ekonomika u saobracaju
TRANSCRIPT
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
1
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
S A O B R A Ć A J N I F A K U L T E T
1
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
Dr Ranko Božičković
Saobraćaj je tehničko-tehnološki, ekonomski i organizaciono složen sistem,
Saobraćaj predstavlja četvrtu oblast materijalne proizvodnje (predmet
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
EKONOMIKAOrganizacija,Upravljanje
EKONOMIJA
2
Saobraćaj predstavlja četvrtu oblast materijalne proizvodnje (predmet rada, sredstva rada, radna snaga, transport)
• TRANSPORTNA DJELATNOST JE PRODUŽETAK PROCESA PROIZVODNJE U SFERI PROMETA, KOJA JE IZDVOJENA U POSEBNU OBLAST DRUŠTVENE PODJELE RADA
• TO JE PROCES PREMJEŠTANJA PROIZVODA OD MJESTA PROIZVODNJE DO MJESTA POTROŠNJE
• U ISTOM PROCESU PROIZVODNJE OSTVARUJE SE I PROCES POTROŠNJE
• Saobraćaj je integrirajući faktor procesa društvene reprodukcije
• Ekonomika – društvena nauka o ekonomiji ili zakonitost vođenja domaćinstva, privređivanje. To je složenica od grčke riječi oikos =kuća, domaćinstvo i nomos=zakon
• Ekonomika u najširem smislu riječi analizira efkte
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
3
j jraspolaganja materijalnim dobrima i uslugama radi podmirenja određenih ličnih i zajedničkih potreba. Postizanje efikasnosti i efektivnosti procesa rada je krajnji cilj.
• Ekonomika je predmet čovjekovog organizovanja sa jedne strane, odnosno predmet posmatranja i izučavanja organizacionih sistema u cilju
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
OPŠTA DEFINICIJA EKONOMIKE
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
4
organizacionih sistema u cilju iznalaženja uslova i zakonitosti razvoja i opstanka privrednih, neprivrednih i društvenih sistema i odgovarajućeg čovjekovog svrsishiodnog organizacionog djelovanja.
Šta je sistem? To je skup nekorisnih elemenata povezanih funkcionalnim vezama, pri čemu elementi i cjelina postaju funkcionalni i koristni. Pravi izraz za sistem je holon, tj. element neke
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
5
veće cjeline koji je koristan i funkcionalan. Tako je nastao i izraz “sistemski prilaz” koji predstavlja izučavanje određenih pojava razlaganjem na elemente. U novije vrijeme termin “sistemski prilaz” izučavanju i rešavanju problema zamjenjuje se izrazom “holistički prilaz”.
Sistemi se dijele:Prirodni sistemi (svemir, čovjek, živa bića)Tehnički sistemi (mehanički, elktronički, građevinski itd ) i
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
6
građevinski itd.) iOrganizacione sisteme (preduzeća, zajednice itd.).
Meke i tvrde tehnologije organizacije
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
2
ORGANIZACIJA – NAČIN UREĐENJE SISTEMA• Šta je organizacija – svrsishodna čovjekova
djelatnost u skladnom dejstvu ljudi i tehnika u sistemu koji daje odgovarajuće efekte
• Organizaciona strukturaŠt f k ij i i i t
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
7
• Šta su funkcije u organizacionom sistemu1.upravljanje; 2.marketing; 3. razvoj; 4.komercijala; 5.EF; 6.proizvodnja; 7.opšti i
paravni poslovi i 7. ISP-logistika
EKONOMIKA u saobraćaju, kao podsistem među ostalima u sistemu ekonomskih nauka, predstavlja skup učenja o ekonomskoj stvarnosti preduzeća koje ulaze u sastav saobraćajnegrane. Ona uzima u obzir naučne i nastavne
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
8
grane. Ona uzima u obzir naučne i nastavne metode u proučavanju i praćenju efikasnosti i efektivnosti osnivanja, razvoja i života preduzeća koje čine ovu granu. Za ovo koristi osnove ekonomije.
Ekonomika u saobraćaju otkriva zakonitosti u proizvodnji usluga, to jest PRUŽANJU USLUGA i prisutna je u svim procesima razmjene, raspodjele i potrošnje materijalnih dobara (roba, proizvoda) preduzeća industrijskih grana (i
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
9
proizvoda) preduzeća industrijskih grana (i drugih grana) u užem i širim okruženju.
Saobraćaj i veze u predmetnom prilazu predstavljaju grupaciju preduzeća koja pripadaju ekonomskoj grani iz oblasti saobraćaja prema jedinstvenoj klasifikaciji zvanične statistike djelatnosti preduzeća.
Nabava Proizvodnja Prodaja
Preduzeće ”n” Preduzeće ”n+1”Preduzeće ”n-1”
Nabava Proizvodnja Prodaja Nabava Proizvodnja Prodaja
FUNKCIONISANJE ORGANIZACIONIH SISTEMA
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
10
N R P R’ N’
PROCES REPRODUKCIJE
Procesi rešavanja organiz. i ek. problemaProcesi rešavanja organiz. i ek. problema
Rešavanje problema radi zadovoljstvo kupacaZatečeno stanje Povoljna rešenja
Kontinuiranapoboljšanja
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
11
Podesi Planiraj
Kontroliši Uradi
Ljudi &
Radni timovi
rukovođenje & povjeravanje
UpravljanjeKomplet pravila, ciljeva i planova
Identifikacija zahtjeva
Politika
Stalna poboljšanja u kontinuitetu :•Sistem •Ključni indikatori i performanse industrije
•Zdravlje i bezbijednost
Spoljašnja verifikacija
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
12
Mjerenja
Definisanje organiz.
Implementacija plana i upravljanje
PLAN
DO
ACT
CHECK
Stalna poboljšanja u kontinuitetu
•Bezbijednosti procesa
•Čisto okruženje
•Upravljanje isporukama
•Distribucija
•Operativna gotovost
•Ključni indikatori i performanse companije
•Stokholderska obaveza
•Spoljašnje perspektive
Svi procesi rada:Proizvodnje,Administracije,Upravljanja
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
3
AkcionariSindikati
Zakonska regulativa države
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
13
Zajednica uticajnih subjekata na preduzeće(Stokholderska zajednica)
PREDUZEĆE KonkurencijaKupci
Dobavljači
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
14
Potrošnja
Zakonitosti raspodjele i razmjeneOsnove reprodukcije
Proizvodnja
U okvirima proučavanja ekonomike kao nauke danas je aktuelna sledeća sadržina: opšta ekonomska teorija (izučava konstituciju i funkcionisanje makroekonomije),ekonomika grane ili privrednog sektora (ekonomika industrije, ekonomika rudarstva, ekonomika trgovine, ekonomika saobraćajnih preduzeća itd.) mezoekonomija
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
15
ekonomika preduzeća (izučava konkretnu ekonomsku stvarnost preduzeća ili mikroekonomija).ekonomika kao izrazi u osnovnim ekonomskim principima reprodukcije – izrazi se ispoljavaju na efikasnosti ulaganja elemenata proizvodnje u reprodukciju, efikasnost i efektivnosti procesa i rezultata reprodukcije tj. kvalitet ekonomije i obrađuje faktore koji uslovljavaju krajnje rezultate u ovisnostim od kvaliteta ekonomije ulaganja.
• Klasifikacija preduzeća. Prema ulozi koju imaju u procesu reprodukcijepreduzeća se mogu klasificirati na sledeći način:
A) Preduzeća po sektorima, koja se dalje dijele na:• preduzeća primarnog sektora: poljuprivredna, šumarska
i rudarska preduzeća koja se bave eksploatacijom
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
16
i rudarska preduzeća koja se bave eksploatacijom prirodnih dobara,
• preduzeća sekundarnog sektora: zanatska i industrijska preduzeća,
• preduzeća tercijalnog sektora: prevoznička, trgovačka, turistička, ugostiteljska, bankarska, osiguravajuća i druga preduzeća koja se bave uslugom,
• preduzeća kvartnog sektora: to su preduzeća za pružanje komunalnih usluga, rekreacionih, zddrugih usluga.
B) Preduzeća po ekonomskim oblastima i granama dalje se na:• industrija i rudarstvo• poljoprivreda i ribarstvo,• šumarstvo,• vodoprivreda,• građevinarstvo,• saobraćaj i veze,• trgovina,
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
17
g ,• ugostiteljstvo i turizam,• zanastvo i lične usluge,• stambeno-komunalne djelatnosti,• finansije, tehničke i poslovne usluge,• obrazovamnje, nauka, kultura i informacije,• zdravstvo i socijalna zaštita,• društveno-političke zajednice i organizacije.
x1
x2
X Y
F
Fp, Fτ, Ft, Fd, Fl, Ff, Fω
T
S
Q,C,Cu,D,
y1
y2
MOS
MOP
Kibernetski prilaz posmatranju jednog preduzeća
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
M-mater.
I – sred. R.
L- radna s. =
LIMQE++
=
)()( limLIMQEs
+++++=
18
x3, …xn
A, O, P, K, I
L
D,Ds+Dd
y3, …yn
Y(Q, C, D)Z=
X(T,S,L)
)()()()(
clCiLciCiIcmCmMCkQVE
±+±+±⋅
=
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
4
X - ulazni elementi K - kontrolaY - izlazni elementi I - izvršavanje
Z - Rezultati materijalnoorganizacionog sistema (MOS)
T - ukupni troškovi ulaganja u proizvodnju
Q - obim proizvodnje S - ukupna angažovana sredstva
C - bruto produkt (cijena proizvodnje) L - utrošci radne snage
D - nova vrijednost (D=Ds+Dd) Fp - prirodni faktori
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
19
j ( s d) p p
Ds - dio dohotka za proširenu reprodukciju
Fτ - tehnički faktori
Dd - dio nove vrijednosti za opštu i zajedničku potrošnju
Ft - tržišni faktori
Cu - ukupan prihod Fd - faktori državne ekonomije
A - analiza Fl - kadrovski faktoriO - donošenje odluka Ff - finansijski faktorP - planiranje Fω - organizacioni faktori
Definisanje ekonomike preduzeća kao naučne i nastavne discipline
A. Kao naučna disciplina ona istražuje, bj š j i ši j
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
20
objašnjava i proširuje: a) nastanak, život – djelovanje i prestanak
preduzeća, b) pojave, pravila i zakonitosti u njima i c) uslove, načine i mjerila za uspješno
poslovanje preduzeća.
B. Kao nastavna disciplina ekonomika svih preduzeća istražuje i objašnjava:
a) saznanja o novim naučnim dostignućima (preuzimanje i širenje poznatog),
b) prihvata provjerene naučne spoznaje,
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
21
) p p j p j ,odnosno preuzimanje i širenje nepoznatog otkrća,
c) podučava o svemu što je nesporno i od značaja za savremeno obrazovanje menadžera i učesnika u menadžmentskom procesima.
TEORIJA
SAZNANJAPreuzimanje i proširenje postojećih spoznaja
SPOZNAJE
Dolaženje do novih otkrića - spoznaje
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
Kruženje znanja i spoznaja
22
PRAKSA
STVARNOST
Postojećiekonomski problem
IZVOĐENJE
Provjera pretpostavki i spoznaja
• Postojeći problem: kako se držati na tržištu i uz to povećati plasman svoih proizvoda i usluga te povećati profit.
• Postojeće spoznaje: plasman proizvoda se može povećati poboljšanjem kvaliteta, manjim cijenama prodaje, učestalijom ekonomskom propagandom itd.
• Proširenje postojećih spoznaja: plasman se može
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
23
• Proširenje postojećih spoznaja: plasman se može povećati i boljim istraživanjem tržišta, kooperacijom, poslovnom saradnjom i td.
• Dolaženje do novih otkrića – spoznaje: razvoj novih proizvoda (novi dizajni i funkcionalnosti proizvoda, novi načini pružanja usluga).
• Provjera pretpostavki i spoznaja: ako se od novih proizvoda dođe do povećane efikasnosti i efektivnosti onda su pretpostavke bile tačne i obrnuto.
VEZE EKONOMIKE SA OSTALIM NAUČNIM DISCIPLINAMA
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
POLITIČKA EKONOMIJA,
TEHNOLOGIJA, PSIHOSOCIOLOGIJA RADA,
TRGOVAČKO I RADNO PRAVO
24
EKONOMIKA (MARKETING, POSLOVNE FINANSIJE, ANALIZA POSLOVANJA, REVIZIJA, CONTROLING)
NACIONALNA EKONOMIJA,
EKONOMIKA INDUSTRIJE
ORGANIZACIJA PREDUZEĆA,
OPERACIONA ISTRAŽIVANJA,POSLOVNA POLITIKA
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
5
Predmet, cilj i zadaci izučavanja ekonomike saobraćajnih preduzeća
Efikasnost i efektivnost je odrednica s akog pred eća pa se ekonomika
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
25
svakog preduzeća, pa se ekonomika saobraćajnih preduzeća bavi problemima ulaganjan i trošenja ekonomskog rada, to jest problemima obračuna i smanjenja troškova u njima kao njegove stvarnosti.
– efektivnost preduzeća podrazumijevada se preduzeće bavi pravim stvarima, tj. proizvodi proizvode ili pruža usluge koje najviše zadovoljavaju interese kupaca (kvalitet, cijene, rokovi) a od kojih ost ar je dobar profit
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
26
kojih ostvaruje dobar profit
– efikasnost preduzeća, podrazumijevada preduzeće ima što više pozitivan odnos između ulaganja u procese reprodukcije i rezultata te reprodukcije.
Predmet izučavanja ekonomike je uočavanje ekonomske stvarnosti i manifestacija u vidu:
elemenata rezultata ekonomije preduzeća,elemenata ulaganja u ekonomiju preduzeća,f kt i k ji l lj i bi i t
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
27
faktorima kojima su uslovljeni obim i vrsta ulaganja te njihovu uslovljenost na rezultate iodnosima između elemenata izlaza i elemenata ulaza u preduzeću.
Cilj ekonomike saobraćajnih preduzeća je poboljšavanje uslova za zadovoljenje pojedinačnih, grupnih i opštih potreba i interesa iz oblasti saobraćaja Kroz
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
28
interesa iz oblasti saobraćaja. Kroz ekonomiku saobraćajnih preduzeća, kao nastavnu disciplinu, školuju se kadrovi za potrebe poslovanja ovih preduzeća, agencija i organizacija.
Zadaci ekonomike saobraćajnihpreduzeća su:
a) davanje osnovnih znanja za uspješnija poslovanja preduzeća
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
29
poslovanja preduzeća,b) objašnjavanje ekonomskih pojava u
poslovanjima preduzeća i c) omogućavanje djelotvornijeg odlučivanja
menadžmentske strukture u preduzeću.
U svemu ovome se mogu primijetiti četiriosnovna podsistema - cjeline koje determinišu organizacioni – privredni sistem sa okruženjem. To je:
a) podsistem upravljanja
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
30
a) podsistem upravljanja, b) podsistem ulaza (nabava),c) podsistem transformacije ulaznih materijala
u gotov proizvod (proizvodnja usluga) i d) podsistem izlaza (prodaje).
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
6
The image cannot be displayed. Your computer may not have enough memory to open the image, or the image may have been corrupted. Restart your computer, and then open the file again. If the red x still appears, you may have to delete the image and then insert it again.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
31Podprocesi i operacije u organizaciji transporta roba i ljudi
Nabava Proizvodnja Prodaja
Preduzeće ”n” Preduzeće ”n+1”Preduzeće ”n-1”
Nabava
Proizvodnja
Prodaja Nabava
Proizvodnja
Prodaja
UPRAVLJANJE ORGANIZACIONIM SISTEMOM
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
32
Slika 2.4. Dobavljački lanac
a a a a
STANJE TOKOVA U RJ 3
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
33
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
34STANJE TOKOVA U SISTEMU NAKON REKONFIGURACIJE
Ovakav niz podsistema predstavlja dobavljački lanac (supply chain), Kvalitet ovakvog niza sa stanovišta njegovog efikasnog i efektivnog funkcionisanja se takođe može vrednovati kao lanac vrijednosti (value chain), koji se u posljednje vrieme puno izučava u japanskoj privredi kao lean dobavljački lanac (lean supply chain), koji asocira za ekonomično (efikasno i efektivno) funkcionisanje procesa rada u čitavom lancu snabdijevanja sa minimalnim
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
35
j jgubicima svih pojavnih oblika (vremenski, finansijski, materijalni, informacioni itd). Kao najvažniji podsistem u organizovanju dobavljačkog lanca čini podsistem upravljanja. Ustvari, to je menadžment, odnosno njegova struktura koju čine ljudi-menadžeri. Njegov zadatak je u definisanju ciljeva koji će se realizovati i istrajavanje u njegovoj realizaciji. Termin lean je engleska riječ i kod nas se terminološki koristi u području organizacije i menadžmenta. Ova riječ u prevodu znači: mršav, tanak, oslonjiv na nešto.
• Ekonomiju čine ekonomski rad, s određenim upotrebnim vrijednostima pogodnim za potrošnju, odnosno podmirenje potreba izraženih u rezultatima rada.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
36
• Rezultati se javljaju kao:upotrebna vrijednost (koliko je rad koristan ili sredstvo),vrijednost (tržišna cijena) i nova vrijednost rada (rad koji obezbeđuje reprodukciju).
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
7
• Ekonomski rad kao uslov za ostvarivanje ekonomskih rezultata. Ekonomski rad je svjesna i svrsishodna organizovana radna aktivnost pojedinaca ili grupa. On je uslov za
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
37
ostvarivanje ekonomskih rezultata u smislu količine, kvalitete i cijene proizvoda za zadovoljenje potrošnje.
• Rad se u zavisnosti od stepena organizovanosti procesa ulaže u proizvodnju u kvalitativno različitim vidovima i načinima.
Ekonomski rad se ulaže u vidu:1. Naturalnog ulaganja. Naturalna ulaganja rada
u proizvodnju predstavlja živi rad. On se sa razvojem proizvodnih sistema, pa sve do inteligentnih sistema smanjuje u korist minulog
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
38
inteligentnih sistema smanjuje u korist minulog rada.
2. Novčanog ulaganja. Sa pojavom robno-novčane privrede u velikoj mjeri se javljaju novčana ulaganja u sredstva rada prilikom ostvarivanja rezultata ekonomskog rada, tj. proizvoda.
U oba vida ulaganja izraženi su načiniulaganja ekonomskog rada na osnovu:
a) Trošenja elemenata proizvodnje. To je trošenje živog rada i minulog rada i iskazuje se
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
39
j g g ju novčanom obliku. Ovaj oblik trošenja u ekonomskoj nauci se naziva amortizacija.
b) Angažovanje vrijednosti u reprodukciji. To se odnosi na ulaganja u SREDSTVA RADA, ZALIHE MATERIJALA I GOTOVE ROBE
• Sa sredstvima rada ostvaruju se rezultati rada. Naročito je opasno predimenzionisanje kapaciteta sredstava rada u odnosu na potrebne kapacitete
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - UVOD
40
potrebne kapacitete.• Zalihe materijala osiguravaju kontinuitet
proizvodnje od poremećaja na tržištu nabavke materijala.
• Zalihe gotove robe sa kojima se interveniše na tržištu u momentu povećane tražnje.
2. SAOBRAĆAJ KAO PRIVREDNA DJELATNOST
Saobraćajna preduzeća, u sferi društvene reprodukcije, imaju zadatak da savladaju prostorna rastojanja između proizvođača i potrošača proizvedene robe. Ona proizvode saobraćajne usluge koje su u robno-
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - SAOBRAĆAJ KAO PRIVREDNA DJELATNOST
41
saobraćajne usluge koje su u robnonovčanoj privredi uslov za tržišnu razmjenu i uslov da roba stigne od proizvođača do potrošača. Pored ovoga saobraćajna preduzeća vrše i druge usluge: transport putnika, prenošenje pisama, vijesti, informacija i sl.
• Transportna industrija predstavlja samostalnu granu proizvodnje za plasiranje proizvedenog kapitala – roba. Ona se pojavljuje kao produženje
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - SAOBRAĆAJ KAO PRIVREDNA DJELATNOST
42
Ona se pojavljuje kao produženje proizvodnje koja se vrši između samih podprocesa na putu od tržišta nabavke, preko proizvodnje pa do tržišta potrošača.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
8
Osnovne karakteristike saobraćajnih preduzeća su:
1) zastupljenost visokog stepena sredstava rada u elementima procesa rada, tj. raznovrsnost mehanizacije,
2) radni učinak nije materijalno dobro (proizvod), nego materijalna usluga koja nije opipljiva ne može se
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - SAOBRAĆAJ KAO PRIVREDNA DJELATNOST
43
materijalna usluga, koja nije opipljiva, ne može se uskladištiti i sastoji se u savlađivanju prostornih i vremenskih razlika,
3) funkcionisanje procesa je uslovljeno putevima (željeznice, drumovi, rijeke, mora, vazduh, telefonske linije itd), vrste i karakterom pogonskog (vučnog, prenosnog, transportnog) sredstva,
4) troškovi su pretežno fiksnog karaktera,5) ona održavaju kontinuitet društvene
reprodukcije i utiču na trajanje ciklusa i d j (i k ) i tič ikl
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - SAOBRAĆAJ KAO PRIVREDNA DJELATNOST
44
proizvodnje (isporuke) i utiču na ciklus obrta obrtnih sredstava,
6) pored ekonomske uloge saobraćajna preduzeća učestvuju i na zbližavanju ljudi, širenju vijesti, kulture, nauke itd.
U zavisnosti od vrste puteva i vrste sredstava koja se koriste saobraćajna preduzeća se dijela na:
1. preduzeća željezničkog saobraćaja,2. preduzeća drumskog saobraćaja,3 preduzeća pomorskog saobraćaja
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - SAOBRAĆAJ KAO PRIVREDNA DJELATNOST
45
3. preduzeća pomorskog saobraćaja,4. preduzeća riječnog saobraćaja,5. preduzeća vazdušnog saobraćaja,6. preduzeća PTT saobraćaja i
komunikacija.
Suština saobraćaja kao samostalne privredne djelatnosti izražava se kroz njegovu nezamjenljivu ulogu u procesu reprodukcije, da povezuje faze proizvodnje i potrošnje, izvršavajući svoju funkciju u okviru društvene podjele rada i to u sferi prometa. Funkcija saobraćaja u tom slučaju ispoljava se više puta:
• prvi put, u okviru pripreme proizvodnje (premještanje materijala mašina opreme pol proi oda a s e a
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - SAOBRAĆAJ KAO PRIVREDNA DJELATNOST
46
materijala, mašina, opreme, poluproizvoda a sve za potrebe pripreme procesa proizvodnje),
• drugi put, u samom procesu proizvodnje (premještanje materijala, poluproizvoda, alata, nedovršene proizvodnje),
• treći put, u momentu stavljanja gotove robe u fazu ponude potrošačima,
• četvrti put, u fazi razmjena roba u potrošnji.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - SAOBRAĆAJ KAO PRIVREDNA DJELATNOST
TRANSPORTT
Potrošnja Proizvodnj
47
Zakonitosti raspodjele i razmjeneSlika 1.1. Osnove
reprodukcije
aProizvodnja
Osnovne karakteristike procesa proizvodnje prevoznih usluga
Predmet rada sredstva rada i sam
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - Osnovne karakteristike procesa proizvodnje prevoznih usluga
48
Predmet rada, sredstva rada i samčovjekov rad predstavljaju osnovnefaktore u procesu reprodukcije. Ovi istielementi zastupljeni su i u procesuprevoznih usluga, ali oni imaju posebnesvoje karakteristike.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
9
Procesom proizvodnje u saobraćaju podrazumijevase svrsishodna djelatnost i svjesno organizovanjeprocesa proizvodnje u cilju prevoza robe i putnika naodređeno odstojenje. To znači da se ne pojavljujenikakav gotovi proizvod, već se ta svrsishodnadjelatnost manifestuje u korisnom učinku, u činjenjumaterijalne usluge koja se ne može opredmetiti, pa
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU definicija
49
j g j p , psamim tim ni skladištiti. Ovo izaziva probleme uuravnoteženju procesa putem zaliha, što je prisutno uindustrijskoj proizvodnji.Proces proizvodnje prevoznih usluga i procespotrošnje istih tih usluga podudaraju se i oni sunerazdvojivi u vremenu i prostoru, tj. istovremeno seizvršavaju.
• Predmeti rada u procesu proizvodnje procesnih uslugane doživljavaju vidljive materijalne promjene. Na njih sedjeluje direktno sredstvima rada i radnom snagom i nedoživljvaju fizičke ni hemijske promjene. Njegovepromjene su u mjestu gdje se nalaze, prostornepromjene a prema nahođenju potrošača tih usluga.
P d ti d b i t i i N
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
50
• Predmeti rada u procesu prevoza su roba i putnici. Nanjih se djeluje samo radi njihove potrebe za prostornimpromjenama, a ne nikako radi fizičkih promjena. Oni sene troše za vrijeme transporta, ne mijenjajuoblik i nisu vlasništvo saobraćajnihpreduzeća.
• U saobraćaju postoje pomoćni procesikoji omogućavaju da se dati proces izvrši.U tim procesima predmeti rada sumaterijal i dijelovi za održavanje
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
51
materijal i dijelovi za održavanjetransportnih sredstava, energija,gorivo, mazivo itd. Oni se u cijelosti trošeu procesu proizvodnje i prenose svojuvrijednost na vrijednost transportneusluge.
• Sredstva za rad u procesu pružanjasaobraćajnih usluga su složene ikompleksne mašine, koje se nazivajuvozni ili plovni prak To su sredstva na
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
52
vozni ili plovni prak. To su sredstva nakoja živa radna snaga djeluje radiostvarivanja procesa proizvodnjeprevoznih usluga, to jest radi ostvarivanjanjihovog prevoza.
• Specifičnosti procesa proizvodnjeprevoznih usluga
1) Prva specifičnost. Korisni učinak u proizvodnjiprevoznih (saobraćajnih) usluga mjeri se u netotonskim kilometrima (ntkm) (za robni ili teretnisaobraćaj) i neto putničkim kilometrima (npkm) (za
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU Specifičnosti procesa proizvodnje prevoznih usluga
53
saobraćaj) i neto putničkim kilometrima (npkm) (zaputnički saobraćaj).
2) Druga specifičnost. Postojanje teritorijalneneograničenosti organizovanja procesa prevoza nacijeloj teritoriji države, pa i šire.
3) Treća specifičnost. Visok stepen koncentracijesredstava za proizvodnju prevoznih usluga
• Specifičnosti procesa proizvodnjeprevoznih usluga
4) Četvrta specifičnost. Integracija saobraćaja naodređenim geografskim položajima, tertorijama,
5) Peta specifičnost. Osjetljivost na pojave konkurencije,
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU Specifičnosti procesa proizvodnje prevoznih usluga
54
) p j j p j jnaročito željeznički saobraćaj.
6) Šesta specifičnost. Propusna moć saobraćajnica bitnoutiče na efikasno izvršavanje procesa rada uslučejevima takozvanih “špica tražnje“
7) Sedma specifičnost. Potpuna sinhronizovanost procesaproizvodnje i procesa potrošnje.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
10
• TRŽIŠTE PREVOZNIH USLUGAOsnovni elementi svakog saobraćaja je put i prevoznosredstvo u prevozu objekata:a) Putnika,b) Roba ic) Vijesti - Informacija putem telekomunikacionih radio i TV
sistema.
Ot d i dj l b ć j t i id
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - Tržište prevoznih usluga
55
Otuda i osnovna podjela saobraćaja na tri vida:a) Suvozemni ili kopneni, koji se dalje dijeli na (1) željeznički i
(2) drumski, dok transporti cjevovodima se podrazumijevajukao posebne grane kopnenog saobraćaja. Transportelektrične energije se ne podrazumijeva u saobraćajnudjelatnost.
b) Vodeni, koji se dalje dijeli na (1) riječni i jezerski i (2)pomorski i
c) vazdušni
Segmentacija tržišta saobraćajnih uslugadijeli na tri dimenzije:1. Prva dimenzija: tražnja za vrstama prevozaa) tržište putničkog saobraćaja
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - Tržište prevoznih usluga
56
a) tržište putničkog saobraćaja,• poslovnih ljudi,• prevoz radnika,• prevoz “vikendaša“,• prevoz bolesnika itd.
b) tržište robnog saobraćaja.• energenti,• žitarice,
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - Tržište prevoznih usluga
57
• rude, nemetali,• građevinski materijal itd.
2. Druga dimenzija: prostorna podjela tražnjea) regionalna (lokalna),b) nacionalna,c) međunarodna
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - Tržište prevoznih usluga
58
3. Treća dimenzija: vremenska dinamika tražnjea) godišnja,b) sezonska,c) mjesečna,d) sedmična,e) dnevna itd.
PODJELA SAOBRAĆAJA PREMA EKONOMSKOJ FUNKCIJI I NAČINU ORGANIZOVANJA
Prema načinu zadovoljenja korisnika saobraćaj se dijeli na:Javni saobraćaj iSaobraćaj za sopstvene potrebe.
Prema načinu obavljanja prevoza dijeli se na:
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - PODJELA SAOBRAĆAJA PREMA EKONOMSKOJ FUNKCIJI I NAČINU ORGANIZOVANJA
59
Prema načinu obavljanja prevoza dijeli se na:Redovni saobraćaj iSaobraćaj od slučaja do slučaja.
Prema prostornoj udaljenosti saobraćaj se dijeli na:Međumjesni saobraćaj iLokalni saobraćaj.
EKONOMSKO-EKSPLOATACIONE KARAKTERISTIKE POJEDINIH SAOBRAĆAJNIH GRANATehničke, ekonomske i eksploatacione karakteristike pojedinihsaobraćajnih sredstava određuju i uslovljavaju njihovo mjest usaobraćajnom sistemu. Najvažnije eksploatacione karakteristike su:
1) Transportna sposobnost-kapacitet prevoza (brodski, željeznički,drumski, avionski),
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - EKONOMSKO-EKSPLOATACIONE KARAKTERISTIKE POJEDINIH SAOBRAĆAJNIH GRANA
60
, ),2) Brzina prevoza,3) Bezbijednost prevoza,4) Urednost i tačnost u obavljanju prevoza,5) Mogućnost prilagođavanja potrebama prevoza,6) Ekonomičnost prevoza – cijena koštanja prevoznih usluga
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
11
• U zadovoljenju saobraćajnih potreba s obzirom na tehničke,ekonomske i eksploatacione karakteristike pojedinihsaobraćajnih sredstava međusobno se odnose i razlikujutako što:Drumski saobraćaj se odlikuje najnižim stepenombezbijednosti, relativno slabiji prevozni kapacitet odželjezničkog, relativno veće brzine putovanja, odnosno
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - EKONOMSKO-EKSPLOATACIONE KARAKTERISTIKE POJEDINIH SAOBRAĆAJNIH GRANA
61
j g p jprevoza; neuredniji je ali ima veću mogućnostprilagođavanjima saobraćajnim potrebama, ima relativnoveću udobmnost putovanja na kraćim relacijama, dok nadužim ima manju udobnost u odnosu na željeznicu i imamogućnost prevoza “od vrata do vrata”.Željeznički saobraćaj raspolaže apsolutno i relativno velikimkapacitetom, velikim brzinama vožnje, visok stepenbezbijednosti, urednost i tačnost . Nije dovoljno elastičan ine može se efikasno prilagođavati zahtjevima potrošača.
Riječni saobraćaj raspolaže vrlo velikim prevoznimkapacitetom, malim brzinama, redovitost prevoza jeznatno manja i zavisi od vremenskih prilika te jeprilagođavanje znatno malo.Pomorski saobraćaj raspolaže najvećim prevoznimk it t l ti li b i i d it t
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU - EKONOMSKO-EKSPLOATACIONE KARAKTERISTIKE POJEDINIH SAOBRAĆAJNIH GRANA
62
kapacitetom, relativno malim brzinama i redovitostprevoza je znatno manja tei zavisi od vremenskihprilika te je prilagođavanje znatno malo.Vazdušni saobraćaj ima znatno manje prevoznekapacitete, velike brzine, visok stepen bezbijednosti,znatnu udobnost putovanja ali je neuredniji usledzavisnosti letenje od vremenskih prilika.
1. OSNOVNE EKONOMSKE FUNKCIJE SAOBRAĆAJA
S obzirom na karakter saobraćaja kao privredne djelatnosti njegoveosnovne EKONOMSKE funkcije izražavaju se u sledećem:
1) Omogućava obavljanje procesa reprodukcije za najveći brojproizvoda,
2) Utiče na razvijanje teritorijalne podjele rada
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – SAOBRAĆAJ KAO FAKTOR RAZVOJA PRIVREDE I DRUŠTVA
63
2) Utiče na razvijanje teritorijalne podjele rada,3) Utiče na ubrzanje razvoja društvene podjele rada4) Saobraćaj je značajan opšti uslov privrednog razvoja svake
zemlje kao i pojedinih regiona,5) Saobraćaj je bitan inicijalni faktor razvitka nedovoljno razvijenih
zemalja.
2. SAOBRAĆAJ KAO FAKTOR RAZMJEŠTAJA PROIZVOD-NIH SNAGA
Saobraćaj obavlja funkciju povezivanja privrednih subjekata – preduzeća umakroekonomsakom lokacijskom pogledu. On utiče na razmještajproizvodnih snaga (privrednih subjekata) u smislu:
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – SAOBRAĆAJ KAO FAKTOR RAZVOJA PRIVREDE I DRUŠTVA
64
proizvodnih snaga (privrednih subjekata) u smislu:
1) Svojom razvijenošću, strukturom i tertorijalnim razmještajemsaobraćajne mreže,
2) Stepenom razvoja i kvaliteta transportnih sredstava i
3) Sistemom i politikom cijena prevoznih usluga.
Da bi se donijele odluke o izboru lokacije jednog preduzeća mora se voditiračuna o nizu faktora od kojih su najznačajniji:
a) Izvor sirovina,b) Izvori energetskih goriva i mogućnosti snabdijevanja,c) Izvori ostalih reprodukcionih materijala,
) f
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – SAOBRAĆAJ KAO FAKTOR RAZVOJA PRIVREDE I DRUŠTVA
65
d) Raspološivost radne snage po broju, strukturi i kvalifikaciji,e) Tržište i uopšte apsorpciona moć potrošača datog područja,f) Saobraćajne mogućnosti: izgrađenost mreže, transportni kapaciteti i
visine transportnih troškova,g) Ostali socio-ekonomski faktori: zdrava sredina, smanjena buka,
smanjena zagađenost
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – SAOBRAĆAJ KAO FAKTOR RAZVOJA PRIVREDE I DRUŠTVA
U neposrednoj vezi sa ocjenom uticaja saobraćaja na razmještajproizvodnih snaga jeste pitanje metoda utvrđivanja gravitacionogpodručja jedne saobraćajnice, jednog saobraćajnog čvora (željezničkestanice, luke, pristaništa itd). Postoje tri metode utvrđivanja veličinegravitacionog područja jednog saobraćajnog čvora:
1. Geografski ili geometrijski metod, 2. Tarifski metod i 3. Metod stvarnihšk
66
troškova prevoza.
saobraćajni čvor ALuka Solun
saobraćajni čvor BLuka Ploče
mjesto C
d1
d2
d1<d2
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
12
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – SAOBRAĆAJ KAO FAKTOR RAZVOJA PRIVREDE I DRUŠTVA
3. Energetika i saobraćaj:- Uticaj energetike na razvoj i strukturu saobraćajnog sistema,- Uticaj energetike na strukturu tržišta transportnih usluga i strukturu prevoza.
4. Uticaj saobraćaja na industriju
- Saobraćaj kao krupni potrošač industrijskih proizvoda,
- Uloga saobraćaja kao faktora realizacije industrijskih proizvoda.
67
5. Uticaj saobraćaja na razvoj poljoprivrede
6. Saobraćaj kao faktor formiranja i stabilizacije tržišta
- Uticaj saobraćaja na veličinu i proširenje tržišta,
- Uloga saobraćaja na stvaranje jedinstvenog tržišta,
- Uticaj saobraćaja na ubrzanje obrta sredstava.
7. Saobraćaj kao faktor razvoja i unapređenja turizma.
8. Uticaj saobraćaja na razvoj društva i način života ljudi
• ZNAČAJ I CILJEVI TRAŽNJEPredviđanje predstavlja organizovani napor čovjeka da pronikne uneizvijesnost budućih promjena u pojedinim sferama njegovog života,kako bi mogao usklađivati svoje aktivnosti sa očekivanim promjenama, ikako bi mogao postati što aktivniji činilac koji usmjerava tokove iintenzitet tih promjena u skladu sa svojim potrebama.
- Značaj saobraćaja je u u njegovoj ogromnoj ulozi u procesima društvenereprodukcije i privrednog razvoja drštva u zadovoljenju potreba zapromjenama mjesta roba i putnika.Ul j b ć j i f t kt k i j t t i t
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – PREDVIĐANJE TRAŽNJE – OBIMA PREVOZA
68
- Ulaganja u saobraćajnu infrastrukturu kao i njegove transportne sisteme,koji su osnovni faktori u osnovnim sredstvima svakog saobraćajnogsistema, odlikuje se stalnim i dugotrajnim investicijama. Ovakav karakterovih sredstava uzrokuje značajne probleme u usklađivanju odnosaponude i tražnje u transportu, u uspostavljanju ravnotežnih nivoaizmeđu ovih veličina u vremenu i dinamici.
- Manjak ponuda od tražnje u oblasti transporta imaće za posledicuizražene negativne efekte po funkcioniosanje procesa reprodukcije,privredni razvoj, kvalitet i nivo životnog standarda stanovništva.
- Višak ponude nad tražnjom, kako po ukupnom obimu tako i po strukturii vrsti roba i putnika, rezultirati u neracionalnosti korištenja sredstavasaobraćajni preduzeća. Ovo dovodi do trajnih gubitaka ostvarenihulaganja, tj. gubitka u saobraćajnim preduzećima.
• Poznavanje obima i strukture tražnje predstavlja polaznuosnovu i pretpostavku za preduzimanje konkretnih mjera izdomena saobraćajne politike, koja treba da omogući adekvatanrazvoj i struktuiranje ponude u skladu sa zahtjevima tražnje,kako na nivou celog sistema (države) tako i sve do najnižirelacija na nivou lokalne uprave.
• Danas su i saobraćajna preduzeća izložena tržišnom uticaju:samostalno donose planove i odluke za ulaganja u pojedina
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – PREDVIĐANJE TRAŽNJE – OBIMA PREVOZA
69
samostalno donose planove i odluke za ulaganja u pojedinatransportna sredstva radi pridobivanja veće konkrentskesposobnosti na tržištu.
• Stvara se diversifikovana ponuda za transportima da se osvojikonkurent.
• U okviru istraživanja tržišta predviđanja predstavljaju osnovni inezaobilazni faktori koji daju karakteristiku vođenja saobraćajnepolitike. Predviđanja su usmjerena na ukupni obim i strukturutražnje za transportnim uslugama.
• Ciljevi tražnje su “da se efikasno i efektivno donosu poslovneodluke razvojne politike svakog saobraćajnog sistema i da sepredvide ulaganja u: (1) potrebna transportna sredstva; (1)njegovu infrastrukturu (kao što su autobaze, čvorvi, luke,saobraćajnice, putne trase, linije i dr.). Predviđanja obuhvataju:- globalnu tržišnu tražnju, pa sve do teritorijalnih i lokalnih
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – PREDVIĐANJE TRAŽNJE – OBIMA PREVOZA
70
g j p jnivoa,
- predviđanja vidova saobraćajnih potreba,- predviđanja potrebnih količina, troškova i vrsta transportnih
sredstava
• REZULTATI PROCESA PREDVIĐANJARezultati procesa predviđanja su potrebne i korisne informacije usagledavanju pravca razvoja saobraćajnog sistema kao cjeline,pojedinih njegovih podsistema, pa sve do mogućih oportunističkihdjelovanja i pravaca pojedinaca i ljudi.Da bi se odgovorilo ovako postavljenom zadatku predviđanjetražnje za transportnim uslugama treba da obezbijedi:
1) Koliki obim i strukturu tražnje za prevozom treba očekivati naužem i širem teritorijalnom području gdje se vrše
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – PREDVIĐANJE TRAŽNJE – OBIMA PREVOZA
71
užem i širem teritorijalnom području gdje se vršeistaraživanje
2) Koliki obim i strukturu tražnje za prevozom treba očekivatipo pojedinim vidovima prevoza, odnosno kojom vrstom
transportnih sredstava se može zadovoljiti potreba,3) Koliki obim i strukturu tražnje za prevozom treba očekivati na
pojedinim pravcima odnosno relacijama,4) Koliki obim i strukturu saobraćaja treba očekivati na
konkretnim saobraćajnicama.
• Proces predviđanja se zasniva na dvije pretostavke:1) Dezagregiranje globalne tražnje:
a) u robnom saobraćaju po vrstama roba (12 vrsta po našojnomenklaturi ili 20 po međunarodnoj)b) u putničkom po motivima putovanja (putovanja u poslovne
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – PREDVIĐANJE TRAŽNJE – OBIMA PREVOZA
72
) p p p j (p j psvrhe, turističko-rekreativne i ostala putovanja.
2) Definisanje sistema saobraćajnih zona ili zaokruženeteritorijalne privredno-saobraćajne cjeline. Kod nas se običnopolazi od nivoa lokalne zajednice – opštine.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
13
• METODOLOŠKI PRISTUP PREDVIĐANJUDobijanje odgovora na definisana pitanja po obimu i strukturi tražnje moguće je dobiti korištenjem dva metodološka pristupa:
1 Kompleksan (sekvencijalni) model predviđanja
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – PREDVIĐANJE TRAŽNJE – OBIMA PREVOZA
73
1. Kompleksan (sekvencijalni) model predviđanja,2. Simultani model predviđanja.
1. Kompleksan (sekvencijalni) model predviđanjaOvaj model podrazumijeva korištenje faznog ili podmodelskog prilaza i sastoji se iz sledećih podmodela:
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – PREDVIĐANJE TRAŽNJE – OBIMA PREVOZA
74
pA. Modeli generiranja i privlačenja obima
prevoza,B. Model distribucije,C. Modal split-modela,D. Model za raspored saobraćaja na
saobraćajnu mrežu.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – PREDVIĐANJE TRAŽNJE – OBIMA PREVOZA
A.Modeli generiranja i privlačenjaobima prevozan- regiona, m- vrsta roba
B. Model distribucije
n- regiona, m- vrsta roba, p-motiva
Faktori tražnje:- Nivo ekonomske aktivnosti,- Prostorni ekonomski razmještaj, - Broj i prostorni razmještaj stanovništva,- Socio-demografski faktori
Faktori ponude:1 Karakteristike transportnih sredstava
75
C. Modal split-modela
n- regiona, m- vrsta roba, p-motiva, k-vidova transporta
D. Model za raspored saobraćajana saobraćajnu mrežuk – vidova transporta
1. Karakteristike transportnih sredstava- transportni troškovi,- cijene prevoza,- vrijeme prevoza itd.
2. Karakteristike saobraćajne mreže- dužina i kapacitet saobracajnice,- vrijeme i troškovi vožnje na datoj
saobracajnici
TEORETSKA STRUKTURA KOMPLEKSNOG TRANSPORTNOG MODELA
D. Metodi raspodjele saobraćaja na mrežuPreko modela za raspored saobraćaja na saobraćajnu mrežu određuje seraspodjela obima prevoza u saobraćajnoj mreži po konkretnim relacijama ilidionicama putnih mreža. Kvalitet saobraćajnica, izražen kroz vrijeme itroškove prevoza, kao i njihov kapacitet, osnovni su faktori na kojima se ovaraspodjela zasniva.
Određivanje obima prevoza po pojedinim vidovima saobraćaja izmeđutačaka izvorišta i odredišta, odnosno na pojedinim relacijama, dobijaju seizvanredni rezultati ovom metodom Postojanje alternativnih rješenja i
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – PREDVIĐANJE TRAŽNJE – OBIMA PREVOZA
76
izvanredni rezultati ovom metodom. Postojanje alternativnih rješenja imogućnosti njegovog rasporeda u okviru datog transportnog sistemasaobraćajne mreže zahtijeva potrebu određivanja obima saobraćaja nasvakoj pojedeinačnoj saobraćajnici. Ovom metodom treba da se odrede:
- Deficiti u postojećem sistemu infrastrukture preko ocjene raspodjele napostojećoj mreži saobraćajnica,
- Vrijednosti i efekti parcijalnih unapređenja i proširenja postojećeg sistemasaobraćajne mreže, preko raspodjele budućih tokova na mrežu kojauključuje ta unapređenja,
- Prioriteti izgradnje mreže po godinama,- Testiranja alternativnih rješenja – budućih projekata.
• Raspodjela saobraćaja na saobraćajnu mrežu bazira se naizboru putanje sa minimalnim vremenom putovanja (prevoza)u okviru postojećih alternativnih puteva (ruta) izmeđupojedinih parova zona. Ovo se dominantno vrši uz primjenuračunarske tehnike.
• Opšta procedura raspodjele saobraćaja na mrežu podrazumijeva:1. Opis mreže puteva (saobraćajnica).2. Izbor najkraćeg puta između posmatranih parova zona.3. Pripisivanje saobraćaja odabranom najkraćem putu.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – PREDVIĐANJE TRAŽNJE – OBIMA PREVOZA
77
Opis saobraćajne mreže zahtijeva njeno kodiranje. Za ciljevekodiranja, mreža saobraćajnica se dijeli na saobraćajne veze ičvorove.Pod saobraćajnom vezom se podrazumijeva jednosmjeran deosaobraćajnice između dva ukrštanja. Za svaku saobraćajnu vezuneophodno je obezbijediti detaljnije informacije koje se odnose nana dužinu te veze, vrijeme putovanja i kapacitet.Saobraćajni čvorovi se dijele na dva tipa: a) centralne zonske ib) čvorove ukrštanja dve ili više sapobraćajni veza.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – PREDVIĐANJE TRAŽNJE – OBIMA PREVOZA
1
4
11
12 13
1716
Centralni zonski čvor
78
2 3
4
14 15Čvor ukrštanja
Saobraćajna veza
Saobraćajna mreža: saobraćajne veze i čvorovi
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
14
KARAKTER TRANSPORTNIH TROŠKOVADa bi se obavio proces reprodukcije u svakoj robnoj privredi kapitalmora da prođe kroz sferu prometa odakle se ponovo vraća u sferuproizvodnje radi oplođavanja. Znači, faza prometa je nužna koliko i fazaproizvodnje. U prometu se obavlja niz funkcija koje omogućuju da seproces reprodukcije (obrta) obavi što brže u ciklusu kruženja. Svefunkcije u prometu mogu se svrsati u dvije osnovne grupe:- čiste prometne funkcije i
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
79
- čiste prometne funkcije i- heterogene prometne funkcije.Čiste prometne funkcije su neproizvodnog karaktera i rad koji se utrošiu njih je neproizvodni rad. Ove funkcije ne utiču na vrijednost robe, većsamo potpomaže njihovu metamorfozu. Tu spadaju funkcijekupoprodaje, kredita, knjigovodstva i dr.Heterogena prometna funkcija ima za cilj da očuva upotrebnuvrijednost robe i da omogući njeno doturanje do proizvođača. Tuspadaju: uskladištenje robe, pakovanje za transport i sam transport. Radutrošen na ovo je čisti proizvodni rad
N R P R* N*
Za obavljanje svih funkcija u sferi prometa vrši se utrošak rada isredstava. Novčani izraz utrošaka u sferi prometa su troškovi.svi prometni troškovi se dijelena dve glavne grupe:1. ČISTE PROMETNE TROŠKOVE,2. DODAJNE (PROIZVODNE ) TROŠKOVE.Čisti prometni troškovi obuhvataju utrošak rada i sredstava naobavljanje čistih prometnih funkcija i oni se pokrivaju iz stvarnog viška
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
80
j j p j p j gvrijednosti. Oni se ne dodoju vrijednosti robe na koju se odnose, već sepokrivaju iz njene vrijednosti.Dodajni prometni troškovi odnose se na proizvodnu funkciju koja seodvija u fazi prometa. Oni se ne pokrivaju iz vrijednosti robe stvorene uprocesu proizvodnje, već se formiraju na osnovu utrošenog rada isredstava u procesu prmeta. Vrijednost koja se stvara u ovim dodajnimproizvodnim funkcijama u sferi prometa dodaje se na vrijednost robe.To su, u stvari, transportni troškovi, koji predstavljaju sumu proizvodautrošaka količine rada i sredstava pomnoženi sa cijenama rada. Oni sedodaju vrijednosti robe koji se transportuju.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
Nabavna vrijednst neke robe predstavlja:Vn =Vp+Vt+ Vmont
Vp – prodajna vrijednost robe, Vp = Ckr + Marža
Vt – vrijednost transporta (troškovi transporta)
Vmont – vrijednost montaže
Transportni troškovi sa stanovišta korisnika se dijele:
1 T t i t šk i k i ik t t ih l (k
81
1. Transportni troškovi korisnika transportnih usluga (kupca usluga) oni predstavljaju sve novčane izdatke za sam prevoz do korisnika roba, kao i za pripremanje robe za prevoz (prateća i špediterska dokumentacija, osiguranje robe u transportu, pakovanje u posebnu ambalažu za transport itd.).
2. Transportni troškovi prevozioca (proizvođača usluga), koji predstavljaju troškove sredstava i rada za izvršenje procesa transporta.
U oba slučaja u transportne troškove ugrađen je srazmjerni dio viška vrijednosti, koji čini maržu (zaradu) proizvođača usluga.
STRUKTURA II PODJELAPODJELA TROŠKOVATROŠKOVA TRANSPORTATRANSPORTAOsobenosti transportnih troškova. Jedan osnovnih karakteraprocesa transporta u saobraćaju je postojanje velike razlike izmeđukorisnog učinka – neto rada i ukupnog rada – bruto rada. Korisniučinak je samo transportna usluga, koja se mjeri neto-tonskimkilometrima za prevoz robe i neto-putnički kilometar za prevoz
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
82
kilometrima za prevoz robe i neto putnički kilometar za prevozputnika. Kako se količina rada ne izvršava direktno u neto tonskimodnosno putničkim kilometrma (sva prevozna sredstva sa sobomnose i voze sopstvene terete plus robu, odnosno putnike) to se kaojedinica eksploatacije uzima: bruto-tonski kilometar, vozni kilometar,kolski kilometar, pređeni kilometri kamiona ili autobusa itd.
Podjela troškova transporta vrši se na osnovu sledećih kriterija:1. Prema njihovoj ekonomskoj suštini:
- troškovi materijala (novčani izraz utrošaka goriva, pomoćnogmaterijala i dijelova za održavanje),
- troškovi amortizacije (novčani izraz utroška sredstava za rad),- troškovi radne snage (novčani izraz utrošaka živog rada).
2. Prema mjestu njihovog nastanka:- početno završni troškovi
t šk i či t
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
83
- troškovi čistog prevoza.3. Prema zavisnosti stepena iskorištenja kapaciteta:
- stalni (nezavisni, fiksni) i- promjenljivi (zavisni, varijabilni).
4. Prema učešću u procesu:- proizvodni i- režijski.
5. Prema stepenu obuhvatnosti utrošaka u proizvodnju:- neposredni i- posredni.
• Podjela troškova prema njihovoj ekonomskoj suštiniU svakom procesu proizvodnje vrši se utrošak količine živoga i
opredmećenog rada. Zbog toga, cijena koštanja svakoga proizvodatreba da obuhvati troškove osnovnih elemenata proizvodnje: rad,oruđa za rad - sredstva rada i predmeti rada. U transportnojproizvodnji nema trškova za predmete rada u procesu prevoženja,već predmeti rada u pomoćnim procesima transportne djelatnosti.
Po svojoj ekonomskoj suštini troškovi se dijele na tri osnovne grupe:1
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
84
1. troškovi materijala (novčani izraz utrošaka goriva, pomoćnogmaterijala i dijelova za održavanje),
2. troškovi amortizacije (novčani izraz utroška sredstava za rad),3. troškovi radne snage (novčani izraz utrošaka živog rada).
Troškovi materijala i amortizacije predstavljaju dio vrijednosti utrošenihsredstava za proizvodnju. Predmeti rada svojim tršenjem mijenjajusvoj upotrebni oblik, odnosno svoju upotrebnu vrijednost, kojucjelokupnu prenose na novi proizvod.
Postoji znatna razlika između troškova materijala i troškovaamortizacije.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
15
• Materijalni troškovi predstavljaju novčani izraz utrošaka goriva,električne energije, pomoćnih materijala koji se troše u pomoćnimprocesima rada. Oni omogućuju izvršavanje procesa prevoženja.Osnovne vrste troškova materijala u saobraćaju su:
a) Troškovi goriva i pogonske energije;b) Troškovi maziva;c) Troškovi materijala za tekuće i investiciono održavanje kapaciteta;
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
85
d) Materijalni troškovi režije pogona;e) Materijalni troškovi režije uprave.Prve tri kategorije troškova čine većinu u ukupnim troškovima
saobraćajnih preduzeća.
• Troškovi amortizacije predstavljaju dio prenijete vrijednosti osnovnihsredstava u cijenu koštanja proizvoda. To znači da se vrijednostosnovnih sredstava postepeno smanjuje, nestaje i prenosi se naproizvedenu robu, a kroz njenu metamorfozu vraća se u novčanomobliku ponovo u preduzeće.
Zadaci amortizacije:• da odrazi trošenje stalnih sredstava i smanjivanje njihove
vrijednosti;
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
N R P R* N*
86
jed os ;• služi kao sredstvo za određivanje dijela vrijednosti stalnih sredstava;• služi kao sredstvo da se osigura mogućnost obnavljanja, odnosno
zamjene dotrajalih stalnih sredstava;• Obično amortizacija predstavlja kalkulativni, procijenjeni iznos
trošenja stalnih sredstava.OSNOVICA za obračun amortizacije može biti:• nabavna vrijednost stalnih sredstava,• revalorizovana vrijednost stalnih sredstava,• Reprodukciona vrijednost stalnih sredstava.
• Stopa amortizacije (% a) = 100 / Vijek trajanja (n)U teoriji i praksi postoje sljedeći sisitemi obračuna
amortizacije stalnih sredstava, i to:1. vremenski sistem,2. funkcionalni sistem,3. kombinovani sistem.
V ki i t ti ij k b b č
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
87
• Vremenski sistem amortizacije kao bazu za obračunamortizacije uzima vrijeme, tj. vijek trajanja stalnihsredstava. Kod ovog sistema razlikujemo sljedećemetode obračuna:
1. metod ravnomjerne ili konstantne amortizacije,2. metod progresivne amortizacije,3. metod degresivne amortizacije.
• Funkcionalni sistem amortizacije za osnovu uzimaučinak (obavljeni zadatak ili izvršenu funkciju) koju jeostvarilo stalno sredstvo. Primjenom funkcionalnogsistema obračunata amortizacija se približava stvarnoprenijetoj vrijednosti stalnog sredstva na nove proizvode,a to doprinosi i realnom utvrđivanju dobiti u preduzeću
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
88
a to doprinosi i realnom utvrđivanju dobiti u preduzeću.Otpisivanje se vrši srazmjerno upotrebi sredstva. Ovajsistem se primjenjuje za stalna sredstva kod kojih jemoguće utvrditi zavisnost između trošenja i intenzitetaupotrebe, npr. kamioni, lokomotive, avionski motori,rudarski radovi, patenti, licence ...
• Kombinovani sistem amortizacije je takav sistem kodkoga se pri obračunu kombinuju metode vremenske ifunkcionalne amortizacije. Cilj primjene ovog sistema jeda se što realnije obračuna amortizacija stalnihsredstava.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
89
• Troškovi amortizacije imaju znatno učešće u ukupnimtroškovima poslovanja i kreću se između 20 – 30% odnjih.
• Podjela troškova po mjestu njihovog nastankaPoslovi transporta obavljaju se u tri faze:1. Faza pripremanja i otpremanje transporta (utovarna stanica ili stanica
ukrcavanja),2. Faza transportovanja robe ili putnika (prevoza),3. Faza istovara ili iskrcavanja (istovarna stanica ili stanica iskrcavanja).Obavljanje procesa transportovanja izaziva troškove u svim fazama.Svi troškovi prema mjestu njegovog nastanka grupišu se u dvije osnovne
grupe:1 P č t š i t šk i ( t ič i t šk i)
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
90
1. Početno-završni troškovi (stanični troškovi):Troškovi u vezi prijema i otpremanja robe i putnika, troškovi oko prijemaroba i putnika, troškovi oko formiranja vozova ili drugih transportnihtroškova, troškovi održavanje i amortizacije stanica, pristaništa, luka i dioopštih troškova uprave.
2. Troškovi čistog prevoza (putni ili pružni):Troškovi energije za prevoženje u svim vidovima saobraćaja, troškoviodržavanja saobraćajnog puta i saobraćajnih sredstava, troškoviamortižacije saobraćajnog puta i sredstava, troškovi radne snagevoznog osoblja, kao dio opštih roškova uprave.U željezničkom saobraćaju početno završni troškovi iznose 27,5%, atroškovi čistoga prevoza 77,5%.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
16
Ovi troškovi se različito ponašaju u vezi sa promjenom daljine prevoza.• Početno-završni troškovi ostaju u masi isti bez obzira na koju daljinu se
oni prevoze.• Troškovi čistoga prevoza zavisit će u masi od daljine prevoza.Ukupni troškovi prevoza robe po 1 toni se utvrđuju po jednačini:
Tt =tpz+tpp·d,Gdje je: tpz – početno završni troškovi po 1 toni
t troškovi prevoznog puta 1 tone robe na 1 km udaljenosti
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
91
tpp – troškovi prevoznog puta 1 tone robe na 1 km udaljenostid - dužina transportovanja u km
• Troškovi po 1 tonskom kilometru dobiju se:Tntkm = tpp+ tpz/d,
Maksimalna daljina transportovanja može seodrediti po formuli:
dmax = (Ct-Cp )/tpp
Ct – cijena robe u mjestu potrošnje, Cp – cijena robe umjestu proizvodnje
daljinadaljina
Troš
kovi
Troš
kovi
• Primjer 1:Neka početno završni troškovi iznose 100 KM/1toni a trškovi čistog prevoza
2KM/1ntkm. Ako se roba vozi na udaljenosti od 100 km, troškovi prevoza ćebiti:
Tt =tpz+tpp·d =100+2 ·100=300 KMAko se roba vozi na daljinu 200 km onda će ukupni troškovi transporta iznositi
500 KM.Kolika je sada cijena koštanja 1 (jednog) netotonskog kilometra biće:
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
92
j j j (j g) gTntkm = tpp+ tpz/d = 2+100/100 = 3 KM u prvom slučaju, a u drugom slučajuTntkm = tpp+ tpz/d = 2+100/200 = 2,5 KM.
• Primjer 2:Cijena 1 tone robe u mjestu proizvodnje 12.000 KM a u mjestu potrošnje
15.000 KM, i ako su troškovi čistoga prevoza (prosječan tarifski stav) 5KM/1ntkm, maksimalna daljina transportovanja biti će :
dmax = (Ct-Cp )/tpp = (15.000 – 12.000)/5 = 600 km.
• Podjela troškova prema njihovoj zavisnosti od stepena iskorištenja kapaciteta
• Obim proizvodnje, odnosno stepen koreištenja kapaciteta bitno utiče na ponašanje troškova. U strukturi ti troškova jedni su osjetljivi na promjene u transportima, drugi nisu. Stoga se svi troškovi prema njihovoj zavisnosti od stepena iskorištenja kapaciteta dijele na:
1. Fiksne i
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
93
2. Promjenljive troškove.Fiksni troškovi su, pri postojećem neproširenom kapacitetu, nezavisni od obima proizvodnje. Što je veći obim proizvodnje, to je udeo fiksnih troškova po jedinici proizvodnje manji i obrnuto. Iznos promjenljivih troškova po jedinici proizvodnje je nepromjenljiv. Ovakve analize troškova su bitne za određivanje troškova – cijena transportnih usluga.
• Vrste troškova su važna kategorija pri izračunavanju i analizicijene koštanja. Treba razlikovati troškove koji su zavisni, a kojisu nezavisni od obima saobraćaja.
Troškovi se dijele po svojoj zavisnošću od obima proizvodnje na:1. Troškovi nezaviosni od obima prevoza i
a) apsolutno fiksni (apsolutno-nezavisni) ib) relativno fiksni (relativno- nezavisni).
2 Troškovi zavisni od obima prevoza
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
94
2. Troškovi zavisni od obima prevoza.a) Proporcionalno-zavisni od obima prevozab) zavisni od promjena u obimu – progresivni ili degresivni -
Troškovi amortizacije;Troškovi goriva;Troškovi održavanja pruga, puteva, zgrada i saobraćajnih sredstava;Troškovi ličnih dohodaka;
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
Nezavisni troškovi od obima saobraćaja (%)
Zavisni troškovi od obima saobraćaja (%)
Željeznički saobraćaj 61 39
Pomorski saobraćaj 56 44
95
Riječni saobraćaj 44 56
Drumski saobraćaj 32 68
Vazdušni saobraćaj 54 46
Odnos zavisnih i nezavisnih troškova u saobraćaju NjemačkeOdnos zavisnih i nezavisnih troškova u saobraćaju Njemačke
• Ukupni troškovi se računaju na osnovu formule:• K=S + a · O, ili za više različitih proizvoda• K= ∑(Si + ai · Oi),gdje je:K – ukupni troškoviS – ukupan iznos stalnih (fiksnih) troškova za normalan stepen zaposlenostiai – jedinična cijena prevoznih usluga (promjenljivih troškova)
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
96
Oi– obim saobraćajnih usluga za normalni stepen zaposlenosti• Ukoliko je veći obim saobraćajnih usluga na koje se dijeli ukupna masa
stalnih troškova, to će biti niža cijena koštanja jedinice prevoznih usluga.Povećanje obima saobraćaja na postojećim kapacitetima jeste jedan odnajznačajnijih izvora sniženja cijene koštanja prevoza. S druge strane,opadanje obima saobraćaja prouzrokuje znatan porast troškova po jediniciprevozne usluge. Ova pojava je vrlo značajna sa stanovišta vođenjapolitike korištenja transportnih kapaciteta, politike akvizicije transporta, kaoi politike formiranja prevoznih cijena.
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU
17
• Cijena koštanja transportnih usluga i faktori od kojih ona zavisi• Transportna (prevozna) usluga predstavlja izraz premještanja robe i putnika
između različitih prostornih tačaka izvorišta i odredišta prevoza. U cilju organizovanja i realizovanja procesa proizvodnje prevoznih usluga transportna preduzeća angažuju i troše potrebne srestva proizvodnje: predmete rada, sredstva rada i radnu snagu. U određenom vremenskom periodu ta preduzeća ostvaruju određeni obim proizvodnje-prevoza izražen u netotnskim kilometrima ili netoputničkim kilometrima U istom tom
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
97
u netotnskim kilometrima ili netoputničkim kilometrima. U istom tom intervalu saobraćajno preduzeće nastaju troškovi kao novčani izraz utrošaka ufaktora proizvodnje. Neki od tih troškova su direktno ovisni od obima procesa proizvodnje, dok siu drugi samo indirektno vezani za taj proces.
• Jedinična cijena koštanja, odnosno cijena koštanja po 1 ntkm predsstavlja troškove poslovanja i ostvarenog obima prevoza, tj. cijena koštanja 1 nkm = troškovi poslovanja/ostvareni obim proizvodnje
Stepen iskorištenja ukupno raspoloživih kapaciteta jeste glavni faktor od kogazavisi jedinična cijena prevoznih usluga. Pored toga na cijenu utiču i vrstetransportnih usluga, vrste roba i njihove količine itd. JEDNI OD VAŽNIJIHFAKTORA KOJI UTIČU NA CIJENU KOŠTANJA PREVOZA SU:
1. Udaljenost prevoza. Porast udaljenosti prevoza vodi ka smanjenjujedinične cijene koštanja 1 nkm, i u svim vidovima saobraćaja važipravilo: veća udaljenost – manja cijena koštanja po 1 nkm.
2. Težina robe. Jedinična cijena koštanja 1 nkm će se smanjivati saporastom veličine transportne pošiljke, naročito kod pomorskog, riječnog i
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
98
p p p j , p g, j gželjezničkog saobraćaja.
3. Vrsta robe. Utiče na cijenu u smislu stepena zaštite predmeta utransportu, tj. da sačuva svoju upotrebnu vrijednost (hladnjače, cisterne uodnosu na otvorene transporte). Različite vrste roba uslovljavaju različitetroškove utovara, istovara, pretovara. Neke vrste roba zahtijevajuposebne pripreme i procedure (stoka).
4. Odnos bruto i neto rada. Da bi se prevezla količina robe Q naodstojanju od L kilometara mora se izvršiti rad koji obuhvata i prevozsamog prevoznog sredstva – vagona, kamiona, broda u kome jesmještena roba. To znači, mora se izvršiti veći rad. Taj rad mora biti većiod neto rada za onu težinu koja bi se utrošila za prevoz težine samihvoznih sredstava.
Bruto rad (R) koji se utroši na prevoz tereta je:BR = (Q + T)·L, neto rad NR =Q·LQ – neto težina pošiljkeT – sopstvena težina transportnog sredstva,L – udaljenost prevoza.Koeficijent korisnog rada prevoznog sredstva predstavlja odnos bruto
rada i neto i uvijek mora biti veći od 1. U koliko je ovaj koeficijent manjito je bolji koeficijent iskorištenja transportnog sredstva.
5. Stepen iskorištenja tovarne sposobnosti prevoznih kapacioteta.Riječ je o korištenju raspoloživog kapaciteta nekog transportnog
d t (b j j dišt t ž itd ) V ć i k išt t t
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
99
j j j p g p g p gsredstva (broj sjedišta, tonaža itd.). Veća iskorištenost tovarnesposobnosti-kapaciteta povlači sa sobom smanjenje troškovajediničnih cijena transporta.
6. Stepen neravnomjernosti prevoženja. Odnosi se naa) vremensku (dnevnu, mjesečnu, godišnju i sezonsku: poljoprivreda,
turizam, školstvo, itd) ib) teritorijalnu neravnomjernost (nejednaka zastupljenost u strukturi
transportnih sredstava zbog različitih djelatnosti na određenimteritorijama) te zbog praznih hodova i povrataka kola. Uželjezničkom saobraćaju se mjeri koeficijen “praznog trčanjateretnih kola”. On u SRJ iznosi 0,35 do 0,40, što znači da na svakih1000 osovinskih kilometara tovarnih teretnih kola imamo 350 d0400 km praznih vožnji.
7. Uslovi eksploatacije. Tu spadaju elementi i karakteristikesaobraćajnog puta (uspni, nagibi) i tehničke karakteristike transportnogsredstva. Pored toga, na troškove utiče i broj zaustavljanjatransportnog sredstva
8. Kvalitet prevozne usluge. Kvalitet prevoza igra značajnu ulogu uprevozu robe i prevozu putnika i utiče konkretno na visinu trokova icijene prevozne usluge. Na ovo utiče pre svega, visina ulaganja ukonfor putovanja i smještaja roba i putnika
EKONOMIKA U SAOBRAĆAJU – TROŠKOVI I CIJENE KOŠTANJA TRANSPORTNIH USLUGA
100
konfor putovanja i smještaja roba i putnika.9. Gustina i razvijenost saobraćajne mreže. U koliko je gušća
saobraćajna mreže u toliko postoji mogućnost za kraća putovanjaizmeđu pojedinih mjesta, te smanjuje ukupno vrijeme putovanja.
AMORTIZACIJA 10/22/2009
1
A M O R T I Z A C I J AAMORTIZACIJA
Pod amortizacijom osnovnih sredstava podrazumijeva se postepeno prenošenje vrijednosti sredstava na novu proizvodnju transportnih ili PTT usluga i koja se akumulira u novčanom obliku a služe za zamjenu ili obnavljanje dotrajalog sredstva. Sa ekonomskog stanovišta, amortizacija je vrijednosni izraz trošenja osnovnih sredstava. Ona obezbjeđuje integritet osnovnih sredstava i kontinuitet reprodukcije sredstava. Osnovni zadaci amortizacije su:
da prikaže trošenje osnovnih sredstava kroz smanjivanje njihoveda prikaže trošenje osnovnih sredstava kroz smanjivanje njihove vrijednosti;
da odredi dio vrijednosti osnovnih sredstava koji prelazi na proizvod i usluge;
da se osiguraju finansijska sredstva za obnavljanja osnovnih sredstava, odnosno zamjene dotrajalih osnovnih sredstava.Amortizacija predstavlja kalkulativni, odnosno procijenjeni iznos trošenja osnovnih sredstava. Ona se izdvaja godišnje i taj iznos se naziva amortizaciona kvota.
OSNOVICA za obračun amortizacije može biti:nabavna vrijednost osnovnih sredstava,revalorizovana vrijednost osnovnih sredstava,reprodukciona vrijednost osnovnih sredstava,
Potrebno je poznavati i stopu amortizacije %a na godišnjem nivou. Nju obično propisuje zakonodavac. Stalna sredstva u toku svog vijeka korišćenja prenijela
ij l j ij d t tj 100% j ij d tsu cijelu vsvoju rijednost, tj. 100% svoju vrijednost na usluge/proizvode. Prenošenje vrijednosti osnovnih sredstava računski se izražava kao stopa amortizacije, a to je procenat istrošenosti osnovnog sredstva. Ona se izračunava na bazi vijeka trajanja osnovnog sredstva i obratno, ako znamo stopu, može se izračunati vijek trajanja sredstva.
Pod amortizacijom podrazumijevamo postepeno prenošenje vrijednosti stalnih sredstava na gotove proizvode ili usluge. Gledano sa ekonomskog stanovišta, amortizacija je vrijednosni izraz trošenja stalnih sredstavavrijednosni izraz trošenja stalnih sredstava. Amortizacijom se obezbjeđuje integritet stalnih sredstava i kontinuitet reprodukcije sredstava.
Zadaci amortizacije su:
‐ da odrazi trošenje stalnih sredstava i smanjivanje njihove vrijednosti;‐ služi kao sredstvo za određivanje dijela vrijednosti stalnih sredstavavrijednosti stalnih sredstava ‐ služi kao sredstvo da se osigura mogućnost obnavljanja, odnosno zamjene dotrajalih stalnih sredstava.
Stalna sredstva prema Standardima možemo klasifikovati na:‐ stalna sredstava u obliku stvari,
Amortizacija stalnih sredstava
‐ stalna sredstva u obliku prava i dugoročnih razgraničenja
AMORTIZACIJA 10/22/2009
2
Stalna sredstva su sredstva koja se koriste duži vremenski period a najmanje godinu dana kao posrednici između rada i predmeta rada u procesu reprodukcije. Stalna sredstva cijelom upotrebnom supstancom učestvuju u procesu rada, a samo dio svoje vrijednosti prenose se na gotove proizvode ili usluge u obliku amortizacije. Ona se, dakle, ne troše, u punom iznosu, u jednom procesu reprodukcije; njihovo trošenje i reprodukovanje odvija se postepeno kroz više sukcesivnih procesa reprodukcije.
Stalna sredstva u obliku stvari su: zemljište, građevinski objekti, oprema, šume i dugogodišnji zasadi i osnovna stada. Građevinski objekti su razne vrste zgrada ( pogonske, skladišne, upravne), hidrograđevinski objekti ( kanali, brane, akumulacioni bazeni), saobraćajni objekti(putevi, mostovi, piste na aerodromima), objekti za prenos električne energije (dalekovodi, transformatori),rudarski radovi i dubinska bušenja.
Oprema predstavlja najvažniju stavku u strukturi stalnih sredstava, posebno kod proizvodnih preduzeća. To su sredstva za rad kojima radnici djeluju na predmete rada u cilju dobivanja gotovih proizvoda. Ovdje ubrajamo: mašine, uređaje i instalacije, transportna sredstva, laboratorijsku opremu, instrumente i alate, inventar i namještaj, kompjutere i drugu opremu. Prema ekonomskoj funkciji u procesu reprodukcije stalna sredstva u obliku stvari dijele se na :
1. stalna sredstva u upotrebi, 2. stalna sredstva u pripremi i 3. stalna sredstva van upotrebe.
U stalna sredstva u obliku prava i dugoročnih razgraničenja ubrajamo: materijalna prava, osnivačka ulaganja, goodwill, potraživanja u vezi sa pribavljanjem stalnih p j jsredstava, učešće, potraživanja po osnovu dugoročnih plasmana, upisani a neuplaćeni kapital i ostala dugoročna razgraničenja.
Obično amortizacija predstavlja kalkulativni, procijenjeni iznos trošenja stalnih sredstava.
OSNOVICA za obračun amortizacije može biti:‐ nabavna vrijednost stalnih sredstava,‐ revalorizovana vrijednost stalnih sredstava,‐ reprodukciona vrijednost stalnih sredstava.
Potrebno je poznavati i stopu amortizacije. Stalna sredstva u toku svog vijeka korišćenja prenijela su cijelu vrijednost, tj. 100% svoju vrijednost na proizvode. Prenošenje vrijednosti stalnih sredstava računski se izražava kao stopa amortizacije, a to je procenat istrošenosti stalnogamortizacije, a to je procenat istrošenosti stalnog sredstva. Ona se izračunava na bazi vijeka trajanja stalnog sredstva i obratno, ako znamo stopu, može se izračunati vijek trajanja sredstavа.
AMORTIZACIJA 10/22/2009
3
PRIMJER:
Vijek trajanja stalnog sredstva je 6 godina. Izračunati stopu amortizacije?
Stopa amortizacije (% a) = 100 / Vijek trajanja (n)n
a 100% =a
n%100
=
%a = 100/6 = 16, 67%Vijek trajanja (n) = 100 / % a
Ako je stopa amortizacije 16,67%, onda vijek trajanja stalnog sredstva je:Vijek trajanja (n) = 100 / % a = 100 / 16,67 = 5,99 ≅ 6,00 godina
Godišnji iznos amortizacije (A) može se izračunati po formuli:
ili 100
% aNvA ⋅=
nNvA =
gdje je:Nv - nabavna vrijednost,n – vijek trajanja osnovnog sredstva - broj godina.
n
Kada se stalna sredstva upotrebljavaju u dvije smjene, onda se stopa amortizacije povećava za 25%, a ako rade u tri smjene, onda se stopa povećava za 50%. U teoriji i praksi postoje sljedeći sistemi obračuna amortizacije stalnih sredstava, i to:1. vremenski sistem,2. funkcionalni sistem,3. kombinovani sistem.
Vremenski sistem amortizacije
...kao bazu za obračun amortizacije uzima vrijeme, tj. vijek trajanja stalnih sredstava. Kod ovog sistema razlikujemo sljedeće metode obračuna:ja) metod ravnomjerne ili konstantne amortizacije,b) metod progresivne amortizacije,c) metod degresivne amortizacije.
a)metod ravnomjerne ili konstantne amortizacije
Suština ove metode je da je amortizacija ravnomjerno raspoređena u konstantne veličine, uz jednake stope amortizacije na period trajnja stalnog sredstva.
PREDNOSTI ove metode ogledaju se u jednostavnom izračunavanju amortizacionih iznosa koji su linearni u cijelom amortizacionom periodu, kao i mogućnost planiranja i jednostvanog vođenja evidencije.
NEDOSTACI ove metode su njena linearnost, obzirom da se stalna sredstva ne troše linearno, jer njihova sposobnost i funkcionalnost nije uvijek ista.
b) metod progresivne amortizacije
...podrazumijeva da iznos amortizacije u periodu korišćenja stalnog sredstava progresivno raste. Preduzeće, obično, donosi odluku da obračunava stalna sredstva po ovoj metodi kada je tek formirano ili tek nabavljeno novo stalno sredstvo. Naime, pošto su sredstva nova, radnici nisu dovoljno upućeni u način korišćenja tih sredstava, sredstva se ne koriste punim kapacitetom iz nedovoljne razrađenosti ili neusklađenosti postojećih kapaciteta ili sredstva se nedovoljno koriste jer preduzeće nije dovoljno osvojilo tržište, pa ih u tom periodu treba manje amortizovati.
AMORTIZACIJA 10/22/2009
4
Kod ove metode razlikujemo obračun amortizacije:
pomoću različite stope na istu osnovupomoću različite stope na istu osnovuobračun amortizacije metodom dijelova
c)metod degresivne amortizacijePrema ovoj metodi obračuna amortizacije, u prvim godinama korišćenja stalnog sredstva amortizacija je najveća, a svake naredne godine, njen iznos se smanjuje, tj. ima degresiju. Razlozi za ovakvo kretanje amortizacije su suprotniRazlozi za ovakvo kretanje amortizacije su suprotni progresivnom kretanju amortizacije. Pristalice ove metode smatraju da su u početku vijeka korišćenja stalna sredstva najsposobnija, da daju najveće efekte, pa u tom periodu treba da se najviše i amortizuju. Kasnije, mašine su često na opravci i ne rade, pa treba smanjivati amortizaciju u tim periodima.
Kod ove metode, stope amortizacije opadaju i ne smiju biti manje od propisanih stopa u Nomenklaturi sredstava za amortizaciju. Smanjivanjem stopasredstava za amortizaciju. Smanjivanjem stopa amortizacije, ali u toku vijeka trajanja stalno sredstvo se amortizuje u cjelini.
A) Metod progresivne amortizacijeVremenska amortizacija se računa prema obrascu:
Gdje je:Ov – ostatak vrijednosti u momentu posmatranja ili rashodovanja osnovnog sredstva.Ako se želi izračunati sadašnja vrijednost (Sv) osnovnog sredstvaAko se želi izračunati sadašnja vrijednost (Sv) osnovnog sredstva tada se može obračunati na sledeći način:
Gdje je nn godina posmatranja i ona je nn ≤ n.n
vvv n
nN
NS ⋅−=
B) Metod progresivne amortizacije
Zavisno od procjene tempa postizanja iskorištenja kapaciteta, godišnje amortizacione kvote utvrđuju se po a) aritmetičkoj ili b) geometrijskojprogresiji.
Godišnja amortizaciona kvota određuje se po obrascu:
img aSnNva ⋅=
gdje je:amg = godišnja amortizaciona kvotaNv = nabavna vrijednost osnovnog sredstvaai = aritmetička vrijednost godišnjeg (i – tog) člana progresije npr. a1 = 9Sn = zbir aritmetičke progresije; tj.
, kad nam je poznata diferencija, odnosno
, kad je poznat poslednji član progresije.
Sn
[ ]d)(nanSn ⋅−+= 122 1
2)( 1 naa
Sn n ⋅+=
Amortizacione stope za progresivni metod amortizovanja utvrđuje se po metodu za svaku godinu:
gdje je:n = vrijeme (vijek) trajanja osnovnog sredstvann = protekli broj godina korištenja sredstava (zastarjelost sredstva)
⎥⎥⎦
⎤
⎢⎢⎣
⎡⎟⎟⎠
⎞⎜⎜⎝
⎛ −−⎟⎟
⎠
⎞⎜⎜⎝
⎛=
22 1n
nn
nA nn
ms
n p j g j ( j )
05000
1000015000200002500030000350004000045000
1god. 2god. 3god. 4god. 5gog. 6god, 7god
progresivna (aritmetička progresija) amortizacija
ravnomjerna ( konstantna) amortizacija
30,6
21,4
15
10,57,3
5,1
12
8,45,9
4,1 2,9 20
5
10
15
20
25
30
35
1-a god, 2 3 4 5 6
godišnji iznos degr.amort.u ooo n.j. vrijednosti degres.reda
AMORTIZACIJA 10/22/2009
5
2. Funkcionalni sistem amortizacije
...za osnovu uzima učinak (obavljeni zadatak ili izvršenu funkciju) koju je ostvarilo stalno sredstvo. Primjenom funkcionalnog sistema obračunata amortizacija
ibliž t ij t j ij d ti t l d tse približava stvarno prenijetoj vrijednosti stalnog sredstva na nove proizvode, a to doprinosi i realnom utvrđivanju dobiti u preduzeću. Otpisivanje se vrši srazmjerno upotrebi sredstva. Ovaj sistem se primjenjuje za stalna sredstva kod kojih je moguće utvrditi zavisnost između trošenja i intenziteta upotrebe, npr. kamioni, lokomotive, avionski motori, rudarski radovi, patenti, licence
Metod učinakaPo ovom metodu amortizacija se računa a) po 1 t/km b) po jednom satu rada. Dakle, sve se računa na osnovu planiranih ili predviđenih učinaka. Na osnovu predviđenih preveženih t/km Qq amortizacija se računa:Amortizacija po 1 t/km akm
akm ⎥⎦
⎤⎢⎣
⎡=kmtjn
QtkmBrojNvrijednostNabavna
q
v
/..
.
a na osnovu predviđenih ili planiranih sati rada do potpunog amortizovanja se računa:Amortizacije po jednom planiranom satu rada:as
⎥⎦⎤
⎢⎣⎡=satu
jnSsatiplBr
NvrijednostNabavna v ....
Metod efektivnog rada
Ovaj metod obračuna amortizacije uzima u obzir stvarno utrošeno vrijeme rada ili pređene kilometre transportnog sredstva i računa se:
in
vm q
QNA ⋅=
(i = ...n) gdje jeQn = broj procjenjenih efektivnih časova rada u toku vijeka trajanja
osnovnog sredstva,qi = broj ostvarenih efektivnih časova rada u toku godine za koju se
obračunava amortizacija.Stepen fizičke sposobnosti ili stepena fizičke iskorištenosti sredstava može se izračunati na osnovu obrasca:
(%)
gdje je:Fs = Fizička sposobnost osnovnih sredstava
100⋅=v
vs
NSF
3. Kombinovani sistem amortizacije
...je takav sistem kod koga se pri obračunu kombinuju metode vremenske i funkcionalne amortizacije. Cilj primjene ovog sistema je da se što realnije obračuna amortizacija stalnihšto realnije obračuna amortizacija stalnih sredstava.
SREDSTVO STOPA VIJ.TRAJ. (GOD)
GORNJI SLOJEVI ŽELJ. PRUGA I OBJ. NA PR.
NASIPNI TRUP 1
KOLOSIJECI, GORNJI SLOJ 4
MOSTOVI, VIJADUKTI, TUNELI, GALERIJE OD 1‚5
0BJEKTI
, , ,BETONA I KAM ITD.
‚
ZA ELEKTRO VUČU
KONTAKTNA MREŽA 4
ELEKTROENERGETSKA POSTR. 5
DALJINSKO UPR. 6
SGNALNO SIGURNOSNA POSTROJENJA
STANIČNI I PRUŽNI REL. UREĐAJI 6
SREDSTVO STPA VIJ.TRAJ. (GOD)
MEH. I ELEKTROMEH. UREĐAJI 4
POSTROJENJA TELEKOMANDE I UREĐAJI S ELEKTRONIKOM
10
SPOLJAŠNJA SS POSTROJENJA 6,3
ZA TELEKOMUNIKACIONA POSTROJENJAPRUŽNI SIGNALNOTELEKOMUNIKACIONI KABLOVI 6
TEL. I TELEGR. CENTRALE, DISPEČERSKI 8,3UREĐAJI, REGISTROFON, INTERFON, RADIO UREĐAJI 7
PRENOSNI I POKRETNI RADIO UREĐAJI 10
ZGRADE
OD TVRDOG MATERIJALA 1,8
OD METALA 2,5
OD DRVETA 4,5
AMORTIZACIJA 10/22/2009
6
SREDSTVO STPA VIJ.TRAJ. (GOD)
LOKOMOTIVEELEKTRIČNE I DIZEL 10
PARNE 8
ELEKTRIČNI I MOTORNI VOZOVI, DRESINE 8,3PUTNIČKA KOLA SVIH VRSTA 5
OPREMA
PUTNIČKA KOLA SVIH VRSTA 5
PUTNIČKA MJERNA KOLA 5,5
TERETNA KOLA: OTVORENA, PLATO, CISTERNE, HLADNJAČE
5,5
TERETNA KOLA: ZATVORENA, SPECIJALNA 10
MAŠINE ZA RAD NA GORNJRM STROJU PRUGE 12,5PRAGOVI DRVENI 14
TROŠKOVI
1
TROŠKOVIU najširem smislu riječi, pod troškovima podrazumijevamo količinske izraze fizičkog trošenja pojedinih elemenata u procesu proizvodnje. To su utrošci koji imaju za svrhu postizanje određenih ciljeva, tj. proizvodnju određenih proizvoda i usluga. Ti se utrošci p j p gmogu pojaviti kao:1. utrošci sredstava za rad2. utrošci materijala i3. utrošci radne snage.
Troškovi su funkcija:utrošaka elemenata proizvodnje inovčanih multiplikatora (cijena sredstava za
Troškovi su novčani izraz utrošaka elemenata proizvodnje.
proizvodnju i zarada za izvršeni rad).
- Svi kriteriji klasifikovanja troškova zasnovani su na potrebi upravljanja ovim podsistemom materijalno-organizacionog sistema, u smislu djelovanja na njihovu veličinu, strukturu i dinamiku.
Troškove možemo klasifikovati prema:
elementima proizvodnje- troškovi materijala (predmeta rada),- troškovi sredstava za rad,- troškovi radne snage (rada);
mjestima njihovog nastankanjihovoj vezanosti za proizvodej j pnačinu njihovog prenošenja na proizvodeuslovljenosti proizvodnjom i njenom primjenom
1. Elementi proizvodnje
Proces proizvodnje se odvija kao interakcija tri elementa proizvodnje: radne snage, sredstava za rad i materijala. Kombinacija elemenata proizvodnje podrazumijeva odgovarajući kvalitativni kvantitativni ipodrazumijeva odgovarajući kvalitativni, kvantitativni i vremenski sklad, što dovodi do sljedećih troškova:a) troškovi materijala Tm = f (M; Cm)b) troškovi sredstava za rad Ti = f (I; Ci)c) troškovi radne snage Tl = f (L; Cl)
(1) Troškovi materijala
Materijal predstavlja predmet rada, na kome se odvijaju određene fizičke i hemijske promjene u pravcu dobijanja novog upotrebnog kvaliteta, kojim se mogu zadovoljiti određene društvene potrebe. Pri tome ekonomski posmatrano vrijednost materijala setome, ekonomski posmatrano, vrijednost materijala se prenosi na novi proizvod u onom obimu koji je u njemu sadržan.
TROŠKOVI
2
Troškovi materijala se kvantitativno određuju u funkciji utrošaka i nabavnih cijena, što se može prikazati obrascem:
Tm = f (M; Cm)
pri čemu je Tm = troškovi materijala, M = utrošci materijala i Cm = nabavna cijena po jedinici utrošenog materijalamaterijala.
U procesu proizvodnje određene vrste i količine proizvoda troši se više vrsta materijala, koje se međusobno razlikuju ne samo po kvalitetu, već i po nabavnim cijenama, visina troškova ovog elementa proizvodnje može se kvantitativno izraziti po obrascu:
Tm = M1· Cm1 + M2 · Cm2 + ······ + Mn · Cmn =
Na visinu troškova materijala djeluju kako objektivni –
∑=
n
1i
MiCmi
Na visinu troškova materijala djeluju kako objektivni prirodni, tehnički i društveni, tako i subjektivni, odnosno organizacioni faktori. Svaka od tih grupa faktora djeluje i preko veličine utrošaka i preko visine nabavnih cijena materijala, o čemu se mora voditi računa pri upravljanju ponašanjem ovog dijela podsistema ulaganja u reprodukciju.
(2) Troškovi sredstava za rad
Budući da se sredstva za rad postavljaju između predmeta rada i radne snage, povećavajući proizvodnu snagu rada, njihova uloga u proizvodnji je u višekratnoj upotrebi. Troškovi sredstava za rad su u funkciji utrošaka i nabavnih cijena:
Ti = f (I; Ci)
pri čemu je Ti = troškovi sredstava za rad; I = utrošci sredstava za rad i Ci = nabavna cijena po jedinici sredstava za rad.
U procesu proizvodnje učestvuje više različitih sredstava za rad, koji se međusobno razlikuju kako po upotrebni kvalitetima, tako i po nabavnim cijenama. Otuda se veličina t šk l t i d j ž i ž titroškova ovog elementa proizvodnje može izražavati po obrascu:
Ti = I1· Ci1+ I2· Ci2+ ······ + In· Cin= ∑=
n
1i
IiCij
Troškovi infrastmkture (Troskovi sredstava za rada) računaju se prema sledećem izrazu:Cinf=Ca+Cod+Cio+Cč+CoCa - troškovi amortizacije donjeg i gomjeg stroja puta ili pruge, sa objektima signalno-sigurnosnih i telegrafsko-telefonskih postrojenja i uređaja, poslovnih zgrada i dr., koji se uglavnom računaju primenom vremenskog sistema amortizacije;Cod - tekuće održavanje donjeg i gornjeg stroja pruge, sa od j j g g j g j p g ,objektima signalno-sigurnosnih i telegrafsko-telefonskih postrojenja i uređaja, poslovnih zgrada i dr.;Cio - investiciono održavanje donjeg i gornjeg stroja ptuga, sa objektima, signalno sigurnosnih i telegrafsko-telefonskih postrojenja, poslovnih zgrada i dr.;Cč - troškovi čuvanja pruga i putnih prelaza;C0 - ostaii troškovi, u koje spadaju: troškovi osiguranja, kamata na kredite, razni doprinosi i dr.
Troškovi transportnih sredstava, kao sredTroškovi transportnih sredstava mogu se izračunati pomoću sledećeg obrasca:Cts=Ca+Cio+Cto+C0gde je :C - troškovi amortizacije;Ca troškovi amortizacije;Cio - troškovi investicionog održavanja;Cto - troškovi tekućeg održavanja;Co - ostali troškovi, u koje spadaju: osiguranje, kamate na kredite, razni doprinosi i sl.
TROŠKOVI
3
(3) Troškovi radne snage
Radna snaga se javlja kao jedan od elemenata proizvodnje, čije trošenje podrazumijeva odvijanje procesa rada. Utrošena radna snaga se reprodukuje isplatom zarada za izvršeni rad, koje predstavljaju novčani izraz vrijednosti ovog elementa proizvodnje. Kvantitativno izraženo, troškovi radne snage su u
š č šfunkciji utrošaka i njihovih novčanih ekvivalenata, što se kvantitativno može izraziti obrascem:
Tl = f (L; Cl)
gdje je Tl = troškovi radne snage; L =utrošci radne snage, odnosno rad i Cl = zarade po jedinici rada.
U procesu proizvodnje različito se troše pojedini oblici radne snage, u skladu sa tehničkom podjelom rada. Tako se razlikuju sljedeća trošenja po pojedinim poslovima:- troškovi radne snage na poslovima izrade,- troškovi radne snage na pomoćnim poslovima u
dproizvodnji,- troškovi radne snage na režijskim poslovima.
Trošenje redne snage po vrstama i različitim stepenima kvalifikovanosti, ili u vezi sa grupama srodnih poslova (funkcijama), može se kvantitativno izraziti obrascem:
Tl = L1· Cl1+ L2· Cl2+ ······ + Ln· Cln= ∑=
n
1iLiCli
2. Mjesta nastanka
- početno-završni troškovi,- troškovi čistog prevoza;
Shodno tehničkoj podjeli rada na poslove pripreme i proizvodnog izvršenja, i troškovi elemenata p p p g j ,proizvodnje se lociraju na troškove režije i izrade proizvoda - usluge. U podsistemu pripreme nastaju određeni troškovi elemenata proizvodnje nezavisno od pojave proizvoda ili usluge. Tek nakon proizvodnje ovaj dio ulaganja će doći do izražaja, jer se izrada proizvoda odvija efikasnije na osnovu dobro organizovane pripreme.
U ovu grupu troškova se svrstavaju:
troškovi materijala na pripremno-završnim poslovimatroškovi radne snage na rukovodnim poslovimatroškovi radne snage na poslovima projektovanja,
konstrukcije i kontrole proizvodatroškovi radne snage na komercijalnim, finansijskim,
kadrovskim i sličnim opštim poslovima.troškovi sredstava za rad u uslovima vremenske
amortizacije.
Troškovi prevoza - izrade:
troškovi osnovnog i pomoćnog materijalatroškovi pogonske energijetroškovi radne snage na tehnološkim poslovimatroškovi radne snage na pomoćnim poslovima u
proizvodnjitroškovi sredstava za rad koja neposredno
učestvuju u procesu proizvodnje i troše se u srazmjeri sa dinamikom obima proizvodnje.
3. Vezanost za nosioce
U svakoj organizaciji u kojoj se proizvodi više vrsta proizvoda i usluga u, uglavnom zajedničkom proizvodnom procesu, postavlja se metodološki problem p p , p j praspoređivanja troškova na svaku od grupa i jedinica proizvoda. Pri tome, jedan dio ukupnih troškova može se vezivati za svaku vrstu i jedinicu proizvoda posebno, dok se drugi dio ovog oblika ulaganja javlja kao zajednički za više vrsta proizvoda i usluga. Na toj osnovi, troškovi se dijele na dvije skupine:- pojedinačni troškovi- zajednički troškovi.
TROŠKOVI
4
3. Vezanost za nosioce
1) Pojedinačni troškovi su oni troškovi koji su nastali kao direktna posljedica izrade određene jedinice proizvoda. U ovu grupu se ubrajaju troškovi:
osnovnog materijalapomoćnog materijala koji svojom supstancom ulazi
u strukturu proizvodaradne snage na tehnološkim opreacijama koje nisu
mehanizovane.
Zajednički troškovi nastaju ne samo u poslovima pripreme, već i na tehnološkim poslovima koji se odlikuju visokim stepenom mehanizacije i j p jautomatizacije. Osnovna karakteristika zajedničkih troškova je da se ne mogu precizno vezivati za pojedine proizvode i što se ne mogu normirati po jedinici proizvoda.
4. Način obračuna po nosiocima
S obzirom na mogućnost prenošenja troškova elemenata proizvodnje na nosioce, tj. proizvode i usluge, razlikuju se dvije osnovne skupine ovog oblika ulaganja:
direktni troškoviindirektni troškovi
a. direktni troškovi – njihova osnovna karakteristika se ogleda u mogućnosti njihovog neposrednog prenošenja po pojedinim nosiocima – proizvodima i uslugama. U ovu grupu se ubrajaju troškovi:- osnovnog i pomoćnog materijala- radne snage na poslovima izrade- radne snage na pomočnim poslovima u proizvodnji.
b. indirektni troškovi – u ovu grupu troškova ubrajaju se sva ona trošenja elemenata proizvodnje koja se ne mogu utvrđivati za pojedine vrste proizvoda posebno, jer nastaju kao posljedica pripreme i izrade zajedno više jedinica i grupa učinaka. U ovu grupu spadaju sljedeće vrste trošenja:
- troškovi materijala na pripremno-završnim poslovima,- troškovi radne snage na režijskim poslovima- troškovi sredstava za rad u uslovima vremenskog obračunavanja.
Ovi troškovi se utvrđuju u ukupnom iznosu, pa se posredstvom određenih računskih postupaka raspoređuju po pojedinim proizvodima i uslugama. Raspoređivanje troškova po nosiocima predstavlja postupak utvrđivanja cijene koštanja.
- Na osnovu utvrđene cijene koštanja, proizvođači će moći da, upoređivanjem sa tržišnim cijenama napuste onu proizvodnju koja proizvodicijenama, napuste onu proizvodnju koja proizvodi gubitak ili nedovoljan pozitivan rezultat, a da jača proizvodnju onih proizvoda na kojima ostvaruje veću pozitivnu razliku između prodajne cijene i cijene koštanja.
TROŠKOVI
5
5. Uslovljenost proizvodnjom i njenom pripremom
Proces proizvodnje u savremenim uslovima privređivanjapodrazumijeva uspostavljanje određenog kapaciteta, štopredstavlja oblik proizvodne pripreme, izražen u manjojili većoj koncentraciji rada sadržanog u sredstvima zaili većoj koncentraciji rada sadržanog u sredstvima zarad. Pokretanje tako uspostavljenog kapaciteta zahtijevaodgovarajuću organizaciju korišćenja proizvodnihmogućnosti konkretne organizacije.
Tek nakon tako izvršene opšte i posebne pripreme nastaje proizvodno izvršenje, koje rezultira u određenim proizvodima, čijom realizacijom se može reprodukovati ukupno ulaganje elemenata proizvodnje. Na toj osnovi klasifikuju se troškovi na:klasifikuju se troškovi na:(1) fiksne troškove(2) relativno-fiksne i(3) proporcionalne
upravo prema tome da li su uslovljeni:- kapacitetom,- organizacijom njegovog korišćenja i- proizvodnjom
a. Fiksni troškovi
Visina fiksnih troškova uslovljen je veličinom uspostvaljenog kapaciteta i ne mijenja se u dinamici njegovog korišćenja. U ovu grupu se ubrajaju troškovi:- sredstava za rad, u uslovim vremenske amortizacije.- režijskog materijala na nivou cijele organizacije- radne snage na režijskim poslovima- radne snage na režijskim poslovima.Svi ovi troškovi odlikuju se nepromjenjivošću svoje visine u funkciji dinamike obima proizvodnje u okviru datog kapaciteta materijalno-organizacionog sistema, jer nastaju kao izraz globalne pripreme proizvodnje. Otuda se njihova visina po jedinici proizvoda mijenja obrnuto srazmjerno promjenama obima proizvodnje u okviru uspostavljenog kapaciteta.
Cpz
x x
Cčp
a) b)
Ukupni troškovi a) Početno-završni troškovi; b) Troškovi ćistog prevoza.
Cpz
Cčp
Troškovi po jedinici prevoza a) Početno-završni b) Troškovi ćistog prevoza
a) xb) x
Ponašanje troškova prema mestu nastanka u zavisnosti od daljineprevoza (ukupni i po jedin.ici transportne usluge) prikazano je na slici
Cmn
C(x)mn
a xb x
Troškovi prema mestu nastanka, a) Ukupni troškovi; b)Troškovi po jedinici transportm usluge
TROŠKOVI
6
Troškovi po fazama prevoza utvrđuju se sledećom relacijom;
Gdje je:Cpz - početno-završni troškovi ;C(x)čp - troškovi čistog prevoza 1 tone robe na 1 km;l d žil - dužina prevoza.
Troškovi prema stepenu korišćenja kapacitetaPrema zavisnosti od obima prevoza troškovi se dijele na:•nezavisne od obima prevoza (fiksni) i•zavisne od obima prevoza (proporcionalni).
F(x)F
a) xb) x
Ftksni troškovi a) Ukiipni fiksni troškovi; b) Fiksni troškovi po jedinici prevoza
b. Relativno fiksni troškovi
Da bi se pokrenula proizvodnja, neophodno je prvo izvršiti proizvodnu pripremu u vidu uspostavljanja kapaciteta za svaku vrstu ili grupu proizvoda u slučaju heterogene proizvodnje. A svaka ova posebna priprema uslovljava i pojavu određenih troškova Za ove troškoveuslovljava i pojavu određenih troškova. Za ove troškove se kaže da su funkciji organizacione strukture korišćenja kapaciteta.
Promjena obima proizvodnje u okviru date zone (serije, modela, tipova, različitih dimenzija i drugih grupa proizvoda) neće usloviti mijenjanje iznosa relativno-fiksnih troškova uslovljenih njenom primjenom. Zato su ovi troškovi u okviru pojedinih zona obima proizvodnje fiksni.
U ovu grupu se ubrajaju sljedeći troškovi:- režijskog materijala na nivou organizacionih podsistema, odnosno pojedinih slojeva – zona –korišćenja kapaciteta,- radne snage na pripremno - završnim poslovima uspostavljanja pojedinih slojeva korišćenja kapaciteta (npr. konstrukcija novog modela proizvoda),- pojedinih vrsta sredstava za rad, kao što su specijalni alati, nabavljenih u funkciji pripreme date zone korišćenja kapaciteta.
Ovi troškovi su, u okviru date zone, čijom primjenom su uslovljeni, fiksni u ukupnom iznosu, ali se po jedinici proizvoda njihov iznos mijenja obrnuto proporcionalno promjenama obima proizvodnje.
c. Proporcionalni troškovi
Svi troškovi izazvani neposrednom izradom proizvoda i koji se mijenjaju u direktnoj srazmjeri sa promjenom obima proizvodnje spadaju u kategoriju proporcionalnih troškova. Tu spadaju:- troškovi osnovnog i pomoćnog materijala- troškovi radne snage na poslovima izrade u- troškovi radne snage na poslovima izrade, u uslovima pretežno ručne i ručno-mašinske proizvodnje- troškovi radne snage na pomoćnim poslovima u proizvodnji.
Proporcionalni troškovi, koji se kreću u direktnoj srrazmjeri sa promjenama obima proizvodnje, posmatrani po jedinici proizvoda su konstantna veličina.
F(r)Fr(x)
xI II IIIIV
b) x
Relativno ftksni troškovi a) Ukiipni relativno fiksni troškovi; b) Po jedinici prevoza
TROŠKOVI
7
Troškovi zavisni od obima saobraćaja mogu da se različito ponašaju u zavisnosti od promene obima saobraćaja. Tako imamo:•proporcionalne troškove CP,•degresivne troškove CPD,•progresivne troškove CPP.
Cp
CPP
CP
C
C(x)P
C(x)
x
CPD
a)
C(x)PD
C(x)PP
b)x
Potrebno je napraviti proračun troškova prevoza po jedinici u zavisnosti od dužine prevoznog puta.U saobraćajno-ekonomskoj literaturi takvi se prorčuni izvode na osnovi određenog modela gdje se ukupni troškovi po jednoj toni izračunavaju po formuli:
pri čemu su:Tt - troškovi prevoza po jednoj toni,Tpz - troškovi početno-završnih operacija,tpp - troškovi prevoznog puta,d - dužina prevoza u km.Prosječni troškovi po jednom netotonskom kilometru izračunavaju se po formuli:
Cijena koštanja predstavija ukupne troškove proizvodnje transportne ili PTT usluge. Ona je baza za utvrđivanje cijene transportne ili PTT usluge i osnovni preduslov za donošnje odgovarajućih poslovnih mjera u cilju efikasnog poslovanja preduzeća.Cijena koštanja može se izraziti sledećim obrascima:Ck = ΣCmi · qmi + ΣCsi · qsi + ΣCrsi · qrsiGdje je:Cmi , Csi , Crsi – troškovi materijala, troškovi sredstava rada, troškovi radne snsge,qmi, qsi, qrsi – količine materijala, količine broja angažovanih sredstava rada i radne snage
Dobit predstavlja novostvorenu vrednost u procesu reprodukcije koja se realizuje razmenom proizvoda i usluga.Dobit u preduzeću se može izraziti sledećom relacijom:D = ΣUP - ΣUTgde je:UP - ukupan prihod je suma proizvoda prodajne cije usluge i količine izvršene usluge; Up = Cp = Σcp · Qp - Ukupan prihodp p p pUT - ukupni troškovi preduzeća su zbir fiksnih troškova i proizvoda jedinične cijene koštanja i količine ostvarene transportne usluge.Ut = Ck = FT + Vt =FT + vt · Qp Kada se dobit umanji za poreze i doprinose dobija se neto dobit, koja se raspodjeijuje na akumuiaciju i zarade.Akumulacija je osnovni izvor ulaganja u prosirenu reprodukciju. Iz akumulacije se finansiraju investicije.Zarade kao dio dobiti predstavljaju stimuiativne zarade i služe za motivisanje zaposlenih u cilju povećanja poslovnog uspjeha preduzeća.
Ukupni troškovi poslovanja opredijeljuju koštanje ukupno ostvarenog obima prevoza u posmatranom vremenskom intervalu. Jedinična cijena koštanja, odnosno cijena koštanja po 1ntkm kao jedinici kojom se izražava obim prevoza, predstavljaće rezultat odnosa troškova poslovanja i ostvarenog obima prevoza, tj.:Cijena koštanja 1 ntkm = Troškovi poslovanja/Ostvareni
biobim prevoza
Stepen iskorišćenja tovarne sposobnosti prevoznih kapaciteta utiče na TROŠKOVE prevoza. Jasno je da na isti način na koji govorimo o korišćenju tovarne sposobnosti u robnom, možemo govoriti o iskorišćenju raspoloživih kapaciteta sedišta (aviona, autobusa, vagona) u putničkom prevozu. Veća iskorišćenost tovarne sposobnosti (kapaciteta sedišta) znači veći stepen iskorišćenja individualnog kapaciteta vozila što po sebi izazivaiskorišćenja individualnog kapaciteta vozila, što po sebi izaziva efekte "zakona koštanja saobraćaja" izražene u smanjivanju jedinične cijene koštanja prevoza.
TROŠKOVI
8
Stepen iskorištenja tovarne sposobnosti prevoznog sredstva se računa na osnovu obrasca:
Gdje je:V apremina nato arene karoserije o ilaVt – zapremina natovarene karoserije vozila,Vu – kataloški raspoloživa zapremina vozila a - dužina natovarene karoserije vozila,b – širina natovarene karosrija vozila,h – visina natovarene karoserije vozila,γ – specifična težina tovarne robe,A, B, H – dužina, širina i visina karoserije vozila.
Ako se radi o kontinuirano natovarenom robom ili materijalom po čitavom dijelu karoserije, tada se stepen iskorištenja tovarnog prostora računa:
Za vozni park sa n raznovrsnih teretnih vozila stepeniskorišćenja tovarne sposobnosti se može izračunatia na osnovu:
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA
1
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA
1
GRANIČNI TROŠKOVI
KP UT
• Trošak proizvodnje jedne dodatne jedinice proizvoda
UT dopunski trošakGT= Δ=KP UT
25 2000
26 2100
2
GTKP dopunska KP
=Δ
UT 2100 2000 100GT= 100KP 26 25 1Δ −
= = =Δ −
GRANIČNI TROŠKOVI
• Ako ne raspolažemo sa vrijednostima između dva uzastopna stepena zaposlenosti tada GT računamo:
3
KP UT
20 2000
30 2100
UT 2100 2000 100GT= 10KP 30 20 10
Δ −= = =
Δ −
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA NA FT I VT
• Za svako preduzeće i za vođenje poslovne politike od izuzetnog je značaja izračun iznosa troškova za određenu količinu učinaka
• Troškove je potrebno razvrstati na njihove j p jsastavne komponente
• Varijabilni troškovi u kratkom vremenskom periodu =granični troškovi
4
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA NA FT I VT
• Knjigovodstvena metoda
• Metoda interpolacije
• Metoda linije trenda
5
KNJIGOVODSTVENA METODA• Razdvajanje troškova vrši se osnovu evidencije
prirodnih vrsta troškova • S obzirom da poznajemo osobine svake vrste
troškova možemo ih razdvojiti na fiksne i jvarijabilne s obzirom na promjenu troškova ako se poveća stepen zaposlenosti za određeni procenat.
6
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA
2
KNJIGOVODSTVENA METODA
TROŠKOVIVISINA TROŠKOVA Vrsta
troškaI stepen zap.
II. stepen zap.
Vremenska amortizacija 200.000 200.000 FT
Zakupnine 10.000 10.000 FT
Premije osiguranja 5.000 5.000 FT
Bruto-plate radnika 500.000 650.000 VT
Trošak pogonskog goriva 250.000 270.000 VT
Troškovi dijelova koji se ugrađuju u gotov proizvod
300.000 320.000 VT7
METODA INTERPOLACIJE
• Jest linearna matematička metoda a polazi od troškova na dva poznata stepena iskorištenosti kapaciteta
• Polazi se od pretpostavke da su troškovi unutar p pužeg intervala stepena iskorištenosti linearni, tj. da se sastoje samo iz apsolutno fiksnih i proporcionalno promjenjivih troškova
8
METODA INTERPOLACIJEPrimjer 1.Pri iskorištenosti kapaciteta od 70% preveženo je
140.000 komada proizvoda A uz troškove od 4.000.000 nj, a pri iskorištenosti kapaciteta od j p p80% 160.000 kom. uz troškove 4.440.000 nj.
9
METODA INTERPOLACIJE
% ISKORIŠTENJA KAPACITETA
KOMADA
PROIZVODA
IZNOS
TROŠKOVA
70% 140.000 4.000.00070% 140.000 4.000.000
80% 160.000 4.400.000
RAZLIKA 10% 20.000
400.000
10
Pitanje 1 : Koliko iznose ukupni troškovi za stepeniskorištenja kapaciteta od 74% i za 78% ?
METODA INTERPOLACIJE
• Troškovi za 1% promjene iskorištenosti kapaciteta iznose:
UT 400.000GT= 40 000kn za 1%Δ= =
11
GT 40.000kn za 1%% 10Δ
Za 75% iskorištenja kapaciteta troškovi iznose:4.000.000 +( 40.000 · 5 ) = 4.200.000 nj
Za 78% iskorištenja kapaciteta troškovi iznose:4.000.000 + (40.000 ·8)= 4.320.000nj
METODA INTERPOLACIJE
Pitanje 2. : Koliko iznose ukupni troškovi za količinu proizvoda 155.000 i 170.000 komada?
Trošak proizvodnje 1 dodatnog komada proizvoda je GT
12
UT 400.000GT= 20kn za 1 komadKP 20.000
Δ= =
ΔTrošak proizvodnje 155.000 komada iznosi:4.000.000 +( 15.000 · 20) =4.300.000 njTrošak proizvodnje 170.000 komada iznosi:4.000.000 + (30.000 · 20 ) =4.600.000 nj
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA
3
METODA INTERPOLACIJEMetoda interpolacije može se primjenjivati s više ili
manje točnosti, što ovisi o rasponu intervala iskorištenosti kapaciteta. Što je interval uži to je procjena za pojedine stupnjeve unutar intervala točnija i obratno.
13
METODA LINIJE TRENDA• Metoda grafičkog odvajanja fiksnih od
varijabilnih troškova• Raspolažemo s podacima o nekoliko uzastopnih
stepeni zaposlenosti i pripadajućih im ukupnih p p p p j ptroškova
Primjer:
14
METODA LINIJE TRENDA
STEPENZAPOSLENOSTI
UT
10 2.10020 2 50020 2.50030 3.80040 4.20050 5.50060 5.800
15
METODA LINIJE TRENDA
Na grafikon unesemo sve podatke koji predstavljajuukupne troškove na različitim stepenimazaposlenosti te nakon toga između unesenih točakapovučemo liniju tako da ispod i iznad linije budejednak broj tačaka. Mjesto presjeka linije sa osom ypredstavlja visinu FT.
16
METODA LINIJE TRENDA
6 .0 007 .0 00
Iz n o s
UT
17
01 .0 002 .0 003 .0 004 .0 005 .0 00
0 1 0 2 0 3 0 4 0 5 0 6 0K P
F T
METODA LINIJE TRENDA
STEPENZAPOSLENOSTI
UT FT VT
10 2.100 1.250 85020 2 500 1 250 1 25020 2.500 1.250 1.25030 3.800 1.250 2.55040 4.200 1.250 2.95050 5.500 1.250 4.25060 5.800 1.250 4.550
18
Koliko iznose ukupni troškovi za količinu proizvodnje 33?
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA
4
METODA LINIJE TRENDA
33' 3 800 (3 40) 3800 120 3920
UT dopunski trošak 4200 3800GT= 40KP dopunska KP 40 30
Δ −= = =
Δ −
33'=3.800+(3·40)=3800+120=3920
19
ZADACI
1. Za preduzeće koje ima % IZNOS Metodom interpolacije
20
ISKORIŠTENJA KAPACITETA
TROŠKOVA
45 6700
55 7200
Metodom interpolacije izračunajte koliko iznose troškovi za stepeniskorištenja kapaciteta od 48%.
ZADACI
Trošak promjene stepena iskorištenosti za 1% (GT)
UT 7200 6700 500GT= 50Δ −= = =
21
GT 50% 55 45 10
= = =Δ −
Za 48% iskorištenja kapaciteta troškovi iznose:6700 + ( 50 · 3) = 6850
ZADACI
ZADATAK 2.
preduzeće je u toku obračunskog razdoblja imalo:
KP UT I č jt t d li ij
22
KP UT
1 500
2 540
3 650
4 680
5 800
6 820
Izračunajte metodom linije trenda :Udio fiksnih troškova u ukupnim troškovima, te udio varijabilnih troškova. Izračunajte granični trošak za količinu proizvoda 4.
ZADACI
23
ZADACI
KP UT VT FT
1 500 100 400
2 540 140 400
UT 680 650 30GT= 30KP 4 3 1
Δ −= = =
Δ −2 540 140 400
3 650 250 400
4 680 280 400
5 800 400 400
6 820 420 400
24
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA
5
PRIMJENA TEORIJE TROŠKOVA• U savremenim uslovima proizvodnje politika
iskorištenosti kapaciteta zauzima ključno mjestou ekonomici poduzeća
• Važna je primjena dopunskih troškova, pogotovoj p j p p gako postoje neiskorišteni kapaciteti
25
PROIZVODNJA NOVOG PROIZVODAPreduzeće proizvodi proizvod A i ima troškove FT
28.000.000 a VT u iznosu od 56.000.000 a ostvaruje prihod od 86,800.000 nj. Da li se isplati proizvoditi proizvod B čija proizvodnja košta dodatnih 24.000.000 NJ, a donosi 30.000.000 prihoda? Pretpostavka je da proizvodnjom samo proizvoda A ne koristi u potpunosti sve kapacitete.
26
PROIZVODNJA NOVOG PROIZVODA
Elementi Proizvod A Proizvod B
VT 56.000.000 24.000.000
FT 19 600 000 8 400 000FT 19.600.000 8.400.000
UT 75.600.000 32.400.000
DOBITAK 11.200.000 -2.400.000
PRIHOD 86.800.000 30.000.000
27
PROIZVODNJA NOVOG PROIZVODA
Ako proizvod B opteretimo samo VT tj. proizvod A teretimo svim FT.
Elementi Proizvod A Proizvod B A+B
VT 56.000.000 24.000.000 80.000.000
28
VT
FT 28.000.000 28.000.000
UT 84.000.000 24.000.000 108.000.000
DOBITAK 2.800.000 6.000.000 8.800.000
PRIHOD 86.800.000 30.000.000 116.800.000
ALTERNATIVA PROIZVODITI ILI NABAVITIJedan proizvodni uređaj potreban preduzeću može
se proizvesti u preduzeću koristeći kapacitete pomoćnih djelatnosti:
Proizvodnja u vlastitoj režiji:j j jVT = 120.000 NJFT = 80.000 NJNabavka stroja izvana =150.000 NJ (NC).
29
ALTERNATIVA PROIZVODITI ILI NABAVITI• na temelju UT (200.000) zaključili bi da se ne
isplati proizvoditi jer je isplativije nabaviti stroj za 150.000 nj
• Isključivanjem FT tj. promatranjem samo j j j p jgraničnih troškova u ovom slučaju 120.000 zaključujemo da se isplati
• Time se postiže ne samo niža cijena od nabavne, nego se i upošljava vlastite neiskorištene kapacitete
30
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA
6
PRODAJA PROIZVODA NA STRANOM TRŽIŠTU
• Pretpostavka je u neiskorištenim kapacitetima, jer domaće tržište ne može prihvatiti svu moguću proizvodnju nekog poduzeća
• Na stranom se tržištu može dio svoje jproizvodnje prodati po cijenama nižim od domaćeg tržišta
• Postavlja se pitanje do koje cijene možemo spustiti cijenu za strano tržište
31
PRODAJA PROIZVODA NA STRANOM TRŽIŠTU
Postojeća situacija poduzeća je slijedeća:VT=1.000.000 NJ, FT= 240.000 NJ, a prodajna
cijena po jedinici 270 NJ. Uz ove troškove i di 5000 k d i d I l ti liproizvodi 5000 komada proizvoda. Isplati li se
poduzeću prodavati na stranom tržištu još 1000 komada proizvoda, i do koje razine može spustiti cijenu?
32
PRODAJA PROIZVODA NA STRANOM TRŽIŠTU
Elementi 5000 komadaVT(200/jed.) 1.000.000FT 240.000UT 1 240 000UT 1.240.000UP(270/jed.) 1.350.000Dobit 110.000
33
Pretpostavimo da je cijena na stranom tržištu 230NJ po jedinici. Ako opteretimo novu količinuproizvoda sa FT:
PRODAJA PROIZVODA NA STRANOM TRŽIŠTU
Elementi 5000 komada 1000 komada
VT(200/jed.) 1.000.000 200.000(200)
FT 200.000 40.000(40)
UT 1.200.000 240.000(240)
UP(PC=270) 1.350.000 230.000(230)
Dobit 150.000 -10.000
34
Uz pretpostavku da su FT pokriveni saproizvodnjom domaćih 5000 kom proizvoda:
PRODAJA PROIZVODA NA STRANOM TRŽIŠTU
Elementi 5000 komada
1000 komada 6000 komada
VT(200/jed.) 1.000.000 200.000 1.250.000
FT 240 000 0 240 000FT 240.000 0 240.000
UT 1.240.000 200.000(200) 1.440.000
UP(270/jed) 1.350.000 230.000(230) 1.580.000
Dobit 110.000 30.000 140.000
35
Cijenu može spustiti do cijene 200 NJ jer ondaima dobit na stranom tržištu 0.
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA
1
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA
1
GRANIČNI TROŠKOVI
KP UT
• Trošak proizvodnje jedne dodatne jedinice proizvoda
UT dopunski trošakGT= Δ=KP UT
25 2000
26 2100
2
GTKP dopunska KP
=Δ
UT 2100 2000 100GT= 100KP 26 25 1Δ −
= = =Δ −
GRANIČNI TROŠKOVI
• Ako ne raspolažemo sa vrijednostima između dva uzastopna stepena zaposlenosti tada GT računamo:
3
KP UT
20 2000
30 2100
UT 2100 2000 100GT= 10KP 30 20 10
Δ −= = =
Δ −
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA NA FT I VT
• Za svako preduzeće i za vođenje poslovne politike od izuzetnog je značaja izračun iznosa troškova za određenu količinu učinaka
• Troškove je potrebno razvrstati na njihove j p jsastavne komponente
• Varijabilni troškovi u kratkom vremenskom periodu =granični troškovi
4
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA NA FT I VT
• Knjigovodstvena metoda
• Metoda interpolacije
• Metoda linije trenda
5
KNJIGOVODSTVENA METODA• Razdvajanje troškova vrši se osnovu evidencije
prirodnih vrsta troškova • S obzirom da poznajemo osobine svake vrste
troškova možemo ih razdvojiti na fiksne i jvarijabilne s obzirom na promjenu troškova ako se poveća stepen zaposlenosti za određeni procenat.
6
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA
2
KNJIGOVODSTVENA METODA
TROŠKOVIVISINA TROŠKOVA Vrsta
troškaI stepen zap.
II. stepen zap.
Vremenska amortizacija 200.000 200.000 FT
Zakupnine 10.000 10.000 FT
Premije osiguranja 5.000 5.000 FT
Bruto-plate radnika 500.000 650.000 VT
Trošak pogonskog goriva 250.000 270.000 VT
Troškovi dijelova koji se ugrađuju u gotov proizvod
300.000 320.000 VT7
METODA INTERPOLACIJE
• Jest linearna matematička metoda a polazi od troškova na dva poznata stepena iskorištenosti kapaciteta
• Polazi se od pretpostavke da su troškovi unutar p pužeg intervala stepena iskorištenosti linearni, tj. da se sastoje samo iz apsolutno fiksnih i proporcionalno promjenjivih troškova
8
METODA INTERPOLACIJEPrimjer 1.Pri iskorištenosti kapaciteta od 70% preveženo je
140.000 komada proizvoda A uz troškove od 4.000.000 nj, a pri iskorištenosti kapaciteta od j p p80% 160.000 kom. uz troškove 4.440.000 nj.
9
METODA INTERPOLACIJE
% ISKORIŠTENJA KAPACITETA
KOMADA
PROIZVODA
IZNOS
TROŠKOVA
70% 140.000 4.000.00070% 140.000 4.000.000
80% 160.000 4.400.000
RAZLIKA 10% 20.000
400.000
10
Pitanje 1 : Koliko iznose ukupni troškovi za stepeniskorištenja kapaciteta od 74% i za 78% ?
METODA INTERPOLACIJE
• Troškovi za 1% promjene iskorištenosti kapaciteta iznose:
UT 400.000GT= 40 000kn za 1%Δ= =
11
GT 40.000kn za 1%% 10Δ
Za 75% iskorištenja kapaciteta troškovi iznose:4.000.000 +( 40.000 · 5 ) = 4.200.000 nj
Za 78% iskorištenja kapaciteta troškovi iznose:4.000.000 + (40.000 ·8)= 4.320.000nj
METODA INTERPOLACIJE
Pitanje 2. : Koliko iznose ukupni troškovi za količinu proizvoda 155.000 i 170.000 komada?
Trošak proizvodnje 1 dodatnog komada proizvoda je GT
12
UT 400.000GT= 20kn za 1 komadKP 20.000
Δ= =
ΔTrošak proizvodnje 155.000 komada iznosi:4.000.000 +( 15.000 · 20) =4.300.000 njTrošak proizvodnje 170.000 komada iznosi:4.000.000 + (30.000 · 20 ) =4.600.000 nj
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA
3
METODA INTERPOLACIJEMetoda interpolacije može se primjenjivati s više ili
manje točnosti, što ovisi o rasponu intervala iskorištenosti kapaciteta. Što je interval uži to je procjena za pojedine stupnjeve unutar intervala točnija i obratno.
13
METODA LINIJE TRENDA• Metoda grafičkog odvajanja fiksnih od
varijabilnih troškova• Raspolažemo s podacima o nekoliko uzastopnih
stepeni zaposlenosti i pripadajućih im ukupnih p p p p j ptroškova
Primjer:
14
METODA LINIJE TRENDA
STEPENZAPOSLENOSTI
UT
10 2.10020 2 50020 2.50030 3.80040 4.20050 5.50060 5.800
15
METODA LINIJE TRENDA
Na grafikon unesemo sve podatke koji predstavljajuukupne troškove na različitim stepenimazaposlenosti te nakon toga između unesenih točakapovučemo liniju tako da ispod i iznad linije budejednak broj tačaka. Mjesto presjeka linije sa osom ypredstavlja visinu FT.
16
METODA LINIJE TRENDA
6 .0 007 .0 00
Iz n o s
UT
17
01 .0 002 .0 003 .0 004 .0 005 .0 00
0 1 0 2 0 3 0 4 0 5 0 6 0K P
F T
METODA LINIJE TRENDA
STEPENZAPOSLENOSTI
UT FT VT
10 2.100 1.250 85020 2 500 1 250 1 25020 2.500 1.250 1.25030 3.800 1.250 2.55040 4.200 1.250 2.95050 5.500 1.250 4.25060 5.800 1.250 4.550
18
Koliko iznose ukupni troškovi za količinu proizvodnje 33?
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA
4
METODA LINIJE TRENDA
33' 3 800 (3 40) 3800 120 3920
UT dopunski trošak 4200 3800GT= 40KP dopunska KP 40 30
Δ −= = =
Δ −
33'=3.800+(3·40)=3800+120=3920
19
ZADACI
1. Za preduzeće koje ima % IZNOS Metodom interpolacije
20
ISKORIŠTENJA KAPACITETA
TROŠKOVA
45 6700
55 7200
Metodom interpolacije izračunajte koliko iznose troškovi za stepeniskorištenja kapaciteta od 48%.
ZADACI
Trošak promjene stepena iskorištenosti za 1% (GT)
UT 7200 6700 500GT= 50Δ −= = =
21
GT 50% 55 45 10
= = =Δ −
Za 48% iskorištenja kapaciteta troškovi iznose:6700 + ( 50 · 3) = 6850
ZADACI
ZADATAK 2.
preduzeće je u toku obračunskog razdoblja imalo:
KP UT I č jt t d li ij
22
KP UT
1 500
2 540
3 650
4 680
5 800
6 820
Izračunajte metodom linije trenda :Udio fiksnih troškova u ukupnim troškovima, te udio varijabilnih troškova. Izračunajte granični trošak za količinu proizvoda 4.
ZADACI
23
ZADACI
KP UT VT FT
1 500 100 400
2 540 140 400
UT 680 650 30GT= 30KP 4 3 1
Δ −= = =
Δ −2 540 140 400
3 650 250 400
4 680 280 400
5 800 400 400
6 820 420 400
24
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA
5
PRIMJENA TEORIJE TROŠKOVA• U savremenim uslovima proizvodnje politika
iskorištenosti kapaciteta zauzima ključno mjestou ekonomici poduzeća
• Važna je primjena dopunskih troškova, pogotovoj p j p p gako postoje neiskorišteni kapaciteti
25
PROIZVODNJA NOVOG PROIZVODAPreduzeće proizvodi proizvod A i ima troškove FT
28.000.000 a VT u iznosu od 56.000.000 a ostvaruje prihod od 86,800.000 nj. Da li se isplati proizvoditi proizvod B čija proizvodnja košta dodatnih 24.000.000 NJ, a donosi 30.000.000 prihoda? Pretpostavka je da proizvodnjom samo proizvoda A ne koristi u potpunosti sve kapacitete.
26
PROIZVODNJA NOVOG PROIZVODA
Elementi Proizvod A Proizvod B
VT 56.000.000 24.000.000
FT 19 600 000 8 400 000FT 19.600.000 8.400.000
UT 75.600.000 32.400.000
DOBITAK 11.200.000 -2.400.000
PRIHOD 86.800.000 30.000.000
27
PROIZVODNJA NOVOG PROIZVODA
Ako proizvod B opteretimo samo VT tj. proizvod A teretimo svim FT.
Elementi Proizvod A Proizvod B A+B
VT 56.000.000 24.000.000 80.000.000
28
VT
FT 28.000.000 28.000.000
UT 84.000.000 24.000.000 108.000.000
DOBITAK 2.800.000 6.000.000 8.800.000
PRIHOD 86.800.000 30.000.000 116.800.000
ALTERNATIVA PROIZVODITI ILI NABAVITIJedan proizvodni uređaj potreban preduzeću može
se proizvesti u preduzeću koristeći kapacitete pomoćnih djelatnosti:
Proizvodnja u vlastitoj režiji:j j jVT = 120.000 NJFT = 80.000 NJNabavka stroja izvana =150.000 NJ (NC).
29
ALTERNATIVA PROIZVODITI ILI NABAVITI• na temelju UT (200.000) zaključili bi da se ne
isplati proizvoditi jer je isplativije nabaviti stroj za 150.000 nj
• Isključivanjem FT tj. promatranjem samo j j j p jgraničnih troškova u ovom slučaju 120.000 zaključujemo da se isplati
• Time se postiže ne samo niža cijena od nabavne, nego se i upošljava vlastite neiskorištene kapacitete
30
METODE RAZDVAJANJA TROŠKOVA
6
PRODAJA PROIZVODA NA STRANOM TRŽIŠTU
• Pretpostavka je u neiskorištenim kapacitetima, jer domaće tržište ne može prihvatiti svu moguću proizvodnju nekog poduzeća
• Na stranom se tržištu može dio svoje jproizvodnje prodati po cijenama nižim od domaćeg tržišta
• Postavlja se pitanje do koje cijene možemo spustiti cijenu za strano tržište
31
PRODAJA PROIZVODA NA STRANOM TRŽIŠTU
Postojeća situacija poduzeća je slijedeća:VT=1.000.000 NJ, FT= 240.000 NJ, a prodajna
cijena po jedinici 270 NJ. Uz ove troškove i di 5000 k d i d I l ti liproizvodi 5000 komada proizvoda. Isplati li se
poduzeću prodavati na stranom tržištu još 1000 komada proizvoda, i do koje razine može spustiti cijenu?
32
PRODAJA PROIZVODA NA STRANOM TRŽIŠTU
Elementi 5000 komadaVT(200/jed.) 1.000.000FT 240.000UT 1 240 000UT 1.240.000UP(270/jed.) 1.350.000Dobit 110.000
33
Pretpostavimo da je cijena na stranom tržištu 230NJ po jedinici. Ako opteretimo novu količinuproizvoda sa FT:
PRODAJA PROIZVODA NA STRANOM TRŽIŠTU
Elementi 5000 komada 1000 komada
VT(200/jed.) 1.000.000 200.000(200)
FT 200.000 40.000(40)
UT 1.200.000 240.000(240)
UP(PC=270) 1.350.000 230.000(230)
Dobit 150.000 -10.000
34
Uz pretpostavku da su FT pokriveni saproizvodnjom domaćih 5000 kom proizvoda:
PRODAJA PROIZVODA NA STRANOM TRŽIŠTU
Elementi 5000 komada
1000 komada 6000 komada
VT(200/jed.) 1.000.000 200.000 1.250.000
FT 240 000 0 240 000FT 240.000 0 240.000
UT 1.240.000 200.000(200) 1.440.000
UP(270/jed) 1.350.000 230.000(230) 1.580.000
Dobit 110.000 30.000 140.000
35
Cijenu može spustiti do cijene 200 NJ jer ondaima dobit na stranom tržištu 0.
TAČKA POKRIĆA
1
TAČKA POKRIĆA
1
TAČKA POKRIĆA
• TAČKA u kojoj su prihodi i rashodi izjednačeni
• Prvenstveno svako preduzeće teži dapokrije svoje troškove poslovanja (FT+VT)p j j p j
TAČKA pokrića troškova može se izračunati:
• grafički
• analitički
2
TAČKA POKRIĆA ILI PRAG EKONOMIČNOSTI
UT,UP
UP
UT
3
QA B
FT
TAČKA POKRIĆA
• TAČKA A je TAČKA pokrića samo FT
• TAČKA B je TAČKA pokrića UTj p T
4
TAČKA POKRIĆA
UP=UT
PC ∙ Q = FT + VT ∙ Q / :Q
TF FT
5
TT
C VQF
P += FTPC - VT=Q
FTQ =PC -V T
TAČKA POKRIĆA
TAČKA pokrića izražena količinom učinaka znači:
• ako se tokom nekog razdoblja proda manja količinaod točke pokrića troškova preduzeće će poslovati sgubitkom
• ako se ostvari količina koja je upravo identična TAČCIpokrića troškova tada preduzeće posluje na granicirentabilnosti (nema gubitak ni dobitak)
• ako se ostvari količina veća od točke pokrića troškova, preduzeće ostvaruje dobitak
6
TAČKA POKRIĆA
2
TAČKA POKRIĆA
Primjer:
Preduzeće raspolaže s kapacitetima kojima možeproizvesti 40.000 kom proizvoda. Posluje saF = 180 000 000 NJ V =11 000NJ/jed PC =FT= 180.000.000 NJ, VT=11.000NJ/jed., PC =21.000 NJ/jed. Uz koji će postotakiskorištenosti kapaciteta biti pokriveni troškoviposlovanja?
7
TAČKA POKRIĆA
FT 180.000.000Q = 18.000 komPC -V T 21.000 11.000
= =−
Provjera:UP = UTP Q F + V Q
8
PC · Q = FT + VT · Q21.000 · 18.000 = 180.000.000 + 11.000 · 18.000378.000.000= 180.000.000+198.000.000378.000.000=378.000.000
18.000Koef= 100 45%40.000
⋅ =
TAČKA POKRIĆA
Primjer 2.Preduzeće u svom poslovanju ima slijedeće uslove:FT= 1.000.000 NJVarijabilne troškove po jedinici 700 NJP d j ij i d (PC) j di i i 900 NJProdajnu cijenu proizvoda (PC) po jedinici 900 NJ
Po ovim troškovima i cijenama prodaje se 4000 komadaproizvoda. Utvrdite iznos čistog rezultata i izračunajteTAČKU pokrića. Prikažite TAČKU pokrića grafički.
9
TAČKA POKRIĆA
ČR = UP – UT
ČR= PC ∙ Q – (FT + VT ∙ Q)ČR= 900∙ 4000‐ (1.000.000+700∙4000)ČR= 3.600.000‐3.800.000ČR 3.600.000 3.800.000ČR= ‐ 200.000
10
FT 1.000.000Q= 5000 komPC-VT 900 700
= =−
TAČKA pokrića ostvaruje se pri količini od5000 komada proizvoda.
TAČKA POKRIĆA
Provjera: UP = UT
PC ∙ Q = FT + VT ∙ Q
900 ∙ 5.000 = 1.000.000 + 700 ∙ 5.000
4.500.000= 4.500.0000
Grafički:
11
TAČKA POKRIĆA
TOČKA POKRIĆA
5.000.0006.000.000
IZNOSUP
UT
Grafički:
12
01.000.0002.000.0003.000.0004.000.000
0 1 2 3 4 5 6KP (000)
UT
FT
TAČKA POKRIĆA
3
TAČKA POKRIĆA
Primjer 3.• FT= 1.000.000 NJ• VT po jedinici 700 NJ• PC po jedinici 900 NJ• Utvrdite potrebnu količinu proizvodnje da bipreduzeće ne samo pokrilo troškove nego ipreduzeće ne samo pokrilo troškove nego iostvarilo određeni čisti rezultat u iznosu od200.000 NJ.
13
ČR+FT 200.000+1.000.000Q= 6000PC-VT 900 700
= =−
UTJECAJ PROMJENE VT, FT, PC NA TAČKU POKRIĆA ( na temelju podataka iz Primjera 2.)
• Porast FT na 1.100.000 NJ
FT 1 100 000
14
FT 1.100.000Q= 5500 komPC-VT 900 700
= =−
4 000 000
6.000.000
8.000.000
IZNOS
UT
UP
15
0
2.000.000
4.000.000
0 1 2 3 4 5 6 7 8KP (000)
FT
UTJECAJ PROMJENE VT, FT, PC NA TAČKU POKRIĆA ( na temelju podataka iz Primjera 2.)
• Porast VT sa 700 na 740 NJ po jedinici
16
FT 1.000.000Q= 6250PC-VT 900 740
= =−
4.000.000
6.000.000
8.000.000
IZNOS
UT
UP
17
0
2.000.000
0 1 2 3 4 5 6 7 8KP (000)
FT
UTJECAJ PROMJENE VT, FT, PC NA TAČKU POKRIĆA ( na temelju podataka iz Primjera 2.)
• Smanjenje PC sa 900 na 860
18
FT 1.000.000Q= 6250PC-VT 860 700
= =−
TAČKA POKRIĆA
4
6.000.000
8.000.000
IZNOS
UT
UP
19
0
2.000.000
4.000.000
0 1 2 3 4 5 6 7 8KP (000)
FT
UTJECAJ PROMJENE VT, FT, PC NA TAČKU POKRIĆA ( na temelju podataka iz Primjera 2.)
• Smanjenje VT sa 700 na 650
20
FT 1.000.000Q= 4000PC-VT 900 650
= =−
4.000.000
6.000.000
8.000.000
IZNOS
UT
UP
21
0
2.000.000
0 1 2 3 4 5 6 7 8KP (000)
FT
UTJECAJ PROMJENE VT, FT, PC NA TAČKU POKRIĆA ( na temelju podataka iz Primjera 2.)
Primjer 1. Porast FT
• U slučaju porasta fiksnih troškova pravac UT
pomiče se paralelno prema gore što uz nepromijenjenu krivulju UP pomiče TAČKU pokrića p j j j p pna veće količine proizvodnje
Primjer 2. Porast VT
• U slučaju porasta varijabilnih troškova, pravcu UT mijenja se nagib na više, što ponovno dovodi do pomaka točke pokrića na više količine proizvodnje
22
UTJECAJ PROMJENE VT, FT, PC NA TAČKU POKRIĆA ( na temelju podataka iz Primjera 2.)
Primjer 3. Porast prodajne cijene
• U slučaju porasta prodajne cijene pravac UP mijenja nagib na više pa se TAČKA pokrića postiže kod nižih količina proizvodnje
Primjer 4. Smanjenje VT
• Kod smanjenja VT pravac UT mijenja nagib prema dolje što dovodi do pomaka točke pokrića na niže količine proizvodnje
23
ZADATAK
preduzeće ima slijedeće odnose troškova i prodajnih cijena:
FT 500.000VT po jedinici 200 NJPC po jedinici 300 NJKoliki se iznos čistog rezultata ostvaruje prodajom 4.000 kom. proizvoda? Koliku količinu proizvoda treba realizirati da bi ČR=0 ? Skicirajte grafički TAČKU pokrića.
24
TAČKA POKRIĆA
6
ALGEBARSKO UTVRĐIVANJE OPTIMALNOG OUTPUTA
194,4Q882,1Q003,0dQdP 2 ++−=
• ako izjednačimo izraz s nulom:
194 41 882Q0 003Q0 2 ++
31
194,41,882Q-0,003Q0 2 ++=
cQQ0 2 ++= baa
ac2
4bb-Q2 −±
=
717,7Q90,33 -Q
==
1180Q6,30,003QdQ
dUTGT 2 +−==
ALGEBARSKO UTVRĐIVANJE OPTIMALNOG OUTPUTA
500,000600,000700,000
UP,UT
UT
UPd, u
kupn
i tro
škov
i
Q4,1374-0,859QUP 2 +=
000.134Q1180Q8,10,001QUT 23 ++−=
32
-200,000-100,000
0100,000200,000300,000400,000
020
040
060
080
010
00
UP
P
količina po jedinici vremena
Uku
pni p
rihod
KALKULACIJE
1
KALKULACIJE
KALKULACIJA
Kalkulacija je računski postupak za izračunavanje cijenekoštanja ili prodaje proizvoda/usluga a služi za donošenje:– poslovnih odluka
– za kontrolu troškova
– za kontrolu efikasnosti procesa rada
KALKULACIJA
ELEMENTI KALKULACIJE:1. Neposredni troškovi2. opšti troškovi izrade (proizvodnje)3. opšti troškovi prodaje i administracije
I CIJENA KOŠTANJA ( bi 1 d 5 )I. CIJENA KOŠTANJA (zbir 1. do 5.)+ dobitak ili gubitakII. prodajna cijena bez PDV‐a+PDVIII. PRODAJNA CIJENA
VRSTE KALKULACIJA
• Prethodna ili pretkalkulacija – izrađuje se prije početka proizvodnje nekog proizvoda
• Naknadna ili obračunska kalkulacija ‐ izrađuje se po završetku proizvodnje nekog učinka (pokazuje koliko nas stvarno učinak košta)košta)
• Među‐kalkulacija ili kontrolna kalkulacija‐ primjenjuje se u slučaju kad se proizvodnja zbiva u dužem vremenskom periodu, pa se vrši kontrola po završetku određene faze
METODE KALKULACIJA
• Djelidbene ‐ primjenjuje se u preduzećima koja proizvode samo jednu vrstu učinaka ili nekoliko vrsta srodnih učinaka (homogena proizvodnja)
• Dodatne – primjenjuje se u preduzećima koja proizvode dvije ili više vrsta učinka (heterogenaproizvode dvije ili više vrsta učinka (heterogena proizvodnja) a troškove je nužno razvrstati na opšte (posredne) i direktne (neposredne)
DJELIDBENE KALKULACIJEJEDNOSTAVNA DJELIDBENA KALKULACIJA
• primjenjuje se u preduzećima koja proizvode jednu vrstu učinaka
Primjer 1.U nekoj hidroelektrani u jednom mjesecu proizvedeno jeU nekoj hidroelektrani u jednom mjesecu proizvedeno je 120.500 MWh energije, dok su ukupni troškovi za taj mjesec iznosili 109.896.000 nj.Cijena koštanja po jedinici proizvodnje računa se
MWhnjeproizvodnjkolič
troškoviukupniQTCK /912
500120000896109
.====
KALKULACIJE
2
DJELIDBENE KALKULACIJE
Primjer 2.
• U nekoj šećerani u jednom mjesecu se proizvede 500 t šećera, a ukupni troškovi za taj mjesec su iznosili 1.000.000 nj.
Cijena koštanja po toni šećera računa se:
tnjeproizvodnjkoličoli
troškoviukupniQTCK /2000
5000000001
====
CK po kilogramu bila bi 2000/1000 = 2 nj•metoda je vrlo jednostavna i izaziva male troškove•primjenjiva je samo u poduzećima s homogenom proizvodnjom
DJELIDBENE KALKULACIJE
SLOŽENA ILI VIŠEFAZNA DJELIDBENA KALKULACIJA
• primjenjiva je također pri proizvodnji jedne vrste istorodnih učinaka
• cijena koštanja utvrđuje se po svakoj fazi proizvodnje
Primjer
• U nekoj pivovari proizvede se 1200 hl piva nakon 4 faze obrade sa slijedećim troškovima:
DJELIDBENE KALKULACIJE
Ukupnitroškovi
KP (hl) CK / hl
I faza 465.000 1500 310
II faza 280.000 1400 200
III faza 686.000 1400 490
IV faza 390.000 1300 300
SUMA 1200 1300
DJELIDBENE KALKULACIJE
• Za svaku fazu računa se prosječni trošak (CK), a ukupnu cijenu koštanja dobijemo zbrajanjem pojedinih faza
• Prednost metode je što daje bolji uvid u troškove u svakoj fazi proizvodnje
DJELIDBENE KALKULACIJE
Planirani troškovi Stvarni troškovi Odstupanje u
KP (hl) Ukupnitroškovi
CK/ hl Ukupni troškovi
CK/hl Troškovima
CK/hl
I faza 1500 465 000 310 435 000 290 -30 000 -20
• Primjer usporedbe planirano‐ostvareno po pojedinim fazama
I faza 1500 465.000 310 435.000 290 30.000 20
II faza 1400 280.000 200 322.000 230 +42.000 +30
III faza 1400 686.000 490 700.000 500 +14.000 +10
IV faza 1300 390.000 300 377.000 290 -13.000 -10
SUMA 1200 1300 1310 +10
DJELIDBENE KALKULACIJE
KALKULACIJA POMOĆU EKVIVALENTNIH BROJEVA
• primjenjuje se kod proizvodnje nekoliko međusobno srodnih proizvoda koji se razlikuju samo po dimenzijama, kvaliteti ili obliku (odjeća, limovi, čavli)
• ekvivalentni broj pokazuje odnose troškova pojedinih srodnih i dproizvoda
• ekvivalentni broj dobiva se na osnovu proračuna utroška sredstva za rad, količine rada i materijala u izradi pojedinih učinaka
KALKULACIJE
3
DJELIDBENE KALKULACIJE
Primjer 1.
• U nekoj željezari proizvodi se 3 vrste lima različitih dimenzija. Ukupni troškovi njihove proizvodnje iznose 253.200 nj. Interesira nas cijena koštanja po jedinici lima A, B i C.
DJELIDBENE KALKULACIJE
Ekviv. količine
proizvodnje
Trošak po ekviv. jedinici
Udio u ukupnim troškovima
CK
4 5/1
4.500 12 54.000 10.8
Proizvod Stv. Kol. Ekvbroj
1 2
Lim A(10mm) 5.000 0,9
)21(3 × )43(5 ×
10.000 12 120.000 12
6.600 12 79.200 19.8
21.100 253.200
Lim B(12mm) 10.000 1
Lim C(20mm) 4.000 1,65
UKUPNO
DJELIDBENE KALKULACIJEPrvi način• potrebno je izračunati količinu ekvivalentne proizvodnje ( ) i
zbrojiti vrijednosti• izračunati trošak po ekviv. jedinici
253.200(ukupni troškovi) 12=
21×
1221.100(količina ekviv.proizvodnje)
Sa troškom po ekvivalentnoj jedinici množimo svaku ekvivalentnu količinu proizvodnje da bismo dobili udio u ukupnim troškovima. Cijenu koštanja dobijemo dijeljenjem udjela u ukupnim troškovima svakog proizvoda sa stvarnom količinom proizvodnje.
DJELIDBENE KALKULACIJE
Ekvivalentna k liči
Struktura k i l t ih
Otpadajući t š k
CK
• nađe se udio svakog proizvoda u 21.100 ekvivalentne proizvodnje
• s nađenim postocima tražimo udio svakog proizvoda u ukupnim troškovima
količina proizvodnje
ekvivalentnih proizvoda
trošak
3 4 6(5/1)
4.500 A=21,3% 54.000 10.8
10.000 B=47,3% 120.000 12
6.600 C=31,2% 79.200 19.8
21.100 253.200
)100
4200.253(5 ×
DJELIDBENE KALKULACIJE
Primjer 2.
• U tekstilnom poduzeću proizvodi se 3 konfekcijske veličine odijela. Izračunajte kalkulacijom ekviv. brojeva kolika je cijena koštanja po svakom tipu odijela. Ukupni t šk i i d j i 2 440 000 jtroškovi proizvodnje iznose 2.440.000 nj.
DJELIDBENE KALKULACIJE
OdijeloStvarne količine
Ekv. broj.
(1) (2)Veličina 52 1000 1.35Veličina 50 2000 1Veličina 50 2000 1Veličina 48 1700 0.9UKUPNO
2.440.000trošak po ekviv.jedinici= 5004880
=
KALKULACIJE
4
DJELIDBENE KALKULACIJE
675675 00050013506(5/1)4
CKUdio u uk.troš.
Troš. po ekv.jedinici
Ekvivalentna kol.proizvodnjeEkvivalentna kol.proizvodnje
)21(3 × )34(5 ×)21(3 × )34(5 ×
2.440.0004880
450765.0005001530
5001.000.0005002000
675675.0005001350
DJELIDBENE KALKULACIJE
KALKULACIJA VEZANIH ILI PARALELNIH PROIZVODA
• primjenjuje se kad se uz jedan ili više glavnih proizvoda javlja neki nusproizvod koji je moguće prodati kao korisni otpad
• ukupne troškove koji se odnose na glavne ili glavni proizvodukupne troškove koji se odnose na glavne ili glavni proizvod potrebno je umanjiti za iznos dobiven prodajom sporednog proizvoda
DJELIDBENE KALKULACIJE
• Cijena koštanja jedinice proizvoda dobiva se :• pomoću jednostavne djelidbene metode ako se proizvodi jedan glavni proizvod
• pomoću metode ekvivalentnih brojeva ako radi o nekoliko vrsta glavnih proizvoda
DJELIDBENE KALKULACIJE
Primjer
• Uz 12.000 komada glavnih(glavnog) proizvoda kao otpadak se javlja 12.000 komada nusprodukta koji se može prodati po cijeni od 1.25NJpo komadu. Ako su ukupni troškovi proizvodnje 270.000, utvrdite cijenu koštanja po jedinici proizvoda.
DJELIDBENE KALKULACIJE
UT(Ukupni troškovi)
270.000 nj
Vrijednost sporednog proizvoda
-15.000NJ )25,1000.12( ×
Troškovi glavnog proizvoda
255.000 nj
proizvodunjeproizvodnjkol
troškoviukupniQTCK /25,21
00012000255
.====
Ako se radi o samo jednom glavnom proizvodu:
DJELIDBENE KALKULACIJE
OdijeloStvarne količine
Ekv. broj.
(1) (2)
Ako se radi o više vrsta glavnih proizvoda primijeniti ćemo kalkulaciju ekvivalentnih brojeva:
A(50) 2000 1.5B(52) 4000 2C(48) 6000 1
UKUPNO 12.000
1517.000255.000jedinici ekviv. potrošak ==
KALKULACIJE
5
DJELIDBENE KALKULACIJE
Ekvivalentna kol.proizvodnje
Troš. po ekv.jedinici
Udio u uk.troš.
CK
4 6(5/1)
3 000 15 45 000 22 5)34(5 ×)21(3 ×
3.000 15 45.000 22.5
8.000 15 120.000 30
6.000 15 90.000 15
17.000 255.000
DODATNA KALAKULACIJA
• Primjenjuje se pri proizvodnji različitih učinaka
• Troškove je potrebno razvrstati na neposredne (dirktne), te na opšte (posredne)
• Direktni se troškovi direktno uključuju u cijenu• Direktni se troškovi direktno uključuju u cijenu proizvoda jer se odnose na određeni proizvod a za opšte je potrebno pronaći način kako ih uključiti u cijenu koštanja
DODATNA KALAKULACIJA
SUMARNA DODATNA KALKULACIJA
• Kao osnovica za raspored OT najčešće se uzima direktni trošak (npr. Plate i zrade, mašinski sati rada)
• Potreban ključ tj. koeficijent prjenosa OT na neposredne troškove svakog proizvodag p
Primjer.
• Neko je preduzeće u jednom razdoblju ostvarilo slijedeću proizvodnju i troškove:
DODATNA KALAKULACIJA
Proizvod Jed. mjere KoličinaDirektni troškovi
Materijal izrade
plateizrade
1 2 3 4
A kom 1200 120.000 1.200.000B kom 560 100.000 400.000C kom 625 60.000 400.000
2385 280.000 2.000.000
opšti troškovi iznose 300.000NJi raspoređuju se na bazi plata izrade.
DODATNA KALAKULACIJA
POSTUPAK RJEŠAVANJA:
• naći ključ za raspoređivanje opštih troškova
OT 100 300.000 100Ključ= 15%plaće izrade 2.000.000
× ×= =
∑
1. Izračunatim ključem računa se postotak od plata izrade za svaki proizvod
2. Sabrani direktni i pripadajući opštih troškovi= ukupni troškovi svakog proizvoda
3. cijena koštanja=ukupni troškovi svakog proizvoda kroz proizvedena količina
DODATNA KALAKULACIJA
Ukupni direktni troškovi
Otpadajući OT
Ukupni troškovi
Cijena koštanja
5(3+4) 7(5+6) 7/2
1 320 000 180 000 1 500 000 1250
Proizvod Jed. mjere KoličinaDirektni troškovi
Materijal izrade
plateizrade
1 2 3 4
A kom 1200 120 000 1 200 000
)100
4%15(6 ×
1.320.000 180.000 1.500.000 1250
500.000 60.000 560.000 1000
460.000 60.000 520.000 832
300.000 2.580.000
A kom 1200 120.000 1.200.000
B kom 560 100.000 400.000
C kom 625 60.000 400.000
2385 280.000 2.000.000
KALKULACIJE
6
DODATNA KALAKULACIJA
DIFERENCIRANA DODATNA KALKULACIJA
• radi tačnijeg raspoređivanja opšti se troškovi raščlanjuju po grupama opštih troškova
• vrste opštih troškova dodaje se neposrednim troškovima (potrebne dodatne osnovice za raspored)
• Za OT izrade ključ ‐ neposredne bruto plate ili neka druga vrsta neposrednog troška
• Za raspored OT uprave i prometa ‐ ukupni direktni troškovi
DODATNA KALAKULACIJA
Proizvod Jed. mjere KoličinaDirektni troškovi
Materijal Plate izrade
Primjer 2Preduzeće u jednom razdoblju ostvarilo je slijedeću proizvodnju i troškove:
izrade1 2 3 4
A kom 1400 1.300.000 500.000B kom 5000 4.000.000 700.000C kom 1000 1.700.000 300.000
UKUPNO 4400 7.000.000 1.500.000
DODATNA KALAKULACIJA
• opšti troškovi izrade iznose 300.000 i raspoređuju se na bazi direktnog troška plata izrade.
• opšti troškovi uprave iznose 1.275.000NJ i raspoređuju se na bazi ukupnih direktnih troškova (plate+ materijal izrade)
OT i d 100 300 000 100OT i d 100 300 000 100OT i d 100 300 000 100OT izrade 100 300.000 100Ključ 1= 20%plaće izrade 1.500.000
× ×= =
∑OT uprave 100 1.275.000 100Ključ 2= 15%
plaće izrade materijal izrade 8.500.000× ×
= =+∑ ∑
OT izrade 100 300.000 100Ključ 1= 20%plaće izrade 1.500.000
× ×= =
∑OT izrade 100 300.000 100Ključ 1= 20%
plaće izrade 1.500.000× ×
= =∑
DODATNA KALAKULACIJA
• prvim ključem utvrditi % od plata izrade za svaki proizvod =pripadajući OTI
• drugim ključem utvrditi % od ukupnih direktnih troškova =pripadajući OTUIP
• direktni + OT izrade +OT uprave i prometa =ukupni troškovidirektni + OT izrade +OT uprave i prometa =ukupni troškovi po proizvodu
• CK = dijeljenje ukupnih troškova s proizvedenom količinom
DODATNA KALAKULACIJA
Ukupni direktni troškovi
Otpadajući OT izrade
Otpadajući OT uprave
Ukupni troškovi
CK
5(3+4) 8(5+6+7) 8/2)100
)4(20(6 ×)
100)5(15(7 ×
1.800.000 100.000 270.000 2.170.000 1550
4.700.000 140.000 705.000 5.545.000 1109
2.000.000 60.000 300.000 2.360.000 2360
8.300.000
100 100
DODATNA KALAKULACIJA
Proizvod Jed. mjere KoličinaDirektni troškovi
Materijal plateizrade
• preduzeće proizvodi tri vrste različitih proizvoda a ostvarilo je
slijedeću proizvodnju i troškove:
j jizrade
p
1 2 3 4A kom 1000 100.000 50.000B kom 1850 200.000 100.000C kom 1250 300.000 150.000
UKUPNO 600.000 300.000
KALKULACIJE
7
DODATNA KALAKULACIJA
• opšti troškovi stvaranja učinaka (izrade) iznose 30.000NJi raspoređuju se na bazi plata izrade
• opšti troškovi uprave i prometa iznose 180.000 i raspoređuju se na bazi ukupnih direktnih troškova.
%10300000
100000301001 =⋅
=⋅
=∑ izradeplate
izradOTključ
%20900000
1000001801002 =⋅
=+
⋅=∑ ∑ izradematerijalizradeplate
OTupraveključ
DODATNA KALAKULACIJA
Ukupni direktni troškovi
Otpadajući OT izrade
Otpadajući OT uprave
Ukupni troškovi
CK
5(3+4) 8(5+6+7) 8/2))4(20(6 ×))5(15(7 ×
150.000 5.000 30.000 185.000 185
300.000 10.000 60.000 370.000 200
450.000 15.000 90.000 555.000 444
900.000
)100
(6 )100
(7
KALKULACIJA U TRGOVAČKOM PODUZEĆU
ELEMENTI KALKULACIJE:
• Fakturna cijena ili vrijednost naznačena u računu
• Ovisni troškovi nabavke( troškovi prevoza, osiguranje, trošak utovara, istovara, carina)
• Marža – izražava se u postotku ili apsolutnom iznosu koji se dodaje nabavnoj cijeni
• Trgovačko preduzeće nabavilo je 1000 flaša piva po cijeni 2NJ/komadu. Za prijevoz je plaćeno 500 nj, a za utovar i istovar 200 nj. Premija transportnog osiguranja je 2,5%.
KALKULACIJA U TRGOVAČKOM PODUZEĆU
ELEMENTI NJ/komadu 1000 komFAKTURNA VRIJEDNOST
2,0 2000
ZAVISNI TROŠKOVI-prevoz 0,5 500-utovar i istovar 0,2 200-osiguranje 2.5% 0,05 50NABAVNA VRIJEDNOST
2,75 2750
Marža 20% 0,55 550PC BEZ PDV-a 3,3 3300PDV 22% 0,726 726PRODAJNA CIJENA 4,026 4026
TAČKA POKRIĆA
5
ZADATAK
ČR = UP ‐ UT
ČR= PC ∙ Q – (FT + VT ∙ Q)
ČR= 300 ∙ 4.000 – (500.000 + 200 ∙ 4.000)
ČR = 1.200.000 ‐ (500.000 + 800.000)
ČR 1 200 000 1 300 000 100 000 NJČR = 1.200.000 – 1.300.000 = ‐ 100.000 NJ
ČR = 0 ako je UP = UT
25
FT 500.000 500.000Q= 5.000komPC-VT 300 200 100
= = =−
ZADATAK
2.000.0002.500.0003.000.000Iznos
UP
UT
26
0500.000
1.000.0001.500.000
02.0
004.0
006.0
008.0
00 KP
FT
ZADATAK
Kako se povećanje VT na 220 NJ odražava na TAČKU pokrića?
27
ZADATAK
FT 500.000 500.000Q= 6250PC-VT 300 220 80
= = =−
28
TAČKA pokrića pomiče se na 6250 kom. proizvoda.
1 500 0002.000.0002.500.0003.000.000Iznos
UP
UT
29
0500.000
1.000.0001.500.000
02.0
004.0
006.0
008.0
00 KP
FT
ALGEBARSKO UTVRĐIVANJE OPTIMALNOG OUTPUTA
Q4,1374-0,859QU 2P +=
000.134Q1180Q8,10,001QU 23T ++−=
30
134.000-Q4,194Q941,0-0,001QU-UP 23TP ++==
• u svojoj maksimalnoj TAČCI nagib funkcije profita je 0• nagib ove funkcije jest njena prva derivacija u odnosu na Q pa je:
PRODUKTIVNOST
1
Produktivnost
Pojam produktivnosti rada podrazumjeva rezultat
Definicija:" jedno od mjerila uspješnosti, koje predstavlja produktivnost rada izraženu odnosom između ostvarene količine učinaka i količine ljudskog rada upotrebljenog za stvaranje istih“
Pojam produktivnosti rada podrazumjeva rezultatukupnog živog i minulog rada. Živi rad predstavljamjerodavnu osnovu za istraživanje produktivnostirada. Osnovne komponente produktivnosti u saobraćaju su:-ostvarena proizvodnja saobraćajnih usluga QP-količina živog rada QL.Tako se produktivnost rada može predstaviti kao:
PRODUKTIVNOST
Produktivnostodnos količine učinaka i bilo kojeg elementa koji sudjeluje u procesu proizvodnje, najčešće uložena radna snaga u časovima radapod pojmom Produktivnosti misli se prvenstvenosamo na ljudski radTako se produktivnost rada može predstaviti kao:Tako se produktivnost rada može predstaviti kao:
Glavna težnja: ostvariti određenu razinu učinaka uz što manju upotrebu ljudskog rada, odnosno veće količine učinaka uz isti udio rada.
PRODUKTIVNOST
)(.)(.
ps
pkp LsaobraćputnogsnagaRadna
QkilometriPutničP =
)(Q
- za robni saobraćaj
- za putnički saobraćaj
)(.)(
rs
ntpr LsaobraćrobnogsnagaRadna
QkilometriNetotonskiP =
Globalna prosječna produktivnost može izračunatina bazi aritimetičke sredine:
2rp PP
P+
=
PRODUKTIVNOST
Metod uslovno-naturalnih jedinica usluge na osnovu ekvivalentnihbrojeva. Tako se ovom metodom posmatra utrošeno radno vreme zaproizvodnju jednog putničkog kilometra i jednog netotonskog. Pa se naosnovu dobijenog utvrđuje ekvivalentni broj koji označava koeficientodnosa količine rada istih (putničkog i netotonskog kilometra).Ovaj koeficient označavamo sa x, pa ćemo na osnovu njega imati i formuluza izračunavanje globalne produktivnosti rada na nivou nekog preduzeća:
QxQQP rtkpkntk ⋅+
PRODUKTIVNOST
LQ
LP rtkpkntk ==
Produktivnost
Za izračunavane Produktivnosti potrebno je poznavati količinu učinaka i količinu rada pa se Produktivnost može izračunati na dva načina:
a) stavljanjem u odnos količine učinaka i količine rada i obratno
b) da se u odnos stavi količina rada i količina učinaka
PRODUKTIVNOST
Produktivnost
Produktivnost radap=količina učinaka po
jedinici rada siliSQPr =
S broj radnikas broj utrošenih radnih
satiQ količina učinaka
s ili S
PRODUKTIVNOST
PRODUKTIVNOST
2
Produktivnost
Produktivnost radapr= količina rada po
jedinici učinka( )siliSP S broj radnikas broj utrošenih radnih
satiQ količina učinaka
( )Q
s iliS Pr =
PRODUKTIVNOST
NATURALNA METODA
učinak se iskazuje u naturalnim i fizičkim jedinicama mjere (kilogrami, tone, metri, kilovatsati, komadi i sl.preduzeće proizvodi homogeni proizvod istepreduzeće proizvodi homogeni proizvod iste kvalitete (rudnici, ciglane, tvornice cementa, ljevaonice)proizvodi se više proizvoda ali jedan proizvod svojim udjelom prevladava u proizvodnji
PRODUKTIVNOST
NATURALNA METODA
Numerički primjer:U nekom preduzeću, u jednom danuproizvede se 5 tona proizvodaproizvede se 5 tona proizvodaU proizvodnji sudjeluje 200 radnika.Koliko iznosi Produktivnost rada ?
PRODUKTIVNOST
NATURALNA METODA
Zaključak: Svaki je radnik proizveo 0,025 tona( 250 kg ) proizvoda u jednom danu.
PRODUKTIVNOST
NATURALNO- USLOVNA METODA
više vrsta istih ili sličnih proizvodarazlike u kvaliteti, dimenziji, bojama, brojevima(limovi različitih debljina, odjela različitih veličina i sl )različitih veličina i sl. )ostvarenu količinu proizvoda nije moguće jednostavno zbrojitirješenje je u svođenju stvarnih količina proizvoda na neki naturalno-uslovni izraz uz pomoć koeficijenata
PRODUKTIVNOST
NATURALNO- USLOVNA METODA
Izračunavanje koeficijenta Kkoeficijent se izračunava na temelju radnog vremena po jedinici proizvoda
lij d ć j f lipo slijedećoj formuli:
proizvoda uslovnog rada sati normirani proizvoda svakog jedinici po rada sati normiraniK =
PRODUKTIVNOST
PRODUKTIVNOST
3
NATURALNO- USLOVNA METODA
Proizvod KP(komada proizvoda)
Norma sati
Q0 Q1 T
Primjer 1Proizvod KP(komada
proizvoda)Norma sati
Q0 Q1 T
Proizvod KP(komada proizvoda)
Norma sati
Q0 Q1 TQ0 Q1 TA 225 240 2,4B 150 120 3,0C 315 350 3,6
Ukupno 690 710
UZIMA SE ZA USLOVNI PROIZVOD PROIZVOD “C”
Q0 Q1 TA 225 240 2,4B 150 120 3,0C 315 350 3,6
Ukupno 690 710
Q0 Q1 TA 225 240 2,4B 150 120 3,0C 315 350 3,6
Ukupno 690 710
PRODUKTIVNOST
NATURALNO- USLOVNA METODA
Za proizvod A: 67,03,62,4K ===
C
A
TT
3 0Za proizvod B:
Za proizvod C:
83,03,63,0K ==
00,13,63,6K ==
PRODUKTIVNOST
NATURALNO- USLOVNA METODA
Utrošeno vrijeme Koeficijent USLOVNE KP
T0=TXQ T1 K Q0 Q1
540 576 0 67 150 160
Iz prethodne tabele
540 576 0,67 150 160450 360 0,83 125 1001134 1260 1 315 3502124 2196 590 610
Reducirane količine na uslovni pr.
PRODUKTIVNOST
NATURALNO- USLOVNA METODA
28,02124590
TQPr
0
00 === 28,0
2196610
TQPr
1
11 ===
Produktivnost je ostala ista kao i u baznom razdoblju i iznosi 0,28 KP po satu rada.
10010028,028,0100
PrPrIPr
0
1 =×=×=
PRODUKTIVNOST
NATURALNO- USLOVNA METODA
Primjer 2
Proizvod Norma sati KP(komadi) Utrošeno vrijeme
T Q0 Q1 T0 T1Q0 Q1 0 1
A 2,40 225 240B 3,00 150 120C 3,60 315 350
Ukupno: 2400 2600
PRODUKTIVNOST
NATURALNO- USLOVNA METODA
Za proizvod A: 67,03,62,4K ==
3 0Za proizvod B:
Za proizvod C:
83,03,63,0K ==
00,13,63,6K ==
PRODUKTIVNOST
PRODUKTIVNOST
4
NATURALNO- USLOVNA METODA
Koeficijent USLOVNE KPQ0 Q1
0 67 150 1600,67 150 1600,83 125 1001,00 315 350
590 610
PRODUKTIVNOST
NATURALNO- USLOVNA METODA
24,02400590
TQPr
0
00 === 23,0
2600610
TQPr
1
11 ===
8,9510024,023,0100
PrPrIPr
0
1 =×=×=
Produktivnost je u odnosu na bazno razdoblje smanjena sa 0,24 KP po satu na 0,23 KP po satu tj. Za 4,2%.
PRODUKTIVNOST
RADNA METODAPrimjenjuje se u preduzećima koja zbog složenosti proizvodnje nisu u stanju naturalno izraziti količinu proizvodaProduktivnost se izračunava stavljanjem u odnos normiranog i stvarno utrošenogodnos normiranog i stvarno utrošenog vremena za proizvodnju određene količine proizvoda
VRIJEME UTROŠENOSTVARNORADA SATI NORMIRANIPr =
PRODUKTIVNOST
RADNA METODA
PrimjerProizvod KP Norma sati Normirano
vrijeme(sati)A 7800 90 702.000B 9400 120 1.128.000C 12000 210 2.520.000
Ukupno: 4.350.000
Za proizvodnju ove količine proizvoda preduzeće je stvarno utrošilo 4.100.000 sati rada.
PRODUKTIVNOST
RADNA METODA
sat radni sati/1normnih 06.1000.100.4000.350.4
ESNSPr ===
Na svaki radni sat utrošen za ostvarenje proizvodnje, ostvrena je količina proizvodnje u iznosu od 1,06 normna sata
PRODUKTIVNOST
NOVČANA METODA MJERENJA Produktivnosti RADA
Ukupan učinak proizvodnje izražava se vrijednosnoPrednost za poduzeća s velikim asortimanom proizvodaproizvodaNedostatak leži u tome da promjena cijena na tržištu može iskriviti sliku o vrijednosti proizvodnje a time i samu ProduktivnostUvođenje stalnih cijena anulira se utjecaj koje ima tržište
PRODUKTIVNOST
PRODUKTIVNOST
5
NOVČANA METODA MJERENJA Produktivnosti RADA
Produktivnost rada primjenom novčane metoda računa izračunava se na slijedeći način:
rada sati broj ili radnika brojcijeneusluga ili proizvoda brojPr ×∑
=
PRODUKTIVNOST
NOVČANA METODA MJERENJA Produktivnosti RADA
PrimjerI razdoblje: 1420 T po cijeni 100NJ sa 50
radnikaII razdoblje: 1600 T po cijeni 110 NJ sa 60 j p j
radnikaIzračunati Pr0 i Pr1 na temelju stvarnih i stalnih
cijena
PRODUKTIVNOST
NOVČANA METODA MJERENJA Produktivnosti RADAPrimjena stvarnih cijena:
284050
1001420Pr0 =×
= 293460
1101600Pr1 =×
=
31031002934100PrIPr 1 ×× 3,1031002840
100Pr
IPr0
1 =×=×=
Produktivnost je u baznom razdoblju iznosila 2840 NJ proizvodnje po zaposlenom, dok je u drugo razdoblju porasla na 2934 NJ po zaposlenom tj. Za 94 NJ po zaposlenom (3,3%)
PRODUKTIVNOST
NOVČANA METODA MJERENJA Produktivnosti RADA
Primjena stalnih cijena:
284050
1001420Pr0 =×
= 266760
1001600Pr1 =×
=
2667P 9410028402667100
PrPrIPr
0
1 =×=×=
Primjenom stalnih cijena Produktivnost drugog razdoblja smanjena je na i to za 6 %
PRODUKTIVNOST
RAD KAO ELEMENT Produktivnosti RADA
preduzeće treba raspolagati sa relevantnom dokumentacijom o količini rada po mjestima i učincimaučincimaPostavlja se pitanje koje radnike uključiti u mjerenje Produktivnosti
PRODUKTIVNOST
RAD KAO ELEMENT Produktivnosti RADA
Primjer:U preduzeću se proizvede 12.5 tona šećera
mjesečno. preduzeće zapošljava 70 radnika, od čega 50
radi u proizvodnji, 10 u pomoćnim službama, a 10 pripada zajedničkim službama.
Potrebno je izračunati prosječnu Produktivnost po radniku i po pojedinim kategorijama.
PRODUKTIVNOST
PRODUKTIVNOST
6
RAD KAO ELEMENT Produktivnosti RADAProduktivnost po zaposlenom radniku
178,070
t5.12 radnika zap. ukupno br.
šeće proiz. kol.Pr ===
Produktivnost direktnih i pomoćnih radnika
208,060
t5.12radnika dir. i pom. br.šeće proiz. kol.Pr ===
Produktivnost direktnih i pomoćnih radnika
Produktivnost direktnih radnika
25,050
t5.12radnika dir. br.
šeće proiz. kol.Pr ===
PRODUKTIVNOST
EKONOMICNOST
1
EKONOMIČNOSTPrincip ekonomičnosti proizvodnje izražava težnju kolektiva preduzeća da ostvari što veći obim proizvodnje a samim tim i što veći prihod, uz što manje troškove svih činilaca procesa proizvodnje. U saobraćaju to znači težnju da se ostvari što veći oim saobraćajnih usluga izraženih u putničkim i netotonskim kilometrima, kao jedinicama neto-rada koje se realizuju i donose prihode, uz što niže troškove proizvodnje.
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
UKUPNA EKONOMIČNOST
ost areni činci cijene(prihod)Ph ×∑ostvareni učinci cijene(prihod)PhE=Tr utrošeni elementi rad.procesa cijene(troškovi)
×=
×∑
∑
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
• prikazuje koliko se NJ prihoda ostvaruje po 1 NJ troška
• djelovanje ekonomskih zakona preduzeće prisiljava da ostvaruje ciljeve poslovanjaprisiljava da ostvaruje ciljeve poslovanja uz što manje trošenje elemenata reprodukcije tj. manje troškove
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
E>1 poslovanje je ekonomično
E<1 poslovanje je neekonomično
E=1 poslovanje je na granici ekonomičnosti
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
Povećanje ekonomičnosti se postiže:
Maksimiziranjem prihoda• povećanjem količine učinaka uz• povećanjem količine učinaka uz
nepromijenjene troškove• ostvarenjem većih prodajnih cijena
proizvoda i usluga
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
Povećanje ekonomičnosti se postiže:
Štedljivim utroškom sredstava• smanjenjem količine elemenata radnog• smanjenjem količine elemenata radnog
procesa• nižim nabavnim cijenama elemenata
radnog procesa
EKO NOMIČNOST
EKONOMICNOST
2
EKONOMIČNOST
PARCIJALNA EKONOMIČNOST
Q cijena učinakaR
rad
Q cijena učinakaE =F cijena rada⋅⋅
Mmaterijal
Q cijena učinakaE =F cijena materijala
⋅⋅
Rrežija
Q cijena učinakaE =F cijena režija⋅⋅
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
PARCIJALNA EKONOMIČNOST
• Prikazuje koliko se NJ prihoda raspoređuje na svaku NJ troška pojedinog proizvodnog faktora.svaku NJ troška pojedinog proizvodnog faktora.
• Preko parcijalne ekonomičnosti dolazi se do podataka kolika je bila ekonomičnost trošenja pojedinog proizvodnog faktora
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOSTPrimjer:
Preduzeće je u dva razdoblja ostvarilo slijedeću proizvodnju i slijedeće troškove:
1.RAZDOBLJE 2.RAZDOBLJEUTROŠCI Količine cijene Količine cijene
Materijal 340tona 900NJ 440tona 1000NJRad 1900sati 100NJ 2000sati 120NJ
Amortizacija 200.000NJ 200.000NJREZULTATI 1200KP 1200NJ 1300KP 1200NJ
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST(stalne cijene)
1. RAZDOBLJE 2. RAZDOBLJEUTROŠCI Količine Cijene Vrijednost Količine Cijene VrijednostMaterijal 340 900 306.000 440 900 396.000Rad 1900 100 190.000 2000 100 200.000
1. RAZDOBLJE 2. RAZDOBLJEUTROŠCI Količine Cijene Vrijednost Količine Cijene VrijednostMaterijal 340 900 306.000 440 900 396.000Rad 1900 100 190.000 2000 100 200.000Rad 1900 100 190.000 2000 100 200.000Amortizacija 200.000 200.000 200.000 200.000Ukupno trošak
696.000 796.000
REZULTATI 1200KP 1200NJ
1.440.000NJ
1300 1200NJ
1.560.000NJ
Rad 1900 100 190.000 2000 100 200.000Amortizacija 200.000 200.000 200.000 200.000Ukupno trošak
696.000 796.000
REZULTATI 1200KP 1200NJ
1.440.000NJ
1300 1200NJ
1.560.000NJ
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
KOLIČINSKA EKONOMIČNOST (stalne cijene)
Q stalne cijene⋅UKUPNA:
fa
Q stalne cijeneE=K stalne cijene⋅
Primjenom stalnih cijena otklanja se utjecaj tržišta na ekonomičnost poslovanja.
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
I. RAZDOBLJE :( ) ( )1
1200 1200E = 2,06340 900 1900 100 200.000
⋅=
⋅ + ⋅ +
II. RAZDOBLJE :( ) ( )2
1300 1200E = 1,95440 900 2000 100 200.000
⋅=
⋅ + ⋅ +
INDEKS : 7.9410006.295.1100
EEIE
1
2 =×=×=
EKO NOMIČNOST
EKONOMICNOST
3
EKONOMIČNOSTTumačenje:Ekonomičnost mjerena količinski, ostvarila je pad
od 5,3% tj. na 1 NJ utrošaka ostvareno je 0,11NJ prihoda manje, odnosno:
1.440.000/696.000 = 2,011.560.000/796.000=1,952,01-1,95=0,11Razlog: količina utrošenih faktora rasla je brže od
rasta količine učinaka• u preduzeću se nije ekonomisalo sa faktorima
proizvodnjeEKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
• PARCIJALNA EKONOMIČNOST (stalne cijene)
RAD:I. Razdoblje II.Razdoblje
11200 1200E 7,57⋅
= = 21300 1200E 7,8⋅
= =1E 7,571900 100⋅ 2E 7,8
2000 100⋅
10310057,78.7100
EEIE
1
2rad =×=×=
Ekonomičnost rada povećala se za 0,23 NJ prihoda po NJ troška odnosno za 3%. (radilo se produktivnije)
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
• PARCIJALNA EKONOMIČNOST (stalne cijene)
MAT
I. Razdoblje II.Razdoblje
11200 1200E 4 7⋅
= = 21300 1200E 3 93⋅
= =MAT 1E 4,7340 900⋅ 2E 3,93
440 900⋅
6.831007.493.3100
EEIE
1
2mat =×=×=
Ekonomičnost materijala smanjila se za 0,77 NJ prihoda po NJ troška odnosno za 16,3%. (Materijalom se nije ekonomiziralo)EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
• PARCIJALNA EKONOMIČNOST (stalne cijene)
AMOI. Razdoblje II.Razdoblje1200 1200⋅ 1300 1200⋅AMO: 11200 1200E 7,2
200.000= = 2
1300 1200E 7,8200.000
= =
3.1081002.78.7100
EEIE
1
2amo =×=×=
ekonomičnost amortizacije u drugom razdoblju je veća za 8,3%. Na jednu NJ troška amortizacije ostvareno je 0,6 NJ prihoda više.EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
Ukupno gledajući, na smanjenje ukupneekonomičnosti za 5,3% utjecaj su imali:
• izraziti pad ekonomičnosti materijala od (-16,3%)( , )
• rast ekonomičnosti amortizacije od (+8,3%)
• rast ekonomičnosti rada od (+3%)
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST(stvarne cijene)
1. RAZDOBLJE 2. RAZDOBLJE(stvarne cijene)
UTROŠCI Količine Cijene Vrijednost Količine Cijen VrijednostUTROŠCI Količine Cijene Vrijednost Količine Cijene
Vrijednost
Materijal 340 900 306.000 440 1000 440.000Rad 1900 100 190.000 2000 120 240.000Amortizacija 200.000 200.000 200.000 200.000Ukupno trošak
696.000 880.000
REZULTATI 1200 1200 1.440.000 1300 1400 1.820.000
EKO NOMIČNOST
EKONOMICNOST
4
EKONOMIČNOST
VRIJEDNOSNA EKONOMIČNOST (stvarne cijene)
Q t k ć ijUKUPNA
fa
Q tekuće cijeneE=K tekuće cijene
⋅⋅
Primjenom stvarnih cijena uključujemo i utjecaj tržišta na ekonomičnost
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
I. RAZDOBLJE :( ) ( )1
1200 1200E = 2,06340 900 1900 100 200.000
⋅=
⋅ + ⋅ +
1300 1400II. RAZDOBLJE :
( ) ( )21300 1400E = 2,06
440 1000 2000 120 200.000⋅
=⋅ + ⋅ +
10010006.206.2100
EEIE
1
2 =×=×=INDEKS :
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
Tumačenje:• Uz primjenu stvarnih cijena ukupna
ekonomičnost nije se mijenjala u oba jeekonomičnost nije se mijenjala, u oba je razdoblja ostvareno 2,06 NJ prihoda po jednoj jedinici nastalih utrošaka.
Razlog :• Porasla je i količina prihoda i rashoda, pri čemu je njihov postotni porast bio jednaki
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
PARCIJALNA EKONOMIČNOST (stvarne cijene)
RAD:1
1200 1200E 7,57⋅= =
I. Razdoblje II.Razdoblje
21300 1400E 7,57⋅
= =1E 7,571900 100⋅ 2E 7,57
2000 120⋅
10010057.757.7100
EEIE
1
2rad =×=×=
Ekonomičnost rada promatrana primjenom stvarnih (tekućih) cijena nije se promijenila, odnosno na svaku NJ troška rada ostvareno je 7,57 NJ prihoda.
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
• PARCIJALNA EKONOMIČNOST (stvarne cijene)
MAT: 11200 1200E 4,7⋅
= = 21300 1400E 4,1440 1000
⋅= =
I. Razdoblje II.Razdoblje
1 ,340 900⋅ 2 ,
440 1000⋅
2,871007.41.4100
EEIE
1
2mat =×=×=
Ekonomičnost materijala promatrana primjenom stvarnih cijena pala je u odnosu na prvo razdoblje za 0,6 NJ prihoda po jedinici troška materijala, tj. smanjena je za 12,1%.
EKO NOMIČNOST
EKONOMIČNOST
• PARCIJALNA EKONOMIČNOST (stvarne cijene)
AMO:
I. Razdoblje II.Razdoblje1200 1200E 7 2⋅ 1300 1400E 9 1⋅
= =AMO: 1E 7,2200.000
= = 2E 9,1200.000
= =
3.1261002.71.9100
EEIE
1
2amo =×=×=
Ekonomičnost amortizacije porasla je za 26,3%, tj. po jednoj NJ troška amortizacije ostvareno je 1,9 NJ prihoda više u odnosu na prvo razdoblje.EKO NOMIČNOST
EKONOMICNOST
5
EKONOMIČNOST
• Ukupno gledajući (primjenom stvarnih cijena), ekonomičnost se nije mijenjala u drugom razdoblju
• Razlog tome nalazimo u parcijalnim veličinama. g p jPorast ekonomičnosti amortizacije za 26,3% i nemijenjanje ekonomičnosti rada anulirao je pad ekonomičnosti materijala za 12,1% što je u globalu dovelo do toga da se ekonomičnost ukupno nije promijenila.
EKO NOMIČNOST
• Princip ekonomičnosti proizvodnje izražava težnju kolektiva radne organizacije da ostvari što veći obim proizvodnje a samim tim i što veći prihod, uz što manje troškove svih činilaca procesa proizvodnje. U saobraćaju to znači težnju da se ostvari što veći obim saobraćajnih usluga izraženih u putničkim i netotonskim kilometrima, kao jedinicama neto-rada koje se ralizuju i donose prihode, uz što niže troškove proizvodnje.
EKO NOMIČNOST
Merenje i analiza ekonomičnosti mogu se vršiti:
• na nivou preduzećai žih i i ih j di i• na nivou užih organizacionih jedinica –
sekcija, stanica ložionica, pogona i drugih poslovnih jedinica,
• na pojedinim relacijama• u pojedinim procesima rada.EKO NOMIČNOST
Metodi mjerenja i analize ekonomičnosti
• Mjerenje globalne ekonomičnosti na nivou preduzeća – grane
• 1.Merenje naturalnim jedinicama neto rada je osnovni izrazneto-rada je osnovni izraz ekonomičnosti koja se može meriti pomoću obrasca:
TQ
TQQ
E rtkpkntk =+
=LQE =
MQE =
IMLQ
E rtk
++=
EKO NOMIČNOST
gde je Qrtk = obim redukovanih tonskih kilometara, L= troškovi radne snage, M= materijalni troškovi sa uslugama, I= troškovi sredstava za radtroškovi sredstava za rad.
EKO NOMIČNOST
• 2.Merenje naturalnim jedinicama bruto-rada može se vršiti na osnovu izmeritelja brutotonskog kilometra prema tome,odnos
QE rtkb
• 3.Merenje vrednosnom jedinicama proizvodnje usluga može se vršiti, pre svega na osnovu ukupnog prihoda,tj. na osnovu prevoznih cena:
IMLE rtkb
++=
IMLVE
++=
EKO NOMIČNOST
EKONOMICNOST
6
• Prema tome ekonomičnost se utvrđuje odnosom:
IMLCQCQ
E pkpkntkntk
++
⋅+⋅=
IML ++
EKO NOMIČNOST
Ako nastupi povećanje obima usluga sa 22.000 rtk na 24.000 pri sledećoj strukturi troškova:Fiksni troškovi 88.000 NJ, po jedinici 4,00 NJVarijabilni troškovi 55.000 NJ, po jedinici 2,50 NJ
---------------------------------------------Ukupni troškovi 143.000 NJ, po jedinici 6.50 NJnastupiće sledeće promene u masi i troškova i njihovoj strukturi:__________________________________________________________________________
Bazni period Tekući period Razlika«O» «I»
Obim saobraćaja (rtk) 22.000 24.000 + 2.000Fiksni troškovi (NJ) 88.000 88.000 _______Varijabilni troškovi (NJ) 55.000 60.000 + 5.000j ( )Ukupni troškovi (T) NJ 143.000 148.000 + 5.000Troškovi po 1 rtk:
Fiksni (t) 4,00 3,67 - 0,33Varijabilni 2,50 2,50 _____Ukupni (t) 6,50 6,17 - 0,33
Kao što se vidi, iz ovih promena u strukturi troškova proizilaze i promene u ekonomičnosti:ideks ekonomičnosti je:
EKO NOMIČNOST
5,105100)153,0:162,0(100000.143000.22:
000.148000.24100:
0
0
1
1 =×=×=×TQ
TQ
109100000.22000.24100
0
1 =×=×QQ
103100000.1481001T
jer je indeks obima saobraćaja
a indeks troškova : 5.103100000.143000.148100
0
1 =×=×TTa indeks troškova :
Prema tome, pošto je obim saobraćaja porastao za 9%, a troškovi 3,5%, povećanjeekonomičnosti za 5,5% rezultira isključivo iz povećanja obima usluga (jer se pretpostavlja da su nepromenjeni varijabilni troškovi po 1 rtk, što znači da su isključena dejstva ostalih faktora).
Dakle rezultat je:Indeks porasta obima usluga . . . . . . . . . . . . 109indeks ekonomičnosti. . . . . . . . . . . . . . . . . 105,5indeks porasta troškova. . . . . . . . . . . . . . . .103,5
EKO NOMIČNOST
• Daljom analizom se vidi da je ovakav rezultat izražen u kvantitativnoj uštedi na troškovima:
NJ, a ova ušteda rezultira iz smanjenja fiksnih000.8000.148)5,6000.24()( 1 =−⋅=−⋅ tp TTQ
NJ, a ova ušteda rezultira iz smanjenja fiksnih troškova po jedinici usluge sa 4,00 na 3,67 NJ, koji su umasi ostali isti i pripovećanju obima usluga.Krajnji efekat je u sniženju ukupnih troškova po jedinici usluge sa 6,5 na 6,17 NJ.
EKO NOMIČNOST
RENTABILNOST
1
RENTABILNOST
P i i t bil ti d t lj d Princip rentabilnosti predstavlja odnos između ostvarene dobiti i vrijednostiangažovanih sredstava za proizvodnju transportne ili PTT usluge. Prema tome, princip rentabilnosti je težnja da se ostvari maksimalna dobit uz minimalno angažovanje sredstava.
RENTABILNOST
Poslovni rezultat (profit, dobit)R= 100×
Rentabilnost ulaganja
R= 100uložena glavnica
×
•Mjerilo uspješnosti poslovanja koje pokazuje koliko se jedinica poslovnog rezultata (profit, dobit) ostvaruje na 100 jedinica uloženog vlastitog kapitala(glavnice).
RENTABILNOST
Poslovni rezultat (profit, dobit)R= 100×
Rentabilnost imovine
R 100uložena imovina
×
•Mjerilo uspješnosti poslovanja koje pokazuje koliko se jedinica poslovnog rezultata (profit, dobit) ostvaruje na 100 jedinica uloženog kapitala(imovine).
RENTABILNOST
Rentabilnost poslovanja(proizvodnje)
Poslovni rezultat (dobit, profit)R 100( p )R= 100ukupni rashodi
×
•Mjerilo uspješnosti poslovanja koje pokazuje koliko se jedinica poslovnog rezultata (profit, dobit) ostvaruje na 100 jedinica utrošenih sredstava( rashoda)
RENTABILNOST
Primjer( rentabilnost imovine):Preduzeće je ostvarilo bruto dobit od 100.000 nj.
Uloženi kapital(imovina) preduzeća iznosi 1.000.000 kn. Kolika je rentabilnost?
bruto dobit 100.000R= 100 100 10%kapital 1.000.000
× = × =
Rentabilnost iznosi 10%, drugim riječima, na svakih 100 NJ kapitala ostvareno je 10 NJ bruto dobiti.
RENTABILNOST
Ako Preduzeće mora iz bruto dobiti izdvojiti još 30% za porez
bruto dobit - porez 100.000-30.000R= 100 100 7%kapital 1.000.000
× = × =
Na svakih 100 uloženih NJ kapitala Preduzeće je ostvarilo 7 NJ neto dobiti, tj. rentabilnost je iznosila 7%.
RENTABILNOST
2
RENTABILNOST
PRIHODI 12.450.000
RASHODI 11 245 000
Primjer: Rentabilnost poslovanja(proizvodnje)Rezultati poslovanja preduzeća za jedno razdoblje:
RASHODI 11.245.000
BRUTO DOBIT 1.205.000
Izračunajte rentabilnost poslovanja pomoću navedenih podataka
RENTABILNOST
71,10100000.245.11000.205.1100
rashoddobit brutoR =×=×=
Rentabilnost poslovanja iznosila je 10,71%, tj. na svakih 100 NJ rashoda ostvareno je 10,71 NJ bruto dobiti.
RENTABILNOSTPrimjer 3: USPOREĐIVANJE RENTABILNOSTI
ELEMENT PLANIRANO OSTVARENO
Ukupni prihod 1.853.000 2.110.000
Ukupni rashod 1.670.000 1.890.000p
Dobitak 183.000 220.000
Porezi iz dobitka 54.900 66.000
Čisti dobitak 128.100 154.000
Vlastiti kapital 3.500.000 3.500.000
Izračunajte rentabilnost (temeljem neto dobiti) te usporediti plansku i ostvarenu rentabilnost.
RENTABILNOSTRentabilnost poslovanja
PLANIRANO
%42,7100900.724.1
100.128Rp =×=
OSTVARENO
%87,7100000.956.1
000.154Rost =×=900.724.1
10610042,787,7100
RRIR
p
ost =×=×=
000.956.1
Ostvarena rentabilnost poslovanja veća je od planske rentabilnosti za 6%. Na svakih 100 NJ rashoda ostvareno je 0,45 NJ više neto dobiti nego što je bilo planirano.
RENTABILNOST
Rentabilnost ulaganja
PLANIRANO OSTVARENO
128.100R = 100 3 6%× =154.000R = 100 4 4%× =pR = 100 3,6%
3.500.000× = oR = 100 4,4%
3.500.000× =
ost
pl
R 4, 4R= 100 122R 3, 6
Ι = × =
Ostvarena rentabilnost ulaganja veća je od planske rentabilnosti za 22%. Na svakih 100 NJ vlastitog kapitala ostvareno je 0,8 NJ više neto dobiti nego što je bilo planirano.
RENTABILNOSTPrimjer 4:
PREDUZEĆAA B
Ukupni prihod 17.576.000 22.765.000Ukupni rashod 17.200.000 22.100.000Dobitak 376.000 665.000Vlastiti kapital 30.000.000 32.000.000
Izračunajte rentabilnost poslovanja i rentabilnost ulaganja u oba preduzeća te izvršite uporedbu.
RENTABILNOST
3
RENTABILNOST
Rentabilnost poslovanjaA
%18,210000020017
000.376RA =×= %310000010022
000.665RB =×=
B
000.200.17 000.100.22
1371002.18
3IR =×=
Rentabilnost poslovanja u PREDUZEĆE "B" veća je za 0,82 NJ dobiti na svakih 100 NJ rashoda nego u PREDUZEĆE "A" tj. za 37%.
RENTABILNOST
Rentabilnost ulaganja
A B
%25.1100000.376RA =×= %07.210000000032
000.665RB =×=000.000.30A 000.000.32B
6.1651001,252.07IR =×=
Rentabilnost ulaganja u PREDUZEĆE "B" veća je za 0,82 kunu dobiti na svakih 100NJ ulaganja nego u PREDUZEĆE "A" tj. za 65.5%.
POVEZANOST MJERILA USPJEŠNOSTI
1 RAZDOBLJE 2 RAZDOBLJE
Primjer:Preduzeće je u dva razdoblja ostvarilo slijedeću proizvodnju i slijedeće troškove:
1.RAZDOBLJE 2.RAZDOBLJEUTROŠCI Količine cijene Količine cijene
Materijal 230 645 250 700Rad 1145 500 1345 600
Amortizacija 300.000 300.000Ostale režije 200.000 200.000
REZULTATI 1100 1200 1200 1300
POVEZANOST MJERILA USPJEŠNOSTI
1. RAZDOBLJE 2. RAZDOBLJE(vrijednosno)
UTROŠCI Količine Cijene Vrijednost Količine Cijene Vrijednost
Materijal 230 645 148.350 250 700 175.000
Rad 1145 500 572.500 1345 600 807.000
Amortizacija 300 000 300 000Amortizacija 300.000 300.000
Ost.režije 200.000 200.000
UK.TROŠAK 1.220.850 1.482.000
REZULTATI 1100 1200 1.320.000 1200 1300 1.560.000
DOBITAK 99.150 78.000
ULOŽ.KAPITAL 2.200.000 2.234.000
POVEZANOST MJERILA USPJEŠNOSTI
2. RAZDOBLJE(količinski)
Količine Cijene Vrijednost
250 645 161.250
1345 500 672 500
UTROŠCI
Materijal
Rad 1345 500 672.500
300.000
200.000
1.333.750
1200 1200 1.440.000
Rad
Amortizacija
Ost.režije
UK.TROŠAK
REZULTATI
POVEZANOST MJERILA USPJEŠNOSTI
Potrebno je izračunati sljedeće pokazatelje:ProduktivnostEkonomičnost (ukupno, vrijednosno )Rentabilnost poslovanja i ulaganja( uk. trošak=rashod)Uporedite dobivene rezultate i komentirajte ih
RENTABILNOST
4
POVEZANOST MJERILA USPJEŠNOSTI
PRODUKTIVNOST (naturalno)
1Q 1100Pr 0,96T 1145
= = = 2Q 1200Pr 0,89T 1345
= = =
2
1
Pr 0,89Pr= 100 92,7Pr 0,96
Ι = × =
U drugom razdoblju proizvodilo se 0,07 komada proizvoda po satu manje, tj. produktivnost rada smanjila se za 7,3%.
POVEZANOST MJERILA USPJEŠNOSTI
EKONOMIČNOST(vrijednosno)
( ) ( )11100 1200E = 1, 08
230 645 1145 500 300.000 200.000⋅
=⋅ + ⋅ + +
1200 1300⋅( ) ( )2
1200 1300E = 1, 05250 700 1345 600 300.000 200.000
⋅=
⋅ + ⋅ + +
2
1
E 1,05E= 100 100 97,3E 1,08
Ι × = × =
U drugom razdoblju ostvareno je 0,03 NJ prihoda pojedinici utroška manje u odnosu na prvo razdoblje tj.ekonomičnost je pala za 2,7%.
POVEZANOST MJERILA USPJEŠNOSTI
EKONOMIČNOST(količinski)
( ) ( )11100 1200E = 1,08
230 645 1145 500 300.000 200.000⋅
=⋅ + ⋅ + +
1200 1200⋅( ) ( )2
1200 1200E = 1, 08250 645 1345 500 300.000 200.000
⋅=
⋅ + ⋅ + +
2
1
E 1, 08E= 100 100 100E 1, 08
Ι × = × =
U drugom razdoblju ostvareno je 1,08 NJ po jedinici troška kao i u prvom razdoblju, dakle ekonomičnost se nije mijenjala.
POVEZANOST MJERILA USPJEŠNOSTI
ZAKLJUČAK IZ DO SADA IZRAČUNATOG:
Vrijednosna ekonomičnost u drugom razdoblju je za 0,03 NJ prihoda po jedinici troška manja( 2 7%) od količinski izraženemanja( 2,7%) od količinski izražene ekonomičnosti u drugom razdoblju a razlog tome su vanjski faktori(cijene).
POVEZANOST MJERILA USPJEŠNOSTI
RENTABILNOST ULAGANJA
199.150R 100 4,4%
2.220.000= × =
278.000R 100 3,4%
2 234 000= × =2.220.000 2.234.000
2
1
R 3, 4R= 100 78, 2R 4, 4
Ι = × =
Rentabilnost ulaganja u drugom razdoblju smanjila se za 21,8% , tj. ostvareno je 1 NJ dobiti na 100 jedinica uloženog kapitala manje, u drugom nego u prvom razdoblju.
POVEZANOST MJERILA USPJEŠNOSTI
RENTABILNOST POSLOVANJA
199.150R 100 8,1%
1.220.850= × =
278.000R 100 5,2%
1.482.000= × =
2
1
R 5, 2R= 100 64,1R 8,1
Ι = × =
Rentabilnost poslovanja u drugom je razdoblju za 35,9% manja nego u prvom, tj. na svakih 100 NJ rashoda ostvareno je 2,9 NJ dobiti manje u drugom nego u prvom razdoblju.
RENTABILNOST
5
POVEZANOST MJERILA USPJEŠNOSTI
KONAČNI ZAKLJUČAK:
Prduktivnost je smanjena za 7,3%, zbog bržeg rasta utrošenog vremena od rasta količine učinaka.
Količinska ekonomičnost ostala je ista, dakle porast količine učinaka bio je jednak porastu količinekoličine učinaka bio je jednak porastu količine utrošenih elemenata proizvodnje.
Vrijednosna ekonomičnost ostvarila je pad za 2,7% zbog bržeg rasta rashoda poslovanja od rasta prihoda
Na slabiji rezultat poslovanja(rentabilnost) glavni je utjecaj imalo smanjenje ekonomičnosti(brži rast rashoda od rasta prihoda)