elementi komike u molijerovom tartifu.doc

10
UNIVERZITET U NIŠU FILOZOFSKI FAKULTET DEPARTMAN ZA FRANCUSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST FRANCUSKA KNJIŽEVNOST BAROKA I KLASICIZMA ISTRAŽIVAČKI OGLED DUŠAN RISTIĆ ELEMENTI KOMIKE U MOLIJEROVOM ’’TARTIFU’’

Upload: ivana-petrovic

Post on 01-Oct-2015

162 views

Category:

Documents


3 download

TRANSCRIPT

UNIVERZITET U NIU

UNIVERZITET U NIU

FILOZOFSKI FAKULTET

DEPARTMAN ZA FRANCUSKI JEZIK I KNJIEVNOSTFRANCUSKA KNJIEVNOST BAROKA I KLASICIZMA

ISTRAIVAKI OGLED

DUAN RISTIELEMENTI KOMIKE U MOLIJEROVOM TARTIFU

9.1.2015.

ta je komino? Od ega nastaje, ta je to to proizvodi komino? Zato i emu se ovek smeje? Ovo su samo od bezbroj pitanja na koja su teili dati odgovor mnogi filozofi, umetnici, pesnici, poev od Aristotela, Kvintilijana, pa preko Frojda, Getea pa sve do Lipsa, eneta i Bergsona I mnogih drugih. Da li postoji definicija kominog, i ako postoji, gde je moemo nai, i da li je verodostojna? U nekom umetnikom smislu, komino je estetska kategorija suprotstavljena traginom (Renik knjievnih termina, 1992: 389.), i kao takva, najee se nalazi u komediji. Da li je ono to nas tera na smeh neka pojava u prirodi, ili pak u drutvu? Da li se svi smejemo istom? Zanimljivo je, na primer, da je Gete razlikovao ljude po onome to im je smeno. Anri Bergson smatra da komino ne moemo odvojiti od oveka i od ljudskog, i da je i smeh, kao i ovek, iv, u stalnom pokretu, i svuda oko nas. Smejaemo se nekoj stvari, nekom predmetu, ne zato to je ona takva, ve zato to ju je ovek takvom nainio. ovek hoda ulicom i sluajno padne, i svi prolaznici se ponu smejati. Zato? Smejemo se neijoj nespretnosti. Kada u koli nekog ismejavaju, na primer, smejemo se svi, zar ne? Smejemo se iskvarenosti, porocima, karakterima

U umetnosti, tanije u komedijama, najee dominiraju komika pokreta, komika situacije i jezika komika. No, kod velikog dramskog genija kakav je bio Molijer, osim ovih elemenata komike, nailazimo i na komiku karaktera. Mi se smejemo Harpagonu, zar ne,smejemo se njegovoj krtosti? Smejali smo se i Zganarelu i Alcestu, ali svakako najgenijalnije odraeno delo je, sloie se mnogi, svakako Tartif.

Pretrpevi razne drutvene progone i cezure, u svojoj treoj i konanoj redakciji, Molijer 1669. izvodi Tartifa ( Le Tartuffe ou LImposteur), nakonega biva i objavljen. Razlog mnogim cezurama i protivljenju izvoenju ovog komada je taj to je Molijer u njemu izabrao kao objekat svojih napada religiozno pritvorstvo i licemerstvo, svojstveno katolikom kliru i veoma rasprostranjeno u viim krugovima francuskog drutva XVII veka. ( Mokuljski, 1951: 465.). U ovoj komediji se lako daju prepoznati elementi farse, intrige, ali i komedije obiaja, jer nam ovom komedijom Molijer slika naravi francuske buroaske porodice XVII veka. Uperena protiv religije, komedija ismeva licemerno iskoriavanje, iz niskih, koristoljubivih pobuda, najuzvienijih principa hrianskog morala. (Mokuljski, 1951: 467.) Ovu komediju smatramo, pored svega navedenog, i komedijom karaktera, jer je u njoj Molijer ismejao jednu ljudsku manu, licemerje, predstavljenu kroz lik bogobojaljivog prevaranta Tartifa. Razni elementi komike su prisutni u Tartifu, poevi od komike pokreta, preko komike gesta, do komike situacije, komike izraza i komike karaktera. Prve elemente komike moemo primetiti ve u prvom inu, gde je itava prva scena, ini se, cela komina. Iako se u toj sceni glavni lik ne pojavljuje, sve se zapravo vrti oko njega i on je centar zbivanja i razlog svae izmeu gospoe Pernel i ostalih ukuana. Stara gospoa, koja je dola u posetu svome sinu Orgonu i njegovoj eni Elmiri, urno i ljutito eli da napusti njihov dom jer se njena snaha Elmira, unuci Damis i Marijana, kao i slukinja Dorina ne slau sa njenim stavom i stavom njenoga sina Orgona, koji brane i veliaju prevaranta Tartifa koji im se uvukao u dom i nastoji da ih prevari i iskoristi njihovu dobrotu i naivnost. I tako iz njihovih replika, bez potrebe za pojavljivanjem, mi saznajemo sve o Tartifu, i ko je on, i kakve su mu namere. Svi ukuani, osim Orgona i njegove stare majke, uvideli su ko je zapravo Tartif i kakve su njegove namere, i sada ele da otvore oi jadnim naivcima, ali bezuspeno. Njih dvoje kao da su omaijani kakvom tartiferijom. Gospoa Pernel radije veruje jednom neznancu i, ini se, kao da joj je drai tamo neki Tartif od roene unuadi: C'est un homme de bien, qu'il faut que l'on coute;

Et je ne puis souffrir, sans me mettre en courroux,

De le voir querell par un fou comme vous. (Moliere,3.)

U petoj pojavi prvog ina, pojavljuje se Orgon, koji, nakon povratka sa puta, dolazi kui i raspituje se kod Dorine kako je proteklo stanje u kui dok njega nije bilo.I dok mu Dorina pria kako mu je supruga bila jako bolesna, ali da joj se stanje poboljalo, Orgon, kao i da ne uje, i samo ponavlja replike: Et Tartuffe? i Le pauvre homme! ( Moliere, 12.). Ova scena izmeu Dorine i Orgona prepuna je komike rei. Jedan od uobiajenih postupaka u klasinoj komediji je ponavljanje rei. ta je komino u tom ponavljanju? Anri Bergson u svom izlaganju navodi: U kominom ponavljanju rei postoje, jedan nasuprot drugome, uglavnom, dva lana: jedno prigueno oseanje koje se odapinje kao opruga, i jedna ideja koja se zabavlja time to ponovo priguuje oseanje. (Bergson, 1993: 37.)

Elemente komike moemo primetiti u samom liku Orgona. Naime, on je u komediji predstavljen kao marioneta ili, kako Bergson navodi, lutka na koncu. (Bergson, 1993: 39.) On je toliko omaijan Tartifom i oaran njime; Tartif mu je prei i od same porodice, njega voli, ceni i potuje vie no decu svoju, on e ak svog sina oterati iz kue zbog toga to se suprotstavio tom licemeru, i sve imanje prepisati toj varalici. Nebrojani su prizori komedije gde jedna linost misli da govori i radi slobodno, gde ta linost prema tome zadrava bit ivota, a opet nam posmatrana sa druge strane, izgleda kao obina igraka u rukama nekog ko se njome zabavlja. (Bergson, 1993: 39).Svi ostali likovi nastoje da pomognu Orgonu i ukau mu na lai koje mu servira Tartif, ali on nkog ne eli da slua, ak i dolazi u konflikt sa drugim likovima. Tartif je taj koji sve vreme dri konce u svojim rukama i poigrava se ovim naivcem kao sa kakvim pajacem. Pa opet, i sam Tartif je na neki svoj nain komian. Preruen ovek je smean. ovek za koga bi se moglo verovati da je preruen, takoe je smean. U irem smislu, svako e preruavanje postati smeno, ne samo preruavanje oveka, ve isto tako i drutveno, pa ak i samo preruavanje prirode. (Bergson, 1993: 23.) Tartif se preruio u bosog i iscepanog siromaha, kada se upoznavao sa Orgonom, kako bi pokazao Orgonu svoju skromnost I skruenost i ne bi li se ovaj saalio na njega. A ovo drutveno preruavanje sastoji se u onom njegovom lanom predstavljanju, gde se on predstavlja kao bogobojaljivo sveteno lice. Jako su zanimljive scene izmeu Dorine i Orgona, gde se nasluuje komika rei i pokreta. Slukinji Dorini, kako to obino biva u komedijama karaktera, pripala je uloga rezonera, odnosno le meneur de jou. Ova simpatina, inteligentna, prosta ena iz naroda, uvek je tu da, kao sluga intrigant, nosi konce dramske radnje u svojim rukama. Dok gledamo Orgona i Dorinu i sluamo replike koje razmenjuju, kao da ispred sebe imamo farsu, u kojoj se gazda i slukinja prepiru i u kojoj esto dolazi i do fizikog kontakta, ali ne ozbiljnog, ve su esto u pitanju obina ukanja, kao elementi komike pokreta.

Dorina esto zna da stane iza lea svoga gazde, tako da je on ne primeuje, i to izaziva smeh kod publike. Ume toliko da ga rasrdi i naljuti, jer se u mnogim situacijama ponaa vrlo smelo i ume da ue u polemiku i zapone raspravu sa njim, bez dlake na jeziku i bez imalo stida, branei esto njegovu ki Marijanu i zauzimajui se za nju. U drugoj sceni drugog ina, dok Orgon i Marijana razgovaraju o njenom potencijalnom braku sa Tartifom, Dorina je sve vreme tu, sakrivena iza Orgonovih lea. Prepirui se sa njim, Dorina u jednom trenutku prestade da mu se obraa to je izazvalo toliku ljutnju da je poeleo da je oamari: Orgon:Fort bien. Pour chatier son insolence extreme, il faut que je lui donne un revers de main. (Il se met en posture de lui donner un soufflet ; et Dorine, a chaque coup doeil quil jette, se tient droite sans parler.). ( Moliere, 32.)

U treem inu nam se, konano, pojavljuje lik oko kojeg se u prethodna dva ina digla tolika praina i koji je uneo pometnju u porodini dom Orgona i Elmire. Molijer i sam priznaje kako to nije sluajno udesio. On je zapravo pripremao teren za ovog prevrtljivca, i prikazivao nam likove koji su mu podreeni, ne bi li ga oni okarakterisali i osvetlili ga svojim postupcima, ali i meusobnim odnosima. Slobodan Vitanovi izdvaja kao kominu scenu trenutak kada se Tartif, dok je Damis sakriven ispod stola, udvara Orgonovoj eni Elmiri, u kojoj se on dosledno slui teolokim renikom, stalno poziva na Boga i na spasenje due, da bi i prikrio i izrazio svu drhtavu poudu svoga tela. (Vitanovi, 1976: 259.) Iz svega ovoga moemo zakljuiti da se Molijer veto sluio komikom karaktera, zatim komikom oblika, rei, pokreta, gestova, komikom situacijeKomiku situacije i pokreta sa elementima farse nalazimo i u trenucima kada je Orgon poeo da sumnja u Tartifa, i kada su ga naterali da se sakrije ispod stola ne bi li se uverio u njegovo licemerje i podlost. Pa kako i da ne bude komina scena gde se Orgon, sakriven ispod stola, pomera, mekolji i eli da izae, dok mu se prijatelj udvara eni, i to ne na prefinjen i suptilan, ve krajnje prost i vulgaran nain. A jo ga ena uka i utira nogom ispod stola!Postoje jo mnoge scene koje bi se mogle izdvojiti kao komine, jer, kad razmislimo bolje, cela komedija odie tom genijalnom, molijerskom komikom. Svi likovi su, svaki na svoj nain, komini. Svim njihovim odnosima vlada neka vrsta komike. A smeh? On je tu kao podsmeh, kao kazna svim izvitoperenostima, laima, svim nemoralnim postupcima, svem kukaviluku i bedi koji su zatrovali jednu porodicu XVII veka. LITERATURA1. ANISIMOV, Mokuljski, Smirnov. Istorija francuske knjievnosti. Od najstarijih vremena dorevolucije 1789 godine ; [preveo Milan Kaanin]. Beograd: Nauna knjiga, 1951.

2. LAGARDE & MICHARD, A XVIIe sicle. Anthologie et histoire littraire. Paris : Bordas, 1970.

3. DAKULA, Branko, Vitanovi. Francuska knjievnost 1. Sarajevo-Beograd: Svjetlost-Nolit, 1976.

4. BERGSON,Anri, Smeh: esej o znaenju kominog /Anri Bergson; preveo Sreko Damonja. Beograd, Lapis, 1993.

5. RENIK knjievnih termina / glavni i odgovorni urednik Dragia ivkovi.-2.,dopunjeno izdanje-Beograd: Nolit, 1992.

6. , , rija knjievnosti/Zdenko Lei. Beograd: , 2008. 7. MOLIERE,Le Tartuffe ou LImposteur Le meneur de jou-voditelj igre

PAGE 7