EUHARISTIJA U SJE,MENISTIMA.

»Koji jede moje tijelo i pije moju krv;ostaje u meni i ja u njernu«. (Iv. G.57.),

Covjek ima dvostruki zivot: uaravski - tjelesni i SVl"­

hunaravski - dusevni . J ednome i drugome treba h rane, akozeli zivjeti. Tijelu je potrebna zerna.ljska hrana, da nadornje-'s t i sve sokove i sile koje se gube. ' .

Ako je tijelu potrebna zemaljska hrana, da se uzdrzi, is­to vrijedi zu dusevni svrhunaravni zivot m ilost i. Svrhuna­ravni zivot milosti covjek nije u stanju sam od sebe zasluzi­ti. Dobiva ga i povecava POI110CU sakrameuata osobito sa­krarnenta sv. Euhat-istije, zarista citave katolicke crkve injezina zivota milost.i. Dobiva ga slusanjem sv, mise, price­scivanjem i pohadanjern Isusa u Presvetom Sakramentu.

Crkva je od postanka svoga preporucivala vjerriicima sv.Misu, BV. Pricest i pohode. Zelirn ovdje ukratkim crtama iz­n ijeti : 1) Crkvene propise za sjemenista 0 pricescivanju2)Nedostatci u prrcescivanju 3) Sta treba ucini ti, da se povecabrnj spasonosnih pricesti.

Crkveni proplsi,

Crkva, koju vodi i ravna Duh Sveti od postanka svoga,sma.tra.la je sv. Misu, pohod, osobito sv, Pricest kao najveceblago i najvece dobro. Po sv, Prieesti ima 'Cr k v a nazoenaBoga u svojoj sredini. Ona je to blago visoko stovala i prepo­.r u civala vjerriicima. Crkva no. clozvoljava, da njezina djecagladuju, nego dnevno donosi na nebrojene oltare nebeskihljeb ,i poziva sve r ijeeima Duha Svetoga : »Dodi te svi male­ni i jedite Kruh , sto sam ga ja pripravio« (Posl. 9. 4.). DuhSvetipozivlje sve, koji su maleni u krcposti, da jedu nadna­ravni Krull. Po Nj8l11U eemo postati slieni Isusu Kristu uvjeri i milosti , u Ijubavi prema Bogu i hliznjemu. - Kada.ie kod Ijudi vjera ohladila, izgubio se smisao za mor-al , Crk­va je nastojala da ih pridigne pornocu sv . Pricesti. .

Zelja je Crkve, da se eesto pricescuju svi vjernici, na 0 ..:

sobiti nacin sveccnici i pr-iprnvn ici za svecenicki stales, po­put prvih krscana da budu stalno sjedirijeni s Isusom. »Sva ­ki dan bijahu jednako jednodusno u hramu, i lorneci kruhpo ' kucama, prirna.li su hranu s radoscu i priprosta srca «(Djel. Ap. 2, 46.).

Svoje misljenje u poglcdu ceste sv. Pricesti Crkva je iz ­razila r aznim preporukama i odredbarna. Vazne su ove od­redbe: 1) 'I'ridentiuskog sabora, 2) Leona XIII. , 3) Pija x.,4) Kougregacije De discipl ina Saeramentorurn.

1) IVld je Reformacija htjela unisti ti crkveni zivot, Tri-'dentinski sabol' izdao je ganutljivu odluku: »Ocinskoln Iju-

- 27-

,IiIII;1LiIi

ji,

,;.,I ,!l"

bavlju opornmjemo sve krseane bez razlike, sokolimo ih, mo­Ii mo i zaklinjemo najsrdaeni jim milosrdem nasega Boga, dase vee jednom zdruzeu tom znaku jedinstva i da cesto pri­maju ona j nadnaravni HJjeb, da im uistinu postane zivotomduse i da iUL uvijek sacuva eisto srce.«

2) Leon XIII., gen ijalni papa, koji je napisao toJiko en­·cikk l ika trajne vrijednosti, napisao je prije svoje smrti i en­cikliku 0 sv. Pricesti, u kojoj veli: »Mora se prijo svega po­radi.ti, da u svim narodima oz ivi eesto primanjc SY. Pricesti.«

3) N ajvise zasluga za promicanje eeste SY. Pricesti ste­kao je Pio X. Svojirn dekretorn »SacraTridentina Synodus«-od 20. XII. 1910. izdao je vazne odredbe 0 eestoj sv. Pr-icesti.Njegov ideal b ijase donijeti Ijudirna rnir 1>0 sv. Pricesti. Iz­dao je svega oko dvacleset sluzbeuih naredaba 0 presvetomOlt. Sakramentu. U svima preporuca cestu sv. prieest. J ednaod g lavnih zadaca njegova pontifikata bi jase prosiriti sv.Pricest. On nazivlje sv, Pr-icest najvecim dobrom, srcdistemkrseanskog zivota, dusorn Crkve, SY. je Pricesf najkraci putk spasenju za pojedince i ei tavo drustvo,

Posebnu paznju skrece na sjernenista, U gore spomerru­torn dekretu br, 7 veli: »Osobito neka se promiee cesta i svag­danja '1>ricest u rerlovnickim zavodirna: za njih ostaje ipaku valjanosti dekret »Quemadmodum« 1) izdan od svete kon­gregaci:je biskupa i redovnika 17. XII. 1890. Neka se sto vec­rna promice i u sjemenis ti ma, kojih se pi tomci hoce da posve­te sl uzbi oltara, a isto tako i po svim drugim krscanskirn od­.gojilistima«. Ove odredbe usvoji lo je crkveno pravo Cn.8G3. i 13G7. ~ 2. Kanon 1307. ~ 1. preporuca jsjemenistar'cima.sv a k i dan slnsa ti SV. · misu, a Cn. 595. ~ 1. redovnicima.

Nase Iranjevacke konstitucije, usuglasnoti s crkvenirnodredbama, hr. 21. vele: »Alumni ad f'requentern imo et quo­tirl ianam SS. Eucharistiae receptionem omni qua par estd il igentia inducantu r«. Konstitucije govorcci 0 klericima ·b r .U)O. odreduju:« F'ra.tres clerici et laici quibusque dorninicis.a tquc Iestivis diebus prima cuiusque rnensis feria sexta etdiebus iudulgentiurum vel otiarn quotidie iuxta confessariii url icium SS.Cornnlunionenl recipiant.« 13roj pak 193. istihltonsti tucija p reporucuje pohod Sakramenta redovnicima.

4) Sveta je pricest po sebi dobra i korisna, ali ne u svimprilikama. Sv. 'I'orna veli: »Nije svima Ijudirna korisno, daidu svak.i dan ria svctu Pricest, jer nemaju svi dovoljnogpostovanja i poboznosti prerna tolikorn sakramentu«. Osobitotreba paziti na ove retke njegove diyne pjesllle »Hvali, Si­-on«: .»Dobar, opal\:. blaguju goa, - Kob je ipak SVakOll1 dru-

1) Po OVOllle dekretu ispovjeclnik ima pravo odl'edivati pri­cctiue dane, a poglavar u slucaju sablazni Hi krivnje odgadatil)ricest do sakramelltalne ispovijedi. (Schuch - ' Polz, Pastil'. Bo­goslov. str. 526.

. j

. 1

ga: - Zivot i li smrtni .mrak. - Smrt je zlima, dobrim zice·- Gledaj: isti Kruh i Pice - A plod tako nejednak.«

Da se izbjegnu zloporabe svetogrdne pricesti, koje semogu Iako dogodi.ti u sjernenistirna i u drugim odgojiliatima,prigodom zajcdnicke pricesti, Kongregacija De DisciplinaSacrumentorurn 2) izdala je nove upute i razjasnjenja:o sv ~

Pricesti pozivljuci se na dekref Sacra Tridentina SynodusPija X. Ljudi su po sebi slabi, a osobito djeca. Vrse svoje­obicne duznosti iz obzira prema Ijudirna, a mozda ise gdje­god i pricescuju iz obzira, pace i u smrtnorn grijehu. Spome­nuta kongregacija apelira na odgojitelje mladezi, da protu­mace djeci slijedece: .

a) Sv. Pricest nije zapovjedena, ona se sarno preporuca.I'zostatak iza zajedn.icke .pricesti ne smije se uzeti kao los.znak, nego pace. rnoze biti : »signum libertatis ac timorataeconscientiae delicatacque.« .

b) Tko se zeli priceseivati, mora biti u milosti j imatipravu i poboznu namjeru.

U cemu stoji prava nakana, najbolje nam tumaci cr'kve­na odredba, koja veli: »Prava narnjera stoji u tome, da onajkoji pristupa k stolu Gospodnjernu ne cini iz navade iIi tas­tine i li iz ljudskh obzira, nego za.to jer hoce zadovoljiti voljiBozjoj, da se s Bogorn u Ijubav i sto vise sjedini i da tim bo-­zanskim lijekorn pomognc svojoj slaboei i ncmoci«. (DekretSacra Tridentina Synodus broj 2.)

Isti dekr:et, broj 5, zahtijeva: »da se sveta i svagdanjaprieest pr-ima s vecom razbor-itoseu i obilnijom zaslugom odpotrebe je ispovjednikov savjet.«

Da bude milost obilatija »treba se poannjivo priprnvitiza sv. pzieest i dolieno se zahvaliti.« (Sporn. dekretbrj5':)

Naposljetku napominje kongregacija upraviteljima sje-·meniata i drugih odgojilista, da n ije dopustono priredivatisveeane zajednicke jrricesti pod moranje. 'I'reba svirna datislobodu pristupanja na sv. Pricest. Neka se izbjegava izr.ici­to pozivanje na sv. prieest kao i noseuie bolesnicirna, a.ko to­izriei to ne traze. lsti dekret .s obz.irorn na za.jodnicku sv. pri­cest kod redovnika veli: »U redovnickirn druzbama sa .sve­canim iIi prostim zavjetirna, koje imadu u svojim pruv i linia.i Ii kalendarima u stanovi te dane ozuaeenu i propisanu SY.

prieest, imaju se ov i propisi uzeti kao neka uputa, a ne ka ozapovijed.« To su dakle norrne dircktivne, a ne p recepti.vne.

Da sv. Prieest doneseveliku mi lost, crkveni propisi da­ju veliku vaznost svetoj ispovijedi. Treha ornoguciti , jrrerna.crkvenim propisima, sjemcnistarcirna cestn svetu ispJO~ijed

2) Acta Ordinis F. J.\rI. ]940. st.r. 99.

29 -

i

I!

;ti:1,I;j"I

il!I!

l:;

ne sam o u odredeno v r rjerne nego i 'cesce , pace pred samup r icest. _. '

Kanoni 1358, 1361, 1367 propisuju za .sjemenista .b a r erndva r edovita ispovjednika, duhovnog vodu, osim redovitih -is- .p ov jedn ik a mor-aju biti i drugi na raspolaganju, kojima mo­gu sjcm en istarei dolaziti po volji. Ako .ispovjednici stoje iz­van s jemen.ista , upravi tel j sjemenista ne smije braniti poha­

"~lH t i ill niti p~tatiza razlog.Kanoni 518. i 519. ureduju rspovijed redovnika.

NedostacL

. , Sarno je po sebi razumljivo, .da moze bitiu sjemenistuned ostata ka u pi-icescivanju. Crkveni su propisi norme, ko­jih se sjemenista moraju drzati. Zastranjivanje je svako kri­YO tumacenje crkvenih propisa. Zabluda je i nastranost sva­ko si.len je djeee na pricest kao i nebr'ig'anje za ,SY . pricest.Da Euharistij'a postane duhovna hrana sjemenistarcirna, tre­ba ukloni ti sve n edostatke, koji mogu potjecati iz vise uz­roka.:

• ' 1 ' r

, I 1) Slnba, pouka. Dobru pouku duzni su dati 6 ,S V . mIS1;

p oh odu i sa k ramen t u sv, Pricesti duhovriik, uprav itelj sjerne­n ista, profesor vjeronauka i ispovjednici. Pobuditikod sje­menista r uca . zelju za cescinl pricescivanjern, slusanjem sv. misei pohadanjern Presv, Sakramenta. Predstaviti cljeci na zgo:­-da n nacin nazocnost Isusovuu Sakramentu, upoznati ih s v e­Iicinom, ucincirna, plodov ima i znacenjem sv. mise, svetePricest( i pohoda, U vjeriti ih, kako je velik dusevni gubi tak11e pt-i cescivati se stanovito vrijeme. Da sv. Prieest obilatijedjeluje, traz! se dobra priprava kao i zahvala. Euha.ristija jehrana jakih, ' djevica i pomoc u napastirna. Napomenuti im,.k a k o je zel ja Cr kve, da se sjemenistarci prieescuju prigodornv ecih .svetkovina i oprosnih dana. Posebnu paznju skrenutin a nase franj ev a cke svetkovine i oprosne dane. Nove er k v e­ne p ropise cesce puta turuaeiti i naglasivati.

2) Slab primjer. Dobar primjer vise koristi, bolje odga­..ia mladez nego sva teoretska razlugunja. Valjan prirnjer sve­·een ik a , posebno odgojitelja, koji sabrano i skruseno govori~S\- . misu, odguja mladez i gpji u njoj ljubav prema tako uz­vi senom sakramentu.

Zar ee imati ploda sv. rnise i sv. prieesti sluzene u zurbi,bez pr-ipr'ave i zahval e! Zar sluzi 11a cast sveconiku, ako gam in istr a nt hvali , k ako .ie brzo rekao sv. misu t

Grupa uzornih sjernen is ta r a ca , koji s pravom nakanomjrrist upa ju k s tolu Gospodnjernu, moze preporoditi sjemenis­te. I skustvo je pokazalo, da' los jrrimjer v anjskih vd a k a ubi­ja u pitomcima ljubav prerna Euharistiji. Sarno uzorrii sve­

-cen ici i mladici, koji pobozno i skruseno .p r im a ju tako uzvi -

30 -

r; s en i Sakramenat, uspjet ee odgojiti ljubav kod m larlez i pre-

rna presv. Euharistiji. ','

3) Kapeliea. Zelja je CrkY~, cia sjemeniste ima svoju ka­pelicu, gdje ce sjemenistarci stovati presv. oltarski Sakra­men a t , ana mora bi ti uredena prema erkvenim propisima.T'r eb a paziti na red i na eistoeu namjestaja, Iiturgijskog odi­.j ela i svetoga posuda. Sam prefekt duzan je paziti \na red .if:is toeu: kapeliee. U resu oltara pripada cvijece, koje odgojn~dj~luje na mladez. Najbolje je naravno evijece, koje ee sa­lui pitomci odgajati, kako je to na nekim mjestirna obicaj.

Prigodom novih gradevina, kao na pr, 110vog,. samosta­na. na Srokom Brijegu, trebalo bi predvidjeti u naertu mje­sto za kapel ieu kako za sveeenike tako i za klerike.

Sto zeUmo?, . , . _.

I. Da nasa sjemenista imaju dobre duhovnike 1 ispovjed­n ike, ,k oj i ce hiti u svako v rijerne pri ruei pitomeima. Osobi­ta duznost duhovnika je, da drz! konferencije lo duhovnomziv ot n i tumaei crkvene odredbe. '. ,

II. U dogovoru s mp. o. provineijalom upravitelj sjeme­n ist a -neka se po.brine za uredenje svoje kapeliee, a duznostje pref'ekta,' da je cistu drzi, kako traze crkveni l)ro!)isi.

III. Zivot svecenika, osobito prefekta, neka bude odrazp r a v og Kristovog svecenika ; nas rad u . skoli kao i izvans k ole neka se temelji na krseanskim, principima. .

. . ,

N eka nam bude UZOTom U odgajanju BV . Ivan don Bos-ko, koji je rekao nekom engleskom ministr u, kad ga je ovajp i t a o, u eernu je tajna njegova odgajauja, ovo: »Tajna mojih'uspjeha jest sveta ispovijed, naroeito eesta sveta pricest.«

O. Borislav Pandzic.

NAS VJECNI »TREBALO BI«.

Ako promotrimo zivot nase drage provincije malo ozbilj­n ije, dola~?si_mo do bolne istine, da mi dane i dane praznu sla­m u JIiHi

1i tm o. Mlatimo, . mlatimo, pa opet mlatimo~ '

Kakova je to slama ~ To je onaj vjeci.ti »mogao hih«,»t r eb a lo bi«, »kazu«. Kondieional n vrernenirna odlucnoga isu db ou osn og a prezenta. Postali smo kao naslikani vojnici, ko­ji,' istina, uvijek svoje puske drze na nisan i strasnirn Iicern}')r i j e t e : »Sad ell pueati!« No ni.tko ih se ne boji. Ta oni sutek naslikani na platnu i li papiru. IIi ako je ova poredba pre­jak a , slicni smo Franeuzima u Mazinovljevoj liniji. ani sum islili, da 1110gU mirno spavati, dok je taj pojas na uzgoru.

Nekako tako i mi vm isl imo, 'cIa radimo, i l i da smo veep osa o dovrsili, kad izgovorimo onaj neplodni »trebalo bi«.

- 31-

"

j,'1

rr ,

HERCEGOVINAF RAN C I S, ~C A N A:

ZA NUTARNJI llVOT I VEZE CLANOVAHEREGOVACKE FRANJ. PROVINCIJE

>. SVE,ZAK V.-1941 .

OA S ZOVE.

N akon susreta sa Samaritankom, .1H'lJe izbora apostola,prije slanja 72 ucenika neiscrpivoj revnosti bozanskog Spasi­telja lebdi pred ocima opet i opet slika velike i zrele zetve,»Zetva je velika, ali je rac1nika ma.lo« (Mat. 9, 37; Luk. 10,2) . »Podignite svoje oci i vidite njive, kako su vee bijeleza zetvu «. »J er je u tom istinita nijec, da je d rugi koji sije,a drugi koji zanje. .J a sam vas p osla o, da zanjete, gdje se vinijeste trudil i .s a-rvii ste ujrosao-njihov -unisti « (Iv. 4, 35; 37,38) . I dok na zrijanje poljskih 'usjev a treba xl mjeseca ceka.ti,sjeme r ijeci Isusove donosi brze plod: Samaritanka prepozna­je u Zidovu Gospodina, proroka i Krista, a Sihemljani navijest Samaritanke 0 njern pozivl ju ga da ostane Jcod njih ipozdrav.ljaju ga kao Spasitolja svijeta,

Na i zlozenom i uesmirenom tlu Hercegovine sijali su si­n~vi sv. Franje vjekovima evandeosko sjeme zalijevajuci ga,9.~m znojem, u znatnoj mjeri krvlju i suzama.Dragocjena j

sveta, tesko i dugo cuvana bastina predana je u r uke nama,danasnjem pokol jenju, djeci ruzrnazenog v remenu, koje umnostvu modnih idola, u vrtlogu trenutnih struja i jeftinogbljestavila zaboravl ja terneljne, najbitnije, nezamjenljive po­trebe opstanka. Sjeme r ijeci i milosti Boaje padalo je iz rukui nasih pretsasriika na put, na pl itki krs, u trnje, a li bilo jei rodne, duboke i uredene zemlje, koja .je mirno occkivanjenosila 30-,GO - i l.Ofl-struki plod. Od nekih 20 .000 katolikau Ilercegovini prije 100 godina i rna nas danas, poglavito nvezi s razvojem nase provincije; blizu 200.000. Pr.imjer, dausput spomenern, m.irne i besprijekorne ekspanzije narodnogposjeda. Mi danasnji hercegovacki franjevci svi, svaki naS V0111 mjestu, pozvani smo, da dosadasnji -su azn i ruzvoj kra­Ijestva Bozjeg medu nama ne .pustimo da oslabi i l i da se pre­kine, nego da tomu pobjedonosnom razvoju osizuramo vise

- 1-

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I