem ledenjaka. Na
kon što padne na kopno, voda se u atmosferu vraća različitim putovima.
Jedan dio evaporira izravno natrag u
atmosferu, dio koji iz tla upija vegetacija vraća se u atmosferu procesom
transpiradje T, a dio otječe površinom zemlje u tokove (potoci, rijeke) ili se
cijedi do podzemnih voda i na pos
ljetku stiže do mora. Prosječno vrije
me zadržavanja vode u različitim fa
zama hidrološkog ciklusa varira od
nekoliko dana za atmosfersku fazu do
nekoliko stotina godina za podzem ne vode ili čak nekoliko tisuća godina za vodu u ledenom pokrovu. (I. T.)
ksenobiotici (engl. xenobiotics), tvari koje su organizmu potpuno strane, na
način da nisu dio normalnih fizio
loških i metaboličkih procesa, ali
zbog svojih kemijskih i/ili fizikalnih
osobina interferiraju i/ili ulaze u normalne metaboličke puteve i fiziološke
procese, koje najčešće ometaju, uspo
ravaju i/ili u potpunosti zaustavljaju
To su primjerice različiti polutanti T,
teški metali t , pestiddi T i si. (D. Đ.)
ksenokavalne vrste, vrste koje se na
laze u podzeml ju a l i se u n jemu ne
m ogu razmnožavat i, nego su na nek i
nač in st ig le u podzemlje s površine
(npr. b ujicam a i sl ično ). (I. T.)
kserofit (grč. xeros — suh + phyton — biljka; engl. xerophytes, njem. Xerophy-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 268/357
POJMOVNIK 265
tes) biljke koje obitavaju na relativno
suhim staništima 1\ Biljke prilagođene
manjoj zračnoj vlazi i sušnijim tlima.
U okviru kserofita m oguće je razlikovati kserofite u strogom smislu riječi
(žive u toplim, tropskim i suptrop
skim područjima s osk udicom vlage),
kriofite (biljke prilagođene fizikalnoj
suši i nižoj temperaturi), psihrofite
(biljke prilagođene vlažnim staništi ma T sa niskom temperaturom, prila
gođene, dakle, fiziološkoj suši), kse-
rohalofite (biljke prilagođene fiziološkoj suši na slanim zemljištima) i
oksilofite. (D. Đ.)
Kyoto protokol (engl. Kyoto protocol), protokol prihvaćen na Trećem zasje
danju država stranaka Konvencije o
promjeni klime Ujedinjenih naroda u prosincu 1997. god ine u japanskom
gradu Kyotu. Njime su dogovorene
vrijednosti do kojih razvijene zemlje
moraju smanjiti svoje emisije t stakle ničkih plinova t u razdoblju poslije
2000., čime se pokušava zaustaviti i
preokrenuti trend porasta njihove
koncentracije u atmosferi. Time se
nastoji ostvariti postizanje krajnjeg cilja Klimatske konvencije, a to je
sprječavanje opasnih antropogenih upletanja u klimatski sustav. Proto
kolom su se razvijene zemlje obveza
le na smanjenje svoje ukupne emisije šest važnih stakleničkih plinova za
najmanje 5 posto. Svaka zemlja mora
dosegnuti svoju ciljnu vrijednost
smanjenja emisije do razdoblja 2008.
— 2012. godine, s time da se uočljiv napredak mora postići do 2005. godi
ne, a ciljna će se vrijednost izračunati
kao petogodišnji prosjek. Smanjenje
emisije za ugljikov dioksid, metan i
dušik(I) oksid mjerit će se prema
1990. godini, a za fluorougljikovodi-
ke, perfluorougljikovodike i sumpor
heksafluoride prema 1990. ili 1995.
godini. Države imaju određen stupanj fleksibilnosti u načinu na koji
ostvaruju i mjere smanjenje svojih
emisija. Protokol predviđa uvođenje
međunarodnog sustava »trgovine
emisijama« koji će industrijaliziranim zemljama omogućiti međusobno ku
povanje i prodaju emisijskih kredita,
a financiranjem projekata za smanje
nje emisije u zemljama u razvoju, industrijske zemlje prikupljat će dodat
ne emisijske kredite. Protokol potiče
vlade na međusobnu suradnju u po
boljšanju energetske djelotvornosti,
reformi energetskog i prometnog
sektora, promicanju obnovljivih iz
vora energije, potiskivanju nepriklad
nih novčarskih mjera i tržišnih nedo
stataka, ograničavanju emisija metana i zaštiti šuma i drugih »ponora« ug-
ljikova dioksida (odljeva; engl. sink).
(I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 269/357
LC 50 (engl. lethal concentracion, njem.
letak Koncentration), oznaka za kon
centraciju neke otrovne tvari koja
ubija 50 posto ispitivane populacije u
određenom vremenu. (D. Đ.)
LD 5 0 (engl. lethal dosis, njem. letale Do-
sis), oznaka za dozu neke otrovne tvari koja ubija 50 posto ispitivane po
pulacije u određenom vremenu. (D.
Đ.)
lesivirano tlo, Iuvisol, ilumerizirano
tlo. Slabo do umjereno kiselo tlo, za
koje je karakteristično da se ispire, tj.
eluvira u svom gornjem dijelu. U
dubljim zonama profila usporava se cijeđenje vode i ispiranje baza, pa je
tlo u dubljim slojevima manje kiselo
nego pri samoj površini. Nalazimo ga
u uvjetima vlažne klime s većom ko
ličinom oborina. Pokriva ga najčešće
listopadna ili mješovita šuma. U nas
ga nalazimo na lesu i pleistocenskim
iluvinama, na tercijarnim jezerskim
sedimentima i starijim koluvijalnim i aluvijalnim nanosima. (D. Đ.)
letalna doza (engl. lethal dose, njem.
letalale Dosis), koncentracija neke tvari
koja je dovo l jna da uzroku je sm rt ne
kog organizma't. (D. Đ.)
leukemija (engl. leukemia, njem. Leu- kd'mie), skupina zloćudnih klonskih bolesti matičnih stanica krvotvornog sustava. M ož e biti izazvana radijaci
jom prilikom rada u nuldearnim
elektranama ili havarijama nuklear
nih elektrana. (D. Đ.)
l imacidi (engl. litnacides, njem. L itnazi-
de) , o t rovne tvar i nam i jenjene su zb i
ja n ju popu la c ija puže va. (D. Đ.)
l imnoekologija, v id i limnologija T.
l imnokinetika (grč. Umne — stajaća
voda, bara, jezero + kineo — pokre
ćem, okrećem, vrtim; engl. limnokine- tics, njem. Limnokinetik), pokretanje
vode (titranje, ljuljanje), na granič
nim površinama izoterma u slatko
vo dn im jezerima koja su u stanju sta
gnacije. Usporedi miješanje vode u je zerima t. (I. T.)
iimnokreni izvor (grč. Umne — stajaća voda, jezero, bara + krene — izvor; engl. limnocrene spring; njem. Limno-
krenen, Tumpelquelle), tip izvora u ko
je m voda po izlasku iz stijene ili tla
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 270/357
POJMOVNIK 267
najprije formira jezerce. Ono se na nekome mjestu prelijeva pa iz njega
voda dalje otječe u obliku potoka. (I.
T.)
l imnologija (grč. Umne — stajaća voda,
jezero , bara + logos — riječ, govor;
engl. limnology; njem. Limnologie), u početku znanost o jezerima, kasnije
proširena i na ostale kopnene vode, slatke i slane, obuhvaćajući tekućice
(izvori, potoci, rijeke) i stajaćice (je-
zera, bare, močvare, lokve). U novije vrijeme znanost o slatkim vodama i
slatkovodnim ekosustavima t , njihovim kemijskim, fizikalnim i biološ
kim svojstvima. (I. T.)
lindan (engl. lindan, njem. Lindan), ta
kođer heksaklorocikloheksan, HCH,
stari, danas ispravljen naziv benzen
heksaklorid BHC. Ubraja se u opa
sne pesticide. U Europi se pomalo zabranjuje. Organoklorirani insekti
cid širokog spektra. Kumulativni je otrov, s mogućnosti penetracije kroz
kožu i s fumigatnim djelovanjem. C i
ljni organski sustav je centralni živ
čani sustav. Pri kroničnoj ekspoziciji oštećuje jetru, centralni živčani su
stav i reproduktivni sustav. U poku
sima nije pokazao genotoksična, mu- tagena i kancerogena svojstva. (D. Đ.)
l iposolubilni otrovi, (engl. liposoluble toxins, njem. liposolubile Gifte), o t rov
ne tvari topive u m astim a i ul jima . (D.
Đ.)
l is t inac , procesu humi f i kac i je , odno
sno nastajanja h um usa l ist inac je na
z iv za još nerazgrađenu, n e fermen t i-
ranu m rtvu o rgansku tvar b i l jno g po
dri jet la, koja se nakuplja na površini
t la, a polazna je sirovina za nastajanje
humusa. (D. Đ.)
litoral (lat. litus, litoris — obala; engl. littoral zone; njem. Litoral), litoralna
zona; dio bentala f ili zone dna. Lito-
ralnu zonu obilježavaju gibanje vode (valovi), erozija, jaka sedimentacija,
kolebanja temperature i bogatstvo bi
ljnih i životinjskih vrsta. U jezerim a
to je zona koja obuhvaća priobalnu
terasu do 30 metara dubine, a u vrlo
produktivnim jezerima m ože biti pli
ća zbog smanjene prozirnosti vode.
Zon a se d ijeli na četiri pojasa. U pr
vom, priobalnom pojasu trske i šaša, nalazi se vodena vegetacija koju čine ro
goz, strelica, trska, šašina, ježinac i druge biljke, a od životinja se susreću
žabe, zmije, kornjače, puževi, ptice močvarice, različiti kukci i njihove li
činke. Slijedi pojas plivajuće vegetacije koji čine plivajuće biljke i biljke uko
rijenjene u dnu, ali čiji listovi plutaju
na površini vode. To su u prvom redu voden a leća, voden a paprat, lopoč, lokvanj i vo deni orašac. N a dubini od
3 metra počinje pojas podvodne vegeta cije s biljkama kao što su voščika, vo
dena kuga i krocanj i raznolikim vrs
tama životinja u kojima dominiraju praživotinje, kolnjaci, maločetinaši,
mekušci, kukci i njihove ličinke, ra
kovi i ribe. Pojas livada alga parožina proteže se od 7 metara dub ine do kra
ja litorala. O d biljaka ovdje se nalaze
zelene alge Chara i Nitella, a od ži
votinja rakovi, puževi, ličinke kukaca i drugi. Ispod litorala slijedi sublitoral t . Vidi prostorna raščlamba jezera 1\ U
morima to je područje koje obuhvaća
morsku obalu i morsko dno do 200
m dubine. Naziva se još i fttal jer je zbog prodora svjetla u njemu moguć
razvoj biljaka (alge i morske cvjetni
ce). Podudara se s kontinentalnom
podino m (vidi prostorna raščlamba mora
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 271/357
268 Eko loški leksikon
i oceana t ) i zauzima oko 8 posto dna.
U njem u se nalaze sve autotrofne bi
ljne vrste i 99 posto životinjskih ben-
toskih vrsta. Z bo g svoje raznolikosti i bogatstva životnih zajednica ( bioceno
za t) u vertikalnom se smjeru dijeli
na četiri stepenice: supralitoral T, tne- diolitoral T, infralitoral T i cirkalitoral t .
Ispod litorala slijedi dubokomorsko
područje ili afital, koje zauzima 92 po
sto oceanskoga dna i dijeli se na bati jal T, abisal t i hadal T. (I. T.)
litosfera, vidi planet Zemlja. (D. Đ.)
litosol (engl. lithosol), vidi skeletna tla.
(D. Đ.)
lovstvo (engl. hunting; njtm.fagd), po ja m koji obuhvaća lov, uzgoj, zaštitu
i druge oblike iskorištenja divljači i
njezinih dijelova. U Republici Hrvat
skoj regulirano je Zakonom o lovu t ,
prema kojem uz gospodarsku funkci
ju ima i funkciju zaštite i očuvanja
biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači. Zakonom o lovu
uređuje se uzgoj, zaštita, lov i iskorištenje divljači i njezinih dijelova,
načini gospodarenja lovištima i drugo. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 272/357
magmatske stijene, v id i e rupt ivne
stijene. (D.Đ.)
maksimalne koncentracije štetnih
tvar i na radnome mjestu, (MAK-vr i -
jednost) (engl. MAC, maximal accepted concentration, njem. MAK-Wert), naj
viša dopuštena koncentracija neke
tvari u obliku pare, plina ili sitnih di-
spergiranih lebdećih čestica u zraku, na mjestu n jene proizvodnje, kojoj su
profesionalno izloženi radnici tije
kom osmosatnog radnog dana i četr-
desetosatnog radnog tjedna, bez pos
ljedica za njihovo zdravlje. Za razliku
od MAK vrijednosti, postoji i tzv. MIK-vrijednost: Maksimalne kon
centracije štetnih tvari imisijama unesenih u okoliš bez štetnih pos
ljedica na biljke, životinje i čovjeka. (D. Đ.)
maks imalno dopuštena koncentra
c i ja (engl. maximum alloivable concentra- tion\ njem. maximale zuldssige Konzen- trazion), MDK, ona najviša granica
koncentracije štetnih tvari u vodi ili zraku koja prema sadašnjim saznanji
ma ne šteti zdravlju i koja se ne smije prekoračiti. Zakonski su regulirane mak simalno d opuštene koncentracije
otop l jen ih i su spend i ran ih tvar i u vo
d i za p iće, u z raku rad nih prosto r ija i
prostora i drugdje, kao i uvjet i nj iho
va mjerenja. (I. T.)
MAK-vrijednost, vidi maksimalne kon centracije štetnih tvari na radnome mje
stu t . (D. Đ.)
mar iku l tu ra (lat. mare — more + cultus— obrađivati zemlju; engl. maricultu- re; njem. Aquakultur), oblik akvakultu- re t koji se odnosi na uzgoj morskih
organizama. Osim riba u marikulturi
se uzgajaju školjkaši, rakovi i morske
alge. Marikultura sve više dobiva na
važnosti jer se uz sve veću potražnju javlja op asnost od prelova, a pojed ine
su vrste ve ć i prelovljene. U marikul
turi se najčešće uzgajaju vrlo kvalitet
ne vrste, dio kojih može poslužiti za
nasađivanje u otvorenom moru. U
Hrvatskoj se od riba najviše uzgajaju
lubin i brancin, a od školjkaša kame
nice i dagnje. Vidi uzgoj riba t , uzgoj
rakova t , uzgoj školjkaša t , uzgoj alga t.(I. T.)
masto lov i , vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 274/357
POJMOVNIK 271
vremenom kontrolom čovjeka. Kao
životni prostor koristi malom broju
vrsta t visoko prilagođenom ekstrem
nim uvjetima ovakvog okoliša i stala- nom životu u njemu (npr. žohar, šta
kor, usp. sinantropi t) i/ili organizmi
ma koji se povremeno njime koriste
(npr. prezimljavanje u potkrovlju,
gnježđenje na visokim objektima po
put zvonika i zgrada i si.). Vidi heme- robija t . (D. Đ.)
metalimnij (grč. meta — usred, među + Umne — stajaća voda, bara, jezero;
engl. metalimniotr, njem. Metalirnnion) , m etalimn ion; relativno tanak sloj vo
de u jezerima na granici između epi- limnija t i hipolimnija t u kojemu su nagle promjene temperature s prom
jenom dubine. Ravnina u kojoj je
temperaturni skok najizrazitiji naziva
se termoklinom T. Metalimnij nije samo granica između dva sloja različite
temperature, nego i zapreka slobod
nom kretanju tvari iz epilimnija u hi-
polimnij i obratno zbog razlike u gu
stoći između ta dva sloja. (I. T.)
metamorfne stijene (engl. metamor- phic rock), stijene koje nastaju preo
brazbom sedimentnih ( t ) , magmat- skih ( t ) ili starijih metam orfnih stije
na pod djelovanjem promjenjenih fi
zikalnih i/ili kemijskih uvjeta. Mine
rali stijena prolaze kroz fizičke i/ili
kemijske promjene ako se stijene na
đu pod promjenjenim uvjetima tlaka,
temperature, kemijskog sastava oto
pine ili budu izložene trošenju u ok-
sidacijskoj zoni odnosno na površini Zemljine kore. Ako stijena različitim
geološkim procesima dospije ispod
Zemljine kore, nađe se u uvjetima
povišenog tlaka i temperature. Zbog
djelovanja tlaka novonastali minerali
imaju manji vo lum en ne go prije. O ni
teže prekristalizaciji u područjima
manjeg tlaka, i često kristaliziraju ok om ito na sm jer djelovanja tlaka, što
im daje poseban oblik listićavih i šta
pićastih kristala (škriljavci i tinjci) ko
ji su karakteristični za metamorfne
stijene. O sim dospijevanjem u dublje
dijelove litosfere, uvjeti se mogu pro
mijeniti zbog prodora magme u više
slojeve, pri čemu se također mijenjaju
fizikalni i kemijski uvjeti. Takvu preobrazbu nazivamo kontaktnom me
tamorfozom. Kontaktna metamorfo
za zahvaća manje djelove Zemljine
kore, za razliku od dubinske meta
morfoze koja obuhvaća veće djelove
Zem ljine kore, pa ju nazivamo regio
nalna metamorfoza. Zbog prodiranja
magme u više dijelove Zemljine kore
nastaju također hidrotermalna i pneumatolitska metamorfoza (koje
nastaju zbog povišenog tlaka i tempe
rature plinova i vod ene pare). U vi
šim dijelovima Zemljine kore djeluje
jednostrani tlak tzv. stres. Svojim dje
lovanjem stres uzrokuje tzv. katakla-
stičke preobrazbe. Stres povećava
topljivost minerala snizujući njihovo
talište, on ih mrvi i savija. Razlikujem o nekoliko grupa metamorfnog sti
jenja poput filita, škriljavaca, gnajsa,
amfibolita, mramora, kvarcita, eklo-
gita, granulita i dr. Jedna od najpoz
natijih metamorfnih stijena je mra
mor, koji nastaje preobrazbom (me
tamorfozom) sedimentne stijene
vapnenca i dolomita. (D. Đ.)
metan (engl. methan, njem. Methan), (C H 4), najjednostavniji ugljikovodik,
plin bez boje, lakši od zraka s kojim
u mješavini stvara eksplozivnu smje
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 275/357
272 Eko loški leksikon
su. Nastaje u biološkim procesima razgradnje, izgaranjem fosilnih gori
va. Nalazi se kao primjesa u zemnim
i vulkanskim plinovima. Početna je sirovina za industrijsku sintezu mno
gih organskih spojeva. (D. Đ.)
mezofit (grč, messos — srednji + phyton— bi l jka; engl. mesophytes, njem. Me-
sophyten), b i l j ke pr i l agođene umjere
noj v lažnost i zraka i t la, umjereno
v l a ž n i m staništima t . (D. Đ.)
mezohemerobno, poluprirodni eko
sustavi, na koje čovjek osrednje utje
če, najčešće sustavi u zoni manjih, si
romašnijih seoskih zajednica i/ili ma
njih ljudskih populacija koje njeguju
tradicionalno ekstenzivno stočarstvo t i poljodjelstvo (npr. vrištine, planinske
livade i pašnjaci, šume panjače). Vidi
hemerobija. (D. Đ.)
mezopauza, vidi atmosfera T. (I. T.)
mezopelagijal (grč. mesos + pelagos —
more), mezopelagička zona. Vidi pelagijal 1\ (I. T.)
mezosfsra v i d i atmosfera t . (i. T.)
mezotrofni (grč. mesos — srednj i + tro- Jija f ; eng l . mesotrophic, njem. meso- troph), u e ko log i ji , vod en i ekosustavi T koj i se prema kol ič in i hranj iv ih tvar i
nalaze svrstani kao međustupanj iz
m e đu oligotrofnih t i eutrofnih t voda.
U botanici t , b i ljn i o rga n izm i ko j i se
nalaze i zmeđu parazitskog t i saproftt- skog T načina života. (D. Đ.)
miješanje vode u jezer ima
miješanje slojeva vode različite tem
perature u jezerima. Izrazita tempera
turna slojevitost (termička stratifika
cija) javlja se u toplom dijelu godine
u jezerima umjerenih zemljopisnih
širina. Tada se u okomitom smjeru
mogu razlikovati tri sloja: površinski
sloj tople vode (epilimnij T), prijelazni sloj u kojem se temperatura naglo
smanjuje (metalimnij t) i hladni, du
binski sloj u kojem temperatura ne
prelazi 4°C (hipolimnij t). Metalimnij
ne dopušta miješanje površinske i du
binske vode, nego voda cirkulira
samo unutar epilimnija. Miješanje
slojeva i izjednačivanja njihove tem
perature (izotermija) u većini naših
jezera javlja se dva put na go dinu, u
proljeće i jesen. U hladnom dijelu
godine termička stratifikacija je
obratna (inverzna). (I. T.)
mikoriza (grč. my’kes — gljiva + rhiza— korijen; engl. mycorrhizae; njem.
Mykorrhiza), blisko udruživanje iz
među gljive i korijena biljke od čega
oboje imaju koristi, pa je to oblik mu- tualizma t. Ako se gljiva nalazi na po
vršini korijena govori se o ektomikorizi (npr. kod bora), a ako se nalazi u unu -
trašnjosti, govori se o endomikorizi (npr. kod orhideja). Gljiva svojim hi-
fama (nitima) apsorbira nutrijente i
vodu iz tla, a zauzvrat je biljka -dom a- ćin opskrbljuje ugljikohidratima,
aminokiselinama, vitaminima i dru
gim tvarima. Neke biljke, poput or
hideja, uopće se ne mogu razvijati niti
rasti ako ne ostvare mikorizu. (I. T.)
mikotoksini (engl. mycotoxinsm, njem.
Mykotoxine), gljivični otrovi. Tvari
koje izlučuju organizmi iz skupine
gljiva a otrovne su za druge organiz
me. (D. Đ.)
mikrobiocidi, (engl. microbiocides, njem.
Mikrobiozide), otrovne tvari namije
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 278/357
POJMOVNIK 275
morskih struja: u Atlantskom i Ti
hom oceanu po jedan sustav sjeverno
i južno od ekvatora, a u Indijskom
oceanu zbo g oblika i razmještaja kopna i mora razvijen je kružni sustav
struja samo južno od ekvatora. S ob
zirom na smjer, morske struje mogu
biti horizontalne (površinske, dubin
ske i pridnene) kad se voda premješta
u tom smjeru, i vertikalne ako je izm
jena vode iz međ u površinskih i du
binskih slojeva. Strujanje mora om o
gućuje razmjenu tvari, topline i energije između tropskih i polarnih kraje
va, površinskih i dubinskih dijelova
mora i oceana i u cijelosti između
mora (hidrosfere) i zraka (atmosfere).
Morske struje utječu na raspodjelu fi-
zikalno-kemijskih svojstava ( sla nost T, temperatura f , prozirnost f ,
otopljeni plinovi, nutrijenti), uslijed
čega imaju veliku biološku važnost. One u površinske slojeve donose nu-
trijente s morskoga dna, a organizmi
ma koji žive na dnu (bentos T) donose
kisik i hranjive tvari s površine. U z
pomoć morskih struja rasprostranju-
ju se m nogobrojn i morski organizm i,
prije svega planktonski f ali i bentoski
koji imaju planktonske razvojne sta
dije, te neki nektonski 1\ Vidi najvaž nije oceanske struje T. (I. T.)
mul (engl. muli, muli humus), vidi zreli
humus. (D. Đ.)
mulj sedimentiran u uređajima za
čišćenje otpadnih voda, obrada i
zbrinjavanje U različitim uređajima
(primarnim i sekundarnim taložnica- ma, aerobnim i anaerobnim tankovi
ma i si.) pogona za čišćenje otpadnih
voda zaostaje određena količina sedi-
mentiranog mulja koja se radi lakšeg
transporta ili recikliranja obrađuje
nekim od slijedećih postupaka: ae-
robna stabilizacija je postu pak obrade
mulja kojim se smanjuje sadržaj organske tvari da bi se spriječilo daljnje
truljenje; toplinska obrada mulja je
postupak smanjenja viška vode u m u
lju, stabilizacije i dezinfekcije mulja;
spaljivanje je izgaranje svih organskih
tvari uz isparavanje kompletne vode.
Konačni proizvod pirolize su metan,
vodik, ugljikov dioksid. Piroliza mu
lja je spaljivanje u anaerobnim uvjetima. (D.Đ.)
muricidi, otrovne tvari namijenjene
suzbijanju populacija miševa i volu-
harica. (D. Đ.)
mutualizam (lat. mutuari — posuditi;
engl. mutualism; njem. Mutualismus),
oblik suživota između organizama dviju različitih vrsta iz kojeg oba or
ganizma izvlače korist. Mutualizam
može biti obligatan, kad jedinke ne
mogu preživjeti ako nisu u mutuali-
stičkom odnosu, ili fakultativan, ako
samo dio jedinki ostvaruje mutuali-
stički odnos. Primjer mutualizm a je
odnos mahunarki i bakterija koje ve
žu dušik, kao što je i odnos gljiva i
korijenja nekih biljaka (vidi mikori- za T), ili gljive i alge u lišaju. Mutua
lizam nalazimo primjerice kod termi
ta, u čijem probavnom sustavu žive
praživotinje koje razgrađuju celulozu
iz drveta kojim se termiti hrane; ni
jedan partner u o vom odnosu ne m o
že živjeti bez drugoga. Poznati prim je r mutualizma su kukci oprašivači
biljaka, prenose polen i tako omogu
ćuju razmnožavanje biljaka, a one ih
zauzvrat opskrbljuju nektarom. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 279/357
nacionalni park (engl. natioml park; njem. Nationalpark), prema Zakonu o
zaštiti prirode (N. n. 30/94.) nacio
nalni park je prostrano, pretežno ne
izmijenjeno područje izvanrednih i
višestrukih prirodnih vrijednosti, a
obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili
neznatno izmijenjenih ekosustava T. Nacionalni park ima znanstvenu,
kulturnu, odgojno-obrazovnu i re-
kreativnu namjenu. U njem u su do
puštene djelatnosti kojima se ne
ugrožava izvornost prirode, a zabra
njena je gospodarska uporaba prirod
nih dobara. U Hrvatskoj je sedam na
cionalnih parkova: Plitvička jezera,
Risnjak, Paklenica, Brijuni, Kornati, Krka i Mljet. (I. T.)
naftna onečišćenja (engl. oil pollu tion, njem. Oluerschmutzung), onečišće nje okoliša (mora, kopnenih voda, tla)
uzrokovano naftom. Najčešće nastaje
havarijama tankera, naftnih plat
formi, prevrtanjem cisterni, puknu-
ćem naftovoda tj. uglavnom antropogen im djelovanjem (gotovo ništa pri
rodnim putem). Već pri 1 ppm nafte
u vodi, čini vodu neupotrebljivom za
piće. Nafta djeluje toksično na mno
ge organizme (primjerice, 0,05 g/L
šteti ribama, pri 0,1 g/L ugibaju). Na
površini vodenih biotopa stvara film,
koji sprječava izmjenu plinova. Mor
ske ptice stradavaju zbog slijepljenog
perja. Prirodni mehanizmi pročišća
vanja naftnog onečišćenja su polime-
rizacija i oksidacija (uz pomoć Sunčevoga zračenja) do relativno inertne,
čvrste mase ili mikrobiološka razgra
dnja. (D. Đ.)
najvažnije oceanske struje, u ocea
nima, sjeverno i južno od ekvatora,
razvijeno je pet velikih kružnih susta
va morskih struja T, čiju osnovu čine
sjeverna i južna ekvatorska struja koje teku od istoka prema zapadu. One
nastaju uslijed stalnog puhanja sjeve
roistočnih i jugoistočnih pasatnih
vjetrova. Između njih u suprotnom
smjeru teče povratna ekvatorska protu- struja. U Atlantskom oceanu južna
ekvatorska struja teče iz Gvinejskog
zaljeva prema sjeveroistočnoj obali
Južne Amerike, gdje zakreće prema ju gu i kao Brazilska struja teče uz oba
lu Južne Amerike, a zatim pod utje
cajem C orio lisove sile zakreće ulijevo
i vraća se preko oceana uz jugozapad-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 282/357
280 Eko loški leksikon
ske tvari i/ili energije od strane jedinkeili populacije t po određenoj prostor-noj jedinici u određenom periodu
vremena (bruto proizvodnja t), minuskoličina organske tvari i/ili energijekoja se potroši respiracijom istih tih
jedinki ili organizama u populaciji.Ona može biti neto primarna proizvod
nja t (engl. net primary production, N P P ) odnosno količina asimiliraneorganske tvari fotosintezom t autotrof-
ttih organizama t ili autotrofne popula
cije T po određenoj prostornoj jed ini-ci u određenom periodu vremena odkoje se oduzme količina potrošenarespiracijom. Također i neto sekun-darna proizvodnja na razini sekundar
ne produkcije T. (D. Đ.)
neuro toksični otrovi (engl. neuroto- xins, njem. Neurotoxine), otrov i ko j i
ometaju i / i l i spr ječavaju normalno
funkcioniranje živčanog sustava. (D.
Đ .)
neuston (engl. neuston; njem. Neuston), životna zajednica organizama koji na-seljavaju površinski sloj vode, tj. živena vodi (epineuston) ili tik ispod njezi-ne površine (hiponeuston). Općenito
se uzima da sitniji organizmi čine ne-uston, a krupniji pleuston T koji tako-đer naseljava površinski sloj vode, prem da neki autori ne prave tu razli-ku. U neustonu se nalaze mnogo-
brojni jednostanični organizmi, npr.euglena, neki trepetljikaši, bakterije,cijanobakterije, alge te životinje (nekikukci) i vodeno bilje manjih dimen-
zija. (I. T.)
nevladine organizaci je, NVO (engl.non-governmental organizations, N G O ), na području zaštite okoliša u Hrvat-skoj djeluje između 150 i 200 nevla-
dinih udruga građana a cilj im je rje-šavanje općih i konkretnih problema.Hrvatske nevladine udruge uglav-
nom djeluju na lokalnoj razini. Nji-hov je rad reguliran Zakonom oudrugama (N. n. 70/97.). (I. T.)
NGO, N on Governemental Organisation. (I. T.)
niske šume panjače, šume nastale pretežno od stabala iz panja. (I. T.)
nitrif ikacija (engl. nitrification, njem. Nitrifikation) lančani skup procesa kojioksidiraju amonijak t ( N H 3) odno-sno amonijev ion (NH 4+) preko nitrita do nitrata. Za ovaj skup reakcijazadužene su striktno aerobne t bakte-rije dviju skupina Nitrosomonas (pret-varaju amonijak u nitrit) i vrste roda Nitrobakter koje rabe produkt prve
skupine kao vlastiti supstrat (pretva-raju nitrit u nitrat). (D. Đ.)
NMVOC (engl. Non-Methane Organic Compounds), hlapive organske tvari bez metana. Oštećuju ozonski ovoj-nicu. Skupina aeropolutanata. (D. Đ.)
nuklearna e lektrana (engl. nuclear power plant; njem. Atomkraftiverk, Ker- nkraftiverk), elektrana u kojoj se to-
plinska energija za dobivanje električ-ne energije proizvodi lančanom nu-klearnom reakcijom u nuklearnom reaktoru (fisija i fuzija jezgara atoma).Kao gorivo se najčešće upotrebljavauran235. Nuklearne elektrane opte-rećuju okoliš zagrijavanjem (termo polucija) i ispuštanjem radioaktivnogmaterijala čak i pri normalnom radu,
prilikom transporta gorivih elemena-ta i odlaganja radioaktivnog otpada.Osim toga, uz njih je povezan i rizikod nuklearnih katastrofa, tj, osloba-đanja velikih količina radioaktivnihtvari u okoliš. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 283/357
obnovlj iva energi ja (engl. reneimble energy; njem. regenerative Energie), energija iz izvora koji se ne iscrpljuju procesom njezina dobivanja, npr. solarna energija, hidroenergija T, kinetič-ka energija vjetra f . (I. T.)
obor ine (engl. precipitation; njem. Nie- derschlag), padaline; voda u tekućemili čvrstom stanju koja iz atmosfere
pada na površinu tla ili nastaje na tlukondenzacijom i sublimacijom vode-ne pare iz zraka. Količina oborina iz-ražava se u milimetrima: jedan mili-metar oborina znači daje na kvadrat-ni metar površine pala jedna litra vo-de. Količina i raspodjela oborina u to-ku godine ubrajaju se u glavna obi-lježja klime T, a osobito su važne zaživot biljaka, životinja i drugih orga-nizama. Oborine utječu na Zemljinukoru i na njezine procese i određujuhidrološke prilike različitih područjana površini Zemlje. Najvažniji oblicioborina su ldša, snijeg, tuča, solika,rosulja, rosa, mraz, inje i dr. (I. T.)
oceanografija (grč. Okeanos + grajo
— pišem; engl. oceanography; njemOzeanographie), znanost o oceanima imorima. Dijeli se na fizičku i bio-
lošku oceanografiju. Fizička oceano-grafija proučava kemijska, fizička,geografska i geološka svojstva mora ioceana. Istražuje reljef morskoga dnai sedimente, morsku vodu, njezin ke-mijski sastav, fizikalna svojstva i giba-nje morske vode (struje, valovi, mor-
ske mijene). Biološka oceanografijatome pridružuje još i živu kompo-nentu, tj. istražuje organizme koji ži-ve u morima i oceanima. (I. T.)
oceanska provinc i ja (grč. Okeanos —veliko more + lat. provincia — pokra-
jina, oblast; engl. oceanicprovince, ocea- nic zone; njem. ozeanische Region), pe
lagičko područje (pelagijal T) kojeobuhvaća sve morske vode dalje odneritičkeprovincije T, tj. dalje od grani-ce kontinentalne podine. Za razlikuod neritičkih, vode oceanske provin-cije su prozirne jer sadržavaju vrlomalo suspendirane tvari i vrlo su pro- pusne za svjetlost. Varijacije fizikalnokemijskih karakteristika tih voda
su male. Zbog velike dubine ocean-skih voda teško dolazi do kruženjamineralnih tvari pa su one siromašne
planktonom. Iznimka su područja ukojima se javljaju vertikalne struje
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 284/357
282 Ekološki leksikon
koje iz velikih dubina donose nutri jente u površinske slojeve. Takva po-dručja, u kojima bujaju planktonski
organizmi, vrlo su produktivna i zaostale morske organizme. (I. T.)
odlagališta otpada (engl. dumping site, landfill; njem. Miilldeponie), objek-ti na određenoj lokaciji namijenjeniza organizirano i trajno odlaganja ot- pada uz primjenu moderne tehnikeodlaganja otpada. Osim takvih —
službenih odlagališta otpada, postojei tzv. divlja odlagališta na koja se ne-kontrolirano odlaže otpad, čime se nesamo nagrđuje okoliš nego se dovodiu opasnost i zdravlje ljudi i ekosustav.(I. T.)
odlučujujući stanišni faktori (engl.masterfactors, njem. Entscheidende Stan-
dortsfactoren), ograničavajući stanišničimbenik (faktor), granični stanišničimbenik. Svaki čimbenik ili kombi-nacija čimbenika koji omogućava daorganizam T i/ili populacija t dosegnukonkurentnu sposobnost, optimumvitaliteta T, maksimum razvoja, distri-
bucije ili fiziološke aktivnosti. Č im - benici koji uvjetuju opstojnost nekog
ekosustava, populacije, ih pridolaskanovih organizama. Mogu biti ogra-ničavajući čimbenici maksimuma ihograničavajući čimbenici minimuma.Liebig 1840. domišljatim pokusom,formulira botanički prikaz ograniča-vajućeg faktora minimuma i izvodislijedeći zaključak; »Rast biljnog or-ganizma ovisi o onoj tvari koje na ras-
polaganju ima najmanje«. Kasnije jedokazano kako postoji i zakon ogra-ničavajućeg maksimuma, kao i pojavada svaki ekološki čimbenik T čija se vri
jednost približi granicama ekološke va
lencije T organizma T postaje odluču- jući odnosno granični faktor. U slo-ženoj okolini nisu svi čimbenici od
jednake važnosti za određeni organi-zam. Pri istraživanjima velika se po-zornost poklanja ograničavajućimčimbenicima. Uzmimo primjericekisik kao jedan od abiotičkih čimbeni
ka T. Za znanstvenika istraživača,ekologa kopnenih ekosustava on nijereferentna vrijednost jer ga u kopne-nim ekosustavima T ima u dovoljnoraspoloživoj količini tako da je on ri-
jetko ograničavajući čimbenik za ve-ćinu organizama kopnenih ekosusta-va (osim na velikim nadmorskim vi-sinama ili za organizme koji obitavajuu tlu i u još nekim sličnim i/ili rijet-kim slučajevima). Međutim u vo-denom ekosustavu kisik se javlja umanjim količinama, njegove vrijed-nosti su promjenljive s obzirom nadruge abiotičke čimbenike t pa je ončesto jedan od značajnijih ograniča-vajućih čimbenika u vodi. Zbog toga pri mjerenju parametara vodenihekosustava kisik je često među prvim
parametrima koje znanstvenici eko-lozi mjere. Zastupljenost i mtalitet tnekog organizma i/ili vrste u nekoj populaciji i/ili ekosustavu ovise okvalitativnoj i kvantitativnoj, kom-
pleksnoj sinergističkoj ili antagoni-stičkoj interakciji različitih čimbeni-ka. (D. Đ.)
odvodnjavanje (engl. draining, draina- ge, deivatering, njem. EntivČisserimg) drenaža, isušivanje. Jedan od tipova
melioracije. Proces mijenjanja fizi-kalnih svojstava tla, a svrha mu je od-stranjivanje suvišne količine vode utlu i zaštitu melioriranih područja nanizinskim terenima od voda izvan tog
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 286/357
284 Ekološki leksikon
sustavi su relativno duboki, s hipolim- nionom T većim od epilimniona t . Ma
la količina hranjivih tvari ne dopušta izaraziti rast planktonske t mase. N i
ska količina otopljene organske tvari
u vezi je sa relativno visokom količi
nom kisika. Najčešće su to , geološki T
gledano, jezera novijeg postanka. (D.
Đ.)
olovni tetraetil (engl. lead-tetraetil , njem. Blei-tetraetil), tetraetil olovo.
Organski spoj olova. Upotrebljava se kao primjesa za povećanje oktanskog broja benzina. Vrlo otrovna, neuro-
toksična tvar, topljiv u lipidima, jako
penetrira kroz kožu, jedan od glavnih
izvora emisije olova u okoliš. Bezo-
lovni benzin sadržava do 13 mg/L o.
t., a sve se više zamjenjuje alkoholom
i eterom (tzv. bezolovni benzin,
njem. Bleifreies Benzin). (D. Đ.)
olovo (engl. lead, njem. Blei), (Pb), me
tal plavkasto bijele boje, mekan, niske
temperature tališta, otporan na koroziju, velike gustoće. Nalazi se u pli
nov ima nastalima izgaranjem benzina
s antidetonacijskim sredstvom olov
nim tetraetilom, u proizvodnji boja,
glazura i cjevovoda. U organizam ulazi hranom i respiratorno, inhalaci jom . Taloži se u kostima, uzrokuje poremećaj metabolizma kalcija.
Om eta rad enzima, posebno onih k o ji su ov isni o prisustnosti slobodnih
sulfhidrilnih (-SH) skupina. Djeluje
na krv i na krvotvorne organe. Tzv.
»olovna anemija«, posljedica je spri
ječene sinteze hemoglobina. Djeluje
na neuromuskularni aparat i na sre
dišnji živčani sustav, izazivajući blokadu sinaptičkog prijenosa. (D. Đ.)
omnivora, v id i svejed. (D. Đ.)
onečišćenje atmosfere (engl. atmo sferu pollution; njem. atmosphćirische
Verschmutzung), ispuštanje u atmosferu tvari koje mogu štetno djelovati na
ljudsko zdravlje i na ekosustave.
Glavni izvori onečišćenja su emisije 1"
iz različitih industrija i vozila. Među
važnije onečistače ubrajaju se oksidi
sumpora i dušika, ugljikov monoksid,
različiti organski spojevi, dim, čađa
itd. (I. T.)
onečišćenje mora (engl. sea pollution; njem. Meeresverschnuitzung), onečišće
nje je unošenje u okoliš stranih tvari
koje se u njemu prirodno ne nalaze
ili povećavanje koncentracije tvari
koje se prirodno nalaze u okolišu, ali
su u njemu normalno prisutne u manjoj koncentraciji. Tvari koje se uno
se su produkt različitih ljudskih ak
tivnosti, a u okolišu mogu štetno djelovati na žive organizme, uključujući
ljude, i poremetiti prirodnu ravno
težu u ekosustavima T. Osim kemij
skih tvari, pojam onečišćenje obuhvaća
i unošenje energije u okoliš, nepri
rodnu promjenu temperature okoli
ša, buku i vibracije. Svake godine ra
stuća ljudska populacija stvara gole
me količine kućanskog i industrijskog otpada. Kako gotovo dvije trećine čovječanstva živi u obalnim po
dručjima, more se odavno zloupotrebljava kao prirodan i besplatan re-
cipijent neželjenog otpada i otpadnih
voda. Iako se u početku taj otpad
možda ispušta u kanalizaciju i rijeke,
odlaže na odlagališta otpada ili spa
ljuje i ispušta u atmosferu, većina pri je ili poslije završi u moru. Svjetsko
more ima velik ali ograničen kapacitet
primanja otpadnih tvari bez vidljivih
posljedica na kvalitetu vode. One
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 287/357
POJMOVNIK 285
čišćenje mora ima negativan utjecaj
na prirodne populacije morskih orga
nizama i drugih organizama koji o
moru ovise u pogledu hrane, uključujući i ljude. Nek i onečistači štet
no djeluju, i to tako da smanjuju ko
ličinu kisika f otopljenog u vodi, a
drugi direktno ili indirektno toksično
djeluju na organizme. Među potonji
ma su teški metali poput žive, bakra,
olova i toksične kemikalije kao što su
klorirani ugljikovodici u koje se ubra
jaju najštetniji toksični spojevi, prim je rice D D T , dioksini, lindan, poliklo-
rirani bifenili itd. Kad se jednom na
đu u moru, takvi se spojevi akumuli
raju u morskim organizmima, a u
svakom sljedećem članu hranidbenog lanca T njihova se koncentracija pove
ćava, tako se primjerice u tkivima riba
može naći i 1000 puta veća koncen
tracija nekog toksikanta nego u moru
u kojem žive. Jedan od najvidljivijih i
najdramatičnijh oblika onečišćenja
mora je ispust nafte. Procjenjuje se da
na godinu u svjetsko more iz razli
čitih izvora dospije između 2 i 3 mi
lijuna tona nafte. Prirodnim putem iz
ležišta nafte na dnu mora svake godi
ne istječe dodatnih 600 do 700 tisuća
tona. Nesreće tankera i naftnih bu
šotina povlače za sobom katastrofalne
posljedice. Ispuštena nafta pliva na
površini mora i onemogućuje dodir
sa zrakom i fotosintezu t fitoplanktona t i fttobentosa t , guši morske organiz
me stvarajući pomanjkanje kisika T u
vodi, oblaže njihove dišne i probavne
organe, natapa perje morskih ptica i krzno sisavaca i uzrokuje dugotrajne
štetne posljedice za morske ekosusta
ve. Treba se samo prisjetiti nesreće
supertankera Exxon Valdez koji se
1989. godine nasukao u Zaljevu prin
ca Williama na Aljasci kad je iz njega
isteklo gotovo 40 milijuna litara nafte
a naftna se mrlja proširila na 26 tisuća km2. Pritom su stradale goleme
količine ribe, više od 33 tisuće ptica,
na stotine morskih vidri, tuljana,
morskih lavova i drugih morskih si
savaca. Zaljevski je ekosustav t bio
uništen, a ribolov i druge aktivnosti u
tom području zamrle su, stvorivši sil
ne socijalne i ekonomske probleme.
Premda je ispust nafte iz tankera ili naftnih platformi najdramatičniji
oblik onečišćenja mora, zapravo više
nafte i njezinih prerađevina dospije u
more svake godine otjecajnim voda
ma s gradskih ulica, parkirališta, ben
zinskih crpki, iz podzemnih sprem
nika, različitih plovila, nepravilno
zbrinutog motornog ulja i slično. (I.
T.)
onečišćenje okoliša (engl. environo- mental pollution, njem. Umweltver- schmutzung). Svaka kvalitetna i kvan-
titetna promjena fizičkih, kem ijskih i
bioloških svojstava osnovnih sastoj-
nica okoliša, nastala unošenjem kemij
skih tvari koje dovo de do narušavanja
zakonitosti u ekosustavu temeljenih na m ehanizmim a samoregulacije, a mo
gu izazvati negativne posljedice za
zdravstvene, gospodarstvene i druge
uvjete života. Vidi onečišćenje voda t ,
onečišćenje mora t , onečišćenje tla t , one-
čišćenje atmosfere t. (D. Đ.)
onečišćenje voda (engl. water pollu-
tion; njem. Wasserverschmutzung), promjena kakvoće voda, koja nastaje
unošenjem, ispuštanjem ili odlaga
njem u vode hranjivih i drugih tvari,
toplinske energije i drugih uzročnika
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 288/357
286 Ekološki leksikon
zagađenja, u količini kojom se mije
njaju svojstva voda u odnosu na nji
hovu ekološku funkciju i namjensku
uporabu. Izvori onečišćenja mogu biti kućne i komunalne otpadne vode,
industrijske otpadne i rashladne vo
de, poljoprivredne vode, odlagališta otpada, promet, atmosferske padaline (npr. kisele kiše) i drugo. (I. T.)
onečišćenje vode topl inom, v id i to
p l insk o onečišćenje vode. (D. Đ.)
onkoliti, v id i strom atol i ti i onk ol i t i. (D.
Đ.)
opasni otpad (engl. hazardom irnste;
njem. Gefahrstoffabfall ) , otpad T koji sa
država tvari koje imaju jedno ili više sljedećih svojstava: eksplozivnost, re
aktivnost, zapaljivost, nagrizanje, po- dražljivost, štetnost, toksičnost, in-
fektivnost, kancerogenost, mutage- nost, teratogenost, ekotoksičnost i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom. Opasni otpad utvrđen
je dodacima I., II. i III. Zakona o ra
tifikaciji konvencije o nadzoru preko- graničkog prometa opasnog otpada i
o njegovu odlaganju (N. n. 3/94.,
Međunarodni ugovori). Opasni otpad mora se odvojeno skupljati i pre
voziti, a odlagati se može samo u za to predviđena i posebno izgrađena i opremljena skladišta u skladu s Ured
bom o uvjetima za postupanje s opasnim otpadom (N. n. 34/95.). (I. T.)
općekor isne funkci je šuma Uz ne
posrednu gospodarsku vrijednost šu
me imaju i niz drugih, posrednih vri jednosti koje sve više dobivaju na važ
nosti. Sve se više cijeni uloga šuma u pročišćavanju zraka, zaštiti od erozije, njihovoj h idrološkoj i klimatskoj fun
kciji, mogućnostima za turizam, re
kreaciju itd. Te su vrijednosti šuma
nazvane njihovim općekorisnim fu n
kcijama, a u mnogim su zemljama po
svojoj važnosti već nadmašile gospo
darske funkcije šuma. Općekorisne
funkcije šuma očituju se u zaštiti tla,
prometnica i drugih objekata od ero
zije, bujica i poplava; u utjecaju šuma
na vodni režim i hidroenergetski su
stav; u utjecaju na plodnost tla i po
ljoprivrednu proizvodnju; u utjecaju na klimu; u zaštiti i unapređenju
ljudskog okoliša; u stvaranju kisika i
pročišćavanju atmosfere; u rekreativ-
noj, turističkoj i zdravstvenoj funkci
ji; i u utjecaju na faunu i divljač. Po
stoji više različitih podjela općekori
snih funkcija šuma. Prema podjeli
Branimira Prpića (1992.), koji u obzir
uzima veliku prirodnu raznolikost Hrvatske i težnju za razvijanjem tu
rizma, općekorisne funkcije šuma se
dijele na društvene ili socijalne i eko
loške ili zaštitne funkcije:
1. Društvene funkcije šuma— turistička
— estetska
— ekološka
— rekreacijska— zdravstvena funkcija šum e
2. Ekološke funkcije šuma— hidrološka
— protuerozijska
— zaštita od lavina
— klimatska— protuimisijska
— vjetrobrane šume
— šum e za zaštitu prometnica
— zaštitna područja i objekti.(I. T.)
oporaba, vidi recikliranje T.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 289/357
POJMOVNIK 287
optereć ivanje ta la, v id i geoakumu-
lacija. (D.Đ.)
opt imum (lat. optimum — najbolje;engl. optimum; njem. Optimum), uvje-ti koji vladaju u nekom ekosustavu, akoji su za određenu vrstu najpovo-ljniji, pri kojima ta vrsta ima najvećuučestalost i u nje su najbrži biološki
procesi. Vrijednost nekog čimbenikaokoliša (temperatura, vlaga, osvijetljenost, salinitet, pH itd.) koja je naj-
povoljnija za dotičnu vrstu. Suprotno je pesimum T. Odstupanje od optimu-ma znači pogoršanje životnih uvjeta
za dotičnu vrstu, što se zove pejus t .(I. T.)
ordinacija (engl. ordination rnethod), poredak, grafički prikaz i analiza po- jedin ih sastojina sustava u odnosu na
ekološke čimbenike t. Vidi gradijentanaliza. (D.Đ.)
organizam (grč. organon — oru đe,
sprava; engl. organism; njem. Organi- smus), ž ivo b i će ; ob l i k organske pr i ro
de ko j i samosta lno funk c ion i ra i od l i
ku je se v i t a l n im p roces ima nužn im a
za održanje ž ivota (posebn im kem i j
sk im sastavom, izm jen om tvar i, rastom, razmnožavanjem, podraž l j i -
vošću , sposo bnošću reagiranja na po
dražaje i pr i lagodl j ivošću na ž ivotne
uvjete). (I. T.)
organska gnoj iva (engl. organic fertili-
zers, njem. Organische Diingung), hete-rogena skupina gnojiva podrijetlom
od živih organizama i/ili produkataživih organizama, biljaka i/ili životi-nja u raspalom i/ili poluraspalom sta-nju. Obuhvaćaju različite otpatke na-stale pri industrijskoj, hortikulturnoj
i poljoprivrednoj proizvodnji ili u na-seljima. (D. Đ.)
organska komponenta t la , vidi ke-mijska svojstva tla. (D. Đ.)
Orno-Quercetum il icis, mješovite šumecrnike i crnoga jasena. To je klimazo-nalna zajednica eumediteranske zoneJadrana koja je rijetko razvijena kaošuma, a češće kao makija — visoka igusta šikara koja je degradacijski stadijšume. U sjevernom dijelu Hrvatskog
primorja nalazimo i šumu i makiju, a udrugim dijelovima primorja prevladavamalđja (Istra, Cres, Krk, Ugljan i dr.). Na otocima Rabu (zaštićena šumaDundo) i na Velom Brijunu nalaze senajljepše sastojine te zajednice. Karak-teristične vrste su hrast crnika, lovor,iemprika, crni jasen, veprina, šparoga,tetivika, ruža, smrdljika, makljen i dru-
ge. (I.T.)
o r o b i o n i (grč. oros — gora, brdo; engl.orobiome; njem. Orobioni), životni prostor ili biom t koji se razvija uovisnosti o nadmorskoj visini reljefa.S visinom opada srednja godišnjatemperatura: za svakih 100 m visin-ske razlike u umjerenom području
srednja godišnja temperatura opada0,5°C, a toliko iznosi razlika srednjegodišnje temperature za svakih 100km u smjeru sjeverjug. Zato su u planinama s porastom visine očigled-ne promjene vegetacije koje su nalik
promjenama vegetacije kad se pri- bližavamo polovima. Primjerice, na-kon planinskog pojasa bjelogoričnih
listopadnih šuma slijedi nešto viši po- jas crnogoričnih šuma nalik tajgi, avisoki planinski vrhovi imaju vegeta-ciju sličnu arktičkoj tundri. Rasporedvisinskih pojasa razlikuje se ovisno o
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 290/357
288 Eko loški leksikon
t ome u ko jem se zonobiomu t
od ređ en a p lan ina nalazi , (I. T.)
orog rafski faktori (grč. oros — brdo,gora, planina, planina + grč.grapho — pišem; engl. orographic factors,frictional
factors, njem. Relieffaktoren), čimbenicikoji se odnose na reljef T Zemljine površine npr. nadmorska visina, oblikreljefa, ekspozicija f , inklinacija T. (D.
Đ.)
orogra fsk i po jas i (grč. oros — gora +grajo — pišem), vegetacijski pojasikoji se izmjenjuju s porastom nad-morske visine uslijed promjene kli-matskih prilika. Prepoznaju se po do-minantnim biljnim vrstama i fitoceno-
zama t. (I. T.)
osnovni podaei o prometu u Repu-bl ic i Hrvatskoj , prema podacima H r-
vatskog zavoda za statistiku, 1999. go-dine. Ukupna dužina pruga bila je2.762 km, cesta 28.009 km. Preveze-no je ukupno, 17,293.000 putnika i1.125.000 tona robe u željezničkom,924.000 putnika u zračnom,6.647.000 putnika i 33,119.000 tona
robe u pomorskom i 64,763.000 put-nika u javnom cestovnom prijevozu i5.221.000 tona robe u cestovnom prometu. Broj osobnih vozila je bio1,060.546 odnosno, 236/1000 stanov-nika. Cijevovodima je transportirano5.675.000 tona nafte. (D. Đ.)
Qst ryo -Querce tum pubescen t is ,
mješovite šume medunca i crnogagraba. Zajednica se razvija u planin-skom pojasu Hrvatskog primorja, unešto hladnijim klimatskim prilika-ma pa u njezinu sastavu izostaju vazdazeleni eumediteranski elementi.Uz hrast medunac i crni grab, toj za-
je d n ic i p r ip ada ju c rn i ja sen , d rij en ,
bl jušt, tan ko l isn a šparoga itd. (I. T.)
Otpad (engl. rvaste; njem .Abfall), u smi-slu Zakona o otpadu (N. n. 34/95.) tosu tvari i predmeti koje je pravna ilifizička osoba odbacila ili odložila, na-mjerava ih ili mora odložiti. Prema
podrijetlu razlikuje se komunalni T itehnološki t, prema svojstvima opasni
T i inertni otpad, a s obzirom na kon-zistenciju moguće je razlikovati kruti
t i tekući otpad ( zbrinjavanje tekućeg
otpadz T). Postupanje s otpadom re-gulirano je Zakonom o otpadu (N. n.34/95.), Pravilnikom o vrstama otpa-da (N. n. 27/96.) i Pravilnikom o po-stupanju s ambalažnim otpadom (N.n. 53/96.), a uključuje skupljanje, uskladištenje, obrađivanje, odlaganje,
uvoz, izvoz i prijevoz otpada te zatva-ranje i saniranje građevina namijenje-nih odlaganju otpada i drugih površi-na onečišćenih otpadom. Najvažnijemetode zbrinjavanja otpada: odlaga-nje na odlagalištima otpada 1\ spaljiva-nje u palionicama smeća T, kompostira-nje organskog otpada (kompost T) i re-cikliranje. (I. T.)
otpadne vode (engl. ivaste ivaters, njem. Abivasser ), vode upotrijebljeneu naseljima, poljoprivredi i industrijikojima su promijenjena fizikalna, ke-mijska i biološka svojstva, tako da se bez prerade ne mogu koristiti u drugesvrhe, pa ni onda kada nije potrebnačista voda. Vidi zbrinjavanje otpadnih
voda 1\ (D. Đ.)
otrovanje (engl. intoxication, poisoning, njem. Vergiftung, Intoxikation), intoksi-kacija. Bolesno stanje organizma uz-rokovano otrovom tj. toksikantom ilitoksinom. (D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 291/357
POJMOVNIK 289
ozon (grč. o zo — mirišem; engl. ozone;
njem. Ozon), alotrop kisika t s tri ato-ma (O3) koji nastaje u prvom redudjelovanjem ultraljubičastog zračenjana molekule kisika (O 2) u Zemljinoj
atmosferi T. U atmosferi se nalazi natri različite razine:
— na visini između 10 i 50 km tvori
ozonsku ovojnicu t koja apsorbiradio Sunčeva ultraljubičastog zra-čenja štiteći tako živa bića na
Zemlji od njegova štetnog djelo-vanja;
— u gornjim dijelovima troposfere,na visini od 9 do 13 km (troposfer-
ski ozon), glavni izvor ozona sudušikovi oksidi (NOx) koji nasta-
ju električnim pražnjenjem u at-mosferi (munje) i iz ispušnih pli-nova zrakoplova. Troposferskiozon djeluje kao snažan staklenički
plin T, pa porast njegove koncen-tracije zadaje ozbiljan problem;
— u prizemnim slojevima atmosfereozon nastaje u reakcijama kojeuključuju različite onečistače izispušnih plinova vozila (dušikovioksidi, ugljikovodici). Budući da
ima snažno oksidacijsko djelova-nje, ovdje ozon može štetno dje-lovati na biljke i na dišne organeživotinja i ljudi. (I. T.)
ozonosfera (grč. ozd — mirišem +spltaira — lopta, kugla), atmosferski
sloj najveće gustoće ozona T. Nalazise na visini od 20 do 30 kilometara.
Vidi atmosfera T, ozonska ovojnica t. (I.T.)
ozonska ovojnica (engl. ozone layer\
njem. Ozonschicht), sloj atmosfere iz-među 10 i 50 km visine koji sadržava
najviše atmosferskog ozona T, čija je
najveća koncentracija na visini od 20do 30 km (ozonosfera). Taj sloj apsor- bira najveći dio energije Sunčevaultraljubičastog zračenja i tako štiti
živa bića na Zemlji od njegova štet-nog utjecaja. Različite tvari koje ošte-ćuju ozonsku ovojnicu uzrokuju na-
stanak ozonskih rupa T. (I. T.)
ozonska rupa (engl. ozone hole', njem.
Ozonloch), područje u Zemljinoj atmosferi T u pravilu iznad polarnih kra-
jeva u kojem je ozonska ovojnica t sta
njena, a koncentracija ozona T sma-njena, stoje posljedica reakcija mole-
kula ozona t s klorom. Klor najviše potječe iz antropogenih/reo/M — kloriranih i fluoriranih ugljikovodika
(CFC spojevi t) koji služe kao potisni plinovi u sprejevima u kozmetičkojindustriji, u proizvodnji rashladnihuređaja, plastičnih masa i drugdje.
Razgradnja ozona najjača je nad An-
tarktikom u sloju stratosfere t na visiniizmeđu 16 i 22 kilometara. Tu se na-
laze polarni stratosferski oblaci s kri
stalićima leda na kojima se zbivajukemijske reakcije koje uništavajuozon. Antarktička ozonska rupa oso- bito je velika zbog izolacije Antarktič-kog područja uvjetovane jakim cirkumpolarnim vjetrovima koji one-mogućuju pritok ozona iz drugihkrajeva. Kroz ozonske rupe na po-
vršinu Zemlje prodiru štetne ultralju- bičaste zrake T valne duljine 280 —
315 nm (UV B područje) koje uzro-kuju rak kože i druga genetska ošte-ćenja kod ljudi i većine živih organi-
zama. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 292/357
padaline, v i d i oborine t. (I. T.)
paleobotanika (engl. paleobotanics, njem.Paldobotanik), znanstvena disciplina čijisu predmet izučavanja fosilni ostaci bi-ljnih organizama ili fosiliziranih dijelo-va biljnih organizama primjerice pe-
ludna zrnca. Na temelju takvih ostatakarekonstruiraju se evolucijski događaji unastanku biljnih svojti, sastavi i prom-
jene biljnih zajednica kroz prošlost. Palinologija je poddisciplina paleobotanike koja proučava fosilizirane ostatke
peludnih zrnaca ili različitih biljnihspora. (D. Đ.)
paleoekologija (grč. palaiđs — star,negdašnji, drevan + oikos — kuća,dom + logos — riječ, govor; engl. pa-
laeoecology; njem. Palao-Okologie),
znanost o ekologiji t fosilnih organi-zama i okoliša u Zemljinoj prošlosti.
Uključuje rekonstrukciju jlore t , fa u
ne t i uvjeta koji su vladali u prošlosti,
na osnovi geoloških i bioloških doka-za (fosila). Saznanja o današnjim or
. ganizmima i tehnike njihova istraži-vanja primjenjuje na populacije i za-
jedn ice iz geološke prošlosti. (I. T.)
paSeogeografija (engl. paleogeogmphy, njem. Palogeografie), znanstvena disci-
plina čiji je predmet izučavanja re-konstrukcija događaja koji utječu na
prom jenu fizičkih svojstava Zemlje,kao i same promjene fizičkih svojsta-va zemljine površine koje su se odvi-
jale tijekom Zemljine geološke proš-losti. (D. Đ.)
paleoklimatologija (engl. paleodima- tology, njem. Palokliinatologie), znan-stvena disciplina čiji je predmet izu-čavanja rekonstrukcija klimatskih uv-
je ta na Zemlji, tijekom Zemljine geo-loške prošlosti, proučavajući indi-rektne dokaze poput sedimenata, fo-sila, glacijalnih tragova i si. (D. Đ.)
paleontologija (engl. paleotology, njem.Palontologie), znanstvena disciplinakoja proučava životne oblike u proš-lim geološkim razdobljima na teme-lju njihovih fosilnih ostataka i fosili-ziranih tragova tih organizama. Po-stoje različite grane paleontologije
koje razlikujemo s obzirom na pred-met i načine proučavanja. Prema sku- pini organizama koju proučava, pale-ontologiju možemo podijeliti na gra-ne poput mikropaleontologije, koja
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 293/357
POJMOVNIK 291
proučava fosilizirane mikroorganiz-me, to je važna grana paleontologijeu ekonomskom pogledu jer su takvi
nalazi korisni prilikom lociranja le-žišta nafte. Nadalje, paleobotanika proučava fosilizirane ostatke biljnihorganizama, polena, lišća, plodova,spora i slično, dok paleozoologija
proučava životinjske organizme. Ovetri paleontološke discipline, zajednočine disciplinu koju jedn im imenom
nazivamo paleobiologija; promatrajunajniže sistematske skupine organiza-ma kao zasebne entitete i objekte svo-
jeg proučavanja. Naprotiv, različite poddiscipline paleoekologije (paleolimnologija, paleobiogeografija, paleooceanologija, paleocenologija i dr.) pokušavaju ujediniti sve takve fosilnenalaze i na osnovu njih rekonstruirati
uzročnoposljedične odnose međurazličitim organizmima u nekom vre-menskom razdoblju, te napraviti opi-snu rekonstruciju izgleda okoliša iokolišnih uvjeta koji su vladali na ne-kom određenom području i u odre-đenom vremenu. Paleogeografija proučava nekadašnji izgled zemlje sobzirom na distribuciju i diverzitet
paleoorganizama i prošle geološkedogađaje kao što su kretanje kontine-nata, sedimentacije, preobrazbe i ero-zije stijena, vulkanske aktivnosti islično. Paleoihnologija proučava fosilizirne ostatke i tragove organizama, poput fosiliziranog izmeta, tragovakretanja organizama po mekanoj po-
dlozi, blatu i pijesku itd. Tafonomija proučava načine fosilizacije organiza-ma. Paleoantropologija proučava fo-silne ostatke i evolutivni razvoj čov-
jeka. (D. Đ.)
paleozoologija (engl. paleozoology, njem. Palozoologie): znanstvena disci-
plina čiji su predm et izučavanja fosil-
ni ostaci životinjskih organizama, nji-hovih fosiliziranih tragova, kao i evo-lucija životinjskih organizama koja seodvijala tijekom Zemljine geološke
prošlosti. (D. Đ.)
paliorsica smeća (engl. ivaste incinera- tion plant; njem. Miillverbrennungsanla- ge), tehničko postrojenje za spaljivanje
smeća T u kojem se spaljuju komunal-ni i tehnološki otpaci f . (I. T.)
panklimaks (engl. panclimax), pojam pripada anglosaksonskoj ekološkojterminologiji a označava, opisuje po-dručje koje sadržava dvije ili više ra-zličitih, potpuno sukcesijski t razvije-nih zajednica T koje imaju slične kli
matske uvjete i sličan živi svijet. (D. Đ.)
pankroni (engl. panchron, njem. pan- chron), živi fosili. Organizmi koji uvrlo dugom razdoblju (vremenskimjereno u geološkim okvirima) nisudoživjeli bitnije morfološke i druge promijene, npr. Gingko biloba, Latime- ria sp., Nautilus sp. i si. (D. Đ .)
pantofag, vidi svejed. (D. đ .)
parazitizam (grč. parasiteo — jedemzajedno s nekim; engl. parasitism;njem. Parasitismus, Schmarotzertum), odnos između dvije vrste u kojemu
jedan organizam (parazit) živi na ili udrugom organizmu (domadar). Od-nos je pozitivan (koristan) i najčešće
obvezatan za parazita a negativan (šte-tan) za domadara. Paraziti mogu živ-
jeti na (ektoparaziti) ili u svojim do-maćinima (endoparaziti). Parazitizam
je vrlo raširen i raznovrstan odnos
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 294/357
292 Eko loški leksikon
ko j i se javl ja kako u biljaka tako i uživotinja. (I. T.)
park prirode (engl. nature park ; njem. Naturpark), prema Zakonu o zaštiti prirode (N. n. 30/94.) park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kulti-virano područje s naglašenim estet-skim, ekološkim, odgoj noobrazovnim, kulturnopovijesnim i turistič-ko rekreacijskim vrijednostima. U parku prirode dopušteno je obavlja-nje djelatnosti i radnji kojima se neugrožavaju njegove bitne značajke iuloga. U Hrvatskoj je šest parkova
prirode: Biokovo, Velebit, Kopačkirit, Lonjsko polje, Medvednica i uvalaTelašćica. (I. T.)
park-šuma, prema Zakonu o zaštiti prirode (N. n. 30/94.) parkšuma je prirodna ili posađena šuma, veće pej
sažne vrijednosti, a namijenjena jeodmoru i rekreaciji. U parkšumi sudopuštene samo one radnje kojima jesvrha njezino održavanje ili uređiva-nje. U Hrvatskoj status parkšumeimaju 23 šume, među njima Zlatni rt(Rovinj), Golubinjak (Lokve), Jasikovac (Gospić), Trakošćan, Marjan(Split), Košljun (Krk) i druge. (I. T.)
patogeneza (engl, patogenesis, njem.Patogenese), mehanizam i tijek na-stajanja bolesti i/ili smrti. (D. Đ.)
PCB, v id i p ol ik lo r i ran i b i feni l i. (D. Đ.)
PCDD, poliklorirani dibenzodioksini.(D. Đ.)
PCDF, pol ik lor i rani d ibenzofurani . (D.
Đ .)
pedobio m (engl. pedobiome; njem. Pe-
dobiotn), krajolik t s posebnim tipomtla i s tim u vezi s azonalnom vegetaci
jom t ; biom t ili životni prostor vezanza poseban tip tla. Npr. stjenovito tlo
— litobiom, pjeskovito tlo — psamo-
biom, slano tlo — halobiom, močvaraili tresetište — helobiom, vodom po-kriveno tlo — hidrobiom i si. Pedobiomi mogu zauzimati goleme površine,npr. helobiom u zapadnom Sibiru za-uzima više od jedan milijun km2. (I.T.)
pedobionti, vidi edafon. (D. Đ.)
pedogenetskš čimbenici (faktori)
(engl. soil genesisfactors, pedogenesis fac- tors, njem. paedogenetischeFaktoren) utloznanstvu skup svih čimbenika kojikombinirano ili zasebno djeluju ili sudjelovali u procesima pedogeneze.To su primjerice: čimbenici biosfere(biljke, životinje, razlagači, čovjek),čimbenici atmosfere, hidrosfere i kli-me (oborine, vjetrovi, glečeri, voda,morski valovi, uragani, kemijskiagensi, plinovi, kiseline lužine, zrače-nja, temperatura i si.) čimbenici litosfere i pedosfere (erozija, rasjedi, ma-tični supstrat, reljef, vulkani, potresi isi.) i vrijeme. (D. Đ.)
pedogeneza, u zoologiji pedogeneza
(engl. pedogenesis, paedogenesis, sino-nim: neotenija, engl. neoteny) je po-
jam koji označuje oblik partenogenetskog razmnožavanja organizamakoji su u razvojnom stadiju ličinke, primjerice neki metilji (razvitak redi ja) i neki kukci dvokrilaci (šiškarica Miastor), ili oblik spolnog razmnoža-vanja spolno sazrelih ličinačkih stadi-
ja, koji ponekad niti ne pređu u adultni oblik, primjerice vodozemac Axo- lotl. U pedologiji tj. tloznanstvu, pe-dogeneza (engl. pedogenesis, soil deve- lopment) je proces nastajanja i razvoja
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 295/357
POJMOVNIK 293
tla od tzv. matičnog supstrata tj. geološkolitološkog izvornog materijalana kojeg djeluju pedogenetski faktori.
(D. Đ.)
pedokemija, vid i kemi jska svojstva
tla. (D. Đ.)
pedoklasif ikacija, vidi sistematika tla.(D. Đ.)
pedologija (grč. pedon — tlo + logos —
riječ, govor; engl. pedology, soil Science, njem. Bodenkunde), vidi tloznanstvo.(D. Đ.)
pedosfera (grč. pedon — tlo, lat. sphae- ra — lopta, engl. pedosphaere, njem.Pedospbare), rastresita ovojnica na po-vršini Zemlje, sastavljena od tla. Sastrane je omeđena vodenim bazeni-ma ili ledom, na gornjoj svojoj stranigraniči s atmosferom, a u dubini na do-njoj svojoj granici dotiče je i ogra-ničava litosfera. (D. Đ.)
pedotaksonomija, vidi sistematika
tla. (D. Đ.)
pedotop, edafotop. Pojam koji se od-nosi na zamljišni supstrat (tlo) kao
komponentu ekotopa T unutar biogeo- cenoze f . (D. Đ.)
pejus (lat. peius-, engl. pejus-, njem. Pe- jus) , odmicanje od optimalnih uvjetaživota; pogoršanje uvjeta za organiz-me neke vrste uslijed udaljavanja vri-
jednosti nekog ekološkog čimbenikaod optimuma 1\ Pejus je područje koje
leži između optimuma f i pesimuma Tunutar ekološke amplitude t nekogčimbenika okoliša (temperatura, vla-ga, pH itd.) u odnosu na dotičnu vrs-tu. (I. T.)
pelagijal (grč. pelagos — more; engl. pelagial; njem. Pelagial), životni pro-stor slobodne vode u jezerima i mo-
rima, za razliku od bentala t koji ježivotni prostor dna. U jezerima senaziva još i limnionom ili limnetičkom zonom. Pelagijal jezera dijeli sena gornji, osvijetljeni sloj — eufotičku
zonu T, i donji neosvijetljeni sloj —afotičku zonu T . Za neku se vrstu kažeda je pelagička ako živi u slobodnojvodi, bez dodira s dnom i ne ovisi o
dnu u pogledu zaklona ili prehranebentosom t . Organizmi koji žive u pelagijalu pripadaju planktonu t ili nek-
tonu T. U morima i oceanima pelagičko se područje topografski može podijeliti na neritičku t i oceansku pro
vinciju t čije se vode razlikuju po svo- jim fizikalnokemijskim i biološkim
svojstvima. S obzirom na dubinu u pelagijalu se razlikuje šest zona: epipe- lagilka zona proteže se od površine do prosječno 50 metara dubine i odgo-vara eufotičkoj zoni T; na nju se nastav-lja mezopelagička zona koja seže do du -
bine od 200 metara i odgovara disfo-
tičkoj zoni t. Donja granica mezopelagičke zone poklapa se na srednjim
zemljopisnim širinama s izotermomod 10°C. Te prve dvije zone karakte-rizira bujan razvoj fitoplanktona “t i
zooplanktona t. Na dubini od 200 do500 metara nalazi se infrapelagička zo
na, a ispod nje se proteže batipelagička zona sve do dubine od 2.500 metara.Donja granica te zone podudara se sizotermom od 4°C. Slijedi abisopela-
gička zona do 6.000 m dubine, i' nakraju hadopelagička zona koja seže od6.000 m do najvećih oceanskih dubi-na. Vidi prostorna raščlamba mora i ocea
na t . (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 296/357
294 Ekološki leksikon
pepeljuša, podzol. Najčešći tip kise
log tla. Pepeljasto sive boje, pjeskovi-
te i za vodu izrazito propusne struk
ture. Naziv podzol dolazi iz ruskog jezika i internacionalno je prihvaćen.
Poobavljanski sloj je praškast a donji
slojevi su siromašni hranivima. Raz
vija se na stijenama bogatim silikati
ma, odnosno stijenama kisele reakci
je . Ces to tlo u područjim a s crnogo -
ričnom šumom. Igličasto lišće koje s
vremenom odumire i opada na tlo,
dodatno snizuje pH reakciju ovo g tla.
Gospodarski nepovoljna tla siromaš
na hranjivim tvarima. U nas nije če
sto tlo, nalazimo ga u nekim predje
lima Gorskoga kotara. U svijetu često
tlo u području tajge na sjevernoj he
misferi (Kanada, Finska, sibirski dio
Rusije). (D.Đ.)
perifiton (grč. peri — oko, okolo, kod + jyton — biljka, raslina; engl. peri-
phyton; njem. Aufivuchs), obraštaj; ži
votna zajednica (biocenoza t) koja se
razvija na vodenom bilju u slatkovod
nim ekosustavima t . Čine ju razno
vrsni organizmi: bakterije, zelene i
smeđe alge, praživotinje, oblići, ma-
ločetinaši, puževi, ličinke tulara i vre-
tenaca, pijavice, rakovi ljuskari i drugi. (I. T.)
permakultura (engl. permaculture, njem.
Permakulture), kovanica od PERMA-
nentna agriKULTURA. Svjesno dizaj
niranje i održavanje agrikulturnih pro
duktivnih ekosustava koje odlikuje raz
nolikost, stabilnost, otpornost, i elastič
nost prirodnih ekosustava. To je pokušaj harmonične integracije krajolika
i ljudi koja pruža hranu, energiju, sklo
nište i druge materijalne i nematerijal
ne potrebe na način trajno održivog
gospodarenja. Kovanicu ranih 70-tih godina, upotrijebio Bili Mollison. (D.
Đ.)
pesimum (lat. pessimus — najgori;
engl. pessimum; njem. Pessimum), uv
je ti u kojima organizmi određene vrs
te još jedva egzistiraju, a njihovi bio
loški procesi teku krajnje otežano. To je područje min im alne i maksimalne
vrijednosti ekološke amplitude t" nekog čimbenika okoliša (temperatura, vla
ga, pH itd.), tj. odgovara njezinoj do- njoj i gornjoj granici. Suprotno je op
timum t . (I. T.)
pesticid i (engl. pesticide, njem. Pjlan- zenschutzmittel, Pestizid), sredstva kojima se uništavaju organizmi koji na
nose ekonomsku štetu. Nazivaju se
prema skupini organizama koje suz
bijaju (insekticidi, fungicidi, herbici-
di itd.). (D. Đ.)
petrografija (grč. petrđ — stijena, ka
men + grajo —- pišem; engl. petrogra- pliy; njem. Petrographie), grana petro- logije, znanosti o podrijetlu, pojavno
sti i strukturi stijena. Petrografija opi
suje i sistematski klasificira različite vrste stijena koje tvore Zemljinu ko
ru, na temelju njihovih mineraloških svojstava i teksture. Svoj razvoj petrografija doživljava s otkrićem mikro
skopa u 19. stoljeću, čime je o m o
gućena mikroskopska analiza tankih prereza različitih tipova stijena — vulkanskih, sedimentnih i metamor-
fnih. (I. T.)
PH tla, vidi kemijska svojstva tla. (D.
Đ.)
pitka voda (engl. drinking water\ njem. Trinkivasser), voda koja se, bez obzira na podrijetlo, u prirodnom stanju ili
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 297/357
POJMOVNIK 295
nakon prerade upotrebljava kao voda
za piće, u proizvodnji namirnica, pri
premi hrane i predmeta opće upora
be, bez obzira na to kako ulazi u tehnološk i proces, upotrebljava se za pri
premu bezalkoholnih pića i soda-vo-
de i puni u originalnu ambalažu (u
boce i si.) bez ikakve dodatne kemij
ske prerade i dezinfekcije kemijskim
tvarima (dopuštena je dezinfekcija
zračenjem ili ozonizacijom). M ože se
dobivati iz podzemne, izvorske ili po
vršinske vode, a ponekad se dobiva i
desalinizacijom mora. Zdravstvena
ispravnost vode za piće utvrđuje se
njezinom analizom, tj. određivanjem
organoleptičkih, fizikalno-kemijskih,
mikrobioloških i drugih svojstava. Is
pitivanje zdravstvene ispravnosti vo
de za piće obuhvaća vodu na izvo
rištu, vodu nakon procesa prerade
(dezinfekcije), vodu u spremniku vo
de za piće i vodu u razvodnoj mreži.
Prema Zakonu o vodama (N. n.
107/95.) područje na kojem se nalazi
izvorište ili drugo ležište vode koja se
upotrebljava ili je rezervirana za javnu
vodoopskrbu, kao i područje na ko
jem se za iste potrebe zahvaća voda iz
rijeka, jezera, akumulacija i si., mora
biti zaštićeno od namjernog ili slučaj
nog onečišćenja i od drugih utjecaja
koji mogu nepovoljno djelovati na
zdravstvenu ispravnost vode ili na
njezinu izdašnost (zone sanitarne za
štite). (I. T.)
pjeskolovi, vid i zbr injavanje otpadnih
voda. (D. Đ.)
p lag iok l imaks (engl. plagioclimax), po
jam pripada anglosaksonskoj ek ološ
koj terminologiji a njime se označava
životna zajednica t čiji prirodni razvoj
prestaje zbog posljedica djelovanja
ljudskih aktivnosti. (D. Đ.)
planet Zemlja (engl. planet Earth, njem Erde), treći po redu planet od
Sunca i jedan od devet planeta Sun
čeva sustava. Jedini za kojeg danas
pouzdano znam o da sadržava životne
oblike. O pseg eliptične staze po kojoj
se kreće oko Sunca je približno
939,120.000 kilometara. Zbog elip
tičnog oblika putanje po kojoj se kre
će oko Sunca, Zemlja ob iđe jedan puni krug za prosječno 365,26 dana, u
smjeru obratnom od smjera kretanja
kazaljke na satu. Oblik planeta je ku
glast, blago spljošten na polovima
zbo g posljedica rotacije, kažemo daje
oblik najsličniji rotacijskom elipsoi-
du. O s rotacije okomita je na ekvator-
sku ravninu i nagnuta za 66°33". Vo
da pokriva oko 70,8 posto površine planeta dok k opno pokriva 29,2 posto
ukupne površine planeta, koja iznosi
oko 149 milijuna kvadratnih kilome
tara. Iznad površine planeta nalazi se
atmosferski sloj (atmosfera T) koji seže
do oko 150 kilometara u visinu okru
žujući cijeli planet. Osim nje, planet
okružuju hidrosfera, magnetosfera i
biosfera. Oko planeta kruži samo jedan satelit, Mjesec, na udaljenosti od
približno 385.000 kilometaera. Od
površine prema središtu razlikuju se
tzv. kruta kora, zemljina kora ili lito-
sfera (engl. crust); plašt (engl. mantle) i jezgra (engl. ćore), Litosfera se sastoji
od granitnog (sial) i bazaltnog (sima)
omotača. Ispod kore je plašt koji se
sastoji od tri dijela gornjeg plašta, pri je lazne zo ne i donjeg plašta. Plašt je
najvjerojatnije u tekućem stanju, pri
tom se pretpostavlja se da on lagano
pomiče koru iznad sebe uzrokujući
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 298/357
296 Ekološki leksikon
pritom promjene u kretanju tekton
skih ploča. U središtu Zem lje nalazi
se jezgra, sastavljena ug lavnom od ž e
ljeza i silikata. Tlak je u unutrašnjosti Zemlje tako velik da se pretpostavlja
da je jezgra u krutom stanju. T em pe
ratura u unutrašnjosti planeta procje
njuje se na oko 5.000°C.
plankton (grč. planktos — skitnica;
engl. plankton; njem. Plankton), m n o
gobrojni, najčešće sićušni organizmi
koji žive u vodi i u njoj plutaju nošeni strujama i valovima. Većina plank-
tonskih organizama manja je od je d
no g milimetra, ali pojedini m ogu d o
seći i nekoliko metara (npr. velike
m edu ze). U planktonu se nalaze raz
novrsni jednostanični i višestanični
organizmi, npr. bakterije, alge, pra-
životinje, mekušci, raci i predstavnici
gotovo svih ostalih skupina životinja.
Organizmi koji čitav svoj život pro
vode u planktonu čine holoplankton;
oni pak koji samo dio svog života pro
vedu u planktonu, a ostatak u nekto-
nu T ili bentosu T, čine meroplankton
(jaja, ličinke i juvenilni stadiji razli
čitih skupina životinja, rasplodne sta
nice alga i morsldh cvjetnica). Meroplankton prevladava u obalnim voda
ma, a holoplankton u otvorenim,
ocea nsk im vodam a, premda sc uslijed
strujanja vode te dvije skupine plan
ktona često miješaju. Plankton se
može podijeliti na biljni plankton ili
fitoplankton T, životinjski plankton ili
zooplankton t i bakterioplankton T. Ako
se kao kriterij uzme veličina, onda se planktonski organizmi općenito m o
gu podijeliti na makroplankton, me-
zoplankton, mikroplankton i nano
plankton T, premda među rijima ne
postoje oštre granice. Makroplankton
čine organizmi veći od jednog mili
metra, m ezoplankton oni veličine 0,5
do 1 mm, mikroplankton 0,06 i 0,5
mm, a nanoplankton čine organizmi manji od 0,06 milimetara. Plankton
čini kritičnu komponentu hranidbe
ne mreže u svim morskim ekosusta
vima i većini slatkovodnih sustava jer
je izvor hrane za nekto n i ben tos.
Najbogatiji je u hladnim, polarnim
morima i morima umjerenog pojasa,
a u tropskim je morima m nogo siro
mašniji. Plankton ima globalan uči
nak na čitavu biosferu t jer ravnoteža
sastojaka Zemljine atmosfere uvelike
ovisi o fotosintetskoj aktivnosti biljne
komponente planktona. (I. T.)'
pleustai (engl. pleustal; njem. Pleustal),
životni prostor pleustona t i neustona
t . (I. T.)
pleuston (engl, pleuston; njem. Pleu- ston), veći biljni i životinjski organiz
mi koji žive na površini vode. Takva
je npr. alga Sargassum , po kojoj je
naziv dobilo Sargaško more. Od ži
votinja u pleu ston u se nalaze žarnjaci
Physalia i Velella, puževi ljubičasti
splavari (Janthina) i kukac vodena
stjenica (Halobates). U kopn enim vodama, ovdje pripadaju biljke koje
plutaju na površini vode, popu t vod e
ne leće, i životinje koje hodaju po po
vršini vode, kao što su kukci obična
skakalica i kopnica. P leu ston je po
dloga za razvoj manjih oblika (bakte
rije, cijanobakterije i alge) koji čine
neuston T. Životni prostor pleustona
naziva se pleustal. (I. T.)
podzemne krške vode, krški tereni
su u pravilu siromašni površinskim
vodama, ali ih zato obilježava bogat
stvo podzemnih voda t . U kršu prevla
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 299/357
POJMOVNIK 297
dava okomiti tok vode kroz brojne
pukotine, ponore i jame. Padalinska
voda gotovo sva ponire u podzemlje
u kojem kemijski djeluje na topljive karbonatne sedimente (vapnenac i
do lom it) stvarajući razgranate sustave
podzemnih pukotina i kanala. Režim
podzemne vode u krškim terenima
ovisi o pluviometrijskom režimu,
geološkoj građi i reljefu. (I. T.)
podzemne vod e (engl. groundwater,
njem. Grundimsser), voda u podzemlju; sva voda ispod površine kopna i
u sklopu Zemljine kore. Pojavljuje se
u sva tri agregatna stanja: tekućem,
krutom (led) i plinovitom (vodena
para), a potječe najvećim dijelom od
atmosferskih padalina. S obzirom na
svoj odnos prema stijenama, ona mo
že biti vezana (opnena) i slobodna (gra
vitacijska). Vezana voda čvrsto prijanja uz čestice stijena, a slobodna se voda
(podzem na voda u užem smislu) kre
će pod utjecajem sile teže i strukture
kapilara kroz tlo ili pukotine i šup
ljine u stijenama, ispunjavajući u ve
ćoj ili manjoj mjeri prostor između
čestica stijena. S eko lošk og gledišta na
području Hrvatske razlikuju se dva
glavna tipa po dze m nih voda: podzem ne krške vode t i intersticijske vode alu-
vijskih i diluvijskih šljunkovito-pje-
skovitih nanosa koje imaju različita
kemijska i biološka svojstva i s tim u
vezi različite životne zajednice (bioce noze T). Intersticijske vode najkvali
tetniji su resurs pitke vode za stanov
ništvo. Podzemne vode utječu na vegetaciju na površini a samim time i na
površinske ekosustave t i izgled krajolika t . One podžemne vode koje na
staju po niranjem atmosferske vod e tj.
oborinskih, riječnih i jezerskih voda
nazivaju se i vadozne podzemne vo
de. One koje nastaju kondenzacijom
vodene pare iz Zemljine unutrašnjo-
sti nazivaju se juvenilne podzemne vode, a one koje se nalaze u stijenama
od njihova nastanka nazivaju se ko-
natne vode. Arteška voda je pod zem
na voda pod tlakom. Voda ponire
kroz tlo sve do nepropusnog dijela
litosfere, gdje se zadržava u zoni tzv.
vode temeljnice, temeljne ili donje
vode. Gornja granica podzemne vode
naziva se vodno lice. (D. Đ., I. T.)
podzo l (eng l . podsol, podzol), vidi pepe-
ljuša . (D. Đ.)
pokazne vrste (lat. indicare — otkriti,
pokazati; engl. indicator species, njem.
Indikatorarten, Zeigearten), indikator-
ske vrste. Vrste T koje služe kao poka
zatelji stanja u određnom staništu t , zajednici t ili ekosustavu T. Biljni ili
životinjski organizam koji upućuje na
neki ekološki čimbenik T, primjerice ki
selost tla, vlažnost, nitrate, opskrbu
dušikom i si. ili druge ekološke para
metre, poput stupnja zagađenja T, tro- jije t ili stranih utjecaja. Pokazne
vrste imaju malu ekološku valenciju T s
obzirom na jedan ili više čimbenika okoliša i stoga upućuju na određene
uvjete koji vladaju u okolišu. Na pri
mjer, kopriva upućuje na visoku razi
nu fosfata u tlu na mjestu na kojem
raste. (D. Đ ., I. T.)
pokrovnost, kvantitativna oznaka u fi-
tocenološkim istraživanjima vegeta
cije na terenu (fitocenologija t ) . Za izražavanje pokrovno sti služi skala od 1
do 5. Oznaka 1 znači daje biljka vrlo
rijetka i da pokriva manje od 5 posto
površine, 2 da pokriva 5-2 5 posto po
vršine, 3 da pokriva 25 — 50 posto, 4
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 302/357
300 Eko loški leksikon
koje pripadaju istoj vrst i razl ikuju se
bro jem jed ink i , uzrastom, odn osom
spo lova, eko lošk im i f iz io lošk im
svojstvima, a ponekad i m orfo loš kim
osobinama. (I. T.)
populaci jska ekologi ja (lat. populus
— narod + ofkos — kuća, dom +
logos — riječ, govor; engl. population
ecology; njem. Popidationsokologie), de-
mekologija; grana ekologije t koja se ba
vi distribucijom i abundancijom T po
pulacija organizama, odnosima jedinki unutar poptdacije t, prema drugim
populacijama i s vanjskim čimbenici
ma okoliša. Proučava veličinu i gu
stoću populacija, dinamiku (natalitet,
mortalitet, imigracije, emigracije),
kolebanja brojnosti (oscilacije i fluktuacije), utjecaj intraspecijskih i inter-
specijskih odnosa i si. Važan dio po
pulacijske ekologije je populacijska genetika, koja proučava gene u pri
rodnim populacijama i među ostalim
bavi se promjenama frekvencije gena,
djelovanjem prirodne selekcije na ge
netske karakteristike i pojavom poli-
morfizama kod vrsta. (I. T.)
posebni rezervat, prema Zakonu o
zaštiti prirode (N. n. 30/94.) posebni rezervat je područje u kojem je po
sebno izražen jedan ili više neizmije
njenih sastojaka prirode, a osobitogje
znanstvenog značenja i namjene. Po
sebni rezervat može biti: botanički
(floristički, šumske vegetacije i dr.),
zoološki (ornitološki, ihtiološki i dr.),
geološki, hidrološki, rezervat u moru
i dr. U poseb nom rezervatu nisu dopuštene radnje koje bi mogle narušiti
svojstva zbog kojih je proglašen re
zervatom (branje i uništavanje bilja
ka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje
životinja, unošenje alohtonih vrsta,
melioracijski zahvati, razni oblici gospodarskog i ostalog iskorištavanja i
slično). Posebnih rezervata u Hrvatskoj ima više: npr. botanički rezervati su Smerovišće (Samobor), Đurđevački
pijesci, Lun — divlja maslina (Pag), Zavižan -— Balinovac — Zavižanska kosa i drugi. Šumski rezervati su otok
Lokrum, šuma Dundo na Rabu, dije
lovi Medvednice, M otovunska šuma,
Japetić i drugi. Zo ološk i rezervati su
Kopački rit i Varški lug, ihtiološki su rijeka Jadro i Vrljika, ornitološki Krapje
đol, Jastrebarski lugovi, Crna mlaka,
Vransko jezero kraj Biograda i drugi,
a ihtiološko-omitološki rezervat je delta
Neretve. Geomoifološki rezervati su
Vražji prolaz i Zeleni vir kraj Skrada u G orskom kotaru, zg eomoi fo loško-h i-
drološki kanjon Cikole, Zrmanja od
Obrovca do ušća i Krčić (Knin). (I. T.)
potamal (grč. po tamos — rijeka; engl.
po tamal, njem. Potamal), ž ivotn i p ro
stor po tamona t . (I. T.)
potamon (grč. potam os ■— rijeka; engl. potamon, njem. Potamon), naziv za or
ganizme T koji nastanjuju dio rijeke u
kojemu je voda mirna, duboka, rela
tivno topla i teče sporo, a dno je pje- skovito-muljevito. U vodi se povremeno javlja nedostatak kisika. Taj se
životni prostor naziva po tamal t . Or
ganizmi potamona najčešće su euriter-
mni (podnose varijacije temperature)
ili toplo stenotermni (ne podnose temperaturna kolebanja) i ekonomični u
trošenju otopljenoga kisika. Prisutan
je plankton. Usp oredi ritron T. (I. T.)
potamoplankton (grč. po tamos — rije
ka + planktos — skitnica; engl. po ta
moplankton; njem. Potamoplankton),
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 303/357
POJMOVNIK 301
slatkovodni pla nkto n t koji se nalazi u
tekućicama. Dolazi samo u donjem
toku rijeka, u području ušća, u koje
mu je brzina vode mala, a u gornjem toku ga nema zbog snažne struje vode. Čine ga alge kremenjašice, neke
vrste trepetljikaša, kolnjaci,
cijanobakterije i drugi. (I. T.)
potrajno održivi razvoj, vid i trajno
održivi razvoj. (D. Đ.)
potrošači (engl. consutner organisms,
njem. Konsumenten), lieterotrofni organ i z m i tkoji se hrane živim ili mrtvim
organskim materijalom. Možemo ih
razlučiti u dvije bitne kategorije, ma-
krokonzumente (herbivore T, karnivo
re t , detrivore T) koji konzumiraju i
probavljaju cijele organizme ili dije
love organizma ili čestice organske
tvari. Nasuprot njima, razlikujemo,
mikrokonzumente (uglavnom bakterije i gljive) koji se hrane razgradnjom
kompleksne organske tvari i mrtve
protoplazme, pritom apsorbiraju je
dan d io produkata razgradnje, a drugi
otpuštaju kao anorganske i relativno
jednostavne organske čestice u okoliš .
U užem sm islu pojam se rabi samo
za makrokonzumente, a za mikro
konzumente uglavnom se upotrebljava pojam razlagači. Makrokonzu
men te zovem o još fagotrofima i bio-
fagima, dok mikrokonzumente nazi
vamo saprotrofima t i saprofagima T. (D.
Đ.)
površinske kopnene vode (engl. sur-
face ivater; njem. Oberflachemmsser),
većinu površinskih kopnenih voda či
ni led u leden im pokrovima i planin
skim ledenjacima, tj. voda u svom
krutom, smrznutom stanju. Prema
volumenu slijede stajaćice, a zatim te-
kućice T. U stajaćice se ubrajaju jezera,
bare, lokve i močvare, a u tekućice
potoci i rijeke. Sve one uključuju ra
zličita staništa T posebnih fizikalno- kemijskih i bioloških svojstava u ko
jim a nalazimo različite biocenoze t .
Usporedi podzem ne vode t . (I. T.)
požar (engl. fi re ; njem. Feuer; Brand),
kao ekološki čimbenik požar se javlja
prirodno i redovito samo u nekim
ekosustavima (stepa, savana, tajga,
australske šume eukaliptusa), a u većini drugih ekosustava pretežno ga
izaziva čovjek i ima negativan učinak:
uništenje vegetacijskog pokrivača i ži
votnog prostora za mnogobrojne ži
votinjske vrste, uništenje organske
tvari (prije mineralizacije), izlaganje
tla eroziji vodom i vjetrom, promjene
u sastavu biljnih i životinjskih zajed
nica itd. Požari su stalna opasnost za
šume, pogotovu u primorskim krajevima i na otocima, gdje svake godine
izgori veća površina nego što se po- šumi. (I. T.)
PP, polipropilen. (D.Đ.)
prašina (engl. dust, njem. Staub), u zra
ku dispergirane, lebdeće, čvrste česti
ce manjih dimenzija (0,06 mm — < 5 |im), prirodnog ili umjetnog podrijetla, poput vulkanske prašine, pijeska,
sitnih m eteorskih čestica, dima i čestica antropogenog podrijetla koje
emitiraju različite industrije i promet.
Obično bivaju nošene na velike uda
ljenosti prije nego što se istalože. Ponekad prašina može imati štetan utje
caj na zdravlje ljudi i životinja zbog
moguće depozicije tj. sedimentacije u
dišnim organima, mutagenosti, f i -
brogenosti, kancerogenosti i alerge-
nosti. Adsorpcijom se na površini
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 304/357
302 Ekološki leksikon
prašine mogu akumulirati i teški me
tali i drugi toksikanti, što povećava
opasnost po zdravlje. Posebno su štetne sitne čestice teških metala koji
imaju toksični učinak, a ispuštaju ih neke industrije. U tlu, frakcija od 0,06 do 0,01 mm promjera. (I. T., D.
Đ.)
prašuma (engl. virgin forest; njem. Ur- wald), prirodna, netaknuta šuma koja
se sama obnavlja i koja nije bila pod
vrgnuta antropogenom utjecaju niti iskorištavanju. U užem sm islu naziv za tropske kišne šume. (I. T.)
Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš, objavl jen u N. n. 59/00., određuje
zahvate za koje je obvez na procjena
utjecaja na ok ol iš, sadržaj, rok i na čin
izrade s tudije o utjecaju na okol iš, na
č in donošenja ocjene i zakl jučka o na-mjeravanom zahvatu, nač in obavješ
ć ivanja javn os t i i od ređivanja roka i
nač ina sudje lovanja javno st i u o dlu
čivanju te prava i obveze sudionika u
po stu pk u. (I. T.)
prebome šume, šume čije su sastoji- ne različite dobi. U takvim su šuma
ma stabla različite visine, debljine i
starosti po jed inici površine, a obnavljanje je prirodno. (I. T.)
pregnojavanje (engl. oveifertilizing, njem.
U berdiingung), proces prekomjerne
upotrebe g nojiva tj. povećan unos h ra
nj ivih tvari u okol iš, koj i uzrokuje po
pulaci jsku eksp lozi ju n ekih organizama
i ubrzanu eutrof ikaci ju ci je log ekosu
stava. (D. Đ.)
prijelazni humus, moder. Kombina
cija i prijelazni oblik između sirova i
zrelog humusa. Jedan dio je dobro razgrađen i izmiješan s mineralnim
dijelom tla, a samo tanji sloj je iznad
mineralnog dijela tla u kojem nisu ja sno odvojen e neg o su izmiješane
zone fermentacije i humifikacije or
ganske tvari (D. Đ.)
primarna energija (engl. primar}' ener- g)>; njem. Primdrenergie), ona energija koja je pohranjena u p rirodnim izvo
rima energije u njihovu prvobitnom obliku i uzeta iz prirode bez pretvor
be, npr. Sunčeva energija, kinetička
energija vjetra, kemijski potencijal fo silnih goriva t i drva, nuklearna ener
gija, hidroenergija, geotermalna ener
gija i dr. Usporedi sekundama energi ja f . (I. T.)
primarna produkcija, vidi primarna proizvodnja. (D. Đ.)
primarna proizvodnja (engl. primarj production, primatj productivity, njem.
Primdproduktion), primarna produkci
ja. Proces proizvodnje biomase t proizvođača T {producenata T), izražen kao
primarna produktivnost, odnosno
stopa kojom fotosintetski t i kemosintet- ski T autotrofni t organizmi t proizvo
de organsku tvar T na najnižim razina
ma trofije t. Usp. bruto proizvodnja T, neto proizvodnja t, prizvođači t, produ centi f . (D. Đ.)
primarna sukcesija (engl. primaij succession, njem. primare Sukzession) sukcesija t koja se događa na pedo
loškoj podlozi (supstratu) bez pret
hodno prisutnog vegetacijskog pokrova f i sa m inimalnom ili gotovo ni
kakvom količinom organskih tvari u supstratu ili općenito ponovni nasta
nak zajednica na »mrtvom« području (primjerice ponovna izgradnja kora- ljnog grebena nakon uništenja uraga
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 305/357
POJMOVNIK 303
nom). Nastaje najčešće nakon geo-
loško-klimatskih događaja (pomica
nje ledenjaka), katastrofičnih geološ
kih događaja (erupcije vulkana, prim jerice M ount St. H elens, Krakatau i
si.), klimatskih događaja (npr. uraga
ni) i geološko-bioloških pojava (npr.
izdizanje atola u otoke i si.) procesa
pri kojima nastaju nove površine ra
spoložive za kolonizaciju pionirskih
vrsta T. Te vrste u određenom razdoblju svojim biološkim djelovanjem
stvore uvjete koji pogoduju pridola- sku novih organizama i vrsta koji koloniziraju prostor nakon pionirskih
vrsta, čime ulaze u proces sekundarne
sukcesije T. (D. Đ.)
primarni konzumenti (engl. p rim a ij
consumer, njem. Konsument I. Ord-
nung), pojam označava položaj dotič
nog ko nzu m entsk og organizma u razinama trojije T, odnosno u hranidbe
nom lancu T. Primarni konzum ent na
lazi se na razini sekundarne produkcije
f . O n konzum ira kao hranu organiz
me s razine prim am e produkcije f , naj
češće zelene biljke. Dakle, primarni
konzument je herbivor t koji se nalazi
iza prim arnog producenta T i ispred se
kundarnog konzumenta t . (D. Đ.)
priroda (engl. nature', njem. N atu r), či
tav svemir, sveukupni materijalni svi
jet, neživi i živi, zakonitosti koje u
njemu vladaju i sile koje u njemu dje
luju. U sm islu Zakona o zaštiti priro
de (N. n. 30/94.) prirodom se smatra
značajan dio okoliša kojemu R epubli
ka Hrvatska osigurava zaštitu na principima najbolje svjetske prakse. Poje
dini dijelovi prirode imaju osobitu
zaštitu RH ( zaštićeni dijelovi prirode t ) . (I. T.)
Priroda, v id i ekološki časopisi u R H t .
prirodna vegetaci ja, primarna vege
tacija. Čovjekovim utjecajem nepromijenjen i netaknut, prirodno nastao
vegetacijski pokrivač. Vidi vegetacija.
(D. Đ.)
prirodni uvjet i (engl. natura l conditions;
njem. Natt irzu stande), uvjeti kakvi
vladaju na prirodnom staništu, bez
utjecaja čovjeka, tj. nije ih modifici
rao čovjek. Postoji i drugo gledište, prema kojemu pojam pr irodni uvjeti ne
isključuje čovjeka i posljedice njegova
djelovanja jer je čovjek također dio
prirode. (I. T.)
probioza (lat. pro — za + bios — život;
engl. probiosis\ njem. Probiose), isto što
i komenzalizam 1". U drukčijem sm i
slu termin se rabi u prehrambenoj mikrobiologiji, gdje probioza označuje stabiliziranje čovjekove crijevne
mikroflore, a probiotici su mikroorganizmi koji ju poboljšavaju. Probio
tici poput Lactobacillus acidophilus,
L. rhamnosus, Bifidobacterium bifi-
dum nalaze se u različitim mliječnim
prerađevinama. (I. T.)
procjena utjecaja na okoliš,postupak ocjenjivanja prihvatljivosti
nekog zahvata (trajnog ili privreme
nog djelovanja čovjeka) s obzirom na
okoliš i određivanje potrebnih mjera
zaštite okoliša koje se provode u ok
viru pripreme namjeravanog zahvata,
odnosno prije izdavanja lokacijske
dozvole ili drugog odobrenja za zah
vat. Stručna podloga za procjenu ut jecaja na ok oliš je studija o utjecaju na
okoliš kojom se ocjenjuje prihvatlji
vost zahvata za okoliš. Procjenom ut
jecaja na okoliš sagledava se mogući
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 306/357
304 Ekološki leksikon
nepovoljan utjecaj namjeravanog za
hvata na tlo, vodu, more, zrak, šume, klimu, zdravlje ljudi, biljni i životi
njski svijet, krajolik, prostorne i kulturne vrijednosti te njihove među
sobne odnose. Vidi Pravilnik o procjeni
utjecaja na okoliš 1\ (I. T.)
pročišćavanje otpadnih voda, v id i
zbr injavan je otpa dnih voda. (D. Đ.)
producenti, vidi proizvođači. (D. Đ.)
profil tla (engl. soil profile), vertikalni presjek tla od površine do matične podloge, odnosno, dvodimenzional- na slika soluma na kojem se mogu
naći i dešifrirati unutarnja morfološ
ka svojstva pojedinih slojeva (horizo
nata) u stupcu tla. Profil tla je slika
raščlanjenosti na pojedine horizonte tla. Profil tla koristi se također za uzi
manje uzoraka za pojedine laboratorijske analize (fizikalne kemijske, bio
loške). (D. Đ.)
profundal (lat. pro fundus — dubok; engl. pro funda l zone\ njem. Profundal),
dio bentala t ’ ili zone dna u jezerima.
Obuhvaća područje ispod 180 m du
bine, a nalazi se samo u jezerima koja
su dovoljno duboka. U plićim jezer ima ga nema. To je neosvijetljeno p o
dručje u kojem nema biljaka, brojne su bakterije, a od životinja dolaze ra- kušci, maločetinaši i puževi koji se hrane organskom tvari što tone iz pli
ćih slojeva. Sedim ent je fini mulj.
Temperatura u profundalu je stalna i ne mijenja se, a tlak vode je visok.
Uslijed razgradnje organske tvari, malo je kisika i puno ugljikova diok
sida. Zbog uvjeta koji su slični uvje
tima u podzemnim vodama, u pro
fundalu se nalaze i neke životinje ka
rakteristične za podzemne ekosusta
ve. Vidi prostorna raščlamba jezera T. (I.
T.)
Program pros to rnog uređen ja RH
donesen je u sastavu Odluke o donoše
nju programa prostornog uređenja Re
publike Hrvatske (N. n. 50/99.). Pro
gramom su određeni osnovni ciljevi i
usmjerenja prostornog razvoja T, stanov
ništva i naselja, infrastrukturni i vod no -
gospodarski sustavi, gospodarske dje
latnosti u prostoru, zaštita posebnih vrijednosti prostora i okoliša, te osnove
i smjernice za uređenje prostora. Stra
tegije, osnove, programi i drugi planski
dokumenti, čija je obveza donošenja
propisana zakonima i drugim propisi
ma, moraju biti usklađeni s Progra
mom prostornog uređenja. (I. T.)
progresivna sukcesija, vidi sukcesi ja. (D. Đ.)
proizvodnja biomase (engl. biomass
production, njem. Stoffproduktion), pro
ces unutar ekosustava t pri kojem se u
određenom razdoblju proizvede
ukupna masa organske tvari f . Proces
pri kojem se hrana i energija t koje
kolaju ekosustavom t zadrže i inkorpo
riraju u organizme t koji žive u ekosu
stavu T . Usp. Primarna proizvodnja T ,
sekundarna proizvodnja t, bruto proiz
vodnja T, neto proizvodnja T. (D. Đ.)
proizvođači (engl. producer, producer or
ganisms, njem. Produzenten), organiz
m i t unutar ekosustava t koji posjedu ju sposobnost proizvodnje hrane i
povećanje vlastite biomase t. Razliku
je m o pr im arn e T i sekundarne proiz
vođače f . (D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 307/357
POJMOVNIK 305
prokapnik, biološki filtar, sp remnik is- punjen čvrstim tijelima (kamen, tro-ska, plastični komadi i si.) na koje je
naseljen biofilm. (D. Đ.)
propisi važni za zaštitu okoliša u
RH, važniji zakoni i propisi kojima se
regulira zaštita prirode i okoliša u RH
su: Zakon o zaštiti prirode f , Zakon o zaštiti okoliša T, Zakon o zaštiti zraka t ,
Zakon o lovu T, Zakon o slatkovodnom ribarstvu T, Zakon o morskom ribar
stvu T, Zakon o šumama t , Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš T, Zakon o
šumskom sjemenu i šumskim sadni
cama, Zakon o vodama t , Pomorski
zakonik, Zakon o poljoprivrednom zemljištu t , Zakon o zaštiti bilja T, Zakon
0 eko loškoj proizvodnji poljoprivred
nih i prehrambenih proizvoda, Za
kon o sjemenu, sadnom materijalu i
priznavanju sorti poljoprivrednog bi
lja, Zakon o zaštiti sorti poljoprivred
nog bilja, Zakon o vinu, Zakon o sto čarstvu t , Zakon o dobrobiti životinja,
Zakon o otocima t i drugi. (I. T.)
prostorna raščlamba jezera, u je
zerima se nalazi nekoliko različitih
staništa za koja su vezane jezerske ži
votne zajednice ili biocenoze T. Jezer
ska staništa grupirana su u dvije glav
ne kategorije: zonu dna jezera ili ben- tal t i zonu slobodne vode ili pelagi jal t. Bental se prema dubini dijeli na
litoral t , sublitoral f i profundal T, koji
imaju različita obilježja i naseljeni su
životnim zajednicama koje jednim
imen om nazivamo bentos t, a u pela- gijalu se razlikuje eufotička i afotička zo
na T. Pelagijal naseljavaju planktonski
1 nektonski organizmi (plankton 1",
nekton t). (I. T.)
prostorna raščlamba mora i ocea
na, sva mora i oceani pokazuju zajed
ničke osnovne topografske osobine.
Od linije obale uokolo kontinenata i otoka do dubine od oko 200 m pro
teže se kontinentalna podina ili šelf (engl. Continental shelf). Širina te po-
dine može biti različita: na zapadnoj
obali Južne Amerike ona gotovo i ne
postoji jer se m orsko dno naglo spuš
ta do velikih dubina, a u području
sjeverno od Sibira proteže se 800 km
u Arktički ocean. Većinom su kontinentalne podine relativno blage i po
lako se spuštaju do dubine od 200
metara. Na toj dubini nagib postaje
strmiji — to je početak kontinentalnog slaza koji se proteže od 200 do 3000
metara dubine. Kontinentalni slaz za
pravo povezuje kontinentalnu masu i
pravo oceansko dno. Nagib slaza
običn o je 1 — 15 posto, ali mož e biti
i vrlo strm i može se naglo spuštati do
dubina od 3000 do 4 000 metara. Naj
veći dio oceanskog dna zauzima abi- salna ravnica, smještena na dubini iz
međ u 30 00 i 6000 metara. Nju ispre
sijecaju jarci, kotline i brazde dubina
većih od 6000 metara. Najdublja je
Challenger kotlina u Marijanskom jarku koja doseže dubinu od 11.022
metara. Abisalnu ravnicu također
presijecaju i brojni hrptovi, poput
Srednjoatlantskoga hrpta i drugih ko
ji tvore podmorske planinske lance.
Životna područja mora i oceana gru
pirana su u dvije osnovne kategorije:
to su morsko dno i morska voda. Pe
lagijal t je naziv za životni prostor slobodne morske vode. Pelagičko po
dručje može se podijeliti na neritičku provinciju T, koja obuhvaća vod e iznad
kontinentalne podine, i oceansku pro-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 308/357
306 Ekološki leksikon
vinciju f , koju čine otvorene, pučin-
ske vode iza granice kontinentalne
podine. Te dvije provincije razlikuju
se po svojim fizičko-kem ijskim i bio
loškim obilježjima. Gornji sloj neri-
tičkih i oceanskih voda, u kojem traje
proces fotosinteze, naziva se epipela- gičkom zonom i podudara se otprilike s
euforičkom zonom T. Ispod nje, od 200
do 1000 m dubine, proteže se mezo- pelagička zona, a od 1000 m do 4000
m dubine nalazi se batipelagička zona. Najdublji dijelovi oceanskih voda, is
pod 4000 m dubine, čine abisopela- gička zonu. Za precizniju raspodjelu
pelagičkog područja vidi pelagijal T.
Životni je prostor dna bental T, a za
jednic e organizama koje u njem u žive
čine bentos T. Budući da razvoj ben~
toskih životnih zajednica ponajviše
ovisi o dubini, bental se u vertikalnom smjeru može podijeliti na neko
liko stepenica ili etaža. Područje do
200 m dubine, do kojeg dopire svje
tlo, naziva se litoral T ili fital. Čine ga
redom četiri stepenice: supralitoral T,
međiolitoral t , infralitoral t i cirkalito- ral T. Područje litorala podudara se s
kontinentalnom podinom . Iza 200 m dubine slijedi dubokomorsko područje ili
afital, koje se nadovezuje na najdonju
stepenicu litorala i seže do najvećih
oceanskih dubina, a čine ga tri stepe
nice: batijal t, koji odgovara konti
nentalnom slažu, abisal t koji se po
klapa s abisalnom ravnicom i liadal T,
životni prostor dubokomorskih ko
tlina i jaraka. U afital svjetlo ne dopire pa nema ni biljaka, a jedina osvjet-
ljenost koja se m ože javiti jest biolu-
miniscencija dubokomorskih organi
zama. (I. T.)
proteom, svi proteini koje stvara od
ređeni genom. Svi proteini kodirani
je dnim gen om om . Vidi genomika t .
(D.Đ.)
proteom ika, istraživanje svih proteina
koje kodira neki genom. Vidi genomi ka t . (D. Đ.)
protok energije (engl. energy flow, njem. Energiekreislauf Energicjlufl), u
svemiru (univerzumu) postoji odre
đena stalna količina energije. Ona se ne gubi, nego prelazi iz jednog oblika
u drugi. Unutar svemira energija protječe iz jednog sustava u drugi,
dosežući do svih integracijskih razi
na, primjerice iz ekosustava T u organi zam t pa sve do pojedine stanice i dalje do subcelularnih sustava. Svaki
sustav postaje sve nestabilniji i neu-
ređeniji (teži entropiji T) ako ne dobiva dovoljne količine energije. Kruženje tvari T odraz je stalnog protoka ener
gije u ekosustavu T. Samo se 1 posto Sunčeve energije stvarno trans
formira u kemijsku energiju na razini
primarnih proizvođača t. Jedan dio
energije utroše primarni proizvođači T
u vlastitim metaboličkim procesima,
a drugim se dijelom koriste biljojedi T
i drugi heterotrofni organizmi t . Na sva
koj razini hranidbenog lanca t troši se
dio energije ta dio se prenosi slijede
ćem članu u nizu (oko 10 posto). M a
li dio energije na svakom stupnju od
lazi iz sustava u obliku topline. Usp.
energetska bilanca T. (D. Đ.)
prozirnost (engl. clarity; njem. Sichttie- fe), fizičko svojstvo vode koje ovisi o
nekoliko uvjeta: osvjetljenosti na površini vode; upijanju i raspršivanju
svjetlosti kroz vodu; količini organ
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 309/357
POJMOVNIK 307
skih i anorganskih čestica u suspenzi
ji; i o količini planktonskih organiza
ma. Prozirnost se mjeri Secchijevim
diskom, b ijelom ploh om promjera 30 cm, koja se spušta u vodu užetom na
kojem su označene dubine. Dubina na kojoj se disk gubi iz vida označuje prozirnost vode. Prodor Sunčevih
zraka u vodu ovisi o njihovoj valnoj duljini. Voda je vrlo prozirna za zrake
ljubičastog i plavog dijela spektra, nešto manje za zeleni i žuti dio, a za
crveni dio spektra slabo je prozirna. Apsorpcija (upijanje) svjetlosnih zra
ka u vod i je velika tako da u m oru, na dubini od 100 m, preostaje samo oko 0,5 posto površinske svjetlosti. Topla i slanija mora u pravilu imaju veću prozirnost nego hladna mora jer su
siromašnija planktonom f . Vode neri- tičke provincije I , zbog velike količine
čestica u suspenziji, imaju manju prozirnost od voda oceanske provinci
je T. Najveća prozirnost od 66,5 m izmjerena je u Sargaškom moru u Atlantiku. Jadransko more također
ima veliku prozirnost (56 m). (I. T.)
PS, po listirol. (D.Đ .)
pseudoglej (engl. pseudogley), g usto vr
lo kompaktno tlo koje se odlikuje po
stojanjem nepropusnog poobavljan- skog dijela, na kojem se nalazi stagni
raj uća, zaustavna uglavnom oborin -
ska voda, a podvrgnuto je sezonskom natapanju i potpunom isušivanju.
Pripada grupi hidromorfnih tala. U nas ga nalazimo u zapadnoj Slavoniji,
Lici, na Kordunu, i nekim dijelovima Gorskoga kotara. Prirodna vegetacija
na ovom tipu tla je hrastovo-grabova
šuma, koja je danas podosta uništena
a zamjenjuju je oranice, šikare i paš
njaci. Ta su tla uglavnom slabije plodnosti zbog neuređenog vodno- zračnog režima i manje biološke ak
tivnosti s plitkom rizosferom. Hu
musa ima malo i nalazi se uglavnom pri površini, pod prirodnom vegeta
cijom. (D. Đ .)
ptengota (lat. Pteijgota, engl. pteijgote, njem. Ptengota), pojam se koristi za
sve pripadnike veće skupine o d dvaju podrazreda kukaca, koji imaju krila i/ili su se biogenetski razvili od pre
daka koji su imali krila. Suprotno ap- terigota (lat. Apterygota). (D.Đ .)
PUR, poliuretan. (D. Đ .)
PVO, polivinilklorid. (D.Đ .)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 310/357
Querco-carpin@tum illyricum (Epi-
medio-Garpinetum betuli), ilirska
šum a hrasta kitnjaka i običnoga graba.
To je klimazonalna zajednica nižega
kontinentalnog područja Hrvatske
koja zauzima značajne šumske povr
šine usprkos stoljetnom krčenju. Ima
vrlo bogat florni sastav, a uz hrast kit- njak najznačajnije su vrste obični
grab, trešnja, gorski javor, klen, bukva, glog, ruža, kozlokrvina itd. (I. T.)
Querco«Carpinetum orientalis,
mješovite šume medunca i bijeloga
graba, koje nalazimo u Istri, na prio
balnom pojasu sjevernoga Hrvatskog
primorja, na otocima Krku i Cresu, duž Podvelebitskoga kanala i u sje
vernom dijelu Ravnih kotara. U flor-
nom sastavu ističu se hrast medunac, makljen, crni jasen, bijeli grab, tetivi-
ka, veprina, šparoga, ciklama i druge
vrste. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 311/357
radijacija S u n ca (engl. solar radiation-, njem. Sonnenstrahlung), zračenje Sun
ca koje dopire do Zemlje. Definira se
kao gustoća toka dozračene energije,
a iskazuje se jedinicama za energiju
na površini u određenom vremenu
(W m-2 il ij m~2min_1). Na putu kroz
atmosferu T Sunčeva radijacija doživ
ljava promjene: energija zračenja se
raspršuje i upija. Raspršivanje se do
gađa na molekulama plinova i česti
cama koje lebde u zraku, osobito u
donjim slojevima atmosfere, uslijed
čega možemo razlikovati Sunčevo
ozračenje prema smjeru iz kojeg je
došlo. Ako ono dolazi iz smjera Sun
ca, naziva se izravnim ili direktnim oz- račetijem, a ako dolazi sa svih strana
neba govori se o raspršenom ili đifuz- nom ozračenju. Važnost je raspršenog
ozračenja u tome što ono danju daje
prirodnu svjetlost na mjestima koja
nisu izravno obasjana Suncem. Od
vidljivog dijela spektra najjače se ras
pršuje plava i ljubičasta svjetlost, zbog
čega nam nebeski svod izgleda plav. Osim što se raspršuje, energija zrače
nja se dijelom odbija od čestica u at
mosferi, osobito od kapljica i ledenih
čestica oblaka i magle, te od površine
tla. Takvo odbijeno ili reflektirano zrače nje znatno pojačava neizravnu osvijet
ljenost. U atmosferi također dolazi
do upijanja ili apsorpcije Sunčeva zrače
nja. Samo jedan dio cjelokupnog
Sunčeva zračenja dopire do Zemljine
površine jer ve lik dio u atm osferi ap
sorbiraju plinovi. Kratkovalno zračenje (ultraljubičasto i dio vidljivog spek
tra) upijaju ozon T i kisik t , a dugovalno (infracrveno) vodena para i ugljikov
dioksid. Prema tome, Sunčeva ener
gija koja dopire do tla mnogo je ma
nja od one na ulasku u atmosferu
zbog pojave raspršivanja i apsorpcije. Samo 47 posto radijacije Sunca u pro
sjeku stiže do površine Zemlje, od čega izm eđu 40 i 45 posto čini vidljiva
svjetlost (380 — 720 n m). (I. T.)
radioak tivni ot p ad (engl. atom ivaste, radioactive ivaste, nuclear ivaste, njem.
Atommiill, Atomkraftiverk Abfall, radio- aktiver Abfall, Kernkraftiverk Abfall, Ker- nmiill), atomski otpad, nuklearni ot
pad. Sve tvari u krutom, tekućem ili
plinovitom stanju koje su radioaktiv
ne, a zaostaju kao nusproizvod u nu
klearnim reaktorima, iskopavanjem
radioaktivnih ruda i u nekim indu
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 312/357
310 Ekološki leksikon
strijama te kao otpad u zdravstvu iznanstvenim istraživanjima koji nijemoguće ponovn o koristiti. (D. Đ ., I. T.)
radioaktivno zračenje (engl. radioac- tive radiation, njem. radioaktive Sthra- lung), zračenje nastalo kao posljedica
spontanog raspada nestabilnih jezga
ra. Sastoji se od elementarnih čestica
(alfa-zrake i/ili beta-zrake) ili elektromagnetskih valova malih valnih
duljina (gama-zrake). (D. Đ .)
radiobiologija (lat. radiare ■— sjati, isi- javati, zračit i + grč. bios — život +logos — riječ, govor; engl. mdiobiology\ njem. Radiobiologie) grana biologijekoja proučava djelovanje zračenja naživa bića. (1. T.)
rak (engl. cancer, njem. Krebs), maligni
tumor, karcinom, kancer, zloćudni tumor, zloćudna neoplazma. Patološ
ka novonastala tvorevina u tijelu, koja
nastaje nekontroliranim rastom, raz
množavanjem i metastaziranjem (ko
lonizacijom novih područja) nenor
malno promijenjenih (transformira
nih), stanica. (D. Đ .)
ranker, humusno silikatno tlo. Ranker
je tip tla h um usn o-a kumulativne kla
se, koji se razvija na silikatnim stijenama, a karakter hum usn og ho rizon
ta i cijelog profila ovisi uglavnom o
razlikama između bazičnih silikata,
kiselih silikatnih stijena i kvarcnih
stijena. Tla kao i matični supstrati ne-
karbonatna su, a ovisno o sastavu
supstrata i nadmorskoj visini mogu
biti neutralna, umjereno kisela i ek
strem no kisela. U nas te se stijene javljaju nešto malo u brdskim i pla
ninskim dijelovima Hrvatske (Papuk,
Moslavačka gora, Zagrebačka gora, u
Lici i Gorskom kotaru), uglavnom
kao šumska tla. Ti su supstrati lokali
zirani pretežno u brdskim i planin
skim područjima, sa hladnijom kli
mom, vrlo velikih količina oborina, s reljefom koji pogoduje eroziji. U H r
vatskoj je do danas nađeno samo oko
2.200 hektara. (D. Đ .)
rast svjetskog stanovništva (engl.
ii>orldpopulation overgroivth, ivorld popu- lation explosion, njem. Weltpopulation- vergrojlening), prema izvještaju U N -
FPA (1997.), zbog eksponencijalnog rasta populacije procjenjuje se da se
svjetsko stanovništvo poveća za oko
240.000 jedinki na dan, a godišnje za
oko 80 milijuna jedinki. Godine
1999. svjetska populacija dosegla je
broj od 6 milijardi ljudi. Procjenjuje
se da bi 2050. godine populacija do
segla devet do deset milijardi ljudi.
Najveći je prirast stanovništva u siromašnim zemljama (Azije i Afrike).
Gladuje oko 840 milijuna ljudi, a od
gladi umire 40 milijuna. Povećava se
broj urbanog stanovništva (godišnje
40 milijuna ljudi seli u gradove), a
smanjuje se broj ruralnog stanovniš
tva. Procjenjuje se da će 2050. godine
5 milijardi ljudi živjeti u gradovima
(60% svjetskog stanovništva). Prirodni resursi troše se brže nego što se
obnavljaju, 20 posto stanovništva s
najvišim dohotcima konzumira 86
posto potrošene robe, a 20 posto naj
siromašnijih samo 1,3 posto. Prvi tro
še za prehranu 45% ukupno proizve
denih proteinskih proizvoda^ drugi
4%, prvi učestvuju s 53% ukupne
emisije CO 2, drugi 3%. Prosječna duljina života raste zahvaljujući na
pretku znanosti, procjenjuje se da će
se do 2050. godine udvostručiti broj
ljudi starijih od 65 godina. U bogatim
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 313/357
POJMOVNIK 311
zemljama predviđaju se zbog smanje
nog nataliteta i sve dužeg životnog
vijeka poteškoće u financiranju miro
vinskih fondova i zbog toga se predviđa mogući pad životnog standarda.
(D.Đ .)
raščlamba tekućica po važnijim rib
ljim vrstama, na osnovi faune riba,
koje prate uzdužne promjene ekološ
kih čimbenika u tekućicama (tempe
ratura vode, brzina toka, količina
otopljenoga kisika) moguće je razlikovati pet uzdužnih zona tekućice.
Zone su dobile naziv prema karakte
rističnoj vrsti riba, no osim te vrste u
njima ima i m nogo drugih vrsta koji
ma odgovaraju ekološki uvjeti u po
jedinoj zoni. Prva po redu počevši od
izvorišta je zona pastrve koja obuhvaća
brdske potoke s jakom strujom vode
(2 m/s) i kamenitim dnom. Temperatura vode je niska, a godišnja tem
peraturna kolebanja mala. Kretanje
vode je turbulentno, dubina mala,
mnogo je otopljenog kisika, a osvjet-
ljenost je velika. U toj zon i su steno- termni organizmi (ne podnose promjene temperature) s prilagodbama na
brzu struju vode. Karakteristična vrs
ta ribe je pastrva, a uz nju su uobičajene peš i podust. Glavnu masu po
točne faune čine stanovnici dna: vir-
njaci, puž riječna zdjelica, ličinke ku
kaca tulara, vodencvjetova, obalčara i
drugi. Slijedi zona Upijena u kojoj je
voda još uvijek brza, ali je njezina
temperatura veća. To je prijelazna zo
na između potoka i rijeke u kojoj uz
lipljena dolaze zlatni pijor, pastrva, balavi peš i vrste iz nizvodne zone,
kao što su klen i mrena. Sljedeća po
redu je zona mrene koja odgovara gor
njem toku rijeke. Brzina vode je oko
1 m/s, dno je šljunkovito, a mutnoća
vode povećana. Osim mrene, ovdje
dolaze smuđ, klen, podust, uklija i
neke vrste iz uzvodne i nizvodne zone. U zoni deverike brzina vode je ma
nja od 1 m/s, dno je pjeskovito-mu-
ljevito i povremeno se može javiti
manjak kisika. Zona se podudara sa
srednjim i donjim tokom rijeke, a ri
be koje žive u toj zoni relativno su
slabi plivači. U z deveriku, to su šaran,
štuka, grgeč, crvenperka, linjak, som
i druge. Posljednja po redu je zona bočatih voda ili zona plosnatica. To je
područje ušća rijeke u more u koje
mu su velika variranja temperature i
slanosti. Tipične vrste riba su jegulja,
lubin, cipal, list i druge eurihaline vrste
(podnose kolebanja slanosti). Treba
imati na umu da granice između tih
zona nisu oštro razlučene, već je pri
je laz postupan. (I. T.)
raticiđi, (engl. raticides, njem. Ratizide), otrovne tvari namijenjene suzbijanju
populacija štakora. (D. Đ .)
raziagači (engl. decomposer, njem. De- struenten, Zerkleiner, Redazenten, Zer- setzer, Mineralisierer), organizmi t koji
usitnjuju i mineraliziraju mrtvu or
gansku tvar. Skupina saprofagnih or
ganizama, najčešće heterotrofne t bak
terije i gljive čiji su izvor hrane i ener
gije organske tvari. Oni razlažu i mi
neraliziraju organsku tvar do anor
ganskih spojeva, vode i ugljikovog
dioksida. Vrlo su važni članovi bioce- noze t, jer ponovno omogućuju izla
zak apsorbiranih tvari iz sustava trojije t , kao i vraćanje tvari u oblik kojeg
primarni producenti T mogu ponovo
koristiti kao svoje građevne elemente.
Kažemo da osiguravaju reciklažu bio-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 314/357
312 Ekološki leksikon
genih elemenata u biogeokemijskitn ci klusima t. Sinonim mikrokonzumen-
ti (potrošači t). (D. Đ .)
reakcija tla, vidi kemijska svojstva tla.(D. Đ .)
REC, Regional Environmental Center for Central and Eastern Europe.
recikliranje (engl. recycling, njem. Re- zyk1ierimg, Recycling), oporaba: 1. U
biogeokem ijskom ciklusu odnosn okruženju tvari: ponovno vraćanje razgrađenih, remineraliziranih tvari(sumpor, fosfor, kalij, kalcij itd.) uhranidben e lance. 2. U zaštiti okoliša: ponovna upotreba otpadnih tvari kaosirovine u proizvodnji (stari papir,staklo, plastika, metali, organskakomponenta kućnog otpada za kom-
postiran je itd.). (D.Đ .)
reducenti, vidi razlagači. (D. Đ.)
regresivna sukcesija, vidi retrogresija. (D. Đ .)
reintrodukcija (lat. re. — ponovno, iz-nova + introducere — uvesti, uvoditi;engl. reintroduction; njem. Wiederein-
burgerung), ponovno unošenje biljnihi životinjskih vrsta u prirodu na po-dručja iz kojih su nestale. (I. T.)
relikti (lat. relictum — ostatak; engl. re- lict; njem. Relikt), biljne i životinjske vrste koje su u geološkoj prošlosti
Zemlje bile široko rasprostranjene, a održale su se do danas, premda u da
našnje vrijeme najčešće imaju ograničen areal f rasprostranjenosti. O vi
sno o periodu iz kojeg su zaostali, go
vori se o paleozojskim, tercijarnim i
glacijalnim reliktima. (I. T.)
reljef (engl. relief, njem. Relief), naziv za skup svih oblika na Zemljinoj povr
šini i za sva svojstva površine Zem
ljine kore nastale endogenom i egzo- geno m dinamikom. Proučava ga geo- morfologija. Pojam ujedinjuje samo
prirodne fizikalne osobine krajolika, za razliku od topografije koja uklju
čuje i one osobine nastale ljudskom
djelatnošću. (D.Đ .)
reokreni izvor (grč. rheos — što teče +
krene — izvor; engl. rheocrene spring; njem. Rheokrenen, Sturzquelle), tip iz-vora u kojem voda odmah po izlaskuiz stijene ili tla počinje teći i formira
potok. (I. T.)
respiracija (lat. respimtio — disanje;
engl. respiration, njem. Atrnung) disa
nje, fiziološki proces, u kojem orga
nizam , tkivo ili stanica apsorbira m o
lekularni kisik (O 2), a izlučuje ug-
ljikov-dioksid (CO 2). Respiracija je sastavni dio izmjene tvari (metabo
lizma). U citoplazmi (stanično disa
nje) se obavlja oksidacija i tako se
oslobađa energija koja je potrebna za životne funkcije organizma: u proce
su disanja kisik prodire u stanice tije
la. Kopnene životinje troše kisik iz zraka, a vode ne kisik koji je otopljen u vodi (usp. ograničavajući stanišni fak
tori T). Jednostanične i neke višesta-
nične životinje (virnjaci, mješčićnice i dr.) nemaju posebn ih dišn ih organa, nego dišu čitavim tijelom ili jed nim
njegovim dijelom, druge pak imaju
zasebne organe za vanjsko disanje (pluća, traheje). (D.Đ .)
resursi (engl. resources, njem. Ressour- cen), 1. prirodna bogatstva nekog po
dručja (tvari i energija), raspoloživa za
gospodarsko iskorištavanje (kao siro
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 316/357
314 Ekološki leksikon
morske životinje, lovi se u gotovosvim dijelovima svijeta. FAO (Foodand Agriculture Organisation of theUnited Nations) navodi da u svijetudjeluje oko 30 milijuna ribara s flo-tom od 3,5 milijuna brodica. Premaizvještaju te organizacije za 2000. go-dinu, procjenjuje se daje u 1999. go-dini ulovljeno oko 92 milijuna tonaribe, od čega 91 posto čini ulov mor-ske ribe, a ostatak slatkovodna riba.
Osim toga, još je 33 milijuna tonauzgojeno u akvakulturi t. Tradicio-nalna svjetska ribolovna područja ne-
prestance se intenz ivno eksploatiraju,što je dovelo do prelova mnogih vrstaribe i poremetilo hranidbene mreže T istrukturu i dinamiku populacija t ribate uzrokovalo poremećaje u biološkojravnoteži mnogih područja. (I. T.)
ribonukleinska kiselina, vidi R N A
t .
Rimski k lub (engl., njem. Club of Ro
me,), godine 1968. u Rimuje oko 100eminentnih stručnjaka iz 30 zemaljautemeljilo neprofitnu organizacijukojoj je osnovna zadaća znanstvena,
interdisciplinarna, neideološka, holi-stička, globalna, dugoročna elabora-cija mogućih različitih scenarija (mo-dela) o budućnosti planeta Zemlje sobzirom na svjetsku problematikuzaštite okoliša, rasta stanovništva, po-litičke, socijalne, ekonomske, tehno-loške i kulturalne probleme, sa mo-gućim alternativama. (D. Đ.)
r i t ra l (grč. rheos — što teče; engl. rhi- thrai, njem. Rhitral), životni prostorritrona 1\ (I. T.)
r i t ron (grč. rheos — što teče; engl. ri- thron, rhithroir, njem. Rhilron), naziv za
organizme t koji nastanjuju dio rijekeu kojem je tok vode brz i turbulentan,dno sastavljeno od stijena, kamenja ivalutica, temperatura vode relativnoniska, a koncentracija otopljenoga ki-sika uvijek visoka. Fauna t je hladnostenotermna (ne podnosi temperaturnakolebanja) i bez planktona T je. Tajživotni prostor, koji se zove ritral, posvojim osobinama odgovara zoni pa-strve (vidi rašđamba tekućica T). Vidi
potamon t . (I. T.)
rizosfera, vidi biološka svojstva tla. (D.
Đ.)
RNA (engl. ribonucleic acid ; njem. Ribo- nukleinsaure), R N K — ribonukleinskakiselina. Polimer sastavljen od jednoglanca nukleotida, povezanih kovalentnim vezama, za razliku od D N A tkoja je dvolančana molekula. Svakinukleotid u molekuli RNA sadržavamolekulu šećera riboze, fosfatni anion i jedn u od četiri dušične baze: adenin, guanin, citozin ili uracil (uspore-di s D N A T). Molekule RNA nastaju
procesom prepisivanja (transkripcije)s molekule DNA, a uključene su u
sintezu bjelančevina u procesu koji senaziva prevođenjem (translacijom)nasljedne upute. U nekih virusaRNA je ujedno i nasljedna tvar. (I. T.)
RNK, vidi R N A f .
rodenticidi (engl. rodenticide, njem. Ro- dentizid), sredstva za suzbijanje popu-lacija glodavaca (miševa, štakora, voluharica, tekunica i si.). Prema cilj-nom su djelovanju neurotoksini, antikoagulansi i/ili inhibitori enzimskihreakcija. Akutni rodenticidi, primje-rice cinkovfosfid, talij—sulfid, arsen,strihnin, kalcijcijanid i natrijfluo
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 317/357
POJMOVNIK 315
roacetat, brzog su djelovanja i najčeš-će se primjenjuju jednokratno. Rodenticidi s kroničnim djelovanjemnajčešće su antikoagulansi, primjericederivati kumarina. Većina rodenticida
primjenjuje se uz pomoć mamca,meke tj. atraktanta. Kao rodenticidiupotrebljavani su i neki otrovni pli-novi (metilbromid, sumporov diok-sid, ugljikov dioksid, cijanovodik i si.)i fumigatna sredstva. Svi rodenticidiopasni su i za druge organizme uko-liko su, hotimično ili nehotice izlo-ženi njihovu djelovanju. (D. Đ.)
rota v irus i (engl. rota-virus, njem. Rota-Virus), virusi kuglasta izgledakoji uzrokuju rotavirusni enteritis(akutni infekcijski proljev). Cesta in-fekcija u djece u dobi do dvije godineživota. (D. Đ.)
rudars tvo (engl. mining), ljudska dje-latnost pronalaženja, vađenja i prera-de mineralnih sirovina: ruda, minera-la, metala i nekih neminerala i nemetala iz Zemljine kore, poradi daljnjeg
pretvaranja takvih sirovina u eko-nomski iskoristiv proizvod. Tehničkegrane znanstvenih disciplina minera-
logije, petrografije, metalurgije, geo-logije, paleontologije, geofizike, ke-mije i fizike sudjeluju u procesimaistraživanja zemljine kore i lociranja
potencijalno iskoristivih resursa, pla-niranja i izvedbi načina vađenja,
kopanja i dobivanja mineralnih i dru-gih sirovina iz zemljine kore, te nji-hovog eksploatiranja, transportiranja,ekstrahiranja, pripremanja i opleme-njivanja izoliranih sirovina do konač-nog iskoristivog proizvoda. Načineksploatacije ovisi o ležištu rude uZemljinoj kori. Razlikuje se površin-sko i podzemno iskopavanje. Povr-šinska ležišta eksploatiraju se u po-vršinskim kopovima. To su tehničkiobjekti i sustav rudarskih radova i po-strojenja koji prema vrsti i kvalitetisirovine, obliku, padu, ekspoziciji,debljini, mineraloškoj strukturi, re-ljefu i dominantnim stijenama služeza eksploataciju rude na površinizemljine kore. Oni mogu biti plitici površinski kopovi kojima se najčešćeeksploatiraju aluvijalna rudna nala-
zišta tj. nanosi pijeska, šljunka i si.,zatim dubinski površinski kopovi ug-ljena, metala, ruda i nemetala, visin-ski površinski kopovi ugljena, metala,ruda i nemetala, najčešće građevin-skog, tehničkog i ukrasnog kamena, primjerice kamenolomi i podvodni površinski kopovi u kojima se plov-nim bagerima eksploatiraju sedimen-
ti, najčešće šljunak i pijesak. Rudnicisu objekti namijenjeni podzemnoj, jamskoj eksploataciji rudnog bogat-stva Zemljine kore. (D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 318/357
salmonela (engl. salmonelle, njem. Sal- monetle), gramnegativne, štapićaste bakterije, asporogene, gotovo sveimaju flagele, sadržavaju endotoksin,imaju somatske ili Oantigene i flagelarne ili H antigene, a neke vrste iViantigene. Č ine rod Salmonella iz porodice Enterobacteriaceae. Osjet-
ljive su na svijetlo i sušenje, a vrloosjetljive na klor. Temperatura iznad50 °C ubija ih već za 2030 minuta.Velik broj vrsta osjetljiv je na kloramfenikol. U sredini bogatoj organskimtvarima i vodom mogu dugo živjeti(poglavito u nekim živežnim namir-nicama). Neke izazivaju oboljenja ži-votinja, druge životinja i čovjeka, a
rijetke samo čovjeka (S. typhi). Onekoje izazivaju bolest čovjeka izazivajusimptome slične općem infarktu (enteralna groznica, akutni gastroenteritis). Sire se fekalno oralnim putem.(D. Đ.)
saprobnost (grč. sapros — truo; engl.saprobity\ njem. Saprobie), intenzitet
razgradnje organske tvari u nekomvodenom ekosustavu. Prema struk-turi životnih zajednica koje dolaze uvodi, KolkvvitzMarssonov sustav sa-
probnosti razlikuje četiri stupnja kvali-
tete vode prema opterećenju organ-skom tvari: oligosaprobne T, a -mezosa-
probne t, Pmezosaprobne t i polisa-
probne f vode. (I. T.)
saprofag (grč. sapron — truo gnjio +grč. fago — jedem, engl. saprophage, njem. Saprophage), oni heterotrofni or
ganizmi t koji se hrane usitnjenim idjelomično razgrađenim uginulimorganizmima T i tvarima organskog podrijetla. Mogu biti nekrofagni t , ko-
profagni t , detrivorni T i heterotrofne t
bakterije-razlagači f odnosno reducen-
ti t . (D. Đ.)
saprofiti (grč. sapron — truo gnjio +
grč. fyton — biljka; engl. saprophyte, njem. Saprophyte), heterotrofni t biljniorganizmi koji dobivaju nutrijente izmrtve ili razgrađene biljne ili životi-njske tvari u obliku otopljenih ili su-spendiranih organskih čestica (ugljikohidrata, bjelančevina, celuloze, lignina i dr.). Usp. razlagaci t. (D. Đ.)
sedimentne stijene(engl.
sedimentary rock), stijene koje nastaju akumulaci-
jo m i litifikacijom (taložne) ili precipitacijom iz otopine (kemijske). Se-dimentne stijene su stijene koje su
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 319/357
POJMOVNIK 317
najčešće po pojavnosti na površiniZemljine kore, ali su prema ukup-nom udjelu u cijelokupnoj Zemljinoj
kori najmanje zastupljene (dominira- ju eruptivne i metamorfne stijene).Osobitost je ovih stijena da su naj-češće formirane u slojevima, pri če-mu svaki sloj pokazuje osobitosti kojesu vladale za vrijeme njegova talože-nja. Slojevi mogu pokazivati načintransporta erodiranog materijala domjesta sedimentacije, ostatke organi-
zama koji su živjeli u vremenu sedi-mentacije (fosili), geološke procesekoji su djelovali na slojeve sedimena-ta, stoga sedimentne stijene predstav-ljaju jedinstven izvor informacija du-gog vremenskog razdoblja. Klastičnestijene su najčešći tip sedimentnihstijena. One nastaju lomom, erozi-
jo m i razaranjem stijena eruptivnog,
metam orfnog ili sedimentnog porije-kla koje transportira vjetar, voda, leddo mjesta gdje se natalože, sedimentiraju. Nataloženi klastični materijalrazličitim se procesima stvrdne, ce-mentira, litificira i stvori novu stije-nu. Različite fizičke osobine poput promjera uklopina, kemijskog sastavaminerala uklopina i cementnog mate-
rijala, osnove su klasifikacije ovih sti- jena. Kemijski sedimenti nastaju izotopina soli. Minerali sedimentirajuuglavnom na dva načina, kemijskom
precipitacijom iz prezasićenih otopi-na i biogenom aktivnošću. Kod ke-mijske precipitacije, otapalo laganohlapi a soli iz otopine kristaliziraju. Izkemijskih sedimenata može se indi-
rektno ustanoviti kakvi su uvjeti pri-mjerice pH, redukcijskooksidacijski potencijal, salinitet, temperatura itd.vladali u vrijeme sedimentacij'e. Pri biogenoj sedimentaciji, živi organiz-
mi, osobito morski, ugrađuju anor-ganske tvari u svoje potporne i zaštit-ne strukture. Kada takvi organizmi
uginu, njihovi se anorganski ostaci ta-lože, tijekom geoloških epoha nakup-ljaju, povezuju i očvrsnu tvoreći sedimentnu stijenu. Takve sedimente na-zivamo i organogeni sedimenti, a pre-ma tome jesu li biljnog podrijetla, na-zivamo ih fitogeni sedimenti, ili ži-votinjskog, zoogeni sedimenti. (D. Đ.)
sedrene barijere, pregrade građeneod sedre, šupljikave stijene koja na-staju u krškim rijekama taloženjemkalcijeva karbonata (CaC03) posre-dovanjem živih organizama. Stvarajuse u posebnim fizikalnokemijskim prilikama djelovanjem specifičnih bi-ljnih zajednica, u prvom redu alga imahovina, pri čemu dolazi do inkru
stacije biljaka kalcijevim karbonatom.Oblik istaloženog kalcijeva karbonatarazličit je i ovisan o obliku biljaka namjestu taloženja. Sedrene barijere sutemeljni fenomen Nacionalnog parka»Plitvička jezera«. (I. T.)
sekundarna energija (engl. secondary energy; njem. Sekundarenergie), energi-
ja dobivena pretvorbom iz primarne energije t uz određen energetski gubi-tak, Na primjer, struja, benzin, koksitd. (I. T.)
sekundarna proizvodnja (engl. secon- daiyproduction, njem. Sekundarproduk-
tion), proizvodnja biomase t na višimrazinama trofije t koju izvode primarni
konzumenti t odnosno heterotrofni organizmi T, potrošači T, prije svega makrokonzumenti koji konzumirajuone s nižih razina trofije, sudionike u
primarnoj proizvodnji t . (D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 320/357
318 Ekološki leksikon
sekundarna sukcesi ja (engl. seconda- ry succession, njem. sekundare Sukzes-
sion), sukcesija T koja nastaje na onimmjestima gdje je već postojao vegeta-
cijski pokrov T, životne zajedni e T, raz-vijeno tlo T, organski ostaci u supstra-tu i okolini. Vidi sukcesija t i primarna
sukcesija T. (D. Đ.)
sekundarni konzumenti (engl. secon- dary consumer, njem. Konsument II. Or-
dnung), karnivorni t organizam koji sehrani izričito primarnim konzumenti
ma T, herbivorima t . Nalazi se na razinisekundarne produkcije T kao drugi člante razine trofije T, iza primarnog ko nzu
menta f i ispred potencijalno posto- jećeg tercijarnog konzumenta T. (Mesojed
t — koji se hrani biljojedima f .) (D.Đ.)
serk l imaks (engl. serclimax), pojam pripada anglosaksonskoj ekološkojterminologiji a označuje stadij stabil-ne biljne zajednice t koji se zadržavaneko vrijeme prije prelaska u stadijsubklimaksa T u procesu sukcesije T. (D.Đ.)
s imbioza (grč. sy’n — s, sa + bios —
život; engl. symbiosis; njem. Symbiose, Lebensgemeinschaft), uzajamno kori-stan odnos jedinki dviju vrsta pri ko-
jem se jedinke nalaze u bliskom fizič-kom kontaktu (isto što i mutuali
za m T). Č lanovi takva zajedničkog ži-vota nazivaju se simbiontima. Premanekim autorima, simbioza je blizakodnos između jedinki dviju vrsta koji
može biti pozitivan za obje vrste (mu
tualizam T), za jednu pozitivan a zadrugu neutralan (komenzalizam T) iliza jednu pozitivan a za drugu negati-van (parazitizam T). U tom slučajusimbioza obuhvaća pozitivna (kori-
sna) i ne gativn a (n ep ože ljna i l i štetna)
udruživanja. (I. T.)
sinantropni (grč. synantropein — s čov- je kom živjeti; engl. synanthrope, njem.Synantrop), organizam t koji profitira i prosperira od okolišnih promjena uz-rokovanih djelovanjem čovjeka. Naj-češće se takvi organizmi toliko pri-lagode na takve uvjete da ne opstaju bez ljudske aktivnosti, i postaju blisko
vezane vrste uz ljudsku populaciju,njih tada označujemo pojmom eusinantropni. (D. Đ.)
sindinamika (engl. syndynamic, njem.Syndinamik ), ekološka T poddisciplinakoja proučava uzroke i način sukcesiv
nih t promjena u biljnoj zajednici T i/iliekosustavu T. (D. Đ.)
sinekologija (grč. sy’n — sa, skupa, za- je dno + oikos — kuća, dom + logos
— riječ, govor; engl. synecology, njem.Synokologie), ekologija životnih zajed-nica (biocenoza t). Proučava odnoseunutar biocenoze kao i odnos cjelo-kupne zajednice prema njezinu oko-lišu. Naziva se još i biocenologija,
biosociologija ili ekologija životnihzajednica. Sinekologija se dijeli na
pojedine grane koje se bave različitimtipovima okoliša, npr. akvatičkim iterestričkim okolišem (akvatička eko
logija T, terestrička ekologija t), koji seopet dalje mogu podijeliti ovisno otipovima staništa koja istražuju. Sine-kologija proučava kompleksne varija- ble poput unosa, transporta i kruženjanutrijenata, vezanja, izmjene i pro-toka energije i razvoj ekosustava 1".Usporedi autekologija T. (I. T.)
sinfenologija, vidi fenologija. (D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 321/357
POJMOVNIK 319
sinhorologija (grč. hora — zemlj ište,
m jes to + logos — r i ječ, misao; engl.
synhorology, njem. Synchorologie, Areal-
geographische Vegetationskunde), znanst
vena podd i sc i p l i na unutar ekologije f
koja proučava i k las i f ic i ra rasprostra
n jenost (d i s t r ibuc i ju) biljnih zajedni
ca T u z em l jop i snom p ros to ru . (D .Đ .)
sintrofija (engl. syntrophy, syntrophism, syntrophic, njem. Syntrophie), odnos
dvaju ili višeorganizama
T u kojem sei jedan i drugi međusobno iskorišta-vaju kao hrana t , pri čemu svaki isko-rištava jedan ili više nutrijenata izonog drugog. Sintrofički organizmi.(D. Đ.)
sintrofizam, vid i s introf i ja. (D.Đ.)
Sinuzija (engl. synusia, njem. Synusie), manja najčešće jednoslojna skupina biljnih vrsta T sličnog životnog oblika tunutar biljne zajednice (npr. sloj ma-hovina, epifiti na stablima). Niža in-tegracijska jedinica unutar biljne za
jednice T koju čine skupine biljaka ko- je pripadaju istom životnom obliku T iimaju slične ekološke T prohtjeve. Ve-
ćina formacija sastoji se od više sinuzi ja , koje često odgovaraju pojedinimslojevima (slojevitost T, stratifikacija).(D.Đ.)
sirovi humus, nakuplja se na površinitla kao teško razgradiva organska tvarkoja ima izražena tri stupnja razgrađenosti,' raspoređenih u slojeve: na
mineralnom djelu tla leži dobro humificirana organska tvar, iznad nje je pojas organske tvari koja je manjerazgrađena, u fazi je fermentacije, prepoznaju se ostaci tkiva prvotne or-ganske tvari, a na vrhu toga slojevitog
stupca je nerazgrađena tvar listinca.(D. Đ.)
sistematika t la (engl. soil classifica- tion), klasifikacija tla, pedotaksonomi
ja, pedoklasifikacija. Znanstvena pod-disciplina unutar pedologije kojoj jeglavni zadatak razvrstati različite tipo-ve tla u pripadajuće skupine premarazličitim i/ili sličnim svojstvima. Sobzirom na pristup, može biti priro
doznanstvena ili taksonomska i teh-nička ili interpretativna. Prirodoznanstvena klasifikacija tretira tla kao prirodne tvorevine, u sprezi j e s ge-netskom pedologijom. U našoj pri-rodnoj pedosistematici prihvaćeni sutermini: odjeli, klase, tipovi, podtipo-vi, varijeteti i forme. U različitimdrugim sistematikama tla javljaju se
dakako i drugi nazivi. Tehnička kla-sifikacija razvrstava tipove tla u odje-ljke (grupe) po kriterijima koji objaš-njavaju njihovo korištenje, melioracijske potrebe, procjenjivanje i upo-rabnu vrijednost. (D. Đ.)
skeletna tla, litosol (engl. litltosol) ka-menjar. Vrlo plitko, nerazvijeno, pre-težito kserotermno, do 20 cm dubo-ko tlo koje je po svojem razvoju vrlo
blizu geološke podloge, odnosnogeološki gledano nedavno nastaloerozijom matične stijene. Nalazi se ukamenjarima, sastavljenog pretežitood rastresenog skeleta, tj. fragmentiranog i izlomljenog stijenja. Razliku-
jem o kamenite i šljunkovite varijeteteovakvog tla. Odlikuje se slabom, go-tovo neznatnom količinom biljkama
pristupačnih i raspoloživih hranjiv ihtvari i malom biološkom aktivnošću.(D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 322/357
320 Ekološki leksikon
skiofit (grč. scio — sjena + phyton —biljka, engl. sđophyt, njem. Skiophit, Schattenpflanze), bi l jke pri lagođene
uvjet ima sjenovi t ih staništa t . (D. Đ)
slanost (engl. salinity; njem. Salinitat, Salzgehalt), termin kojim se označujekoličina otopljenih soli u vodi, a iz-ražava se u dijelovima na tisuću (%o). Naziva se još i salinitet. U morskojvodi dominiraju kloridni i natrijeviioni, a u većim količinama također su
prisutni sulfatni, magnezijevi, kalcije-vi i kalijevi ioni. Vode u prirodi imajurazličitu slanost. Neke gotovo uopćene sadržavaju soli (npr. voda nastalaotapanjem ledenjaka), a druge sadrža-vaju velike količine soli ili čak mogu biti zasićene solima poput vode uMrtvom moru. Slanost kopnenihslatkih voda je oko 30 puta manja od
slanosti morske vode i u njima pre-vladavaju karbonati (vidi slatka vo
da t). Slanost u oceanima je uglav-nom konstantna jer je donos soli umore trošenjem i erozijom kopna
jednak gubitku soli taloženjem namorskom dnu. Osim toga, morska sevoda neprestano miješa i kemijski iz-
jednačava horizontalnim i vertikal-
nim strujanjem. I morski organizmisvojim životnim procesima utječu naodržavanje slanosti morske vode izkoje neprekidno uzimaju i u nju iz-lučuju određene tvari. Raspon vrijed-nosti saliniteta u oceanima kreće seod 33 do 37 grama soli po kilogramumorske vode (33 — 37%o), ali može
biti i veća (Crveno more 40%o) ih
manja (Baltičko more 25 %o i manje).Odstupanja su posljedica prirodnih procesa koji lokalno donose ili odno-se čistu vodu. Npr. u područjima s
jakom evaporacijom slanost površin-
ske morske vode je povećana, a u po-dručjima s jakim padalinama slanostmorske vode je smanjena. Na većim
oceanskim dubinama slanost je jed-nolična, s vrijednosti od 34,5 do35%o, a na vrlo velikim dubinama u područjima s vulkanskom aktivnostimogu se javiti varijacije slanosti kojesu posljedica otapanja mineralnih soliiz lave u pregrijanoj morskoj vodi.Kolebanja se javljaju i uz obalu namjestima gdje se morska voda raz
rjeđuje riječnim donosom slatke vo-de. Na takvim mjestima bočate vodestvaraju fizikalnokemijsku barijerukoja razdvaja slatkovodne od morskihorganizama, a koju tek malobrojnevrste mogu svladati. Akvatički orga-nizmi koji podnose kolebanja slanostinazivaju se eurihalinima, a oni koji suslabo otporni na promjene slanosti
nazivaju se stenohalinima. Eurihaliniorganizmi uglavnom se nalaze u po-dručju uz obalu u kojem su česte pro-mjene slanosti, a stenohalini nasta-njuju otvoreno more i duboke vodeu kojima je, u pravilu, slanost kon-stantna. (I. T.)
slanjače, slatine, solončak. Skupina
svijetlih, halomorfnih tj. vrlo slanihtala, koja se razvijaju u semiariđnimtj. polusušnim ili sušnim područjima,i sadržavaju visoku količinu topljivihsoli. Na površini se ponekad javlja solu obliku pokorice. Do akumulacijesoli u profilu dolazi od podzemnihvoda koje njima obiluju. Ovaj tip tlau nas nalazimo u dolini Neretve, i
nekim priobalnim područjima i na pojedinim mjestima u Slavoniji. Sobzirom na sastav soli mogu biti:sodni, sulfatni, kloridni, mješoviti sdvije ili više soli u sastavu. (D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 323/357
POJMOVNIK 321
slatka voda (engl. freshivater; njem.Sufiivasser), voda koja sadržava maloili ne sadržava uopće kloride. Prema
Venecijanskom sustavu (engl. the Venice system) iz 1958. godine, koji kla-sificira bočate vode prema njihovusadržaju klorida (Cl"), slatka voda sa-država 0,03 posto ili manje klorida.Sto se tiče slanosti T, slatkom vodomse smatra ona čija je slanost manja od0,5 promila, premda neki autori sma-traju slatkim vodama i one čija je sla-
nost 3 promila. Za razliku od morskevode, u kojoj prevladavaju kloridi inatrij, u slatkoj vodije od aniona (ne-gativnih iona) najviše karbonata, za-tim slijede sulfati i kloridi, a od kationa (pozitivnih iona) najviše ima kal-cija, zatim magnezija, natrija i kalija.(I. T.)
smanj ivanje emisi je p l inova (njem. Abgasreinigung), mjere nužne pri emi-siji industrijskih i prometnih plinova,kao i plinova nastalih u palionicamasmeća. Tehnike za pročišćavanje pli-nova ovise o sastavu plina koji se želi pročistiti. Najčešće se rabe različitevrste centrifugalnih otprašivača (ci-klon), gravitacijski otprašivači (prašna
komora), katalizatori (npr. platinskikatalizator u osobnim vozilima),skruberi, zatim elektro— i/ili meha-nički filteri (za filtraciju aerosola tj. zauklanjanje čestičnih komponenti, prašine čađe i dr.), mokra precipitaci ja (otapanjem u vodi) ili ađsorpcijomna aktivnom ugljenu (smanjivanjedušika), termička i ultrazvučna preci
pitacija. Ostatak pročišćavanja najčeš-će je također potencijalni polutant izahtijeva posebne mjere zbrinjavanjaili reciklaže. Č estične komponente(čađa, prašina i si.) dodaju se kao pri-
mjese betonu i l i asfa ltu, sumporov
dioks id pr imjer ice, upotrebl java se u
proizvodnj i g ipsa (smanj ivanje sum
pora). (D.Đ.)
smeđe tlo pod tim pojmom najčešćese misli na smeđa tla na vapnencimai dolomitima, zvana još i kalkokam bisol, smeđa mineralnokarbonatna tlai smeđa karbonatna tla. Nastala su navapnenačkom laporu i flišu brežulj-kastih i nižih brdovitih terena. Alka
lične su reakcije i niže humoznosti.Prirodna vegetacija na kalkokambisolu je listopadna, miješovita ili crnogorična šuma ili brdske travnjačke za-
jednice. To su tla s moličnim iliohričnim humusnim horizontom.Stvara se na čistim vapnencima i do-lomitima. Solum je nekarbonatan, areakcija u vodi je veća od 5,5 pH.Karakteristične su smeđe boje kojadolazi od ilovastog sastava. Međutimuz spomenuti tip smeđih tla, pojam podrazumijeva i distrično smeđe tlo(distrični kambisol, tlo kisele rekcijekoje nastaje na kiselim stijenama, na-lazi se u nas u Lici, Gorskom kotarui na vrhovima gora u savskodravskom međurječju), smeđe podzolastotlo (brunipodzol) i eutrično smeđe
tlo (eutrični kambisol), koje se u nasmože naći u Slavoniji i Baranji. (D.Đ.)
smog (engl. smoke — dim + fog — ma-gla = smog, njem. Smog), magla u ko-
joj je visoka koncentracija čađe ilidrugih onečistača. Kompleksna mje-šavina, disperzija (aerosol) proizvodaizgaranja, ispušnih plinova i vodene
pare — magle. Javlja se u velikim gra-dovima i industrijskim područjimauglavnom za vrijeme temperaturneinverzije t ili visokoga tlaka zraka ismanjene pokretljivosti zračnih masa.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 324/357
322 Ekološki leksikon
Pri sunčanom vremenu u gradovimase stvara i drukčiji oblik smoga, tzv.
fotokemijski smog, koji sadržava ozon T
i druge spojeve što nastaju iz ispušnih plinova vozila pod utjecajem Sunčevazračenja. Može imati štetan učinak nažive organizme. (D. Đ ., I. T.)
srnoniea, smolnica, vertisol. Teška glinasta tla. Ime potječe od smolastekonzistencije koju ima ovo tlo. Smonice su u vlažnom stanju tamnosive icrne boje. To je tlo koje je formiranona supstratima sa više od 30 postogline, pretežno montmorilonitnog ti- pa. Humusno akumulativni horizont je molični i dublji od 30 cm, nastajeu uvjetima terestričke pedogeneze, alizbog slabe unutarnje drenaže ima ne-ka obilježja hidromorfnog humusa,što je naročito vidljivo po boji. Uvlažnom su stanju smolasta, kompak-tna i zbijena, a u suhom stanju ispu-cala. Imaju veliki kapacitet apsorpcijevode. Površine smonice su danas pre-težito pod poljoprivrednim kultura-ma, a primarne vegetacije kserotermnih hrastovih šuma ima jako malo.(D. Đ.)
snježni pokr ivač (engl. snoiv cover,
njem. Schneedecke), snijeg na tlu.Snježni pokrivač je vrlo dobar toplin-ski izolator koji štiti biljke, osobitoozime usjeve, od prejakog ohlađiva-nja. Danju se ne može jako zagrijatizbog svoje bijele boje, tj. visokog al-
beda t, a noću pak gubi mnogo topli-ne jer zrači više energije nego bilokoja druga podloga pri istoj tempera-
turi. Zbog njegovih izolacijskih svoj-stava hladi se samo površinski sloj, adonji dijelovi snježnog pokrivača kaoi tlo pod njime izolirani su od vanjskehladnoće. Njegovo otapanje krajem
z im e daje tlu p ot rebnu v lagu pr i je po
četka vegetacijske sezone. (I. T.)
solarna ćeiija (eng. solar cell; njem.Solarzelle), u elektrotehnici fotosenzitivna ćelija ili kombinacija ćelija kojasolarnu energiju t pretvara u elek-tričnu struju. Glavni element solarnećelije je poluvodič, najčešće silicij.Korisnost solarne ćelije iznosi 10 —15 posto, ovisno o upotrijebljenom
poluvodičkom materijalu. Naponkoji se stvara iznosi 0,4 — 0,8 V, a
jakost struje 1 — 4 A (površina ćelije100 — 225 cm2, dozračena solarnaenergija 500 — 1000 W/m2). Dobive-na struja je istosmjerna. (I. T.)
solarna elektrana (engl. solar power plant ; njem. Sonnenkrajiweik), elektra-na koja za svoj rad rabi obnovljivusolarnu energiju T. Razlikuju se dva ti-
pa: solarne termoelektrane T i solarneelektrane koje rade na bazi solarnih će
lija T. Potonje solarnu energiju di-rektno pretvaraju u električnu struju.Temeljni problem svih solarnih elek-trana jest taj što njihov rad ovisi otrajanju sijanja sunca t i o količini dozračene energije, zbog čega je njihovaizgradnja isplativa samo u onim kli-matskim zonama u kojima je malonaoblake tijekom cijele godine, dakleosobito u subtropskim i semiaridnimi aridnim tropskim krajevima. (I. T.)
solarna energ i ja (engl. solar energy-, njem. Sonnenenergie), sunčeva energi-
ja. Oslobađa se u nuklearnim reakci- jama u nutrin i Sunca i prenosi do
njegove površine odakle zrači u sve-mir. Svake sekunde oslobodi se početvornom metru površine Suncaenergija u iznosu od 3,9x1.026 J, a na
površinu Zemlje svake se godine do
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 325/357
POJMOVNIK 323
zrači količina energije koja 15.000 puta premašuje sadašnju svjetsku go-dišnju potrošnju. Solarna energija
omogućuje i održava stalno kruženjetvari i energije u ekosustavima T. Ona je pokietačfotosinteze T i osnova za savživota na Zemlji. Obnovljiva solarnaenergija dobiva se s pomoću solarnili kolektora T i solarnili elektrana T. (I. T.)
solarna konstanta (engl. solar con- stant; njem. Solarkonstante), sunčanakonstanta; Sunčevo ozračenje na plo-hi okomitoj na smjer elektromagnet-skog zračenja Sunca, na gornjoj gra-nici atmosfere pri srednjoj udaljenostiZemlje od Sunca. Solarna konstantase obično bilježi oznakom Io, a iznosi82 kjm"2min_1 ili 1370 W irr2. (I. T.)
solarni kolektor (engl. solar collector; njem. Sonnenkollektor, Solarkollektor),
uređaj koji apsorbira Sunčevo zrače-nje, tj. energiju Sunca (solarna energi
ja t ;obnovljiva energija t ) , i pohranjujega kao iskoristivu energiju koja seupotrebljava za grijanje vode, objeka-ta i si. Postavljanje solarnih kolektorai njihova efikasnost ovisi o trajanju si
janja Sunca t na danom mjestu. (I. T.)
solif iukcija (engl. solijluction, solijluxion, soiljluction), proces sporog, progresiv-nog klizanja, tj. nizbrdnog pomicanjatla koje nastaje kao rezultat zajednič-kog djelovanja sile teže i leda u periglacijalnim područjima, nivalnim po-dručjima visokih planina i u područ-
jima sa sezonskim nastajanjem lede-nog pokrivača i/ili leda u tlu. Poobav
ljanski slojevi profila najčešće su zbogzasićenosti vodom omekšali, stvara- ju ći semifluidnu masu koja se krećečak i pri najmanjim nagibima terena.(D. Đ.)
solončak (engl. solonchak soil), vidi slanjače, slatine. (D. Đ.)
solonec (engl. solonetz soil), skupina intrazonalnih, tamnih tala koja pripada- ju skupini tla zvanih slanjače t , ali seod njih razlikuju po manjoj količinihumusa i soli tj. nisu akutno zaslanjena. Male su plodnosti i nisu pri-kladna za intenzivnu proizvodnju. (D.
Đ.)
spaljivanje smeća(engl.
ivaste incine- ration; njem. Miillverbrennung), zbri-
njavanje smeća spaljivanjem u palioni-
cama smeća T. Spaljivanjem se volu-men otpada može smanjiti na 15 po-sto nakon čega se odlaže na odlagalište
otpada t , a toplina koja se razvija spa-ljivanjem može se iskoristiti za grija-nje i dobivanje električne energije.
Prilikom spaljivanja smeća problememogu zadavati otpad od umjetnihmaterijala i halogenirani ugljikovodi-ci jer se njihovim spaljivanjem oslo- bađaju štetni plinovi. Iz palionica se uznačajnim količinama emitiraju ug-ljikov dioksid, fluorovodik, klorovodik, dušikovi oksidi i sumporov diok-sid, tako daje prijeko potrebno učin-
kovito pročišćavanje oslobođenih pli-nova prije ispusta u atmosferu T. Uvezu s palionicama smeća dovodi se iemisija štetnih dioksina, policikličkiharomatskih ugljikovodika, policiklič-kih bifenila, dibenzofurana, teškihmetala i prašine. Emisija dioksinamože se spriječiti duljim spaljivanjemna temperaturi iznad 800 °C, a klorovodici i fluorovodici, baš kao i teškimetali, mogu se odstraniti filterom i pročišćavanjem ispušnih plinova vo-dom. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 326/357
324 Ekološki leksikon
spec i jac i ja (lat. species — rod, vrsta;engl speciatioir, njem . Artbildung), evo-lucijski proces nastanka nove vrste. (I.
T.)
spomenik parkovne arh i tek ture ,
prem a Zakonu o zaštiti prirode (N,n. 30/94.) spomenik parkovne arhi-tekture je artificijelno oblikovan pro-stor (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park, drvored, skupinastabala i pojedinačno stablo, kao i
drugi oblici vrtnog i parkovnog obli-kovanja) koji ima veću estetsku, stil-sku, umjetničku, kulturnopovijesnuili znanstvenu vrijednost. Na spome-niku parkovne arhitekture i u njego-voj neposrednoj blizini nisu dopuš-teni zahvati kojima bi se promijenileili narušile njegove neizmijenjenevrijednosti. Status spomenika par-kovne arhitekture u Hrvatskoj imaviše od 100 lokaliteta. To su arboretu- mi Trsteno (Dubrovnik) i Opeka(Varaždin), botanički vrtovi na Velebi-tu, u Kaštel Lukšiću i Zagrebu, brojni
parkovi i perivoji, drvoredi i pojedinačna stabla. (I. T.)
spomen ik pr i rode, prema Zakonu ozaštiti prirode (N. n. 30/94.) spome-
nik prirode je pojedinačni neizmije-njeni dio ili skupina dijelova žive ilinežive prirode, koji ima znanstvenu,estetsku ili kulturnopovijesnu vri-
jednost. Spomenik prirode može bitigeološki (mineraloško ili paleontološko nalazište, struktura slojeva i si.),geomorfološki (špilja, soliterna stije-na itd.), hidrološki (vrelo, slap, jezero
itd.), botanički (rijedak ili lokacijomznačajan primjerak biljnog svijeta isi.), prostorno malen botanički i zoo-loški lokalitet i dr. Na spomeniku
prirode i u njegovoj neposrednoj bli-
zini nisu dopuštene radnje koje ugro-žavaju njegova obilježja i vrijednosti.Geološki spomenici prirode su lokaliteti
Stara straža (Knin), Fantazija (Rovi-nj) i Rupnica (Podravska Slatina), teotoci Jabuka i Brusnik. Paleontološki spomenici prirode su Hušnjakovo (Kra- pina), Vindija — špilja i Mačkova pe-ćina (Ivanec), te Velnačka glavica(Gospić), a geomoifološki brojne špiljei pećine (Modra špilja na Biševu,Lokvarka, Veternica, Cerovačke peći-
ne itd.), ponori i jame Gotovž Klana — Rijeka, Markova jama (Poreč) iPazinska jama, stijene i hridine (Visi- baba — Ogulin i Stiniva — Vis), je-zera (Modro i Crveno jezero krajImotskoga) i predjeli Zlatni rat naBraču i Zavratnica (Jablanac — Senj).
Hidrološki spomenici prirode su vreloUne, izvor Kupe, vrela Cetine i vrela
Gacke. (I. T.)
srednje šume, šume nastale od staba-la dijelom iz sjemena, dijelom iz pa-nja, pa se jednom gospodari kao sjemenjačom, a drugom kao panjačom.(I. T.)
stab i lnost (engl, stability, njem, Stabilitat), sposobnost sustava da uslijed
promijenjenih vanjskih uvjeta, u štodužem vremenu održi nepromjenjeno stanje. (D. Đ.)
sta jske gno j ivo (engl. manure), gnoj.Heterogena mješavina ostataka or-ganske tvari koja zaostaje pri uzgojudomaćih životinja, poglavito goveda,svinja ali i drugih. Sastoji se od fecesa
i urina životinja, više ili manje pomi- ješanog s ostacima stelje i krmiva (sla-me, sijena i si.). Služi se za gnojidbu poljoprivrednih površina. Manje je bogato dušikom fosforom i kalijem
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 327/357
POJMOVNIK 325
nego umjetna gnojiva, ali sadržavamakroelemente, mikroelemente imikroorganizme. Stajski gnoj
sadržava otprilike 0,50% dušika,0,25 % fosfata, 0,65 % kalija, 0,60 %kalcija, 0,18 % magnezija. Hranjive setvari u stajskom gnoju moraju najpri-
je mineralizirati, tj. gnoj mora sazreti.Za taj proces najhitniji su mikroorga-nizmi. Gnojnica je skupni naziv zaocijeđene tekućine iz stajskog gnoja iopćenito za tekuće izmetine domaćih
životinja. Sadržava 98 % vode, 0,22 %dušika, 0,45 % kalija i 0,01 % fosfata.Gnojovka ili tekući stajski gnoj sastojise od kru tih i tekućih izmetina životi-nja i vode, proizvodi se uglavnom u
planinskim krajevima gdje se njomegnoje uglavnom planinski travnjaci i
pašnjaci. (D.Đ.)
staklenički plinovi (engl. greenhouse gases; njem. Treibhausgase), plinovi ko- ji u Zemljinoj atmosferi t izazivaju sta
klenički učinak t. Oni propuštajuulazno kratkovalno zračenje Sunca,ali snažno apsorbiraju dugovalnu ra-dijaciju Zemljine površine i pritomdio apsorbiranog dugovalnog zrače-nja reemitiraju natrag na površinu
Zemlje podižući tako njezinu tempe-raturu. Najvažniji staklenički plinovisu vodena para, ugljikov dioksid(C O2), metan (CH4), dušikov(I) ok-sid (N2O) i ozon t (O3). Glavni sta-klenički plinovi koji uzrokuju global
nu promjenu klime t jesu ugljikov di-oksid koji se oslobađa izgaranjem fo-silnih goriva, metan (CH4) i duši
kov(I) oksid, zajedno s fluoriranimugljikovodicima, perfluorougljicima(perfluorometan, perfluoroetan i dr.)i sumporovim heksafluoridom. Emi-sija tih plinova ili klasa plinova ogra-
ničena je suk ladno Kyoto protokolu t ,
no mnoge se države toga ne pr idrža
vaju. (I. T.)
s tak len ičk i uč inak (engl. greenhouse ejfect; njem. Treibhausejfekt), zagrijava-nje Zemljine površine uzrokovano
prisutnošću određenih stakleničkh pli
nom T u atmosferi T, prije svega ugljikova dioksida, metana, dušikova(I)oksida, ozona T i vodene pare. Atmo-sfera, poput stakla u stakleniku, pro-
pušta upadnu radijaciju Sunca T i snaž-no apsorbira izlaznu, dugovalnu radi-
jaciju Zemlje. Premda je učinak sta-klenika prirodna osobina atmosfere bez koje život na Zemlji ne bi biomoguć jer bi prosječna temperatura bila oko 35°C niža, ljudske aktivnosti povećavaju taj učinak i pridonose glo- balnom zagrijavanju (vidi globalna
promjena klime T). (I. T.)
stanišn i č imbenic i (engl. habitat factors, njem. Standortsfaktoren), opisivi iizmjerljivi utjecaji okoliša f na nekiorganizam T, populaciju t ili životnu za
jednicu T, koji se mogu podijeliti unežive, abiotske čimbenike T, klimatske
čimbenike T, edafske i orografske čimbeni
ke T i žive, biotske čimbenike t (biljke,životinje, čovjek, mikroorganizmi,
bolesti, konkurencija, itd.). (D.Đ.)
Stanišni faktori, vidi stanišni čimbe-nici. (D. Đ.)
stanište (engl. habitat, njem. Standort), prostorna jedinica za koju je svojstve-na određena kombinacija fizikalnih i
kemijskih čimbenika T (stanišni faktori t ) . To je prostor i/ili mjesto na ko-
jem se organizam t i/ili populacija t prirodno pojavljuju. Isto što i habitati stojbina. Vidi biotop t i ekotop. (D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 329/357
POJMOVNIK 327
ja m se od n o s i na poredanost geo lo š
k ih slojeva. (D. Đ.)
stratopauza, v id i atmosfera f . (I. T.)
st ra tos fera , v i d i atmosfera t . (i. T.)
st res (engl. stress, njem. Strejl), u fizio-loškom smislu, opterećenje, pritisak,štetni podražaj stresora (čimbenikastresa) na organizam. Dijeli se na ne-koliko faza, alarmna reakcija, šok,
protušok, rezistencija i iscrpljenost.U stadiju alarmne reakcije autonom-ni živčani sustav pokreće niz obram-
benih reakcija (pojačan rad srca, diš-nog sustava, pojačana budnost itd.).U stadiju šoka i protušoka ACTH ak-tivira nadbubrežnu žlijezdu koja lučivelike količine kortizola. To dovodido pojačane rezistencije ali i do iscrp-ljenosti (ponekad i smrti). Pojam seupotrebljava i za populacije i ekosu-stave, kada stresori (prirodni ili antro-
pogeni) uzrokuju jaka i nagla odstu- panja od normalnih uvjeta u sustavu,čime direktno utječu na osobine po- pulacije. U geologiji: jednostrani tlakkoji djeluje u višim dijelovima Zem-ljine kore. Svojim djelovanjem stresuzrokuje tzv. kataklastičke preobraz-
be. Stres povećava topljivost mineralasnizujući njihovo talište, mrvi ih i sa-vija. (D. Đ.)
strogi rezervat, prema Zakonu o zaš-titi prirode (N. n. 30/94.) strogi re-zervat je područje s neizmijenjenomili neznatno izmijenjenom sveukup-nom prirodom, a namijenjen je isk-
ljučivo znanstvenom istraživanju ko- jim se ne mijenja biološka raznoli-kost, izvornost prirode i ne ugrožavaslobodan tijek prirodnih procesa. Unjemu nisu dopuštene nikakve gos-
podarske ili druge djelatnosti, negosamo znanstvenoistraživačke, i to poduvjetom da se njima ne narušavaju
prirodni procesi i biodiverzitet t . UHrvatskoj su dva stroga rezervata:Hajdučki kukovi i Rožanski kukovina Velebitu i Bijele stijene i Samarskestijene na Velikoj Kapeli. (I. T.)
Stromatoliti i onkol i t i , slojevite, za-obljene, kamene, jastučaste strukturekoje nastaju dugim nizom godina
zbog životne aktivnosti modrozelenih algi, koje talože vapnenac i prera-staju preko mrtvog sloja stanica T kojeostaju ispod njih. I danas na nekimlokalitetima postoje živući stromato-liti, primjerice laguna Hamelinpoolna sjeverozapadu Australije. (D. Đ.)
st ruk tura t la (engl. soil structure), način
na koji su pijesak, glina i ostale me-haničke čestice tla međusobno pove-zane u strukturne agregate, tj. veće ilimanje nakupine grudičastog oblika.Glavni čimbenici koji određuju načinagregacije i oblikovanje strukture tla
jesu kemijski, biološki i fizikalniagensi koji trajno djeluju ili su djelo-vali u pedogenetskoj prošlosti na tek-
sturu. Fizikalni čimbenici su primje-rice sile adhezije, sile poobavljanskenapetosti i dr. Kemijski su čimbenici primjerice utjecaj elektrolita, ili koloida suprotnog naboja, tzv. procesicementacije, koagulacije, flokulacije idrugi procesi u kojima sudjeluju ke-mijski elementi i spojevi. Biološki sučimbenici stvaranja agregata u tlu pri-
mjerice korijenje biljaka koje otapa,razdvaja ili spaja različite čestice u tlu,miceliji gljiva koje sljepljuju i pove-zuju čestice tla svojim gumastim, sluzastim i drugim izlučevinama. (D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 331/357
POJMOVNIK 329
sesilne životinje vodenih ekosustava).(D. Đ.)
sumporov d ioks id (engl. sulfur dioxi- de, njem. Schwefeldioxid), (SO2), bez- bojan, otrovni plin prodorna mirisakoji nastaje oksidacijom sumpora (S),a oslobađa se u atmosferu aerobnimizgaranjem spojeva koji sadrže sum- por. Otapanjem daje H 2SO3. Nalazise u vulkanskim, ispušnim i nekimindustrijskim plinovima. Jedan je od
primarnih aeropolutanata i jedan oduzročnika kiselih kiša. Neke skupinefitoplanktona (Coccolithophoridea, Pry- mnesioplij’ceae) oslobađaju dimetil sul-fid ((CH3)2S) iz kojeg u određenimuvjetima može nastati SO2. (D. Đ.)
sumporovodik (engl. hydrogen sulfide, njem, Schwefelwasserstojf) (H2S), zapa-ljiv, bezbojni plin, spoj sumpora i vo-
dika, karakterističnog mirisa po tru-lim jajima. Velike količine nastaju u
pogonima industrije papira pri obradiceluloze. U manjim količinamazagađuje okoliš nepoželjnim miri-som, u većim je količinama otrovan(uzrokuje gubitak svijesti, smetnje udisanju) i smrtonosan. (D. Đ.)
supralitoral (lat. supra — gore, iznad
+ litus, litoris — obala), prva po redustepenica litorala t . Stalno je izvan vo-de, a vlaži se samo prskanjem i razlijevanjem valova. Visina te stepenicevarira ovisno o izloženosti obale od pola metra na zaštićenim mjestima pado 10 metara i više ako je obala izlo-
žena vjetru koji nosi kapljice mora.Tu se nastanjuju organizmi prilago-đeni ekstremnim i promjenljivim ži-
votnim uvjetima. To su epilitske (nakamenu) i endolitske (u kamenu) cijanobakterije i razne zelene alge, lišajVerrucaria adriatica, od cvjetnica pone-ki halofiti t, npr. caklenjača, a od ži-votinjskih vrsta karakteristični su rakvitičar, pužić litorina, babura Ligia italica i neke vrste kukaca. (I. T.)
supsid i jarnost (lat. subsidium — pot- pora, pripomoć), načelo koje se primjenjuje pri određivanju ekološ-kih ovlaštenja Europske unije. Uve-deno je 1986. godine Jedinstvenimeuropskim aktom kojim je dopunjenUgovor o osnivanju Europske eko-nomske zajednice. U skladu s nače-lom supsidijarnosti, zajednička eko-loška politika ograničena je samo naona područja na kojima se opisaniekološki ciljevi mogu ostvarivati boljenego na razini svake od pojedinih čla-nica Unije. (I. T.)
svejed (lat. omnis — sav, cijeli, čitav +lat. voro ■— jesti; engl. omnivorous, njem. Pantophag), omnivor, diversivor, svežder. Heterotrofni organizam T
koji se hrani i biljkama i životinjama,kao takav sudjeluje na nekoliko razina
trofije T. (D. Đ.)
Svjetski dan zaštite voda, vidivažniji datumi u zaštiti okoliša t .
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 332/357
šumarstvo u Hrvatskoj, osnovni podaci, šume prekrivaju oko 37 posto po-
vršine kopnenoga državnog teritorijaRH i zauzimaju 20.800 km2. Zajednosa šumskim zemljištem zauzimaju 44
posto kopnenoga državnog teritorijaili 24.900 km2. Visokovrijednih šuma
sjemenjača ima 12,300 km2, a niskihili šuma panjača 5.000 km2. Različitihdegradacijskih formacija kao što sumakije, garizi, šikare, šibljaci ima3.300 km2, a površina plantaža topolai vrba je 200 km 2. Produktivnog zem-ljišta, sposobnog za šumsku proiz-vodnju, koje sada nije obraslo šum omima 3.300 km2. Gospodarske šume
zapremaju površinu od 23.400 km2,zaštitne šume 900 km2, a šume s po-sebnom namjenom 500 km2. Sumesu državne i privatne, s tim da dije-lom državnih šuma gospodari javno
poduzeće »Hrvatske šume«, i to na površini 19.900 km2, a dijelom ostalisubjekti na površini 300 km2. Privat-nih šuma i šumskih zemljišta ima
4600 km2. U hrvatskim se šumamanalazi 324,300.000 m3 drvne zalihe,
koja se svake godine povećava gotovo3 posto (prirast iznosi 9,6 milijunam3). Najmnogodrvnija vrsta je bukva(117,7 milijuna m3), a slijede ju luž-njak (44,4 milijuna m3), Idtnjak (32,2
milijuna m3), jela (30,4 milijuna m 3),obični grab (24,8 milijuna m3) itd.Sječa koja se propisuje na godinu iz-nosi 5,35 mil m3. U usporedbi s osta-lim europskim zemljama, Hrvatskase ubraja u šumovitije zemlje sa višeod 0,5 ha šume po stanovniku. SumeHrvatske su na 95 posto površine pri-rodne strukture a samo se 5 posto
površina nalazi pod umjetno po-dignutim šumskim kulturama. Po tojvrlo značajnoj osobini hrvatske šumesu na prvom mjestu u Europi. U na-cionalnom dohotku RH šume zajed-no s drvnom industrijom sudjeluju soko 10 posto. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 333/357
TA1EX (Tech ni ca l Ass is t an ce and In
format ion Exchange Off ice) , uredEuropske zajednice koji osiguravatehničku pomoć u harmonizaciji za-konodavstva srednjoeuropskih iistočnoeuropskih zemalja. TAIEX
prikuplja i razašilje informacije o sta-nju i prirodi provedbe i primjene aka-
ta Europske zajednice u spomenutimzemljama. Osim toga, TAIEX daje
praktične savjete u vezi s provedbomi primjenom zakona, a na zahtjev do-djeljuje stručnjake tim zemljama, or-ganizira seminare i kratke posjetezemljama članicama Europske zajed-nice. Usluge TAIEXa dostupne suna zahtjev srednjoeuropskih i istoč-
noeuropskih zemalja, a otvorene suupravi zemalja pridruženih članica ičlanica Europske zajednice, nevladi-nim organizacijama i privatnim po-duzećima, ali nisu otvorene za poje-dince. (I. T.)
ta ložn ica , p r imarna, sekundama,
vid i zbr injavanje otpadnih voda. (D.
Đ.)
tehnološki otpad (engl. trade ivaste, industrial ivaste\ njem. Geiverbeabjall, Geiverbemiill), otpad koji nastaje u
proizvodnim procesima u gospodar-stvu, ustanovama i uslužnim djelat-nostima, a razlikuje se od komunal-nog otpada po količinama, sastavu isvojstvima. (I. T.)
tekstura tla, elementarni mehaničkisastav tla, odnosno udio pojedinih
čvrstih čestica u tlu. Č vrsta faza obu-hvaća 30 — 60 posto obujma tla, asastoji se mehaničkih elemenata istrukturnih agregata. Mehanički ele-menti djele se na: grube mehaničkeelemente koji obuhvaćaju čestice od0,002 mm do više od 20 mm (kamen,šljunak, pijesak, prah i glinu); koloidne disperzije s česticama između
0,0001 mm — ln m i angstremske di-sperzije manje od 1 nm. Mehaničkielementi mogu međusobnim pove-zivanjem stvarati stukturne agregate.S obzirom na pojedini udio nabroja-nih elemenata u tlu razlikujemo teš-ka, glinasta tla, ilovasta tla (jednakudio čestica pijeska i gline) i tla kojasadržavaju svega 10 posto ili manje
gline. Tlo se najčešće sastoji od višeod 90 posto anorganskog dijela a osta-tak otpada na organsku komponentu.Tlo ima čvrstu, tekuću i plinovitu fa-zu. (D. Đ .)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 334/357
332 Ekološki leksikon
tekućice (engl. jloiving water\ njem.Flieđgeimsser), površinske kopnenevode čija je osnovna karakteristika tok
u jednom smjeru. U tekućice seubrajaju potoci i rijeke. Njihov jed-nosmjerni tok uvjetovanje nagibomkorita, a posljedica takva toka jest tada su svi ekološki čimbenici u tekućicama longitudinalno graduirani.Brzina toka je u pravilu najjača u gor-njem dijelu tekućica, a najmanja naušću. O brzini toka ovisi tip supstrata
na dnu tekućice, a to je čimbenik okojem ovisi struktura životnih zajed-nica (biocenoza T). U gornjem toku,gdje je brzina vode velika i iznosi višeod 2 m/s, dno je kamenito i valutićavo. Slijedi šljunkovito tlo sve do u
područjima nešto sporijeg toka, zatim pjeskovito i na kraju muljevito u do-njem toku rijeke gdje je tok rijeke
spor. Brzina toka je različita i na po- prečnom profilu tekućice. Uz obalu je sporiji tok, pa je sediment ovdjemuljevit, a idući prema sredini profi-la, prema matičnom toku, on prelaziu pjeskovit, šljunkovit, pa i valutićav.U pogledu termike tekućice su ta-kođer longitudinalno graduirane. Uizvorištu ovisi temperatura o srednjoj
godišnjoj temperaturi kraja, koja je u podzemlju, odakle voda izvire, stalna. Na izvoru je najjače izražena stabil-nost termike, a idući prema donjimtokovima, tj. prema ušću, godišnjevarijacije temperature sve su jače iz-ražene. U pogledu kemijskih faktora,tekućice su kemijski mnogo ujednačenije od stajaćica i razlike među nji-
ma su manje nego među stajačicama.Kemizam tekućica varira ovisno o ko-ličini vode, tj. o protoku. Budući dakoličina vode varira sezonski, širina i brzina vodenog toka kao i kemijski
sastav tekućice također će se mijenjatisezonski. U pravilu, količina kisikaopada od gornjeg prema donjem to-
ku, a istovremeno raste količina ugljikova dioksida. Longitudinalnu graduiranost ekoloških čimbenika pratei biocenoze, pa se prema njihovu sa-stavu s biološkog stajališta može razli-kovati nekoliko uzdužnih zona teku-ćice. Takvih zona, koje se nazivaju prema karakterističnoj vrsti ribe, ima pet, a obuhvaćaju životinjske vrste
kojima odgovaraju upravo takvi eko-loški uvjeti (vidi raščlamba tekućica po
važnijim ribljim vrstama T). (I. T.)
temperatura (lat. temperies — blaga to- plina; engl. temperature; njem. Tempe- ratur), mjera za relativno toplinskostanje tijela u smislu da toplije tijeloima višu temperaturu, a hladnije ni-
žu. U fiziologiji to je mjera toplinskeenegrije u živom organizmu. U me-teorologiji temperatura je razina to-
plinske energije atmosfere mjerenatermometrom i izražena na tempera-turnoj skali. U većini zemalja svijetaupotrebljava se Celziusova tempera-turna skala (°C), a osim nje u nekimzemljama Fahrenheitova (°F) i Reau
murova (°R) skala. U znanstvenimmjerenjima primjenjuje se međuna-rodno prihvaćena Kelvinova ili apso-lutna temperaturna skala (K). Tem-
peratura je jedan od najvažnijih eko-loških čimbenika jer ima direktanučinak na žive organizme i biokemij-ske procese u njima (povećanje tem- perature za 10°C dvostruko ubrzava biokemijske procese). S tim u vezitemperatura utječe na rasprostranje-nost vrsta na Zemlji. Prema sposob-nosti regulacije vlastite tjelesne tem-
perature, razlikujemo poikilotermne i
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 335/357
POJMOVNIK 333
homoiotermne (homeotermne) organiz
me. Prvima je temperatura tijela uv
jetovana u najvećoj mjeri temperatu
rom okoliša (beskralješnjaci, ribe, vodoz em ci, gm azovi), a drugi posjeduju
mehanizme regulacije tjelesne tem
perature (ptice i sisavci). One vrste
koje dobro podnose kolebanja tem
perature nazivaju se euritermnima, a one koje ne podnose temperaturne
varijacije stenotermnima. (I. T.)
TEMS, Terrestrial Ecosystem Monito- ring Sites.
tercijarni konzument (engl. tertiatj consuiner, njem. Konsument III. Ord- nung), organizam na samom vrhu
hranidbenog niza, odnosno na naj
višoj razini trofije t , koji se hrani pri
marnim T i sekundarnim konzumenti
ma t i l i sam o sekundarnim konzumentima T. Primjerice poljski miš je pri
marni konzument t jer se hrani naj
češće primarnim proizvođačima t , p o
tencijalni je plijen zm ije koja je prema
tome sekundarni konzument t . M eđ u
tim i jed no g i drugog m ože kao plijen
iskoristiti neka sokolovka. Ako kao plijen uhvati zmiju, u tom slučaju je
tercijarni konzument t. No potencijalno može uloviti i miša kao hranu pa
je u to m slučaju sekundarni konzu
ment T. Dakle, određeni organizmi
mogu biti istovremeno i sekundarni t i tercijarni konzum enti. (D. Đ.)
terestrička ekologija (lat. terrestris —zemaljski, zem ni + ofkos — kuća,
d om + logos — riječ, govor; engl. terrestrial ecology, njem. Landokologie, Ter-
restrische Okologie), grana ekologije t koja proučava ekologiju kopnenih
ekosustava t , pa se stoga svrstava u si-
nekologiju t. Ovisno o tipovima sta
ništa koje istražuje, terestrička ekolo
gija se dijeli na ekologiju šuma, trav
njaka, pustinja i slično. Istražuje takve aspekte terestričkih ekosustava kao
što su mikroklima, kemijski sastav tla,
fauna tla, hidrološki ciklus i produk
tivnost ekosustava. Terestrički eko
sustavi podložni su većim fluktuaci
jama u ok olišu i pod jačim su utjeca
jem organizama koji u njima žive ne
go akvatički ekosustavi. (I. T.) U s p o
redi akvatička ekologija t .
termičko onečišćenje vode, vidi to
plinsko onečišćenje vode. (D. Đ.)
termoelektrana (engl. thermo-electric poiver plant ; njem. Warmekraftwerk), električna centrala u kojoj se proizve
dena toplinska energija uz pom oć po
gonskog motora pretvara najprije u
mehaničku a zatim uz pomoć generatora u električnu energiju (struja). Toplinska energija najčešće se dobiva
izgaranjem fosilnih goriva t ili cijepa
njem atomskih jezgara (nuklearna elektrana t). S obzirom na vrstu po
gonsko g motora, termoelektrane m o
gu biti parne (parni stroj i parna tur
bina), motorne (motor s unutarnjim
izgaranjem), nuklearne (nuklearni reaktor), geotermičke (koriste toplinu Zemlje, npr. vulkana, gejzira), solarne i kombinacija navedenih. (I. T.)
termoklina (grč. thermos — topao +
klinč — nagibam; engl. thermocline; njem. Thermokline), u kopnenim sta-
jačicama i morim a to je ravnina na
određenoj dubini u kojoj se temperatura naglo mijenja s promjenom du
bine. U jezerim a u vrijeme ljetne sta
gnacije vode termoklina odgovara
metalimniju t. Budući da temperatura
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 336/357
334 Ekološki leksikon
utječe na gustoću vode, uspostavlja
nje termokline stabilizira stupac vode
i ograničava vertikalno miješanje vo
de. Dubina na kojoj se nalazi termo- klina varira, posebice u plitkim vod a
ma um jerenog pojasa. U nekim p odručjima termoklina za vrijeme z im
skih mjeseci m ože potpuno nestati. (I.
T.)
termoplegija, vidi toplinski udar. (D.
Đ.)
termosfera, vidi atmosfera t . (i. T.)
TERN, Terrestrial Ecosystem Research
Netvvork.
teretit (grč. + phyton — biljka),jednogodišnje i dvogodišnje biljke koje ne
povoljno doba godine preživljavaju
samo u obliku sjemena ili plodova
(npr., Stellaria media kukolj (Agro-
stemma githago), crvena mrtva kopriva
(Lamium purpureum) i dr. (D. Đ .)
teški metal i (engl. heavy metal, njem.
Sclnuermetalle), metali kojima je gu
stoća iznad 5,9 g/cm3, npr. bakar
(Cu), nikal (Ni), kadmij (Cd), cink
(Zn), kositar (Sn), kobalt (Co) i olo
vo (Pb). Značajni su kontaminenti i
polutanti okoliša i hrane u urbanim, ali i ruralnim sredinama. Toksično
djeluju na organizme. Imaju sposob
nost bioakumulacije u organizmima i
ekosustavima. (D.Đ.)
tetraetilolovo, v id i olo vn i tetraetil . (D.
Đ .)
tihokavalne vrste, organizmi t ko j i se
mogu nać i u podzeml ju , a l i i u po
vrš insk im ekosustav ima, kako u vo
deno m tako i u te res tr ičkom pod ruč
ju . (I. T.)
tip tia, osnovna i temeljna jedinica si
stematike tla, koja se odlikuje tipskim
fiziografskim svojstvima i tipskim
procesima. Tipski proces je rezultanta elementarnih pedogenetskih pro
cesa. Tip tla određuju sljedeće determinante: jednotipska građa profila,
osobito karakterističan redoslijed horizonata, jednotipski osnovni procesi
transformacije i migracije mineralnih
i organskih materija, kvantitativno
slične fizičko kemijske karakteristike
pojedinih horizonata. Niže sistematske jedinice od tipova jesu: podtipovi,
varijeteti, podvarijeteti, vrste, podvrs
te i facijesi. (D. Đ.)
tlak zraka (engl. atmospheric pressure; njem. Luftdruck), tlak na površinu
Zemlje koji proizvodi njezina atmosfe ra t . Instrum ent za mjerenje tlaka jest
barometar, a uobičajeno je da se u
meteorologiji iskazuje u hektopaska-
lima ili milibarima. Atmosferski je
tlak neposredno povezan sa zračnim
strujanjima i drugim vremenskim
zbivanjima pa je njegovo poznavanje
presudno za analizu i prognozu vremena. (I. T.)
tlo (engl. 50/7, njem. Boden, Erde, Erdbo-
den, Acker), disperzni sustav izgrađen od heterogene mješavine organskih i
anorganskih čestica različite veličine
koji u većoj ili manjoj mjeri pokriva
površinu Zemlje, odnosno njezin
gornji sloj litosferu. Tlo je rastresita
prirodna tvorevina nastala djelova
njem pedogenetskih faktora kroz
procese pedogeneze. (D. Đ.)
tloznanstvo (njem. Bodenkunde), pe
dologija u geologiji, znanstvena disci
plina koja proučava građu, postanak,
razvitak, distribuciju, klasifikaciju, fi
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 337/357
POJMOVNIK 335
zikalna, kemijska i biološka svojstva
tla. U m ed ic in i po jam označuje
znanstvenu d isc ip l inu koja proučava
fizički i psihološki razvoj djeteta. (D.Đ.)
toks ičnost (engl. toxicity, njem. Toxi- zitčit), otrovnost tj. otrovno djelovanje
neke tvari. Razlikuje se akutna (ne
povoljan učinak koji se pojavljuje u kratkom vremenu, najčešće unutar
24 sata nakon toksične doze), suba- kutna (nepovoljan učinak uzrokovan
ponavljanom dnevnom primjenom toksične doze kroz kraće vrijeme,
najčešće 14 do 28 dana) i kronična (nepovoljan učinak uzrokovan po
navljanom dozom kroz duže životno
razdoblje) toksičnost. (D. Đ.)
toksikologija (engl. toxicology, njem.
Toxikologie), znanost č i j i je predmet
proučavanja priroda, svojstva i načindjelovanja otrova na živi sustav. (D.
Đ.)
toksini (grč.) otrovi patogenih mikro
organizama (npr. difterije, tetanusa).
(D.Đ.)
toplana (engl. heating plant ; njem.
Heizkraftwerk), vrsta termoelektrane “Tko d koje se topl ina upo tr ijeb l jene pa
re i l i u gri jane vode u jedno iskorištava
za grijanje objekata, naselja, pa i čita
v ih mjesta . (I. T.)
toplinski udar (engl. heat stroke), hi- pertermija, termoplegija. Akutan naj
teži oblik termoregulacijskog pore
mećaja koji nastaje zbog dovođenja
organizmu velike količine topline i (osobito) zbog njezina otežanog od
vođenja iz organizma. Potonje je oso
bito izraženo pri velikoj vlažnosti zra
ka. D olaz i do n aglog i velikog pov iše
nja tjelesne temperature i posljedič
nog zatajivanja rada metabolizma, or
ganskih sustava i smrti. (D. Đ.)
toplinsko onečišćenje vode (engl.
thermalpollution, njem. thermische Bela- stung, thermische Verschmutzung), vrsta onečišćenja vode (ponajprije prirod
nih vodotokova ali i dr.) toplinskom
energijom. Ugrijana voda za hlađenje
nastaje u industrijskim procesima za hlađenje dijelova strojeva u proizvod
nji, kao i u nuklearnim elektranama za hlađenje reaktora. Povećana tem
peratura ometa žive organizme u ra
stu i razvoju (porast od samo nekoli
ko stupnjeva smanjuje količinu otop
ljenog kisika i oštećuje škrge vodenih
organizama). U nek im slučajevima
takvo lokalno povišenje temperature
vode može dovesti i do nastanjivanja alohtonih termofilnih vrsta, čime se
u potpunosti mjenjaju elementi pri
jašnjeg ekosustava. (D. Đ.)
trajanje sijanja Sunca, trajanje inso
lacije T. Vrijeme u kojem je neko m je
sto na Zemljinoj površini izravno
obasjano Sunčevim zračenjem. Izra
žava se jedinicom vremena (sunčani
sati). (I. T.)
trajno održivi razvoj (engl. sustainable development, sustainability, njem. Nach- haltigkeit, dauerhaft-umiveltgerechten Entuncklung), potrajno održivi razvoj,
trajno održivo gospodarenje, potraj
no gospodarenje. Pojam definira pri
stup iskorištavanju raspoloživih re
sursa i gospodarenjem njima tako da
se zadovoljavaju današnje potrebe ali bez okrnjivanja budućih generacija u
zadovoljavanju njihovih potreba. Po
jam potječe iz njemačkog šumarstva
Carlowitz (1713.). On govori o tak
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 338/357
336 Ekološki leksikon
vom korištenju šumskog bogatstva da
ga mogu upotrebljavati i buduće ge
neracije. (U Hrvatskoj 1769. godine
Marija Terezija stavlja na snagu zakonsku uredbu o šumama koja se te
melji na toj koncepciji). Moderna re
vizija te koncepcije, kao globalno pri
hvaćene politike postavljena je na
konferenciji u Rio de Janeiru (Agen
da 21). (D.Đ.)
transmisija (engl. transsmission, njem.
Strahlungsdurchlassigkeit, Transmission), općenito, prolaz zraka elektromag
netskog zračenja kroz neki medij. (D.
Đ.)
transpiracija (lat. transpiratio — ispa-
ravanje engl. transpiration, njem. Tran-
spiration), pojava izlučivanja vodenih
para iz biljke. Intenzitet transpiracije
ovisi o razlici tlaka vodenih para u biljci i u atmosferi. Biljka uzima iz
zemlje redovito velike količine vode
(sadržaj vode u biljci do 90 posto pa i
više), tlak pare vode u biljci znatno je
veći od tlaka para u atmosferi. Stoga
biljka predaje neprestano atmosferi
vodenu paru. S obzirom na relativnu
površinu biljnog organizma, količina
isparene vo de vrlo je velika. Transpi
racija se pretežno obavlja s pomoću
lista, i to bilo kroz puči (stomatalna
transpiracija) ili kroz kutikulom pre
krivene vanjske membrane epider-
malnih stanica. Stomatalna kompo
nenta transpiracije daleko je veća od
kutikularne. Stomatalna se kompo
nenta može regulirati otvaranjem i zatvaranjem puči. Kutikularna kom
ponenta transpiracije većinom je ma
lena 6 posto do 8 posto od sveukupne
isparene vode. (D. Đ.)
trihinela (lat. Trichinella spralis), vlasac,
vlasica. Nematoda, parazit u životinja
i čovjeka. Uzrokuje bolest trihinelo-
zu. Odrasla trihinela kratkotrajan je stanovnik tankog crijeva mužjak ve
ličine 1,5 mm, ženka dvostruko duža.
Ženke polažu žive ličinke koje prodi
ru kroz limfu, preko pluća dolaze u
arterijski optok, zatim u sva tkiva, ponajviše u poprečnoprugastu musku
laturu, gdje se začahure. Drugi nosi
lac (obično mesojed) proguta ličinke
čije se ciste otope a iz njih izađu ličinke koje se presvlače i sazru u mužjake
i ženke. Oplođene ženke polažu li
činke i time se zatvara životni ciklus.
Čo vjek se inficira začahurenom ličin
kom iz zaraženog mesa, najčešće svi
nje ali i medvjeda, jazavca, konja. Li
činke ulaze kroz sluznicu crijeva u
krvni optok i zatim u mišićje, gdje
izazivaju upalne reakcije. (D. Đ.)
trofija (grč. trophe — prehrana, engl.
trophc, njem. Trophie), u hranidbenim
odnosima pojam definira razinu ili
stupanj trofije odnosno mjesto i ulogu u hranidbenim nizovima (hranid
bena piramida T, hranidbeni lanac T i
hranidbena mreža t ) na kojem se poje
dini organizam, član ekosustava T, nalazi bilo kao primarni producent T, pri
mami konzument, T sekundarni konzu
ment T, tercijarni konzument T, destruent t , razlagač t ili reducent t . U ekologiji
T kopnenih voda i limnologiji tpojam
determinira razinu i intenzitet pro
dukcije t vodenog ekosustava t (prim
jerice jezera) i raspoloživu ko ličinu
nutrijenata (poglavito nitrata i fosfata, ali i drugih) koja postoji u nek om vo
denom sustavu, i time ga klasificira
na ljestvici trofije T kao, distrofno T,
politrofno T, oligotrofno T, mezotrofno t ,
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 339/357
POJMOVNIK 337
eutrofno t, (primjerice eutrofno jeze
ro). U fiziologiji i medicini pojam se
odn osi na raspoloživost hranjivih tva
ri organskog sustava, organa, tkiva ili stanice (primjerice atrofija i distrofija
medicinski su nazivi za patološko stanje propadanja tkiva zbog nedovoljne
količine nutrijenata). (D.Đ.)
trofogeni sloj (grč. trejo — hranim +
lat. generare — proizvoditi; engl. tro- phogenic zone; njem. trophogene Zone),
produktivni sloj vode u akvatičkim ekosustavima u kojemu je asimilacija
veća od disimilacije, tj. formiranje or
ganske tvari veća je od njezine razgradnje. To je osvijetljeni sloj koji se
podudara s euforičkom zonom T i u ko
jem se in tenziv no odvija fotosinteza T. Prevladavaju producenti T organske
tvari. Trofogen i sloj se proteže od po
vrš ine do dubine kompenzacije T, ispod
koje se nalazi trofolitički sloj T. (I. T.)
trofolitički sloj (grč. trejo — hranim + ly’sis — razrješenje; engl. tropholytic
zone; njem. tropholytische Zone), neproduktivni sloj vode u akvatičkim
ekosustavima u kojem je razgradnja
organske tvari veća od njezine pro
izvodnje. Smješten je ispod trofogenog
sloja T, od kojeg ga razdvaja dubina
kompenzacije t . U njemu prevladavaju
konzumenti t i reducenti t . Životne za jednice (biocenoze t ) trofolitičkog slo
ja ovisn e su o donosu organske tvari
iz trofogenog sloja u kojemu se ona
proizvodi. (I. T.)
tropopauza, v id i atmosfera t . (I. T.)
troposfera, v i d i atmosfera t . (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 340/357
udomaćena vrsta (engl. domesticated
species; njem. domestizierte Art ), domesticirana vrsta; vrste koje je čovjek se-lektivnim uzgojem prilagodio svojim
potrebam a. T o su npr. ovca, govedo,
svinja, pas, pšenica, grašak, ječam, le-
ća i lan koje je čovjek udomaćio prije10.000 godina. Pojam se uglavnomupotrebljava za životinjske vrste, a za
biljne vrste primjereniji je naziv kul-
tivirane vrste. (I. T.)
ugljikov diok sid (engl. carbon dioxide,
njem. Kohlendioxid), (CO 2,), bezbo- jan nezapaljiv plin. Teži od zraka. Nalazi se u ispušnim i vulkanskim
plinovima, plinovima koji nastaju iz-garanjem fosilnih goriva i plinovima
koji nastaju biološkim procesima. Uanimalnih organizama veže se na he-
moglobin (ali i na ostale respiratorne
pigmente) i može uzrokovati smrtgušenjem. Biljke ga koriste kao siro-
vinu za izgradnju ugljikohidrata u procesima fotosinteze. U z jo š nekečimbenike odgovoran je za globalna
zatopljenja (kako u davnijoj geološkoj
prošlosti tako i u skorije vrijeme).Staklenički plin. (D. Đ.)
ugljikov m onoksid (engl. carbon tno- noxide, njem. KohIenmonoxid), (CO).Plin bez boje, okusa i mirisa, sastav-ljen od ugljika i kisika povezanih dvovalentnom kovalentnom vezom, na-staje izgaranjem organske tvari bez prisustnosti O 2. Izvori su ispušni pli-
novi vozila, dim cigareta i dim indu-strijskih postrojenja, eksplozivi, moč-varni i vulkanski plinovi, zemni plin,šumski požari i fotodisocijacija u gor-njim slojevima atmosfere. U krvi seveže na Hb pri čemu nastaje karboksihemoglobin (COHb). CO ima250 puta veći afinitet prema Hb nego02 Pri otrovanju uzrokuje glavobo-lju, mučninu, slabost, ubrzani rad sr-ca, poremećaj vida, halucinacije, acidozu, hipotermiju, komu i smrt.Kroničnim trovanjem oštećuju semozak, srce, jetra, bubrezi, mišići ikosti. (D. Đ .)
ugrijana voda za hlađenje, vidi to-
plinsko onečišćenje vode. (D. Đ .)
ugrožena vrsta (engl. endangered spe
cies; njem. gefćihrdete Art), naziv zavrste T za koje postoji određena vjero
ja tnost da će u bliskoj budućnostiizumrijeti u divljini. Postoje različiti
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 341/357
POJMOVNIK 339
kriteriji prema kojima neka vrsta stje-če status ugrožene. U SADu, su-kladno Aktu o ugroženim vrstama
(US Endangered Species Act), ugro-ženom se smatra ona vrsta za koju postoji najmanje 20 posto vjerojatnosti da će izumrijeti u idućih 20 godinaili deset generacija. Prema IUCN(The World Conservation Union),međunarodnoj organizaciji za očuva-nje prirode i prirodnih resursa, vrsta(ili neki drugi takson) ugrožena je
(ukratko): — ako je doživjela smanjenje popu-
lacije od najmanje 50 posto u pos-ljednjih deset godina ili u tri ge-neracije
— ako je suočena sa smanjenjem po- pulacije od najmanje 50 posto usljedećih deset godina ili u tri ge-neracije
— ako je područje na kojem se pojav-ljuje procijenjeno na manje od5.000 km2
— ako je područje koje zauzima manje od
500 km 2 — ako je bro jnost populacije procije-
njena na manje od 2.500 zrelih jedinki s tendencijom daljnjegsmanjivanja od najmanje 20 postou idućih 5 godina ili u dvije gene-racije;
— ako je brojnost populacije procije-njena na manje od 250 zrelih je-dinki
— ako kvantitativne analize pokazujuda je vjerojatnost da će vrsta izu-mrijeti u divljini u sljedećih 20
godina ili pet generacija najmanje20 posto. (I. T.)
ultraljubičaste zrake (engl. ultraviolet radiation\ njem. Ultmviolettstrahlung), kratkovalno elektromagnetsko zrače-
nje ultraljubičastog dijela (UV) val-nih duljina od 180 do 400 nanometara. Razlikuje se UVA zračenje (400313 nanometara), UVB zračenje(313289 nanometara) i UVC zra-čenje (289180 nanometara). Najo-
pasnije U V C zrake apsorbira Zem ljina ozonska ovojnica f štiteći tako živa
bića od njihova štetnog djelovanja. Zarazliku od njih, UVA i UVB zrakedopiru do površine Zemlje i djelujuna živa bića kod kojih izazivaju štetne
promjene u staničnim molekulama.Zrake oko 300 nm valne duljine iza-zivaju opekotine kože, 255 nm djelu-
ju baktericidno, oko 279 nm imajuantirahitični učinak, a zrake valne du-ljine 340 nm odgovorne su za tamnjenje kože. Pretjerana izloženostmože izazvati rak kože. Kao poslje-dica djelovanja UVzraka javljaju se
oštećenja kože, zloćudne promjenena koži i alergijske reakcije. UdioUVzraka najmanji je na morskoj ra-zini, a povećava se s porastom nad-morske visine. (I. T., D. Đ .)
ultrazvuk (engl. ultrasound, njem. Ul-
traschall), mehanički, elastični, trans-verzalni ili longitudinalni valovi frek-
vencija većih od 20 k H z (iznad ljud-skoga slušnog dometa). Neke životi-njske vrste koriste ga po principu sonara za orjentiranje u okolini. (D. Đ .)
umjetna gnojiva (engl. arttificia! fertili- zers, chemical fertilizers, mineral fertili- zers, synthetic fertilizers, anorganic fertili
zers, njem. Mineraldiinger), mineralnagnojiva, anorganska gnojiva, sintetska
gnojiva. Krute tekuće ili plinovitetvari koje najčešće sadržavaju jedan(pojedinačna umjetna gnojiva), dva(miješana umjetna gnojiva) ili tri(kompleksna umjetna gnojiva) naj-
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 342/357
340 Ekološki leksikon
važnija elementa koji pripadaju uskupinu primarnih biljnih hranjiva,tj. dušik, fosfor, kalij (npr. tzv. NPK
gnojiva). U skupinu biljnih hranivasekundarne važnosti ubrajaju se sum- por, magnezij i kalcij, njih sadržavajusamo određena mineralna gnojiva,tzv. sastavljena umjetna gnojiva. Pre-ma tome sadržavaju li mikro ili ma-kro biogene elemente, razlikujemomakrognojiva i mikrognojiva. M ikrognojiva se dijele prema mikroele
mentima koje sadržavaju, primjerice: borna, željezna, cinkova, molibdenova, manganova, bakrena itd. (D. Đ.)
UNCSB, 1) United Nations Commis-sion on Sustainable Development 2)United Nations Common SupplyDatabase.
UNEP, United Nations Environment
Programme.
UNESCO, United Nations EducationalScientific and C ultural Organization.
UV zrake, vidi ultraljubičaste zrake t .
uzgoj alga, jedan od oblika tnarikuhu-
re T je uzgoj morskih alga. Alge kaoizvor proteina, vitamina i minerala
imaju važnu ulogu u prehrani stanov-nika Japana, Kine, Koreje i drugihazijskih zemalja. Osim za ljudsku
prehranu, alge se upotrebljavaju i za prehranu stoke, kao gnojivo i kao si-rovina za neke industrije. Alge se uz-gajaju tako da se na određenoj dubinihorizontalno postavi mreža naprav-ljena od grubog materijala na koju se
alge same prihvaćaju i rastu. Berbaalga obično počinje u studenom i tra-
je do ožujka, a uzgajivači ih s mrežeubiru rukom. U Japanu su morskealge tradicionalna namirnica. Neke
vrste crvenih algi roda Porphyra po-čele su se uzgajati u Japanu u bočatimvodama Tokijskog zaljeva još krajem
17. stoljeća. Porphyra ima vrlo visoksadržaj proteina, vitamina C, B i E i
joda. Neke vrste roda Caulerpa, C.lentillifera i C. racemosa, navelikosluže u prehrani stanovnika Tajlanda.
Laminaria je jedna od glavnih mor-skih alga koje se rabe u prehrani i zadobivanje kemijskih ekstrakata. UEuropi Laminaria je već dulje vrijeme
izvor alginata za različite industrije.Alginati se upotrebljavaju u kemijskojindustriji u proizvodnji boja (za tek-sturu), fotografskoj industriji i kaoemulgatori u prehrambenoj industri-
ji. Ekstrakt alge Gelidium, koji se na-ziva agar, rabi se u mikrobiologiji, aagar dobiven od alge Gracilaria uveli-ke se upotrebljava u prehrambenoj,
tekstilnoj i kozmetičkoj industriji.Obilna upotreba algi u mnogim jezemljama dovela do potrebe za njiho-vim uzgojem kako bi se osiguralastalna opskrba tom sirovinom, no pravi komercijalni uzgoj alga još je uzačecima. (I. T.)
uzgoj rakova, ob l i k marikulture t k o ji
se odnosi na uzgoj rakova u moru,
ponajviše jastoga (Palinurus sp.), hla-
pova (Homarus sp.) i mekušica (Penaeus sp.j, a ponegdje i slatko vo dn ih ra
kova. (I. T.)
uzgoj riba (engl. pisciculture,fisch cultu- re; njem. Fischzucht), djelatnost kojase zasniva na uzgoju slatkovodne ribeu ribnjacima i, rjeđe, prirodnim i um -
jetn im jezerima, te uzgoju morske ri- be u bazenima, kavezima i zatvore-nim uvalama (lagunarni uzgoj). Prvomjesto zauzima uzgoj šaranki (5 mi-lijuna tona 1992. god.), a u velikim se
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 343/357
POJMOVNIK 341
količinama uzgajaju još i kineski ša-ran, som, tilapija, jegulja, jesetra, pa-strva, ozimica, a od morskih riba lu-
bin, brancin, list, iverak, gof, komarčai druge. Prema podacima FAOa(Food and Agriculture Organisationof the United Nations) u 1999. godi-ni u akvakulturi je uzgojeno oko 33milijuna tona ribe, od čega 20 miliju-na tona slatkovodne i 13 milijuna to-na morske ribe. (I. T.)
uzgoj školjkaša, jedan od, ako ne inajstariji oblik marikulture t koji pot-
ječe još iz antičkih vremena. Suvre-meni uzgoj školjkaša najčešći je u
produktivnim uvalama koje su zaklo-njene od jakih morsldh struja i valo-va, a voda je prildadne slanosti i tem- perature. Osim kamenica i dagnji,uzgajaju se još i jakopska kapica, ja-
panska kamenica i dr. U prvoj fazi
uzgoja u more se stavljaju različiti predmeti na koje se plutajuće ličinkeškoljkaša prihvaćaju. Predmeti sa
školjkašima zatim se upleću u užadstvarajući pergolare koji se zatim vje-šaju o plutače (bove). Č itava se struk-
tura zove park. Uzgoj se zatim moženastaviti i na nekoj drugoj lokaciji, nenužno u uvali gdje su mlade školjke bile uhvaćene. Školjkaši se hrane fil-triranjem planktona t i organskih čes-tica iz mora, pa njihova prehranjivanje nije skupo. Njihova sposobnostfiltracije iskorištava se u kombinira-nom uzgoju školjkaša i riba. Budućida kavezni uzgoj riba izaziva eutrofika- ciju T mora i posljedično bujan rast planktona, u blizini kaveza s ribamase postavljaju parkovi sa školjkašimakoji filtriraju višak planktona i organ-skih čestica. Glavne lokacije za uzgojškoljkaša u Hrvatskoj su Malostonskizaljev i Limski kanal. Od školjkašakoji se ne upotrebljavaju u prehranivažno je spomenuti uzgoj bisernih
školjki koje se u Japanu kultiviraju odkraja 19. stoljeća. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 344/357
važnije š um ske zajednice zahvaljujućisvom geografskom položaju, Hrvatskase odlikuje raznolikom šumskom ve-getacijom koju izgrađuje velik broj bi-ljnih vrsta i šumskih zajednica. Na po-dručju Hrvatske nalazimo čak 68 šum-skih zajednica, od kojih izdvajamo važ-
nije: Omo-Quercetiun ilicis T, Querco- Carpinetum orientalis t , Ostryo-Querce-
tum pubescentis T, Querco-Carpinetum il-
lyricum T, Fagetum illyricutn montanum t , Abieti-Fagetum t i Fagetum subalpinum
t . (I. T.)
važniji datumi u zaštiti okoliša,
2. veljače — Dan zaštite močvara
22. ožujka — Svjetski dan zaštitevoda
22. travnja — Dan planeta Zemlje
22. svibnja — Svjetski dan biološkeraznolikosti i
— Dan zaštite prirode uHrvatskoj
5. lipnja — Dan zaštite okoliša
8. lipnja — Dan zaštite planinske prirode RH
16. rujna — Dan zaštite ozonskeovojnice
17. rujna — međunarodna akcijaOčistimo svijet
4. listopada ■— Dan zaštite životinja
13. listopada — Dan smanjenja prirodnih katastrofa.
(I. T.)
vegetaci ja (lat. vegetatio, onis f. — ve-getacija, engl. vegetation, njem. Vegeta-
tion), sve biljke koje kao više ili manjezatvorena jedinica pokrivaju neko po-dručje. Biljni pokrov nekog područja.Pojam također označuje razdoblje ve-getacije odnosno razdoblje rasta i ži-votne aktivnosti biljnog svijeta, prim -
jerice u umjerenom kontinetalnom području nakon zimskog mirovanja.Postoji razlika između potencijalno
prirodne i današnje realne vegetacije.Potencijalno prirodna je ona koja bise razvila s obzirom na postojeće kli
matske t i okolišne uvjete t da nije biloantropogenog utjecaja, nasuprot to-me današnja realna vegetacija nastala
je kao posljedica povjesnog razvojaekosustava 1“na određenom prostoru,koji uključuje antropogeni utjecaj.
Primjerice slika potencijalne vegeta-cije u Hrvatskoj bila bi. uglavnom šu-ma, kako u primorskom tako i u kon-tinentalnom području (s iznimkom,točila, strmih litica, obale mora i si.),no ljudskom aktivnošću ta je slika
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 345/357
POJMOVNIK 343
uve l i ke i zmjenjena. Stoga, pr imarna
i l i p r i rodn a vegetac ija, s ob z i ro m na
genezu jes t ona ko ja je nasta la p r i rod
n im pu tem , za raz l iku od sekundarnei l i a ntropog ene vegetac i je koja je na
stala zb og djelova nja čovjeka. (D. Đ.)
vegetacijski pojas, hor i zonta lno, s
po r as t om nadmorske visine u v i s o k im
p lan i nama i g o r sk im m as iv im a s r ed
n je ve l ič i ne , zb og p rom jen jen ih eko
loških uvjeta T (temperatura, t lak, pa
dal ine, obor ine, vjetar , skraćenje vegetac i jskog razd obl ja i td.) m jenja se i
vegetac ij ska s lika. G ran ice izm eđ u
pojasa i p rom jena vegetacije T su oštre
i nagle . U p lan i nama um je renog k l i
m atskog pojasa, najčešće m ože m o ra
z l ikov at i ; b režu l jkast i pojas, do n j i po
ja s go rske šum e, g o rn ji poja s gorske
šume , po jas k l ekov ine , p l an insk i po
ja s i sn je žn i (n iv a ln i) pojas. (D. Đ.)
ver t i so l , v id i sm onica. (D. Đ.)
virocidi, otrovne tvar i nami jenjene
suzbijanju virusa. (D. Đ.)
visoke šum e, šume nastale od stabala
p re težno i z s j emena i l i sadnica. N a z i
va ju se jo š i šum e sjem enjače. (I. T.)
vital itet (lat. vitae -— ž ivot, eng. vita l i -
ty) , v i ta lno st , ž i votnost , ž i votna spo
sobnost , krepkost , izdrž l ji vost . Po jam
d e f in ir a o p t im um s ve u kup n i h ž iv o t
n ih funkc i j a , f i z i o l o šk ih , me tabo l i č
k i h , r e p r od uk t ivn i h a li i on ih dušev
n ih , e to l ošk ih i s i. Ta kođ e r po jam se
kor i s t i i p r i de f in i ran ju potenc i ja lno
dosez l j i ve ž i vo tne dob i nekog o rga
n i zm a od nosn o v je ro ja tnos t du l ji ne
živl jenja. (D.Đ.)
vjetar (engl. mnd\ njem. Wind), struja
n je atm osferskog zraka ko je je uspo
redno s površinom Zemlje. Vjetar na-staje kao posljedica djelovanja gradi
jentn e sile zbog nejednakog tlaka u
horizontalnoj ravnini. Osnovni uz-rok vjetra su nejednake temperatureZemljine površine, tj. različita brzinagrijanja ili hlađenja zraka nad razli-čitim podlogama, npr. nad kontinen-tom i oceanom, obalom i morem , po-ljem i šumom, ekvatorom i polovima.(I. T.)
vjetrenjača (engl. ivind energy platit] njem. Windkraftwerk), postrojenje ukojem se kinetička energija vjetra T slu-ži za dobivanje električne energije(struja). Vjetrenjače su tradicionalnoslužile u nekim zemljama za mljeve-nje žita i crpljenje vode, a odnedavnasluže kao elektrane za proizvodnjustruje. Prva takva elektrana puštena je
u rad 1941. godine u SADu. (I. T.)
vfaga zraka (engl. humidit y; njem.Feuchtigkeit), mjera sadržaja vodene pare u zraku. Obično se iskazuje kaorelativna vlažnost ili omjer između tre-nutačnog i ravnotežnog tlaka vodene
pare u zraku pri istoj temperaturi iizražava se postotkom. Relativna
vlažnost pokazuje koliko se vodene pare nalazi u zraku prema maksimal-noj količini koju bi zrak mogao sa-državati uz jednaku temperaturu.Vlaga je važan ekološki čimbenik jerodređuje intenzitet transpiracije T. (I.T.)
v o d a (lat. aqua\ engl. ivater; njem. Was-
ser), je na Zemlji normalno prisutnau sva tri agregatna stanja: tekućem(mora, oceani, rijeke, jezera itd.), pli-novitom (vodena para u atmosferi t) ikrutom (led). Voda na Zemlji čininjezin vodeni plašt ili hidrosferu f .
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 346/357
344 Ekološki leksikon
Premda molekule vode imaju jedno-stavnu strukturu, njezina su svojstva
prilično složena. Molekula vode
(H2O) sastoji se od jednog atoma ki-sika (O) i dva atoma vodika (H), kojis kisikovim atom om zatvaraju kut od105°. Svaki atom vodika u molekulivode s kisikom povezan je kovalen- tnom vezom koja nastaje stvaranjemzajedničkog elektronskog para. Kisi-kov atom privlači elektronski par izobje veze, uslijed čega dio molekule
uz kisik ima mali negativni naboj, adio molekule s vodicima ima mali pozitivni naboj. Posljedica takva raz-dvajanja naboja jest ta da molekulavode ima dva kraja — pozitivni i ne-gativni, pa se naziva dipol. Svaki krajmolekule vode privlači suprotno na-
bijene krajeve drugih molekula vode.Ta privlačna sila stvara slabu vodikovu
vezu. Vodikove veze između moleku-la vode mnogo su slabije od kovalentnih veza unutar jedne molekule, ineprestano se prekidaju i nanovostvaraju. Posljedica ovakva poveziva-nja između molekula vode u nekojvodenoj masi jest ta da se one odupi-ru vanjskim silama koje ih nastojerazdvojiti. To svojstvo vode, poznato
pod nazivom viskoznost , ima važanučinak na organizme koji plutaju ili plivaju u moru i kopnenim vodama.Uzajamno privlačenje molekula vodena površini vodene mase stvara površinsku napetost. Upravo se tim svoj-stvom koriste mnogi organizmi kojise kreću po površini vode, poput ku-kaca koji po njoj hodaju. Viskoznost
i površinska napetost su svojstva kojaovise o temperaturi i povećavaju se sasmanjenjem temperature. S promje-nom temperature mijenja se i gustoća vode. Voda ima najveću gustoću pri
4°C, a povišenjem temperature iznadili smanjenjem ispod te vrijednostinjezina se gustoća smanjuje. Led,
kruto agregatno stanje vode, ima oko8 posto manju gustoću od vode u te-kućini i zato uvijek pluta na vodi. Ledište vode iznosi 0°C, a vrelište100°C. Voda ima veliki toplinski kapa
citet, što znači da može primati ili iz-davati velike količine toplinske ener-gije bez većih promjena vlastite tem- perature. Velike vodene mase polako
apsorbiraju toplinu kad je zrak iznadnjih topliji i postupno je otpuštajukad je zrak hladniji i tako ublažavajutemperaturne promjene vodenogokoliša i susjednoga kopna. Voda jeodlično otapalo za većinu tvari u pri-rodi. Posebno se to odnosi na kristalesoli u kojima su ioni međusobno po-vezani ionskom vezom, poput natrijeva
klorida (NaCl). Prilikom otapanja uvodi soli se disociraju na ione od ko-
jih su sastavljene. Oko 3,5 posto m or-ske vode čine otopljene tvari, prven-stveno soli, a preostalih 96,5 postoječista voda. U vodi otopljene tvari sedijele u tri glavne skupine: (1) anor-ganske soli; (2) otopljeni plinovi (ki-sik, dušik, ugljikov dioksid i dr.); i (3)
organski spojevi podrijetlom od živihorganizama (proteini, ugljikohidrati,masti, aminokiseline itd.). Količinaotopljenih anorganskih soli određujeslanost T vode i baš kao i sadržaj otop-ljenih plinova, posebice kisika t , ugljikova dioksida i dušika, ima veliku
biološku važnost. Koncentracija hidronijevih iona (pH) kao i koncen-
tracija različitih organskih tvaritakođer su biološki važne. U vodi senalaze i neke organske tvari umjetnog podrijetla, poput DDTa i sličnih,koje je u okoliš svojom djelatnošću
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 347/357
POJMOVNIK 345
unio čovjek, a koje mogu imati vrloštetne učinke na žive organizme. (I.T.)
voda u tlu (engl. soil water, rhizic ivater, vadose ivater), voda se u tlu uglavnomnalazi u kapilarnim porama, dok se iznekapilarnih pora uglavnom ocjeđujea njeno mjesto u nekapilarnim pora-ma zauzima zrak. U tlu se pojavljujekao: slobodna voda tj. vodena para u porama tla, konstitucionalna ili kri
stalizacijska voda koja je kemijsld ve-zana u različitim spojevima u tlu, higroskopska ili adsorpcijska voda, fil-mska ili lentokapilarna voda, kapilar-na voda, gravitacijska voda i podzem-na voda. (D. Đ.)
vodne zalihe na kopnu (engl. terre-
strial ivater reseivoir ; njem. terrestrisches
Wasserreservoir), procjenjuje se da naZemlji ima približno 1.386,000.000km3 vode, od čega se više od 97 postonalazi u oceanima. Terestričke vodnezalihe čine 2,596 posto ukupne vodena Zemlji ili 35,978.000 km3. Od to-ga je najviše vode smrznuto u lede-njacima i ledenim pokrovima:27,500.000 km3 ili 76,436 %. Većina preostale vode nalazi se ispod Zem-ljine površine. To su podzemne vodena koje otpada 8,200.000 km3 ili22,792 posto. U zatvorenim morimanalazi se 105.000 km3 ili 0,292 postoterestričkih vodnih zaliha, a u slatko-vodnim jezerima 100.000 km3 ili0,278 posto. Vode u tlu ima 70.000
km3 ili 0,195 posto, a u rijekama 2000km3 ili 0,006 posto. Procjenjuje se dase u živim organizmima nalazi 1000km3 ili 0,003 posto ukupne vode. (I.T.)
vodnogospodarski sustav ,kompleksni sustav gospodarenja vo-dama čiji se poslovi mogu svrstati u
tri glavne grupe: korištenje voda, zaštita od voda i zaštita voda. Pod korištenjem voda razumijeva se vodoopskrba sta-novništva, naselja, industrije i drugihsubjekata, natapanje poljoprivrednihzemljišta i opskrba ribnjaka vodom,iskorištavanje energije voda, vodoto-ka za transport i plovidbu i upotrebavoda za rekreaciju i turizam. Zaštita od
voda uključuje zaštitu od poplava,erozije i bujica, kontrolu, prognozira-nje i obavještavanje o stanju voda,uređivanje vodotokova, hidromelioracijsku odvodnju i drugo. Zaštita voda obuhvaća zakonsku regulativu i ra-zličite mjere za zaštitu voda od one-čišćenja, ispitivanje kvalitete vode zavodoopskrbu i druga ispitivanja voda,
sprečavanje i ograničavanje unošenjaopasnih i štetnih tvari u vode, spre-čavanje odlaganja otpada na područ-
jima na kojima to može utjecati nakvalitetu voda, odvodnja otpadnihvoda, pročišćavanje voda i izgradnjauređaja za pročišćavanje, interventnemjere u izvanrednim slučajevimaonečišćenja voda i drugo. (I. T.)
vodozaštitno područje (njem. Was- serschutzgebiet), područje u kojem vri-
jede posebne mjere kontrole, zabranei zaštite protiv svih djelatnosti kojemogu onečistiti prirodne zalihe vode,od koje se kondicioniranjem dobiva pitka voda. (D. Đ.)
vokliško vre lo, tip jakih krških vrela
iz kojih voda izbija uzlaznim kana-lom na mjestima gdje topografska po-vršina presijeca sustav podzemnih pukotina ili kanala. Mogu biti stalnaili periodična, smještena po dnu i
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 348/357
346 Ekološki leksikon
stranama riječnih dolina, u samimriječnim koritima, pokraj jezera i nanjihovu dnu, uz rub krških polja ikraj morskih obala. Naziv su dobila
po vrelu Fontaine de Vaucluse u južnoj Francuskoj. (I. T.)
vrelo, mjesto na kojem izbija voda iz podzemlja topljivih stijena (vapnenačkih, dolomitnih i dr.). Vrela su če-sto bogatija vodom nego izvori t, ali
je izbijanje vode iz vrela periodična ili
epizodna pojava koja ovisi o pluviometričkom režimu, geološkoj građi ireljefu. (I. T.)
vrijeme (engl. weather, njem. VVetter), ukupnost atmosferskih pojava (vjetar,tuča, snijeg itd.) i stanja atmosfere(temperatura, naoblaka, vlažnost, tlakzraka i dr.) u određenom trenutku naodređenom mjestu. (1. T.)
vrsta (engl. species, njem. Art), temeljna jedinica sustava taksonomske klasifi-
kacije živih biča, od koje se izvode sveostale taksonomske skupine (podvrs-ta, rod, porodica, red, razred, koljeno,carstvo). Skupina populacija sličnihsvojstava koje se međusobno slobod-no stvarno ili potencijalno rasplođujui razmnožavaju, a reproduktivno suodvojene od drugih takvih skupina,Mayr 1969. Stoje šira reproduktivna
jedinica koja uključuje veći broj je-dinki koje se mogu međusobno ra-splođivati, daju plodno potomstvo i
zajedničku zalihu gena (gene pool,genofond), Dobzhansky 1951. (D.Đ .)
vrsta t la, niža sistematska jedinica uklasifikaciji različitih tipova tla, dijelise na podvrste i facijese. Različite vrs-te tla svrstavaju se u više sistematskekategorije pedoklasifikacije: podvari
jetete, varijetete, podtipove, tipove iklase. (D. Đ.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 349/357
WCED, 1) World Commission on En-vironm ent and Development. 2) 'Ve-stern Center for Environmental Decisionmaking.
WCMC, World Conservation Monito-ring Centre, UK.
WHO, World Health Organization.
WMO, World Meteorological Organi-zation.
WR1, World Resources Institute.
WWF, World Wide Fund for Nature.
WW8, Worldwatch Institute.
WWW, World Weather Watch.
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 350/357
zagađenje voda (engl. water pollution;
njem. Wasserverschmutzung), onečišće-nje biološkim supstratom (mikroor-ganizmima, fekalijama, klaoničkimotpadom, otpadom iz prehrambenih proizvodnji itd.) koje je veće od do- puštenog. Zagađenje voda očituje se
pogoršanjem vrste vode odnosno ka-tegorije vode. Zagađenjem voda do-vodi se u opasnost zdravlje i životiljudi i mogu nastupiti poremećaji ugospodarstvu i u drugim područjimazbog stanja kakvoće vodnog okoliša.
Usporedi onečišćenje okolišah. (I. T„ O.
S„ D.Đ.)
zakise l javanje tla (engl. soil acidifica- tion; njem. Bodenversauemng), poveća-nje kiselosti tla, tj. sniženje pH vri-
jednosti tla. Kisela tla se prirodno jav-ljaju na silikatnoj podlozi ili na dub-ljim profilima tla nataloženog povrhvapnenca i dolomita, u područjima shumidnom klimom u kojima je tokvode u tlu descendentan pa dolazi do
ispiranja baza. Kiselost tla tada se po-većava. Slabo prozračna tla takođermogu biti kisela zbog povećane kon-centracije ugljikova dioksida uslijedmikrobiološke aktivnosti u tlu i disa-
nja korijena. Pritom se iz ugljikovadioksida stvara ugljična kiselina i pHvrijednost tla se snižava. N a prirodnokiselim tlima razvijaju se acidofilnezajednice, prilagođene kiseloj reakciji
podloge. Procesu zakiseljavanja tla pridonose kisele kiše T. Vidi kemijska
svojstva tla t . (I. T.)
Zakon o lovu, objavljen u N. n. 10/94.Zakon o lovu uređuje koje se životi-njske vrste smatraju divljači; tko ima pravo lova; lovišta, vrste lovišta i po-vršine izvan lovišta; koncesije pravalova; davanje lovišta u zakup i podza-kup; lovnogospodarsku osnovu, pro-gram uzgoja divljači i program zaštitedivljači; uzgoj i zaštitu divljači; lov iiskorištavanje divljači i njezinih dije-lova; sprječavanje štete od divljači inaknadu štete, sprječavanje štete nadivljači i naknadu štete; upravni i in-spekcijski nadzor nad provedbom za-kona; i kaznene odredbe. (I. T.)
Zakon o morskom r ibars tvu ,
objavljen u N. n. 78/94. Zakonom seuređuje gospodarenje obnovljivim
biološkim bogatstvom mora, a toobuhvaća zaštitu, ribolov i uzgoj ribai drugih morskih organizama. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 351/357
POJMOVNIK 349
Zakon o otocima, objavljen u N. n.34/99., se temelji na načelima Nacio-nalnog programa razvitka otoka i nji-
me se uređuje upravljanje razvojemhrvatskih otoka kao nacionalnim pri-rodnim bogatstvom, u skladu s oso-
bitom zaštitom propisanom Usta-vom. (I. T.)
Zakon o pol jopr ivrednom zeml j iš tu,
pročišćeni tekst Zakona objavljenje u N. n. 54/94. Njime je određeno koja
se zemljišta smatraju poljoprivred-nim i uređenje način iskorištavanja izaštita poljoprivrednog zemljišta. (I.T.)
Zakon o prostornom uređenju,
donesen 30. ožujka 1994. godine, Za-kon o prostornom uređenju (N. n.30/94.) regulira ustrojstvo sustava
prostornog uređenja, dokumente prostornog uređenja i njihovo pro -vođenje, nadzor nad provedbom Za-kona, kaznene odredbe, te prijelaznei završne odredbe. Prostornim uređe-njem osigurava se gospodarenje, za-štita i upravljanje prostorom Repu- blike Hrvatske kao osobito vrijednimi ograničenim nacionalnim dobrom.Gospodarenjem, zaštitom i upravlja-njem prostorom ostvaruju se uvjeti zadruštveni i gospodarski razvoj, zaštituokoliša, racionalno korištenje prirod-nih i povijesnih dobara na načelu in-tegralnog pristupa u planiranju pro-stora (čl. 1. i 2. Zakona o prostornomuređenju). (I. T.)
Zakon o s latkovodnom r ibarstvu,
objavljen u N. n. 18/86., 43/86.(ispr.), 34/89., 19/90. (čl. 55), 26/93.(čl. 91). Zakonom se uređuje zaštita,uzgoj i ribolov u slatkim vodama. (I.T.l
Zakon o stočarstvu, objavljen u N.n. 70/97. Tim se Zakonom uređujuuzgoj i proizvodnja uzgojno valjanih
životinja, oplođivanje domaćih živo-tinja, trgovina uzgojno valjanim ži-votinjama, zoohigijenski uvjeti drža-nja domaćih životinja, zaštita okolišau uzgoju i iskorištavanju domaćih ži-votinja, kakvoća stočne hrane i proiz-voda životinjskog podrijetla, ustroj i provedba uzgoja uzgojno valjanih ži-votinja i druga pitanja važna za učin
kovitost i promicanje stočarstva. (I. T.)
Zakon o šumama, temeljni zakonkojim se uređuje pravni režim šumai njihova zaštita. Pročišćeni tekst Za-kona o šumama objavljen je u N. n.52/90. Zakonom su određeni uvjeti inačin gospodarenja šumama i šum-skim zemljištem tako da bi se omo-
gućilo njihovo optimalno gospodar-sko iskorištavanje uz istovremenu za-štitu i unapređenje svih općekorisnih
funkcija šuma t . (I. T.)
Zakon o vodama, objavljen u N. n.107/95. Zakonom se uređuje pravnistatus voda i vodnog dobra, način iuvjeti upravljanja vodama (korištenjevodama, zaštita voda, uređenje vodo-
toka i drugih voda i zaštita od štetnogdjelovanja voda), način organiziranjai obavljanja poslova i zadataka kojimase ostvaruje upravljanje vodama; os-novni uvjeti za obavljanje djelatnostivodnog gospodarstva; ovlasti i duž-nosti tijela državne uprave i drugihdržavnih tijela, jedinica lokalne sa-mouprave i uprave i drugih pravnih
subjekata te druga pitanja značajna zaupravljanje vodama. Zakonom seujedno osnivaju i »Hrvatske vode« —
pravna osoba za obavljanje poslovaupravljanja vodama. (I. T.)
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 352/357
350 Ekološki leksikon
Zakon o zašt i t i b i l ja , objavljen u N.
n. 10/94. Zakonom se uređuje zaštita bilja i biljnih proizvoda od štetočina bilja, zdravstvena kontrola bilja u prometu , promet sredstava za zaštitu bilja i uređaja za njihovu primjenu tesprječavanje štetnih posljedica od pri-mjene sredstava za zaštitu bilja pozdravlje ljudi, životinja, bilja i okoliša,i druga pitanja važna za provođenje
jedinstvenog sustava zaštite bilja u
Republici Hrvatskoj. (I. T.)
Zakon o zaštiti okoliša, objavljen u N . n. 82/94. To je prvi općeekološkizakon donesen u RH. Njime su ure-đena temeljna načela hrvatskog pravas područja zaštite okoliša, provedbazaštite okoliša u RH, dokumenti ozaštiti okoliša, sustav financiranja i
nadzor nad provedbom zaštite oko-liša te odgovornost za onečišćavanje.Zakonom se uređuje zaštita okolišaradi njegova očuvanja, smanjivanja ri-zika za život i zdravlje ljudi, radi osi-guravanja i poboljšavanja kakvoćeživljenja. Zaštitom okoliša osiguravase cjelovito očuvanje kakvoće okoliša,očuvanje prirodnih zajednica, racio-
nalno iskorištavanje prirodnih izvorai energije na najpovoljniji način zaokoliš, kao osnovni uvjet zdravog iodrživog razvoja. (I. T.)
Zakon o zaš t i t i p r i rode, objavljen u N . n. 30/94. (dopune u N . n. 72/94).Zakonom su određeni zaštićeni dijelovi
prirode T i pravni režim svakoga od
njih (načini njihove zaštite, nadzornad zaštitom prirode, osiguravanjeracionalnog korištenja prirode, spiječavanje štetnih zahvata itd.). (I. T.)
Zakon o zašt i t i zraka, objavljen u N . n. 48/95. Zakonom se određuju
mjere, način organiziranja i provođe-nja zaštite zraka i poboljšanja njegovekakvoće u Hrvatskoj. Osnovna je svr-ha zaštite i poboljšanja kakvoće zrakaočuvati zdravlje ljudi, biljni i životinj-ski svijet, kulturne i materijalne vri-
jednosti; postići najbolju moguću ka-kvoću zraka; spriječiti ili barem sma-njivati onečišćavanja koja utječu na
promjenu klime; i uspostaviti, odr-žavati i unapređivati cjelovit sustav
upravljanja kakvoćom zraka na ter ito-riju države. Zakon o zaštiti zraka usko
je povezan sa Zakonom o zaštiti oko
liša T i Zakonom o prostornom uređenju
f . (I. T.)
zakonski okviri zaštite okoliša,očuvanje prirode i okoliša jedna je odnajviših vrednota ustavnog poretka
Republike Hrvatske. Ustavnim od-redbama o pravu na zdrav život izdrav okoliš osigurava se poboljšanjekakvoće življenja za dobrobit sadaš-njih i budućih generacija, U Deklara-ciji o zaštiti okoliša u Republici H r-vatskoj, koju je Sabor Republike H r-vatske donio 1992. godine, sadržano
je opredjeljenje za izgradnju pravnog
sustava sukladno međunarodnimugovorima i standardima europske isvjetske zajednice kojima će se u pot-
punosti osigurati trajna, sustavna iučinkovita zaštita okoliša. Zakonomo zaštiti okoliša (N. n. 82/94.) utvr-đena su obvezna polazišta u zaštitiokoliša na temelju općeprihvaćenih
načela i načela međunarodnog prava:institut odgovornosti za onečišćava-nje okoliša, provođenje upravnog iinspekcijskog nadzora, obveza izradestrategije i izvješća o stanju okoliša,uvođenje katastra onečišćavanja, in-formacijskog sustava, praćenje stanja
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 353/357
POJMOVNIK 351
okoliša, osiguravanja javnosti podata-ka o stanju okoliša i sudjelovanje jav-nosti te poticajne mjere u zaštiti oko-liša. Brojnim podzakonskim propisi-ma utvrđena je obveza obavještavanja
javnosti o stanju okoliša i obveza jav-nog uvida u tijek postupka procjeneutjecaja na okoliš. Također, donoše-njem drugih zakona kojima se ure-đuju pitanja o drugim sastavnicamaokoliša, a koje su pripremila i izradila
druga nadležna ministarstva i državneuprave, osigurala su potpuniju zaštitu pojed inih sastavnica okoliša. Repub-lika Hrvatska potpisnica je većeg bro-
ja međunarodnih ugovora iz po-dručja zaštite okoliša. Provodeći teugovore, Hrvatska djeluje sustavno, planski i koordinirano u razvojumeđunarodnog prava zaštite okoliša.
(Iz Izvješća o stanju okoliša u Repu- blici Hrvatskoj, N. n. 88/98.). (I. T.)
zaliha gena (engl. gene pool\ njem.
Genpool), skup sv ih gena T i n j i hov ih
r a z l i č i t i h alela koje posjeduju sve re
p r od uk t ivn o sposobne j e d i nke neke
po pu lac ije. (I. T.)
zašt ićeni d i je lov i pr i rode, dijelovi prirode koji su od interesa za R. H r-vatsku i imaju njezinu posebnu za-štitu. To su nacionalni parkovi par
kovi prirode t , strogi rezervati t , posebni
rezervati T, park-šume t , zaštićeni kra
jolici T spomenici parkovne arhitekture Ti pojedine biljne i životinjske vrste. Zašti-ćeni dijelovi prirode raspoređeni su u
razrede od međunarodnog, državnog ilokalnog značenja, što utvrđuje Mini-starstvo zaštite okoliša i prostornoguređenja. (I. T.)
zašt ićen i k ra jo l ik , prema Zakonu ozaštiti prirode (N. n. 30/94.) zaštićeni
krajolik je prirodni ili kultivirani pre-djel veće estetske ili kulturnopovije
sne vrijednosti, ili krajolik karakteri-stičan za pojed ino područje. U za-štićenom krajoliku nisu dopušteneradnje koje narušavaju obilježja zbogkojih je proglašen zaštićenim. U Hr-vatskoj 28 lokaliteta ima status zašti-ćenoga krajolika. To su npr. krajolikLimskog zaljeva, Slapnica (Jastrebarsko), Brela (Makarska), okolica Ozlja
i Okićgrada (Samobor), Konavoskidvori (Dubrovnik), plaža Zrće (Pag),kanjon Cetine, Vidova gora (Brač) idrugi. (I. T.)
zašt i ta oko l iša (engl. environmenta- lisrn; njem. Unnveltschutz), društveniili politički pokret koji ima za ciljeducirati javnost o problemima one-
čišćenja okoliša i poticati na iješavanje tih problema. Premda zahtijevarazumijevanje određenih ekoloških
principa, zaštita okoliša se ne baviznanstvenim istraživanjima i nije
poddisciplina ekologije T, pa je od njevalja razlikovati. Vidi okoliš f , zakon0 za štit i oko l iša t . (I. T.)
zašt i ta r oko l iša (engl. environmental activist), eko logist; osoba ko ja je v iše
i l i manje akt ivno uk l jučena u zašt i tu
o ko l iša f . (I. T.)
zašt i ta šuma, suvremena zaštita šu-ma usmjerena je na očuvanje ekološ-ke ravnoteže u šumskom ekosustavu1 obuhvaća zaštitu šuma od štetnihabiotičkih, biotičkih i antropogenihutjecaja. Sume su ugrožene od lošegagospodarenja, požara, poremećenogrežima voda, neprimjerenog iskoriš-tavanja, raznovrsnih štetnika (kukci injihove ličinke, glodavci, virusi, bak-terije, gljive i dr.), onečišćenja zraka,
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 354/357
352 Ekološki leksikon
tla i voda, kiselih kiša i dr. U tomsmislu zaštita šuma podrazumijeva primjereno gospodarenje, zaštitu šu-
ma od štetočina, njihovo suzbijanje i provođenje preventivnih mjera, zašti-tu šuma od požara izgradnjom protu- požarnih prosjeka, održavanjem izvo-ra i izgradnjom akumulacija za vodu,motrenjem i nabavom opreme za ga-šenje požara, zaštitu šumskoga tla istabala i druge preventivne i represiv-ne mjere. (I. T.)
zbrinjavanje otpadnih voda (engl.ivaste mater purification, njem. Abwas- serreinigung), pročišćavanje (čišćenje,kondicioniranje, tretiranje) otpadnihvoda obavlja se: mehanički, fizikalnokemijski i biološki. Do mjesta
pročišćavanja otpadne vode sakuplja- ju i odvode kontroliranim sustavom
cijevi, kanala i građevina koje zovemokanalizacija. Površinski onečistači(krupni otpad, papir, krpe, plastika,lišće i dr.) uklanjaju se mehanički narešetkama za izdvajanje (proces »rešetarenje«) i/ili usitnjavanjem (tzv.dezintegracija odnosno rezanje krup-nih otpadnih tvari na 38 mm, usitnjivačima sa slobodnim prolazom vo-
de ili s motornom crpkom) kako ne bi smetale u daljnjem postupku čišće-nja. U mehaničke metode pripadaju
pjeskolovi (njem. Sandfang) i uklanja-nje uljastih tvari (masti, ulja, nafte isi.) koje plutaju na površini, a u vodireagiraju s bazama tvoreći spojevetzv. sapune i smetaju biološkoj fazi
pročišćavanja otpadnih voda (ukla-
njaju se napravama tzv. mastolovima,njem. Fettfanger). Fizikalnokemijski postupci, koji najčešće slijede meha-ničko čišćenje, uključuju taloženje(gravitacijsku sedimentaciju), is-
plivavanje (flotaciju), zgrušavanje(koagulaciju), pahuljičenje (flokulaciju), cijeđenje (filtraciju tj. postupak
propuštanja otopine kroz porozni fil-tar), centrifugiranje, adsorpciju, ke-mijsku precipitaciju, oksidaciju i re-dukciju, neutralizaciju, ionsku izmje-nu, postupak zamjene iona izmeđukrutine (ionskog izmjenjivača) i teku-ćine (tj. otopine elektrolita) i mem branske postupke (primjerice, obrnu-tu osmozu). Taloženje zrnatih i pa-
huljastih (flokule) čestica tj. anorgan-ske i dijela organske suspendiranetvari, obavlja se u tzv. prethodnim taložnicima (primarna taložnica). Tosu posebno konstruirani bazeni čijadimenzija, dubina izgled i izvedba(primjerice izvedba sa zgrtačem mu-lja ili bez njega) ovisi o vrsti čestica, a projektiranje je zasnovano na ispitiva-
njima na modelima za različite di-menzije čestica. Osim primarnih po-stoje i tzv. naknadne taložnice (se-kundarne taložnice) s izljevom pro-čišćene otpadne vode u prijemnik(recipient). One sedimentiraju česti-ce tek nakon svih provedenih kemij-skih i bioloških postupaka pročišća-vanja, najčešće su okrugla tlocrta i ta-
lože pahuljičaste čestice tzv. proce-som bistrenja, odnosno prije nepo-srednog ispuštanja tretirane otpadnevode u okoliš. Flotacija, prirodna ilistimulirana (povećanim tlakom zra-ka, kemijskim sredstvima, elektrolizom i si.) iskorištava prirodno svoj-stvo nekih tvari koje su lakše od vodei na njoj plutaju (masti, ulja i si.).
Koagulacija se zasniva na dodatku reagensa soli aluminija NaAJ02,Ab(S04)3 i dr., željeza FeS04 ,Fe2(S04)3 i dr., koji destabilizirajukoloide promjenom elektrostatskog
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 355/357
POJMOVNIK 353
naboja dispergiranih čestica. Takokoloidno dispergirane čestice koaguliraju i mogu se odvojiti sedimentaci
jom, filtracijom i flotacijom. Sličan je proces flokulacija (najstariji poznatiflokulant je silicij, što ga sadržava di
jatomejska zemlja). Biološki postupcičišćenja otpadnih voda uključuju pri-rodne procese (mikrobiološke, čišće-nje višim biljem i si.) pretvorbe ras- pršene organske i dijela anorganske'tvari u biomasu (stanice, tkiva, orga-
nizme i si.). Biološki postupci čišće-nja mogu se primjenjivati samo ondaako u otpadnoj vodi ne postoje opa-sne tvari u kritičnim koncentracija-ma. Mikrobiološki procesi čišćenjaotpadnih voda dijele se na aerobne ianaerobne. Mikroorganizmi mogu biti slobodno suspendirani u vodi ili pričvršćeni na krutu podlogu. Anae
robni uređaji s mikroorganizmima nakrutoj podlozi su prokapnici, okretni biološki nosači (biodiskovi) i grubi pješčani filtri. Aerobni uređaji i po-stupci s mikroorganizmima suspen-diranima u vodi su aktivni mulj,ozračena i aerobna laguna i spremnikza stabilizaciju mulja. U anaerobne
postupke i uređaje s mikroorganiz-
mima pričvršćenima na podloguubrajaju se anaerobne cjediljke (filtri)i anaerobne lagune, a anaerobni po-stupci i uređaji sa suspendiranim or-ganizmima uključuju anaerobnu digestiju i anaerobnu stabilizaciju mu-lja. Č išćenje otpadnih voda višim bi-ljem zasniva se na dovođenju u kon-takt otpadne vode (iz koje su uglav-
nom uklonjene vrlo otrovne tvari) ivišeg bilja (močvarnog bilja poputtrske, šaša, salvinije, vodene leće i dr.ili nekih poljoprivrednih biljaka npr.riža i dr.). Više biljke za rast i razvoj
troše dušikove spojeve i anorganskesoli, smanjujući istovremeno njihovukoncentraciju u vodi. Novonastala
biomasa, redovito se otklanja i možese dalje upotrijebiti (kao stočna hranai si.). (D.Đ.)
zonobiom (engl. zonobiome; njem. Zo- nobiom), zemljopisni prostori razgra-ničeni na temelju izgleda klimazonalnih vegetacijskih područja i njihovihklimatskih prilika. Prema HeinrichuWalteru (Vegetation und Klimazonen: Grundriss der globalen Okolo-gie; 1990.) postoji ukupno devet kli-matskih zona i isto toliko zonobioma(ZB),I. ekvatorski ZB — tropska kišna
šumaII. tropski ZB — tropska listopadna
šuma i savanaIII. subtropski ZB — suptropska ve-
getacija pustinjaIV. mediteranski ZB — tvrdolisne
šikare osjetljive na mrazV. toplo temperirani (oceanski) ZB
— vazdazelene šume osjetljive namraz
VI. tipično umjereni ZB — bjelogo-rične listopadne šume, otporne namraz
VII. kontinentalni ZB — stepe do pustinje hladnih zima, otporne namraz
VIII. borealni ZB — tajgaK . polarni ZB — tundra.
Prijelazna područja između zono- bioma nazivaju se zonoekotonima T. (I.T.)
zonoekoton (njem. Zonookotone), pri- jelazna područja između zonobioma T.Klimatske zone i zonobiomi nisu oš-tro odvojeni, nego se preklapaju naširokim prijelaznim područjima koja
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 356/357
354 Ekološki leksikon
se nazivaju zonoekotonima. U njimase smjenjuju tipovi vegetacije, npr. li-stopadnu šumu zamjenjuje stepa.
Zonoekotoni se označuju prema zonobiomima koje povezuju, npr. zonoekoton I/II, z. II/III, z. III/IV, z.I V / V itd. (I. T.)
zoobentos (grč. zoon — živo biće, ži-votinja + benthos — dubina; engl. zoobenthos; njem. Zoobenthos), morskiili slatkovodni životinjski organizmi
koji život provode u dodiru sa dnom, bilo da se po njemu kreću (sedentarnei vagilne životinje), bilo da su pričvrš-ćeni za dno (sesilne životinje) ili da seu njega ukopavaju (endofauna). Zajed-no s Jitobentosom t čine životnu zajed-nicu ili biocenozu t dna vodenih eko
sustava T koja se zovu bentos T . Životi-nje koje žive na površini dna čine epi-
faunu, a one koje se u njega ukopavajuili ga buše čine endofaimu. Epifauna jeznatnije razvijena na čvrstom supstra-tu (stijene, kamenje), a endofauna na pom ičnom sedimentu (pijesak,mulj). Prijelaz čine tzv. detritičkadna, sastavljena od krhotina ljušturauginulih organizama i drugih sedi-menata, na kojima razvoj životne za-
jedn ice ovisi o veličini čestica. Ako sučestice krupnije, razvijat će se zajed-nice slične onima na čvrstom dnu, aako su sitnije, bit će sličnije onima na pom ičnom dnu. (I. T.)
zooeenoza ( zoo — sufiks koji ozna-čava životinjski, nastao od grč. zoon
— živi stvor, živo biće, stvorenje,
engl. zoocoenosis), Sekundarni producenti T odnosno konzumenti t koji sači-njavaju dio biocenoze t unutar biogeo-
cenoze i. Sve životinje neke biogeoce-
noze t . (D. Đ.)
zoocidi (engl. zoocides, njem. Zoozide), općeniti naziv za sve otrovne tvari na-mijenjene suzbijanju populacija živo-
tinja. (D. Đ.)
zooekologi ja (grč. zoon — živo biće,životinja + oikos — kuća, dom +logos — riječ, govor), vidi ekologija ži
votinja t .
zoofag (zoo — sufiks koji označava ži-votinjski, nastao od grč. zoon — živistvor, živo biće, stvorenje + gr č.fago
— jedem, engl. zoopliag njem.); istošto i kamivor T, hrvatski mesojed. (D.
Đ.)
zoohorija (grč. zoon — živo biće, živo-tinja + /iora — prostor, zemlja; engl.
zoochor y; njem. Zoochorie), rasprostranjivanje s pomoću životinja. Na taj senačin rasprostranjuju brojne biljke i
neke životinje. Ako se biljka ili životi-nja rasprostranjuje tako da se prenosina životinji, govori se o epizoohoriji.Ako se prenosi unutar životinje, anajčešće je to njezin probavni trakt,govori se o endozoohoriji. Npr. epizoohorno se rasprostranjuje biljka či-čak, a od životinja, primjerice, buha.Endozoohorno se rasprostranjuju
razne biljke čiji plodovi imaju mesna-to usplođe kojime se životinje hrane,npr. trešnja, žuta imela i druge. Akose rasprostranjuju uz pomoć kukaca,govori se o entomohoriji t . (I. T.)
zooplankton (grč. zoon — živo biće,životinja + planktos — skitnica; engl.
zooplankton; njem. Zooplankton), živo-
tinjski plankton t; čine ga sićušni ži-votinjski organizmi koji u vodi pluta- ju nošeni strujama i valovima. To suodreda heterotrofni konzumenti kojise hrane fitoplanktonom t ili manjim
7/22/2019 Ekološki leksikon
http://slidepdf.com/reader/full/ekoloski-leksikon 357/357
POJMOVNIK 355
zooplanktonom. U njemu se nalaze predstavnici gotovo svih skupina životinja, bilo u odraslom obliku ili barem u stadiju ličinke. Od praživoti-
nja, planktonski krednjaci (Foramini- fera) i zrakaši (Radiolaria) toliko su brojni i široko rasprostranjeni da ostaci njihovih skeleta tvore najveći dio sedimenta oceanskoga dna. Zrakaša nema u slatkim vodama, a i slatkovodni krednjaci su rijetki. Od pra- životinja brojni su još i trepetljikaši, koje u najvećoj mjeri zastupaju sićuš
ni zvončići (Tintinnida). Od plank- tonskih žarnjaka tu su cijevnjaci (Si- phonophora) i meduze obrubnjaka i režnjaka. Planktonski rebraši (Cteno- phora) također su česti. Slatkovodnih kolnjaka (Rotatoria) može biti mnogo u zooplanktonu u vrijeme toplih razdoblja. Skupina koja se može naćii u površinskim vodama i na velikim
dubinama su streličari (Sagittoidea), važni planktonski predatori. Školjka
ši, morski puževi i bodljikaši život počinju kao planktonske ličinke, a neki puževi čitav život provedu u planktonu. Rakovi su najbrojniji čla
novi zooplanktona, pogotovu račići veslonošci (Copepoda) i svjetlari (Euphausiacea). Oni su izvor hrane za mnoge vrste riba, a vrsta Euphau- sia superba, poznatija pod nazivom kril, glavna je hrana plavetnim kitovima i kitovima usanima u hladnim morima. (I. T.)
zrak u tlu zadržava se u nekapilarnim porama. Što je tlo bogatije nekapilar
nim porama, kapacitet za zrak je veći,
odnosno kažemo da je tlo prozračno, aerirano. Količina zraka mijenja se obrnuto proporcionalno količini vo
de u tlu. U tlu koje je zasićeno vodom do maksimuma kapaciteta za vodu, zraka ima u neznatnoj količini ili ga nema uopće. Kada je tlo za
sićeno vodom do apsolutnog kapaciteta, zrak zauzima sve nekapilarne pore tj. kažemo daje vrijednsost ap
solutnog kapaciteta za zrak dosegla maksimum. Najveći kapacitet za zrak imaju pijesci, nešto manji ilovače, a najmanji gline. (D. Đ.)
zreli humus, mul, mul humus. Alkal- ni, granularni šumski humus. Raz- građena, amorfna i prhka organska tvar, izmješana s mineralnim dijelom tla, a na površini nem a organskog slo
ja. N eki autori razlikuju tri m odifika
cije zrelog humusa: molični humus, (tzv. blagi humus, mek i prhak, u suhom stanju, zasićen više od 50 posto bazama), umbrični humus, zasićen manje od 50 posto bazama, slabo izražene strukture, u su hom stanju tvrd
i masivani ohrični, svjetlije boje, u suhom stanju, tvrd i kompaktan. (D.
Đ.)
zvuk (engl. sound, njem. Schall), l ong i
tud inaln i val tj. pulsirajuća kom pres i
ja i ekspanzija ko ji se š ir i k ro z neko
sredstvo s pomoću sudara molekula
tog sredstva. (D. Đ.)