eksperimenti in vivo na neanestetisanim Životinjama
DESCRIPTION
EKSPERIMENTI IN VIVO NA NEANESTETISANIM ŽIVOTINJAMA. Dragan Obradović, Miroslav Savić. Tehnike istraživanja u biomedicini. Kompjuterska simulacija ( in silico ) - PowerPoint PPT PresentationTRANSCRIPT
EKSPERIMENTI IN VIVO NA NEANESTETISANIM ŽIVOTINJAMA
Dragan Obradović,Miroslav Savić
Tehnike istraživanja u biomedicini Kompjuterska simulacija (in silico) in vitro tehnike: na izolovanim
makromolekulama, ćelijama i tkivima (poreklo: humano, mikroorganizmi, životinje, biljke). Daju informacije o efektima i interakcijama među molekulama, do nivoa organa
Istraživanja na životinjama Istraživanja na ljudima i populacijama
U ispitivanju potencijalnog leka IN VITRO TESTOVI mogu da Pokažu efekte na izolovanim ćelijama i tkivima Ukažu na rizike od direktnih efekata Sugerišu opravdanost daljih ispitivanja
IN VITRO TESTOVI ne mogu da Kažu da li će se željeni efekat javiti u živom organizmu Kažu da li će se štetni efekat javiti pri primeni na živom organizmu
TESTOVI NA ŽIVOTINJAMA mogu da Sugerišu koje supstance bi, kao lekovi, mogle da budu korisne za ljude Daju snažnu naznaku da supstanca neće biti štetna za ljude
TESTOVI NA ŽIVOTINJAMA ne mogu da Predvide sa sigurnošću šta će se desiti pri primeni kod ljudi. Ipak,
omogućuju da se istraživač maksimalno približi situaciji realne primene na čoveku.
In vitro efekti vs. in vivo profilprimer: amlodipin
In vitro efekti amlodipina
Inhibicija L-tipa Ca2+ kanala u glatkim mišićima
Inhibicija K+-uzrokovanih kontrakcija u krvnim sudovima
Blokada preuzimanja Ca2+ u odgovoru na depolarizaciju
Smanjenje slobodnog Ca2+ u citosolu
Negativni inotropni efekat na srčani mišić
Inhibicija SA i AV čvora Smanjenje srčane frekvence i
brzina sprovođenja
In vivo efekti amlodipina
Klinički vs. eksperimentalni nalaziprimer: nimodipin
Meta-analiza 22 studije sa 6468 ispitanika sa akutnim ishemijskim moždanim udarom tretiranih nimodipinom: dovoljno dokaza za pouzdano odbacivanje povoljnog terapijskog efekta (Horn i Limburg (2001) Stroke 32: 570-76).
Sistematski pregled rezultata ispitivanja u animalnom modelu: nije bilo dovoljno dokaza za otpočinjanje kliničkih ispitivanja! (Horn i sar. (2001) Stroke 32: 2433-37).
Izvor citiranih statističkih podataka
Eksperimentalne životinje 85% pacovi, miševi i drugi
glodari 1% drugi mali sisari (kunići i
dr.) 2.7% ovce, krave, svinje i
drugi veliki sisari 0.3% psi i mačke 0.17% majmuni 11% ribe, amfibije, reptili i
ptice
Broj “procedura” na životinjama
Svrhe procedura na životinjama
Distribucija procedura po organskim sistemima
U Velikoj Britaniji 2003. godine, preko 60% procedura je bilo usmereno ka određenom organskom sistemu, najviše imunskom (18%) i nervnom (15%).
Udeo procedura usmerenih ka kardiovaskularnom, respiratornom i gastrointestinalnom sistemu bio je, pojedinačno, 2-3%.
18% procedura je bili usmereno ka više organskih sistema, a u više od 20% slučajeva podela na organske sisteme nije bila relevantna.
Anestezija u eksperimentu
Sprovođenje procedure bez anestezije ili analgezije dozvoljeno je samo ukoliko se procenjuje da primena anestetika ili analgetika predstavlja veću traumu od same procedure, ili kada je anestezija nekompatibilna sa postizanjem cilja procedure.
Više od 60% procedura u Velikoj Britaniji u 2003. godini nije koristilo anesteziju.
Opšta anestezija sa oporavkom je primenjena u 19% procedura, lokalna anestezija (uglavnom u svrhu prikupljanja materijala za genetske analize) u 11%, a opšta anestezija bez oporavka u 9.5% procedura.
Primena opšteg anestika kao metode žrtvovanja nije uzimana kao eksperimentalna procedura.
Eksperimentalni protokol Priprema protokola:
aktivnost slična pisanju manuskripta naučnog rada
Eksperimentalni protokol1. Naslovna strana (naziv studije, istraživači, osoblje,
sponzor, finansiranje) 2. Sadržaj3. Shematski prikaz planiranih istraživanja (radni
dijagram)4. Uvod5. Ciljevi6. Eksperimentalne metode7. Prikupljanje podataka i statistička analiza8. Mere zaštite osoblja9. Apendiksi10. Bibliografija
Primer in vivo eksperimenta:bihejvioralna istraživanja
Bihejvior (ponašanje) predstavlja celokupnost aktivnosti individue, posebno onaj njen segment koji je podložan (spoljašnjoj) opservaciji (Bureš i sar., 1983).
Bihejvioralni testovi i modeli: osnov istraživanja u psihofarmakologiji
Test vs. model
“Model”: pokušaj eksperimentalnog oponašanja humane patologije koja je predmet istraživanja
“Test”: termin se primenjuje opštije, za svaku proceduru koja se koristi za karakterizaciju eksperimentalnih uticaja na ponašanje životinje
Animalni modeli psihijatrijskih oboljenja: validnost
“Face validity”: sličnost bihejvioralnih znakova i simptoma kod čoveka i eksperimentalne životinje
“Construct validity”: jaka korelacija između specifičnih nalaza na nivou neurona i ponašanja u animalnom modelu, u odnosu na nalaze na bolesnicima
“Predictive validity”: dobro prognoziranje terapijske efikasnosti novog tretmana
Uloga prekliničkih modela u razvoju psihotropnih lekova(Geyer & Markou: Neuropsychopharmacology: The Fifth Generation of Progress, 2003)
“Često je verovanje da animalni preklinički modeli predstavljaju usko grlo u otkrivanju psihotropnih lekova. Primena ovih modela kao “screening” tehnika se čini sporom u poređenju sa brzinom hemijske sinteze, high-throughput screening tehnikama i brzim tehnikama sekvencioniranja gena. Međutim, takvi preklinički modeli su neophodni da bi se dobila početna procena funkcionalnih efekata novih supstanci u integralnom organizmu. Jedino takve in vivo funkcionalne mere mogu da potvrde pretpostavke o mogućim efektima novih jedinjenja kod bolesnika. Pri pokušaju lečenja kompleksnih mentalnih, kognitivnih i emocionalnih smetnji koje još uvek nemaju jasno definisani neurobiološki supstrat, ili čak ni korelat, nije realističan pristup ići direktno iz test epruvete u kliniku...”
Bihejvioralna istraživanja
1. Zasnovana na ispitivanju neuslovljenog, ili spontanog ponašanja životinje; u osnovi ovog tipa ponašanja se nalazi biološki fenomen eksploracije – istraživanja, kao bihejvioralne aktivnosti podstaknute nepoznatom okolinom.
2. Zasnovana na uslovljenom ponašanju, kada se uspostavlja veza između percepcije određenog stimulusa (uslovna draž) i nagrade ili kazne (bezuslovna draž): bihejvioralna aktivnost je usmerena ka sticanju nagrade ili izbegavanju kazne.
Bihejvioralni rezultati Najčešće: parametri motorne aktivnosti
(lokomotorna aktivnost, propinjanje, njuškanje...)
Nemotorni parametri: primer ultrazvučne vokalizacije
Parametri (indeksi) ponašanja vs. dimenzije (faktori) ponašanja: statističko povezivanje (faktorska analiza)
Poistovećivanje pojedinih dimenzija ponašanja sa (pretpostavljenim) kognitivnim, emotivnim i motivacionim aspektima psihičkog statusa eksperimentalne životinje: biološko povezivanje
Nivoi bihejvioralnih istraživanja Opservacija (telesna masa, temperatura,
izgled krzna, aktivnost u kavezu) Neurološki refleksi (refleks uspravljanja,
treptanje, trzanje uva, orijentacija vibrisa) Motorne funkcije (spontana aktivnost,
testovi koordinacije, mišićna snaga) Specifični aspekti ponašanja: hranjenje,
učenje i pamćenje, reproduktivno ponašanje, socijalno ponašanje, testovi/modeli čiji su parametri povezani sa stanjima anksioznosti, depresije, shizofrenije, zavisnosti
Uzdignuti plus-lavirint: primer modela spontanog ponašanja
Aktivno izbegavanje: primer testa uslovljenog ponašanja
Pasivno izbegavanje: primer testa uslovljenog ponašanja
Zadatak:Na osnovu podeljenih separata radova, u zajedničkoj diskusiji,
izvesti zaključke o:
1. Broju eksperimentalnih životinja po pojedinačnom tretmanu koji zahtevaju bihejvioralni eksperimenti
2. Uticaju spoljašnjih faktora, uključujući eksperimentatora, na rezultate bihejvioralnog istraživanja
3. Parametrima ponašanja povezanim sa stanjem ankioznosti, odnosno sa memorijskom funkcijom
4. Eksperimentalnim uslovima pod kojima bi praćeni parametar motorne aktivnosti najbolje odražavao spontanu lokomotornu aktivnost, odvojenu od mogućih uticaja ispitivanog tretmana na stanje anksioznosti/emocionalne rektivnosti (koristiti separat rada na narednom slajdu)
5. Eksperimentalnim uslovima pod kojima bi praćeni bihejvioralni parametar najbolje odražavao stanje anksioznosti, odvojeno od mogućih uticaja ispitivanog tretmana na spontanu motornu aktivnost
Zadatak: uslovi za selektivno praćenje spontane lokomotorne aktivnosti