1

Enduro vikend Drivenik 2013 BMW moto klub Zagreb Pozdrav Dobri ljudi!!! Evo sam uzeo u partijski zadatak napisati par redaka o Enduro vikendu Drivenik 2013., u organizaciji cijenjenog Nam predsjednika Igora Klarića. Kao prvo, pomalo mi je žao što je nestabilno vrijeme rezultiralo istim takvim predbilježbama za ovaj događaj, što je u konačnici izgledalo ovako; Igor Klarić na čelu, Darko Buba Jakopović na začelju i moja malenkost, možda i najnoviji član kluba- između dvije vatre, dva stara vozača/lisca ali spreman za svladavanje novih izazova i prihvaćanje novih znanja (što su ova dvojica zaista nesebično i napretek nudili). Nevjerojatna priča o Nebeskim labirintima iznad Novog Vinodolskog, dan prvi

Dakle, ovladavanje samom tehnikom vožnje po makadamu bila je (meni) prioritetna stavka, i iako sam tokom godina imao prilike voziti raznim makadamima (trebam tek spomenuti da mi je prvi dan vožnje motora bio na makadamu, prvi pad s motora također na makadamu a i prvi prijelom i šavovi gdje - na makadamu:-)), sada mi je po prvi puta netko pristupio koncizno i s puno dobre volje i odličnih savjeta, da ipak ta

2

vožnja nebude toliko stihijska koliko ciljana i kontrolirana. Meni osobno, to je više nego sam se uopće mogao i nadati od ovakvoga izleta. Stvari koje su mi pojasnili presudne su (da ih sada ne nabrajam) i pitanje je koliko bi vremena bilo potrebno da sam dođem do istih zaključaka, uz koliko muke i koju štetu. Plus što do nekih zaključaka možda nebih nikada niti došao bez tuđe pomoći. Toliko o samom iskustvu vožnje sa dva dobra vozača/ učitelja; Neprocjenjivo!!! Kratki predah uz pogled koji oduzima dah

Dalje o hrvatskim bespućima: Meni je bilo nepojmljivo da itko ima tu količinu sporednih puteva u svojoj glavi :-)!!! Gdje smo mi sve bili! Prvi dan, krenuvši iz Drivenika vinodolskom dolinom i Primorsko-goranskom županijom pa put Vratnika i Sjevernog Velebita, gdje smo se zbog proloma oblaka morali oprostiti od uspona na Zavižan te se alternativno spustili u Sv. Juraj na pauzu, a onda opet nekim alternativnim smjerovima krenuti put Crikvenice. Uglavnom, makadama kao u priči, krajolika kao iz bajke, koliko sam samo puta počeo mahati rukama u stilu:˝A gle ovo!˝ vjerujem da je Darko već pomislio da sam poludio :-) ali ja sam zaista bio fasciniran tim prizorima. Pa onda još ta kombinacija oblaka, kiše i sunca, pa svako malo duga, šume, stijene i provalije...Ma prizori kojih se niti Prstenova Družina nebi posramila.

3

Evo što smo morali napustiti u nedjeljno jutro!

Drugi dan još luđe; popeli smo se do Fužina gdje smo i ostavili višak stvari, a onda krenuli u cjelodnevno istraživanje preko Risnjaka put Čabra i Prezida, pa sve tako šumskim cestama do najsjevernije gorskokotarske točke, sve do slovenske granice, a sve to uz poneku lokalnu zanimljivost i puno puno prilika za upoznavanje vlastite države i njene povijesti, uz neizostavna savladavanja većih i manjih prepreka na putu. Za detaljnije objašnjenje same rute putovanja mislim da je najpozvaniji Igor, ja sam imao problema i ovo koliko-toliko koncizno povezati, nadam se da ste razumjeli makar u grubo naše smjerove kretanja. Prekrasan trenutak uz prekrasnu gorsku vilu, dan drugi

4

Odmor uz srne negdje duboko u šumi

Uglavnom, bio je to vikend vrijedan pamćenja, no ono što me je jako zaštopalo u pisanju ovog referata je tragedija na koju smo naišli po povratku u Zagreb, vjerujem da Vas je većina već saznala da smo u mjestu Rim naišli na pogibiju kolege

5

motociklista iz Karlovca, gdje smo se probali aktivno uključiti u pružanje pomoći tome momku, iako nam npr. policija nije dopuštala niti da mu priđemo, nego su ga pustili da sam leži na cesti, prekriven nekakvim stolnjakom iz obližnjeg restorana, sa doslovno otkinutom nogom. Na Igorovu i Darkovu inicijativu nekako smo se ipak probili do njega, pružili mu prvu pomoć u okviru mogućeg, a na kraju ne samo da smo ga reanimirali nego smo stekli dojam da do reanimacije nebi niti došlo da nije bilo nas. Ili svakako nebi toliko trajala. Kao da smo nas trojica jedini bili zainteresirani da taj čovjek preživi, ili makar da se u posljednjim trenucima ne osjeti ostavljenim. Eto, rekao sam Vam sve. Morao sam. I sad možete zamisliti na kakve dvojbe sam naišao u razmišljanju; izlet treba opisati pošteno, onako kako i zaslužuje, a cijelo vrijeme mi se vrti ta tragedija sa povratka, jebo te izlet kad nam je kolega izgubio život. Natpis na groblju uz crkvu Sv. Dujma, Drivenik

Na kraju, sve ću pamtiti; krajolike, znanje stečeno na makadamskim i šumskim putevima, toplinu večernjih razgovora uz vatricu na Igorovoj djedovini, ali i hladnoću stranaca i nezainteresiranost za (tuđi) ljudski život, te prije svega, OGROMNU ZAHVALNOST što sam okružen toplim i pametnim ljudskim bićima, ljudima koje bih slijedio na kraj svijeta i nadam se da sam dostojan njihovog društva, poštivanja i energije. Veliki pozdrav, Ivan