etički aspekti umjetne ili potpomognute oplodnje
TRANSCRIPT
Etički aspekti umjetne ili potpomognute oplodnje
Germek, Elena
Master's thesis / Diplomski rad
2021
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Zagreb, Faculty of Croatian Studies / Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:111:972061
Rights / Prava: In copyright
Download date / Datum preuzimanja: 2021-11-08
Repository / Repozitorij:
Repository of University of Zagreb, Centre for Croatian Studies
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
HRVATSKI STUDIJI
ELENA GERMEK
ETIČKI ASPEKTI UMJETNE OPLODNJE
DIPLOMSKI RAD
Zagreb, 2021.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
HRVATSKI STUDIJI
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
ELENA GERMEK
ETIČKI ASPEKTI UMJETNE OPLODNJE
DIPLOMSKI RAD
Mentor: doc.dr.sc. Matija Mato Škerbić
Zagreb, 2021.
ETIČKI ASPEKTI UMJETNE ILI POTPOMOGNUTE OPLODNJE
ETHICAL ASPECTS OF ARTIFICIAL INSEMINATION
SAŽETAK:
U ovom radu baviti ću se etičkim aspektima i izazovima tehnologija umjetne ili
potpomognute oplodnje. U prvom dijelu rada istražiti ću ozbiljnost problema
neplodnosti dijela svjetske populacije te kratak povijesni pregled početaka primjene
novih reproduktivnih tehnologija. Radi boljeg razumijevanja cjelokupne etičke
problematike umjetne ili potpomognute oplodnje, najprije ću istražiti i opisati
medicinsku praksu korištenja, najčešće primijenjivane tehnike te pomoćne postupke
iste. Kao uvod u etičke aspekte i izazove umjetne ili potpomognute oplodnje, navesti
ću i razmotriti nastanak i institucionalizaciju etičkih odbora i udruženja te njihova
izvješća i preporuke kojima se nastoji odrediti zakonska regulativa primjene novih
tehnika. U drugom dijelu rada raspraviti ću i istražiti temeljne etičke aspekte i izazove
novih reproduktivnih tehnologija. Završni dio rada predvidjela sam za razmatranje i
istraživanje problema neplodnosti i primjene tehnika umjetne ili potpomognute
oplodnje na hrvatskom području. Proučiti ću i iznijeti podatke dobivene istraživanjem
tehnika umjetne oplodnje u Republici Hrvatskoj 1994. godine te, naposljetku,
razmotriti zakonske odredbe i etičke izazove umjetne ili potpomognute oplodnje u
kontekstu istospolnih zajednica.
KLJUČNE RIJEČI: umjetna ili potpomognuta oplodnja, etički odbori, etički aspekti,
banke sjemena, prava djeteta, donacija spolnih stanica, istospolne zajednice,
neplodnost
ABSTRACT:
In this paper, I will address the ethical aspects and challenges of artificial or assisted
reproduction technologies. In the first part of the paper, I will explore the seriousness
of the problem of infertility in part of the world's population and a brief historical
overview of the beginnings of the application of new reproductive technologies. In
order to better understand the entire ethical issue of artificial or assisted reproduction,
I will first explore and describe the medical practice of use, the most commonly used
techniques and auxiliary procedures of the same. As an introduction to the ethical
aspects and challenges of artificial or assisted reproduction, I will list and consider
the emergence and institutionalization of ethical committees and associations and
their reports and recommendations that seek to determine the legal regulations for
the application of new techniques. In the second part of the paper, I will discuss and
explore the fundamental ethical aspects and challenges of new reproductive
technologies. I have planned the final part of the paper to consider and research the
problem of infertility and the application of artificial or assisted reproduction
techniques in Croatia. I will study and present the data obtained from the research of
artificial insemination techniques in the Republic of Croatia in 1994 and, finally,
consider the legal provisions and ethical challenges of artificial or assisted
reproduction in the context of same-sex unions.
KEY WORDS: artificial or assisted reproduction, ethics committees, ethical aspects,
semen banks, children's rights, germ cell donation, same-sex unions, infertility
SADRŽAJ
I. UVOD........................................................................................................................1
II. UMJETNA ILI POTPOMOGNUTA OPLODNJA......................................................4
2.1. Homologna umjetna oplodnja................................................................................5
2.2. Heterologna umjetna oplodnja...............................................................................5
2.3. Pomoćni postupci umjetne oplodnje......................................................................6
2.4. Pitanja i problemi...................................................................................................7
III. ULOGA ETIČKIH ODBORA U PRAVNOJ REGULACIJI UMJETNE
OPLODNJE..................................................................................................................7
3.1. Europska unija.......................................................................................................8
3.2. Ujedinjeno Kraljevstvo – Izvješće Warnock...........................................................9
3.3. Australija, Victoria – Wallerova izvješća..............................................................10
3.4. Francuska – Nacionalni savjetodavni etički odbor za znanosti o životu i
zdravlju.......................................................................................................................11
3.5. Etički odbor Američkog Društva za Plodnost – Etičko razmatranje umjetne
oplodnje......................................................................................................................13
3.6. Svjetsko Udruženje Liječnika – Helsinška deklaracija i etička gledišta o umjetnoj
oplodnji in vitro............................................................................................................14
3.7. Međunarodno pravno udruženje – Rezolucija o reproduktivnim postupcima i
zaštiti ljudske osobe...................................................................................................15
3.8. Zaključna razmatranja različitih izvješća.............................................................15
3.8.1. Razlike u etičkom promišljanju homologne, odnosno heterologne umjetne
oplodnje......................................................................................................................16
3.8.2. Razlike u etičkom promišljanju istraživanja na embriju....................................17
3.8.3. Razlike u etičkom promišljanju naplate donacije gameta.................................17
3.8.4. Razlike u etičkom promišljanju informiranja djeteta o donoru i porijeklu..........17
IV. ETIČKI ASPEKTI UMJETNE OPLODNJE...........................................................18
4.1. Identitet i sudbina ljudskog embrija.....................................................................19
4.2. Drugačiji smisao rađanja.....................................................................................20
4.3. Jedinstvo obitelji..................................................................................................22
4.3.1. Donacija gameta..............................................................................................22
4.3.2. Razdvajanje očinstva i majčinstva...................................................................22
4.3.3. Prava djeteta...................................................................................................23
4.3.3.1. Prava djeteta – slučaj Njemačka..................................................................25
4.3.3.2. Prava djeteta – slučaj Danska......................................................................26
4.3.4. Donori..............................................................................................................26
4.3.5. Zamjensko (surogat) majčinstvo......................................................................27
4.3.5.1. Zamjensko (surogat) majčinstvo – slučaj Ukrajina.......................................28
4.3.6. Homologna umjetna oplodnja..........................................................................29
4.3.7. Prikupljanje spermija.......................................................................................29
4.4. Odabir ili predodređenje spola djeteta...............................................................30
4.5. Banke spermija..................................................................................................31
V. UMJETNA ILI POTPOMOGNUTA OPLODNJA U REPUBLICI
HRVATSKOJ............................................................................................................32
5.1. Počeci primjene i istraživanje o tehnikama umjetne ili potpomognute oplodnje u
Republici Hrvatskoj...................................................................................................34
5.1.1. Vrste tehnika umjetne ili potpomognute oplodnje u Republici Hrvatskoj........34
5.1.2. Medicinske indikacije umjetne ili potpomognute oplodnje..............................35
5.1.3. Dobna granica................................................................................................36
5.1.4. Odbijanje zahtjeva za umjetnom ili potpomognutom oplodnjom....................37
5.1.5. Informirani pristanak.......................................................................................37
5.1.6. Pričuva podataka i dokumentacije..................................................................38
5.1.7. Naplata doniranih gameta...............................................................................38
5.1.8. Ograničenje djece.......................................................................................... 38
5.1.9. Dijagnostički postupci.....................................................................................39
5.1.10. Odabir i predodređenje spola djeteta...........................................................39
5.1.11. Etički komiteti u Republici Hrvatskoj............................................................39
5.1.11.1. Slučaj zamrznutog embrija........................................................................40
5.2. Etički izazovi umjetne oplodnje u kontekstu istospolnih zajednica....................41
5.2.1. Diskriminacija istospolnih zajednica u pogledu umjetne oplodnje..................42
5.2.2. Diskriminacija djeteta u umjetnoj oplodnji u kontekstu istospolnih
zajednica...................................................................................................................43
5.2.3. Etički izazovi ženskih istospolnih zajednica u Republici Hrvatskoj.................44
VI. ZAKLJUČAK.......................................................................................................46
VII. BIBLIOGRAFIJA................................................................................................48
I. UVOD
Nastanak i razvoj čovjeka kao pojedinca te njegov opstanak oduvijek se odvija
unutar institucije obitelji. Za povezivanje današnjeg društva s društvima u povijesti te
čovjeka s njegovim roditeljima i precima, zaslužan je lanac prirodne reprodukcije1 koji
je od pamtivijeka predmet medicinskih i znanstvenih istraživanja.2
Neosporna je činjenica kako mnogi parovi, prije ulaska u bračnu ili izvanbračnu
zajednicu, odgovorno i aktivno planiraju budućnost u smislu širenja obitelji, tj.
planiranja vlastitog potomstva.3 Međutim, pitanje planiranja obitelji i potomstva nije
istovjetno svim parovima. Naime, znatan se broj parova susreće s nemogućnošću
prirodne reprodukcije, te se kao jedan od temeljnih izazova medicinskih i znanstvenih
istraživanja ističe upravo – neplodnost te mogućnost njegova liječenja.4 Dvadeseto
stoljeće obilježeno je iznimnim napretkom znanosti na području ljudske reprodukcije
te se upravo u tom razdoblju pojavljuje alternativa prirodnom začeću, u obliku
medicinski potpomognute oplodnje, odnosno umjetne oplodnje.5
Medicinski potpomognuta oplodnja, odnosno umjetna oplodnja6 podrazumijeva
niz postupaka ili metoda koje omogućuju oplodnju i postizanje začeća bez
posredovanja spolnog odnosa o čijoj će proceduri i postupcima detaljnije biti izloženo
u slijedećim poglavljima ovog rada. Raširenija primjena umjetne oplodnje kao
medicinskog postupka intenzivno je započela sredinom 20. stoljeća, iako spomen
primjene istoimenog procesa seže još u 1785. godinu, kada je londonski liječnik John
Hunter primijenio postupak umjetne oplodnje sjemenom supruga.7
1 Etimološki termin reprodukcija dolazi od latinske riječi re… + productio, obnavljanje, ponavljanje, a reprodukcija se odnosi na prirodno začeće i rođenje čovjeka. (Šimonović, D. (1997.) Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika. Zagreb: Organizator, str. 13.) 2 Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 13. 3 Kutleša, M., Škvorc, M. (2017.) Etički izazovi reproduktivne medicine i Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji u kontekstu istospolnih zajednica. Zagreb: Nova prisutnost 15, str. 102. 4 Isto, str. 102. 5 Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 15. 6 Medicinski potpomognuta oplodnja, odnosno 'umjetna' oplodnja – „(…) terminologija iskazuje etičko usmjerenje. Pridjev 'umjetna' naglašava zahvat tehnike u proces koji se prije svega promatra u svojoj biološkoj dimenziji. Pridjev 'potpomognuta' teži prikrivanju svega što može negativno utjecati na sliku djeteta koje je začeto u epruveti / in vitro.“ (Aramini, M. (2009.) Uvod u bioetiku. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, str. 181.) 7 Usp. Asplund, K. (2019.), Use of in vitro fertilization – ethical issues, str. 1.-2.
2
Isti je postupak uspješno primijenio i američki liječnik H.K. Pancoast u SAD-u 1884.
godine.8
Povijest primjene postupka umjetne oplodnje bilježi revolucionarno dostignuće
1978. godine, kada je uspješnom primjenom izvantjelesne umjetne oplodnje, spolnim
stanicama britanskog bračnog para, rođeno prvo dijete, djevojčica Louise Brown.9
Uspješna primjena izvantjelesne umjetne oplodnje bila je raširena diljem svijeta,
primjerice, u Melbourneu u Australiji 1983. godine gdje je zabilježeno rođenje djeteta
uz korištenje prethodno zamrznutog embrija.10 Raširena i uspješna primjena umjetne
oplodnje primjetna je i danas, dok su sam postupak te već poznata medicinska
saznanja podloga za daljnju ekspanziju mogućnosti i metoda na tom području.
Usporedno s razvitkom medicine i znanosti, razvija se i sve veća etička svijest o
vrijednosti ljudskoga života te nepovredivosti dostojanstva čovjeka, što je rezultiralo
etičkim propitivanjem samog procesa, metoda te primjene umjetne oplodnje te način
na koji isti utječu na psihološku i fizičku sastavnicu svih koji u tome sudjeluju
(bračni/izvanbračni par, nerođeno dijete). 11 Umjetna oplodnja jedna je od
najkonzistentnijih tema o kojoj raspravlja bioetika čiji je temeljni zahtjev da se čovjeku
osigura što kvalitetniji život.12
Glavni je cilj ovog diplomskog rada prikazati etičke dvojbe i aspekte u pogledu
primjene metoda i ishoda umjetne oplodnje. Centar etičkih promišljanja o umjetnoj
oplodnji, rezerviran je za raspravu, ponajprije, o statusu i sudbini ljudskih embrija, o
utjecaju koji ista ima na jedinstvo obitelji, o proizvodnji u laboratoriju te mnogim
drugim aspektima koji će detaljnije biti razrađeni u kasnijim poglavljima.13 Istodobno,
razvoj i primjena postupaka umjetne oplodnje nosi u sebi opasnost od zloupotrebe i
nepromišljene upotrebe s nesagledivim posljedicama, dok s druge strane predstavlja
dobrobit za neplodan par, što dodatno potiče etičko promišljanje.14
8 Usp. Olson, J.H.; David, G.; Price, W.S. (1979.), Human artificial insemination and semen preservation, str. 1.-11. 9 Isto, str. 11.-15. 10 Šimonović, Medicinski pomognuto začeće, str. 15.-16. 11 Kutleša, Škvorc, Etički izazovi reproduktivne medicine i Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji u kontekstu istospolnih zajednica, str. 102. 12 Isto, str. 102. 13 Aramini, Uvod u bioetiku, str. 193. 14 Usp. Edwards, R.G. (1989.), The ethics of assisted conception: an update, str. 100.
3
Rad će obuhvatiti i poglavlje o osnivanju, ulozi i razmatranjima etičkih odbora
diljem svijeta koji su znatno utjecali na pravnu regulaciju primjene postupaka umjetne
oplodnje. Budući da se smatra kako neke od metoda primjene umjetne oplodnje
rezultiraju promjenama u društvenim odnosima i obitelji, te ulogama majke i oca,
prethodna procjena etičnosti, odnosno društvene prihvatljivosti istih, temeljna je
platforma na kojoj se grade i određuju zakonske regulacije primjene samog
procesa.15
Što se podrazumijeva pod umjetnom oplodnjom, kojim se postupcima ona koristi,
kakvi su ishodi te što o samom postupku promišlja etika, pitanja su koja će biti
razrađena u poglavljima ovog diplomskog rada.
15 Usp. Brezina, P.R.; Zhao, Y. (2012.), The ethical, legal, and social issues impacted by modern assisted reproductive medicine, str. 5.
4
II. UMJETNA ILI POTPOMOGNUTA OPLODNJA
Neplodnost ili sterilnost termin je koji se u medicinskoj literaturi odnosi na
nemogućnost muškarca i žene da na prirodan način postignu trudnoću nakon godinu
dana zajedničkog spolnog života bez upotrebe kontracepcijskih sredstava.16 Prema
već primjenjivanoj metodi proučavanja problema neplodnosti, utvrđeno je da ista
zahvaća oko 12 do 13% parova, točnije, manifestira se u 30% slučajeva muške
populacije, u 20 do 30% ženske te, naposljetku, u oba partnera u preostalih 40 do
50%.17 Postoje različite medicinske indikacije koje uzrokuju neplodnost parova.
Neplodnost u žena najčešće je uzrokovana različitim malformacijama i
vaginalnim upalama ili upalama maternice, no ona, također, može nastupiti i nakon
dužeg odgađanja trudnoće.18 Kod muškaraca, neplodnost može biti uzrokovana
nedovoljnom proizvodnjom spermija, impotencijom ili nemogućnošću izvršenja
spolnog čina, pa čak i faktorima poput dijabetesa te izloženosti opasnom zračenju.19
Neplodnost oba partnera najčešće uzrokuje stanje u kojem žensko tijelo proizvodi
protutijela koja odbacuju sjeme muškarca.20
Prethodno navedeni čimbenici i uzroci, koji partnerima onemogućuju prirodno
postizanje trudnoće, jedan su od temeljnih poticaja i razloga razvoja te primjene
postupaka umjetne oplodnje. S ciljem da se izvrši detaljnija analiza ekspanzije,
posljedica, pa i, samim time, etičkih aspekata primjene umjetne oplodnje, najprije je
korisno predočiti potankosti o samom procesu.
Umjetna ili potpomognuta oplodnja sastoji se od niza različitih metoda koje
omogućuju oplodnju, začeće te rođenje djeteta na način koji se znatno razlikuje od
prirodnog procesa. Shodno tome, potpomognuta, tj. umjetna oplodnja se označava i
kao artificijelna, aseksualna te alternativna oplodnja.21 Ovisno o proceduri primjene,
možemo razlikovati dvije osnovne metode umjetne oplodnje – homolognu i
heterolognu. Razlikovanje dviju navedenih metoda pokazalo se ključnim u etičkom
vrednovanju samog procesa, o čemu će više riječi biti u narednim poglavljima.
16 Aramini, Uvod u bioetiku, str. 182. 17 Isto, str. 182. 18 Valjan, Bioetika, str. 208. 19 Aramini, Uvod u bioetiku, str. 183. 20 Valjan, Bioetika, str. 208. 21 Usp. Emperaire, J.C.; Audebert, A.; Hafez, E.S.E. (1980.), Homologous Artificial Insemination (AIH), str. 4.-5.
5
2.1. HOMOLOGNA UMJETNA OPLODNJA
Homologna umjetna oplodnja podrazumijeva pomoć paru koji je spriječen
prirodnim putem ostvariti vlastito roditeljstvo22 i obuhvaća one tehnike koje se koriste
isključivo spolnim stanicama izvanbračnih, odnosno bračnih partnera. 23 Dakle,
metodama homologne umjetne oplodnje zamjenjuje se ili nadomješta određeni dio
prirodne oplodnje, pa se ista, na neki način, smatra identičnom prirodnom procesu.24
Primjena homologne umjetne oplodnje ostvariva je na dva načina – postizanjem
začeća izvan tijela (izvantjelesno – in vitro, FIVET 25 ) s prijenosom embrija, te
unošenjem sjemena muškarca u rodne putove žene (unutar tjelesna oplodnja). 26
Prijenos sjemena muškarca vrši se u trenutku menstrualnog ciklusa najbližeg
spontanoj ovulaciji u određeni dio ženskih rodnih putova ovisno o tipu uzroka
neplodnosti.27 Proces i tehnike homologne umjetne oplodnje u javnosti su pozitivno
ocijenjeni, budući da je u ovom slučaju intervencija liječnika u intimu para unutar
granica bilo kojeg drugog ginekološkog zahvata kojim se pokušava liječiti
neplodnost.28
2.2. HETEROLOGNA UMJETNA OPLODNJA
Poput homologne, heterologna umjetna oplodnja je također ostvariva
izvantjelesno, odnosno unutar tjelesno. Heterologna umjetna oplodnja, za razliku od
homologne, podrazumijeva oplodnju ostvarenu pomoću više sudionika. Točnije, u
procesu sudjeluje, osim para koji teži ostvarenju trudnoće - i treća osoba.29
22 Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 33. 23 Valjan, Bioetika, str. 208. 24 Usp. Emperaire, J.C.; Audebert, A.; Hafez, E.S.E. (1980.), Homologous Artificial Insemination (AIH), str. 38. 25 FIVET = oplodnja u kušalici s prijenosom embrija (Aramini,Uvod u bioetiku, str. 184.) 26 Usp. Gardner, D.K.; Simón, C. (2017.), Handbook of In Vitro Fertilization, str. 43. 27 Valjan, Bioetika, str. 209. 28 Šeparović, Z. (1985.) Granice rizika – etičkopravni pristupi medicini. Zagreb, Čakovec: Samoupravna interesna zajednica za znanstveni rad Hrvatske, str. 58. 29 Usp. Gardner, D.K.; Simón, C. (2017.), Handbook of In Vitro Fertilization, str. 91.
6
Temeljem sudjelovanja treće osobe, postupke heterologne umjetne oplodnje
možemo svrstati u dvije podgrupe – postupci uz donaciju gameta30 te postupci u
kojima sudjeluje druga žena, tzv. surogat majka.31
2.3. POMOĆNI POSTUPCI UMJETNE OPLODNJE
Uz prethodno spomenute osnovne metode umjetne oplodnje, dostignućima i
napretkom suvremene medicine, razvili su se i neki dodatni, tj. pomoćni postupci
umjetne oplodnje.
Sa svrhom lakše provedbe postupaka postizanja trudnoće, razvijena je
tehnologija pohranjivanja ili zamrzavanja gameta i embrija što je rezultiralo
osnivanjem banaka sjemena donora.32 Banke sjemena čuvaju sjeme zamrznuto u
tekućem dušiku na 196,5 stupnjeva Celzijeva. Razvojem i sve većom primjenom
izvantjelesne oplodnje, omogućeno je i zamrzavanje embrija koji se uglavnom
pohranjuju za buduću potpomognutu oplodnju para od kojeg potječu. U ženu se
najčešće unosi do tri embrija u prvom pokušaju, dok preostali propadaju ili se
zamrzavaju. 33 Pohranjivanje sjemena i embrija omogućava njihovo korištenje i
čuvanje neodređeni broj godina, što je najčešće praksa u slučaju smrti žene ili
muškarca donora.
Iako su metode umjetne oplodnje svojevrsna i znatna pomoć parovima kojima je
onemogućeno prirodno postizanje trudnoće, one, posebice u slučaju izvantjelesne
oplodnje, sa sobom nose i određene rizike. Postojanje rizika za ženu prilikom
zahvata vađenja jajne stanice (laparoskopija uz potpunu anesteziju), rizika oštećenja
embrija prilikom zamrzavanja te, naposljetku, i moguće odbacivanje embrija od
strane para, dovodi do sve većeg moralnog promišljanja, u većini slučajeva, javnog
protivljenja i neprihvaćanja samog postupka.34
30 Gameta = ženska ili muška spolna stanica koja se razvija u spolnoj žlijezdi (Gamete. Cambridge Dictionary, zadnje pristupljeno: 27. travnja 2021.) 31 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 34. 32 Usp. Olson, J.H.; David, G.; Price, W.S. (1979.), Human artificial insemination and semen preservation, str. 95.-96. 33 Usp. Rupčić, D. (2014.), Status ljudskog embrija pod vidom bioetičkog pluriperspektivizma, str. 60. 34 Usp. Asplund, K. (2019.), Use of in vitro fertilization – ethical issues, str. 1.-2.
7
2.4. PITANJA I PROBLEMI
Što se događa ili što se može dogoditi s embrijem prilikom zamrzavanja? Što se
događa s embrijem u slučaju kada roditelji odustanu od procesa? Kakve mogu biti
posljedice zamrzavanja embrija? Jesu li banke sjemena i embrija društveno
općeprihvaćene? Postoje li i je li nužno uvođenje određenih kriterija za selekciju
parova kojima će se omogućiti umjetna oplodnja? Na koji način heterologna umjetna
oplodnja utječe na odnos para? Navedena pitanja i njihovo razmatranje upućuju na
to da, osim medicinskih, postoje i etički aspekti umjetne oplodnje.
Pritom, veliku važnost i inicijativu u regulaciji moralnog promišljanja i etičkih
aspekata umjetne oplodnje imaju etički odbori o čijim ću se funkcijama i ulozi
posvetiti u sljedećem poglavlju.
III. ULOGA ETIČKIH ODBORA U PRAVNOJ REGULACIJI UMJETNE OPLODNJE
Sve raširenije posezanje neplodnih parova za pomoći koju im nudi umjetna ili
potpomognuta oplodnja, rezultiralo je pojavom obiteljskih odnosa za koje ranije nije
postojala odgovarajuća pravna regulacija, pa ni određeni stav o njima. Medicinska
praksa vodi se etičkim kodeksom koji, prema mišljenju mnogih, nije dostatan za
ocjenu etičnosti postupaka umjetne ili potpomognute oplodnje. Postupci koji
potpomažu ostvarenju trudnoće, stvaranju čovjeka te, na kraju krajeva, nastanku
ponešto drugačijih obiteljskih odnosa koji se ne mogu valjano i moralno procijeniti
samo medicinskom etikom. Stoga, ovdje se predlaže vršenje procjena uz pomoć
grupe etičkih pravila za etičko vrednovanje metoda umjetne oplodnje, koje su ujedno
pogodne za određenje krucijalnih pojedinosti pri utanačenju pravne regulacije i
primjene, koje se ne odnosi samo na stupanj prihvaćenosti, odnosno neprihvaćenosti
tih metoda.35
Inicijalni proces etičkog i društvenog vrednovanja metoda i postupaka umjetne
oplodnje razvijao se u nekoliko faza.36 Nakon osnivanja i institucionalizacije prvih
etičkih odbora kao stalnih tijela, Deklaracijom iz Helsinkija predloženo je stvaranje
posebnih etičkih odbora usmjerenih isljučivo na kontrolu biomedicinskih istraživanja
35 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće, str. 173. 36 Usp. Craig, R.P.; Middleton, C.L.; O'Connel, L.J. (1998.), Etički komiteti, str. 11.
8
na ljudima.37 Navedeni prijedlog i većinsko prihvaćanje liječnika i članova etičkih
odbora svojevrsna je platforma za etičko razmatranje umjetne oplodnje te metoda
kojima se koristi.38
U pojedinim državama osnivanje etičkih odbora pripalo je i stručnim udruženjima,
poput primjerice, Američkog društva za plodnost (American Fertility Association –
AFS).39
Tako je i Vijeće Europe podnijelo prijedlog za osnivanje etičkih odbora u
zemljama članicama Europske Unije.40
3.1. EUROPSKA UNIJA
U slučaju zemalja Europske Unije, važno je istaknuti Preporuku 1046 o upotrebi
ljudskih embrija i fetusa za dijagnostičke, terapeutske, znanstvene, industrijske i
komercijalne svrhe donesenu 1986. godine. Preporuka je težila osnivanju državne
multidisciplinarne komisije ili odbora za razmatranje umjetne ljudske reprodukcije i,
ujedno, za provođenje znanstvenih istraživanja na fetusima i embrijima. Stvoreni
odbor imao bi i savjetodavnu ulogu u medicinskim i zdravstvenim ustanovama te pri
odobravanju određenih istraživanja.
Od krucijalne je važnosti i Preporuka 1100 o korištenju ljudskih embrija i fetusa za
znanstvena istraživanja donesena 1989. godine.41 Spomenuta Preporuka naglašava
hitnost osnivanja i organizacije nacionalnih, odnosno regionalnih multidisciplinarnih
tijela koja bi informirala o napretku na području biologije i embriologije u tehnološkom
i znanstvenom smislu te, naposljetku, pratila i usmjeravala njihovu moguću
primjenu.42
37 Declaration of Helsinki – Recommendations guiding physicians in biomedical research involving human subjects, usvojena u lipnju 1964., dopunjena 1975. u Tokiju. IDHL, WHO, 1990., 41, str. 530.-533. 38 Edwards, R.G. (1989.), The ethics of assisted conception: an update, u: Artificial procreation, the present state of ethics and law: an international and multidisciplinary essay, ur. C. Byk, Lyon: Lacassaque; Paris: Diffusion, Masson, str. 99.-101. 39 Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 175. 40 Isto, str. 177.-178. 41 Usp. Craig, R.P.; Middleton, C.L.; O'Connel, L.J. (1998.), Etički komiteti, str. 11. 42 Recommendation 1100 (1989.) of the Parliamentary Assembly on the use of human embryos and foetuses for scientific research. Text of the Council of Europe on Bioethical Matters, str. 18.
9
Kratak pregled začetaka etičkih odbora te njihovo moralno promišljanje o
postupcima umjetne oplodnje, iznimno je važan i za razumijevanje razvoja pravne
regulacije istih. Upravo zbog toga, u daljnjem ću tekstu rada predstaviti nekoliko
poznatih izvješća i preporuka etičkih odbora iz različitih zemalja o razmatranju
postupaka i metoda umjetne oplodnje.
3.2. UJEDINJENO KRALJEVSTVO – IZVJEŠĆE WARNOCK
U Ujedinjenom je Kraljevstvu 1982. godine, sa svrhom istraživanja i razmatranja
etičkih, socijalnih i pravnih aspekata umjetne ili potpomognute oplodnje, osnovan
Odbor za istraživanje ljudskog začeća i embriologije. 43 Odbor je 1984. godine
sastavio Izvješće koje je po predsjednici Odbora, filozofkinji Mary Warnock, dobilo
skraćeni naziv – Izvješće Warnock.44 Prilikom izrade preporuka, Odbor se suočavao
sa širokim spektrom moralnih osjećaja, što je bila posljedica postojećih
humanističkih, filozofskih te religioznih uvjerenja.45
U istoimenom Izvješću razrađene su teme poput neplodnosti, umjetne ili
potpomognute oplodnje, donacije jajašaca i embrija, pohranjivanja i zamrzavanja
sjemena, jajašaca i embrija te, naposljetku, istraživanja na ljudskom embriju.46 Pri
izradi preporuka, Odbor je razlučio argumente za i protiv postupaka primjene umjetne
oplodnje, a svaka je preporuka trebala predstavljati ravnotežu između tih
argumenata.47
Od postupaka koji se koriste u procesu umjetne oplodnje, Odbor je moralno
prihvatljivim ocjenio oplodnju in vitro te donaciju jajašaca i embrija uz određene
kriterije kao podlogu za pravnu regulaciju (primjerice, donori jajašaca i embrija trebaju
biti nepoznati paru i obrnuto, pravo djeteta da nakon osamnaeste godine života može
pristupiti osnovnim informacijama o etničkom porijeklu i genetskom zdravlju donora i
sl.).48
43 Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 178. 44 Isto, str. 179. 45 Usp. Craig, R.P.; Middleton, C.L.; O'Connel, L.J. (1998.), Etički komiteti, str. 1.-15. 46 Warnock, M. (1991.) Reflections on the new United Kingdom legislation on human fertilization and embryology, IDHL, WHO, 2, str. 350. 47 Isto, str. 350. 48 Usp. Gardner, D.K.; Simón, C. (2017.), Handbook of In Vitro Fertilization, str. 101.
10
Preporuka Izvješća koja se najčešće nepovoljno moralno vrednuje jest ona o
prijedlogu dopuštenja istraživanja na embriju nastalom in vitro.49 Nadalje, predložen
je vremenski okvir mogućnosti istraživanja na embriju (do četrnaest dana, nakon
čega se embrij počinje smatrati primitivnim organizmom).50
U svrhu pravne regulacije i kontrole medicinskih istraživanja na ljudskom embriju
nastalom in vitro, temeljnom preporukom Odbora smatra se zahtjev za osnivanjem
stalnih tijela koja bi bila ovlaštena za izdavanje dozvola i kontrolu nad spomenutim
istraživanjima.51
3.3. AUSTRALIJA (VICTORIA) – WALLEROVA IZVJEŠĆA
Medicinska dostignuća i prvenstvo na području primjene umjetne ili
potpomognute oplodnje, u Australiji (Victoriji), bilježe se od, ranije spomenute, prve i
uspješne in vitro umjetne oplodnje 1980. godine. 52 Masovnom pojavom različitih
etičkih i pravnih pitanja u vezi primjene postupaka umjetne oplodnje, istovremeno je
osnovan Odbor u Victoriji za razmatranje društvenih, etičkih i pravnih pitanja koja
proizlaze iz umjetne oplodnje in vitro 1982. godine. Prema predsjedatelju, Odbor je
poznat i kao – Wallerov odbor.
Wallerov odbor osnovan je sa svrhom razmatranja primjene postupaka in vitro
umjetne oplodnje te, ujedno, za predlaganje povoljnih preporuka pravne regulacije
istih. Odbor je bio zadužen i za razmatranje načina na koji primjena in vitro umjetne
oplodnje utječe na psihološko, emocionalno i socijalno stanje para te dovodi li do
nepoželjnih moralnih i socijalnih posljedica.53
49 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 182. 50 Usp. Declaration of Helsinki – Recommendations guiding physicians in biomedical research involving human subjects (1990.), str. 186.-187. 51 Isto, str. 186.-187. 52 Waller, L. (1992.) The law and infertility – the Victoria Experience, u: Law Reform and Human Reproduction, ur. McLean, S.A.M., Dartmouth, str. 17. 53 Usp. Brezina, P.R.; Zhao, Y. (2012.), The ethical, legal, and social issues impacted by modern assisted reproductive medicine, str. 5.
11
Problemski fokus Odbora zauzimaju razmatranja o postojanju i (ne)prihvaćanju
kriterija selekcije sudionika u procesu umjetne oplodnje (neplodni par, medicinsko i
znanstveno osoblje, začeto dijete), o njihovim interesima i pravima te, naposljetku, o
zaštiti i postupanju prema embriju prije, odnosno poslije implantacije.54
Nadalje, Odbor je posebnu pažnju posvetio i moralnom promišljanju procesa
zamrzavanja i banaka sjemena. Zamrzavanje sjemena prihvaća se isključivo uz
prijedlog uvjeta da se zamrznuto sjeme što prije iskoristi za umjetnu oplodnju kako bi
se izbjeglo stvaranje prekomjernog broja embrija, što nije moralno prihvaćeno. Za
zamrzavanje svakog embrija potrebno je i predviđeno savjetovanje te nužan
informirani pristanak para koji se upušta u proces in vitro umjetne oplodnje.
U raspravama članova Odbora o prihvatljivosti istraživačkih postupaka na
embriju, formirano je nekoliko različitih stajališta. Pritom, iako većina članova Odbora
moralno ne opravdava istraživanja na embriju ni u kojem slučaju, polovica ih prihvaća
samo na višku embrija uz argument da ona idu u prilog poboljšanju uspješnosti
postupaka in vitro umjetne oplodnje. 55 Konačno, shodno potencijalnim rizicima i
neodobravanju većeg dijela članova Odbora, predloženo je središnje rješenje - da se
pri istraživačkim postupcima traži dopuštenje ovlaštenog tijela uz strogu kontrolu.56
3.4. FRANCUSKA – NACIONALNI SAVJETODAVNI ETIČKI ODBOR ZA ZNANOSTI
O ŽIVOTU I ZDRAVLJU
Etički odbor za razmatranje metoda umjetne ili potpomognute oplodnje osnovan
je i u Francuskoj. Predsjedničkim je dekretom 1983. godine osnovan Nacionalni
savjetodavni etički odbor za znanosti o životu i zdravlju (National Ethical Consultative
Committee for Life and Health Sciences).57
54 Usp. Pozaić, V. (1999.), Život prije rođenja. Etičko-moralni vidici, str. 187. 55 Isto, str. 187. 56 Usp. Edwards, R.G. (1989.), The ethics of assisted conception: an update, str. 99.-101. 57 Byk, C. (1992.) France: Law Reform and Human Reproduction, u: Law Reform and Human Reproduction, ur. McLean, S.A.M., Dartmouth, str. 131.
12
Odbor se vodio načelom »bolje je napraviti nešto dobro kasnije nego krivo sada«
i imao je dvije osnovne funkcije: 1.) savjetodavna uloga u etičkom razmatranju
istraživanja na području biologije, zdravstva i medicine, te 2.) razmatranje značajnih
društvenih pitanja.58
Odbor se bavio i razmatranjem različitih područja bioetike. Od najpoznatijih
izvješća Odbora možemo izdvojiti – Mišljenje o sakupljanju mrtvih ljudskih embrija i
fetalnog tkiva u svrhu tretmana, dijagnoze i istraživanja (1984.), Mišljenje o etičkim
problemima koji proizlaze iz tehnika umjetne reprodukcije (1984.) te Mišljenje o
istraživanju na ljudskim embrijima in vitro i njihovom korištenju za medicinske i
znanstvene svrhe (1986.).59
Sakupljanje mrtvih ljudskih embrija i fetalnog tkiva Odbor je ocijenio etički
neopravdanim. Embriji i fetusi definirani su kao potencijalna ljudska bića koja
zaslužuju određeno uvažavanje. Odbor odbacuje objektivizaciju embrija i fetusa i
zabranjuje njihovu komercijalnu ili industrijsku upotrebu. 60 Istraživanja na mrtvim
embrijima i fetusima dozvoljena su u iznimnim slučajevima kada je riječ o smrti
uzrokovanom dobrovoljnim prekidom trudnoće.
Prema tome, iznesen je prijedlog da svaka osoba koja je uključena u istraživanja
na mrtvim embrijima i fetusima ima pravo poziva na prigovor savjesti u prilog
otklanjanja postupaka koja se protive njihovim moralnim uvjerenjima.61
Zaključak Odbora o etičkim problemima koji proizlaze iz postupaka umjetne
reprodukcije je da se neplodnost ne može nazivati bolešću, no osobe koje se bore s
neplodnošću jesu pacijenti koji imaju pravo tražiti i dobiti pomoć u obliku umjetne ili
potpomognute oplodnje. Odbor posebno naglašava potrebu poštovanja interesa
roditelja i interesa nerođenog djeteta te traži da upotrebu pojedinih metoda umjetne
oplodnje najprije treba odobriti ovlašteni etički odbor.62
58 Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 189. 59 Opinion on in vitro research on human embryos and their use for medical and scientific purposes (1987.), IDHL, WHO, 38, str. 878. 60 Usp. Begić, M.A.; Golubović, M. (2017.), Dostojanstvo ljudske osobe i pravo na život, str. 64. 61 Usp. Kulenović, F. (2012.), Etički izazovi liječnika našeg vremena, str. 489.-490. 62 Usp. Byk, C. (1992.) France: Law Reform and Human Reproduction, str. 131.-167.
13
Glede istraživanja na embriju in vitro, Odbor se protivi stvaranju embrija u
istraživačke svrhe, dok odobrava kontrolirana istraživanja na višku embrija u ranoj
fazi (do sedam dana nakon začeća).63
3.5. ETIČKI ODBOR AMERIČKOG DRUŠTVA ZA PLODNOST
Etičkim promišljanjem novih reproduktivnih tehnologija bavila su se i razna
stručna udruženja liječnika i pravnika. 64 Etička pitanja o umjetnoj oplodnji 1984.
godine počinje razmatrati i etički odbor Američkog društva za plodnost.65 Nekoliko
godina kasnije odbor je sastavio izvješće naziva Etičko razmatranje novih
reproduktivnih tehnologija kojim je određeno da neplodni parovi imaju potpuno pravo
dogovarati sve detalje vezane uz primjenu umjetne oplodnje. Prema tome, država
neplodnim parovima spomenuto pravo ne može zabraniti, ali ga može regulirati.
Odbor je razmatrao i moralni status ljudskog embrija te zaključio da se ljudski
embrij smatra »živim, genetski jedinstvenim entitetom s potencijalom da postane
ljudskim bićem te ono zaslužuje veće uvažavanje nego ljudsko tkivo općenito«. Iako
ljudski embrij, kao potencijalno ljudsko biće, zaslužuje određeno uvažavanje, Odbor
ipak niječe da se radi o pravoj ljudskoj osobi te smatra kako se ovdje radi tek o
potencijalu da se postane osobom.66
Etički odbor izdvojio je četiri temeljna područja koja bi trebalo razmotriti pri
moralnom promišljanju postupaka umjetne oplodnje: 1.) stupanj 'umjetnosti' u novim
reproduktivnim tehnologijama, 2.) moralni status ljudskog preembrija 67 , 3.) uloga
obitelji i genetske veze te, naposljetku, 4.) odgovarajuća uloga vlade.68
63 Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 194. 64 Isto, str. 195. 65 Ethical considerations on the New Reproductive Technologies, The Ethics Committee of the American Fertility Society, Fertility and Sterility, 49, 1988., 2, Suppl. 1, I-V, str. 1.-7. 66 Usp. Rupčić, D. (2014.), Status ljudskog embrija pod vidom bioetičkog pluriperspektivizma, str. 60. 67 Preembrij = »...rezultat ujedinjenja gameta od oplodnje do četrnaest dana nakon oplodnje.« (Kurjak, A.; Carrera, J.M.; McCullough, L.B.; Chervenak, F.A. (2009.), The ethical concept of the fetus as a patient and the beginning of human life, str. 342.) 68 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće, str. 196.
14
Odbor je moralno prihvatljivim ocijenio većinu metoda umjetne oplodnje uz uvjet
da se koriste samo kada postoje određene medicinske indikacije. 69 Moralno
prihvatljivim ocijenjene su i sve varijacije in vitro oplodnje (donacija spermija, donacija
jajašaca, donacija embrija).70
3.6. SVJETSKO UDRUŽENJE LIJEČNIKA – HELSINŠKA DEKLARACIJA I ETIČKA
GLEDIŠTA O UMJETNOJ OPLODNJI IN VITRO
Svjetsko udruženje liječnika (World Medical Association) kao jedno od najširih
međunarodnih udruženja, poznato je po razvijanju pravne i etičke regulacije
medicinskih postupaka.71
Na skupštini održanoj u Helsinkiju 1964. godine, Udruženje je usvojilo Preporuke
za liječnike koji provode biomedicinska istraživanja u koja su uključeni ljudi,
takozvanu Helsinšku deklaraciju.72 U osnovnim načelima Deklaracije predlaže se
sudjelovanje nezavisnog kontrolnog tijela u bilo kakvim istraživanjima na ljudima i,
kao što je spomenuto u ranijem tekstu rada, to je bio začetak formiranja etičkih
odbora.73
Svjetsko je udruženje liječnika u Bruxellesu 1986. godine usvojilo Privremena
gledišta o etičkim aspektima in vitro fertilizacije (Interim Statement on Ethical Aspects
of In Vitro Fertilization).74 Dokument poziva liječnike na postupanje u skladu s etičkim
normama te na odgovarajuće poštovanje prema budućoj majci i embriju (budućem
djetetu). 75 Izneseno je nekoliko ključnih prijedloga poput – a) istraživanje na
fertiliziranom jajašcu dopušteno je u slučaju da jajašce još nije implantirano u
maternicu žene; b) poželjno potpuno informiranje o tehnikama i rizicima korištenja
69 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 197. 70 Isto, str. 197. 71 Isto, str. 199. 72 Declaration of Helsinki – Recommendations guiding physicians in biomedical research involving human subjects (1990.), World Medical Association, IDHL, WHO, str. 530. 73 Isto, str. 530. 74 Interim Statement on Ethical Aspects of In Vitro Fertilization (1987.), World Medical Association, IDHL, WHO 3, str. 661. 75 Usp. Kulenović, F. (2012.), Etički izazovi liječnika našeg vremena, str. 488.-489.
15
gameta donora, zamrzavanju gameta i njihove kasnije upotrebe te c) odbacuje se
mogućnost komercijalnog zamjenskog majčinstva.76
3.7. MEĐUNARODNO PRAVNO UDRUŽENJE – REZOLUCIJA O
REPRODUKTIVNIM POSTUPCIMA I ZAŠTITI LJUDSKE OSOBE
Međunarodno je pravno udruženje (International Law Association) u prilog
razmatranja etičkih aspekata umjetne oplodnje, donijelo Rezoluciju o reproduktivnim
postupcima i zaštiti ljudske osobe 1988. godine.77
U pet članaka Rezolucije odlučuje se o najosnovnijim aspektima ljudske osobe. U
Članku 1. naglašava se potreba zaštite genetskog naslijeđa svake osobe od začeća
nadalje.78 Članak 2. ističe naslijeđeno dostojanstvo embrija kao člana ljudske obitelji
te zabranjuje istraživanja na embrijima koji nisu terapeutske naravi.79 Članci 3. i 4.
odnose se na nepovredivost ljudske osobe i neotuđivost ljudskog tijela te, sukladno
tome, određuje da pohranjivanje i tretiranje embrija ovisi isključivo o odlukama
donora gameta i liječnika.80 Također, zabranjuje se svaka trgovina embrijima.81 U
članku 5. određene su sankcije za povredu načela u prethodno navedenim
člancima.82
3.8. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA RAZLIČITIH IZVJEŠĆA
Izvješća i prijedlozi o etičkom vrednovanju umjetne oplodnje prethodno
spomenutih udruženja i odbora međusobno se razlikuju. Pokazalo se da je
postojanje različitih stavova o novim reproduktivnim tehnologijama rezultat socijalnih,
vjerskih, kulturnih pa i ekonomskih razlika.83
76 Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 200. 77 Resolution on reproductive technologies (1990.), Sixty-third Conference of the International Law Association. IDHL, WHO, 41, str. 723. 78 Isto, str. 723. 79 Isto, str. 723. 80 Isto, str. 724. 81 Isto, str. 725. 82 Isto, str. 725. 83 Usp. Brezina, P.R.; Zhao, Y. (2012.), The ethical, legal, and social issues impacted by modern assisted reproductive medicine, str. 5.
16
Također, etički odbori i udruženja pojedine postavke procesa umjetne ili
potpomognute oplodnje moralno vrednuju na različit način.
3.8.1. RAZLIKE U MORALNOM PROMIŠLJANJU HOMOLOGNE ODNOSNO
HETEROLOGNE UMJETNE OPLODNJE
Većina je etičkih odbora i organizacija metode homologne umjetne oplodnje
ocijenila moralno prihvatljivima, budući da se ovdje radi o pomoći neplodnim
parovima koji su spriječeni u prirodnom postizanju trudnoće. Razlike u moralnom
promišljanju ponajprije se odnose na prihvatljivost metoda i primjene heterologne
umjetne oplodnje (sudbina embrija, narušavanje bračnog jedinstva, potencijalni rizici
za sudionike i sl.). Primjerice, liberalna stajališta i moralno prihvaćanje metoda
heterologne umjetne oplodnje od strane Američkog društva za plodnost, nailaze na
mnoga neodobravanja.84
Mnoga druga udruženja, poput Svjetskog udruženja liječnika (izvješće Etička
gledišta o fertilizaciji in vitro) i Međunarodnog pravnog udruženja (izvješće Rezolucija
o reproduktivnim postupcima i zaštiti ljudske osobe), spornim smatraju pravo
neplodnih parova da slobodno odlučuju o pojedinostima postupaka umjetne
oplodnje.85
Spomenuto pravo otvara mogućnost nepovoljnog utjecaja na 'treću osobu' koja
sudjeluje u procesu (donor, surogat majka) te, na kraju krajeva, mogućnost ugroze
prava djeteta.86
84 Usp. Ethical considerations on the New Reproductive Technologies, The Ethics Committee of the American Fertility Society, Fertility and Sterility, 49, 1988., 2, Suppl. 1, I-V, str. 29. 85 Usp. Emperaire, J.C.; Audebert, A.; Hafez, E.S.E. (1980.), Homologous Artificial Insemination (AIH), str. 221.-229. 86 Usp. Asplund, K. (2019.), Use of in vitro fertilization – ethical issues, str. 4.-5.
17
3.8.2. RAZLIKE U MORALNOM PROMIŠLJANJU ISTRAŽIVANJA NA EMBRIJU
Mnoge razlike uočljive su i u pogledu moralne ocjene izvantjelesnog stvaranja
ljudskog embrija u istraživačke svrhe. Tako, primjerice, zaključke Izvješća Warnock i
zalaganje za istraživanja na ljudskim embrijima sa svrhom usavršavanja i veće
uspješnosti primjene in vitro umjetne oplodnje, ne podržava većina drugih udruženja i
organizacija.87
Tako, protivnike istraživanja na ljudskom embriju možemo podijeliti u dvije grupe:
1.) jedan dio se u potpunosti protivi ikakvom istraživanju, dok 2.) drugi dio prihvaća
istraživanja na višku embrija i to uz ograničenje do četrnaest dana starosti embrija.88
3.8.3. RAZLIKE U MORALNOM PROMIŠLJANJU NAPLATE DONACIJA GAMETA
Razlike u moralnom promišljanju etičkih odbora i organizacija zastupljene su i po
pitanju naplate donacije gameta. U razmatranje naplatnosti gameta uključen je dio
populacije koji prihvaća i dopušta nadoknadu putnih troškova donora i naplatnost
gameta, i naravno, dio koji se u potpunosti protivi istom.89
3.8.4. RAZLIKE U MORALNOM PROMIŠLJANJU INFORMIRANJA DJETETA O
DONORU I PORIJEKLU
Jedan od etičkih aspekata umjetne oplodnje koji također izaziva različita sporenja
etičkih odbora i organizacija odnosi se na pravo djeteta da pristupa informacijama o
vlastitom porijeklu i donoru gameta.
Moralno razmatranje spomenutog aspekta obuhvaća spektar različitih zahtjeva –
od zahtjeva da identitet donora bude anoniman, sve do zahtjeva da punoljetno dijete
ima puno pravo informirati se o vlastitom porijeklu te donoru gameta.90
87 Usp. Pozaić, V. (1999.), Život prije rođenja. Etičko-moralni vidici 88 Usp. Opinion on in vitro research on human embryos and their use for medical and scientific
purposes (1987.), IDHL, WHO, 38, str. 878. 89 Usp. Brezina, P.R.; Zhao, Y. (2012.), The ethical, legal, and social issues impacted by modern assisted reproductive medicine, str. 3. 90 Usp. Rupčić, D. (2014.), Status ljudskog embrija pod vidom bioetičkog pluriperspektivizma, str. 225.
18
Konačno, izvješća i preporuke, kao i razlike u moralnom promišljanju etičkih
odbora diljem svijeta o metodama umjetne ili potpomognute oplodnje, navedene u
ovom poglavlju, pružaju uvid o nastanku i razvoju ključnih etičkih aspekata o primjeni
istih.91
U slijedećem poglavlju detaljnije će biti izloženi temeljni etički aspekti o primjeni
umjetne ili potpomognute oplodnje.
IV. ETIČKI ASPEKTI UMJETNE ILI POTPOMOGNUTE OPLODNJE
Iz prethodnih je poglavlja vidljivo kako umjetna ili potpomognuta oplodnja kao
biomedicinski fenomen, osim znanstvenih, medicinskih i kulturnih, podrazumijeva i
različite etičke aspekte. Etičko promišljanje o moralnoj opravdanosti metoda umjetne
oplodnje, ponajviše se odnosi na primjenu heterologne umjetne oplodnje (uz gamete
donora). Iako se metode heterologne umjetne oplodnje smatraju ponešto
ograničenima, one s druge strane mnogim parovima predstavljaju jedinu pomoć u
rješavanju problema neplodnosti.92
Glavna je ideja ovog poglavlja prikazati nekoliko ključnih etičkih aspekata umjetne
ili potpomognute oplodnje – identitet i sudbina embrija (problem zaštite života),
drugačiji smisao rađanja, jedinstvo obitelji, kršenja prava djeteta, uloga donora
gameta, zamjensko majčinstvo, metode prikupljanja muškog sjemena, mogućnost
odabira ili predodređenja spola djeteta te izvantjelesna proizvodnja (u laboratoriju).93
91 Aramini, Uvod u bioetiku, str. 193. 92 Usp. Emperaire, J.C.; Audebert, A.; Hafez, E.S.E. (1980.), Homologous Artificial Insemination (AIH), str. 221. 93 Usp. Gardner, D.K.; Simón, C. (2017.), Handbook of In Vitro Fertilization, str. 111.
19
4.1. IDENTITET I SUDBINA LJUDSKOG EMBRIJA
Poznata je činjenica da primjena metoda heterologne umjetne oplodnje (uz
gamete donora) nema uvijek uspješan ishod. Etički, pa i pravni problem predstavlja
višak (takozvani surplus) proizvedenih embrija koji se najčešće koristi u istraživačke
svrhe, kao sredstvo za uljepšavanje ili za prijenos u neku drugu ženu.94
U mnogim slučajevima dolazi i do odbacivanja te odumiranja embrija. 95
Prekobrojnost i zamrzavanja embrija, njihovo uništavanje ili pak upotreba u
znanstvenim istraživanjima, samo su neki od čimbenika koji utječu na rast postotka
smrtnosti embrija.96
Stajališta u pogledu identiteta i sudbine embrija su raznolika. Primjerice, filozofi
poput Tristrama H. Engelhardta, Petera Singera i Michaela Tooleyja predstavnici su
radikalnog stajališta koji embrij ne smatraju živim bićem te mu, prema tome, niječu
ikakvu zakonsku zaštitu.97 Spomenuti »ekstremni radikali« uveli su pojam preembrija
što znači da embrij u prvim danima svoga života nije ništa drugo doli nakupina
stanica.98
Potencijalno rješenje problema prekobrojnosti embrija te njihovog postupnog
uništavanja, mnogi bioetički autori nalaze u poboljšanju metoda umjetne oplodnje ili
pronalaženju određenog, povoljnijeg načina njihove primjene. Usprkos namjeri i
optimističnim predviđanjima, navedeni se prijedlog rješenja može realizirati jedino
pod cijenu smanjenja vjerojatnosti uspješnosti metoda izvantjelesne umjetne
oplodnje, te, naposljetku i, povećanja troškova istih.99
Dio populacije koji moralno opravdava metode heterologne umjetne oplodnje (in
vitro uz donaciju gameta) vjeruje kako bi se prekomjerno proizvedeni embriji mogli
iskoristiti kao sredstvo smanjenja psihološkog pritiska na ženu (prekomjerno
94 Valjan, Bioetika, str. 219. 95 Usp. Rupčić, D. (2014.), Status ljudskog embrija pod vidom bioetičkog pluriperspektivizma, str. 60. 96 Aramini, Uvod u bioetiku, str. 193. 97 Wreen, M. (1987.), »Abortion: the extreme liberal position«, u: Hastings Center Report (12), str. 241. 98 Isto, str. 241. 99 Usp. Opinion on in vitro research on human embryos and their use for medical and scientific purposes (1987.), IDHL, WHO, 38, str. 890.-894.
20
proizvedeni embriji kao rezerva nakon neuspjelih pokušaja umjetne oplodnje) te
stope pobačaja.100
Protivljenje i moralnu neopravdanost metoda izvantjelesne homologne te
heterologne umjetne oplodnje u većini ljudi izaziva upravo predviđeni gubitak i/ili
sustavno uništenje embrija.101
Protivnici takvih metoda smatraju da se priznanjem embrija kao bića koje ima
ljudske kvalitete treba priznati i obvezatnost njegove zaštite te osiguranja prava na
život i genetskog integriteta.102
Etički problematičnima, u pogledu identiteta budućega djeteta, tretiraju se i
slučajevi u kojima se embriji, dobiveni iz banaka embrija, prenesu u maternicu žene
nakon smrti »oca« donora ili pak nakon smrti para »naručitelja« (u slučaju odabira
zamjenskog majčinstva). 103 Sudbina embrija je u tim slučajevima nepredvidljiva,
budući da su uskraćeni osnovnog prava na oca i majku.104
4.2. DRUGAČIJI SMISAO RAĐANJA
O kojoj god se metodi umjetne ili potpomognute oplodnje radi, one dijelom ili u
potpunosti mijenjaju bračni čin, odnosno smisao rađanja. Promjena smisla rađanja
djeteta predstavlja središnju točku čitave etičke problematike vezane uz metode
umjetne oplodnje. Ono što se najprije razmatra unutar ovog etičkog aspekta jest
moralna prihvatljivost i dopustivost razdvajanja spolne aktivnosti i rađanja djeteta,
kao što je slučaj u metodama izvantjelesne umjetne oplodnje in vitro.105
Također, ono što se u ovom slučaju etički razmatra je takozvano rađanje sna o
savršenstvu. Nametanje mogućnosti neplodnom paru da se odluči za pomoć u obliku
umjetne oplodnje može stvoriti »opasnu iluziju« kako će par, na neki način, biti
pošteđen od uvijek teškog prihvaćanja vlastitog djeteta koje se rađa takvo kakvo se
rađa.
100 Usp. Olson, J.H.; David, G.; Price, W.S. (1979.), Human artificial insemination and semen preservation, str. 435. 101 Aramini, Uvod u bioetiku, str. 195. 102 Usp. Popescu-Mitroi, M.M. (2019.), Imaju li nerođeni ljudi pravo na život?, str. 101.-103. 103 Valjan, Bioetika, str. 223. 104 Usp. Đurđević, J. (2020.), Pravo djeteta na saznanje vlastitog podrijetla, str. 77.-78. 105 Prema Aramini, Uvod u bioetiku, str. 195.
21
Etički se promišlja mogućnost da bi umjetna oplodnja mogla rezultirati težnjom
neplodnog para da se rodi »savršeno« dijete. U ovom slučaju, vidljiva je promjena
smisla rađanja, budući da prestaje egzistirati razlika između rađanja djeteta i,
možemo reći, »narudžbe savršenog djeteta«. Planiranjem do najmanje pojedinosti i
umjetnim stvaranjem djeteta gubi se esencijalni smisao ljudske različitosti i narušava
se osnovna kvaliteta ljudske osobe.106
Ovdje možemo govoriti i o takozvanoj eugeničkoj svrsi selekcije donora i upravo
je cilj te selekcije pružiti neplodnom paru ne samo željeno, već i »savršeno« dijete
koje će, po mogućnosti, sličiti i socijalnom ocu.107
Charles Richet, nobelovac za medicinu, tu je vrstu selekcije nazvao »tihi
rasizam« i prije nego što je bila primijenjivana u metodama umjetne oplodnje.
Selekcija donora (eugenizam prve razine) prekoračuje granice terapijskog liječenja
neplodnosti te, ujedno, dozvoljava pojavu »vrste ideološkog finalizma vođenog
tehnologijom«, što se smatra etički problematičnim. Pod drugom razinom eugenizma
podrazumijeva se mogućnost odabira jajnih stanica i embrija te njihovo uklanjanje u
slučaju nezadovoljstva karakteristikama istih.108
Pomalo narcistička želja neplodnog para da dijete ne želi radi njega samoga, već
kako bi se stvorila njihova »replika«, odbija jedno od osnovnih etičkih načela –
»poštivanje drugoga u njegovoj nesvodivoj različitosti«.
Etički aspekt o pojavi drugačijeg smisla rađanja podrazumijeva i pitanje nasilnosti
tehnika izvantjelesne umjetne oplodnje in vitro. U središte problema postavlja se
zahvat umjetne oplodnje kojim se ostvaruje začeće djeteta, kojim se u potpunosti
kontrolira kvaliteta embrija te, naposljetku, odlučuje o njegovu životu, odnosno smrti.
Možemo reći da, u ovom slučaju, roditelji gube pravo na temeljne životne odluke o
vlastitom djetetu.109
106 Prema Aramini, Uvod u bioetiku, str. 197. 107 Usp. Kožina, K. (2018.), Zaštita dostojanstva: postoji li eugenika u Republici Hrvatskoj u postupku medicinski pomognute oplodnje?, str. 226.-227. 108 Prema Valjan, Bioetika, str. 224. 109 Usp. Gardner, D.K.; Simón, C. (2017.), Handbook of In Vitro Fertilization, str. 241.
22
4.3. JEDINSTVO OBITELJI
Kao što je i ranije spomenuto, neplodni parovi koji se odluče za proces
heterologne umjetne oplodnje, prihvaćaju »trećeg« sudionika u procesu stvaranja i
rađanja vlastitog djeteta. Sudjelovanje »treće« osobe najčešće se manifestira kroz
darivanje gameta (rijeđi slučaj darivanja ženskih jajašaca zbog složenosti zahvata i
nemogućnosti zamrzavanja istih), praksu darivanja embrija zbog kliničkih razloga
(nesposobnost žene da do kraja iznese trudnoću) te kroz praksu surogat majčinstva
(zamjenskog majčinstva – žene nosilje tuđeg embrija, uz formalni ugovor da će
nakon poroda predati dijete). Navedeni slučajevi etički se promišljaju u smislu
narušavanja bračnih odnosa i razdvajanja rodbinskih veza.110 Naime, postoji velika
mogućnost nastanka neizbježnih posljedica za neplodni par, pa i za tek nerođeno
dijete.
4.3.1. DONACIJA GAMETA
Donacija gameta, u mnogo se navrata negativno etički vrednuje, zbog mogućeg
narušavanja obiteljske ravnoteže, odnosno pojave neravnopravnosti roditelja prema
vlastitom djetetu. U većini slučajeva, u neravnopravnu poziciju dolazi muškarac, čija
žena posredstvom banke spermija i donora postiže začeće bez tjelesne interakcije. S
druge strane, postoji mnogo slučajeva vršenja etičke nepravde prema djetetu gdje
otac prekida svoju ulogu i zakonski ga se odriče, budući da nije biološki roditelj.111
4.3.2. RAZDVAJANJE OČINSTVA I MAJČINSTVA
U slučajevima primjene izvantjelesne umjetne oplodnje, majčinstvo može biti
definirano na nekoliko načina. Tako razlikujemo: 1.) genetsko majčinstvo kod kojeg
žena daje na raspolaganje vlastito jajašce; 2.) maternično majčinstvo koje
podrazumijeva ženu koja nosi trudnoću (zamjenska majka); te 3.) društveno
majčinstvo koje uključuje i odnosi se na odgoj djeteta.112
110 Usp. Kešina, I. (2003.), Reprodukcijska medicina – izazov kršćanskoj slici čovjeka, str. 546.-550. 111 Prema Aramini, Uvod u bioetiku, str. 198. 112 Usp. Kešina, I. (2003.), Reprodukcijska medicina – izazov kršćanskoj slici čovjeka, str. 546.-550.
23
Posljedično, dolazi do ekspanzije različitih kombinacija majčinstva – s jedne
strane, majka može roditi dijete i odgajati ga, a da mu nije genetska majka, dok s
druge strane, majka može i odgajati dijete i biti mu genetska majka (primjer
povjeravanja embrija drugoj ženi da iznese trudnoću).
Prema tome, majčinstvo se ne može definirati isključivo biološkim i fiziološkim
odrednicama, dok se definiranje majčinstva samo u smislu privremene posudbe
maternice ili u smislu donacije jajašca, ocjenjuje etički problematičnim te, na kraju
krajeva, ponižavajućim.113
Nadalje, problem cjepkanja u roditeljskoj ulozi nalazimo i kod očinstva gdje, kao
što je i ranije spomenuto, žena postiže trudnoću posredstvom donacije spermija
drugog muškarca.
Inicijalna zamisao i bit umjetne ili potpomognute oplodnje kao pomoći neplodnom
paru da ostvari trudnoću, ovime je postala ponešto izopačena. S vremenom, umjetna
je oplodnja postala sredstvom ispunjenja želje neplodnog para, pa i pojedinaca.
Zaključuje se da, primjena metoda heterologne umjetne oplodnje, u više navrata,
isključuje lik i ulogu oca, što uvelike potiče etičke rasprave.114
4.3.3. PRAVA DJETETA
Etičko problematiziranje metoda umjetne ili potpomognute oplodnje
podrazumijeva sagledavanje problema iz perspektive začetog djeteta. Može se
pretpostaviti da su prava djeteta tokom procesa umjetne oplodnje bitno zanemarena,
budući da je sva pažnja usmjerena na želje i osjećaje roditelja i svih koji u tom
procesu sudjeluju. Nerođeno dijete od samoga začeća ima neotuđiva prava, pa se
njihovim sve češćim zanemarivanjem djetetu nanosi svojevrsna nepravda.115
113 Prema Aramini, Uvod u bioetiku, str. 199. 114 Isto, str. 199. 115 Usp. Rupčić, D. (2014.), Status ljudskog embrija pod vidom bioetičkog pluriperspektivizma, str. 195.
24
Prvo i neotuđivo pravo koje dijete dobiva je pravo na poznavanje bioloških
roditelja, odnosno pravo na pristup informacijama o vlastitom biološkom porijeklu.
Navedeno pravo ima nekoliko normativnih priznanja od kojih je važno istaknuti članak
24. švicarskog Ustava u kojem se djetetu daje pravo da pristupi informacijama koje
se tiču njegovog genetskog porijekla.116
Prema tome, ikakva zabrana djetetu koje je u mogućnosti da bude informirano o
biološkom ocu, bilo da se radi o zdravstvenim, odnosno psihičkim razlozima,
negativno se etički vrednuje. Pravo djeteta da pristupi informacijama o biološkom
ocu, poželjno je primijeniti posebice u slučajevima kod kojih je potreban određeni
medicinski zahvat pri kojem je nužna, primjerice, donacija organa.
Iako se u mnogim segmentima predlaže i poželjnim smatra dozvoliti provođenje
heterologne umjetne oplodnje (uz gamete donora), istovremeno se predlaže
»...stroga zaštita prava djeteta starijeg od četrnaest godina na poznavanje podataka
o biološkom ocu i svake informacije vezane uz vlastito zdravlje, kao i pravo na
zahtjev za »razrješenje« roditeljske veze s pravnim ocem i sudsku izjavu o
prihvaćanju očinstva od strane prirodnog oca.«117
Možemo zaključiti da je heterologna umjetna oplodnja (uz gamete donora) u
većini slučajeva moralno neprihvaćena zbog sve češćeg zanemarivanja osnovnih
prava djeteta.
116 Prema Aramini, Uvod u bioetiku, str. 200. 117 Usp. Brugues, J.L. (1991.), Dictionnaire de morale catholique, str. 142.
25
4.3.3.1. PRAVA DJETETA – SLUČAJ NJEMAČKE
U slučaju gdje se oplodnja ostvaruje pomoću donorovih gameta, etički se,
posebice, razmatra pravo djeteta na biološke roditelje i pravo na pristup
informacijama o biološkom ocu. U njemačkom časopisu Deutsche Welle, svoju je
priču o neuspjelom pokušaju da pronađe biološkog oca, podijelila, tada
četrdesetogodišnjakinja Elisabeth G.
Netom prije četrdesetog rođendana, majka je Elisabeth obznanila da je začeta
putem umjetne oplodnje doniranim spermijima nepoznatog muškarca. Budući da je
njezin socijalni otac bio neplodan, bračni se par odlučio za zahvat umjetne oplodnje u
specijaliziranoj klinici Bad Pyrmont u Donjoj Saskoj gdje je trudnoća postignuta uz
donirane spermije.
Njemačka je 2018. godine donijela zakon da se djeci rođenoj putem umjetne
oplodnje omogući pristup informacijama o biološkom ocu, no kako je Elisabeth
rođena 1977. godine, i kako u to vrijeme nije postojala vjerodostojna baza podataka
o donorima, to joj je znatno otežalo pronalazak.118
U Njemačkoj se već i ranije, odlukom Ustavnog suda 1989. godine poželjnim
ocijenilo pravo djece začete umjetnom oplodnjom da pristupe informacijama o
biološkom ocu, no tada je postojao problem mogućnosti lakog pronalaska anonimnih
donora.
Ono što je znatno otežalo njezinu daljnju potragu je što klinika u Bad Pyrmontu
više ne postoji. Osim što je takvo saznanje narušilo Elisabethin odnos s majkom, ona
tvrdi kako se u mnogo navrata osjeća nesigurnom i nepotpunom te, ujedno, nema
nikakvih podataka o genetskoj pozadini biološkog oca.119
118 Schulz, F. (2019.), »Moj nepoznati otac«, u: Deutsche Welle (https://www.dw.com/hr/moj-nepoznati-otac/a-48763319, zadnje pristupljeno 27. svibnja 2021.) 119 Isto.
26
4.3.3.2. PRAVA DJETETA - SLUČAJ DANSKE
Danska je bila jedina zemlja članica Europske Unije u kojoj je bila dozvoljena
anonimna donacija spermija. Naime, u danskom gradu Aarhusu nalazi se sjedište
Cyrosa, najveće baze spermija na svijetu, od kuda se posljednjih trideset godina šalje
sperma donora diljem svijeta. Međutim, odredbe ranije spomenutog njemačkog
zakona donesenog 2018. godine, počele su vrijediti i za Dansku – posebice one o
slanju sperme isključivo u medicinske ustanove specijalizirane za umjetnu oplodnju,
što otklanja mogućnost slanja na privatne adrese.120
Iako se teži ostvarenju prava djeteta na informiranje o biološkom ocu, Peter
Reeslev, rukovoditelj Cyrosa, ističe kako mnogi parovi koji se odluče za korištenje
sperme donora, nemaju želje saznati podatke o donoru upravo zbog postojanja
mogućnosti uplitanja »treće« osobe u njihov odnos.
Iz prikazanih dvaju slučaja, možemo zaključiti da, iako mnogo neplodnih parova
inzistira na anonimnosti donora spermija, taj potez može uvelike i to nepovoljno
utjecati na lik i budućnost djeteta, koje od začeća ima neotuđivo pravo na biološke
roditelje i pravo informiranja o biološkom ocu.121
4.3.4. DONORI
U središte etičkog promišljanja heterologne umjetne oplodnje (uz gamete donora)
postavljaju se osobe koje doniraju gamete (muškarci koji doniraju spermu, odnosno
žene koje doniraju jajašca). 122 Poznata je činjenica da je sudioništvo donora u
procesu umjetne oplodnje u većini slučajeva ekonomske naravi. Iznimno je rijedak
postotak donora koji se u proces umjetne oplodnje uključuju isključivo iz želje da
ponude pomoć neplodnom paru. Donacija gameta ekonomske naravi, ili pak iz čistog
altruizma, u načelu se ocijenjuje etički neprihvatljivim.123
120 Usp. Olson, J.H.; David, G.; Price, W.S. (1979.), Human artificial insemination and semen preservation, str. 81.-89. 121 Prema Schulz, »Moj nepoznati otac« 122 Aramini, Uvod u bioetiku, str. 202. 123 Usp. Asplund, K. (2019.), Use of in vitro fertilization – ethical issues, str. 5.
27
Iako je česta usporedba donacije gameta s donacijom organa ili krvi, treba
istaknuti ključnu razliku - činjenicu da donacija organa ili krvi spašava živote ljudi, dok
gameta nema takvu funkciju.124
Temeljna etička pitanja vezana uz donaciju gameta su slijedeća, citiram: »Je li
dostojno čovjeka darivati vlastite gamete, a da se ne vodi briga o njihovom ishodu?
Je li dostojno čovjeka povjeravati svoje obiteljsko podrijetlo neznancima? Je li
dostojno čovjeka ignorirati bića, koja će uz pristanak, ali ne i znanje donatora biti
začeta od njegovog tkiva?«. Navedena pitanja etički su najčešće negativno
ocijenjena.
Ono što se u nekim različitim etičkim promišljanjima donacija gameta smatra
neopravdanim jeste upravo odbacivanje lika donora te ranije spomenuta ekonomska
narav donacije.125
4.3.5. ZAMJENSKO (SUROGAT) MAJČINSTVO
Zamjenske majke su žene koje, iz ekonomskih razloga i posredovanjem agencija,
prihvaćaju iznošenje trudnoće umjesto para koji nije u mogućnosti prirodno ostvariti ili
iznijeti trudnoću.126
Povezanost majke i djeteta od samoga začeća zastupljena je na psihičkoj,
duhovnoj i tjelesnoj razini.127 U slučaju posezanja za zamjenskim majčinstvom, veza
između majke koja vodi trudnoću i djeteta se prekida nakon poroda. 128 Etički
problematičnim u ovom se slučaju smatra promjena stajališta prema djetetu – dijete
više nije željeno radi njega samoga, već radi ranije spomenutih ekonomskih razloga.
Osim povrede prava djeteta na biološke roditelje, etički neopravdanim smatra se i
svojevrsna dehumanizacija lika zamjenske majke, koja se svodi na »ulogu
inkubatora«.129
124 Prema Aramini, Uvod u bioetiku, str. 201. 125 Usp. Olson, J.H.; David, G.; Price, W.S. (1979.), Human artificial insemination and semen preservation, str. 485.-491. 126 Valjan, Bioetika, str. 225. 127 Krimmel, H.T. (1982.), »The Case against Surrogate parenting«, u: Hastings Center Report, str. 35. 128 Isto, str. 35. 129 Prema Aramini, Uvod u bioetiku, str. 202.
28
Zbog ranije spomenute povrede prava djeteta na biološke roditelje, etički se ne
opravdava ni takozvani »argument velikodušnosti« gdje žena pruža pomoć
neplodnom paru. U slučaju da neplodni par povjerava trudnoću zamjenskoj majci
zbog estetskih razloga ili manjka vremena, spomenuti se »argument velikodušnosti«
smatra samo izgovorom.130
4.3.5.1. ZAMJENSKO (SUROGAT) MAJČINSTVO - SLUČAJ UKRAJINA
Etički problematičnim vrednuje se i postupak heterologne umjetne oplodnje uz
sudjelovanje zamjenske (surogat) majke. U slučaju »posudbe« maternice i
prepuštanja nošenja trudnoće drugoj ženi, postoji potencijalna opasnost pojave
trgovanja djecom. U ovom potpoglavlju spomenuti ću slučaj zloupotrebe umjetne
oplodnje uz sudjelovanje zamjenske (surogat) majke.131
Neplodni se bračni par iz Italije 2011. godine, odlučio za sklapanje ugovora o
zamjenskom (surogat) majčinstvu u kijevskoj klinici »BioTexCom«. Međutim, nakon
rođenja, prilikom povratka u Italiju, spomenutom se paru nije priznalo punopravno
roditeljstvo nad djetetom. Prema obavljenom testu očinstva, utvrdilo se da muški
partner nije biološki otac djeteta, što je rezultiralo premještanjem i posvajanjem
djeteta od strane drugog talijanskog para. Ravnatelj bolnice Albert Točilovskij
opravdavao se tvrdnjama poput, kako su, citiram: »...embriji zamijenjeni u epruveti ili
kateteri za vrijeme zahvata.« ističući da ljudi svakodnevno griješe. Bez obzira na
različite izgovore, ravnatelja i glavnog se liječnika spomenute kijevske bolnice od
srpnja 2018. godine tereti za trgovanje ljudima, krivotvorenje dokumenata te utaju
poreza.132
Kritike upućene državnom odvjetništvu stizale su od strane podpredsjednika
Ukrajinskog udruženja za reproduktivnu medicinu Valerija Sukina. On navodi da su
iznijete optužbe bezrazložne i da samo nepovoljno utječu na ugled ukrajinske
reproduktivne medicine.
130 Prema Aramini, Uvod u bioetiku, str. 203. 131 Klimchuk, O.; Cherecky, V. (2018.), »Ukrajina: biznis s umjetnom oplodnjom«, u: Deutche Welle (https://www.dw.com/hr/ukrajina-biznis-s-umjetnom-oplodnjom/a-45387189, zadnje pristupljeno 27. svibnja 2021.) 132 Isto.
29
Sukin navodi: »U Ukrajini je u proteklih osamnaest godina, zahvaljujući umjetnoj
oplodnji, rođeno oko 54 000 djece (...) Od toga je samo 380 slučajeva, dakle manje
od dva posto bilo sa zamjenskim (surogat) majkama.« no, s druge strane, iznijete
brojke ne prikazuju kompletnu sliku.
Iznimno problematičnim u slučaju Ukrajine smatra se nepostojanje pravne
regulacije, tj. državnog nadzora zahvata umjetne oplodnje, već su oni regulirani samo
brojnim upravnim odredbama, što znači da obveze i prava zamjenske (surogat)
majke i genetskih roditelja nisu zakonski određeni.
Na temelju primjera kijevske klinike, možemo zaključiti kako se, sudjelovanje
zamjenske (surogat) majke u procesu umjetne oplodnje, može biti i ekonomske
naravi (trgovanje ljudima), čime su prvenstveno narušena prava i identitet djeteta, a
potom i neplodnog para.133
4.3.6. HOMOLOGNA UMJETNA OPLODNJA
Etička stajališta o primjeni homologne umjetne oplodnje znatno se razlikuju od
onih o primjeni heterologne umjetne oplodnje. Budući da se metode homologne
umjetne oplodnje više definiraju kao terapijska pomoć neplodnim parovima, i što je
najvažnije, vrše u okviru bračnog čina, etički ih odbori diljem svijeta ocijenjuju etički
opravdanima i ispravnima.134
4.3.7. PRIKUPLJANJE SPERMIJA
Za prikupljanje muškog sjemena (spermija) najčešće se koristi metoda
autostimulacije, budući da se bilježi veća kvaliteta spermija u odnosu na druge
primjenjivane metode.
Većina muških donora odbacuje metodu autostimulacije iz različitih moralnih,
vjerskih, pa i psiholoških razloga.
133 Prema Klimchuk, Cherecky, »Ukrajina: biznis s umjetnom oplodnjom« 134 Usp. Emperaire, J.C.; Audebert, A.; Hafez, E.S.E. (1980.), Homologous Artificial Insemination (AIH), str. 221.-223.
30
Talijansko Nacionalno povjerenstvo za bioetiku, metodu autostimulacije ocijenilo
je problematičnom te postavilo zahtjev za zaštitom kulturalnih i religioznih
svjetonazora muških donora te očuvanjem punog dostojanstva njihove osobe. Kao
alternativa, postavlja se mogućnost korištenja uređaja Viricar za stimuliranje
izbacivanja sperme bez izazivanja orgazma.135
U slučajevima primjene metoda homologne umjetne oplodnje, za prikupljanje
gameta preporuča se skupljanje sjemena s vaginalnog dna ili iz perforiranog 136
kondoma.137
4.4. ODABIR ILI PREDODREĐENJE SPOLA DJETETA
Mogućnost odabira ili predodređenja spola djeteta najčešće se javlja u
slučajevima gdje se žele spriječiti bolesti vezanih uz spol (hemofilija, Parkinsova
bolest, i sl.). Dakle, riječ je o terapeutsko-preventivnom zahvatu i svojevrsnoj kontroli
rađanja.
Posezanje za tom mogućnošću bilježi se i u slučajevima gdje roditelji žele imati
više djece različitog spola što, naposljetku, može rezultirati velikom obitelji koju nije
moguće lako uzdržavati (problem kontrole broja djece).138
U specifičnoj literaturi etički se preispituje mogućnost stvaranja vrste seksističke
ideologije koja bi mogla lako biti prihvaćena u društvu ili čak iskorištena u političke
svrhe. Također, čini se potrebnim promišljanje o posljedicama društvene
neuravnoteženosti odnosa muškog i ženskog spola pa i o zdravstvenim posljedicama
primjene određenih selektivnih tehnologija, poput primjerice mikrokirurških.
135 Prema Aramini, Uvod u bioetiku, str. 203. 136 Perforirano – lat. perforare = izbušen (Perforiran. Online rječnik, zadnje pristupljeno: 18.05.2021.) 137 Usp. Olson, J.H.; David, G.; Price, W.S. (1979.), Human artificial insemination and semen preservation, str. 197. 138 Prema Valjan, Bioetika, str. 228.
31
Procjena etičnosti metoda koje se primijenjuju pri odabiru ili predodređenju spola
znatno ovisi o postojanju rizika i nepovoljne sudbine embrija. Konačan moralni sud o
primjeni metoda gotovo je nemoguće procijeniti, budući da poželjni ishodi i
uspješnost većine metoda nisu još potvrđeni.139
Od strane brojnih etičkih odbora, predlaže se potpuno odbacivanje tehnika koje
podrazumijevaju 'gušenje' neželjenog embrija (mikrokirurgija i predimplantacijska
selektivna metoda). 140 Također, etički neopravdanim ocijenjuje se svaki pokušaj
manipuliranja embrijem. Primjerice, Vijeće Europe bez daljnjeg je zabranilo tehnike
predodređenja spola kroz biološke manipulacije.141
Tehnike zahvata predodređenja spola koje se čine prihvatljivima jesu one koje
vode računa o »prikladnom biokemijskom ambijentu, fiziologiji prokreativnog čina i
također one povezane s metodom ovulacije.142
4.5. BANKE SPERMIJA
Banke spermija u mnogočemu su korisne za neplodan par koji se odluči za
intervenciju umjetne ili potpomognute oplodnje. Međutim, korištenje banaka spermija
može uzrokovati i neke određene poteškoće.143 Postoji mogućnost da se spermijima
jednog muškarca oplodi veći broj jajnih stanica žena, a budući da identitet muškarca
donora treba ostati anoniman, može doći do velikog broja krvnih srodnika.
Posljedično, može doći i do brakova među krvnim srodnicima te rađanja djece te
shodno tome, ekspanzije rizika genetskih bolesti.144
139 Prema Valjan, Bioetika, str. 229. 140 Usp. Valković, M. (1995.), Umjetna oplodnja (IVF) – uspjeh, neuspjeh, zdravstvene i socijalne posljedice, str. 331. 141 Prema Valjan, Bioetika, str. 229. 142 Usp. Kožina, K. (2018.), Zaštita dostojanstva: postoji li eugenika u Republici Hrvatskoj u postupku medicinski pomognute oplodnje?, str. 230. 143 Usp. Emperaire, J.C.; Audebert, A.; Hafez, E.S.E. (1980.), Homologous Artificial Insemination (AIH), str. 146.-150. 144 Prema Valjan, Bioetika, str. 223.
32
5. UMJETNA ILI POTPOMOGNUTA OPLODNJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Na području Republike Hrvatske procijenjuje se zastupljenost neplodnosti u 10 do
15% bračnih parova, gdje je oko 40% neplodnosti uvjetovano ženskim faktorima, a
oko 30% muškim (oko 70% neplodnih parova smatra se izliječivim, oko 30%
podrazumijeva definitivnu neplodnost, oko 30% neplodnost uvjetovana
nekompatibilnošću parova).145
U pogledu umjetne ili potpomognute oplodnje, Republika je Hrvatska
kategorizirana kao država koja provodi takozvani »prohibitivni« pristup (zajedno s
Austrijom).146 U Republici Hrvatskoj bilježi se rađanje prvog djeteta pomoću umjetne
ili potpomognute oplodnje 1983. godine, iako tada još uvijek nije bilo zakonskih
odredaba koje bi regulirale pitanja novih reprodukcijskih tehnika. Nove reprodukcijske
tehnike, tj. postupci umjetne oplodnje, u Republici se Hrvatskoj reguliraju Zakonom o
zdravstvenim mjerama za slobodno odlučivanje o rađanju djece (Narodne novine,
18/1987) i Obiteljskim zakonom (Narodne novine, 116/2003; 136/2004.). Zakon
Republike Hrvatske o umjetnoj ili potpomognutoj oplodnji donijet je davne 1987.
godine, no isti je u velikoj mjeri zastarjeo i ne ide u korak s vremenom, tj. ne prati
nove tehnologije koje su se pojavile.147
Posljedično neuređenoj regulaciji umjetne oplodnje, danas se oko 200.000
hrvatskih neplodnih parova suočava s problemima u pogledu plaćanja skupih lijekova
i medicinskih zahvata. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj, za realizaciju umjetne
oplodnje, godišnje oko 300 parova potrebno sjeme donora i oko 150 jajnih stanica.
Etički se promišlja pitanje: »Dokle je medicinski potpomognuta oplodnja
dopuštena kao medicinska djelatnost (»pod svaku cijenu«, »po narudžbi« te s
»određenim genskim karakteristikama«)?«148.
U Hrvatskoj se etički problematičnim, poput aspekata spomenutih u ranijem
tekstu, navode reguliranje stvaranja viška embrija, njihova sudbina (uništavanje ili
zamrzavanje), predodređenje spola djeteta i mnogi drugi.149
145 Vuletić, S. (2010.) Problem neplodnosti i moralni izazovi biomedicinskih zahvata u ljudsko rađanje. Diaconvensia XVIII, 3, str. 590. 146 Isto, str. 599. 147 Usp. Duić, V. (2012.), Kontroverzni učinci primjene Zakona o medicinskoj oplodnji iz 2009. godine na uspješnost postupaka u Hrvatskoj, str. 147. 148 Isto, str. 147.-149.
33
Prijedlog zakona o medicinskoj oplodnji donesen u Hrvatskoj 2009. godini
dopušta: 1.) unutartjelesnu i izvantjelesnu oplodnju samo za bračne parove; 2.)
darivanje gameta bez naknade; 3.) korištenje darovanih gameta jedne osobe za
postupak umjetne oplodnje samo jednog bračnog para (za rođenje najviše troje
djece); 4.) pohrana gameta; 5.) mogućnost odustajanja od umjetne oplodnje i nakon
što su nastali embriji te 6.) u postupku izvantjelesne umjetne oplodnje oploditi najviše
tri jajne stanice.150
Etički problematičnim i neprihvatljivim Prijedlog razmatra: 1.) primjenu umjetne
oplodnje kod parova koji nisu u braku; 2.) zamjensko (surogat) majčinstvo; 3.)
darivanje istodobno i spermija i jajnih stanica; 3.) pohranjivanje i zamrzavanje
embrija; 4.) unošenje u maternicu žene više od tri embrija; 5.) odabir ili
predodređenje spola djeteta (osim u slučajevima gdje se želi izbjeći nasljedne bolesti
vezanih uz spol); 6.) stjecanje određene koristi ili davanje/primanje novčane naknade
za darovane gamete; 7.) trgovanje gametama; 8.) proizvodnja embrija u istraživačke
svrhe, i, naposljetku 8.) kloniranje.151
Konvencija o pravima djece predviđa i njeguje pravo djeteta začetog umjetnom ili
potpomognutom oplodnjom da se, nakon navršene punoljetnosti, informira o
vlastitom podrijetlu. Također, Konvencija preporuča psihoterapijsko savjetovanje
bračnih parova koji su se odlučili za umjetnu ili potpomognutu oplodnju, zalaže se za
provođenje postupaka umjetne oplodnje samo u ovlaštenim zdravstvenim
ustanovama, za osnivanje Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju te
Državnog registra sa svrhom optimalne kontrole provođenja Zakona.152
149 Prema Vuletić, Problem neplodnosti i moralni izazovi biomedicinskih zahvata u ljudsko rađanje, str. 600. 150 Duić, V. (2012.), Kontroverzni učinci primjene Zakona o medicinskoj oplodnji iz 2009. godine na uspješnost postupaka u Hrvatskoj, str. 150. 151 Usp. Kožina, K. (2018.), Zaštita dostojanstva: postoji li eugenika u Republici Hrvatskoj u postupku medicinski pomognute oplodnje?, str. 224.-225. 152 Prema Vuletić, Problem neplodnosti i moralni izazovi biomedicinskih zahvata u ljudsko rađanje, str. 602.
34
5.1 POČECI PRIMJENE I ISTRAŽIVANJE O TEHNIKAMA UMJETNE OPLODNJE U
REPUBLICI HRVATSKOJ
Upitnik o provođenju medicinskih usluga umjetne oplodnje u slučaju smanjene
plodnosti i neplodnosti poslan je svim zdravstvenim ustanovama Republike Hrvatske
u kojima se primijenjuju tehnike umjetne ili potpomognute oplodnje u lipnju 1994.
godine. Upitnik koji je sadržavao dvadeset i četiri pitanja, poslan je Klinici za
dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma »Vuk Vrhovac« u Zagrebu, Kliničkoj
bolnici »Merkur« (Klinika za ženske bolesti i porode u Zagrebu), Klinici za ženske
bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra (skraćeno: KBC) u Zagrebu te Općoj
bolnici »Sveti Duh« u Zagrebu zajedno s dopisom tadašnjeg ministra zdravstva dr.
Andrije Hebranga kojim se podržalo istraživanja prakse i zakonske regulacije umjetne
ili potpomognute oplodnje.153
5.1.1. VRSTE TEHNIKA UMJETNE ILI POTPOMOGNUTE OPLODNJE U
REPUBLICI HRVATSKOJ
Na temelju pitanja postavljenog o vrsti tehnika kojima se koriste spomenute
zdravstvene ustanove, zaključuje se da se u najvećoj mjeri koriste tehnikama
homologne umjetne ili potpomognute oplodnje, a u slučaju heterologne koriste se
samo tehnikom donacije gameta.154
Prema prikupljenim informacijama, tehnike homologne umjetne ili potpomognute
oplodnje počele sa primjenom su započele znatno ranije od tehnika heterologne
umjetne ili potpomognute oplodnje. Primjena tehnika homologne umjetne ili
potpomognute oplodnje bilježi se od 1980. godine u KBC – Klinici za ženske bolesti i
porode te u Općoj bolnici »Sveti Duh«.155
153 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 313. 154 Usp. Duić, V. (2012.), Kontroverzni učinci primjene Zakona o medicinskoj oplodnji iz 2009. godine na uspješnost postupaka u Hrvatskoj, str. 149.-150. 155 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 316.
35
Nadalje, Klinička bolnica »Merkur« i Klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti
metabolizma »Vuk Vrhovac« za početak primjene tehnika umjetne ili potpomognute
oplodnje tvrde »...ranije sporadično, od 1990. godine intenzivno«, no bez navođenja
konkretne godine početka.156
Tehnike heterologne umjetne ili potpomognute oplodnje (uz donaciju gameta) u
Republici se Hrvatskoj primijenjuju od 1990. godine u Klinici za dijabetes,
endokrinologiju i bolesti metabolizma »Vuk Vrhovac« i Kliničkoj bolnici »Merkur«, a
od 1992. godine i u KBC – Klinici za ženske bolesti i porode.
Tehnike izvantjelesne umjetne ili potpomognute oplodnje (in vitro) s gametama
bračnog/izvanbračnog para počelo se primijenjivati 1983. godine u KBC – Klinici za
ženske bolesti i porode, a u ostalim spomenutim zdravstvenim ustanovama 1992.
godine.
Zamrzavanje muškog sjemena i embrija u Republici je Hrvatskoj u medicinskoj
praksi od početka 1990. godine.157
5.1.2. MEDICINSKE INDIKACIJE UMJETNE ILI POTPOMOGNUTE OPLODNJE
U pogledu medicinskih indikacija koje su navedene pri zahtjevu za umjetnom ili
potpomognutom oplodnjom uglavnom se navodi: 1.) smanjena plodnost i neplodnost;
2.) maligna bolest (primjena tehnika homologne umjetne ili potpomognute oplodnje)
navedena je kao medicinska indikacija za zamrzavanje sjemena (KBC – Klinika za
ženske bolesti i porode u Zagrebu) te, 3.) teške nasljedne bolesti muškog partnera
(primjena tehnika heterologne umjetne ili potpomognute oplodnje uz donaciju
gameta) (»Vuk Vrhovac«, »Merkur« u Zagrebu).158
156 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 316. 157 Isto, str. 317. 158 Isto, str. 323.
36
Također, postoji slučaj navođenja nemedicinskih indikacija poput »rad u
inozemstvu« (primjena tehnika izvantjelesne heterologne umjetne oplodnje uz
donaciju gameta u Kliničkom bolničkom centru – Klinici za ženske bolesti i porode u
Zagrebu).159
U korištenju usluga i tehnika umjetne ili potpomognute oplodnje u Republici je
Hrvatskoj najviše zastupljeno bračnih parova, dok jedino »Vuk Vrhovac« i »Merkur«
navode zahtjev izvanbračnog para, iako tvrde da to »zakonski još nije određeno«.160
Navedena tvrdnja prikazuje realnu situaciju s kraja 20. stoljeća, gdje je još uvijek
pomoć koju nudi umjetna ili potpomognuta oplodnja ponajprije rezervirana za parove
koji su u bračnoj zajednici.161
5.1.3. DOBNA GRANICA
Prema podacima Upitnika o dobnoj granici pružanja usluga i tehnika umjetne ili
potpomognute oplodnje, Opća bolnica »Sveti Duh« u Zagrebu za žene postavlja
dobnu granicu do 45 godina te za muškarce do 50 godina. Nadalje, KBC – Klinika za
ženske bolesti i porode bilježi dobnu granicu u žena do 40 godina, u donora sjemena
30 godina, dok za muškarce nema dobne granice.
U zdravstvenim ustanovama »Vuk Vrhovac« i »Merkur« za žene je postavljena
dobna granica od 42 godine, za muškarca do 50 godina te za donora sjemena do 40
godina.162
159 Usp. Vuletić, S. (2010.) Problem neplodnosti i moralni izazovi biomedicinskih zahvata u ljudsko
rađanje, str. 589.-591. 160 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 323. 161 Aramini, Uvod u bioetiku, str. 193.-194. 162 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 324.
37
5.1.4. ODBIJANJE ZAHTJEVA ZA UMJETNOM ILI POTPOMOGNUTOM
OPLODNJOM
Zdravstvene ustanove spomenute u ranijem tekstu kao osnovne razloge za
odbijanje zahtjeva za provođenje tehnika umjetne ili potpomognute oplodnje navode:
1.) dob i 2.) bračni status (žene u izvanbračnoj zajednici, nepoznat bračni status),
budući da pitanje bračnog statusa u primjeni tehnika umjetne ili potpomognute
oplodnje još nije zakonski regulirano.163
5.1.5. INFORMIRANI PRISTANAK
U pogledu informiranog pristanka prije primjene tehnika umjetne ili potpomognute
oplodnje, hrvatske zdravstvene ustanove pribavljaju pristanak supruga, supruge i
donora. Informirani pristanak može biti: 1.) pismeni i 2.) usmeni. 164 Informirani
pismeni pristanak bračnog para i donora pribavlja se u KBC – Klinici za ženske
bolesti i porode (i kod homologne i kod heterologne umjetne ili potpomognute
oplodnje), u »Vuk Vrhovac« te u »Merkuru« (kod heterologne umjetne ili
potpomognute oplodnje), dok jedino Opća bolnica »Sveti Duh« pribavlja informirani
usmeni pristanak (kod homologne umjetne ili potpomognute oplodnje).165
Informirani pismeni pristanak u slučaju primjene tehnika heterologne umjetne ili
potpomognute oplodnje uz donaciju gameta, podrazumijeva potvrdu supruga da
prihvaća uspostavljanje roditeljskih odnosa sa začetim djetetom, iako mu nije biološki
otac.166
Posljedično, isključuje se očinstvo donora sjemena. Informirani pismeni pristanak
bračnog para i donora sjemena pribavljaju liječnici, androlozi te ginekolozi.167
163 Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 324. 164 Usp. Jeremić, V. (2013.), Informirani pristanak: komunikacija između liječnika i bolesnika, str. 527.-528. 165 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 330. 166 Usp. Manson, N.C.; O'Neill, O. (2007.), Rethinking Informed Consent in Bioethics, str. 145.-149. 167 Usp. Berg, J.W.; Appelbaum, P.S.; Parker, L.S.; Lidz, C.W. (2001.), Informed Consent - Legal
Theory and Clinical Practice, str. 167.-168.
38
5.1.6. PRIČUVA PODATAKA I DOKUMENTACIJE
Podaci i dokumentacija o pacijentima, rođenoj djeci i primijenjenim postupcima
umjetne ili potpomognute oplodnje u Kliničkom bolničkom centru – Klinici za ženske
bolesti i porode čuvaju se trideset godina, a u »Vuk Vrhovac«, »Merkuru« te Općoj
bolnici »Sveti Duh« podaci se čuvaju još i danas bez određenja vremena. Konkretno
se etički razmatra čuvanje podataka i dokumentacije u KBC – Klinici za ženske
bolesti i porode do trideset godina, budući da je to prekratko vrijeme da bi bilo
moguće utvrditi podatke i podrijetlo određene osobe, što ujedno narušava temeljno
pravo djeteta da pristupi informacijama o biološkim roditeljima.168
5.1.7. NAPLATA DONIRANIH GAMETA
Glede naplate naknade za donirane gamete u slučajevima umjetne ili
potpomognute oplodnje uz donaciju gameta, zdravstvene ustanove »Vuk Vrhovac« i
»Merkur« naplaćuju naknadu ovisno o troškovima (putovanja i slično), dok KBC –
Klinika za ženske bolesti i porode naplaćuje naknadu samo za donaciju gameta. Iako
se Zakonom o zdravstvenim mjerama propisuje da donor sjemena može biti samo
zdrav muškarac i, da kao takav, nema pravo primiti naknadu za donaciju sjemena,
što KBC – Klinika za ženske bolesti i porode očito ne podržava.169
5.1.8. OGRANIČENJE DJECE
Što se tiče ograničenja djece koja se mogu začeti sjemenom jednog donora,
medicinska se praksa u Republici Hrvatskoj zalaže za ograničenje primjene sjemena
jednog donora. Razlika je vidljiva u praksi »Vuk Vrhovca« i »Merkura« gdje se jedan
donor koristi za do dvije trudnoće, dok se u KBC – Klinici za ženske bolesti i porode
jedan donor koristi za do pet trudnoća.170
168 Usp. Manson, N.C.; O'Neill, O. (2007.), Rethinking Informed Consent in Bioethics, str. 97.-100. 169 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 329.-330. 170 Isto, str. 330.
39
U ovom slučaju, etički se razmatra donacija sjemena istog muškarca te, posljedično,
potencijalna ekspanzija broja djece koja njegovim sjemenom mogu biti začeta.171
5.1.9. DIJAGNOSTIČKI POSTUPCI
Sa svrhom izbjegavanja nepoželjnih genetskih bolesti te istovremeno zaštite
majke i budućeg djeteta, u Republici se Hrvatskoj provode različiti dijagnostički
postupci kako bi se ocjenilo sjeme donora. Pod dijagnostičkim postupcima
podrazumijevaju se: 1.) testiranje sjemena na virus AIDS i 2.) testiranje sjemena na
spolno prenosive bolesti. Zbog testiranja sjemena donora na virus AIDS, u Republici
se Hrvatskoj preporuča korištenje zamrznutog sjemena u primjeni heterologne
umjetne ili potpomognute oplodnje.172
5.1.10. ODABIR I PREDODREĐENJE SPOLA DJETETA
Hrvatske zdravstvene ustanove etički razmatraju (ne)prihvatljivost mogućnosti
odabira i predodređenja spola budućeg djeteta. Nijedna od prethodno navedenih
zdravstvenih ustanova ne omogućuje opciju odabira sjemena, tj. odabira spola
djeteta..173
5.1.11. ETIČKI KOMITETI U REPUBLICI HRVATSKOJ
Sve zdravstvene ustanove koje su sudjelovale u Upitniku potvrdile su postojanje
etičkih komiteta u sklopu istih. 174 U formiranju etičkog komiteta prednjači Opća
bolnica »Sveti Duh« koja isti osniva 1990. godine odlukom Savjeta ustanove. Etički
se komitet sastojao od jedanaest članova, od kojih je jedan pravnik te dvije žene
prema spolnom sastavu. Komisiju za medicinsku etiku 21. listopada 1991. godine
osnovao je i Stručni kolegij KBC – Klinike za ženske bolesti i porode, a ista se
sastojala od devet članova (liječnici specijalisti ginekolozi, neonatolozi, anesteziolozi,
171 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 330. 172 Isto, str. 331. 173 Usp. Rhonheimer, M. (2010.), Ethics of Procreation and the Defense of Human Life: Contraception,
Artificial Fertilization and Abortion, str. 212. 174 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 335.
40
fizičar, pa i patolog – sedam muškaraca i dvije žene). Jedan od najranijih zapisa sa
sastanka etičkog komiteta hrvatskih zdravstvenih ustanova bilježi da je raspravljano
o: 1.) četiri molbe za prekid trudnoće i 2.) o molbi anonimnog gospodina:
»Razmatrana je molba gospodina X. Komisija se slaže s njegovom molbom da se ne
dopusti manipulacija zamrznutim zametkom bez njegove suglasnosti. Ovaj zaključak
dostavlja se voditelju Laboratorija za humanu medicinu.« 175 Ovaj ćemo slučaj
detaljnije razmotriti u slijedećem tekstu.
5.1.11.1. SLUČAJ ZAMRZNUTOG EMBRIJA
»Slučaj gospodina X« razmatran je od strane etičkog komiteta KBC – Klinike za
ženske bolesti i porode u Zagrebu 24. ožujka 1994. godine. U ovom slučaju,
»gospodin X« se izjašnjava kako su prošle, 1993. godine, na zahtjev njega i supruge
zamrznuti i pohranjeni embriji:
»Mi, dolje potpisani, pristajemo da se zametci, nastali u postupku izvantjelesne
oplodnje, a koji se neće vratiti u maternište u postupku embrio-transfera u ciklusu u
kojem su stvoreni, zamrznu. Zamrznuti zametci čuvat će se na -196°C (tekući dušik)
u Laboratoriju za humanu reprodukciju. (...) Zamrznuti zametci bit će vraćeni u
maternište u narednom postupku embrio-transfera, o čemu će odluka biti donesena u
suglasnosti s nama i prema medicinskoj odluci našeg ginekologa i Laboratorija za
humanu reprodukciju.«
U međuvremenu je supruga samovoljno napustila zajedničko domaćinstvo i
odustala od postupka, a suprug traži zabranu manipuliranja stvorenim embrijima bez
njegove suglasnosti. Budući da, kao što je spomenuto u ranijem tekstu, sve
navedene hrvatske zdravstvene ustanove provode informirani pismeni pristanak
bračnog para, pa i donora sjemena, etički je komitet donio zaključak da o postupcima
glede nastalog embrija odlučuju oba partnera, a ne samo jedan od njih.176
175 Prema Šimonović, Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika, str. 335. 176 Isto, str. 341.
41
5.2. ETIČKI IZAZOVI UMJETNE OPLODNJE U KONTEKSTU ISTOSPOLNIH
ZAJEDNICA
Mogućnost ostvarenja umjetne ili potpomognute oplodnje nije otvorena isključivo
parovima (u bračnoj zajednici), nego i osobama (najčešće ženama) koje žele biti
samohrane majke te istospolnim zajednicama. Drugim riječima, posezanje za pomoći
koju nudi umjetna oplodnja nije ograničeno isključivo na problem neplodnosti, već je
situacija puno kompleksnija. Tako, fokus etičke problematike s jedne strane zauzima
neravnopravan položaj muškaraca koji sami žele odgajati dijete (samohrani očevi ili
muške istospolne zajednice), a s druge dostojanstvo djeteta začetog umjetnom
oplodnjom.177
Današnje se udruge istospolnih zajednica bore za pravo na dijete, budući da ne
postoji nikakva mogućnost da postignu trudnoću prirodnim putem. Intervencije
umjetne oplodnje u takvim se slučajevima definiraju kao »solidarna« i »pravedna«
društvena borba protiv diskriminacije.178
Inicijalna borba za pravo na umjetnu ili potpomognutu oplodnju ranije se
ograničavala samo na neplodne heteroseksualne parove, no njezinim
ozakonjivanjem i konačnim odobravanjem omogućen je i niz novih »prava« u
kontekstu istospolnih zajednica (u Zakonu o MPO spominju se samo žene, ne i
muškarci unutar istospolne zajednice).179
U Republici Hrvatskoj primjerice, Zakon o MPO (medicinski potpomognutoj
oplodnji) pruža mogućnost reprodukcije »punoljetnim i poslovno sposobnim ženama
koje ne žive u braku, ni u izvanbračnoj zajednici«, s bezizglednom mogućnošću da
na prirodan način ostvare začeće i uz uvjet da su sposobne za roditeljsku skrb o
djetetu.180 U kontekstu borbe istospolnih zajednica za pravo na dijete, zakon tek
posredno omogućuje pravo homoseksualnim parovima na reprodukciju, uz uvjet da
buduće dijete bude biološko dijete jednog od partnera.181
177 Usp. Asplund, K. (2019.), Use of in vitro fertilization – ethical issues, str. 2.-3. 178 Prema Kutleša, Škvorc, Etički izazovi reproduktivne medicine i Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji u kontekstu istospolnih zajednica, str. 110. 179 Isto, str. 110. 180 Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, čl. 10., Narodne novine 86/12, str. 4. 181 Isto, str. 4.
42
5.2.1. DISKRIMINACIJA ISTOSPOLNE ZAJEDNICE MUŠKARACA U POGLEDU
UMJETNE OPLODNJE
Zakon o MPO u Republici Hrvatskoj narušava opće vrijednosti društvene kulture
suzbijanja svakog oblika diskriminacije. Postavlja se pitanje – je li etički opravdano
omogućavanje umjetne oplodnje samo istospolnim zajednicama žena, no ne i
istospolnim zajednicama muškaraca? Budući da je mogućnost umjetne oplodnje
istospolnim zajednicama muškaraca u potpunosti uskraćena, možemo zaključiti da je
Zakon diskriminirajući.182
Etičko razmatranje diskriminacije istospolnih zajednica muškaraca u pogledu
prava na umjetnu oplodnju, otvara mogućnost pojave nove društvene problematike –
zamjenskog majčinstva, koje bi znatno umanjilo stopu diskriminacije i pružilo pomoć
muškoj homoseksualnoj populaciji po pitanju reprodukcije.183
Međutim, spomenuta alternativa mogla bi izazvati eskalaciju društvenih i moralnih
problema u pogledu rizičnih posljedica na prava djeteta u smislu »trgovanja«
('prodaja' jajnih stanica i maternice) koje je prema članku 31. Zakona o MPO
(zabrana objave javnog oglasa te traženje ili ponuda usluge rađanja djeteta za
drugog).184
Iako Zakon ne odobrava zamjensko majčinstvo, postoji prihvaćena mogućnost
suradnje dvaju istospolnih parova (žene i muškarca), pa bi samim time dijete imalo
majku iz jedne, a oca iz druge istospolne zajednice. Različita etička razmatranja
prava na umjetnu oplodnju u Zakonu MPO, ne podrazumijeva samo problem prirodne
reprodukcije neplodnih parova i istospolnih zajednica, već i narušeno dostojanstvo i
prava djeteta pri umjetnoj oplodnji.185
182 Usp. Duić, V. (2012.), Kontroverzni učinci primjene Zakona o medicinskoj oplodnji iz 2009. godine na uspješnost postupaka u Hrvatskoj, str. 155.-156. 183 Prema Kutleša, Škvorc, Etički izazovi reproduktivne medicine i Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji u kontekstu istospolnih zajednica, str. 111. 184 Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, čl. 31., Narodne novine 86/12, str. 9. 185 Usp. Duić, V. (2012.), Kontroverzni učinci primjene Zakona o medicinskoj oplodnji iz 2009. godine na uspješnost postupaka u Hrvatskoj, str. 149.-150.
43
5.2.2. DISKRIMINACIJA DJETETA U UMJETNOJ OPLODNJI U KONTEKSTU
ISTOSPOLNE ZAJEDNICE
Članak 3. Zakona o MPO navodi slijedeće:
»U primjeni postupaka medicinski pomognute oplodnje štiti se dostojanstvo i
privatnost osoba koje sudjeluju u postupku medicinski pomognute oplodnje, kao i
osoba koje daruju spolne stanice, odnosno zametke.«186
U navedenom tekstu Zakona ističe se dužnost poštovanja dostojanstva osoba
koje sudjeluju u zahvatu umjetne oplodnje, dok se istovremeno čini da su prava i
dostojanstvo samog djeteta bitno zanemarena. Naime, dijete ima osnovna prava na
oca i majku te na cjeloviti odgoj i razvoj koji obuhvaća psihološku, društvenu i
moralnu dimenziju.187
Smatra se kako je osnovno pravo djeteta na psihološki, društveni i moralni razvoj,
u kontekstu istospolnih zajednica i osoba koje ne žive niti u jednom obliku zajednice,
uvelike iskrivljeno i narušeno. Dijete se u ovom slučaju svodi na sredstvo ostvarivanja
povlaštenog položaja, prava i slobode tih zajednica.188
186 Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, čl. 3., Narodne novine 86/12, str. 1. 187 Usp. Begić, M.A.; Golubović, M. (2017.), Dostojanstvo ljudske osobe i pravo na život, str. 61.-62. 188 Prema Kutleša, Škvorc, Etički izazovi reproduktivne medicine i Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji u kontekstu istospolnih zajednica, str. 113.
44
5.2.3. ETIČKI IZAZOVI ŽENSKIH ISTOSPOLNIH ZAJEDNICA U REPUBLICI
HRVATSKOJ
U ranijem tekstu spomenuto je kako se pitanje pravne regulacije umjetne ili
potpomognute oplodnje u kontekstu istospolnih zajednica u Republici Hrvatskoj često
marginalizira. Fokus je ovog potpoglavlja slučaj ženske istospolne zajednice sa
stvarnom željom da osnuje obitelj uz pomoć umjetne ili potpomognute oplodnje.
Slučaj se odnosi na partnerice Mariju i Anu (sugovornice u članku preimenovane)
koje teže punopravnoj i liberalnijoj zakonskoj regulaciji njihove zajednice, pa i prava
da obje postanu majke. Njihove težnje realan su prikaz, možemo reći, nepovoljne
situacije i položaja u kojem se nalaze istospolne zajednice na hrvatskom području.189
U ovom slučaju konkretno su iznesene prepreke s kojima se ženske istospolne
zajednice u pogledu prava na umjetnu ili potpomognutu oplodnju svakodnevno
susreću poput primjerice, dokazivanja da imaju muškog spolnog partnera (budućeg
oca djeteta), makar i izvanbračnog.
Slučaj Marije i Ane opisuje okolnosti i prepreke koje su snalazile hrvatske
istospolne, konkretno ženske, zajednice u 2012. godini. Etički problematičnom ovu su
temu, ponajprije ocjenile konzervativnije društvene struje (poput Crkve).190
Rasprave kod konzervativaca započinju već samim tematiziranjem umjetne ili
potpomognute oplodnje kao (ne)prihvatljive reprodukcijske metode, a kamoli u
pogledu pitanja samohranog ili homoseksualnog roditeljstva. Iako se hrvatski Zakon
o diskriminaciji izričito protivi ikakvom uskraćivanju ljudskih prava, pa i u slučaju
istospolne manjine, situacija je u praksi bitno drugačija.191
Iako su obje zaposlene na području znanosti i visokog obrazovanja,
dugogodišnje su partnerice i dobro se slažu, prirodno im se ukazala i težnja za
vlastitim djetetom, što im, kao što je i spomenuto, baš i ne polazi od ruke.
189 Prema Lasić, »Ana i Marija žele bebu iz epruvete« (https://www.dw.com/hr/ana-i-marija-%C5%BEele-bebu-iz-epruvete/a-15965777) 190 Usp. Begić, M.A.; Golubović, M. (2017.), Dostojanstvo ljudske osobe i pravo na život, str. 60.-61. 191 Prema Kutleša, Škvorc, Etički izazovi reproduktivne medicine i Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji u kontekstu istospolnih zajednica, str. 113.
45
Svjesne da im želja na hrvatskom području možda neko vrijeme neće moći biti
ispunjena, počele su s istraživanjima o alternativnim mogućnostima umjetne ili
potpomognute oplodnje u drugim državama (Češka, Mađarska, Makedonija, Danska,
Nizozemska...). Unatoč mogućnostima što im nude inozemne države, one navode:
»No time smo riješile samo dio problema. Brinu nas i reakcije naših obitelji, naravno,
iako one znaju da smo lezbijke. (...) Ono što nam dalje slijedi, u širem društvenom
okviru, jest neizvjesnost oko budućnosti prava istospolnih roditelja u Hrvatskoj.
Zasad, u slučaju smrti biološke majke, tj. one koja je rodila dijete, njezina ga
partnerica nema pravo usvojiti. Na to bi veće pravo u Hrvatskoj imao čak i naprimjer
davatelj sjemena.«192
Osjetan se napredak u odnosu na Zakon o istospolnim zajednicama ipak osjetio
za zagrebačkog premijera Zorana Milanovića 2014. godine, kada je najavio početak
izrade Zakona o registriranom roditeljstvu.193
Veliki utjecaj za motiviranim popuštanjem istospolnim zajednicama, Milanović je
vidio u osobi američkog predsjednika Baracka Obame. Unatoč napretku na tom
području, preostaje još dosta posla oko reguliranja same umjetne ili potpomognute
oplodnje. Sukladno tome, Rada Borić, direktorica Centra za ženske studije u Zagrebu
tvrdi da bi se mogućnost roditeljstva trebalo dopustiti svim ženama. Tako zaključuje
da bi daljnje inzistiranje na tezi da dijete ima pravo na oba roditelja u krajnjoj granici
značilo da bi se samohranim roditeljima trebala oduzeti djeca ili pak da se
supružnicima zabrani rastava braka.194
Iako se sve više ističe težnja za liberalnija prava istospolnih zajednica u pogledu
umjetne oplodnje i prava na roditeljstvo, u ovom slučaju je opet vidljiva određena
diskriminacija prema muškim spolnim zajednicama, budući da se raspravlja samo o
budućnosti uvažavanja prava samo ženskim zajednicama.195
192 Prema Lasić, »Ana i Marija žele bebu iz epruvete« 193 Isto. 194 Usp. Vuletić, S. (2010.) Problem neplodnosti i moralni izazovi biomedicinskih zahvata u ljudsko rađanje, str. 601. 195 Prema Lasić, »Ana i Marija žele bebu iz epruvete«
46
VI. ZAKLJUČAK
U ovom sam radu razmatrala etičke aspekte i izazove tehnika umjetne ili
potpomognute oplodnje. Na početku rada iznijela sam kratak povijesni pregled te
pregled početaka primjene tehnika umjetne ili potpomognute oplodnje diljem svijeta
(1978. godine – Velika Britanija, rođenje prvog djeteta uspješnom primjenom
izvantjelesne umjetne oplodnje; 1983. godine – Australija, rođenje djeteta prethodno
zamrznutim embrijem). Nadalje, istražila sam sveopći problem neplodnosti parova te
u kojem se postotku ista manifestira kod žena, muškaraca ili kod oba partnera. U
najviše slučajeva neplodnost je posljedica različitih genitalnih malformacija,
nedovoljnom proizvodnjom spolnih stanica, impotencijom i mnogih sličnih problema.
Sa svrhom općeg razumijevanja egzistencije etičkih aspekata i izazova u kontekstu
primjene tehnika umjetne ili potpomognute oplodnje, najprije sam istražila i opisala
medicinske indikacije te tehnike kojima se služe ovlaštene zdravstvene ustanove.
Ovisno o proceduri primjene iznijela sam temeljne razlike i potankosti o homolognoj
(isključivo korištenje spolnih stanica para), odnosno heterolognoj (sudjelovanje
»treće« osobe) umjetnoj ili potpomognutoj oplodnji. Također, istražila sam i opisala
pomoćne postupke umjetne ili potpomognute oplodnje poput pohranjivanja ili
zamrzavanja spolnih stanica i embrija te postojanje banaka spermija i embrija.
Nakon pregleda medicinske prakse primjene novih reproduktivnih tehnologija,
kao uvod u etičko razmatranje različitih tehnika i rizika umjetne ili potpomognute
oplodnje, istražila sam i opisala osnivanje prvih etičkih odbora (Etički odbor
Američkog društva za plodnost, Nacionalni savjetodavni etički odbor za znanosti o
životu i zdravlju, Svjetsko udruženje liječnika i sl.) čiji je glavni zadatak formacija
poželjne zakonske regulative istih. Nadalje, spomenula sam i opisala razlike u
odredbama izvješća i preporuka različitih etičkih odbora i udruženja diljem svijeta
(Izvješće Warnock, Wallerova izvješća, Helsinška deklaracija i sl.) koja se smatraju
pravnom podlogom novih reproduktivnih tehnologija.
U poglavlju o etičkim aspektima umjetne ili potpomognute oplodnje iznijela sam
temeljne etičke aspekte koji su u fokusu općeg razmatranja etičkih odbora i
populacije uopće – 1.) identitet i sudbina ljudskog embrija; 2.) drugačiji smisao
rađanja; 3.) jedinstvo obitelji; 4.) donacija i donori gameta; 5.) razdvajanje očinstva i
majčinstva; 6.) prava djeteta; 7.) zamjensko (surogat) majčinstvo; 8.) homologna
47
umjetna oplodnja; 9.) prikupljanje muških spolnih stanica; 10.) odabir ili
predodređenje spola djeteta te 11.) banke spermija.
Posljednje sam poglavlje rada posvetila umjetnoj ili potpomognutoj oplodnji na
području Republike Hrvatske. Istražila sam i iznijela podatke o problemu neplodnosti
(postotak neplodnih parova) te početak primjene novih reproduktivnih tehnika na
hrvatskom području. Sa svrhom detaljnijeg pregleda primjene tehnika umjetne ili
potpomognute oplodnje, istražila sam i proučila podatke dobivene Upitnikom o
provođenju medicinskih usluga umjetne oplodnje u slučaju smanjene plodnosti i
neplodnosti (1994. godine) u kojem su sudjelovale zagrebačke zdravstvene ustanove
- Klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma »Vuk Vrhovac«, Klinička
bolnica »Merkur«, Klinika za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra te
Opća bolnica »Sveti Duh«. Upitnikom su razmatrani etički aspekti te iznijeti zaključci
spomenutih zdravstvenih ustanova u kontekstu korištenja tehnika umjetne ili
potpomognute oplodnje (dobna granica parova, razlozi odbijanja zahtjeva, informirani
pristanak, pričuva podataka i dokumentacije sudionika, naplata doniranih spolnih
stanica, ograničenje djece, dijagnostički postupci, odabir ili predodređenje spola
djeteta).
Naposljetku, istražila sam etičke izazove i odredbe Zakona o medicinski
potpomognutoj oplodnji Republike Hrvatske u kontekstu istospolnih zajednica. U
fokusu je etičkog razmatranja zahtjeva istospolnih zajednica za umjetnom ili
potpomognutom oplodnjom upravo diskriminacija istospolne zajednice muškaraca
(omogućeno ženama, no ne i muškarcima) te diskriminacija djeteta (narušavanje
prava djeteta na oca i majku).
Možemo zaključiti da, iako nove reproduktivne tehnologije mnogim neplodnim
parovima omogućuju željeno stvaranje potomstva, utoliko je potrebno te poželjno
etički razmotriti sve moguće rizike, posljedice i aspekte korištenih tehnika.
48
VII. BIBLIOGRAFIJA
1.) Aramini, M. (2009.), Uvod u bioetiku. Zagreb: Kršćanska sadašnjost
2.) Asplund, K. (2019.), Use of in vitro fertilization – ethical issues, UK: Upsala
Journal of Medical Sciences, Taylor and Francis Group
3.) Begić, M.A.; Golubović, M. (2017.), Dostojanstvo ljudske osobe i pravo na život,
JAHR: Europski časopis za bioetiku, Vol. 8 No. 1, Zagreb: Katedra moralne teologije,
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
4.) Berg, J.W.; Appelbaum, P.S.; Parker, L.S.; Lidz, C.W. (2001.), Informed Consent -
Legal Theory and Clinical Practice, USA: Second Edition, Oxford University Press
5.) Brezina, P.R.; Zhao, Y. (2012.), The ethical, legal, and social issues impacted by
modern assisted reproductive medicine, National Library of Medicine, National
Center for Biotechnology Information
(https://www.hindawi.com/journals/ogi/2012/686253/)
6.) Byk, C. (1992.) France: Law Reform and Human Reproduction, u: Law Reform
and Human Reproduction, ur. McLean, S.A.M., Dartmouth
7.) Craig, R.P.; Middleton, C.L.; O'Connel, L.J. (1998.), Etički komiteti, Zagreb:
Pergamena
8.) Declaration of Helsinki – Recommendations guiding physicians in biomedical
research involving human subjects (1990.), World Medical Association, IDHL, WHO
9.) Duić, V. (2012.), Kontroverzni učinci primjene Zakona o medicinskoj oplodnji iz
2009. godine na uspješnost postupaka u Hrvatskoj, JAHR: Europski časopis za
bioetiku, Vol. 3 No. 1, Zagreb: Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
10.) Edwards, R.G. (1989.), The ethics of assisted conception: an update, u: Artificial
procreation, the present state of ethics and law: an international and multidisciplinary
essay, ur. C. Byk, Lyon: Lacassaque; Paris: Diffusion, Masson
11.) Emperaire, J.C.; Audebert, A.; Hafez, E.S.E. (1980.), Homologous Artificial
Insemination (AIH), Hague/Boston/London: Martinus Nijhoff Publishers
49
12.) Ethical considerations on the New Reproductive Technologies, The Ethics
Committee of the American Fertility Society, Fertility and Sterility, 49, 1988., 2, Suppl.
1, I-V
13.) Gardner, D.K.; Simón, C. (2017.), Handbook of In Vitro Fertilization, Routledge
14.) Interim Statement on Ethical Aspects of In Vitro Fertilization (1987.), World
Medical Association, IDHL, WHO, 3
15.) Jeremić, V. (2013.), Informirani pristanak: komunikacija između liječnika i
bolesnika, JAHR: Europski časopis za bioetiku, Vol. 4 No. 1, Beograd: Medicinski
fakultet Univerziteta u Beogradu
16.) Kešina, I. (2003.), Reprodukcijska medicina – izazov kršćanskoj slici čovjeka,
Crkva u svijetu, Vol. 38 No. 4, Split: Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
17.) Klimchuk, O.; Cherecky, V. (2018.), »Ukrajina: biznis s umjetnom oplodnjom«, u:
Deutche Welle (https://www.dw.com/hr/ukrajina-biznis-s-umjetnom-oplodnjom/a-
45387189)
18.) Kožina, K. (2018.), Zaštita dostojanstva: postoji li eugenika u Republici Hrvatskoj
u postupku medicinski pomognute oplodnje?, JAHR: Europski časopis za bioetiku,
Vol. 9 No. 2, Stručni članak
19.) Krimmel, H.T. (1982.), »The Case against Surrogate parenting«, u: Hastings
Center Report
20.) Kulenović, F. (2012.), Etički izazovi liječnika našeg vremena, JAHR: Europski
časopis za bioetiku, Vol. 3 No. 2, Sarajevo: Liječnička-Ljekarska komora Kantona
Sarajevo
21.) Kurjak, A.; Carrera, J.M.; McCullough, L.B.; Chervenak, F.A. (2009.), The ethical
concept of the fetus as a patient and the beginning of human life, Periodicum
Biologorum, Vol. 111, No. 3.
21.) Kutleša, M.; Škvorc, M. (2017.), Etički izazovi reproduktivne medicine i Zakona o
medicinski pomognutoj oplodnji u kontekstu istospolnih zajednica. Zagreb: Nova
prisutnost
50
22.) Lasić, I. (2012.), »Ana i Marija žele bebu iz epruvete«, u: Deutsche Welle
(https://www.dw.com/hr/ana-i-marija-%C5%BEele-bebu-iz-epruvete/a-15965777)
23.) Manson, N.C.; O'Neill, O. (2007.), Rethinking Informed Consent in Bioethics,
USA: Cambridge University Press
24.) Olson, J.H.; David, G.; Price, W.S. (1979.), Human artificial insemination and
semen preservation, Paris: International Symposium on Artificial Insemination and
Semen Preservation
25.) Opinion on in vitro research on human embryos and their use for medical and
scientific purposes (1987.), IDHL, WHO, 38
26.) Papinsko Vijeće, »Iustitia et Pax« (2005.), Kompendij socijalnog nauka Crkve,
Zagreb: Kršćanska sadašnjost
27.) Popescu-Mitroi, M.M. (2019.), Imaju li nerođeni ljudi pravo na život?, JAHR:
Europski časopis za bioetiku, Vol. 10 No. 1, Romania: Department for Teaching
Training, Politehnica University of Timişoara
28.) Pozaić, V. (1999.), Život prije rođenja. Etičko-moralni vidici, Zagreb: Biblioteka
obnovljenog života
29.) Recommendation 1100 (1989.) of the Parliamentary Assembly on the use of
human embryos and foetuses for scientific research. Text of the Council of Europe on
Bioethical Matters
30.) Resolution on reproductive technologies (1990.), Sixty-third Conference of the
International Law Association. IDHL, WHO, 41
31.) Rhonheimer, M. (2010.), Ethics of Procreation and the Defense of Human Life:
Contraception, Artificial Fertilization and Abortion, The Catholic University of America
Press
32.) Rupčić, D. (2014.), Status ljudskog embrija pod vidom bioetičkog
pluriperspektivizma, JAHR: Europski časopis za bioetiku, Vol. 5 No. 1, Rijeka:
Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta u
Rijeci
51
33.) Schulz, F. (2019.), »Moj nepoznati otac«, u: Deutsche Welle
(https://www.dw.com/hr/moj-nepoznati-otac/a-48763319)
34.) Šeparović, Z. (1985.), Granice rizika – etičkopravni pristupi medicini. Zagreb,
Čakovec: Samoupravna interesna zajednica za znanstveni rad Hrvatske
35.) Šimonović, D. (1997.), Medicinski pomognuto začeće – pravo i etika. Zagreb:
Organizator
36.) Valjan, V. (2004.), Bioetika. Sarajevo: Svjetlo riječi
37.) Vuletić, S. (2010.) Problem neplodnosti i moralni izazovi biomedicinskih zahvata
u ljudsko rađanje, Diaconvensia XVIII, 3
38.) Waller, L. (1992.) The law and infertility – the Victoria Experience, u: Law Reform
and Human Reproduction, ur. McLean, S.A.M., Dartmouth, str. 17.-43.
39.) Warnock, M. (1991.) Reflections on the new United Kingdom legislation on
human fertilization and embryology, IDHL, WHO, 2
40.) Wreen, M. (1987.), »Abortion: the extreme liberal position«, u: Hastings Center
Report (12)
41.) Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji RH (https://www.zakon.hr/z/248/Zakon-
o-medicinski-pomognutoj-oplodnji)
52
53
54