I UVOD U ZDRAVSTVENU ETIKU

PAGE

I UVOD U ZDRAVSTVENU ETIKU 1. Etike teorije, naela i pravila

Izmeu sestrinstva i etike postoji prisna veza koja datira jo od zaetka uloge njegovateljice kao prethodnice sestrinskog zanimanja. Njihova je spojna taka dobroinstvo (beneficence), to je jedan od etiri temeljna principa moderne medicinske etike odnosno bioteke. Ostala tri su nekodljivost (nonmaleficence), samosvjesnost (autonomy) i pravednost (justice) (Beauchamp&Childress, 1989). Dobrota i sestrinstvo idu zajedno. Jo od najranijih dana image medicinske sestre poiva na dobrom srcu. (ICN, 1 994). Tako je i Florance Nightingale doivjela svoje tienice prvenstveno kao dobre ene. A dobrota je esto vrijednija od ieg drugog. Zahvaljujui moralnoj ideji dobra kao i osjeaju ljubavi prema blinjima, nastala je praksa njege bolesnih i ozlijeenih. Moderno je sestrinstvo naslijedilo te komponente, te mi danas zaista poistovjeujemo sestrinstvo sa dobrim i injenjem dobrog. injenje dobrog a izbjegavanje injenja zla etiko je naelo (ili etiki princip) koje nas sa prateim etikim pravilima a u sklopu neke etike teorije usmjerava u drutvenom ponaanju. to su etike teorije i koliko ih u stvari ima? Teorije (od gr. rijei theoria = gledanje, razmatranje) su, sustavi rukovodeih ideja u nekom naunom podruju, grani i sl.; to je uopeno iskustvo ili osmiljena praksa, reflektor koji osvjetljava empiriju (gr. empiria = iskustvo).

U medicinskoj etici kao jednoj od primijenjenih etika, teorije su vezane uz predmet koji je relativno suen i ogranien. Neki autori navode brojke od est, dvanaest pa ak dvadeset i vie takvih teorija u medicinskoj etici. U donoenju etikog suda, odluke ili zakljuka (etike prosudbe) sva tri spomenuta elementa (pravila, principi, teorije) povezana su i na prosuivanju imaju utjecaj.

U etikom prosuivanju mogu je i obrnut put te deduktivna metoda koja se temelji na nekoj etikoj teoriji (deontolokoj, utilitaristikoj, egzistencijalistikoj, stoikoj itd.) i preko odreenog etikog principa (npr. ne ini pobaaj). Ako medicinsku etiku zamislimo kao graevinu s temeljima, zidovima i krovom, onda proizlazi da cijela etika graevina u medicini poiva na teoriji kao svojim temeljima. Etike teorije u medicini danas se uglavnom dijele na dvije glavne skupine. To su deontoloke teorije (deontological theories) i konzekvencionalne odnosno posljedine teorije (consequentialist theories). U posljedinu skupinu spadaju razne utilitaritike teorije koje su utemeljili filozofi David Hume (Dejvid Hjum, 1711-1776), Jeremy Bentham (Deremi Bentem, 1748-1832) i John Stuart Mill (Don Stjuart Mil, 1806-1873) i drugi. U deontoloke, teorije spadaju etike koncepcije Immanuela Kanta.

2. Utilitarizam

Pojam utilitarizma izveden je iz lat. rijei utilis koja znai koristan a utilitarno ono to odgovara praktinoj koristi, ono to je prikladno, upotrebljivo i sl. U svakodnevnom govoru utilitarizam se obino izraava uzreicom: Cilj opravdava sredstva. Kao filozofski pojam, utilitarizam poiva na jednom jedinom filozofskom naelu a to je naelo korisnosti. Etika izvedena iz te teorije naziva se jo i moral korisnosti, prema kojem se smatra da je dobro i opravdano initi sve ono to je usmjereno prema nekoj dobiti, koristi i sl. U medicini je utilitarizam ukorijenjen u tradicionalnom miljenju da je dobro ono to pacijentu najmanje teti i ono to je od koristi za najvei broj ljudi.

Utilitarizumu pripada i dvoumljenje doktora da li neizljeivom pacijentu za kojega znaju da e brzo umrijeti, rei punu istinu o njegovom stanju ili ne. Jer sa odreenih etikih stajalita pacijentu se ne smije lagati i prikrivati istina na koju on ima pravo, ali s druge pak strane doktor razmilja kakve posljedice moe izazvati bezrezervno saopavanje potresne istine koja u pacijentu ubija svaku nadu u ozdravljenje. Kada doktor, naavi se u procjepu izmeu svoje istine i pacijentove nade, opredijeli za pacijentovu nadu, onda je on postupio utilitaristiki. Utilitaristiki se takoer postupa kada se i pored protivljenja abortusa u odreenim sluajevima (na primjer ugroenost ivota majke) pobaaj ipak smatra korisnim jer je nuno zlo ili je od dva zla manje.

Utilitarizam nije uvijek lako prepoznati jer se kao i deontologija javlja u vie varijanti, pravaca i kola. Nekad se vie pribliava deontologiji nego to se od nje kao sasvim suprotnog etikog pravca udaljava. Teoretiari su te unutranje utilitaristike razlike podijelili u dvije glavne skupine: hedonistike i pluralistike. U hedonistike utilitariste spadaju, na primjer, Bentham i Mill koji smatraju da je srea najvea vrijednost. Ona je uvijek povezana s ugodom i odsustvom boli, pa u ivotu treba slijediti put koji e nam to omoguiti. Za ove utilitariste etika je u jednom jedinom rezonu (srei) no mogue je da vrijednosti koje kanaliziraju moral bude vie. Na primjer, za neke ljude je podjednako vano da budu zdravi, lijepi, umni itd., da imaju prijatelje, odreeno znanje, umijee i sl., jer tek tada mogu biti sretni, a ne samo kada u neem uivaju (hrani, seksu, moi, vlasti itd.) ili kad ne osjeaju nikakve boli (zbog gubitka blinjih, bolesti i sl.). Prvi se u etikoj teoriji nazivaju monistikim utilitaristima (zastupaju jednu korist kao glavnu), a drugi pluralistikim utilistima (jer zastupaju vie koristi kao ravnopravne vrijednosti) (Beauchamp&Childress, 1989).

3. Deontologija

Deontolozi polaze od sasvim suprotnih pozicija. (Termin deontologija stvorio je zaetnik utilitaristike filozofije Jeremy Bentham 1834. kombinacijom gr. rijei deon = dunost i logos = govor, nauka). Deontologiju je prvi s medicinom povezao Francuz M. Simon koji je 1845. smislio sintagmu medicinska deontologija (deontologic medicale) a od njega ju je preuzeo Nijemac J.L. Pogel i popularizirao na njemakom Medizinische Deontologie. Sutina deontologije je isticanje vrijednosti nekog moralnog ina. Vrijednost je istinoljublje govoriti istinu, ne lagati. Jedna od deontolokih deviza je: Sve to je istina ne mora se rei, ali sve to se kae mora biti istina. Ako doktor obmanjuje pacijenta nekim lanim lijekom (placebo), to deontolog nee ni u kojem sluaju opravdati, jer je obmana sama po sebi nemoralan in.

Deontolozi se meusobno dijele, neki meu njima se toliko pribliavaju utilitaristima da ih je teko razlikovati od pobornika suprotne etike teorije. Istraivai ih identificiraju po tome to svoj deontoloki pristup brane na pojedine elemente religijske tradicije, na prirodne zakone, ljudska prava, teoriju drutvenog ugovora. Teorija drutvenog ugovora i teorija o ljudskim pravima danas su dvije najznaajnije deontoloke teorije u medicinskoj etici. Istraivai bioetike dijele i deontologe kao i utilitariste na moniste i pluraliste. Prvi istiu jedno etiko naelo kao ishodino za sva ostala na primjer Kantov kategoriki imperativ (Djeluj tako da maksima tvoje volje u svako doba ujedno moe da vai kao princip opeg zakonodavstva - Kant 1990:64) ili od vie pravila, ili od vie naela (dobroinstva, nekodljivosti, pravednosti, povjerljivosti itd). U svojoj praksi pluralistiki deontolozi ee od onih drugih dolaze u moralne dileme, trileme ili pak polileme kada ne znaju kako postupiti kada im se u konkretnoj situaciji sukobljavaju jednako vrijedna naela i pravila. Da li je, u (ne) prihvatljivosti placeboa bitnije to je lani lijek nekodljiv (naelo nekodljivosti) ili to je pacijent prevaren (naelo istinitosti), ili to za tako neto nije dao svoju suglasnost (naelo autonomije).

4. Tipologije etikih teorija

Jedna od najstarijih podjela je na autonomne i heteronomne u svakoj povijesti filozofije a odnosi se na izvor morala. Ako teorija poiva na stajalitu da je ovjek izvor morala a ne nikakva sila ili bie izvan ili iznad njega, onda je to autonomna etika teorija ili autonomna etika. Ako teorija smatra da je uzronik morala izvan ovjeka i da moralna svijest nije ljudsko djelo ve nekih izvanjskih sila, onda se radi o tzv. heteronomnoj teoriji ili etici.

Sara Fry smatra pravilnim podjele na klasine (classical theories) i moderne (modern theories). U klasine ubraja hedonizam (shvaanje uitka kao vrhovnog dobra) i stoicizam (ravnodunost prema uicima i boli). U moderne, naturalizam (moralne prosudbe su istinite ili lane i mogu se tumaiti logikom prirodnih nauka), emotivizam (moralni sudovi se ne mogu izricati ni kao istiniti niti, lani jer su emotivne (osjeajne) naravi pa nema naunih metoda za njihovu objektivizaciju), intuicionizam (ljudi intuitivno znaju ta je dobro a to loe, to pravo ili krivo, poteno ili nepoteno itd.) (Fry, ICN 1994).

U drugih autora nalazimo drukije tipologije etikih teorija. Neki ih, dijele na zapadne, u koje spadaju europke i amerike teorije, i istonjake (indijske i azijske) meu kojima posebno mjesto ima etiko uenje starog kineskog filozofa Konfucija (Kung-fu-tse) koje se naziva konfucijanizam. Najkompleksniji pregled etikih teorija u sestrinskoj etici i medicinskoj etici dao je brani par Bandman.

TEORIJE U SESTRINSKOJ ETICI

Po miljenju Bandmanovih egzistiraju i u sestrinskoj etici: 1) teorija vrlina; 2) deontoloka teorija; 3) etika utemeljena na pravdi, jednakosti i pravednosti; 4) relativistika i subjektivistika etika; 5) etika utemeljena na individualnim pravima i autonomiji; 6) altruistika etika; 7) egzistencijalistika etika, 8) etika skrbi; 9) utilitaristika etika; 10) kolektivistika etika; 11) libertarianistika etika; 12) stoika etika.

Uz teorije o etici vana su i naela tj. etiki principi, ponekad su moda vanija, barem za praksu, jer se na njih neposredno oslanjaju etika pravila ili norme koje svoj izraz nalaze u etikim kodeksima. Etiki princip dobroinstva predstavlja okosnicu sestrinstva i to je stara spojna nit sestrinstva s moralnom filozofijom. U sestrinstvu, i medicini openito, ne djeluje samo jedno etiko naelo, tj. pravilo ve vie njih. Okosnicu bioetike bibliografije da se potuje kako osoba tako i njene elje, spada pod naelo autonomnosti; obaveza da se druge ne ozlijedi, ukljuujui da ih se ne ubije, ili da im se okrutno ne prijeti, spada pod naelo nekodljivosti (ili nezlonamjernosti); obaveza da se dobrobit i tete podijele i ravnomjerno rasporede izraz je naela pravednosti.

Navedena etiri temeljna naela bioetike teorije poznaju i druge, kao to su: korisnost (naelo koje obavezuje da se uini vie dobroga nego zla); povjerenje (potivanje dogovora i izvrenje obeanja); povjerljivost (uvanje tajni); istinoljubivost (davanje pouzdanih i pravodobnih informacija) i druge. Medicinska sestra radei svoj profesionalni posao, bez obzira da li u koli, bolnici, starakom domu, tvornici, rodilitu, hospiciju, kunoj njezi, patronai itd, susree se s problemima i pitanjima koja imaju i etiku dimenziju. Prije desetak godina poela se formirati nova znanstvena disciplina koja se naziva etika sestrinstva (Nursing Ethics).

5. Metode etike

Metoda (gr. methodos= put, nain) je nain postizanja nekog postavljenog cilja. U nauci je to nain istraivanja stvarnosti u svrhu sticanja to istinitijeg saznanja u njoj a nauka koja se takvim metodama bavi zove se metodologija (Websters 1986). Prirodne i drutvene nauke imaju svaka unutar pojedinih naunih podruja odreene specifine metode. Filozofskim metodama kojima pripadaju i metode etike posebno se bavio francuski filozof Ren Descartes (Rene Dekart, 1596-1650). Polazei od toga da u poetku valja u sve sumnjati, on je postavio temelje tzv. metodikoj skepsi. Descartes je postavio etiri pravila logiko-dijalektike metode. Ta pravila vrijede za svako filozofsko istraivanje te su kao takva temeljna i za etike, ali i za mnoga druga nauna podruja.

Prvo pravilo govori o tome da nita ne treba prihvatiti kao istinito dok se jasno ne spozna da je takvo. A to e se postii tako da se izbjegne svako prenagljivanje i neprovjereno donoenje sudova. U drugom pravilu Descartes istie potrebu za analizom (diobom) onoga to se ispituje, jer se tada lake shvaa. U treem pravilu rije je o redu u spoznavanju; uvijek treba ii od jednostavnijeg i lakeg prema sloenijem i teem. etvrto pravilo govori o sintezi odnosno o potpunom pregledu onoga to se radi kako bismo bili sigurni da nita to je bitno nismo ispustili. Logiko-dijalektika metoda okosnica je i metoda medicinske etike koja uz ope filozofsko-socioloke metode ima i svoje specifine metode, (obino se nazivaju istraivaki postupci), i njima pripadajue istraivake tehnike (obino se nazivaju tehnike metode za prikupljanje injenica). (egota, 1995.).

1. METODA POZIVANJA NA AUTORITET (the appeal to authority); kada se u moralnom prosuivanju kakvog djela pozivamo na neku mjerodavnu ili uglednu osobu ili instituciju, onda u stvari koristimo tu metodu. Osobe na koje se pozivamo mogu biti otac, majka, naunik, filozof, etiar, dravnik, politiar itd., a moe biti i grupa osoba, na primjer pacijenti, medicinske sestre, studenti medicine, doktori, lanovi nekog etikog komiteta i sl.

U koritenju ove metode nisu rijetke, transpozije autoriteta koje vode nesigurnom pa i pogrenom zakljuivanju. Na primjer, ako se u nekom etikom prosuivanju pozovemo na miljenje Eisteina (1879-1955), koji je kao autor teorije relativnosti neosporni autoritet na podruju fizike, ali ne i na podruju etike ili filozofije openito, onda mi njegov autoritet s podruja fizike neopravdano selimo na podruju etike. Ako se, recimo, radi o abortusu, eutanaziji, onda Einstenovo miljenje nema niti moe imati teinu miljenja eksperta.

Osim individua i njihovih skupina autoriteti u etikom dokazivanju mogu biti institucije, vladina etika komisija, Predsjednika komisija za bioetiku u SAD, Helsinki komitet, bolniki etiki komitet, a isto tako mogu biti i apstraktne ustanove kao to je Bog i razliita boanstva. Djelotvornost metode pozivanja na autoritet vie zavisi od linog povjerenja u navedeni autoritet i njegovo drutveno znaenje nego od izreenih etikih prosuivanja. Kada na primjer jedan anonimni 9-godinji djeak iz Sarajeva kojem su roditelji poginuli od granate a on udnom igrom sluaja preivio, kae u jednoj TV emisiji da su ipak jae plemenite misli u glavama djece nego opake puke u rukama odraslih, onda te rijei, iako su vrlo i smislene i dirljive nemaju isti efekat kao kada bi ih izgovorio neki svjetski moralni autoritet.

2. METODA POZIVANJA NA SUGLASNOST (the appeal to consensus), osnovno je pozivanje na dogovor, sporazum, pristanak, suglasnost, jednodunost i sl., engleska rije consensus koja u latinskom izvoru znai podudaranje, sklad, moe biti dogovor izmeu sestre i pacijent. Konsens se moe odnositi i na grupu ljudi; na primjer pacijente koji dobrovoljno sudjeluju u nekom medicinskom eksperimentu kao ispitanici.

3. METODA POZIVANJA NA INTUICIJU (appeal to intuition) je metoda sa dugom tradicijom u etici (Fry, 1994). Obino se temelji na religijskim uvjerenjima pa se tom metodom zapravo dokazuje neto to u znanosti nema dokaza jer je intuicija (lat. intui = imati pred oima, razmiljati) spoznaja bez iskustvenog ili razumnog zakljuivanja. Ta je metoda djelotvorna tj. mjerodavna samo za osobe koje se oslanjaju na etiku intuiciju (Fry, 1994). Intuicija se s vremenom esto mijenja, te se metoda intuicije ne smatra u etici naroito pouzdanom.

4. SOKRATOVA ILI DIJALEKTIKA METODA (dialectik or Socratic method). Termin dijalektika potjee od gr. rijei dialego (razgovaram, raspravljam) a prema Klaiu znai vjetinu iznalaenja istine otkrivanjem protuslovlja. Sintagma dijalektika metoda podrazumijeva metodu spoznaje koja prirodne pojave razmatra u vjenom kretanju i mijenjanju, a na razvoj prirode gleda kao na rezultat razvoja u njoj, kao na rezultat uzajamnog djelovanja suprotnih snaga u prirodi (Klai, 1990). U Sokrata (469-399) ta metoda poiva na propitivanju i razmatranju dobijenih odgovora. On je smatrao da su ispravna pitanja uslov istinitog saznanja te je filozofirao tako da je stalno na atenskim trgovima propitivao svoje sugraane i vodio s njima dijalog. Poznato njegovo pitanje kako se stiu vrline: roenjem ili uenjem? One koji su odgovorili da je to stvar nasljedstva, Sokrat je pitao zato onda sinovi Perikla (jedan od najuspjenijih politiara i dravnika u staroj Ateni) nemaju osobine velikog oca. One, koji su odgovarali da se radi o steenim osobinama uenjem, Sokrat je pitao a zato Periklo ne naui svoje sinove da budu vrsni kao on u govornitvu, politici, mudrosti itd. Gdje se tako neto, pitao je Sokrat, uope moe nauiti (na primjer, biti hrabar, razuman, pravedan, poten itd.), jer i on bi (Sokrat) koji jedino pouzdano zna da nita ne zna, htio imati neke vrline koje inae nema (Bonjak, 1993.). Sokratova metoda poiva na razlogu i racionalnom objanjenju postupaka koja podlijeu etikoj procjeni. Sokrat smatra da sve ima svoj razlog i da nita nije nastalo bez uzroka.

5. KAZUISTIKA METODA (the casuistical method). To je metoda koja se oslanja na metodu studije sluajeva (case-study) pomou koje se analiziraju moralni problemi u medicini i zdravstvu i predlau rjeenja. Kazuistika metoda poinje sa paradigmatinim sluajevima (paradigm-cases) za koje su ve doneseni etiki zakljuci. To su primjerni sluajevi) za koje vie nema moralnih dilema ni etikih nejasnoa pa kazuistima slue za usporeivanje i suprostavljanje obiljeja ve rijeenog sluaja s obiljejima sluaja kojeg treba rijeiti. Kazuistika je metoda poznatija u pravnoj nauke odakle je i preuzeta. U medicinskoj etici kazuistika metoda dodiruje i ispreplie se sa spomenutom metodom pozivanja na autoritet. Razlika je u tome to se u kazuistici ne radi o autoritetu osobe i/ili misli ve o autoritetu sluaja. Bitan elemenat kazuistike metode analogija odnosno analoka metoda kojom se pomou analokog razmiljanja usporeuju i povezuju dva sluaja.

Kazuistika se u novoj medicinskoj etici pojavila kao odreena protutea paradigmi naela koju su u bioetici u njenoj embrionalnoj fazi plasirala polovicom sedamdesetih godina dva istaknuta amerika filozofa, Tom Beauchamp i James Childress. Oni su autori klasinog djela u bioetici. Naela biomedicinske etike. U toj su knjizi postavili i razradili teoriju biotehnikih naela (koja nisu ba jasno diferencirali od bioetikih normi odnosno pravila) htijui dokazati da se bioetika temelji na naelima, a ne samo na osjeajima i emocijama. Jedno desetljee nakon to se pojavila ta teorija, u Americi su poela njena osporavanja i napadi na paradigmu naela. Razvila se polemika koja traje i koja e zasigurno obogatiti bioetiku metodologiju novim metodama.U donoenju etikih sudova vrlo je vano na kojim se metodama dokazivanja zasnivaju. Svaki etiki sud mora biti potkrijepljen nekim dokazom. O vrsti dokaza zavisi kakva e biti etika prosuivanja, a o njima zavisi nae moralno djelovanje. Zasad je to jo uvijek terra incognita koja eka svoje istraivae.

6. ISTRAIVAKE METODE

Istraivaima su na raspolaganju, u zavisnosti od postavljenih ciljeva, razliite metode iz drutvenih znanosti. U analizi etikih pojava mogu se koristiti metode strukturalne, procesne, kauzalne ili funkcionalne analize. Mogu se prikupljati i koristiti sve tri vrste podataka. To su:

1) individualni: a) primarni; b) sekundarni;

2) agregatni; i

3) globalni podaci.

Za prikupljanje, podataka mogu se koristiti tri vrste metode ankete. To su:

1) lini intervju (vis-a-vis situacija);

2) pismeni intervju (upitnici s otvorenim i/ili ponuenim odgovorima),

3) telefonski intervjui,

Osim ankete, u sestrinskoj kao i u medicinskoj etici se mogu koristiti i druge metode istraivanja. To su:

a) metoda promatranja (opservacije),

b) metoda analize sadraja;

c) metoda case-study i

d) metoda eksperimenta.

Metoda (eksperiment) ima u drutvenim naukama, za razliku od prirodnih, vrlo ogranienu upotrebljivost. Kada je rije o eksperimentima na ljudima, onda je tu osnovni etiki problem u kvaliteti saglasnosti ispitanika. Taj se etiki problem u bioetici naziva informed consent, a on se odnosi i na sestrinsku etiku. Sestra moe, odbiti sudjelovati u nekom eksperimentu ako smatra da pacijent u ulozi ispitanika nije na odgovarajui nain obavijeten o moguim posljedicama njegova pristanka da sudjeluje u tom eksperimentu. Moe takav eksperiment smatrati nehumanim, nepravednim, kodljivim ili opasnim po zdravlje svojih pacijenata.

U savremenoj medicinskoj etici najistaknutija je metoda studije sluaja (case-study) koja izraava tzv. Kazuistiki pristup bioetici nasuprot principijalistikoj. Zahvaljujui svestranim filozofskim, sociolokim, teolokim, socijalnim, politikim i drugim analizama pojedinih medicinskih sluajeva u SAD, utemeljena je bioetika kao nova medicinska etika (egota, 1994.). Case-study je jedna od proteiranih metoda u suvremenoj amerikoj medicinskoj etici i zahvaljujui upravo njoj afirmirala se bioetika kao nova interdisciplinarna znanstvena grana.

II SESTRINSTVO

1. ta je sestrinstvo

Ve desetljeima vodei teoretiari sestrinstva nastoje pronai zadovoljavajuu definiciju te struke. Osnovno je pitanje u tome je li, i ako jeste po emu je sestrinstvo specifino u odnosu na ostale struke u zdravstvu: po vlastitoj teorijskoj osnovi ili samo po metodama primjene jedinstvenog teorijskog fundamenta koji povezuje i sva ostala medicinska zvanja? Ili je posrijedi i jedno i drugo? Koje ljudske potrebe sestra moe uspjenije zadovoljiti od bilo kojeg drugog profila zdravstvenih radnika?. (Henderson, 1994:3). Treba najprije teorijski rasvijetliti ljudske potrebe openito a onda one koje su karakteristine za sestrinstvo odnosno njegu bolesnika.

Danas su najizraenije dvije teorije potreba koje u bitnim odrednicama proturjee jedna drugoj. Jedna pripada Maslowu (Maslou) a druga Glasseru (Glaser). Po Maslowu, ljudi imaju pet temeljnih potreba koje su u uzajamnom hijerarhijskom odnosu. ovjek najprije nastoji biti netko i neto, odnosno potvrditi se kao ovjek. Drugim rijeima, ovjek ima potrebu za samodokazivanjem, samodjelovanjem, samoostvarivanjem. Na kraju su hijerarhije fizioloke potrebe, na kojima se zapravo temelje sve ostale potrebe.

Po Wiliamu Glasseru, amerikom psihijatru i vodeem predstavniku realitetne terapije i kontrolne teorije, ovjek ima pet potreba, To su, kae on, mone sile koje nas stalno tjeraju da ih zadovoljavamo. (Glasser, 1994, slovensko izdanje). Sve su one za ovjeka podjednako vane.

Ni jedna od tih potreba nema, po Glasseru, neku posebnu prednost. ovjek se, kae on bori za fiziko samoodravanje, ali je u stanju rtvovati ivot za ljubav, ili ljubav za slobodu, ili slobodu za presti (mo) itd. ta znai da ne postoje neke naj prioritetne potrebe koje prednjae u svim situacijama i okolnostima, iako je, jasno, da ovjek mora prije svega disati, odnosno zadovoljiti potrebu za disanjem da bi mogao ita drugo.

Nema dvojbe da je razumijevanje ljudskih potreba u kontekstu medicine i zdravstva vrlo bitno za sestrinstvo i sestrinsku etiku. Meu pacijentima s kojima se susreu ima onih koji ne ele, na primjer, rtvovati svoj fiziki izgled ili tjelesni integritet da bi dulje ivjeli, ili da bi spasili golu egzistenciju; ima takoer onih koji ni pod koju cijenu ne ele u kritinoj fazi otii u bolnicu i napustiti svoj dom, porodicu, sredinu iako im po nekim objektivnim pokazateljima bolnica prua bolju skrb. U takvim situacijama sestra bez etikih putokaza moe vrlo lako zalutati i biti uzrokom nemoralnog postupanja, iako to ne bi eljela. Za doktora se zna da je nadlean za dijagnostiku i lijeenje i da je u tome njegova jedinstvena uloga. (Henderson, 1994:3).

Povijesno gledajui, sestrinstvo je nastalo na praksi i tradiciji njegovanja bolesnika i ranjenika, i skrbi za nemone, naputene i siromane, a to nije podrazumijevalo neko posebno struno znanje i metode. Tek u novije doba, od Florence Nightingale do danas, nametnula se potreba za odreenom strunom naobrazbom njegovatelja odnosno njegovateljica. Osnovni elementi zdravstvene njege zahtijevaju znanje i sestrinstvo ima pet bitnih elemenata po kojima se razlikuje od ostalih. To su:

1. teorijsko-metodoloka osnova;

2. monopol na strunu ekspertizu;

3. prepoznatljivost profesije u javnosti;

4. organiziranost profesije i

5. profesionalna etika

Od stupnja razvijenosti tih elemenata tj. irine obrazovanja, usavravanja u struci zavisi da li e zanimanje biti na razini profesije. Sva zanimanja utemeljena su na odreenom teorijskom znanju i svako, osobito ono koje eli stei status profesije, nastoji zadobiti monopol nad praktinom upotrebom svog segmenta teorijskog znanja. Kada se govori o medicinskoj sestri, onda se tu radi o odreenom segmentu medicinskog znanja odnosno teorijskoj jezgri sestrinstva (Brunner/Suddarth, 1988.) na kojoj se temelji sestrinsko zanimanje.

Snaan poticaj prije tridesetak godina je amerika vlada odluila financirati program znanstvenog usavravanja sestara i sticanja sestrinskih doktorata. Vlada u Washingtonu je 1962. odobrila jedan znanstveni program iji je cilj bio da se medicinskim sestrama omogui studiranje znanstvenih disciplina koje su u vezi sa sestrinstvom, kako bi se na taj nain razvijale teorije sestrinstva. Zahvaljujui tom programu znatno je porastao broj medicinskih sestara koje su stekle doktorate znanosti. Pojavila su se i brojna istraivanja, lanci i knjige o sestrinstvu, sestrinski asopisi, to je potaklo razvoj teorije sestrinstva i sestrinske etike openito.

Jo 1968. pisala je Dorothy Johnson (Doroti Donson), autorica jednog sestrinskog modela, da koliko god su znanja iz bazinih znanosti relevantna za sestre, toliko su istodobno nedovoljna za osposobljavanje medicinskih sestara da uspjeno rjeavaju sva pitanja i probleme s kojima e se susretati u svojoj praksi.

U zagovaranju premoi sestrinske prakse u odnosu na teoriju posebno su se istakle autorice Welda i Leonarda, koje su nekoliko godina prije Jonsonove (od 1964.) zastupale tezu da je sestrinstvo vie praktine nego teorijske naravi te da je za znanstveni razvoj sestrinstva najvanije prenoenje praktinih znanja s kojima su ovladale iskusne medicinske sestre. Put od prakse prema teoriji jedini djelotvoran nain da se sestrinstvo uzdigne u red akademskih disciplina i da su u sestrinstvu samo one teorije vrijedne koje imaju praktinu upotrebljivost. Takvo je miljenje steklo u SAD od 1968. naklonost javnosti, te i danas dosta utjee na znanstveni odnos prema sestrinstvu.

Pristup teorijskom osmiljanju sestrinstva, nazvan je konceptualnim sustavom (conceptual system) a zagovarala ga je 1964. Rogersov (Roders). Autorica polazi od teze da je u sreditu sestrinstva ovjek, shvaen kao cjelovito a ne parcijalno bie, te da je prema tome ovjek svrha, cilj i predmet sestrinstva. Rogersova je 1972. objavila u amerikom sestrinskom asopisu American Journal of Nursing Cmpany studiju o teorijskom razvoju sestrinstva (Nursingss Theoretical Wevolution) u kojoj istie da se holistiki pristup koji ona zagovara svakome ini jasnim i prihvatljivim. Holistiki pristup osnova je, ne samo za razvoj teorije o sestrinstvu ve je temelj sestrinstva. On sestrama omoguuje, kako to tumai Newmar, da ne budu potpuno zavisne od drugih disciplina za svoja praktina znanja. Problem u prolosti bio je siromatvo sestrinskog znanja a problem budunosti je akceleracija tog znanja, kae Newmar i dodaje: Nursing is coming of age (Doba sestrinstva tek dolazi)

1. Prve definicije sestrinstva (Nightingale, 1858.)

Meu prve definicije sestrinstva spada pokuaj Nightingaleove iz 1858. da pomou odgovora na pitanja, o zadai sestrinstva da bitnu karakteristiku tog zanimanja. Sestrinstvo treba da dovede pacijenta u najbolje uslove za djelovanje prirode (Skeet, 1980.). Jo bolji je prevod Gordane Fukar u udbeniku Proces zdravstvene njege kao stvaranje najpovoljnijih uslova za odvijanje prirodnih procesa (ouvanja zdravlja ili ozdravljenja) (Fukar, 1992:14). Nightingeleova je davala sestrinstvu, slino kao i stari Grci lijenitvu, atribute umjetnosti i znanosti. Takvom poimanju sestrinstva sklona je i Virginia Henderson. Radne definicije karakterizira nastojanje da sestrinstvo povezuju sa bolesnicima i brigom za oboljele. Karakteristino je isticanje uloge sestara ne samo u spreavanju bolesti ve i u ouvanju zdravlja i njegovu unapreenju. Takvo odreenje sestrinstva nalazimo i u Medicinskom leksikonu u kojem pie da je sestrinstvo zvanje kojem je zadaa njega bolesnih i zatita zdravih osoba.

3. Novije definicije (Henderson, 1960.)

Amerikanka Virginia Henderson (Virdinija Henderson) 1960. je ameriki pandan Florence Nightingale. Kao i njen europski uzor, i Hendersonova je doivjela duboku starost i do pred kraj ivota bila aktivna, te Hendersonova je ustanovila da definicija sestrinstva je vrlo neodreena, nejasna i obino praena stavom da je uloga sestre promjenjiva. (Henderson, 1994:3). Odluila je da u nedostatku, meunarodno prihvaene definicije da vlastito tumaenje.

Jedinstvena uloga medicinske sestre je pomagati pojedincu, bolesnom ili zdravom, u obavljanju onih aktivnosti koje pridonose zdravlju ili oporavku (ili blagoj smrti), a koje bi pojedinac obavljao samostalno, kada bi imao potrebnu snagu, volju ili znanje. To treba initi tako, da mu pomogne postati neovisnim to je mogue prije. (Henderson, 1994:4).

Ta se definicija danas najee koristi u angloamerikoj literaturi i smatra se jednom od klasinih definicija sestrinstva uope. (Brunner/Suddarth, 1988). No u njenoj interpretaciji brojni autori istiu da na pojedinca iz konteksta te definicije treba gledati holistiki, tj. kao cjelovitog a ne parcijalnog ovjeka. ovjek, bez obzira bio zdrav ili bolestan, nema samo jednu potrebu ve sve one koje ga ine ovjekom. A te su potrebe i psihike, i emocionalne, i intelektualne, i socijalne, i duhovne naravi.

4. Definicije ICN, ANA i HUMS

U verziji iz 1965. sa kongresa ICN (Meunarodno vijee medicinskih sestara) odranom navedene godine u Frankfurtu pie da je pomo ljudima, osnovni zadatak medicinskih sestara i smisao njihova posla, te je taj zadatak trostruk: odravati ivot, olakavati patnje i pospjeiti ozdravljenje. U preambuli akta pie da su medicinske sestre pruajui oboljelom ovjeku pomo odgovorne za stvaranje takve fizike, psihike, socijalne okoline koja pospjeuje njegovo ozdravljenje, te poukom i primjerom upozorava na vanost koju ima spreavanje bolesti. Zdravstvenu pomo daju pojedincu, familiji i zajednici, i pri tom surauju s drugim profilima zdravstvenih radnika (Demarin, 1984:97). Osnovni zadatak medicinske sestre etvorostruk je: unapreenje zdravlja, spreavanje bolesti, obnavljanje zdravlja i ublaavanje patnji (Kodeks ICN, 1973.).

ANA Ameriko udruenje medicinskih sestara (American Nurses Association) zasigurno najsnanije udruenje u svijetu, usmjerava sestrinsku profesiju i na zadatke dijagnoze. U slubenoj publikaciji iz 1980. godine (Nursing Social Policy Statement). ANA za sestrinstvo kae slijedee: Sestrinstvo podrazumijeva dijagnoze i tretman ljudskih odgovora na aktualne ili potencijalne zdravstvene probleme. (Brunner/Suddarth, 1988). Lista zdravstvenih problema koji su u fokusu sestrinske intervencije i njenog dijagnosticiranja je:

Ograniena samozatita.

Funkcionalni poremeaji u pogledu odmaranja, spavanja, disanja, kretanja, ishrane, seksa i sl.

Bolovi i tegobe.

Emocionalni problemi nastali zbog bolesti, lijeenja krupnih ivotnih

dogaaja ili svakodnevnih pojava kao to su tjeskoba, strahovi, usamljenost i mora.

Halucinacije i slini poremeaji u interpersonalnim intelektualnim procesima.

Manjkavosti u odluivanju i osobnom izboru.

Promjene u samovienju uzrokovane zdravstvenim stanjem.

Disfunkcionalan odnos prema zdravlju.

Napetosti vezane uz ivotne procese kao to su raanje, odrastanje, starenje i umiranje.

Problematini rodbinski odnosi.

U etikom kodeksu medicinskih sestara sestrinstvo i njegova etika se povezuju s unapreivanjem, odravanjem i ouvanjem zdravlja, sprjeavanjem bolesti, smanjenjem patnji i mirnom smrti, ako se ivot vie ne moe odrati. Sestre su dune da se u provoenju zdravstvene njege i zdravstvene zatite kao i pri stvaranju fizike, psihike i socijalne okoline koja pridonosi ozdravljenju oboljele osobe, pridravaju temeljnih moralnih vrijednosti na kojima poiva etiki kodeks.

5. Porodina komponenta sestrinstva

U knjizi Sestrinska etika tokom ivota (Nursing Etihics Trough the Life Span) koja je objavljena 1990. a autori su Elsie L. Bandman i Bertram Bandman, insistira se na porodinoj komponenti sestrinstva. Karakteristika je sestrinstva, kau, da prvenstveno vodi rauna o zdravlju i dobrobiti pacijenta i porodice (Brunner/Suddarth, 1988.). Uloga sestre u poduavanju pacijentove porodice u stvarima osnovne zdravstvene njege i njenog utjecaja koji ona moe imati u tom pogledu. Poznato je, da su porodice najspremnije prihvatiti nain ivota usmjeren pozitivnom zdravlju kada to zastupa onaj tko im je pomogao u bolesti, u vrijeme kada im je pomo bila najpotrebnija. (Henderson, 1994:2). Prije desetak godina uvedena je patronana sestra koja bi vrila njegu odreenog broja porodica na nekom podruju.6. Teorijsko jezgro i Modeli Sestrinstva

Kad bi medicinska sestra bila samo pomonica doktora koja nema svog profesionalnog identiteta, ne bi bila potrebna naobrazba s posebnom jezgrom teorijskog znanja, na kojem e temeljiti svoju praksu. Tada bi sestrinstvu bio vjerojatno primjeren tradicionalni paternalistiki model u kojem dominira doktor kao znalac, a sestra mu pomae kao neka vrsta tajnice. Takav je, model danas anakronian. U Hrvatskoj je, zbog shvaanja da je sestra samostalan saradnik u radnoj ekipi, bila 1953. formirana Via kola za sestre u Zagrebu.

Ubrzani razvoj nauke i tehnologije jo vie potie profesionalnu autonomiju sestrinstva, koju na odreen nain moemo nai jo u zaecima modernog sestrinstva; idejama Florence Nightingale, glavnog cilja sestrinstva, uloge autonomnog zdravstvenog radnika. Ona od svojih sestara trai da budu, pokorne doktoru, ali im u profesionalnom smislu daje odreenu autonomiju. Jer ako je zadatak medicinskih sestara, da dovedu pacijenta u najbolje uslove, kako bi priroda djelovala nad njim, (odnosno da bi se, prema G. Fukar, odvijali prirodni procesi), onda one implicite samostalno posreduju izmeu bolesti i prirode odnosno lijeenja i ozdravljenja. Cilj sestara je ozdravljenje (to ini priroda), a ne lijeenje (koje pripada doktoru). Nightingaleovoj je vrlo bliska misao data u staroj latinskoj izreci da doktor samo lijei dok ono glavno obavlja priroda (Natura sanat, non medicus, Natura sanat, medicus curat morbos) (Lokner, 1994.).

Medicinska je sestra struno obrazovana osoba za njegu bolesnika, za rad u medicinskim laboratorijama i za pomo doktorima. Veina vodeih svjetskih teoretiara suvremenog sestrinstva, to se moe vidjeti u kapitalnom sestrinskom djelu, najobimnijoj knjizi u svijetu namijenjenoj sestrama textbook of Medical-Surgical Nursing, nastoji dokazati profesionalnu autonomiju medicinskih sestara, tvrdei da savremena medicina podrazumijeva timski rad vie medicinskih struka. Nosioci koji su u meusobnom ravnopravnom odnosu kao saradnici i kolege a doktor je meu njima samo primus inter pares. Sestrinstvo ima svoju vlastitu teorijsku osnovu odnosno, svoje teorijsko jezgro (Brunner/Suddarth, 1989.).

Teorijska podloga sestrinske prakse bila je u poetku isprepletena teorijama iz razliitih biolokih, psiholokih i sociolokih kola (Biopsihosocijalnih znanosti - Brunner/Suddarth, 1988.). Formira se opa teorija sestrinstva na kojoj se grade konceptualni okviri i razvijaju modeli (termin model je francuskog porijekla (modele), a znai kalup), sestrinstva. To su:

1) Model ivotnih procesa (Life Processes Model);

2) Model samoskrbi (Self-car Model);

3) Prilagodbeni model (Adaption Model);

4) Model bihevioralnih suastava (Bihavioral Systems Model);

5) Vojni modeli (Military Model) i

6) Odvjetniki model (Advocacy Model).

7. Model ivotnih procesa (Rogers)

Model je razvila Rogersova (Roders) 1970. godine. Karakteristika mu je u pristupu ovjeku kao organskoj cjelini. Po njenom miljenju, za teoriju sestrinstva bitno je pet obiljeja ovjeka. To su:

A) Cjelovitost: ovjek je integralno bie te ima karakteristike koje se ne mogu svesti na jedan njegov dio ili pak na puki zbroj svih dijelova.

B) Interakcija: ovjek neprestano sa svojom okolinom izmjenjuje materiju i energiju.

C) Evolucija: Ljudski ivotni proces tee jednosmjerno i nepovratno u odreenom vremenu i prostoru.

D) Identitet: odreen je uzorima i organizacijom koji utjeu na njegovu promjenjivost.

E) Sposobnosti: ovjek je obdaren sposobnostima apstraktnog miljenja, govora, likovnog izraavanja i emocijama.

Rogersin model sestrinstva temelji se na holistikoj teoriji zdravlja i jedinstvu ovjekova bia. Takvim djelovanjem sestra pomae osobi da restrukturira svoje odnose sa sobom i okolinom kako bi u najveoj moguoj mjeri mogla koristiti svoje potencijale.

8. Model samoskrbi (Orem)

Sestre prema ovom modelu imaju glavni zadatak da pomau ljudima da sami vode brigu o sebi. Samobriga (self-care) je jedna od potreba ljudi koju nastoje zadovoljiti svojim aktivnostima iji je cilj odravanje kako ivota i zdravlja tako i dobrog stanja u cjelini. Model ima ameriko porijeklo. Sestre potiu i usmjeravanju self-care aktivnosti pojedinca u njihovu nastojanju da sebi poboljaju ivljenje, da ouvaju i unaprijede svoje zdravlje, da se oporave od bolesti i ozljeda ili da se nose s njihovim posljedicama, kada odrasloj osobi nije mogue da se na zadovoljavajui nain brine sama o sebi, ili kad to roditelji nisu u stanju initi, ako se radi o djeci.

Oremova u knjizi Sestrinstvo: koncepti i praksa koja je objavljena 1985.(Nursing: Concepts and Practice) razlikuje tri vrste samoskrbnih potreba: a) univerzalne universal), b) razvojne (developmental) i c) devijantne (health deviation). a) Univerzalne samoskrbne potrebe su one koje imaju svi pojedinci da bi odrali svoje cjelovito ljudsko funkcioniranje. b) Razvojne samoskrbne potrebe su one koje nastaju kao rezultat nekih razvojnih procesa (naprimjer, trudnoe) ili okolnosti koje mogu imati odreene posljedice na ljudski razvoj (na primjer, gubitak voljene osobe). c) Zdravstveno-devijantne samoskrbne potrebe (health deviation self-care requisites) su one koje se javljaju kao rezultat oboljenja, ozljeda, nemoi, unakaenja ili medicinskih dijagnoza i tretmana zbog kojih individua ima potrebu da mijenja svoje rutinsko ponaanje u zavisnosti od karaktera i obima potreba. Samoskrb je svjesna, promiljena, samoinicijativna i svrhovita aktivnost pojedinca koja poiva na linim vrijednostima i ciljevima. Oremova otkriva tri sustava djelovanja sestara u vezi samoskrbi. To su: a) sustav potpune kompenzacije; b) sustav djelomine kompenzacije i c) sustav edukacijske (razvojne) potpore.

Prvi sustav (whole compensatory) koristi se kada pojedinac nije u stanju preuzeti aktivnu ulogu u brizi za sebe, pa mu pomae sestra, i to tako da ga posluuje i radi za njega. Drugi, djelimino kompenzacijski sustav (partly compensatory system) je u upotrebi onda kad i sestra i pacijent sudjeluju u pacijentovoj samoskrbnoj aktivnosti. Veu odgovornost u tome moe preuzeti ili sestra ili sam pacijent, to ovisi o pacijentovu objektivnom stanju, znanju, vjetini, psiholokim sposobnostima, ili lijenikim uputama. Trei sustav (supportive-educative system) upotrebljava se kada je pacijent sposoban da zadovolji, ili da naui zadovoljiti svoju potrebu za samobrigom, ali mu je za to potrebna pomo ili potpora sa strane.

9. Adaptivni model (Roy)

Adaptivni ili model prilagoavanja, razvila je Royeva (Roj), utemeljen na interakcijskim koncepcijama, adaptation, proces promjena shvaen je kao univerzalni ljudski fenomen. Na ovjeka se gleda kao na bio-psiho-socijalno bie koje je u stalnoj interakciji sa svojom okolinom i u koji se pred njega postavljaju zahtjevi za neprekidnom prilagodbom. Razina prilagodbe, odreena je djelovanjem triju vrsta poticaja. To su: 1) arini stimulanci (focal stimuli) ili oni s kojima je osoba odmah suoena; 2) kontekstualni poticaji, koji ukljuuju sve ostale prisutne stimulance; 3) preostali (residual) poticaji ili poticaji koje je osoba doivjela u prolosti, kao to su vjerovanja, stavovi i miljenja. Tokom svojih kontakata s njim etiri komponente njegovateljskog procesa su: a) utvrivanje; b) planiranje; c) izvravanje i d) ocjenjivanje. Utvrivanje znai da sestre u toku njegovateljskog procesa najprije utvruju pacijentovo stanje u odnosu na zdravlje-bolest i procjenjuje njegove sposobnosti. Primjenjuje se u nekoliko amerikih bolnica i razvija na vie sestrinskih fakulteta u SAD, jo uvijek je u fazi kritine provjere.(Brunner/Suddarth, 1988.).

10. Model behavioralnih sustava (Johnson)

The behavioural systems model polazi od ljudskog ponaanja (behaviour) kao bitne ovjekove odrednice te na toj osnovi konstruira sestrinsko djelovanje. Autor Dorothy E. Johnson (Doroti Donson), koja tumai ovjeka kao sustav ponaanja (behavioral system). Ravnotea se uspostavlja izmeu ovjekove unutranje i vanjske sredine, popustljivosti i prilagodbenim ponaanjem. Zahvaljujui toj sposobnosti ovjek se moe ponaati staloeno, odluno i predvidivo.

Johnsoninin bihevioralni sustav broji vie podsustava od kojih svaki ima svoje posebne ciljeve ili funkciju (ima ih sedam a svaki od njih, po miljenju autorice, unapreuje djelovanje sustava kao cjeline). Cilj je sestrinstva da pomae pacijentu da promijeni svoje obrasce ponaanja na takav nain da bude sposoban spoznati one elemente svoga ivota koji vie ne mogu biti izmijenjeni.

11. Vojni model (Nightingale)

Military model sestra je vojniki pokorna nadreenima, prije svega doktoru. Ona bespogovorno izvrava dobijene naredbe i doslovno provodi uputu kako lijenika tako i bolnike hijerarhije. Amerika sestra i autorica studije Sestra kao pacijentov advokat Ellen W. Bernal (Elen Bernel smatra da je taj model nastao u uslovima krimskog rata (1842.-1845.) i da ga je u europsko sestrinstvo uvezla Florence Nightingale kada je na povratku iz Turske u Englesku poela sa kolovanjem medicinskih sestara po nekim vojnim naelima. (Bernal, 1992.). Morale su nositi ne samo odreenu uniformu, ve su morale biti i vojniki poslune a odgojene su da u apsolutnoj lojalnosti prema doktoru tite njegov profesionalni autoritet.

Military model temelji se na stereotipu sestre kao ili muenice (martyrs) ili heroja (heroes). U prvom je sluaju sestra posveena spaavanju drugih ljudi, emu se mueniki predaje, bez obzira hoe li se to u poetku vidjeti i cijeniti. Kao muenica ona dan i no skrbi nad patnicima i ini sve da ih spasi. Kao heroina, djeluje na javnoj sceni, otvoreno pokazuje svoju izuzetnu snagu, odlunost i hrabrost, i to ne samo kada su u pitanju prava i interesi bolesnika, ve kada se radi i o linim ili stalekim pitanjima. (Bernal, 1992.).

12. Advokatski model (Advocacy Model)

Taj se model sestrinstva javio zahvaljujui, meu ostalim, dvjema injenicama. Prva je, d a su tih godina prosjeni Amerikanci poeli zbog vie razloga gubiti povjerenje u zdravstvene ustanove i da su osjeali da je pacijentima potrebna odreena zatita njihovih prava i interesa u bolnicama. Sestre su dune u sluaju neodgovarajuih, neetikih i nezakonitih postupaka bilo kojeg lana zdravstvene ekipe ili, pak, same zdravstvene ustanove spram pacijenta poduzeti odgovarajue mjere kako bi zatitile njihove najbolje interese. 1984. u jednom od vodeih svjetskih asopisa za etiku, Hastings Center Reportu (izlazi u New Yorku) objavljen je lanak Geralda R. Winslowa (erald Vinslov): Od privrenosti do zastupanja nova metafora za sestrinstvo (From Loyality to Advocacy: A New Metaphor for Nursing). 1990. pojavila se antologija tekstova na tu temu, koju je objavila Amerika liga za sestrinstvo. Posebno znaajna studija Ellen W. Bernal, objavljena u Hastings Center Reportu, 1992. pod naslovom The Nurse as Patient Advocate Sestra kao pacijentov zastupnik. Bernalova odvjetniku ulogu sestre shvaa prije svega kao njeno informiranje pacijenta o njihovim pravima u zdravstvenoj skrbi i kao davanje potpore pacijentima u njihovim nastojanjima da sami o sebi donose posebne odluke Jesu li medicinske sestre osposobljene odnosno educirane da igraju ulogu pacijentovih advokata? George J. Annas (Dord Anas), koji je posvetio seriju svojih lanaka u amerikim sestrinskim asopisima, tvrdi da je danas pacijentima potrebna zatita u ostvarivanju njihovih prava i da u tome mogu biti najuspjenije sestre, ali bi se one, za takvu ulogu trebale posebno educirati (Bernal, 1992:19).

Tradicionalna inferiorna pozicija sestara u zdravstvu onemoguava advokatski model sestrinstva, jer je bez visokog obrazovanja. Prvi puta u istoriji medicinske etike povezalo se jedno ue statusno pitanje (autonomija zanimanja) sa profesionalnom etikom (zastupanje dobra pacijenta).To pitanje nikada se nije otvaralo za doktore jer su oni oduvijek uivali punu profesionalnu autonomiju u svojoj struci, pa su u okviru te svoje autonomije razvijali i svoju doktorsku etiku.

Pretjerana emancipirana sestra dovela bi do porasta konfuzije u zdravstvu oponenti su povezivanja zatite prava pacijenata sa zahtjevima za politikom moi sestara. (Bernai, 1992.). U advokatskom modelu prevladava jezik zastupanja. Tu se termin pacijent zamjenjuje terminom klijent (client) ili se oba usporedno koriste: patients/-clients). Neki autori, (Sara Fry ICN, 1994.), nazivaju modelima: a) pravno-zatitnom modelu (Rights-Protection Model) u kojem je sestra branitelj (defender) pacijentovih prava; b) vrijednosno-zatitnom modelu (Values-Bansed Decision Model) kojem sestra titi pacijenta sa stanovita drutvenih vrijednosti, etikih naela i moralnih normi; c) respektivni model (Respect-For-Persons Model) u kojem sestra titi osobnost pacijenta, njegovo dostojanstvo, privatnost, socijalno stanje i sl.

Advokatskom se modelu u odreenoj mjeri priklonilo i Meunarodno sestrinsko udruenje (ICN) koje je u svom etikom kodeksu (1973.) obavezalo sestre da poduzimaju odgovarajue mjere kada je ugroena pacijentova osobnost. ICN 1994.). Ameriko sestrinsko udruenje ANA jo je eksplicitnije. U njegovom etikom kodeksu pie da sestra titi pravo klijenta na privatnost paljivo uvajui informacije povjerljive prirode i da djeluje tako da zatiti klijenta i javnog kada su zdravstvena skrb i sigurnost izloeni neetikim ili protuzakonitim postupcima bilo koje osobe. (l. 2. i 3).

Sestra je duna intervenisati ukoliko sudionici u zdravstvenoj njezi i zatiti ne potuju ovjeka. Sestra podrava i titi pravo i interes pojedinaca ili skupina na kvalitetnu zdravstvenu zatitu i zdravstvenu njegu. To su najpoznatiji suvremeni modeli koji se prakticiraju u amerikom zdravstvu i ue u sestrinskim kolama i fakultetima. Prema miljenju eksperata (Brunnorove i Suddarthove), nauka o sestrinstvu, ako je utemeljena na koncepcijskim modelima, prua studentima studija za medicinske sestre mogunost da se prema steenim znanjima o zdravlju i bolesti ne samo ukljue u sestrinsku praksu, ve da teorijske modele provjeravaju kroz svoju praksu i daju teoretiarima potpuniju empirijsku osnovu za nove analize. U prvi plan stavljaju solidno poznavanje psihologije pacijenata i njihovih psihosocijalnih potreba, jer je to najvaniji uslov da mogu ispuniti oekivanja onih koji imaju pravo na zdravlje ali im je ono ugroeno bolestima.

13. Ostali modeli

Spomenimo tipologizaciju modela sestrinstva (Santri, 1990.) u kojoj se navode etiri slijedea modela koji su uslovljeni kako prilikama u kojima sestre rade tako i obrascima ponaanja u nekoj kulturi ili drutvu, ali zavise i o vlastitom habitusu sestara. To su modeli:

1. majke milosrdnice - njene i emocionalne njegovateljice, pune blagosti, samilosti, razumijevanja, brige, panje itd.;

2. foto-modeli - za kojima se okreu i oko kojih se vrti (ili se njima tako ini) i koje su miljenja da je djelotvorna i ozdravljujua sama njihova pojava i prisutnost a mnogo manje struni napori to e biti poduzeti;

3.administrativni birokrati za koje najvaniji orijentiri njihova postupanja nisu ni bol ni bolest ni bolesnici, ni lijenici nego red, disciplina, protokol, perfekcionistika kontrola ulaza i izlaza kako materijala tako i ljudi;

4. tehnolozi-muitelji - u kojih je proces supstitucije ovjeka strojem dovren i u tom smislu da pacijenti gube elementarna ljudska obiljeja i postaju materijalom tehniko-tehnoloke obrade ili dorade. (Santri, 1990.).

III ETIKA I SESTRINSTVO

1. Etika, moral, udoree

Termin etika se rodio u staroj Grkoj, korijen joj je u rijei ethos (pridjev: ethikos) a znaila je obiaj, narav, naviku, ud. S razvojem filozofije koja je nastala u 7. st. pr.n.e., uz njen teorijski dio u koji su spadali logika i fizika, pojavila se i praktina filozofija koja je obuhvatila etiku i estetiku.

Praktina je filozofija istraivala radnu stranu ljudi i vrijednosti koje ih u ivotu pokreu i usmjeravaju, a to su ideje o dobru i zlu, potenju i nepotenju, estitosti i pokvarenosti, pravednosti i nepravednosti, iskrenosti i laljivosti itd. Meu prvima je Sokrat na prijelazu iz V u IV st. p.n.e., poeo istraivati vrlinu i druge etike pojmove. U tom smjeru krenuo je i njegov uenik Platon, a onda i Platonov uenik i jedan od najveih filozofa uope Aristotel.

Latinski prijevod grke rijei etika dao je Ciceron prevodei u 1. st. pr.n.e., Aristotela. Naavi latinski pandan za ethos i ethikos u rijeima mos i moralis, koje su znaile isto to i u grkom, Ciceron je etiku preveo kao philosophia moralis Od tada se rijei etika i moral koriste na vie naina kao sinonimi. U prijevodu Anzenbacherove Filozofije, pie da su etika, moral i udoree istoznanice. (Anzenbacher, 1992.). udoree je izvedeno iz pojma ud koja oznaava neku konstantu u inae promjenjivom raspoloenju ljudi. Postoji turska ud, mletaka ud, enska ud. Koliko ljudi toliko udi. (Slino su govorili i stari Latini: Quot capita tot sententiae udoree je, moralna snaga u ovjeku s kojom dri pod kontrolom svoju ud. udorednost je teorija o ljudskoj moralnosti, odnosno to je moralna filozofija ili filozofija morala, a to je drugo ime za etiku (Bonjak, 1994.; Filipovi, 1965.).

Etika je nauka koja izuava moral, njegove izraze, razvoj, teorije, naela i norme. Doivjela je primjenu u mnogim oblastima drutvenog ivota ukljuujui i medicinu. Gdje je usredotoena na specifina pitanja vezana uz zdravstvenu djelatnost i medicinsku znanost, to se naziva medicinska etika. Medicinska se etika i sama grana na vie specijalnih medicinskih etika meu koje spada i etika sestrinstva. (Sintagma medicinska etika pojavila se relativno kasno, prvi puta 1803. godine u Engleskoj, u naslovu knjige njihova poznatog doktora, etiara i reformatora medicine Thomasa Percivala, (kojeg neki autori u anglosaksonskim zemljama nazivaju Hipokratom modernog doba odnosno utemeljivaem moderne medicinske etike). Za izuavanje etike vrlo su vani ne samo individualni ve i drutveni inioci: povijesni, kulturni, religijski, etniki, ekonomski, politiki i drugi. Drutveni karakter etike najbolje izraavaju japanski termin za etiku rin etika je na japanskome drutveni razlog (J.C.Fletcher, 1991.).

2. Medicinska etika, bioetika, sestrinska etika

Pojavu sestrinske etike kao posebne etike potvruje sve brojnija literatura, u posljednjih deset godina, naroito od 1991. na ovamo. Na primjer: Etika sestrinstva (Nursing Ethics), Etika u sestrinskoj praksi (Ethics in Nursing Practice), Etika i sestrinska praksa (Ethics and Nursing Practice), Sestrinska etika tokom ivotnog vijeka (Nursing Ethics Trough the Life Span), Studija sluajeva u sestrinskoj etici (Case tudies in Nursing ethics), etike dileme i sestrinska praksa (Ethical Dilemas ang Nursing Practice), Etika u sestrinstvu: skrbniki odnos (Ethics ing Nursing: the Caring Relationship). Sestrinska etika je ve u odreenoj mjeri uobliena u akademsku disciplinu predaje se i izuava na sestrinskim fakultetima i viim kolama za medicinske sestre i medicinske tehniare.

3. Medicinska etika

Medicinska etika je pojam koji obuhvaa ne samo etiku teoriju i praksu u medicini u toj oblasti, kao to su etika lijenika, etika medicinskih sestara, etika zubnih lijenika, etika psihijatara, etika kiropraktiara, etika bolnikih administrativaca, etika medicinskih tehnologa, etika oftamologa, etika farmaceuta, etika pedijatara, etika psihologa, etika medicinskih radiologa, etika neurokirurga, etika medicinskih terapeuta itd.

Medicinska etika se zaela prije 2500 godina. Sintagmu medicinska etika prvi je u javnosti kao to je ve plasirao engleski bolniki lijenik Thomas Percival (Tomas Persival) poetkom prolog stoljea. On je u Manchesteru 1803. objavio Code of Medical Ethics. Taj termin znaio je kako to objanjava jedan od vodei talijanskih medicinskih etiara Sandro Spinsanti obrazovanje koje je bilo nametnuto da bi se prenijela pravila etike u medicini. Do pojave Percivalove sintagme etika u medicini bila je zapravo reducirana na doktoru etiku koja se tako najee i zvala. On medicinskoj etici daje profesionalno obiljeje i ira znaenja od doktorske etike povezujui je sa profesionalnim ponaanjem u bolnicama i drugim dobrotvornim ustanovama.

Pisci engleske knjige doktorske dileme: medicinska etika i suvremena znanost (DoktorsDilemmas: Medical Ethich ang Contemporary Science) koja je objavljena 1985. smatraju da je medicinsku etiku veoma teko definirati i da je rije o nauci koja se smjestila izmeu doktorske profesije i drutva. Engleski profesor medicinske etike G.R. Dunstan (Dansen je dao najjednostavniju definiciju u uvodu Rjenika medicinske etike (Dictionary of Medical Ethics) koja glasi: Medicinska etika predstavlja obaveze moralne prirode koje vladaju medicinskom praksom. Ivan egota je tumai kao znanstvenu disciplinu koja je grana etike a koja se bavi teorijskim i praktinim moralnim pitanjima vezanim za medicinu i zdravstvo. (Etika sestrinstva, Rijeka 1997. )

4. Bioetika

Bioetika je jedan od novijih pojmova koji ne postoji ni u jednom rjeniku, enciklopediji ili leksikonu tampanom prije 1974. ili pak 1975. godine. Termin se prvi puta javio 1970. godine, najprije u naslovu jednog novinskog lanka a zatim neto kasnije i knjige amerikog biologa i kancerologa iz Wisconsina Van Rensselaera Pottera (Renslir Poter). Knjiga je izala iz tampe 1971. godine s naslovom Bioetika most prema budunosti (Bioethcs: Bridge to the Future). Zahvaljujui jednom amerikom doktoru nizozemskog porijekla osnivau i prvom direktoru Instituta za etiku Georgetown sveuilita u Washingtzonu D.C., Andreu Hellegarsu (Heleders) Institut je nazvan: Joseph and Rose Kennedy Institute of Biothcs (egota, 1994.). Sredstva za osnivanje tog instituta dali su roditelji. Hellergars s novim terminom htio je otpoeti svoj projekt moralnih istraivanja u medicini.

S popularizacijom Kennedy instituta u strunoj amerikoj literaturi ve i u iroj javnosti, je bioetika postala sinonim za novu medicinsku etiku. Prva proslava nastanka i razvoja bioetike je 1992. odrana u Seattleu, saveznoj dravi Washington University, bila je u znaku pojmovnog i terminolokog identiteta bioetike i nove medicinske etike (Bioethics sa new medical ethics). Shvaena kao disciplina o etikim problemima koji nastaju zbog razvoja nauke, posebno bilologije i medicine, bioetika obuhvaa mnoge oblasti drutvenog ivota: nauku, kulturu, politiku, pravo, novinarstvo. Danas se govori i pie o feministikoj bioetici, opoj, globalnoj, kulturnoj, klinikoj, biomedicinskoj, politikoj, teorijskoj, pravnoj i drugoj.

4. Feministika etika i sestrinstvo

Njega bolesnika bila je tradicionalno enski posao. Ostale, totalno feministike profesije kako ih nazivaju sociolozi su: sekretarice (99,1), odgojiteljice u djejim vrtiima (96,8) i uitelji odnosno nastavnici osnovnih kola (85,1) (porer, 1992). Tamo gdje dominiraju ene, tvrde oni, rije je o zanimanju odnosno polu-profesiji, a gdje su u velikoj veini mukarci, to je ve profesija. Tako je, po njihovu miljenju, u amerikom drutvu tipian profesionalac mukarac, dok je ena tipian predstavnik polu-profesije. (Cockerham, 1989).

U modernim drutvima tee proces feminiziranja mnogih profesija koje su dosad stereotipno bile rezervirane za mukarce, kao to je profesija doktora, vojnika, policajaca, doktora i druge. U njima je sve vie ena, pa se kae da se profesije feminiziraju. Eventualna prevlast ena u doktorskoj profesiji, ako se dogodi, zacijelo moe bitnije uticati na tradicionalnu doktorsku etiku, koja se kao muka etika gotovo dvije hiljade godina, sve od Hipokratovih dana do danas, nije znaajnije mijenjala, koja je u stvari u bitnome muka etika. Danas se raspravlja i piu znanstvene knjige, konstruirala se posebna etika, koja se naziva feministikom etikom (Feminist ethics). Poela se u Americi formirati i posebna enska medicinska etika odnosno bioetika (Feminist Bioethics). Temelje joj je postavila profesorica medicinske psihologije na uvenom amerikom Harvard sveuilitu Carol Gilligan (Kerol Giligen).

Deset godina kasnije poela se formirati spomenuta feministika bioetika koje su glavni predstavnici Kanaanke Susadn Sherwin (Suzan ervin) i dvojac Holmes Prudy. Sherwinova je 1992. objavila knjigu o toj etici pod naslovom: No Longer Patient: Feminist Ethics and Health te je na neki nain predvodnica te vrste etike. Dvadesetak amerikih i kanadskih bioetiarki i nekoliko mukaraca bioetiara smatra da je feministika bioetika najperspektivnija grana bioetike. Sr feminizma mogla bi se saeti na moralni stav da su ene oduvijek samo zato to su ene bile prisiljene trpjeti nepoten, omalovaavajui i za njih i u kvalitativnom i kvantitativnom smislu tetan tretman, to danas vie nije dopustivo. Najznaajnije feministike teorije su:

LIBERALNI FEMINIZAM: Ta teorija insistira na politikoj, ekonomskoj i drutvenoj jednakosti ena i mukaraca.

KULTURNI FEMINIZAM: Javlja se ranih 1980-tih kao oporbeni pravac liberalnom feminizmu. Osporava slinost izmeu mukaraca i ena i istie njihovu razliitost. Taj feminizam u prvi plan stavlja etiku brige kao bitnu moralnu karakteristiku ena. ene za razliku od mukaraca imaju poseban odnos prema nejakima i zato su one ono to inae mukarci nisu, zatitnice i njegovateljice. I u tome je njihova moralna nadmo nad mukarcima.

PLURALLISTIKI FEMINIZAM: Proistekao iz same biti feminizma, a to je traenje razlika izmeu mukaraca i ena u korist ena. U povijesti ene su bile vladarice ili ropkinje, radnice ili intelektualke, iteljke Europe ili Azije.

Suprunici Lindeman Nelson iz New Yorka (Hilde i James),

inae vrlo dobri poznavaoci feministikih teorija,spominju: komunitarijanistiki, marksistiki, lezbijsko-separatistiki, psihoana-

litiki, postmodernistiki, feministiki i drug. Za etiku sestrinstva je najrelevantniji tzv. kulturni feminizam jer se temelji na etici brige6. Etika sestre u ulozi zamjenske majke

(Surogate Mother).

U mnogi europskim jezicima rije sestra ne odnosi se samo na opatice, ve i na njegovateljice odnosno medicinske sestre. U engleskom, na primjer, rije nurse je medicinska sestra a korijen joj je u rijei to nurse to znai dojiti. Mauksch izvlai zakljuak da rije medicinska sestra nosi u sebi znaenje odnosa izmeu majke i njenog djeteta. U zapadnom svijetu uobiajila se slika medicinske sestre kao surrogate mother (zamjenske majke) Cockerham, 1989:215).

7. Religijske inspiracije sestrinske etike

Bitna komponenta sestrinske etike, uz feminizam, jest religijske naravni. S razvojem kranstva ulogu bolnikih njegovateljica preuzele su asne sestre jer se na takav posao gledalo kao na in milosra a ne strunog rada. Sve do kraja 19. st. bolnice su djelovale kao ubonice, nisu bile za imunije bolesnike ve samo za siromahe i bijednike. Crkva je za takvo trpljenje i za svaki in milosra prema nesretnicima obeavala spasenje due. To su uglavnom bile opatice ili neuke ene iz niih socijalnih slojeva koje su ve bile obiljeene kao ene s ulice ili ene niskog morala te u svom poslu nisu bile nita vie cijenjene, smatralo se da za njihov posao i nije potrebno neko struno znanje. Javnost je o sestrinstvu u zaecima tog zanimanja imala prilino nisko miljenje. (Cockerham, 1989.). Opatice su u temelje sestrinskog zanimanja ugradile neke elemente svoje konfesionalne autonomije, to e kasnije pomoi razvoju sestrinske samosvijesti i njihovoj profesionalnoj emancipaciji.

8. Nightingalein etiki prototip uzorne sestre

Organizirano ili moderno sestrinstvo (Demarin, 1984.) potjee s polovice i konca devetnaestog stoljea, a vezano je uz ime vie puta dosad spominjane Engleskinje Florence Nightingale. Ona je najzaslunija to se sestrinstvo poelo od sporednog i neuvaenog posla u bolnicama preobraavati u priznato i potrebno medicinsko zanimanje i struku, a u novije vrijeme i profesiju. Zaslune za utemeljenje sestrinstva, u Starom Rimu s konca etvrtog stoljea su bile i patricijke Fabiela, Mariela, Helena i Paula koje su se posvetile njegovanju siromaha i bolesnika te su nazvane matronama.

Pojavom hospitala i hospicija u srednjem vijeku, a to su u ono vrijeme istodobno bile i bolnice i svratita i nahodita i ubonice, i uglavnom su se nalazili pri samostanima, ene su se mahom prihvaale njege bolesnika iz religijskih razloga te su neke zbog toga bile proglaene i sveticama. U 16. st. mnogi crkveni redovi su rasputeni, pa se ugledne ene povlae iz njege bolesnih, siromanih i naputenih a na njihovo mjesto dolaze njegovateljice iz niih socijalnih slojeva koje su bile uglavnom nepismene i nekolovane. Francis de Sales, Vincent de Paul, John of God i drugi . Marie Herbert Hubon, Jeanne Mance, AmaliaSieveking su nastojale od sestrinstva nainiti dostojno zanimanje vrijedno potovanja. Florence Nightingale je u tome bila najuspjenija. Potjee iz srednjoimune protestanske obitelji koja je neko vrijeme ivjela u Firenci gdje se Florence rodila i dobila ime po tom uvenom talijanskom gradu.

Po povratku u Englesku vrlo brzo poela je pokazivati sklonost pomaganja nemonima i siromanima, to joj je u 17. godina postala ivotna preokupacija. Uz protivljenje roditelja opredijelila se za medicinsku sestru. Uspjelo joj je otii u Njemaku na kolovanje, a nakon povratka u englesku osnovala je ensku bolnicu u kojoj je zapoljavala obrazovane ene koje su potjecale iz bolje stojeih i uglednijih obitelji, ali joj to nije pomoglo da podigne drutveni ugled bolniarki na razinu dame poto su one u svom poslu morale gledati i gola tijela, a to je u ono vrijeme bilo nespojivo s ugledom ene kao dame.

Nightingaleovoj se iznimna prilika da ostvari svoj naum ukazala kada je izbio rusko-turski rat 1853. u koji su se godinu dana kasnije na stranu Turske umijeali Engleska, francuska i Sardinija (Krimski rat 1854.1857). Tada je ona sa tridesetak sestara-dobrovoljaca otila u Tursku da njeguje engleske ranjenike. U ono vrijeme nije bilo lako, jer su vojnike tradicionalno njegovali mukarci a ne ene.

Osim materinske brige Nightingaleine sestre su veliku brigu posvetile higijenskim uslovima u bolnicama te opskrbi i prehrani ranjenika i bolesnika. Njihovim dolaskom smrtnost je u engleskim ratnim bolnicama pala sa 42 posto na svega 2 posto, milosrdni aneli stekli su veliku popularnost. Bile su slavljene kao heroji, a F. Nightingale je osim moralne dobila i financijsku pomo da organizira kole za obrazovanje medicinskih sestara. Po njenom obrazovane medicinske sestre su morale biti vrlo portvovane i disciplinirane, pa je takve sestre suvremeni ameriki medicinski sociolog Strauss (Straus) nazvao (1966.) umjesto milosrdnim anelima, discipliniranim anelima (Cockerham, 1989.).

U moralnom pogledu Nightingaleine tienice su morale imati odreene vrline, jer je medicinska sestra osoba koja se posvetila uzvienom idealu initi dobro i ispravno.Nju su krasile odreene ne samo profesionalne ve i duhovne kvalitete, krasila ju je moralna istoa i svi su ju smatrali asnom i skromnom osobom (ICN, 1994.). Na osnovi tih vrlina nastao je etiki prototip medicinske sestre kao ene koja je: odgovorna, uredna, hrabra, prisebna, portvovana, radina, majinski njena i pokorna lijeniku. Po nekim drugim interpretacijama Cockerham, (pr. Nutting i Dock iz 1907.) medicinska je sestra izrazito karakterna: ona je kreposna, trijezna, potena, istinoljubiva, povjerljiva, tona, mirna i vesela. (ICN, 1994.).

Nightingaleina etika matrica oito se temelji na etikoj teoriji vrlina, jer njene sestre moraju biti vrsnei imati odreenu vrsnou ne samo na poslu ve i inae. Prema miljenju Cockerhama, zaetnica modernog sestrinstva je u svoj model uklopila idealne osobine majke i domaice, nastojala da se sestrinsko zanimanje drutveno afirmira i da medicinska sestra bude u javnosti tretirana kao nosilac ne samo vrijednog ve i strunog posla. Njen model je prilino konzervirao sestrinsku struku u granicama zanimanja, usporavajui tako njegov hod prema profesiji.

Nightingalein stereotip odnosno model sestrinstva ovjekovjeio je - kako kae Cockerham enu u ulozi medicinske sestre, a medicinsku sestru u ulozi ene. A nad obje njene uloge i ensku i sestrinsku nadvien je doktormukarac i mukarac-lijenik koji rukovodi enom-medicinskom sestrom i pod ijom kontrolom radi medicinska sestra-ena. ( Cockerham, 1989:213-227). Neka istraivanja jasno daju do znanja da sestre vide sebe kao igrake u rukama monijih i da one same podravaju svoj podreeni poloaj koji su im nametnuli lijenici i bolnike administracije. ( Cockerham, 1989:225).

9. Profesionalna etika i sestrinstvo

Etika je jedno od pet bitnih obiljeja svake profesije. Doktorska profesija spada meu najstarije iste profesije (porer, 1990.), te je logino da ima i jednu od najstarijih etika, koja je u svojoj osnovi profesionalna etika. Profesionalna etika je skup naela i pravila, vrijednosti i ciljeva koje usvajaju pripadnici neke profesije da bi na osnovi njih primjenjivali svoja profesionalna znanja.

Profesionalna etika se javlja u dva osnovna vida: u formalnom i neformalnom. Prvi vid podrazumijeva pisani etiki kodeks koji obino donose profesionalna udruenja. Prvo je bilo Asklepijada udruenje medicinskih uitelja i uenika na grkom otoku Kosu na kojem se rodio Hipokrat i u koje je on stupio da bi uio medicinu. Pisani etiki kodeksi su u pravilu sistematini, eksplicitni i altruistiki. Takve kodekse danas imaju gotovo sva zanimanja koja su prerasla u profesije, jer etika konstituira svaku profesiju. U razvijenim zemljama etike kodekse imaju ne samo doktori i medicinske sestre, ve i mnoga srodna i bliska zanimanja.

Vodei ameriki sociolog Robert Merton se bavio odnosom profesija i etike i tvrdi da je posjedovanje etike jedan od osnovnih indikatora profesije, te ih tumai kroz tri drutvene vrijednosti.

1) znanje (poiva na razumu i sustavnom znanju);

2) injenje (poiva na tehnolokoj vjetini i uvjebanoj sposobnosti),

3) pomaganje (poiva na povezivanju znanja i radne vjetine sa sluenjem drugim ljudima).

Profesionalna etika prva dva elementa podreuje treem, tj. pomaganju. Na toj osnovi uspostavlja se veza izmeu advokata i klijenta, doktora i pacijenta, uitelja i uenika itd. Osim altruizma, profesionalna etika obino sadri jo dva bitna elementa. To su potivanje profesionalnih standarda odnosno pridravanje zdravstvenih dostignua u profesionalnoj praksi, te propisano ponaanje u odnosima s kolegama, odnosno pripadnicima iste profesije, kao i u odnosima s laicima koji su klijenti, s drutvenom zajednicom i organizacijama, te dravnim organima.

Odnos strunjaka prema klijentu, a u tom kontekstu doktora i sestre prema pacijentu, ima neke, kako tvrdi vei broj sociologa (T. Parson, E. Greenwood, . porer) univerzalne principe. To su dva slijedea naela:

a) emocionalna neutralnost;

b) davanje usluga bez obzira na socijalne karakteristike klijenta, kao to su: dob, spol, materijalno stanje, rasa, religija, politika pripadnost, socijalni status i sl.

Princip pod b) je karakteristian za profesionalce koji, za razliku od neprofesionalaca, u prvi plan u odnosima s pacijentom stavljaju ne svoj lini interes ve uslugu koju pruaju pacijentu. Oni uglavnom nastoje biti maksimalni, ne marei pri tom za vlastiti komoditet i interes. Niz je profesionalnih etikih normi s kojim se to regulira: od onih koje propisuju kako treba tretirati pacijenta i kako se ophoditi s njim, do onih koje upuuju na to kako izbjegavati neprofesionalne postupke kao to su protekcije, primanja mita, favoritizam i sl. vrstu povezanost profesije i njene etike moda najbolje ilustrira sintagmaprofesionalna patologija s kojom se slue sociolozi da bi oznaili svako nepridravanje etikog kodeksa ili zloupotrebu profesionalnog znanja i poloaja za vlastite interese. (porer, 1990.). Pojava profesionalne patologije, kao to su korupcija (koritenje ustanova za vlastite svrhe), nepotizam i favoritizam (davanje prednosti nekome na osnovi rodbinske ili prijateljske povezanosti, ili birokratskih kriterija), podmiivanje (preferiranje nagrada pojedincima a ne ustanovi) i sl. mogu se, prema miljenju nekih sociologa (A. Etioni) otklanjati etikim instrumentarijem edukacijom i profesionalnim kodeksima, to profesionalnoj etici daje veliko drutveno znaenje, osobito u nerazvijenim zemljama koje su jo u procesu profesionalizacije mnogih zanimanja (porer, 1990.).U SAD su, medicinske sestre ve stekle profesionalni status. U nas, kao i u veini drugih zemalja, vie se radi o poluprofesionalizmu.

10. Profesije i poluprofesije, zvanje i zanimanje

Profesija podrazumijeva osposobljenost nosilaca profesionalnih uloga uglavnom putem dugotrajnog kolovanja i tzv. visokog obrazovanja (porer, 1990.). Poluprofesija oznaava ona zanimanja koja jo nisu postala profesijom, ali su na putu da to budu, poto ve imaju neke karakteristike profesije. Zvanje je obrazovanje, manje-vie specijalizirano, azanimanje je posao koji netko obavlja bez obzira na zvanje. Netko tko nije po zvanju doktor ne moe to biti, barem u formalnom pogledu politiar, to neki i jesu. Jedno od medicinskih zanimanja koje se moe nazvati poluprofesijom je upravo sestrinstvo, ima sve elemente profesije ali po stupnju razvijenosti tih elemenata nije se sasvim iznjedrilo iz zanimanja u profesiju, te je tek na putu da to postane.

ELEMENTI (sestrinske) PROFESIJE (porer, 1990.)

1) Razvijenost osnovnih teorija i metoda

2) Monopolizam na strunu ekspertizu.

3) Prepoznatljivost u javnosti.

4) Organiziranost.

5) Razvijenost profesionalne etike.

11. Profesionalni etiki kodeksi

Tradicionalna hipokratska etika pojavila se kao staleka etika doktora prije dva i pol milenija u Grkoj, koja je nakon Hipokratove smrti (umro je oko 375. pr.n.e.) nazvana njegovim imenom. Hipokrat inae potjee s maloazijskog otoka Kosa na kojem se rodio i medicinski kolovao u okviru stalekog udruenja posveenog grkom bogu zdravlja Asklepiju, a koju su osnovali i generacijama vodili njegovi preci. On pripada sedamnaestom koljenu Hipokrata koji su se bavili medicinom. Zakletva potjee iz 5. st. pr.n.e., ona je dobila njegove ime znatno poslije njegove smrti, izgleda ak desetak stoljea kasnije. Pretpostavka je da je i tu zakletvu polagao i sam Hipokrat, jer su svi koji su pristupali asklepijevskom sveenikom doktorskom udruenju na otoku Kosu pod zakletvom preuzimali odreene obaveze. Prije doktora nekoliko stoljea ranije prvo javno pohvaljivanje pobjednika datira jo od 775. godine prije nove ere, blizu tri stoljea prije Hipokratove zakletve sudionici su polagali sveanu zakletvu da e se drati olimpijskih pravila (Bonjak, 1993:67). Od 5. st. kada je nastala Hipokratova zakletva u olimpijska takmienja uvedene su duhovne discipline, kao to je na primjer retorika, a bile su organizirane i umjetnike izlobe. Danas se o Hipokratovoj zakletvi govori kao o prvom doktorskom etikom kodeksu, a taj naziv potjee od stare latinske rijei caudex (panj, klada) koja je u stara rimska vremena sluila za oznaavanje zakona jer je ta vrsta propisa bila pisana na povotenim daicama. Suvremenu medicinsku etiku ine i razne sveane izjave te brojne deklaracije, konvencije i slini dokumenti koje nemaju obveznost zakona ve apeliraju na moralnu svijest i savjest onih kojima su namijenjeni.

12. Hipokratova zekletva

Prva revizija te zakletve uinjena je 1948. godine na skuptini Svjetskog udruenja doktora (WMA) te je nazvana Revidirana Hiporaktova zakletva, ali je poznatija pod nazivom enevska deklaracija. Evo njenog teksta.

13. enevska deklaracija

U asu kad stupam meu lanove lijenike profesije, sveano obeajem da u svoj ivot staviti u slubu humanosti, da u se prema svojim uiteljima odnositi s potovanjem i iskazivati dunu zahvalnost; svoje u zvanje vriti savjesno i dostojanstveno; zdravlje mog pacijenta bit e mi na prvom mjestu. uvat u tajnu bolesnika ak i nakon njegove smrti. Svojim u snagama uvati as i plemenite tradicije lijenikog zvanja. Moje kolegice i kolege bit e mi braa i sestre. Svoju u dunost prema bolesniku vriti nezavisno od njegove ivotne dobi, vrst bolesti ili nesposobnosti, vjere, etnike pripadnosti, spola, nacionalnosti, politike pripadnosti, rase, spolne orijentacije ili zanimanja. Iznad svega cijenit u ljudski ivot od samog njegovog poetka i ni pod prijetnjom neu svoje medicinsko znanje koristiti suprotno zakonima humanosti. Ovo obeajem sveano i slobodno, pozivajui se na svoju ast.

Najnovija verzija prvi puta je objavljena koncem 1994. u londonskom Bulletin of Medical Ethics. Te je godine odrana u Stockholmu Skuptina WMA na kojoj su u enevsku deklaraciju unesene spomenute izmjene. Taj je dokument jo dva puta mijenjan: 1968. u Sydneju i 1983. u Veneciji. Moje kolege bit e mi braa, U vrenju dunosti prema bolesniku nee na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase ili klasne pripadnosti. Sada te reenice glase: Moje kolege i kolegice bit e mi braa i sestre, svoju u dunost prema bolesniku vriti nezavisno od njegove ivotne dobi, vrste bolesti ili nesposobnosti, vjere, etnike pripadnosti, spola, nacionalnosti, politike pripadnosti, rase, spolne orijentacije ili zanimanja. Osim Hipokratove zakletve, koja se ponegdje jo uvijek tradicionalno polae kao etika obaveza svrenih studenata medicine, pa ak i aka srednjih medicinskih kola, i enevske deklaracije, koja na mnogim sveuilitima slui kao sveana izjava medicinara, spadaju brojni etiki dokumenti koje su u vidu deklaracija, rezolucija i preporuka donijeli WMA (Svjetsko lijeniko udruenje), WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) kao i pojedina nacionalna lijenika udruenja i drutva. Prva nastojanja da sestre donesu svoj vlastiti profesionalni etiki kodeks potjeu iz prve etvrtine dvadesetog stoljea. Na kongresu meunarodnog udruenja sestara (International Council of Nurses -ICN), odranom 1923. u Montrealu u Kanadi, postavljen je zahtjev da se donese svjetski sestrinski etiki kodeks koji bi bio moralni putokaz svim sestrama bez obzira na nacionalne, dravne, politike i druge uvjete u kojima obavljaju svoj posao. Od te ideje do njenog ostvarenja prolo je trideset godina na sastavljanu etikog kodeksa. (ICN, 1994.). Godine 1953. odran je kongres ICN u Brazilu (Sao Paolo) i tu je nastao prvi meunarodni sestrinski etiki kodeks, koji je preveden na vie jezika i distribuiran svim lanicama ICN. Kodeks je revidiran (1956. i 1973.), a 1977. je nadopunjen Uputama za koritenje Kodeksa u svakodnevnoj praksi od strane ICN. 1989. potvrena je verzija kodeksa iz 1973. kao slubeni etiki dokument ICN, 20 godina je bio na snazi pod slubenim nazivom: Kodeks medicinskih sestara: Etiki pojmovi primijenjeni u njezi bolesnika.

14. Meunarodni etiki kodeks medicinskih sestara (ICN)

Etiki koncepti koji se odnose na sestrinstvo

Osnovna je obaveza medicinske sestre etverostruka unapreivanje zdravlja, sprjeavanje bolesti, obnavljanje zdravlja i ublaavanje patnje.

Potreba za njegom je sveopa. Sestrinstvu je svojstveno potivanje ivota, dostojanstva i prava ovjeka bez obzira na nacionalnost, rasu, vjeru, boju koe, dob, spol, politiko uvjerenje ili drutveni poloaj.

Medicinske sestre pruaju zdravstvene usluge pojedincu, porodici i zajednici, te usklauju svoje djelovanje s drugim srodnim zanimanjima.

Medicinske sestre i stanovnitvo

Prvenstvena je sestrinska odgovornost usmjerena na ljude koji trae sestrinsku njegu.

Medicinska sestra u pruanju njege potuje vjerovanja, vrijednosti i obiaje osobe.

Medicinska sestra uva povjerene joj line informacije i razborito ih koristi.

Medicinske sestre i praksa

Medicinska sestra nosi linu odgovornost za obavljanje svoje prakse i odravanje svoje sposobnosti stalnim uenjem.

Medicinska sestra prua najvii nivo sestrinske njege koji je u datim okolnostima realno mogu.

Medicinska sestra razborito prosuuje svoje sposobnosti prilikom povjeravanja i preuzimanja odgovornosti.

U svom profesionalnom djelovanju medicinska bi sestra uvijek trebala voditi rauna o razini linog ponaanja koje se moe odraziti na ugled profesije.

Medicinske sestre i drutvo

Medicinska sestra dijeli s ostalim graanima odgovornost za poticanje i podravanje rada koje tei ka unapreenju zdravlja i javnih drutvenih potreba.

Medicinske sestre i saradnici na poslu

Medicinske sestra odravaju kooperativne odnose sa saradnicima na poslovima njege i drugim podrujima medicine.

Medicinska sestra poduzima odgovarajue mjere zatite pacijenta kada je njegova njega ugroena od saradnika na poslu ili bilo koga drugog.

Medicinske sestre i profesija

Medicinska sestra igra znaajnu ulogu u odreivanju i primjenjivanju poeljnih normi sestrinske prakse i obrazovanja.

Medicinska sestra aktivno sudjeluje u razvoju jezgre profesionalnog znanja.

Medicinska sestra, djelujui kroz profesionalne organizacije, sudjeluje u uspostavljanju i odravanju odgovarajuih drutvenih i ekonomskih uslova rada sestrinstva.

15. Etiki kodeks hrvatskog udruenja medicinskih sestara (HUMS)Predgovor

1. Etiki kodeks odreuje temeljne moralne vrijednosti i dunosti sestara u provoenju zdravstvene njege i zdravstvene zatite kao i pri stvaranju fizike, psihike i socijalne okoline koja pridonosi ozdravljenju oboljele osobe. Etiki kodeks je i unapreivanje, odravanje i ouvanje zdravlja, spreavanje bolesti, smanjenje patnji i mirna smrt ako se ivot vie ne moe odrati.

2. Za sestru kao graanina vrijede iste moralne i legalne norme kao i za ostale pripadnike drutva. Kao pojedinac, sestra ima pravo birati i ivjeti prema linim vrijednostima i linoj etici sve dok te vrijednosti ne kompromitiraju sestrinstvo.

3. Kodeks obvezuje sestre na etiko ponaanje. Rjeenje neke dileme ponekad zavisi o posebnim okolnostima sluaja, a ponekad o teini suprotnih principa o kojima ljudi mogu imati razliita miljenja. Kodeks ne sputava etiku razliitost, ali moe koristiti kao vodi za razmiljanje o dunostima u odreenoj situaciji i treba pomoi pri odluivanju.

Elementi kodeksa

1.VRIJEDNOSTI podrazumijevaju iroke ideale sestrinske profesije kojih bi se sestre morale pridravati.

2. DUNOSTI su moralne norme koje izraavaju svoje osnovne vrijednosti pod odreenim okolnostima. Znaaj dunosti i vrijednosti presudan je i kad postoje ogranienja koja sa sobom nose moralnu teinu.

3. TREBA, MORA su u normativnoj terminologiji kodeksa specifini izrazi. Izraz treba da izraava moralnu poeljnost, a izraz mora izraava dunost.

Prava i dunosti

Dunosti sestara temelje se na pravnim i moralnim pravima ovjeka. Sestre imaju sva prava i moralna prava ovjeka ali i svoja profesionalna. Kodeks je podijeljen prema izvorima dunosti sestara a to su: - zdrav ovjek - bolestan ovjek i - sestrinstvo

I. POTIVANJE POTREBA I VRIJEDNOSTI OVJEKA

Vrijednosti

1. Sestra mora pomoi svakom ovjeku.

2. Sestra mora provoditi zdravstvenu njegu i zatitu bez obzira na rasu, vjeru ili ateizam, etniko porijeklo, socijalni ili brani status, spor i sponu orijentaciju, zdravstveni status, dob, politiku opredijeljenost ili poloaj.

3. Zdravstvenu njegu i zatitu sestra treba prilagoditi socijalnim, psiholokim, kulturnim i duhovnim potrebama ovjeka ukljuujui i njegove bioloke potrebe.

4. Sestra prihvaa dunost zdravstvene njege i zatite te pomae ljudima u izraavanju temeljnih prava, potreba i vrijednosti, ukljuujui i njihove pravo da ive rizino.

5. U provoenju zdravstvene njege i zatite, s pristankom oboljelog odnosno zdravog ovjeka ,sestra ukljuuje i lanove porodice te drutva.

II. POTIVANJE PRAVA OVJEKA NA IZBOR

Vrijednosti

Sestra potuje pravo ovjeka na izbor provoenja zdravstvene njege i zatite.

Dunosti

1. Sestra mora obavijestiti ovjeka o potrebnoj zdravstvenoj njezi i zatiti i mora traiti njegov pristanak.

2. ovjek uobiajeno pristaje na zdravstvenu njegu i zatitu usmenom dozvolom i suradnjom.

3. Sestra treba pomoi ovjeku da postane aktivan sudionik u procesu

provoenja zdravstvene njege i zatite.

4. Sestra mora stalno procjenjivati sposobnosti samostalnog rasuivanja ovjeka.

5. Djeca imaju pravo biti obavijetena o zdravstvenoj njezi i zatiti na nain koji odgovara njihovoj dobi i razumijevanju. (Iz Povelje o djeci u bolnici).

6. Sestra ne smije iznuditi prisilom pristanak ovjeka na zdravstvenu njegu i zatitu.

III. PROFESIONALNA TAJNA

Vrijednosti

Sestra mora uvati sve podatke o ovjeku koje je dobila tokom provoenja zdravstvene njege i zatite. Tajnom se smatra sve to je sestri povjereno a odnosi se na osobne, familijarne i socijalne podatke.

Dunosti

1. uvanje profesionalne tajne je za sestru moralna dunost i zakonska obaveza.

2. Odavanje profesionalne tajne doputeno je samo unutar tima zdravstvenih djelatnika i smatra se podijeljenom tajnom.

3. Sestra mora ograniiti pristup arhivi i birati najsigurnije metode komunikacije.

4. Sestri je nedopustivo prepriavanje profesionalnih tajni izvan zdravstvenog tima.

5. Pravo je svake sestre da tokom provoenja njege i zatite kontrolira line podatke o ovjeku.

6. Razgovor u zdravstvenom timu je obavezan rad kvalitetnog provoenja zdravstvene njege i zatite. Pri tome se mora posebno paziti na zatitu anonimnosti ovjeka.

7. Sestra je duna intervenirati ukoliko drugi djelatnici zdravstvenog time ne potuju obavezu uvanja profesionalne tajne.

Ogranienje

Sestra je osloboena uvanja profesionalne tajne ukoliko je to u interesu druge osobe, ili je od opeg interesa, ili je interes za dobrobit drugih jai od uvanja tajne.

IV. POTIVANJE I ZATITA OVJEKA

Vrijednosti

Sestra uspostavlja prema drutvu i pojedincu profesionalni odnos utemeljen na meusobnom potovanju i povjerenju.

Dunosti

1. Zdravstvena njega i zatita temelji se na znanju, vjetini, razumijevanju i suosjeanju s ovjekom kojemu je potrebna pomo.

2. Sestra mora svojim ponaanjem pokazati da potuje linost ovjeka.

3. Sestra je duna intervenisati ukoliko sudionici u zdravstvenoj njezi i zatiti ne potuju ovjeka.

4. Sestra treba mijenjati nain rada s umiruim ovjekom jer kodeks posebno obavezuje na etiko ponaanje u odnosu na vrijednosti i dunosti.

5. Sestra treba postupati s ovjekom tako da mu osigura udobnost, ponos, prava i vrijednosti ovjeka te da ga razgovorom oslobodi straha ili mu smanji bol.

6. Sestra mora posebnu panju posvetiti lanovima ovjekove familije i drugim njemu vanim osobama.

7. Sestra ini sve za dobrobit ovjeka na temelju:

a) poznavanja svih relevantnih podataka o ovjeku prije odluke za odreeno rjeenje;

b) dobrih odnosa u zdravstvenom timu;

c) provoenja zakona i zakonskih propisa;

d) pridravanja deklaracije o ljudskim pravima, pravima djeteta i drugih.

V. ZDRAVSTVENA ZATITA I ZDRAVSTVENA NJEGA

Vrijednosti

Sestra prua zdravstvenu zatitu i provodi zdravstvenu njegu.

Dunosti

1. Sestra mora znati zdravstvenu zatitu i zdravstvenu njegu i mora biti dobro osposobljena za obavljanje svog poziva.

2. Sestra se mora redovito i trajno struno usavravati, stjecati nova znanja i vjetine relevantne na struku i njezina podruja rada u zdravstvenoj zatiti, zdravstvenoj njezi, edukaciji, istraivanjima i organizaciji.

3. U traenju odnosno prihvaanju posla sestra mora voditi rauna o svojim sposobnostima i ogranienjima.

4. U obavljanju svojih dunosti i zadaa sestra mora teiti da uvijek provodi zdravstvenu zatitu i njegu na najbolji mogui nain.

5. Ukoliko je pozvana izvan mjesta rada radi hitnih medicinskih postupaka, sestra prihvaa obvezu da provodi najbolju zdravstvenu zatitu i njegu sukladno znanju i iskustvu.

6. Radi dobrobiti ovjeka sestri je nedopustivo ne pomoi.

7. Glavna sestra duna je podravati ostale sestre, osobito u tekim okolnostima i initi sve da rijei nastale probleme.

VI. SESTRINSKA PRAKSA, ODGOJ, OBRAZOVANJE

I ISTRAIVANJE

Vrijednosti

Sestra podrava sestre kolegice i sestrinsku profesiju. Svaka sestra ima pravo na uslove u kojima e moi najbolje raditi koristei svoja znanja i vjetine.

Dunosti

1. Sestra prihvaa profesionalnu dunost i provodi zdravstvenu zatitu i njegu u skladu sa znanjem i sposobnostima.

2. Uprava zdravstvenih i drugih ustanova u kojima se zapoljavaju sestre trebaju biti upoznate s etikim kodeksom.

3. Glavne sestre, predavai, suradnici u nastavi, struni uitelji nastavnici, mentori i savjetnici moralno su obvezni davati tane podatke i obavijesti sestrama, uenicima i studentima.

4. Glavna sestra mora osigurati efikasnu i djelotvornu komunikaciju, upozoravati na pozitivne pristupe i postupke ali i na mogue pogreke.

5. Glavna sestra ima posebnu etiku odgovornost koja proizlazi iz brige za ovjeka. Ona mora osigurati struno osoblje koje e uspjeno raditi za dobrobit ovjeka.

6. Odnosi nastavnik, uenik, student prema ovjeku moraju biti utemeljeni na osnovama etikog kodeksa.

7. Sestra nastavnik mora biti pravedna i odnositi se prema ueniku i studentu s potovanjem.

8. Istraivanja su dio sestrinske profesije. S prednostima istraivanja iji se rezultati koriste u klinikoj praksi, edukaciji i organizaciji, moraju biti upoznate sve sestre.

9. Cilj rada sestre je promocija zdravlja na dobrobit ovjeka. Sestra ne smije lijeiti ili predlagati lijeenje.

Ogranienje

Sestra prua hitne medicinske postupke u iznimnim okolnostima i mora to je mogue prije o tome izvijestiti doktora.

VII. SARADNJA U ZDRAVSTVENOJ ZATITI I

ZDRAVSTVENOJ NJEZIVrijednosti

Sestra prepoznaje rad drugih sestara kolegica kao doprinos najboljoj zdravstvenoj zatiti i zdravstvenoj njezi.

Dunosti

1. Sestra radi kao lan zdravstvenog tima i uspostavlja korektne meuljudske odnose.

2. U zdravstvenom timu sestra sudjeluje sa svim svojim znanjima i sposobnostima.

3. Znanja i sposobnosti lanova zdravstvenog tima trebaju se usklaivati s problemima ovjeka, a s ciljem kvalitetne i kompletne zdravstvene zatite i zdravstvene njege.

4. Sestra treba sudjelovati u planiranju, primjeni i evaluaciji zdravstvene zatite i zdravstvene njege.

5. Sestra mora suraivati sa sestrama i kolegicama i drugim zdravstvenim djelatnicima, interesnim skupinama, sekcijama i drugim s ciljem osiguranja najbolje zdravstvene zatite i njege.

VIII. USLOVI RADA I RADNOG MJESTA

Vrijednosti

Uslovi na radnom mjestu trebaju biti takvi da doprinose pozitivnim stavovima o zdravstvenoj zatiti i zdravstvenoj njezi. Rad sestre temelji se na osiguranju uslova koji omoguavaju provoenje kvalitetne zdravstvene zatite i zdravstvene njege i doprinose profesionalnom zadovoljstvu sestre.

Dunosti

1. Prihvaajui radno mjesto sestra mora, u skladu sa znanjem i sposobnostima, provoditi zdravstvenu zatitu i njegu prema vrijednostima i dunostima kodeksa.

2. Glavna sestra mora teiti, da se zapoljavanje sestara obavlja u skladu sa zakonima i vaeim propisima.

3. Glavna sestra usklauje dobrobiti ovjeka i sestara. Ukoliko je oprema nedostatna ona mora uiniti sve da minimalizira ili sprijei eventualnu opasnost.

4. Glavna sestra mora poticati kvalitetnu zdravstvenu zatiti i zdravstvenu njegu te osiguravati dobre uslove za rad sestara.

5. Sestre moraju meusobno suraivati i odravati sukladne drutveno-profesionalne odnose unutar svoje profesije kao i sa zdravstvenim radnicima i suradnicima drugih zanimanja i profesija.

6. Sestre su dune koordinirati, komunicirati i poduzimati sve za osiguravanje sigurnosti ovjeka.

IX ETIKA

Vrijednosti

Sestre tite prava i interese ovjeka, drutva i zajednice. Sestre razgovaraju o vrijednostima i dunostima unutar profesije i izvan nje.

Dunosti

1. Sestra podrava i titi pravo i interes pojedinca ili skupine na kvalitetnu zdravstvenu zatitu i zdravstvenu njegu.

2. Sestra mora govoriti na sudovima i u javnosti.

3. Sestra surauje s okolinom, s odgovornima za socijalne i gospodarske programe.

4. Sestra treba suraivati, snositi i dijeliti odgovornost sa zdravstvenim radnicima i graanima u nastajanju osiguranja ope zdravstvene pomoi i u meunarodnim razmjerima.

5. Sestra mora ustrajati na potovanju profesionalne etike.

6. Sestra je odgovorna prema sebi i profesiji te mora svojim izgledom i ponaanjem uvijek dostojno prezentirati zvanje. Propisanu znaku nosi samo diplomirana medicinska sestra.

7. Sestre zaposlene u dravnim uredima, sestre zaduene za zdravstvenu zatitu i njegu ili istraivanja, moraju raditi na reprezentiranju profesionalne etike.

8. Svaka sestra treba se ukljuiti u javne zdravstvene aktivnosti. Na taj nain sestra promovira sestrinstvo i ispunjava graansku dunost.

9. Sestra se treba brinuti i za svoje zdravlje.

10. Sestra radi na unapreenju zdravlja, prevenciji bolesti, zbrinjavanju oboljelih od kroninih i neizljeivih bolesti i osniva stacionarne ustanove za zdravstvenu njegu.

X. STRUKOVNA UDRUENJA

Vrijednosti