eugenie grandet verzija 1

7/29/2019 Eugenie Grandet Verzija 1

1/9

HONORE DE BALZAC

EUGENIE GRANDET

SADRAJ:

U Somiru, jednom od sela Francuske ivjela je obitelj Grandet: iaGrandet, njegova ki Eugenie, gospoa Grandet i sluavka Nanona. U ovojmranoj i sjetnoj kuici svaki dan je sliio prethodnom, svaki trenutak bioje ve preivljen. Grandet ije bogatstvo nitko nije znao tono odreditismiljao je lukavstva i smicalice kako bi nadmudrio svakoga i skupio tovie zlata u kojem bi, kao svaki tvrdica mogao uivati, gledati ga idodirivati kao neto najdragocjenije. ena i ker pa i sluavka nisu semijeale u njegove poslove ve su se pokoravale njegovim naredbamakrotko i bez pogovora. Dvije ugledne obitelji borile su za Eugeninu ruku.

Bili su to Grasenovi i Kriovljevi koji su se dodvoravali Grandetu gdjegod ikad god su to stigle.

Jednog dana na Eugenin dvadeset trei roendan svu ovu pomalodosadnu koloteinu poremetio je mladi Charl Grande, njezin roak kojegje otac iz Pariza poslao svom bratu, a zatim se zbog bankrota ubio.Eugenie dirnuta roakovom nesreom polako se je zaljubljivala, a ni onnije ostao ravnoduan. Njihova je ljubav rasla ista i nevina. No Charl jeotiao u Indiju prethodno se zaklevi Eugeni na vjenu ljubav koju je onasvim svojim biem prihvatila. Ubrzo je Eugenin otac saznao da je dalasvom roaku zlatnike koje joj je on darivao na dan njezinog roendana.

Nije joj mogao oprostiti. Zabranio joj je da izlazi, bude s majkom koja seje u meuvremenu razboljela, a i pokuao je razbiti Charlov poklon, maluzlatnu krinjicu za koju bi ona dala svoj ivot. Nakon nekog vremenaGrandet se je izmirio s kerkom da bi mogao lake dobiti eninu imovinu.Iako je opet sve bilo u redu gospoa Grandet je umrla.Godine su prolazile i tvrdica je polako upoznavao ker sa njezinimbogatstvom. Kad je i on umro Eugenie ostade sama s Nanonom i enjomza Charlovim povratkom. On se je, naravno, promijenio. Njegov nainivota i bogatstvo koje je stekao uzoholili su ga i pokvarili. Eugenie vienije bila u njegovom srcu, nije vie potovao oca i teio je samo ka boljem

drutvenom poloaju. Vrativi se u Pariz poslao je hladno pismo u kojemjoj najavljuje svoje skoro vjenanje s kerkom markiza DObriona.Dotuena i skrhana Eugenie ubrzo se je udala za gospodina Bonfona.Nakon tri godine ostala je udovica. Onako sama ivjela je u hladnoj kuicisa svojim zlatom, samo ga ona, za razliku od svog oca nikad nije nieljela.

LIKOVI:

1


2/9

IA GRANDET:

Ovaj lik sadri sve karakteristike tvrdice. Okrutan, samoiv i bezosjeaja do kraja se predaje skupljanju bogatstva. Stari vinogradarpritajeno smilja kuje i eka, a zatim zgre svoje zlato zadovoljan to je

svojoj zbirci dodao nekoliko novih zlatnika. Zatvorivi se u svoju sobu onih je gleda, gladi i uiva u njihovom sjaju. On je neosjetljiv i hladan,neovjean i pun prezira, ali istovremeno on razmilja, oprezan je, lukav ipaljiv. Glumei i pretvarajui se, vara i unitava svakoga. Njegovapotreba za novcem pretvara se u opsesiju i strast.

Tjelesno Grandet je bio ovjek visok pet stopa, zdepast, pleat, salistovima koji su imali dvanaest palaca u obujmu, jako razvijenih aica iirokih plea; lice mu je bilo okruglo, crnopurasto, roavo; brada prava,usne bez krivina, a zubi bijeli; oi su mu imale izraz hladan i prodrljiv,

izraz kakav narod zamilja u adaje; njegovo elo, puno poprenih boranije bilo bez znaajnih ispupenja; njegova kosa ukasta i prosjeda bilasrebro i zlato. Njegov nos, zadebljao na vrhu, imao je na sebi bradavicupunu ilica, za koju je svijet govorio, ne bez razloga, da je pun zlobe.

Svoje misli kazivao je obino kratkim pounim reenicama, koje jeizgovarao blagim glasam. etiri reenice, tone kao algebarski obrasci,obino su mu sluile da obuhvati i rijei sve u ivotu i trgovini: Ne znam,ne mogu, vidjet emo.

EUGENIE GRANDET:

Ki starog tvrdice uveliko se razlikuje od svog oca. Ona je posluna injena. Zaljubljuje se u Charla i ta ljubav postaje njezin ivot. Odana jesvom srcu i predaje se enji da e se jednog dana ponovno susresti snjim. Zbog ove ljubavi ona e se suprotstaviti ocu, stei e vrstu volju iupornost. Nakon to saznaje da ju Charl vie ne voli ona se povlai,obara glavu, prata mu i nastavlja ivjeti sa razoarenjem i velikomtugom, povueno i skromno sa sitniarskim navikama svog oca.

Eugenie je doista bila jedna od onih razvijenih djevojaka kakve suobino djevojke graanke, ija ljepota izgleda malo prosta; ali ako je liilana Veneru, njezino tijelo oplemenjivala je ona kranska pitomost kojapreporaa enu i daje joj otmjenost nepoznatu starim skulptorima. Glavajoj je bila velika, elo muko, ali lijepo kao u Fidijinog Jupitera, a oi sivekojima je njen edni ivot, ogledajui se sav u njima, davao osobiti sjaj.Crta njenog okruglog lica, nekad svjeeg i rumenog ogrubjele su odboginja, koje su bile ipak toliko milostive da nisu ostavile na njemunikakva traga, nego su samo unitile mekou koe, koja je pri svemu tomjo bila toliko glatka i tako njena da je na njoj ist poljubac njene majke

ostavljao prolazan crveni trag.Nos joj je bio povelik, ali je bio u skladu sa njenim crvenim ustima, ije sujako izbrazdane usne bile pune ljubavi i dobrote. Vrat joj je bio savrene

2


3/9

obline. Punake grudi briljivo pokrivene mamile su pogled i zanosile izanosile ovjeka; dodue, nedostajala im je oblina koju daje lijeposkrojeno odijelo; ali za znalce ovaj pravi visoki stas morao je imati osobitedrai. Eugenie, visoka i krupna., nije dakle imala nieg i umiljatog to sedopada gomili; ali je bilo one ljepote koju je tako lako uoiti, i kojom seoduevljavaju samo umjetnici. Slikar koji trai na ovom svijetu lice s

nebeskom Marijinom istoom, koji trai u svakoj enskoj prirodi oneskromno ponosite oi koje je naao Rafael, one edne crte lica koje suesto proizvod mate, ali koje samo kranski i smjeran ivot moeouvati ili dati, taj slikar, zaljubljen u tako rijedak model, naao bi odmahu Eugenieinom licu uroenu otmjenost koja samu sebe ne zna; on bi vidiopod vedrim elom cijeli svijet ljubavi, a u kroju oiju, u poloaju trepavica,neeg boanskog. Njene crte, konture njene glave, koje izraz zadovoljstvanije nikad iskrivio ni zamorio, liile su na linije vidika, takoblago povueneu daljini mirnih jezera. Ova fizionomija, tiha rumena, obujmljenasvjetlou kao lijep razvijen cvijet, godila je dui, otkrivala je ar

unutranjeg ivota koji se u njoj ogledao, i privlaila pogled. Eugenie se jejo nalazila na obali ivota na kojoj cvjetaju djetinjske iluzije, na kojoj seberu bijele rade s uivanjem za koje se kasnije ne zna.

U svojoj tridesetoj godini Eugenie nije jo znala ni za kakvu sreu uivot. Njeno blijedo i alosno djetinjstvo proteklo je kraj majke, ije jeprezreno vrijeano srce vjeito patilo. Rastavljajui se radosno sa ivotomova je majka alila svoju ker to ima da ivi, i ostavila joj je u dui lakugrinju savjest i vjeitu tugu. Prva i jedina ljubav donijela je Eugeniemelankoniju. Poto je nekoliko dana imala pred oima svoga roaka, onamu je poklonila svoje srce za vrijeme poljupca kojeg je kradom primila ivratila; on je zatim otiao, ostavljajui izmeu nje i sebe itav jedansvijet. Ova ljubav, koju je njen otac prokleo gotovo je otjerala njenumajku u grob i priinila joj je samo tugu, pomijeanu sa slabim nadama. Itako je, sve dotle, teila srei gubei svoju snagu, a ne dobivajui unaknadu nita. U duevnom ivotu kao i u tjelesnom, postoji i udisanje idisanje: dui je potrebno da uvlai osjeanja druge due, da ih prisvoji,kako bi ih vratila bogatije. Bez ove lijepe pojave, srcu nema ivota; njemuu tom sluaju nedostaje zrak i ono pati i vene. Eugenie je poela da pati.Za nju bogatstvo nije bilo ni pomo ni utjeha; ona je mogla opstati samopomou ljubavi, pomou religije, pomou svoje vjere u budunost. Ljubav

joj je objanjavala vjenost. Njeno srce i evanelje ukazivali su joj dvasvijeta. Ona je dan i no provodila sva predana ovim dvjemabeskonanim mislima koje su za nju bile moda samo jedna jedina misao.Povlaila se u samu sebe, zaljubljena i mislei da je voljena. Bilo je sedamgodina kako je njena strast sve ostalo bacila u zasjenak. Njeno blago nisubili milijomi iji su se prihodi gomilali, ve Charlov kovei, one dvije slikekoje su joj visjele iznad postelje, nakit koji je otkupila od svog oca i koji jes ponosom podala na pamuk u jednoj ladici ormara, naprstak njene strinekojim se je sluila njena mati i koji je svakog dana s pobonou uzimalada bi vezla vez koji nikada nije dovrila, koji je otpoela samo zato da bi

natakla na prst ovaj zlatni predmet pun uspomena.

3


4/9

Eugenie ide na nebo, praena itavom povorkom dobroinstva.Veliina njene due baca u zasjenak njen nepotpuni odgoj i navike njenogranijeg ivota. Ovo plemenito srce koje je kucalo samo za najnjenijaosjeanja moralo je, dakle, biti podvrgnuto raunima ljudske sebinosti.Novac je morao predati svoju hladnu boju ovom nebeskom ivotu iizazvati nepovjerenje prema osjeajima ene koja je bila olieno

osjeanje. Eugenie bila je uzviena, bila je ena.

CHARL GRANDET:

Neoekivanim i iznenadnim dolaskom Charla, sina tvrdiinog brataprekida se jednolini ivot Grandeovih. Svojom ljepotom, aristokratskimponaanjem i uglaenou, ali i nesreom (otac mu se je ubio zbog

bankrota) osvaja Eugenino srce. Iako joj se zaklinje na vjenu ljubav,provevi nekoliko godina u Indiji gdje je prodavao i kupovao ljude, on juzaboravlja. Postaje ohol, okrutan i hladan stavljajui svoje interese u prviplan. Ovaj lik je glavni krivac za Eugeninou tragediju.

Da bi se pristojno pojavio kod svog strica bilo u Somiru ili bilo uFroafonu, obukao se to je mogao ljepe, paljivije draesnije, da seposluimo rijeju koja je u to vrijeme kazivala naroito savrenstvo nekestvari ili nekog ovjeka.

Charl je ponio, dakle, najljepe lovako odijelo najljepu puku,najljepi no, najljepe parike korice.... Otac mu je rekao da putuje sam iskromno, a on je doao u zasebnom odjeljenju potanskih kola.

Samo Parianin, i to Parianin iz najotmjenijih krugova, mogao se jeovako urediti a da ne izgleda smijean, i svima tim ludorijama datiizvjesnu tatu harmoniju, koju je uostalom podravalo lijepo dranjemladA ovjeka koji ima lijepe pitolje, pouzdan hitac i Anetu.

Charl je bio pariko dijete, koje su pariki ivot pa i sama Aneta nauilida sve radi s raunom, dijete koje je ve bilo starac pod maskom mladia.On je dobio onaj straan odgoj drutva u kome se, na jednoj veernjoj

zabavi, uini mislima i rijeima vie zloina nego no to se uini zloinakoje su kanjava. U kome dosjetke ubijaju najvee ideje, u kome seovjek u kome se ovjek smatra pametnim ukoliko ima tono gledite; atu imati tono gledite znai ne vjerovati ni u to, ni u osjeanje ni u ljude,pa ak ni u dogaaje; tu se izmiljaju lani dogaaji.Charl je bio ovjek ope omiljen, s roditeljima je bio suvie sretan, svijetmu je suvie laskao, i zato nije mogao imati uzvienih osjeaja.

GOSPOA GRANDET:

4


5/9

Gospoa Grandet bila je suha i slaba ena, uta kao dunja nespretna,spora; jedna od onih ena koje kao da su stvorene da se prema njimaravo odnosi. Imala je krupne kosti, veliki nos, veliko elo, krupne oi i naprvi pogled neto malo slinosti sa osuenim voem, u kojem nema vie nislasti ni soka. Zubi su joj bili crni i rijetki, usta okruena borama, a donja

vilica iljasta i povijena naprijed. To je bila krasna ena. Mada je izgledalasmijena, ova se je ena, koja je u mirazu i u nasljeu donijela gospodinuGrandetu preko tri stotine tisua franaka, vjeito osjeala tako dubokoponiena, zavisnou i ropstvom protiv koga joj dobrota njene due nijedoputala da se buni, da nikad nije zatraila ni jedne lipe niti ikad uinilakakvu primjedbu na akta koja joj je biljenik Krio podnosio na popis. Ovanerazumna i potajna ponositost, ova plemenitost due koju je Grandetstalno podcjenjivao i vrijeao, prevladavala je u ponaanju ove ene.Gospoa Grandet nosila je stalno haljinu od zelenkaste svile koja joj jeobino trajala po godinu dana; imala je veliku bijelu pamunu maramu,

slamnati eir i gotovo nikad nije bila bez kecelje od crne svile. Kako jerijetko izlazila iz kue, obuu je malo troila. Napokon nikad nita nijetraila za sebe.

VELIKA NANONA:

Velika Nanona bila je jedina slukinja u obitelji Grandet. Prtimitivna, alidobra do sri je odana svom gospodaru. Pomalo je krta i zato joj jeGrandet naklonjen. Vrijedna je i potena te jedina a u kui koja se moe iusuuje suprotstaviti starcu. Ona je Balzacu posluila da preko nje otkrijeneke nove Grandetove karakteristike jer se u razgovoru s njom on otvara ipokazuje u pravom svjetlu.

Velika Nanona bila je moda jedino ljudsko stvorenje da podnesedespotizam svog gospodara.

Zanjui da procijeni tjelesnu snagu, Grandet pogodi od koliko koritimoe biti ensko stvorenje herkulskog stasa, krepko kaoezdesetogodinji hrast na svom korjenu, razvijenih kukova, irokih plea,

kiridijskih ruku i poteno kao to je bila njezina neporona ednost. Nibradavice koje su krasile ovo ratoborno lice, ni crveni obrazi, ni razvijenemiice nisu zaplaili tvrdicu. I tako je Velika Nanona je postala lanporodice: ona se je smijala, kad se smijao Grandet, bila je nevesela, mrzlase, grijala se, radila je zajedno s njim.

O DJELU:

5


6/9

Eugenie Grandet tragian je roman u kojem je oslikana jedna seoskaobitelj, naravi njezinih lanova i njihov ivot. Glavni i najtraginiji lik ovogromana je Eugenie, a moda najzanimljiviji i sam Gtandet koji se svojomstrau za novcem moe usporediti Molierovim Harpagonom. Portretilikova saeti su i jasni. Osim Grandetovih Balzac preko Grasenovih i

Kriovljevih nesuglasica ocrtava ljude iz sela skuenih pogleda i novcemkao jedinim smislom ivota. On je ujedno, i pokreta radnje u ovomromanu. Uzrokom je svih nevolja i patnji. Zbog njega tvrdica zanemarujesvoju obitelj i ogluuje se na vapaje keri i svoje bolesne ene.Neostvarena ljubav i tuan zavretak Eugenie Grandet su posljedica svegazlog ime novac moe pokvariti ljudsku duu. Kao to nam i na poetkuBalzac mraan i melankolian dom sumorne dogaaje i ivote unitenepohotom jednog starca za zlatom.

U izvjesnim selima ima kua iji izgled ulijeva tugu slinu tuzi koju

izazivaju najmraniji samostani, najusamljenije pustare ili najsumornijerazvaline.

Upravo u takvom okruenju i domu smjestili su se likovi romanaEugenie Grandet. Inae, pria je to o obitelji jednog tvrdice koji je biozarobljenik svog bogatstva, vjeran oboavatelj svojih zlatnika i ije su oipovremeno dobivale uti sjaj dok je u mislima plovio zlatnim jezerom.Hrana tvrdice sastoji se od novaca i preziranja, a i Balzak je rekao: ivot tvrdice vam je stalno pranjenje ljudske moi, sastavljene u slubulinosti. On se oslanja na dva osjeanja: samoivost i korist; ali kako jekorist u neku ruku jaka i dobro shvaena samoivost, neprekidnosvjedoanstvo stvarne nadmonosti samoivost i korist jesu dva dijelajedne te iste cjeline, sebinosti.A to je bila i osnovna osobina ovogovjeka. Njegov jedini cilj bio je smrviti svakog, prevariti ga, i zakonitomu oduzeti novac tj. dobro odigrati partiju u koju nita nije uloio. Akako i ne bi uspio kada je bio toliko proraunat da je po potrebi i mucao,svoje misli izgovarao pounim reenicama ( alost je u srcu, a ne uodjelu, Glad izgoni i vuka iz ume., Kad nema make kod kue mieviigraju) i blagim glasom, a njegovi odgovori obino su glasili: ne znam, nemogu, neu, vidjet emo (Imao je neeg slinog s tigrom i sa zmijskimcarem: mogao se je pritajiti dugo promatrati svoj plijeni i onda skoiti na

njega ; zatim je otvarao eljusti svoje kese, uvlaio u nju hrpu talira, paonda mirno legao, kao zmija, neosjetljiv, hladan i metodian., svi putovivaroi vodili su na njegova imanja).Njegova zloba ostavila je traga i na njegovim blinjima. Svoju ker jevolio, ali novac vie. On je u njemu potisnuo svu oinsku ljubav. Premasvojoj eni bio je hladan, nepokolebljiv i strog, a njegov despotizam ju jena kraju i unitio. Na samrti tog njenog i brinog stvorenja inilo se jekao da ju je aneo molitve proistio, ublaio najrunije crte njezina lica iozario ga. Prizor ovog preobraaja, to je nastao uslijed patnji koje sutroile ostatke ljudskog bia utjecao je mada sporo na starog lihvara iji je

karakter ostao kao od bronce.Eugenie Grandet bila je plaho, njeno bie, nije imala nieg umiljatog

to se dopada gomili; ali ljepote koju je bilo tako lako uoiti, i kojom se

6


7/9

oduevljavaju samo umjetnici. Ovdje ju je Balzak opisao pomalo kaoromantinu djevojku, a takvo je i bilo njezino srce ( Tisue zbrkanih misliraale su se u njenoj dui i bujale ukoliko su na polju plesali sunani zraci.Nju najzad obuze ono neodreeno, neobjanjivo zadovoljstvo, kojeomotava duh, kao to bi oblak omotao tijelo. Njena razmiljanja slagala suse s pojedinostima ovog neobinog predjela, a harmonije njenog srca

udruivale se sa harmonijama prirode. Kada sunce obasja jedan dio zidasa kojega su visjele viline vlasi sa svojim debelim liem, koje seprelijevalo kao gua u golubova nebeski zraci nade ozarie budunostEugenie, koja je od tad voljela da gleda taj zid, njegovo blijedo cvijee,njegovu plava zvona i njegove uvele trave, uz koje se mijeala nekakvaprijatna uspomena kao to su uspomene iz djetinjstva. um, koji je svakilist izazivao u ovom zvunom dvoritu padajui s grane odgovarao je natajna pitanja ove djevojke koja bi tu ostala cijelog dana, ne primjeujuida vrijeme prolazi. Zatim naioe burni duevni pokreti.). Ba ovdjeuspio se je pokazati i kao pjesnik. Njezina ljubav prema Charlu koji joj je

bio sve, proeta je kroz itav roman. Ona zbog njega ivi, rtvuje se, pati,ali i po prvi put suprotstavlja ocu. Crpi snagu iz svoje ljubavi.. Zanjega, za njega , govorila je u sebi, podnijeti u sve muke ovog svijeta.Charl je vrlo rano upoznao sjaj Pariza pa mu je ova ista i nevina ljubavbila neto novo i nepoznato. Njegov dolazak u romanu predstavlja poetakjedne prie o traginoj sudbini djevojke kojoj je proljee ljubavi poelopojavljivanjem mladog parikaog dandyja, a zavrilo njegovim bezdunimpismom u kojem navjeuje svoje skoro vjenanje s kerkom markizaDObriona. Na ovu vijest Eugenie se povlai, obara glavu i sjea se rijeisvoje majke: Patiti i umrijeti! (To je prava ljubav, ljubav aneoska,ljubav koja ivi od svoje tuge i umire od nje). Onako sama ostala jeivjeti u hladnoj kuici sa sitniarskim navikama i zlatom kojeg ona, zarazliku od svog oca, nikad nije ni eljela. Novac na nju nije uspio predatisvoju hladnu boju iako je danomice bila njime okruena. Za njezinu tunusudbinu Balzak je kazao: To je povijest jedne ene koja uslijed svijeta nepripada svijetu; koja stvorena da bude divna mati nema ni mua, ni djece,ni rodbine.Velika Nanona jedina je bila uz nju. Ova primitivna, ali dobrodunasluavka bila je sjena velikog krtice. Jedino je prema njoj pokazivaomrvicu samilosti, jer je i ona, u dui, bila poput njega.

Kroz ovaj roman Balzak je stvarao karakteristine i realne likove,gotovo udovita ija je sudbina usko povezana i isprepletena. Oni suopisani jasno i istinito gotovo kao da ih je i sam Balzak poznavao i bio dionjihova ivota. Njihova psiholoka karakterizacija stvara se pred naimoima (posebno lik Eugenie), a pokazana je kroz njihove strasti koje suujedno i krivci njihove nesree. Kod Grandeta to je novac (Eugenie mu jerasula zlatnike po stolu, a on bi nepomino gledao u njih kao to dijete,kad progleda, zablenuto promatra jedan te isti predmet., Kad sveenikprinese njegovim usnama zlatno raspee da cjeliva sliku Kristovu, on

napree sve svoje sile da ga uzme., U ovu prostoriju je bez sumnjedolazi stari tvrdica da gleda, da gladi, da zgre, da miluje i prevre svojezlato.), a kod njegove kerke enja i ljubav prema Charlu (Mislim na

7


8/9

njega draga majko, ali ne govorimo o njemu vi ste bolesni, vi ste mi preiod svega. SVEGA bio je on). Svi likovi su snani i njihova energijausredotoena je na njihove pohote jedino gospoa Grandet je ovdjenevina rtva koja je spavala, jela, pila ila po volji svoga mua.Okrutnost Grandeta utjee openito na cjelokupnu njegovu obitelj, kojamu se pokorava kao poplaeni mievi kad se zavuku u svoje rupe.

Evgenija i njena mati nisu nita znale o Grandetovom imanju, sudile su oivotu po svojim nepotpunim pojmovima, nisu ni cijenile ni preziralenovac, jer su bile naviknute da budu bez njega. Njihova osjeanja,potitena bez njihovog znanja, ali ipak iv, i povuenost njihova ivotainila su ih zanimljivim izuzecima u ovom skupu linosti, iji je ivot bioiskljuivo materijalan.Lik Grandeta je tip u kojem se slijevaju sve osobine svjetskih tvrdica odPlauta preko Molijera i naeg Dria (Za posljednje dvije godine naroitose pojaali njegovo tvrdienje, kao to jaaju sve stalne ljudske strasti.Kao to je zapaeno kod tvardica, kod vlastoljubca, kod svih ljudi iji je

ivot bio posveen jednoj glavnoj ideji, njegova osjeanja naginjala sunaroito jednom simbolu njegove strasti. Gledati zlato, imati zlato postaloje njegova monomanija. Njegov despotizam rastao je ukoliko je raslonjegovo tvrdienje. On eli umrijeti kraljevski, drei do posljednjeg danauzde svojih miliona ). Na samrti kada hvata zlatno raspeekarakteristian je dogaaj kojim se najvjernije moe pokazati strast zanovcem koji je po Balzaku moderni Bog njegovog vremena.

Ovaj roman ima vrstu fabulu, sve je jasno i detaljno opisano. Baovdje je pokazano da se jake strasti, velike tragedije, velike radostiodigravaju u duama sitnog svijeta i u ovom sluaju da dom tvrdice moeda postane poprite najuzbudljivijih drama i tragedija. Sve to omoguujeprirodni tok zbivanja bez naglih obrata ili iznenaenja. Opisom provincije,ali i samog sela njegovih kua i stanovnika ne moe se oekivati radostve samo tuga ( U tim kuicama je tako malo ivota da bi stranacpomislio da u njima nitko ne stanuje kad ne bi najedanput uoio blijed ihladan pogled kakve nepomine linosti ije se upola redovniko licepojavilo na prozoru kad bi se zauli nepoznati koraci).Nosilac jedne fabule sam je ia Grandet dok se druga odvija uEugeniejevom srcu.

Balzak je u ovom romanu za razliku od ostalih, koristio vrlojednostavan jezik, jasne reenice bez nekih suvinih dijelova i monotonog

pripovijedanja.Uspio je i opisati duh svojeg vremena i tenje ondanjeg ovjeanstva, alii neke svoje stavove (Tvrdice ne vjeruju u sadanji ivot; za njih jesadanjost sve. To baca stranu svjetlost na sadanje vrijeme, u komevie nego u bilo koje drugo vrijeme, novac vlada zakonima, politikom inarodima. Ustanove, knjige, ljudi i doktrine, sve je u zavjeri da pokopavjeru u budui ivot, na koju se drutvena zgrada oslanja ve osamnaeststoljea. Danas, danas je mrtvaki sanduk prijelaz kojeg se malo tko boji.Budunost, koja nas je ekala poslije opijela, prenesena je u sadanjost.Doepati se svim moguim sredstvima, zemaljskog raja, raskoi i tatih

uivanja, pretvoriti u kamen svoje srce i muiti svoje srce radi prolaznihuivanja, kao, to su se nekada podnosile muke radi vjeitog blaenstva,to je danas opa misao, misao ispisana, uostalom svuda, pa ak i u

8


9/9

zakonima koji pitaju ovjeka: to plaa?, umjesto da mu kau: tomisli?. Kad ova doktrina bude prela iz varoi u narod, to e biti od ovezemlje. ( Nevolja raa jednakost, Iskren pisac promatra svoje djelo dabi samog sebe kritizirao i da bi samom sebi kazivao uvrede.).Postigao je objektivnost u pripovijedanju uz pomo kojeg su likovi injihove sudbine postale legende Ljudske komedije. Motivom novca

uspio je stvoriti monomane ljude koji su cijelog ivota robovi svojihstrasti.

Uzeto sa Ik4m@n's Lektireurl : http://www.lektirice.com/e-mail : [email protected]

9
http://www.lektirice.com/mailto:[email protected]://www.lektirice.com/mailto:[email protected]

eugenie grandet verzija 1

Documents