energetski menadŽment - ingkomora.rs · zajednice počev od mikro nivoa (porodica) zaključno sa...

171
ENERGETSKI MENADŽMENT Miloš Zdravković i Dušan Nelki Beograd 2016

Upload: haphuc

Post on 27-May-2018

215 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

ENERGETSKI MENADŽMENT Miloš Zdravković i Dušan Nelki

Beograd 2016

Gde smo sad i kako dalje

• Početci su uvek najteži. Uvesti promene u sistem koji već dugo funkcioniše još je teže

ostvariti. Rapidan rast stanovništva planete koji za posledicu ima eksponencijalnu potražnju za energijom uslovljava promene u ekonomskoj i socijalnoj sferi ljudskog delovanja i načina ponašanja.

2,6 5 6,5 7,2 9,3

• Mikro nivo koji naše zakonodavstvo prepoznaje kao jezgro neophodnih promena su javna preduzeća i lokalne samouprave (opštine) u koje se mora uvesti poslovanje po principu energetske efikasnosti. Ovaj pristup podrazumeva uvođenje energetskog menadžmenta.

• Potreba da se pri sadašnjem tehničko tehnološkom nivou postepeno vrši prelaz sa

neobnovljivih izvora energije na obnovljive je svakako imperativ svake zajednice.

• Zajednice koje se budu najbrže menjale u smeru racionalne potrošnje energije svakako će biti nosioci razvoja i najbogatije i najpoželjnije na planetarnom nivou.

• Pokušajmo to pokazati na drvetu izloženom vetru. • Drvo je preduzeće, na vrhu krošnje je lišće koje predstavlja upravljački vrh. Kad

zaduva vetar promene (promena cene energije, promena u nastupu konkurencije, promena zakonske regulative vezane za zaštitu okruženja, itd.), prvo će to osetiti lišće na vrhu. Ako tu informaciju ne prosledi krošnji (radnici, službenici, rukovodioci) sistem neće znati da nailazi promena i nastaviće da se ponaša kao da se ništa bitno nije dogodilo.

Više se ne postavlja pitanje da li će do promena doći. One su neminovne.

Odsustvo volje da se izvrše promene vodi u katastrofu

Spoznaja o potrebi promene odnosa prema energiji i okruženju kao i brzina kojom ih budemo sprovodili definisaće mesto svake ljudske zajednice počev od mikro nivoa (porodica) zaključno sa globalnim

nivoom (država).

Kako ubediti upravljački vrh - donosioce odluka, o

potrebi uvođenja energetskog menadžmenta

• Unutrašnji akteri (tehnički edukovani kadrovi u okviru subjekta) i spoljašnji akteri (kadrovi specijalizovanih firmi ili nezavisni eksperti) moraju zajedno pripremiti odgovarajuće argumente i prezentacije.

• Prezentacije se moraju bazirati na: - ekonomskom interesu sa fokusom na konkurentnost u pogledu smanjenja troškova, - usklađenost sa zakonom na nacionalnom i međunarodnom nivou, - poboljšanje kvaliteta.

• Potrebno je u pozitivnom kontekstu prikazati energetski učinak i brigu za okruženje a ne kao novu nametnutu obavezu.

• Potrebno je takođe ukazati na to da ako nema jasno iskazane podrške upravljačkog vrha do napredka neće doći.

• Posebno je bitno ukazati na to da pošto se energija koristi svugde svaki pojedinac utiče na energetski učinak i doprinosi opštem boljitku.

Uspešno uspostavljanje energetskog menadžmenta i upravljanja energijom biće okončano tek kada upravljački vrh uspostavi procedure i pristupi:

• definisanju ciljeva, • praćenju napredovanja, • pružanju povratnih informacija, • podsticanju na samoinicijativu, • dodeli priznanja, • redovnom bavljenju temom na kolegijumima.

Odluke koje vrh treba da donese su: • odobravanje akcionog plana, • dodela odgovornosti, • dodela budžeta, • formiranje fonda nagrada i podsticaja, • svakodnevna saradnja direktora i rukovodioca na svim

nivoima sa energetskim menadžerom.

Svi zaposleni moraju proći kroz radionicu podizanja svesti nakon službeno objavljene firmine energetske politike

Ne retko iako su doneli odluku o pokretanju promena donosioci odluka nemaju sluha za energetskog menadžera i nosioca promene. Tada, energetski menadžer i nosioc promene trebaju ponovo pribeći angažovanju spolnjeg partnera radi pritiska na upravljački vrh.

Odgovori na sledeća pitanja podstaći će podizanje svesti zaposlenih:

- šta je energija ? - gde su izvori uticaja ? - koje se vrste energije koriste u firmi ? - koje su vrste uticaja na okruženje ? - koji su troškovi usklađivanja sa zakonom ? - koji su troškovi energije ? - koji su potencijali ušteda ? - šta se može uštedeti ? - zašto je potrebno štititi okruženje ? - ko je odgovoran ? - kako se štedi energija ? - kako se čuva okruženje ? - šta ja mogu učiniti ?

Osnovna poruka zaposlenima je da će posle uvođenja energetskog menadžmenta i obuke biti produktivniji zbog čega će se smanjiti troškovi firme i tako dugoročno osigurati njihova radna mesta .

Niko ne menja tim koji dobija.

• Energija je Grčka reč koja označava sposobnost tela da obavi neku radnju. • To svojstvo ima sve što nas okružuje. • Energija ne može nastati niti nestati ona može samo preći iz jednog oblika u drugi. • Energiju u opštem slučaju predstavljaju svi oblici toplote, svi oblici goriva, voda (topla i hladna), gas,

vodena para, vazduh (hladan, topao, kompresovan), električna energija

• Posledice industrijskih i drugih aktivnosti zovu se jednim imenom uticaj na okruženje i manifestuju se

uticajima na vazduh, vodu i zemlju.

Šta je to što mora da zna energetski menadžer

• Sistem upravljanja energijom je sistem kompatibilan sa okruženjem a to znači da se efikasnim postupcima proizvodnje, transformacije i potrošnje energije smanjuje zagađenje okoline.

• Ciljevi sistema upravljanja energijom i uticajima na okruženje su smanjenje zagađenja i operativnih troškova. Imperativ svakako mora biti bavljenje ljudima jer je njihovo ponašanje ključno za energetski učinak i okruženje.

Sistem upravljana energijom i uticajima na okruženje čini spajanje: • postupaka • opreme • znanja • ljudi Svrha mu je utvrđivanje strategije koja omogućava postizanje ciljeva.

Sistem predstavlja skup komponenti koje zajedničkim delovanjem postižu zacrtani cilj. Sistem dakle predstavlja znanje koje je povezalo opremu, postupke i ljude.

Dobar sistem upravljanja je alat koji nagrađuje ispravne odluke i akcije, stvara znanje i podržava usavršavanje.

Interakcija

• Sistem se graniči sa okruženjem i sa njim je u dinamičkoj vezi preko priliva resursa (materija i energija), preko proizvoda koje je napravio čovek (mašine, zgrade), preko ljudi koji su ključna karika svakog lanca, preko organizatorskih postupaka, preko znanja koje posle ljudi predsatavljaju najbitniju ali često marginalizovanu stavku.

• Regulisanje sistema van domena je automatske regulacije isključivo zbog prisustva čoveka to jest ljudi u okviru njega.

Menadžment-upravljanje-gazdovanje Pojam menadžmenta podrazumeva niz osmišljenih i koordiniranih aktivnosti koje obuhvataju: - planiranje, - koorinaciju podcelina, - organizaciju ljudi, - zapošljavanje , - motivisanje zaposlenih - nadziranje, - vođenje ljudi, - odezbeđenje finansija, - izveštavanje, - sprovođenje naređenja.

Upravljanje predstavlja širok pojam ali se u suštini svodi na prikupljanje informacija iz poslovnog i prirodnog okruženja koje se potom odlukama menadžmenta koriguju.

• Učinak je sposobnost izvršenja zadataka u predviđenim okvirima i kvalitet mu se

meri poređenjem sa odgovarajućim standardima za tu oblast.

• Pokazatelji učinka imaju za cilj ocenjivanje primenjenih mera nadzora nad poboljšanjem energetskog učinka. Samim tim povećava se nivo brige i odgovornosti prema okruženju.

• Poboljšanje energetskog učinka ostvaruje se obrazovanjem ljudi u smeru: - osvešćenosti, - motivisanosti, - sticanja novih veština.

Osvešćenost predstavlja znanje preneto svim zaposlenim počev od direktora do čistačice koje se odnosi na: - vrste energije, - vrste uticaja na okruženje, - troškove energije, - mesta uštede. Motivacija predstavlja emotivnu kategoriju koja se odnosi na pripadajuće benefite koji sleduju zaposlenima ukoliko svojim ponašanjem doprinose smanjenju potrošnje energije. Novostečene veštine predstavljaju neprekidno usavršavanje i sticanje novih znanja. Onda kad se rezultante (veštine i motivacije) (veštine i osvešćenosti) (osvešćenosti i motivacije) steknu u jednu tačku biće ostvareni preduslovi za promene.

Informacije nisu samo goli podatci već su to analizirane i obrazložene aktivnosti koje se predaju korisniku radi poređenja. Poređenjem vanjskih informacija iz okruženja sa unutrašnjim jedino se kvalitetno mogu planirati buduće aktivnosti.

Činjenice su nepoznate dok se namerno ne utvrde analizom informacija. Najbolji alat za otkrivanje činjenica je pitanje ZAŠTO ?, koje u svakom momentu treba da sebi i svojim saradnicima postavlja dobar menadžer. Velika je greška smatrati da firmu čini menadžment odnosno upravljački aparat. Firmu čine ljudi pa je ona slika sposobnosti svih zaposlenih. Zato je neophodno zaposlenima pružiti informacije koje im omogućavaju da vide van svog okruženja i razumeju kako svojim individualnim aktivnostima mogu povećati profitabilnost. Profitabilnost je učinak izražen u novcu i proizilazi iz spremnosti firme da se poboljša i što bolje pozicira u segmentu u kome je prisutna.

• Znanje je osnov tumačenja informacija i pokazatelja.

• Znanje predstavlja razvijeno razumevanje o predmetu zasnovano na činjenicama, edukaciji i iskustvu.

• Znanje je osnov upravljanja na bazi činjenica, nasuprot njemu je upravljanje koje je zasnovano na bazi mišljenja uvek opredeljeno emocijom i po pravilu je pogrešno.

Uticaji na okruženje koji se manifestuju promenama CO2 u atmosferi, otpadom, bukom, zagađenjem zemlje, zagađenjem vode,

zagađenjem vazduha u mnogome otežavaju početne korake budućim generacijama kojima ostavljamo Zemlju u nasleđe.

• Analizom troškova opreme koja bi trebala da smanji zagađenje okoline dolazi se do dugo skrivane istine i neoborivih dokaza da su obnovljivi izvori energije daleko povoljnjija varijanta od fosilnih izvora.

• Uvođenje drakonskih taksi na zagađenje atmosfere, taksi na otpad i taksi na otpadnu vodu samo bi se delimično sanirale posledice povećanih troškova za lečenje ljudi i nadzor nad zagađivačima. Zato je pri bilo kojoj analizi neophodno imati na umu prednosti obnovljivih izvora energije.

• Posebno je bitno da se kod zaposlenih razvije osećaj delimičnog vlasništva nad problemom povećanja energetskog učinka jer će se time povećati briga za okruženje i smanjiti zagađenje.

• Ako se ljudi ne uvere u potrebu promene svog stava u pogledu upotrebe – trošenja energije svakodnevna neefikasnost će carevati i pored najsofisticranije opreme koja će biti zaobiđena, instrumenti pogrešno očitani, svetla upaljena, slavine ne zatvorene, prozori u klimatizovanim prostorima otvoreni itd.

Uvođenje energetskog menadžmenta

Preduslov uvođenja energetskog menadžmenta osim zakonske regulative je „politička“odluka organa upravljanja da pokrene ceo proces.

Motivacija mora biti: • smanjenje troškova, • kontinualan razvoj, • odgovor na konkurenciju • lična korist.

• Posle ovog inicijalnog koraka ključnu ulogu preuzima menadžer.

• To je osoba u kojoj drugi prepoznaju ključnog igrača i protagonistu promena.

Ova osoba ima tehnička predznanja, razumevanje organizacione strukture sa aspekta potrošnje energije te sposobnost prepoznavanja područija uštede.

• Menadžer mora prednjačiti u sprovođenju aktivnosti u svom delokrugu rada insistiranjem na planom predviđenim promenama, držati kurs upravljanja energijom i uticaja na okolinu u predviđenim okvirima i biti inspiracija i motivacija ljudima. Menadžer se mora stalno usavršavati i menjati.

• Uz menedžera ključnu ulogu u operativnom sprovođenju imaju nosioci promene. To su ljudi zaduženi (odgovorni) za energiju u funkcionalnim jedinicama koji sa moralnog stanovišta imaju potrebu da afirmišu sebe na nivou ličnog i kolektivnog priznanja a sve u cilju podizanja ekonomske koristi za firmu.

• Ovo je profil čoveka kojim raspolaže svaka firma i zaposleni ga doživljavaju kao borca za pravdu.

• Posebnu pažnju treba posvetiti onim merama koje će dati rano postizanje vidljivih rezultata čime će se dići samopuzdanje nosioca promena, izazvati pažnja i

povećati podrška upravljačkog vrha, povećati opšte priznanje kolektiva i iskazati dobra volja svih zaposlenih.

• Dobro upravljanje energijom odnosno povećanje energetskog učinka za istu količinu energije rezultuje

direktnim povećanjem profita. Ako je trošak energije 20% u skupu svih troškova, a profit 15 % ako za 10%

povećamo energetski učinak profit će se povećati za 13,33%.

• Ni jedna promena, a tako i uvođenje energetskog menadžmenta, ne može proći bez otpora i barijera. Uspostavljanje sistema pokazaće neke neprijatne činjenice zbog kojih ljudi mogu zauzeti odbrambeni (neprijateljski) stav koji svakao treba prevazići motivacijom a ne represijom.

Otpori su u: neznanju, strahu od promena, želji da se ne talasa. Najčešći odgovor na postavljeno pitanje zašto nije uveden energetski menadžment donosioci odluka formulišu

rečenicom: Ne znamo šta da radimo? Ovo predstavlja samo izgovor i bežanje od lične odgovornosti zbog nesprovođenja

Zakonskih odrebi koje se odnose na obavezu energetskih pregleda i uvođenja sistema kontrole trošenja energije. Ništa ne košta postaviti pitanja: • gde se troši energija ? • kako se troši energija ? • koliko se troši energija ? • koliki je otpad ?

Odgovori na postavljena pitanja definisaće smer u kome treba preduzeti mere na unapređenju energetske

efikasnosti i poboljšanju opšteg poslovanja.

Odgovor na pitanje kako se troši energija mogla bi da da Majk Tomsonova svetiljka koja od vlasnika zahteva koju kap krvi da bi funkcionisala. Svetiljka radi na principu reakcije luminola i gvožđa iz eritrocita, pri čemu se stvara svetlost. Uz par primeraka raspoređenih po preduzeću, svako bi dvaput razmislio pre nego što upali svetlo kad to nije potrebno.

• Aktuelne dnevne obaveze u firmi guraju u drugi plan troškove za energiju odvlačeći pažnju zaposlenih na razvoj, proizvodnju, naplatu. Kod zaposlenih koji na radnim mestima troše energiju u procesu rada tj. stvaranja nove vrednosti potrebno je razviti osećaj odgovornosti u pogledu racionalnog korišćenja energije. Trošak za energiju u preduzeću ne doživljava se kao onaj u stanu ili kući koji lično plaćamo. Cilj je da se ovaj trošak tretira kao i onaj u kući jer će se na taj način skrenuti pažnja zaposlenih na direknu vezu njihovog delovanja na povećanje efikasnosti i smanjenje negativnog uticaja na okruženje.

Motivišući faktori u prvom redu su emocije izazvane kod zaposlenih koje treba podsticati i gajiti tako što će se: • svakom pojedincu omogućiti da se uključi u donošenje odluka na njegovom nivou, • dati pravo zaposlenim da predlažu najefektivniji način za obavljanje njihovog posla, • iskazati priznanja za doprinos zaposlenih, • pokazati da su šefovi zainteresovani za svoje radnike, • razviti nagrađivanje za ostvarene rezultate, • razviti kod radnika osećaj za posledice ako dođe do neuspeha tako što će sami sebe lično okriviti za deo srazmeran njihovom

doprinosu.

LIDER

Liderstvo je uspešna interakcija sa ljudima i lideri moraju stvarno da veruju u mogućnosti promena u sistemu upravljanja energijom i uticajem na okruženje

ulažući u to svoj lični i profesionalni autoritet kako bi ih zaposleni slušali, poštovali i pratili.

Lideri moraju ostvariti dvosmernu komunikaciju: • od ljudi se ne zahteva već se pitaju (donesi lopatu – hoćeš li doneti lopatu), • ljudima se ne nameće već se traži saglasnost (uradite kako vam kažem – da li ste za to da

uradimo ovako) • naređenja se preinačuju u motivaciju sa pripadajućim podsticajima (morate izbetonirati do 7 - u 7

kad izbetoniramo svi dobijaju pljeskavicu) • obavezno se na izveštaje daje povratna informacija. Lider posebnu pažnju mora posvetiti stvaranju vođa na nižem nivou inspiracijom i motivacijom kao i

pružanjem alata i učenjem (obukom) kako bi im pomogao da uspeju. Za uzvrat ovakom pristupu dobiće odanost realizaciji zacrtanih ciljeva i punu posvećenost. Motivisanost prelazi sa lidera na podređene tako što im on: - daje povratne informacije, - ukazuje priznanja za postignute rezultate na realizaciji planiranih aktivnosti i - nagrađuje ih. Motivacija gubi smisao ako nema organizacije. Lider mora biti odlučan, njegove strategije moraju odmah da upućuju na akciju i mobilizaciju, mora

da ima sposobnost da različite talente navede na saradnju i mora imati razvijene sposobnosti planiranja koje podrazumevaju odgovore na pitanja ko čini šta, kad i kako.

Samoostvarenje

• Zaposleni kada im se ukaže poverenje iskazaće potrebu za pripadanjem, preplaviće

ih osećaj samopoštovanja, počeće da iskazuju poletnost i potrebu za usavršavanjem.

Šta ljudi očekuju od lidera?

Očekuju da : • im pomogne u izvršenju zadataka i timskoj sinergiji, • su im dostupni i da im mogu dati odgovore na njihove potrebe u smislu daljeg usavršavanja i razvoja, • preuzmu ličnu odgovornost za neuspeh, • zadatci budu jasni, konkretni, realni, merljivi i vremenski ograničeni, • zadatak mora biti smislen tj. zašto je zadat i šta treba da bi se izvršio.

• Informisanje obavezno uključuje pažljivo slušanje koje je nekad korisnije od izlaganja jer može dati odgovore na naizgled nemoguće stvari. Ovome je potrebno posvetiti izuzetnu pažnju tako što će se dnevni red fokusirati na najbitnijim elementima potrebnim za donošenje odluka i imati 2 do 3 tačke. Potreba za donošenje više odluka rešava se zakazivanjem nove sednice. Ovakvim pristupom zadržaće se pažnja i koncentracija slušalaca (donosioca odluka) na temu.

• Kontrolisanje (nadgledanje) je usmereno na postizanje rezultata pa je u ovom kontekstu ovu kategoriju potrebno približiti zaposlenima i razbiti im predrasudu špijuniranja.

• Napredak se može ostvariti ako se vrši vrednovanje koje je u funkciji jasnih i realnih ciljeva, otvorenosti, dvosmerne komunikacije, sposobnosti suočavanja s neuspehom.

• Da bi se kod zaposlenih razvio takmičarski duh potrebno je permanentno vršiti nagrađivanje i podsticanje putem priznanja, sertifikata, studijskih putovanjao, finansiranjem sportskih takmičenja, medijskim nastupima.

• U početku je jako bitno podsticati samopuzdanje kroz obuke razvojem veština (kursevi, sastanci, radionice) i time povećati interni know-how. Radionica podrazumeva sastanak sa prezentacijom i diskusijom.

• Izgradnja samopuzdanja je ključna za uspeh i ogleda se u saradnji i međusobnom poštovanju zaposlenih koji kad se osete kompetentnim dobijaju volju za dalje učenje i poboljšanje veština.

• Radna snaga je živ organizam i pratiće vođstvo samo kad su ciljevi jasni i rokovima ograničeni.

• Spuštanjem do nivoa svakog zaposlenog obuka poprima sve više tehnički karakter a potreba za obukom se definiše upitnikom. Ako se analizom odgovora iz upitnika zaključi da su ispunjeni uslovi motivacije i potrebnog znanja kod anketiranog radnika obuka je nepotrebna.

Poželjno je svakom pojedincu dodeliti zadatak shodno njegovim veštinama a ako ih nema treba ga obučiti pod motom „Ti to možeš“.

• Osnovne pretpostavke uspešnog sistema energetskog menadžmenta su visok nivo svesti donosilaca odluka i kapacitet (obrazovni-stručni) izvršilaca koji mogu da uspostave, organizuju i upravljaju ovako zahtevnim sistemom.

• Upravljanje parametrima energetskih tokova unutar neke organizacije počev od proizvodnje i nabavke energenata i energije, preko transformacije do finalne potrošnje zove se energetski menadžment.

• Osnovnim standardom 16001 (energetsko upravljanje) iz 2009. i ISO 50001 iz 2011.godine definisani su parametri za ovu oblast. Razlike između baznog standarda BS 16001 i ISO 50001: ISO 50001 • propisuje neophodne resurse za realizaciju ciljeva, • posvećeniji je kontroli ciljeva energetske politike, • detaljniji je po pitanju snabdevanja energijom, • više tretira OIE, • pridaje veći značaj energetskom menadžmentu BS 16001 • posvećeniji je merenjima, • podstiče energetski učinak i nabavku opreme, • podstiče energetsku efikasnost Jedan od najčešće primenjivanih metoda sprovođenja zasnovan je na takozvanom Demingovom krugu i predstavlja niz aktivnosti koje se sprovode na sledeći način: • planiraj (osmisli mere) • uradi (primeni) • proveri (oceni primenjene mere) • deluj (unapredi mere)

Energetski menadžment

• Energetska strategija je energetska politika zasnovana na: - sigurnim i dostupnim izvorima energije - povećanju energetske nezavisnosti zemlje - zadovoljenju tražnje po tržišnim cenama - kontroli pristupa resursima - zaštiti životne sredine

• Tokovi energije mere se i analiziraju u kvantitativnom i kvalitativnom smislu, a procesi se opisuju sa - tehničkog - ekonomskog - ekološkog stanovišta

• Kada je ovaj proces organizovan sistematičan i trajan tad možemo reći da je uspostavljen sistem energetskog menadžmenta.

• Energetski menadžment egzistira na nivou države, regije, opštine i preduzeća.

• Iako energetski menadžment ne bi trebalo da prepoznaje politiku to se ipak događa na opštinskom nivou gde zbog socijalnog momenta (udvaranja političara biračima) dominantni kriterijumi tehnički i ekonomski bivaju potisnuti. Na dobrom energetskom menadžeru je zadatak da ovo prepozna i ne dozvoli mešanje politike u struku.

• Trenutna situacija u javnim preduzećima pa samim tim i opštinama takva je da se na povećanu tražnju odgovara jednokratnim merama zaduživanja za nabavku energenata i energije. Ovakvo postupanje i bezpotrebno izlaganje novim troškovima posledica je elementarnog neznanja i bahatosti. Povećanjem energetske efikasnosti tako što bi se bolje izolovali magistralni cevovodi daljinskog grejanja, zamenila postojeća javna rasveta, sanirala vodovodna i kanalizaciona mreža, povelo računa o potrošnji energije u javnim zgradama dobili bi smo energetski izvor umesto sadašnjeg ponora. Političko je pitanje da li određeni lobiji imaju interesa da se nepotrebno i bahato arči skupo plaćena energija.

Preduslovi za racionalno korišćenje energije • Spajanjem u funkcionalnu celinu organizacije (koja obuhvata resurse, planiranje i upravljanje), tehnike (koja obuhvata

korišćenje energije i tokove energije) i ljudski resursa (koji obuhvataju kulturu energetske efikasnosti) biće ostvareni preduslovi da se na bazi znanja počne koristiti energija na racionalan i svrsishodan način.

• Područije delovanja energetskog menadžera omeđeno je granicom subjekta u kome deluje (regija, opština, preduzeće), pravnim okvirom (Zakon o efikasnom korišćenju energije, Zakon o energetici,itd.) i finansijskim okvirom (u okviru subjekta).

• Iako ograničeni navedenim granicama energetski menadžeri putem međusobnog povezivanja mogu po povoljnijim uslovima nabavljati energiju i energente zahvaljujući tome što zbir njihovih pojedinačnih potreba predstavlja ozbiljan izazov za svakog isporučioca energije ili energenta.

Osnovna delatnost energetskog menadžera je poznavanje metodologije prikupljanja i

tumačenja podataka i izrada energetskog izveštaja.

Energetski menadžment kroz energetsku politiku kao glavni alat obezbeđuje: • sigurnost snabdevanja energijom • smanjenje potrošnje po jedinici proizvoda • smanjenje negativnog uticaja na okolinu • obezbeđenje uslova komfora u javnim i stambenim objektima • korišćenje obnovljivih izvora energije • dostupnost različitih izvora energije • dostupnost usluga javnih preduzeća

Energetski menadžer sprovodi sledeće aktivnosti: • izrađuje bazu podataka potrošnje • izrađuje bazu podataka nabavke • izrađuje energetski izveštaj • identifikuje mesta povećane potrošnje • vrši definisanje energetskih indikatora • izrađuje periodične izveštaje

Energetski savetnik sprovodi sledeće aktivnosti: • izrađuje energetski bilans • identifikuje mesta uštede • predlaže mere unapređenja energetske efikasnosti • izrađuje energetski plan

Izveštaj energetskog menadžera treba da sadrži: • organizacionu strukturu • opšte podatke o subjektu • pregled najvećih potrošača • troškove energije u troškovnim centrima po energetskim uslugama Izveštaj energetskog savetnika treba da sadrži: • energetski bilans sa tabelama i dijagramima • mere, vrednost, i povrat sredstava za poboljšanje energetske efikasnosti

Prikupljanje podataka vrši se merenjem ili evidentiranjem ispostavljenih računa za svaki

energent ili isporučenu energiju posebno. Poželjno je merenja izvesti istog dana za sva troškovna mesta. Postupak evidentiranja podrazumeva između ostalog i evidentiranje donje toplotne moći

goriva, godišnja doba u kojima se vrši potrošnja, tipove goriva (ugalj, drvo, odpadna toplota, nafta, voda, iskorišćeni otpad).

Razvrstavanje i priprema podataka vrši se: • merenjima (potrebnih količina energenata i energije) koji se u kasnijoj fazi radi prikazivanja u

bilansu svode na energetske jedinice koje se mogu sabirati, • opisom tehničkih karakteristika objekata (površina, spratnost, starost, termička izolovanost,

broj ljudi, stepen korisnosti opreme, itd.), • specifičnim podatcima (adresa, vlasnik, tip opreme, proizvođač, itd.) • načinom finansiranja (budžet, kredit, lična sredstva).

Podaci o troškovima dele se na: • proizvodne, • administrativne • sopstvene (za zadovoljenje neke funkcije u okviru subjekta).

Posebnu pažnju potrebno je posvetiti izradi dijagrama varijacije cena kojim se opisuje cena u

odnosu na euro kao i njegov odnos prema dolaru i švajcarskom franku. Radi poređenja rade se tabele specifične potrošnje koje daju odnos dinarske vrednosti po (čoveku, m2, MWh, m3)

Energetski bilans Energetski bilans predstavlja osnov za donošenje odluka na svim nivoima na kojima deluje

energetski menadžer (država, okrug, opština, preduzeće) i odnosi se na: • planiranje energije, • strategiju razvoja, • ekonomsku politiku i uticaj na okruženje.

Energetski bilans sa ekonomskog stanovišta tretira smanjenje gubitaka i povećanje profita a sa ekološkog stanovišta smanjenje upotrebe fosilnih goriva i smanjenje emisije CO2 u atmosferu.

Energetskim bilansom utvrđuje se: • trenutna potrošnja • udeo troška u ukupnim prihodima • procena energetske efikasnosti • utvrđivanje mesta moguće uštede • definisanje mera i aktivnosti za uštedu • priprema podloga za kratkoročno planiranje potrošnje energije • priprema podloga za dugoročno planiranje potrošnje energije

Aspekti energetskog bilansa

Pošto je energetski bilans godišnji prikaz tokova energije i energenata, u okviru sistema

neophodno je posebnu pažnju posvetiti - primarnoj energiji dobijenoj iz različitih izvora (ugalj, nafta, gas, itd.)

- transformaciji energije (termoelektrane, hidroelektrane, kogenerativneelektrane, toplane,

rafinerije, itd)

- sekundarnoj i finalnoj energiji za energetske potrebe (industrija, saobraćaj, domaćinstva, javne i komunalne delatnosti, itd.)

- neenergetske potrebe (finalna potrošnja energije kao sirovine u tehnološkom procesu za proizvodnju neenergetskih proizvoda recimo hemijska industrija)

- vremenu potrošnje energije (godišnja doba i namena u tom periodu grejanje ili hlađenje).

Energetski indikatori Energetski indikatori su parametri koji odslikavaju potencijal uštede na bazi poređenja prikupljenih podataka sa

parametrima iz odgovarajućih standarda. Ekonomsko-termodinamički indikatori definišu odnos jedinice energije (primarna i sekundarna) po novčanoj jedinici (Mtoe/1$

BND, itd.) to je najbitniji od svih indikatora i zove se energetski intezitet. Niži energetski intezitet znači bolje iskorišćenje energije.

Ekonomski indikatori definišu se ulazom i izlazom izraženim u novčanim jedinicama Termodinamički indikatori ogledaju se u stepenu korisnosti opreme Fizičko-termodinamički indikatori definišu odnos jedinice energije po (m2, m3, čoveku, itd.)

Indikatori energetske efikasnosti razlikuju se od subjekta do subjekta negde će prioritet biti potrošnja po čoveku, negde po

m2, negde po efikasnosti transformacije, negde po efikasnosti distribucije, negde po gubitcima po km, negde po osvetljaju. Ključni indikatori vezani su za grejanje, vodovod i kanalizaciju i osvetlenje.

Planiranje Proces planiranja započinje odlukom subjekta da je to neophodno i obezbeđenjem

sredstava za njegovo sprovođenje (kredit, zajam, donacija, lična sredstva itd.). Ključni elementi koje plan mora da razmotri su potrošnja energije, saobraćaj i korišćenje zemljišta.

Osnovni koraci u planiranju su : • uspostavljanje energetskog menadžmenta • izrada energetskog bilansa • analiza i usvajanje ciljeva • procena alternativnih rešenja • izbor adekvatnog rešenja • usvajanje • praćenje • Izveštavanje

Energetski sistemi (energetski troškovni centri) unutar subjekta često se bitno razlikuju

kako po potrošnji tako i po stepenu efikasnosti. Velika je veština i umeće uočiti međuzavisnosti u funkcionisanju svih ovih elemenata u okviru sistema i preći sa tradiconalnog pristupa koji tretira sistem po sistem ne uzimajući u obzir međusobne uticaje na dinamički pristup koji će sveobuhvatnom analizom ukazati na najbolje rešenje. Od mnoštva ponuđenih tj uočenih rešenja samo jedno je pravo i optimalno.

Energetsko planiranje

Energetsko planiranje u suštini predstavlja poteze i mere koje treba preduzeti da bi se ostvarile uštede energije i energenata i prvenstveno se odnose na primenu mera energetske efikasnosti i obnovljive izvore energije.

Po svojim karakteristikama mere mogu biti: • Tehničke mere karakteriše uvođenje novih tehnologija ili usavršavanje postojećih. Ove mere zahtevaju velika ulaganja ali daju i velike uštede u kratkom roku. • Regulatorne mere predstavljaju odluke koje donose lokalni nosioci vlasti u delu unapređenja

energetske efikasnosti. Veliki nedostatak ovih mera je da trošak njihovog sprovođenja pada na teret građana bez

odgovornosti vlasti za nastale promašaje. Odsustvo odgovornosti savršena je podloga za zloupotrebu položaja i izvor korupcije.

• Ekonomske mere uključuju podsticajne i kaznene mere. Troškovi ovih mera padaju uglavnom na teret države mada u pojedinim slučajevima mogu

biti i na teret građana uvođenjem odgovarajućih taksi.

• Obrazovne mere karakteriše podizanje nivoa znanja kroz obavezno školovanje. Ove mere najmanje koštaju a dugoročno najviše vraćaju kroz edukovani naraštaj koji će imati

svest o upravljanju energijom i uticajem na okruženje.

Dugoročno planiranje

Dugoročno planiranje nemoguće je izvršiti bez adekvatne baze podataka. Ovo je ujedno i kruna svih predhodnih aktivnosti i najkomplikovaniji i najzahtevniji deo sprovođenja aktivnosti energetskog menadžmenta. Posmatrano kroz faze sastoji se od:

• Pripremne faze koja podrazumeva analizu ključnog problema, dugoročno energetsko snabdevanje, prepoznavanje aktera snabdevanja energijom i energentima, koristi subjekta i izvor sredstava.

• Faze usmeravanja koju odlikuje definisanje ciljeva, granice sistema, uočavanje eventualnih problema i mera za njihovo prevazilaženje.

• Faza glavne studije obuhvata detaljnu analizu nekoliko podsistema i njihovu interakciju iz čega sledi definisanje strukture referentnog modela, proračun i analiza osetljivosti.

• Faza procene i odlučivanja koja predstavlja usvajanje strategije i liste prioriteta. • Faza realizacije koja podrazumeva do detalja planirane mere i aktivnosti koje se moraju

sprovesti. • Faze nadzora koja podrazumeva kontinualno praćenje i poređenje sa planom.

Koncept upravljanja energijom u proizvodnji

Koncept upravljanja energijom razmatra koliko se efikasno transformiše u potreban oblik i koliko se efikasno troši energija u procesu proizvodnje.

Samo ljudi koji rade na mašinama imaju direktne spoznaje o faktorima koji su se pojavili tokom poremećaja.

Ako se tim ljudima ukaže podrška i ako im se omogući stalno sticanje znanja oni će odigrati ključnu ulogu u poboljšanju učinka, smanjenju rasipanja energije i zagađenju okoline tako što će sprečiti neželjene efekte.

Centri odgovorni za trošenje energije - energetski troškovni centri (ETC) su poslovni segmenti poput:

- odelenja, - linija - velikih mašina u kojima se troši velika količina energije koja se meri i evidentira. Za svaki ETC imenuje se po jedna odgovorna osoba. U proizvodnim pogonima ne sme zanemariti potrošnja energije u kancelarijama. Merenje predstavlja jedini način ostvarivanja uštede. Po pravilu merenje se vrši na početku i kraju smene. Ulaskom u proizvodni proces sirovina i energija se u (ETC) evidentiraju kao podatci

potrošnje i šalju preko merača sistemu upravljanja energijom odnosno preko merača se šalju sistemu uticaja na okruženje a sve u cilju:

• poboljšanja postavljenih ciljeva • podizanja učinka koji se odnosi na sirovine ,energiju, vodu • poboljšanja postavljenih zahteva za usklađenošću koji se odnosi na standarde, trgovinu

emisijama, itd.

ETC su suština upravljanja energijom i uticajem na okruženje (UEUO) i to se ogleda u : • decentralizovanoj odgovornosti trošenja energije na putu od sirovine do proizvoda • merenju izlaznih resursa i za njih utrošene energije • proračunu i ocenjivanju pokazatelja učinka • prikazu učinka u odnosu na zadati cilj • sprovođenju korekcija u toku rada Velika je greška da se prilikom sagledavanja projekta UEUO ne uzme u obzir pored energije i

automatizacije ljudski faktor. Izostavljanjem ljudskog faktora dobiće se osrednji rezultati. Razmatranje mora da obuhvati i uticaj spoljašnjih faktora na UEUO i pored toga što ih vrlo često ne možemo kontrolisati.

Svaki pogon za sagorevanje snage preko 20 MW mora se obavezno kontrolisati sa aspekta zagađenja okoline gasovima staklene bašte.

Menadžerski tim deli se na: • tim za analizu troškova struje, gasa, vode, ... • operativni koji brine o materijalu, sirovinama, pari, struji, ... • tim koji vodi računa o zagađenju okoline uključujući i preteranu buku i neprijatne mirise.

• Upravljanje učinkom započinje merenjima i evidentiranjem podataka. • Ako nema merenja i evidentiranja onda smo u poziciji nemog

posmatrača a ne aktivnog učesnika i upravljača.

Razlozi merenja su: • kvantifikacija onoga što treba • napredak ka zacrtanom cilju • otkrivanje uzroka dobrog ili lošeg učinka

Pokazatelji učinka

• Pokazatelj učinka zaštite okruženja =

• Pokazatelj učinka iskorištenja sirovina =

• Pokazatelj energetskog učinka =

• Pokazatelj uticaja na okruženje =

Spljašnji faktori učinka: • potražnja na tržištu (pad proizvodnje mora se kompezovati smanjenjem troška za energiju) • klima – godišnja doba (iziskuju energiju za grejanje i hlađenje) • cena energije (kupovati kad je najjeftinija i tako organizovati proizvodnju) • regulativa zaštite okoline (izbor goriva, tehnologije, sirovine i otpada) Unutrašnji faktori učinka: • ljudi sa svojim veštinama • usaglašenost proizvodnje i energetike • planiranje proizvodnje • održavanje proizvodnje • promena sirovine • proširenje opreme ili zgrada

Na primer: Vremenskom i tehnološkom preraspodelom aktivnosti koje u proizvodnji zahtevaju paru

moguće je od 5 kotlova 3 izbaciti a da se ne dovede u pitanje učinak. Na ovaj način osim smanjenja potrošnje energije koji se ogleda u troškovima startovanja kotla

smanjuje se negativni uticaj na okolinu a poboljšava stepen iskorištenja opreme.

Na varijaciju učinka utiču: • mašine • proizvodna tehnologija • materijal • radnici • menadžment.

Trenutno stanje

• U gradovima i opštinama planiranje energetike nije razvijeno, a u okviru toga ni planiranje razvoja energetske efikasnosti.

• Donošenje energetskih bilansa na lokalnom nivou započeto je

nakon usvajanja Zakona o energetici 2004. godine i do danas su samo sporadično i neredovno rađeni i to po direktnom nalogu ministarstva a ne na bazi Zakonske obaveze. Ovo upućuje na činjenicu da i ministarstvo nema stručnih kadrova koji mogu efikasno sprovesti zakonom definisane aktivnosti pogotovu u delu uvođenja energetskog menadžmenta u opštine i javna preduzeća.

• Stanje administrativno-tehničkih kapaciteta u oblasti energetike na lokalnom nivou je raznovrsno i neujednačeno. Energetski menadžeri i redovna budžetska izdvajanja za energetku postoje samo izuzetno.

• Administrativno-tehnički kapaciteti su znatno veći u

gradovima nego u opštinama. Poseban problem je neusklađenost akademskog obrazovanja i multidisciplinarnog karatkera energetske efikasnosti, koji zahteva potrebu nadogradnje obrazovanja kod vršilaca poslova energetske efikasnosti čiji je inače broj trenutno zanemarljiv. Takođe, obavljanje poslova energetske efikasnosti zahteva i stalnu obuku radi praćenja brzih promena tehnologije.

• Prikupljanje podataka u oblasti energetike na lokalnom nivou je na početku.

• Najčešći način korišćenja prikupljenih podataka na lokalnom nivou je kontrola i planiranje trošenja budžetskih sredstava.

• Na lokalnom nivou potpuno izostaje praćenje podataka o potrošnji energije po troškovnim centrima u okviru subjekta dok je praćenje stanja na tržištu energije kategorija o kojoj se i ne razmišlja.

• U opštinama uglavnom ne postoje javna preduzeća koja se bave energetikom.

• U gradovima u kojima je razvijena gasovodna mreža postoje javna preduzeća za distribuciju gasa koja takođe ne primenjuju mere energetskog menadžmenta, iako bi zahvaljujući kadrovskoj strukturi koju poseduju mogli bolje i brže od drugih javnih preduzeća napraviti iskorake u povećanju energetske efikasnosti

• Mere povećanja energetske efikasnosti lokalnog su karaktera.

Sprovode se ad hok i ne predhodi im potrebna kvalitetna evidencija o potrošnji energije koja bi omogućila tačan uvid u efekte samih mera.

• U podsticanju razvoja energetske efikasnosti i energetskog menadžementa na državnom nivou potrebno je uraditi minimalne zahteve koji se odnose na obavezu izrade energetskog bilansa. Ova obaveza bila bi jednako važna i obavezujuća kao i završni račun.

• U gradovima i opštinama nije razvijen nadzor nad potrošnjom energije u objektima javne potrošnje.

• Na lokalnom nivou dominantno je prisutan nizak nivo svesti, pre svega kod donosilaca odluka koji ne mogu sagledati prednosti uvođenja sistema energetskog menadžmenta i primena mera energetske efikasnosti.

• Najčešći oblik nadzora nad potrošnjom energije u javnim objektima je preko trošenja i planiranja budžeta.

• Prisutne su velike razlike u učešću troškova energije u rashodima budžeta (od 1% do 8%).

• Podaci koji se odnose na energente i energiju pa samim tim i energetske bilanse na početnom su nivou i samo su delimično pouzdani. Veoma često ovi podatci mogu izazvati zabunu i konfuziju pre nego izvor neophodnih informacija.

• Investicije u povećanje energetske efikasnosti na lokalnom nivou najvećim delom su rezultat redovnih aktivnosti na tekućem i investicionom održavanju objekata i postrojenja, a ne posledica smislenih aktivnosti proisteklih iz urađenih elaborata energetske efikasnosti.

Najčešća ulaganja su: - ulaganje u javno osvetljenje, uglavnom zamenom klasičnih

svetiljki štedljivim, - ulaganja u rekonstrukciju ili proširenje sistema daljinskog

grejanja, - zamena stolarije, - popravka krova i drugih elementa objekata, - zamena energenata za potrebe grejanja.

• Energetska efikasnost se kao oblast po pravilu posmatra kao

povezana sa održivim razvojem ili zaštitom životne sredine, a ređe kao povezana sa energetikom, bez obzira na rešenja iz zakona i drugih propisa.

• Aktivnosti na povećanju energetske efikasnosti u privredi ili domaćinstvima su retke.

• U gradovima i opštinama postoji mali broj postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije (osim hidroelektrana).

• Retkost je da su u jedinici lokalne samouprave formirani organi koji su nadležni za poslove iz oblasti energetike.

• U najvećem broju opština poslovi energetike uopšte se ne pominju.

• Lokalni nivo u Srbiji zapostavlja obaveze propisane Zakonom o energetici. Stanje je naročito nejasno zbog toga što lokalna samouprava po tom Zakonu ima isključivu nadležnost na tržištu toplotne energije.

• Lokalni prostorno-urbanistički planovi često nisu pripremljeni kao najširi razvojni planovi, nego samo kao pravni osnov za kontrolu gradnje objekata.

• Ni jedna opština nije donela ni jedan planski dokument specifično usmeren na energetiku, pa samim tim ni na energetsku efikasnost.

• Prisutna je potpuna nezainteresovanost svih javnih preduzeća

za saradnju po pitanju unapređenja odnosa prema energiji.

• Lokalni planski dokumenti: - prostorni planovi, - urbanistički planovi, - strategije održivog razvoja prepoznaju energetsku efikasnost u frazama: „nekontrolisano trošenje energije“, „potrebno posvetiti posebnu pažnju uštedama “ bez navođenja konkretnih mera.

• Na lokalnom nivou prisutno je elementarno neznanje i ne zainteresovanost donosioca odluka da se izvrše bilo kakve promene u dosadašnjem ponašanju i odnosu prema energiji.

• Opštine i javna preduzeća, retko a češće nikako, ne uzimaju komercijalne kredite za sprovođenja mera energetske efikasnosti. Ovo je posledica neznanja u pogledu racionalnijeg ponašanja prema energiji i mogućim uštedama.

• Republika se sa stanovišta promotera u pogledu promene odnosa prema potrošnji energije i energenata pokazala kao nedosledna i nedorasla izazovu.

• Republika se sa stanovišta sufinansijera pokazala kao nepouzdan i nedosledan partner u finansiranju malobrojnih investicija koje su na lokalnom nivou usmerene na povećanje energetske efikasnosti.

• Subjekti koji se delom ili u celini finansiraju iz budžeta grada ili opštine nemaju obavezu vođenja evidencije o potrošnji energije i energenata u svojim objektima.

Posledica je apsolutna neodgovornost i odsustvo i najmanje odgovornosti za pričinjenu štetu.

• Sistemske prepreke za veću primenu energetske efikasnosti na lokalnom nivou su:

- nepostojeći institucionalni okvir, - nezainteresovanost javnih preduzeća, - nekvalifikovanost rukovodstava.

Dobri primeri energetskog menadžmenta iz EU i regiona

Engleska, Daram

• Engleska, Daram već 15 godina ova lokalna uprava sarađuje sa konsultantskom

kućom TEAM koja je razvila softver Sigma za prikupljanje i monitoring energetskih podataka i pokazatelja u zgradama i objektima. Softver prikuplja podatke o potrošnji energije direktno sa mesta za očitavanje i obrađuje ih na zahtev energetskog menadžera. Na ovaj način je moguće na dnevnoj osnovi pratiti i analizirati režim u kome zgrade funkcionišu, planirati aktivnosti i akcije, reagovati na eventualne anomalije, a sve sa ciljem optimizacije rada sistema javnih zgrada i usluga, odnosno radi kontrole potrošnje, troškova i emisija. Važno je istaći da cela jedinica za energetski menadžment, kao i softver veoma mnogo zavise od mreže energetskih menadžera, uslovno govoreći na nižem nivou, odnosno na nivou pojedinačnih objekata. Kao ilustraciju rezultata koji se postižu primenom sistema energetskog menadžmenta moguće je navesti zgradu okruga Daram, koja je zidana šezdesetih godina prošlog veka, a čiji je račun za energiju na godišnjem nivou oko 180.000 funti. Primenom prilično jednostavnih i pristupačnih mera kao što su podizanje svesti zaposlenih i korisnika zgrade, ugrađivanje tajmera na različite aparate, izolacija instalacija i zamena klasičnih štedljivim sijalicama, ostvaruje se ušteda od 10,5% tj.19.000 funti na godišnjem nivou.

Nemačka, Štutgart

Nemačka federalna vlada je energetsku efikasnost postavila kao jednu od osnovnih komponenti svoje energetske politike. Odsek za energetski menadžment Štutgarta je odgovoran za oko 2.000 objekata kojima upravlja grad, kao što su upravne zgrade, otvoreni i zatvoreni bazeni, sportske hale, kulturni objekti, obrazovne i zdravstvene institucije, a osnovni koncept upravljanja se zasniva na praćenju i proceni potrošnje energije u objektima. Osnovan je i centar za energetske savete koji informiše i pomaže vlasnicima objekata u pogledu smanjenja potrošnje energije u stambenim objektima. Centar uz pomoć grada obezbeđuje i podsticajne mere za primenu mera energetske efikasnosti. Posebnost sistema energetskog menadžmenta u Štutgartu je tzv. među-sektorsko ugovaranje a bazira se na ugovaranju realizacije projekata u objektima kojima upravljaju različiti delovi uprave, ali isključivo sredstvima grada, odnosno posebne budžetske stavke kojom raspolaže odsek za životnu sredinu. Investicije su finansirane od strane odseka zaštite životne sredine iz posebnog fonda, koji se puni sredstvima ostvarenim iz energetskih ušteda. Najveći rezultati su postignuti u domenu daljinskog grejanja, odnosno isporuke toplotne energije, uštede u pogledu električne energije su oko 20%.

Francuska, Grenobl

• Grenobl, Francuska je dobar primer primene sistema energetskog menadžmenta. Agencija za energetski menadžment na lokalnom nivou je u periodu od 1995. do 2003. godine ostvarila smanjenje potrošnje toplotne energije i vode za 25%, dok je potrošnja električne energije ostala na istom nivou uz značajan porast instaliranih električnih uređaja u javnoj upravi.

Bugarska

• Bugarska je dobro iskoristila proces pridruživanja Evropskoj uniji za poboljšanje energetske efikasnosti. U okviru Zakona o energetskoj efikasnosti, Bugarska je definisala ciljeve, zadatke i potrebne rezultate energetske efikasnosti kod krajnih korisnika. Regionalne i lokalne vlasti su zakonski uključene u aktivnosti energetske efikasnosti. Opštinska veća usvajaju programe energetske efikasnosti, odgovorna su za energetski efikasnu revitalizaciju zgrada, administrativnih i poslovnih objekata na teritoriji opštine, uvođenje energetski štedljivijih sistema osvetljenja u naselja i javne objekte, kao i druge mere koje se tiču poboljšanja energetske efikasnosti. Gradonačelnici su odgovorni za organizaciju i implementaciju mera definisanih u programima energetske efikasnosti, uključujući i sredstva u opštinskom budžetu za njihovu realizaciju.

Holandija, Amersfort

• Amersfort je uspešan, istorijski grad u blizini Utrehta, u centralnoj Holandiji, sa oko 135.000 stanovnika, koji je na svojoj periferiji izgradio tri nova naselja, obezbedivši dom za više od 20.000 porodica. Projektni cilj je bio da se ostane u okvirima malog, lepog i skromnog, sve uz korišćenje vladinih olakšica Vinex programa stambenog zbrinjavanja koji uključuje mere energetskog planiranja počev od zamisli do realizacije projekta. Amersfort je danas jedan od najzelenijih gradova u Evropi. Nova naselja Vathorst, Kattenbroek i Nieuwland postavila su nove standarde u kvalitetu planiranja, primenom visokih standarda socijalne i ekološke održivosti. Centar grada je ostao potpuno bez automobilskog saobraćaja, što je omogućeno time što se lokalni servisi i linije javnog prevoza nalaze na malim udaljenostima od svakog novog doma.

Hrvatska

• Hrvatska se suočava sa znatnim problemima koji proizlaze iz povećanih energetskih potreba. Jedan od njih je i gotovo 50% zavisnost od uvoza energije što dovodi do teškoća u snabdevanju i distribuciji energije krajnjim potrošačima. Sistem energetskog menadžmenta na lokalnom nivou u Hrvatskoj se razvija kroz projekt SGE usmeren na zgrade u vlasništvu jedinica lokalne i regionalne samouprave, dok su prema građanstvu i uslužnom sektoru usmerene druge aktivnosti poput nacionalne i lokalne informativne kampanje o energetskoj efikasnosti. Prvi korak u realizaciji ovog projekta bio je potpisivanje Energetske povelje gradonačelnika i župana Republike Hrvatske, potpisali su je predstavnici svih 20 županija i 127 gradova uz javnu proklamaciju politike u oblasti energetske efikasnosti. U razdoblju od 2006. do 2010. godine kao jedna od aktivnosti EE odnosno SGE projekta s ciljem identifikacije potencijalnih mera poboljšanja energetske efikasnosti i pokretanja ciklusa investicija sprovedeni su i energetski pregledi zgrada. Sprovođenje energetskih pregleda završeno je krajem 2010. godine, a ukupno je pregledano 1.316 zgrada. Krajem 2010. i u 2011. fokus projekta prebačen je na edukaciju lokalnih stručnjaka i zaposlenih u jedinicama lokalne i regionalne samouprave za sprovođenje energetskih analiza i pripremu lokalnih planova i programa poboljšanja energetske efikasnosti.Uspostavljen je i proces praćenja realizacije projekata vezanih za energetske preglede. Realizovano je više od 150 projekata poboljšanja energetske efikasnosti ulaganjem oko 20 miliona eura.

Švedska, Hammarby Sjöstad

• Hammarby Sjöstad se nalazi južno od centra Stokholma i proteže se uz jezero. Na mestu nekadašnje braunfild lokacije, (Braunfild investicije su investicije koje pored oživljavanja starih objekata podrazumevaju i revitalizaciju zagađenog građevinskog zemljišta, u svetu su aktuelne već dvadesetak godina. Korist koju gradovi imaju od braundfild projekata višestruka je i ogleda se u tome što se uređuju zapuštene oblasti koje se često nalaze u samom centru ili na obalama reka, dok investitori zauzvrat dobijaju već izgrađenu infrastukturu) razvio se jedan od vodećih evropskih ekoloških gradova. Nekada zapušten i prljav, teren je transformisan u skladu sa ekologijom i ekološkom održivošću. Projektovano naselje ima oko 35.000 stanovnika. Svi sadržaji izgrađeni su na braunfild lokaciji površine od 7,6 hektara, nadomak centralnog dela Stokholma. Hammarby Sjöstad je dobar primer švedske „zelene gradnje” i ekološkog grada koji promoviše rešenja održivog razvoja. Osim što je ekološki inovativno, ovo naselje takođe je projektovano na principima integralnog pristupa potrošnji energije a sve u zadatim okvirima uslova komfora, prema kome svi građani treba da imaju pristojan, siguran i pristupačan dom koji će biti održiv na duži rok.

Rezultati primene energetskog menadžerstva su:

• smanjenje finansijskih troškova za energiju i vodu primenom mera

energetske efikasnosti • smanjenje štetnih uticaja na životnu sredinu • uspostavljanje sistema planiranja i praćenja tokova energije u

objektima koji su u vlasništvu grada ili opštine • formiranje obrazovanih i kompetentnih timova za energetsku

efikasnost sposobnih za planiranje i upravljanje potrošnjom energije • otvaranje info centara energetske efikasnosti za informisanje i

edukaciju građana o načinu primene energetski efikasnih tehnologija i mera u svim sfeama zivota.

Nekoliko primera klasičnih mera energetske efikasnosti koje se mogu primeniti u javnim preduzećima i objektima javne namene a posledica su

energetskog menadžerstva :

• ugradnja uređaja za kompenzaciju reaktivne energije, čime je reaktivna energija smanjena za oko 80%, a ukupni računi za oko 10%: investicija treba od ušteda da se isplati za 12 meseci

• ugradnja uređaja za regulaciju vršnog opterećenja u objekat toplane radi smanjenja utroška električne energije

• rekonstrukcija toplotnih podstanica sistema grejanja uvođenjem daljinskog upravljanja i nadzora automatike i merenja utroška toplotne energije

• uvođenje sistem satelitskog praćenja vozila i mehanizacije gradske čistoće, ostvariće značajne uštede goriva.

• ugradnja toplotne pumpe za grejanje u seosku ili gradsku školu • ugradnja sistema za centralnu pripremu tople vode primenom solarnih

kolektora u centralnoj kuhinji predškolske ustanove.

Preporuke za različite nivoe vlasti

• Sistem upravljanja potrošnjom energije se pokazao kao najefikasniji alat za postizanje ciljeva energetske politike. Mora se nastaviti sa primenom mera koje će stimulisati one koji se pridržavaju Zakona i drakonski sankcionisati one koji Zakon ne sprovode.

• Ciljevi i obaveze u ovoj oblasti koji važe za članice EU važe i za Srbiju kao člana Energetske zajednice. Na ovu činjenicu neophodno je ukazati svim donosiocima odluka bez obzira na nivo na kome se nalaze.

• Potrebno je lobirati za osnivanje fonda za energetsku efikasnost kojim bi se stvorili preduslovi za ugovaranje energetskih usluga.

• Neophodno je sprovesti kampanju podizanja svesti kod lokalnih donosilaca odluka o značaju i koristima uvođenja sistema energetskog menadžmenta.

• Neophodno je u obrazovni sistem uvesti predmete ili programe koji bi na sveobuhvatan način pokrili oblast energetske efikasnosti, korišćenja obnovljivih izvora energije i upravljanja energijom.

• Povećati investicije u obnovljive izvore energije kako bi se obezbedila proizvodnja čiste energije, sigurnost u snabdevanju, pokrenule lokalne investicije i lokalna ekonomija i stvorila nova radna mesta.

• Povećati investiciona ulaganja u objekte u javnom sektoru povećanjem energetske efikasnosti a sve u cilju smanjenja rasipanja energije.

• Inicirati stvaranje mreže lokalnih energetskih menadžera. Ova organizacija bi trebalo da posluži razmeni znanja i iskustava u jedinicama lokalne samouprave i javnim preduzećima.

• Ojačati kapacitete lokalnih vlasti za planiranje, pripremu, realizaciju i praćenje projekata u cilju postizanja većeg stepena energetske efikasnosti.

• Uvesti obavezu izrade studija opravdanosti primene mera energetske efikasnosti u opštinama i javnim preduzećima.

• Zakonom definisati poslednji rok za uvođenje energetskog menadžmenta u javna preduzeća i lokalne samouprave.

• Pooštriti kontrolu sprovođenja zakonske obaveze isticanja energetskog sertifikata za zgrade javne namene.

• Uvesti obavezu izrade elaborata energetske efikasnosti u opštinama i javnim preduzećima iz kojeg će proizaći smernice za unapređenje energetske efikasnosti.

• Ustanoviti mehanizme praćenja ostvarenih rezultata (ušteda).

• Prilikom angažovanja energetskih menadžera ne treba po

svaku cenu angažovati već postojeće zaposlene iz lokalnih uprava sa opravdanjem da ne treba povećavati budžetske izdatke za nove plate. Ukoliko oni za to nemaju potrebna znanja i iskustva bolje je i u krajnjem jeftinije angažovati stručnake sa odgovarajućim sertifikatima u ovoj oblasti.

• Osigurati kontinuiran razvoj obrazovnih visokoškolskih institucija (fakulteta) koji će pratiti tehnološki razvoj na području energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije.

- Ovde se prvenstveno misli na obrazovne programe na tehničkim studijima građevine, arhitekture, mašinstva i elektrotehnike koji su potpuno zanemareni i na kojima se budući inženjeri ne obrazuju u smeru koji bi omogućio tehnološki rast.

- prekvalifikacija postojeće radne snage sa završenim srednjoškolskim zanatskim ili tehničkim usmerenjem tako da daje podršku u održavanju i sprovođenju projekata na području energetske efikasnosti i korišćenja obnovljivih izvora energije.

• Posvetiti veću pažnju konkurisanju za sredstva Evropske

komisije koja daje novac za jačanje ekonomije zemalja članica. Države članice dobijaju sredstva za ovu namenu iz evropskih strukturnih i investicionih fondova (ESI fondovi). Ova sredstva dodeljuju se svakih sedam godina.

• Uspostavljanje kompanija ESCO u mešovitom vlasništvu grada i drugih pravnih i fizičkih lica za sprovođenje programa energetske obnove zgrada u vlasništvu države. Ovde se misli na: bolnice, domove zdravlja, škole, vrtiće, administrativne zgrade. Ovakav tip kompanije ESCO najviše se razvio u Nemačkoj, i nakon početnog investicionog ciklusa od strane javnog sektora privatni sektor je sledio taj primer te su danas model ESCO i ugovaranje po osnovu energetske usluge najrazvijeniji u Evropi. Osnivanjem kompanije ESCO u vlasništvu lokalne samouprave otklanjaju se prepreke u primeni modela ugovaranja ESCO kroz ugovor o energetskom učinku. Prepreke su dugi rokovi ugovaranja energetske obnove zgrada, manjak kreditnog potencijala firmi ESCO za izdavanje garancija za preuzimanje tehničkih, poslovnih i finansijski rizika, manjak iskustva kreditnih institucija u finansiranju projekata energetske efikasnosti. Za energetsku obnovu javnih zgrada sredstvima iz ESI fondova može se bespovratno sufinansirati do 85% vrednosti ukupnog ulaganja u energetsku obnovu dok će ostalih 15% biti sufinansirano iz budžeta lokalne samouprave. Za energetsku sanaciju stambenih zgrada ovaj model je zanimljiv jer se preko jedinica lokalne samouprave iz ESI fondova mogu povući bespovratna sredstva do nivoa od 50%, lokalna samouprava 10% a ostatak od 40% finansirali bi građani uz uslov postizanja energetske uštede koja mora iznositi minimalno 30%.

• Podsticanje urbane regeneracije grada putem razvoja eko naselja tj. energetski nezavisnih naselja uključivanjem građana, privrednih subjekata i lokalne samouprave u vlasničku strukturu nad izgradnjom i eksploatacijom energetskih postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije. Stvaranjem decentraliziranih energetskih sistema u vlasništvu lokalne zajednice tokovi novca koji su pre odlazili za pokrivanje troškova energenata sada se usmeravaju u lokalnu ekonomiju kroz korišćenje obnovljivih izvora energije. To omogućava stvaranje novih radnih mesta, kako na izgradnji tako i na održavanju sistema, ali i na projektovanju, proizvodnji tehnoloških komponenti te pratećim aktivnostima razvoja i korišćenja obnovljivih izvora energije.Na ovaj način doći će do obnove nerazvijenih, socijalno zapostavljenih delova i crnih rupa u gradu kao i revitalizaciji napuštenih industrijskih površina na području grada.

• Podizanje svesti lokalne zajednice tako da se građani na području gde žive osete uključenim u proces investiranja i razvoja projekata koji koriste lokalne resurse u cilju ostvarenja koristi za lokalnu zajednicu. Lokalna zajednica koja je proizvela struju iz obnovljivih izvora energije isporučuje je mreži po višim cenama (fid in tarifa), od mreže za svoje potrebe preuzima struju po važećem cenovniku a iz ostvarene razlike u ceni subvencioniše investicije u izgradnju energetskih postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije na njenoj teritoriji.

• Osnivanje energetskih zadruga Zadrugu je dobro osnovati sa više različitih osnivača kao što

su: pojedinci, razna udruženja, lokalne samouprave, javna preduzeća.

Cilj je preduprediti: zavist zlu nameru alavost lokalnih moćnika.

• Osnivanju zadruge prethodi izrada strategije i studije recimo “0% emisije CO2” za primenu OIE. Udruživanjem u zadruge postiže se veća pregovaračka moć prilikom kupovine opreme i usluga

• U Belgijskoj pokrajini Valoniji ne može se ostvariti investicija u OIE ukoliko se prvo 25% ne ponudi lokalnim vlastima i još dodatnih 25% lokalnoj energetskoj zadruzi. Slično je i u Danskoj gde se investicija u vetroelektranu može ostvariti samo pod uslovom da se 20% prvo ponudi energetskoj zadruzi. Zato je 75% svih vetroelektrana u Danskoj u suvlasništvu energetskih zadruga

• Podržavanje privatnih investicija pri čemu treba obezbediti

da budžetska sredstva nadopunjuju privatna sredstva pružaocima energetske usluge. Ovo se odnosi na energetsku uslugu po osnovu ugovora o energetskom učinku kao i finansiranju projekata u kojima postoji potencijal za visoku uštedu energije.

• Osnivanje nacionalnog fonda za energetsku efikasnost koji bi sa 50% finansirao nabavku i ugradnju termalnih solarnih kolektora, kotlova na biomasu, fotonaponskih sistema, toplotnih pumpi, ugradnju razdelnika toplote i termostatskih ventila u porodičnim kućama i stambenim zgradama

• Formiranje Srpske banke za obnovu i razvoj koja kroz svoje programe mora da omogući razvoj tržišta energetskih usluga i postane primarni oblik finansiranja projekata energetske efikasnosti. Najmanjerazvijene članice EU imaju godišnje na raspolaganju 40 miliona evra samo za projekte energetske efikasnosti i obnovljive izvore energije.

• Vlada mora izraditi nacionalni plan obnove zgrada javnog sektora za period 2016-2020 u skladu sa direktivom 2012/27/EU koja propisuje obavezu energetske sanacije 3% fonda zgrada koje koristi država.

• Pogasiti sve takozvane nacionalne agencije za regionalni razvoj koje samo parazitiraju i služe za uhljebljenje partijskih poslušnika i pri Srpskoj banci za obnovu i razvoj formirati odelenje za energetsku efikasnost sastavljeno od eminentnih stručnjaka iz ove oblasti.

• Razraditi mehanizme dodele beskamatnih kredita za

realizaciju projekata baziranih na OIE. Mini hidro elektrane i mini kogeneracijska postrojenja na pelet ili bilo koji drugi obnovljivi energent izgrađene po ovom principu obavezno povezati na državni distributivni sistem koji bi sve viškove električne ili toplotne energije preuzeo po tržišnim cenama. Ovo je alternativa povlašćenim proizvođačima energije koji istu predaju sistemu po fid-in tarifi.

• Razraditi mehanizme za izgradnju stambenih zgrada

namenjenih mladim talentovanim kadrovima. Izgradnju zgrada sprovesti u energetskom A razredu (pasivna zgrada sa potrošnjom manjom od 15kwh/m2 grejane površine na godišnjem nivou) čija bi se konkurentnost u pogledu cene kvadratnog metra mogla postići tako da lokalna samouprava ukine komunalni doprinos i da garanciju budućim stanarima na bankarski kredit.

• Razraditi mehanizme za primenu mera u domenu ovlašćenja

poreskih organa na lokalnom nivou. Mere se odnose na izgradnju pasivnih zgrada i energetsku sanaciju postojećih zgrada. Mere bi se primenjivale, na kupce novih pasivnih stanova i vasnike postojećih koji su ih energetski sanirali, tako što bi isti bili oslobođeni plaćanja poreza na imovinu za period od 10 godina.

• Povećati energetsku efikasnost za 20% do 2020. Ovo je skoro nemoguć zadatak ako se pod hitno ne napravi daza podataka koju moraju formirati energetski menadžeri.

• Narediti hitnu primenu zakonskih normi vezanih za energetski menadžment i energetske preglede.

• Putem svih medija sprovesti kampanju edukacije stanovništva u pogledu energetske efikasnosti na svim nivoima.

• Pripremiti strategiju da se posle 2020 (prijema u EU) pristupi masovnoj sanaciji postojećih zgrada

• Insistirati na ostvarenju cilja smanjenja CO2 do 2050 u odnosu na 1990 za 90% energetskom sanacijom zgrada, uvođenjem energetskog menadžmenta u sva javna preduzeća i sve javne ustanove.

• Primeniti zakonsku obavezu energetskih pregleda u velikim preduzećima i javnim objektima počev od januara 2017 i sprovoditi je svake 4 godine umesto sada zakonom predviđenog perioda o 10 godina.

• Insistirait na poštovanju smanjenja godišnje potrošnje električne energije za 1,5% (Direktiva EU počev od 2014 do 2020), ostvarenje ovog cilja moguće je isključivo doslednom primenom principa energetske efikasnosti koja se mora sprovesti na svim nivoima

Pravni okvir

Srbija je član Energetske zajednice. Kroz članstvo i rad u telima Energetske zajednice Srbija ima obavezu implementacije legislative Evropske Unije (Acquis) u mnogim oblastima a posebno u oblasti energetske efikasnosti. Članstvo u Energetskoj zajednici obavezuje Srbiju na primenu svih direktiva vezanih za energetsku efikasnost kao i bilo koju drugu članicu EU.

II ZAKON O EFIKASNOM KORIŠĆENJU ENERGIJE: • Obveznici sistema energetskog menadžmenta (u daljem tekstu: obveznici sistema) su: • privredna društva čija je pretežna delatnost u proizvodnom sektoru, ako koriste više energije

od količine koju propiše Vlada; • privredna društva čija je pretežna delatnost u sektoru trgovine i usluga, ako koriste više

energije od količine koju propiše Vlada; • privredna društva čija je pretežna delatnost u proizvodnom sektoru, koja ne spadaju u

obveznike sistema iz tačke 1) ovog člana, a poseduju objekte koji u zbiru koriste više energije od količine propisane u tački 2) ovog člana;

• organi državne uprave i drugi organi Republike Srbije, organi autonomne pokrajine, organi

jedinica lokalne samouprave sa više od 20000 stanovnika, kao i druge javne službe koje koriste objekte u javnoj svojini.

PRAVILNIK O USLOVIMA, SADRŽINI I NAČINU IZDAVANJA SERTIFIKATA O ENERGETSKIM SVOJSTVIMA ZGRADA: • Zgrade javne namene su nestambene zgrade, koje koriste: organi državne uprave; organi autonomnih pokrajina; organi lokalne

samouprave; institucije i ustanove koje pružaju javne usluge i zgrade drugih javnih namena neto površine veće od 250 m2.

Zgrade iz stava 1. ovog člana dele se na: • 1) poslovne zgrade za obavljanje administrativnih poslova pravnih i fizičkih lica; • 2) zgrade organa državne uprave, autonomnih pokrajina, jedinica lokalne samouprave; • 3) zgrade pravnih lica s javnim ovlašćenjima; • 4) zgrade sudova, kazneno-popravnih ustanova, zgrade koje koristi ministarstvo nadležno za poslove odbrane; • 5) zgrade međunarodnih institucija, komora, privrednih asocijacija; • 6) zgrade banaka, štedionica i drugih finansijskih organizacija; • 7) zgrade trgovina, restorana, hotela; • 8) zgrade putničkih agencija, marina, drugih uslužnih i turističkih delatnosti,

• 9) zgrade železničkog, putnog i vazdušnog saobraćaja, zgrade pošta, telekomunikacionih centara; • 10) zgrade univerziteta i sl. zgrade škola, vrtića, jaslica, studentskih i đačkih domova, zgrade domova za starije osobe; • 11) zgrade sportskih društava i organizacija, zgrade sporta i rekreacije; • 12) zgrade kulturnih namena: bioskopi, pozorišta, muzeji, galerije, koncertne dvorane; • 13) zgrade namenjene zdravstveno-socijalnoj zaštiti, kao i zgrade namenjene rehabilitaciji.

Energetski bilans Republike Srbije za 2015. Основни енергетски индикатори

Zbirni energetski bilans Republike Srbije

Hvala na pažnji !!!

Dušan Nelki Miloš Zdravković [email protected] [email protected]