Norman Mailer - Evanelje po Sinu

POSVETASuan, Danielle, Elizabeth, Kate, Michael, Stephen, Maggie, Matthew, John BuffaloLJ ono vrijeme, ja bijah taj to sioh dolje od Nazareta, da bi me pokrstio Ivan Krstitelj u rijeci Jordan. A Evanelje po Marku objavit e da se pri mojemu izranjanju iz vode otvorie nebesa, te kako "vidjeh Duha kako poput golubice silazi ne mene".Moan glas tada ree:Ti si moj voljeni sin, kojega sam. odabrao!Odmah poslije toga Duh me je potjerao u pustinju, gdje ostadoh etrdeset dana, a Sotona me izlagae kunjama.

Ne elim rei kako je Markovo evanelje netono, ve prije da je poprilino pretjerao. Manje bih pak dao za Mateja, Luku i Ivana, koji navode rijei koje nikad ne izustih i opisuju me blagim kad sam bio blijed od gnjeva. Njihove su rijei zapisane mnogoljeta poslije moje zemaljske smrti i tek ponavljaju to im rekoe stari ljudi. Vrlo stari ljudi... Takve pripovijesti nisu pouzdanije od grma koji se otkida korijenju svojemu i leti uokolo noen vjetrom.Zato u dati svoj vlastit iskaz... Za one pak koji e upitati, odakle dooe moje rijei na ove listove, rei u im neka na to gledaju kao na maleno udo. Jer, moje e evanelje i onako govoriti o udima... Pritom se nadam da u ostati blie istini. Marko, Matej, Luka i Ivan teili su uveati svoju ulogu. To je istina i o ostalim evaneljima, to ih napisae drugi ljudi. Neki od tih govorahu samo idovima koji bijahu pripravni slijediti me i poslije moje smrti. A neki pak propovijedahu tek poganima to su Zidove mrzili, ali su ipak u mene vjerovali. Budui da je svaki od njih nastojao ojaati svoju crkvu, kako je mogao izbjei pogibelji da ne pomijea istinu sa svim onim to ona nije? No od svih tih crkava jedna je prevladala, te izabrala tek etiri evanelja, osuujui i progonei ostala jer stavljaju "iste i svete rijei" uz "bestidne".No istina jest i da bi bilo svejedno, ako bi se umjesto etiri evanelja, priznavalo njih etrdeset... Bez obzira koliko bi ih bilo, to ne bi bilo dovoljno. Jer gdje je istina s nama na jednome mjestu, na drugome je zakopana. Ono to mi preostaje rei nije ni obina pria niti kazivanje lieno uda. Ali je istina, barem ono ega se mogu prisjetiti...Jtunih etrnaest godina bijah uenik kod Josipa drvodjelje, poput desetorice drugih. A naa prva zadaa kao poetnika bijae kalanje klada. elom sjekire bismo zabijali klin uzdu stabla, sve dok ga ne bismo raskolili po duljini. Tad bismo ponovno kalali stablo, pa opet tako, sve dok ne bi nastalo mnogo grubih dasaka. I trebalo je pritom dobro nauiti kako voditi klin, da nae daske budu primjerno oblikovane.Nije bilo lako ni zbliiti se s drvom. Nitko od nas nije mogao zaboraviti da su jabuke s edenskoga stabla u sebi sadravale spoznaju o dobru i zlu; ponekad nam se priinjavalo da se dobro i zlo zadralo u drvetu... Lijep komad izraivan danima mogao je tvoj alat iznevjeriti najmanjom pogrekom, a esto je izgledalo kao da drvo puca samo od sebe.Poeo sam vjerovati da ak i sirova daska moe djelovati kao da poznaje dobro i zlo, ali naginjui vie ovome potonjem. No zao ovjek ne moe proi uz dobro stablo, a da ne rastui njegovo lie...No moglo se ipak nai mudrosti u dobrome poslu. Kad bi zadaa tekla dobro, vladao je mir. Miris dobro izraene krinje bi me razveseljavao, te sam mogao osjeati nekog dobrog duha izmeu vlakna drveta i mojega dlana. Ne znam kako bih to mogao drukije izrei. U mojoj obitelji nismo razgovarali o takvim stvarima. Kao eseni bili smo najdosljedniji od svih Zidova, u naemu sluenju jednome Bogu, te smo bili puni prijezira i poruge za rimsko vjerovanje i njihovo tovanju brojnih boanstava. Zato sam teko mogao popriati sa svojom obitelji o postojanju duha u drvu. To je bilo poganski, a ja sam bio odgojen da budem jednako poboan kao i suprug moje majke, drvodjelja Josip. Nosio je bijelu odjeu kad ne bi radio, te se umivao redovito, ak i kad je voda u naemu izvoru bila vrlo niska. Od svakoga se esena oekivalo da tei takvoj istoi.Zato se mi rijetko enimo, a mu lijee sa svojom enom tek kad mu Bog priopi neka napravi dijete. idovi koji nisu eseni, govore o nama kao o vjerskoj sljedbi koja e izumrijeti, i to uskoro, osim ako se ne preobratimo.Da se razumijemo... Uili su me da ne jurim za enama, pa ak ni da im ne pristupam. Trebali smo ivjeti kao Boji ratnici. Nismo smjeli lijegati sa enama, ako bi to slabilo nau zadau. To ivotno pravilo bijae zakon, pa ak i ako bi rat potrajao do konca neijega ivota.10JVad mi bijae dvadesetsedam, dovrih svoje doba naukovanja i postadoh samostalan obrtnik. No i dalje sam radio s Josipom. Dok bijah mlad, ostali su uenici bili ljubomorni na mene, jer smatrahu Josipa mojim ocem. No mogao sam im rei kako je Josip sluio Bogu postupajui prema svim svojim radnicima s jednakim potovanjem kao to ga je iskazivao svojemu poslu.Kad bih postajao bojaljiv u svojemu poslu, Josip bi kimnuo i rekao:Postao bi dobar drvodjelja, kad bi Bog htio da to postane...!to je Josip time mislio? Kad bi izgovarao takve stvari, okretao bi glavu na stranu, kao da namjerava stisnutim usnicama preutjeti tajnu.11Ostarjevi, pamenje mu je oslabilo, pa se ne bi prisjeao da mi je tu tajnu, istinu o mojemu roenju, povjerio kad mi je bilo dvanaest... Sad se toga prisjeam ak slabije, jer mi je o tim zbivanjima kazivao na naemu povratku u Nazaret, nakon to smo posjetili Veliki hram u Jeruzalemu. A ono to sam doznao bilo je toliko nepojmljivo djeaku moje dobi, da me ubrzo nakon naega povratka dograbila dugotrajna groznica. Sve ono to mi je Josip govorio kao da je bilo izgubljeno. Ipak, ne mislim da sam to zaboravio zbog vruice, ve prije, zbog toga to se nisam htio prisjeati. Tek nakon to je prolo osamnaest godina, te mi je bilo trideset, dok sam oplakivao Josipovu smrt uspio sam se prisjetiti onoga to mi je govorio kad mi bijae dvanaest.Tih je godina moja obitelj, zajedno s ostalim esenima u Nazaretu, bez obzira jesu li bili bogati ili siromani, obiavala odlaziti u Jeruzalem tjedan prije Pashe. Svi bismo se odjenuli u bijelo, a putovali smo u tolikim skupinama da se nismo morali pribojavati lopova na cestama. Putovanje bi potrajalo tri dana, a kretali' smo se od zore do mraka, preko brda i dolina i pustinja izmeu Nazareta i Jeruzalema. Ali nakon moje dvanaeste godine, meutim, prestadosmo odlaziti...

Na tom sam se posljednjemu hodoau, naime, vratio do Velikoga hrama. Kad je naa skupina izala kroz posljednja jeruzalemska gradska vrata, ja sam utekao iz povorke i trao cijelim putem do hrama. Sva su djeca iz Nazareta bila u skupini, pa moja majka nije zamijetila moju izonost sve do sljedeega jutra... ,.,. ,12Kad me nisu nali meu prijateljima, roacima i susjedima, Marija i Josip su pohitali natrag do Velikoga hrama. Tamo su me nali u jednome od dvorita, s brojnim sveenicima i lijenicima. Na uenje mojih roditelja, ne samo da sam udobno sjedio izmeu tih mudrih ljudi, ve bih i razgovarao s njima.Za Josipa i Mariju moje su rijei imale teinu proroka. Bijae to udo.Kasnije, poslije Josipove smrti, poeo sam vjerovati da moram propovijedati. Upitah zato svoju majku, to sam to govorio u hramu prije osamnaest godina?No ona mi nije htjela mnogo pripovijedati. Rijei ti bijahu toliko svete bijae jedino to je napomenula da ih ne mogu ponoviti. Jednako kao to ne mogu glasno izgovoriti ni ime Gospodnje...No sad kad je uskratila pojanjenje, kad da se ja bolje prisjetih tih trenutaka, pa sam takoer bio oduevljen svojom mudrou...Sto sam to, dakle, govorio u hramu? Moje izgovorene misli nisu bile toliko svete koliko bijahu teko shvatljive. Jer tih su godina mudri ljudi po sinagogama esto obiavali raspravljati meusobno o Rijei. No je li Rije uvijek kod Boga?Kasnije, Ivanovo evanelje zapoeto je poznatim izriajem: "U poetku bijae Rije, i Rije bijae kod Boga..."No to je napisano mnogo ljeta nakon to napustih zemaljski ivot. Kad mi je bilo dvanaest, o tom se pitanju jo uvijek raspravljalo. Je li Bog uinio nae meso da bude nalik mesu ivotinja? Ili nas je stvorio jedino po svojemu uzoru? > s13Sad se mogu prisjetiti kako rekoh tim uenim starcima. Rije je prvo obitavala u vodi kazah im kao to dah koji nosi na govor dolazi iz naih usta, nalik oblaku u studena zimska jutra. Oblaci pak donose i kiu pa tako Rije ivi u vlazi naega daha. Jer sve vode, kao to znamo, Njegove su, kao to i sve rijeke teku nizvodno prema moru. Nikad ne dousmo takve mudrosti, od nekoga toliko mladog... priznadoe tad sveenici mojoj majci.Pretpostavljam kako je upravo ta pohvala bila povod da je Josip odluio povjeriti mi priu o mojemu roenju, tijekom naega povratka u Nazaret...Sada kazujem kako mi se ta pria vratila u sjeanju kad mi je bilo trideset, dok sam molio na Josipovome pogrebu. I uistinu, dok sam molio, mogao sam vidjeti pred oima napet izraz njegovoga lica, kakav je imao onoga dana dok mi je povjeravao da mi nije otac...144Arije nego se rodih, Josip bijae udovac. Bio je mnogo ljeta stariji od moje majke, ali ju je upitao neka razmisli o braku...Budui da bijasmo eseni, obeao je potivati razliku u godinama. To je znailo da e je tititi, biti joj u prvo vrijeme skrbnikom, a tek e se tada vjenati. Pristala je... A Josip je ekao.No tad je dola no, meutim, kad je aneo Gabrijel pohodio njenu spavaonicu. Gospodin je s tobom! rekao joj je. Blagoslovljena ti si meu enama.Moja je majka, kao i Josip, bila esen. A to joj bijae i majka. Krijepost i vrlina podignuli su ogradu oko nje kako bi je titili. Ali aneo Gabrijel je zraio svjetlom, a bjelina njegove odjee bijae poput Mjeseca.15U tom je svjetlu drhtala i bila zadivljena. Osjeala je i slabost. Sve to je znala ieznulo je. Marijo, nala si milost boju navijestio joj je aneo. Zaeti e u utrobi svojoj i roditi sina. Nadjeni mu ime Isus. On e biti velik i zvat e se Sin Svevinjega.Te su rijei uzete iz evanelja po Luki, ali prema mojoj majci, aneo je govorio malo. No tono jest da je vidjela Gospodinovu slavu, pa makar i na tren, te je po nebeskoj promjeni u prsima znala da je zaela... Miomiris zraka bio je slai nego u bilo kojemu vrtu. Tad je aneo otiao. Nije joj ak ni dotaknuo ruku...Kad je Josip spoznao da je trudna, bacio se na tlo i zaplakao.Koju se molitvu moe izrei za njeno dobro ili moje? upitao je. Bila je djevica, a ja je nisam zatitio...No tad se Josip razljutio i okomio se na nju: Zato si navukla tu sramotu na sebe? Zaplakala je. Nevina sam...! odvratila mu je. I nikad nisam upoznala mukarca.Josip nije znao to bi uinio. Prikrivanje njenoga grijeha bilo bi krenje Zakona. No ako bi otkrio istinu esenskome sveeniku, Marija bi mogla biti kamenovana do smrti...! Bio je pravedan, pa zato odlui u sebi: "Neu je javno osramotiti... Potajno u je otpustiti i otpremiti od sebe..."Tako je Josip smiljao da je skrije meu roacima koji obitavahu u brdima zapadno od Nazareta. No16

Marija je pola posjetiti svoju sestrinu Elizabetu, koja je ivjela u brdima istono, jer je ova bila trudna. A netom to je Marija otila, neki se glas javi Josipu u snu: Uzmi mladu enu za suprugu! Jer ona nije trudna od ovjeka, a sin joj je blagoslovljen.Probudivi se, Josip je bio osvjedoen da je mora oeniti. im se Marija vratila u Nazaret, vjenao ju je, ali je bio obziran. Josip je nije upoznao, niti je eznuo da to uini, prije nego se ja rodim. I nazvae me Isus, to se u Nazaretu, naim grubim narjejem, izgovara Jehoua. To mi je jo uvijek bilo ime, kad pooh posjetiti Ivana Krstitelja. Tad me je blagoslovio i poslije toga provedoh etrdeset dana u divljini. No prije nego moemo govoriti o tim danima, ima jo mnogo toga za rei, a poneto od toga je iz doba prije mojega roenja.17iI osip je bio ponosan na svoje pretke. Mogao je dokazati kako vue lozu od kralja Davida, koji bijae ocem kralja Salomona. Zbog toga je Josip htio da mu ena rodi dijete u Betlehemu, jer to bijae grad gdje je kralj David ugledao svijetlo svijeta, a i Josip takoer.Mariji je ve bilo teko sa mnom, ali je bila voljna putovati tri dana od Nazareta do Betlehema. Bila je ponosna na Josipovo podrijetlo... To je istina o tome, zato smo poli na to putovanje! A istina je i da sam se rodio u staji, uz svjetlo svijee, gdje sam poloen u jaslice. Kao to svi to znaju, u gostionici nije bilo mjesta.Nekolicina pastira uvahu svoja stada po poljima uokolo nas. Netom se rodih, namjerie oni prema18staji. Tad im se ukaza aneo Gospodnji i, pokazujui prema mjestu kamo su krenuli, ree im: Danas je roen Krist, Boji Mesija.Pastiri kazivahu o anelu tolikim muevima i enama, da je glas uskoro stigao i do Heroda, izraelskoga kralja. Tako je i on doznao o svetome roenju u Betlehemu. Herod je smjesta shvatio kako djetece to ga titi aneo moe postati kraljem... A njemu nije trebao drugi kralj.JAVNA BIBLIOTEKA U ZENICI19U doba mojega roenja, Herod je ve bio star Puanstvo vie nije moglo govoriti o njemu kao o najveemu ratniku I2raela. Ali kad je bio mlad pobjeivao je toliko mnogo puta da je bio pun strasti i imao deset ena.Puk izraelski ga nije volio. Bio je Idumejac s juga Judeje, idov jedino po imenu, no u biti poganin Cezar ga je uinio vladarom svih Hebreja, poslavi mu postavljenje u Rima. Herod je tad postavio ^rezbareno znakovlje s rimskim orlom na sama vrata Vehkoga hrama, to bijae oskvrnue zabranjeno Zapovijedima. A ena njegova Marijamna imaae mnogo neistih sati i inila je brojna zla djela Muen sumnjama, Herod nije mogao vjerovati u njenu vjernost, premda mu bijae miljenicom. Uvjeren20 : -. :kako e ga uskoro prevariti, naloio je svojemu tjelesnom uvaru neka je ubije. Nakon toga je tugovao za Marijamnom i bio vrlo naklonjen dvojici sinova koje je imao s njom. No oni mu nisu mogli oprostiti. Smjerali su ubiti svojega oca zbog toga to im je dao smaknuti majku. Smiljali su urote. I bili otkriveni. Zatim im je odrezana glava... Bolje je biti Herodova svinja rekao je u Rimu car August nego njegov sin...!Te njegove rijei mnogo su ponavljane meu idovima.Kasnije, kad je ostario, Herod je poeo gubiti razum. Ve dan nakon to je douo o mojemu roenju, poslao je tri mudraca u Betlehem. Naite sveto edo rekao im je i izvijestite me o tome. elio bih otii i pokloniti mu se.No oni mu ne povjerovae. Ali su znali da moraju poi odmah, i to nou.Na kratkome putovanju do Betlehema, jedna se zvijezda pojavila na istonome nebu i uspela im se povrh glava, te skrenula prema jugu. Slijedili su je sve dok ne prispjee pred jaslice. Tamo kleknue pred Marijom i Josipom te se poklonie. Tako kazuje evanelje Matejevo. Matej tvrdi i da su mudraci donijelio kao darove zlato, tamjan i mirhu. No to moda i nije istina. Jer, Josip i Marija nisu nikad spominjali takve darove...No istina jest, ipak, da su mudraci ponudili vrijedan dar... Upozorie Josipa neka ne ostane ivjeti pod Herodovom vladavinom vie ni jedan jedini dan. Sto vie, ti mudraci namjerie takoer to hitnije napustiti21zemlju izraelsku, pa otputovae ubrzo nakon to posjetie staju i poklonie se pred jaslicama.Kad oni odoe, aneo Gospodnji se ukaza Josipu u snu... Ustani, uzmi dijete i njegovu majku pa bjei s njim u Egipat rekao mu je. I budi ondje dok ti opet ne kaem, jer e Herod traiti dijete kako bi ga ubio...!Josip odmah ustade, pa smo poli jo iste noi i putovali sve dok ne prispjesmo u Egipat.Herod je traio osvetu. Kad se mudraci ne vratie, poslao je krvnike u Betlehem, zapovijedivi pokolj: neka pobiju svu malenu djecu to se rodie u isto vrijeme kad i ja. Tako se ispunie rijei proroka Jeremije: Bit e jadikovki, suza i oplakivanja...Herod je ubrzo umro, pa se aneo Gospodnji ponovno javio Josipu... Ustani, uzmi dijete i majku njegovu naputio ga je te idi u zemlju izraelsku. Umrli su oni koji htjedoe ubiti dijete.

Tako se Josip vratio u Nazaret, gdje je mojoj majci dao jo dva sina, Jakova i Josipa. Moda je naa ljubav prema svakome drugom bila prokleta, jer se kasnijih godina nisam osjeao toliko bliskim prema toj brai, kao prema djeici to su pobijena u Betlehemu. Nakon to mi je Josipova smrt razbila peat sa sjeanja, esto bih tugovao zbog te djeice i ivota koji im je oduzet.227JL reba znati da nisam bio nepripravljen za razgovor sa sveenicima jeruzalemskoga Velikog hrama. Poput ostale djece, poao sam u kolu prije nego navrili petu godinu. U naoj malenoj nazaretskoj sinagogi uili smo svakoga dana do sumraka. Kad navrih osmu, mogao sam ak itati jezik starih Izraelaca. Znao sam i Zapovijedi, to potjeu od Mojsija, kao i Zakon koji je proistjecao iz njih. Budui da je svaki zakon raao deset novih, a svaki od tih daljnjih deset, nastalo je deset tisua zakona glede molitve, okupljanja i pravila prinoenja rtvi na oltaru. Prouavali smo i Petoknjije: Knjigu postanka, Knjigu izlaska, Levitski zakonik, Knjigu brojeva i Ponovljeni zakon. itali smo i proroanstva Ilijina, Elizejeva, Ezekijelova i Izaijina. A mnogo toga to nije bilo zapisano na23naih nekoliko svitaka, sjeali su se nai stariji i uitelji, pa su nam prenosili usmeno.Nakon naega povratka u Nazaret poslije onoga posjeta Velikome hramu, u mojoj dvanaestoj godini, zakljuih kako posjedujem dovoljno mudrosti za razgovor s mudracima. Ta je mudrost zasigurno dolazila od duhova one djeice to bijahu pobijena zbog mojega roenja.Jo je vei teret bio na mojim pleima. To je bilo Josipovo kazivanje o mojemu stvarnom ocu. Teko sam mogao smatrati sebe Sinom. Nakon kole, u dane kad bismo se mi djeca hrvali i tukli meusobno, jednako bih esto gubio u takvim sukobima, kao to bih i pobjeivao. Kako sam onda mogao biti Sin Boji? A ta me je dvojba napustila zbog straha od Njegove srdbe. Jer, sjeao sam se to je Gospodin rekao Mojsiju: "Zapamti! Ovaj e Me narod napustiti i prekriti Moj zakon... Tad e moj gnjev planuti na njih. Bit e pomoreni glau i sprit e ih paklena jara..."Ta mi se boja prijetnja zasigurno javila i zato jer sam se bavio spomenutim mislima. Velika je vruica planula mojim tijelom ubrzo nakon toga. U mojoj dvanaestoj godini bio sam sav spren tom vruicom... Kad se oporavih, nisam se vie sjeao niega od svega onog to mi je govorio Josip. I bijah poput svih ostalih. No postao sam i mladi, jer mi je tad bilo trinaest. Poeo sam raditi kod Josipa kao uenik i proveo sam sedam godina kao poetnik, te jo sedam kao naprednjak. Tek nakon toga postao sam mlad samostalan majstor drvodjelja.24Prvih sedam godina utroeno je na uenje izrade opeka od ilovae, potrebnih za gradnju zidova, te izradu krovita, oblikovanje vrata i prozora. Svladao sam i umijee izrade postelja, leajeva i stolova, stolaca i ormara, kutija i krinja svih veliina, motika i jarmova za volove. Za mojih drugih sedam godina naukovanja radio sam u Seforisu, glavnome gradu Galileje, udaljenome od Nazareta sat hoda. Tamo sam radei po finijim domovima bolje upoznao svoj obrt, a Josip nas je mnogo pouavao, jer je poznavao mnoga umijea.Tamo je ivio i Herodov sin, Herod Antipa, koji je postao kraljem Galileje, Idumeje i Judeje. Kad bih ga gledao kako prolazi u povorci, krv bi mi iz nepoznatih razloga pojurila ilama poput bojnoga konja... I dolo bi mi da pobjegnem. Srce mi je govorilo, premda to misli nisu inile. Nisam mogao ni naslutiti zato osjeam takav strah pri pogledu na kralja Heroda Antipu, dok je kao vladar prolazio ulicama Seforisa. Sve to znam, bijae da poslije toga nisam osobito elio ublaiti loe osjeaje, kao u ostalom ni one dobre, radei paljivo i s marom. ivot mi je bio posveen drvojeljstvu.258Josip bi obiavao rei: Kad jednu dasku s drugom sastavi ovjek kojemu je stalo do valjanosti spoja, prvi e dio prionuti k drugome kao u braku koji je blagoslovljen... No daske spojene avlima raspadnu se im avli zahraju. Tako i preljub nagriza brak...Ne znam je li to bilo razlogom, ali nitko od nas nije rabio eljezno orue, sve dok nismo odsluili svojih prvih sedam godina radei s bronanim alatom. Josip bi esto govorio o drvodjeljskim sposobnostima u pradavna vremena i po drugim zemljama. Priao bi nam o tome kako su Egipani istanano oblikovali malene krinjice, ne sluei se boljim drvetom od bagrema, sikomore ili tamariska. Takvo je drvo esto vlaknasto i vornato pa se takve povrine moralo26doraivati oslikavanjem i zlatnim listiima. No takvi egipatski izradci, premda su njihovi tvorci za obradu raspolagali tek bronanim alatom, izgledali su mnogo ljepima od naih. Josip je ak posjedovao malenu egipatsku krinjicu ije je spojeve smatrao udom.Kad poesmo rabiti eljezno orue, inili smo to oprezno i ak pribojavajui se. Svi smo se sjeali Danijelovoga privienja i kako su zubi etvrte zvijeri bile od eljeza i strane u svojoj snazi.No uz sve to, ja sam uio. Nakon nekoga sam vremena mogao dobro rabiti eljezo, te sam bio kadar obraivati drvo iz mnogih zemalja: javorovo, bukovo, hrastovo, tisovo, jelovo, lipovo i cedrovo. Hrastovinu smo odabirali

za dovratke, savitljivu bukovinu za postelje, a cerdovinu to je slatko mirisala za krinje. Drvo divljih maslina, kao vrlo tvrdo, bilo je namijenjeno za izradu drki raznih alata.Imao sam prijatelje u drugim radionicama, koji su znali predmete od kovine pozlaivati ili posrebrivati. Neki od nas ak su govorili o odlasku iz Seforisa u Rim, kako bismo mogli razviti nae naukovanje do vrsnoe. No to nije bilo nita vie do prianja... Nikad ne bismo zaboravili ispuniti svoje dnevne zavjete istoe. A znali smo i da je Rim pun obrtnika. Kazivahu da se car i carica preputaju neudorednim djelima, o kojima nitko ne eli govoriti, iz straha da mu na jeziku ne bi nastala ogavna rana.Tako mi je moj posao postao ponosom, te sam znao cijeniti orue u svojoj tesarskoj krinji. Turpija, blanja, bat, kladivo, svrdlo, ilo, bradva, mjerilo, pila, tri ravna i oblo dlijeto, sve je to bilo moje. A moje27znanje kako obraivati drvo, postajalo je jo jedno dodatno orue...Kad bismo rabili omorikino drvo za prekrivanje podova, nudili bismo i molitve protiv poara. Jer vatra kao da je voljela omorikovinu. Druge su pak molitve slijedile uz zimsku hrastovinu, pogodne protiv propadanja i truljenja. empresovina je pak bila blagoslovljena, jer bijae otpornom na crve.Josip je izmiljao i brojne naine za podizanje kamenih zidova na velikim graevinama. Govorio nam je i o tvari zvanoj poeolana, vrsti zemlje koja stie s vulkanskih predjela juno od Rima, a pomijeana s vapnom postaje dobrim vezivom. Takva saznanja me navedoe na misli o Bojoj mudrosti, koji je toliko dobro poznavao svijet te je teka zemlja izbaena daleko kroz vulkan mogla nai novu primjenu, meusobno povezujui kamenje... esto bih se duboko zamislio o tvarima Njegovoga kraljevstva, koja smo obraivali svojim rukama.Ajivei ,s takvim sposobnostima i umijeima, bio sam smiren i spokojan. No rijetka je mirnoa koja dulje vrijeme traje bez poremeaja. Premda su Josipu tekli posljednji dani, poeo sam sanjariti o Velikome hramu u Jeruzalemu. A poeo sam i razmiljati je li kasno da ponem uiti pozlaivanje i posrebrivanje. Te su mi misli dolazile jer sam htio raditi na svetome oltaru...Dvojio sam ipak o njima, jer su me ostavljale ispunjenim gramzivou koja je guila u grlu. Morao sam se pitati je li ba mudro za skromnoga ovjeka, ako radi sa zlatom? No ipak sam istodobno bio i pripravan. Ali za to, nisam znao. Priinjavalo mi se kao da ovjek u meni okruuje i ograuje drugog ovjeka u meni...2829Josip je umro i ja ga oplakah. Ubrzo sam se sasvim zbunio. Njegova velika tajna mi se vratila. Spoznavi ponovno da je Gospodin moj otac, teko mi je bilo pojmiti kako je i zato ostajao daleko od mene. Kad bih god pomislio da e se ubrzo pojaviti, nije to uinio. udio sam za novom mudrou.Tad odluih poi na hodoae onome proroku i svetome ovjeku koji bijae Ivan Krstitelj. to vie, mogao sam rei da ga poznajem jo i prije nego ga sretoh, jer mi je bio brati. uo sam majku esto i dobro govoriti o Ivanu, prejmda to drugi nisu inili. Meu farizejima u naoj sinagogi bio je na loemu glasu. Ti nazaretski farizeji bijahu uglavnom poboni, ali nama esenima nikad nisu bili ravni po vjerskoj predanosti. Bili su trgovci, pa bi se udebljali, pa bi imali brojne enje, a mnoge od njih nisu bile iste. No kako bilo, tek o Ivanu su govorili kao da je divlje stvorenje. No osjeao sam da mi je, kao brati, bio blizak. Dodue, nisam ga osobno poznavao, iako smo bili roctaci. Bilo je mnogo slinosti u nainu na koji bijasmo zaeti.Ivanov otac Zaharija bio je esenski sveenik. A Ivanova majka pak mu bijae ona ista Elizabeta, koju je moja majka posjetila dok je mene nosila. Elizabeta je bila vrlo pobona ena, vitka i mrava poput vlati trave. Takav je bio i Zaharija. Oboje su mislili kako tijelo treba odravati nalik hramu. Tvrdili su: Samo isto tijelo moe ponuditi iste molitve, u borbi protiv snaga zla.Zbog toga su ostali bez djece. I bijahu sretni. No tad je dolo vrijeme kad se Elizabeta poela jadati30da je jalova. Jednoga je dana ak molila za dijete. Molitva joj je bila usliana. Tog jutra, dok je Zaharija stajao sam pred oltarom, provodei sveeniku slubu, pristupio mu je jedan aneo. Bio je to onaj isti Gabrijel, koji e se est mjeseci kasnije ukazati mojoj majci i govoriti joj. Zaharija, ne boj se! ree aneo zbunjenome starcu. Donosim ti dobre vijesti. Elizabeta e roditi sina.Zaharija je bio zbunjen. Nikad mu se ranije nije ukazivao aneo. Ja sam star ovjek... odvratio je. A i ena mi je gotovo moje dobi. Tko bi ti mogao biti?Na to se aneo Gabrijel razljutio... Budui da mi ne vjeruje presudi on zanijemit e i nee progovoriti sve dok tvoja ena ne rodi!Kad je pak Zaharija izaao iz sinagoge, bio je uistinu nijem. Iz grla mu se nije moglo uti nita do stenjanja.Vratio se kui i bio miran... No ubrzo se jo jedanput imao razloga zauditi. Tog istoga dana kad je izgubio dar govora, naime, vratila mu se snaga i pribliio se Elizabeti. I ona je zanijela. Ali se uskoro toliko poela plaiti da bi mogla izgubiti darovano, te je ostajala u postelji. Neroeno se pak dijete nije micalo u njenoj utrobi.U estomu mjesecu Elizabetine trudnoe, aneo Gabrijel je posjetio moju majku. Poslije toga, premda se Josip trudio da joj slui kao zatitnik, moja je majka otila u brda posjetiti svoju sestrinu.31U trenutku kad je Elizabeta ugledala moju majku na vratima, plod je poskoio u njenoj utrobi. Presretna, uzviknula je: Blagoslovljena budi, Marijo! Blagosiljat e te svi narataji u budunosti...

Marija je bila poaena tim rijeima. Elizabetino podrijetlo, po lozi koja joj nije bila zajednika s mojom majkom, navodno je potjecala izravno od Arona, Mojsijevoga brata. Elizabetin blagoslov se dojmio moje majke, te joj je ponos postao velik kao i njena skromnost. Malobrojni su 6e mogli oprijeti njenoj volji. On koji je moan govorila bi moja majka uinio mi je velike stvari.Ubrzo je tvrdo vjerovala kako sve to govori mora biti istinito. esto bi i njeno spominjala jo neroenoga Ivana Krstitelja.Tek kad me je Elizabeta ugledala govorila bi mogao se Ivan pomaknuti u njenoj utrobi...Na dan kad se rodio moj brati, Zaharijin se jezik oslobodio. Mogao je ponovno govoriti i blagosloviti svojega sina.Ivan je odrastao. Bio je mrav, ak jo mraviji od Zaharije i Elizabete... Obitavao je sam u pustinji. Propovijedao je uz jedan gaz na rijeci Jordanu, a hodoasnici su mu dolazili jako prestraeni zbog svojih grijeha. Propovijedao je s tolikom snagom rijei i duha, da mu je glavni sveenik Velikog hrama poslao levite iz Jeruzalema. Tko si ti? upitae oni Ivana. Jesi li moda Krist?32Krist bijae grka rije za Mesiju, a tim su se jezikom obiavali sluiti mnogi dostojanstvenici u Jeruzalemu. Ja krstim vodom odvratio im je Ivan. I nita drugo. Nisam Mesija...Pridoli farizeji bijahu nezadovoljni. Krsti premda nisi Krist?! upitae ga. Tko si, onda? Ja sam glas jednoga to vie u pustinji odgovori Ivan. Ali iza mene dolazi jedan kojega ne znate. Gospod ga je izabrao da bude iznad mene, a ja nisam vrijedan ni da mu razveem uzice na sandalama. On e vas krstiti Duhom Svetim i ognjem!Tako ree Ivan, a to bijae dan prije nego ga pooh posjetiti. Pritom nisam ni nasluivao da govori takve stvari. Nakanio sam poi tek kao jedan od hodoasnika.3310JLJudi su kazivali kako Krstitelj nosi na sebi tek uzak povoj od devine dlake, kako bi prekrio bokove. Takav i bijae kad ga ugledah. Bio je toliko izloen suncu da mu je put bila preplanula i tamnija od koe bilo kojega posjetitelja. Ispred mene je stajao mrav ovjek, tamno preplanuo i s uskom bradom.Douo sam i da vjeruje kako meso i vino potie demone da ive u ljudskome tijelu. Zato nije jeo nita osim meda divljih pela i skakavaca, najbijedniju hranu siromanih. Jo se govorilo kako ti skakavci mogu progutati sve nevjerovanje u srcima onih koji dolaze Ivanu. A med divljih pela je davao toplinu njegovome glasu, kad bi izgovarao Izaijine rijei: Kljasti e se uspraviti, a okrutni e postati blagima...!34Jo mi rekoe kako mu skakavci koje jede odravaju otrinu duha te bi pozdravljao pokajnike rijeima: Zmijski porode! Tko vas je upozorio i naputio da bjeite od srdbe koja stie?! to da inimo...? pitali su ljudi. Neka svaki od vas, koji ima dva ogrtaa... odgovarao bi Ivan Krstitelj dade jedan onome koji nema nikakvoga.I uvijek bi ponovno govorio o ovjeku monijem od njega, koji tek treba doi.Kad napokon ugledah njegovo lice, poeljeh skriti svoje. Jer sam znao, nee dugo ostati meu nama... A znao sam to, jer zauh lepet krila povrh naih glava.Doao sam zajedno s velikom skupinom ljudi. Tako sam mogao promatrati Ivana prije nego je on mene uoio. Promatrao sam i hodoasnike kako pristupaju krtenju i poslije toga odlaze. Ja sam pak ostao. ak i u samoi tog mjesta u pustinji, jo me uvijek nije mogao vidjeti, jer sam se skrio u sjenu jedne stijene. I tek kad su svi ostali otili, a kamenje se zaarilo od suneve jare, istupih naprijed. ekao sam na tebe...! rekao mi je, jednostavno. U oima mu je plamtjelo vie svjetla nego nanebu, iako bijahu svijetlije od Mjeseca. Uska brada mu je bila poduga. Vlasi koje su mu rasle preko uiju bijahu upave, a njima nalik i dlake na obrazima. Krilo i noga skakavca zaostali su mu zapleteni u bradi. udio sam se kako moe taj ovjek, koji je kupao druge i sam se prao mnogo puta tijekom dana, imati na sebi takve ostatke. No to nije djelovalo35Ineprimjereno. Lice mu je bilo nalik klancima, a malena bia bi ivjela u njima.Ti si moj brati... ree Ivan, gledajui me. Znao sam, doi e danas... dodao je. Kako si to mogao znati? upitah ga. Uzdahnuo je. Dah mu je bio jednako samotankao i vjetak koji huji naputenim mjestima. Bijae mi reeno neka ekam na tebe... napomenuo je. I ve sam umoran. Dobro je to si tu.Osjeao sam da mi je toMko blizak, te ubrzo priznali svoje grijehe. Nikad nisam uinio toliko za nekoga drugoga. Smatrao bih to ponienjem bez obzira koliko sam mnogo ili malo ponosa osjeao kao ovjek. Jer, i

moji grijesi bijahu maleni... Unato tome to bijah samostalan tesarski obrtnik, s navrenih trideset godina, ipak sam se osjeao pred njim mladim. I k tomu smjernim i nevinim, pred ovako svetim i mranim ovjekom.Traio sam u sebi, kuajui nai zlo, ali se nisam mogao sjetiti niega do moda nepotovanja prema majci i nonih borbi s pohotnim mislima. Moda je jo bilo i nekoliko neljubaznih postupaka u prosudbi blinjih... Dobro...! ree on. Moe se uvijek pokajati. Nai su grijesi uvijek brojniji nego to pomiljamo...Tad uoh u vodu, a Ivan je stao iza mene. Snagom pustinjskoga lava uhvatio me jednom rukom za nos, a drugom mi pritisnuo elo, pa mi tako okrenuo na lea i potisnuo pod vodu. Doavi toliko brzo sa zraka, pod vodu, ponajprije sam poeo grcati zbogpomanjkanja zraka, a potom i zbog sve one vodu koju sam progutao.Ipak, u tom trenutku vidjeh mnogo toga, a moj se ivot promijenio za uvijek.Je li se Preuzvienost spustila na nas u obliju golubice? Ali kad izronih iz vode, golubica mi bijae na ramenu... Osjetih kao da mi se vratilo mnogo od svega to je bilo izgubljeno. Bio sam ponovno sam sa sobom, jednostavan ovjek, ali dobar. Tad osjetih jo i vie toga. Imao sam privienje slave. Nebesa se otvorie na tren, te kao da sam vidio milijuna, ne, milijune milijuna dua.Zauo sam i glas, a dolazio je s neba. Stizao mi je izravno u ui...Prije nego te oblikovali u utrobi govorio je ja sam te poznavao.Obuzee me tad strava i zanos, mnogo dublje i snanije nego sam to ikad spoznao. Uzdignuh ruke prema nebu. Gospode Boe... rekoh smjerno poput djeteta sam.A Gospod mi je progovorio, kao to neko ree proroku Jeremiji: Ne govori "Ja sam dijete" zauh jer e poi na sva ona mjesta kamo te poaljem.I osjetih tada kao da mi je Njegov prst blagoslovio usta, kao to je golubiin kljun dotaknuo moje usnice. Njegova me Rije proela nalik rasplamsaloj vatri u mojim kostima, kakvu osjetih kad mi bijae dvanaest i leah bolestan od vruice.Tad je Ivan maknuo ruku s moje glave...3637Ostadosmo stajati u rijeci. Golubica je otprhnula. A Ivan i ja razgovarasmo vrlo malo. Kazivat u i tome. Uskoro... Ali odlazei, znao sam da ga vie nikad neu vidjeti. Kad sam odlazio, poeo je pjevati, ali je pjesma bila upueni rijeci Jordan, a ne meni.Jo sam uvijek osjeao u ustima okus smee rijene vode, a u nosnicama pustinjsku prainu, kad se zaputih dugim putem kui u Nazaret.3811-Bijae kasno poslijepodne. Svjetlo po grebenima i liticama poelo je okretati na zlato. I jo sam uvijek mogao uti Ivana Krstitelja kako pjeva. Budui da nije znao nikakve pjesme, zvuk iz njegovoga grla bio je nalik glasanju ovna.Stupao sam snano i silovito. Jer, sad vie nisam bio poput ostalih ljudi.Koraci su mi bili dulji nego ranije. Sad sam upoznao onoga drugog ovjeka, koji je obitavao u ljuski unutar mojega bia! I taj je bio bolji od mene... Postao sam taj ovjek.Velik se oblak isprijeio na nebu. Iz njega se izlio pljusak... Duga se veliajno uzdignula od jednoga kraja pustinje da bi se protegnula i dotaknula drugi. I Gospodnje se bljetavilo proirilo iznad mene.39Ubrzo legoh na topao i vlaan pijesak, no ve zauh Njegov glas. Ustani na noge...! rekao je. Posluah hitro. Neko govorah proroku Ezekijelu kazivae mi te je on spasio svoj narod u Babilonu. Sada su te rijei, upuene Ezekijelu, namijenjene Tebi: "Sine ovjekov! Poslah te djeci Izraelovoj, narodu koji se pobunio protiv Mene, sve do dananjega dana. Jer oni su drska i besramna, tvrdoglava djeca. No ti e im kazivati Moje rijei. Budui, da nisu puk koji govori stranim jezikom i ije rijei ti ne bi mogao razumjeti, ve su kua Izraelova, pogledaj! Uinit u tvoju odvanost snanijom i monijom od njihove. Zato ih se nemoj bojati.Glas se tada utiao... To bijahu moje rijei Ezekijelu... apnuo mi je u uho. No tebi jo kaem: "Moj si sin, pa e zato biti moniji od proroka. Moniji ak i od proroka Ezekijela!Ipak mi je preostalo jo mnogo sati hoda predjelima koje sam jedva poznavao. Ponovno me je ispunio zanos, ponovno sam bio proet strahom. Zapisi na svitcima, to sam ih prouavao od djetinjstva, nisu mi bili toliko bliski poput ovih uzvienih rijei Gospoda Boga mojega. A sad, kad je bio blizu, nisam mogao drugo nego tek da ga se bojim. Jer, glas se Njegov moe uti u odjeku velikih stijena kad se rue. I nisam znao kako bih sluio Gospodu koji moe irevima napasti meso svakoga ovjek i ivotinje u Egiptu, razliti blagoslov od kojega cvjeta svaka biljka

u polju, ili pak baciti vatru u travu dok i posljednje drvo ne proguta poar.Uzdignuh ruke prema nebu, kao da tom kretnjom pitam: Jesam li uistinu ja taj, koji trebam provesti volju Tvoju? Budui da jo nisi snaan ree mi Gospod ne vraaj se domu svojemu. Radije poi u brda to se uzdiu ispred tebe. Poi sada. U toj divljini, posti izmeu stijena. Pij vodu koja je ispod kamenja. Ali ne jedi nikakve hrane! Prije nego posljednjega dana tvojega posta sunce zae, znat e zato sam izabrao upravo tebe.Ubrzo upoznah snagu Njegovu da me titi. Dok sam se uspinjao u planine, spustila se tama. Morao sam dijeliti tlo sa zmijama i korpionima. Ali mi ni jedan nije priao. Ujutro se nastavih uspinjati, te nastavih tako vei dio dana, sve vie i sve dalje u ta pusta brda. I bila su dostojna jadikovki proroka Izaije, jer bi se moglo rei da je ta zemlja vlasnitvo kormorana i aplji...Na sve strane nije bilo niega do pustoi. S visokih stjenovitih grebena strvinari su gledali na mene, jedno uz drugo, ljeinar sa svojom enkom. I tada se prisjetih kako me je Ivan Krstitelj upitao na rastanku: Da li se svjetlo Gospodnje pojavilo dok si bio zagnjuren?Dok je jo Ivan zurio u mene, pitao sam se: "Jesu li oni milijuni milijuna dua, to ih vidjeh, bili lice Gospodnje?" Ali sam Ivanu tek odgovorio.-4041 Ni znai li smrt i unitenje, ugledati Ga? Za sve osim Krista... odvratio je. Jedanput me je pohodio Duh Sveti. Bio je toliko blizu, da sam podignuo dlanove pred oi. Ali mi Duh Sveti ree: "Dopustit u ti da mi pogleda lea." I dopustio mi je uvjeriti se da to uzviena, uzviena lea...Tad me Ivan dograbio za ruku. Znao sam jo od doba kad bijah dijete rekao mi je da moj brati mora doi za mnom i zamijeniti me. Jer, moja mi je majka kazivala to joj je tvoja ispriala o svemu to joj se sluilo. Tad me poljubio u oba obraza. Ja krstim vodom... nastavio je i mogu oistiti svaku duu koja se iskreno pokajala, kao to voda gui vatru. No ti e krstiti Duhom. Iskorjenit e zlo Gospodnjom milou...Tad me poljubio ponovno...Bilo je teko ne prisjeati se daha Ivana Krstitelja, to ga osjetih kad me zagrlio, jer je bio pun onoga to se osjea u vonju iscprljenoga ovjeka. I ma koliko esto netko poeli vodom isprati grlo, takav se vonj ne moe odijeliti od mesa. Golem zamor govori o svemu to bijae izgubljeno tijekom neijih napora. Sad mu je vanjtina bila estita i puna pustinjske samoe te njenih stijena. A tako je i vonjao, po vodama rijeke Jordan i tekoj mudrosti njenoga blata i mulja.4212INa vrhuncu su litice i stijene uokolo bile nalik grobovima, a koraanje izmeu njih bijae nesigurno i pogibeljno. Bijae podne. Suneva me jara prila.Sjedoh u sjenu velikoga kamena i pogledom zaokruih po zemlji izraelskoj, Od Galileje na sjeveru do Judeje na jugu. Izmaglica je imala zlatan preljev, te sam se pitao, moe li netko ikad vidjeti zlatne vrhunce to se uzdiu iznad brda i Svetoga grada? Ali nisam dugo mislio na Jeruzalem... Proivjevi cijeli dan bez hrane, bio sam gladan.No znao sam i da me je Gospod poslao na vrh ove planine. Jer, nije bilo dovoljno to sam Njegov sin i brati Ivana Krstitelja... Trebao sam proi kunje, a prvi ispit bijae odricanje od hrane. "Neu jesti nita do veeri...!", rekoh sam sebi.43Ali ve tren kasnije, Gospod mi je odgovorio. Nisam ga vidio, niti sam osjetio bilo koji drugi oblik njegove nazonosti. Tek mu zauh glas, izravno u svojemu uhu. Postit e rekao mi je sve dok ti ja ne kaem da jede...Tako sam gladovao taj dan i jo sljedei. A petoga dana, kad su mi bolovi i probadanje u elucu otvorili put do uzviene duhovne praznine, osjetih se slabim. I nisam vie znao imam li snage da se spustim s te planine. Oh, Gospode...! - uzviknuli glasno. Koliko dugo? Koliko dugo jo? Dugo... odvrati On. Potrajat e dugo. Budui da bijah tamo ne da se sporim s Njim,

ve da slijedim Njegovu volju, post mi je postao jednostavnijim. Zaklonio sam se od sunca i poeo ljubiti okus vode, kao i mudrost skrivenu u sjeni visokih stijena... Premda nou postaju i previe hladne, unato bilo kakvoj mudrosti. A i noni zrak bijae studen. Nikakve biljke nisu rasle na vrhu brda. No to je takoer bilo dobro. Jer, bilo je sati kad bih mogao poeti vakati njihovo trnje...Drugoga tjedna ukazao mi se kralj David. I znao sam da je on poinio velik grijeh. Nisam se mogao prisjetiti njegovoga prekraja, ali sam znao da je bio kanjen. A kad je umro, Gospod se ukazao njegovome sinu, kralju Salomonu. to da ti dam...? upitao ga je. Oh Gospode, Boe moj! odvratio je Salomon. Ne znam kako bih odluivao, a Tvoj je sluga usred44Tvojega puka, velikoga naroda kojeg se ne moe oznaiti ni prebrojati. Daruj zato svojemu sluzi srce puno razumijevanja, kako bih mogao razluivati dobro od zla...Prisjetili se i kako je taj Salomonov odgovor toliko godio Gospodu, te je odgovorio: Budui da nisi zatraio dug ivot ni blaga, te nisi zamolio smrt svojih neprijatelja, ve si upitao za otroumlje pri prosudbi, znaj, darovat u ti mudro srce, puno razumijevanja.Tako je bog dao Salomonu sve ono to ovaj nije zatraio, bogatstvo i slavu, sve dok ga vie ni jedan kralj tog doba nije nadmaivao.No sad je glas Gospodnji govorio meni... Salomon se nije drao mojih zapovijedi napomenuo je. Sastavio je tri tisue mudrih izreka, a pjesama jo tisuu i pet k tome. Svi su narodi dolazili posluati Salomonovu mudrost, po kojoj je nadmaivao sve kraljeve svijeta. A ti mu kraljevi donaahu srebra, bjelokosti, majmune i paunove. Ali... apne mi Gospod u uho kralj Salomon je ljubio mnoge tuinke... Faraonovu ker, ene moabske, amonske, edomske i sidonske, kao i hetitske. I to premda rekoh sinovima Izraelovim: "Nemojte im prilaziti. Jer, zasigurno e okrenuti vae srce svojim bogovima!" Ali je Salomon imao sedam stotina ena i tri stotine prilenica. A kad je ostario, srce mu nije bilo potpuno uz mene. Dao sam mu previe darova... Zato naglasi Gospod Tebi neu davati blaga. I nee se nikad zadravati sa enama, jer e inae izgubiti Gospodina.45Dao mi je Salomonove grijehe da o njima razmiljam. To je bila pogodnost koja nije bila darovana i Salomonu. Ja pak, onako bez hrane, nisam eznuo ni za kakvom enom, niti sam se osjeao pogoenim tom Gospodnjom odlukom. Moj se post nastavljao.Proroci su me esto pohodili tih dana: Ilija i Elizej, Izaija i Danijel, Ezekijel... Mogu se prisjetiti njihovih rijei kao da su bile moje vlastite. Sanjao sam da sam postao prorok Ilija, te sam se nadmetao s Baalovim prorocima. Vie od etrdeset takvih poganskih proroka dolo je na mju planinu rtvovati junca, no prije toga unitie oltar Gospodnji na vrhu brda. Nakon toga su se ranjavali noevima, kako bi pokazali svoju odanost Baalu. Krv je iktala iz ozljeda tih proroka, te su glasno vikali, iako bog Baal ne moe govoriti.Zamijetivi da Baal uti u mojoj nazonosti, stavih dvanaest velikih kamenova na stranu, kao znak za dvanaest plemena sinova Izrael ovih. Nakon toga obnovih oltar Gospodnji. Zatim jo iskopah rov uokolo kamenja, pa stavih drva na oltar i raskomadah junca u dijelove, polaui sirovo meso na naslagano drvo. Tada izlih etiri bave vode kao rtvu, dok nije otekla u rov i ispunila ga. Vatra Gospodnja je zaplamtjela pod junevim mesom, kroz namoeno drvo i po vlanome kamenju. I isuila je svu vodu nakupljenu u rovu. Ja pak maem odrubih glave onoj etrdesetorici Baalovih proroka. I tek se tad probudih.Tada spoznah da nisam bio Ilija, te sam samo sanjao svitak sa zapisom o njemu. A san me jepohodio kako bi mi priopio da moj post mora potrajati etrdeset dana i etrdeset noi. Jer ja nisam promijenio svoj put, niti je puk izraelski promijenio svoj, jer svi bijasmo Sloeni pogibelji Gospodnjega Sudnjeg dana.Tako sam mogao vidjeti i kako mi je prolazila mladost. Vie sam misli posveivao drvu pod mojim oruem, nego mojemu narodu. A nisam ni sluao Josipa, kad je govorio: Svi sudjelujemo u grijenosti Izraela, jer se ne trudimo dovoljno vrsto i uporno da je svladamo.Trebao sam nauiti i da trebam vie skrbiti za grijenike nego za pobone i nedune. No tad sam se trebao zadovoljiti ponavljaljem Izaijin rijei samome sebi: "Dok e ti pue izraelski biti poput mora pijeska, ostaci tvoji e se vraati." I tad, uoi estoga tjedna mojega posta, ispunjen Izaijinim duhom, nadah se da u uz pomo tog ostatka dobrih idova moi obnoviti sve to je bilo uniteno u narodu.Tako bih glasno ponavljao Izaijine izreke, govorei ak i u lice Suncu, sve dok mi oi ne izgore i ne budem prisiljen vratiti se u sjenu. Duboko sam razmiljao o molitvama to u ih uporabiti s grijenicima i odluih im rei isto, to je kazao i Izaija: "Umijte se, oistite se; odbacite zlo i svoja djela; pomognite potlaenima!"Tako je doao i etrdeseti dan. Kad je nastupila veer, Gospod mi ree: Sutra smije sii s planine i jesti.Na te mi se rijei vratila i probuclila glad, te osjetih prodrljivost.4647No dok sam razmiljao o tome to bih mogao jesti, Gospod mi ree: Noas ostani na planini. Doi e posjetitelj.

I4813Jtosjetitelj je pristigao ubrzo. I bio je lijep poput kraljevia. Imao je izrezbaren zlatan privjesak na zlatnome lancu oko vrata. Na privjesku je bio lik ovna, ivotinjski ali ipak uzvieniji od bilo kojega ovna to ga ikad vidjeh. A kosa tog kraljevia bijae jednako duga kao i moja, te uz to i sjajna. Bio je odjeven u samtenu odjeu grimizne boje nalik kasnome veernjem rumenilu, a na glavi je imao krunu zlatnu poput Sunca.Uspeo se na planinu, ali mu na odjei ne bijae ni trunke praine ni znoja na licu. I nije mogao biti nitko drugi do onaj to sam mislio da jest. A ubrzo se i predstavio..."Sotona je najljepe stvorenje, to ga Bog ikad stvorio...", rekoh sam sebi.49 Zna li kako je prorok Izaija susreo svoju smrt? bijahu mu prve rijei.Potpuno sam zanijemio... Tako sam morao posluati njegovo kazivanje... Izaiju je ubio idovski kralj, poganin Manae, Amonov prijatelj zapoeo je. Bio je lo idov... Sotona je kimnuo, kao da je on dobar idov. A ja bijah siguran da nije...Zastao je nekoliko trenutaka, promatrajui me pozorno. Taj Manae nastavio je tad, podignuvi prst u zrak htio je unititi vjeru svojih otaca. Zato je izdao kraljevsku naredbu da Isaija treba biti iskorijenjen iz svojega doma i progonjen poput ivotinje. Douvi to, Isaija je pobjegao. A vojnici Manaeovi otputie se za njim u divljinu. Tamo je Izaija traio stablo koje je toliko izdubljeno da u njeg moe stati ovjek. Takvo utoite je naao u irokome hrastu s istrunulom jezgrom. Zavukao se i smjestio u udubinu... Ali ga Manaeovi asnici otkrie u skrovitu i donijee veliku pilu, pa prerezae stablo napola. Isaija je umro vritei. Zna li to? Ne znam za takvu smrt... odvratih.Na to se nasmijao. Osjeao sam slabost od njegove prie, jae nego od bilo kakve oskudice prouzroene postom.Ali neastivi kao da nije htio prestati s kazivanjem. Nain na koji je Izaija umro, ne treba te osobito zabrinjavati napomenuo je. Jer, ti nisi prorok, nego naprotiv Sin! Koliko se sjeam, a pamenje me dobro slui, Gospod do sada jo nikad50nije' stvorio neto takvo. Naprotiv, trud oko tebe tjera me na vie razmiljanja. Tebi izgleda nevinim i bezazlenim sve ono to znam.Pogledao me njeno. Oi su mu bile crn mramor, ali je u njima tinjalo svjetlo. Jesi li gladan? upitao me. eli li piti...? Izvukao je vr vina i janjeu nogu, dobro skuhanu,koju nisam zamijetio ispod njegove odjee dok ih nije pokazao. Tad mi je priao toliko blizu da su mi nozdrve upile miris vina i soka janjeega mesa. Osjetih ak i Sotonin miris, to je proimao blag miomiris to je izvirao kroz nabore njegove odjee. Mogao sam osjetiti i kako pohlepa zrai iz njegove odjee. Jer to bijae nalik vonju meunoja.Zato odbih njegovu hranu, ali su mi ostali mirisi njegovoga tijela poticali tek poput isparavanja to dopiru iz posude u kojoj se pee hrana.Uoivi moje oklijevanje, nasmijeio se ponovno. Ali jamano primijetio je tebi ne treba hrane. Kao Sin Boji, ti moe vrlo jednostavno zapovijediti ovim stijenama neka postanu kruh. A to je hrana primjerena esenima... Kako bilo, tvoja odjea nije ni ista niti bez praine. Zato te izabrao tvoj Otac? to vie, iznenauje me da si ti Sin Boji. Reci Mu, kad sljedei put porazgovara s Njim, da Ga pozdravljam. Naime, zna li? Tvoj otac i ja mnogo smo razmatrali i raspravljali o vanim pitanjima, te smo uvijek eljni douti rije onoga drugog i saznati za njegova djela. ak to vie, u takvim zgodama kad se sretasmo, rekoh Mu da su mukarac i ena kruna svega to je zamislio, od svih ivotinja i51biljaka na poljima. Ali sam ja taj, a ne On, koji bolje razumije to Stvaranje. Jer, Njegovo je Stvaranje dalo previe malenih bia i duhova, koje teko da poznaje toliko dobro kao ja. Bio sam neko Njegov sluga, sluga u kojeg se najvie pouzdavao. Razmisli onda, koliko Ga dobro razumijem...Zaudio sam se. On nije pobuivao strah nego smirenost. Sad sam znao kako se mogu osjeati grijenici koji u prostoj toionici ispijaju vino. Muke od tog dugog posta su nestale. Osjeao sam kako se snaga vraa u moje udove. Mogao sam govoriti sa Sotonom. On je bio ugodan i smiren. Ako me ve i njegov vonj inio nesigurnim, ipak je nudio suosjeanje prema enjama koje se jo ne usudih outjeti.No ako bih mu i dopustio mnogo, ipak se ne bih mogao sloiti da Gospod, Bog Svemira, ne razumije i ne poznaje svoja ostvarenja bolje od mojega posjetitelja. To nije mogue! uskliknuh. On je svemoan. Nebesa i zemlja, zvijezde i Sunce, prigiblju se pred njim. Oni se ne klanjaju tebi.Sotona je na trenutak dahtao poput konja. Zar nije htio prihvatiti uzdu? Tvoj Otac ree napokon je tek jedan od bogova meu mnogima. Mora uzeti u obzir bezbroj onih koje tuju Rimljani. Zar neemo priznati veliku vjeru Rimljana? Jer, tvoj Otac nema snaga ni da zapovijeda

svojim vlastitim idovima, u njihovoj vlastitoj zemlji, iako ga toliki smatraju Jedinim. Uinit e bolje uzme li u obzir veliinu Njegovoga gnjeva. Taj je gnjev nedolian jednome dobrom bogu. Napuhnut52je i neizmjeran. Stvara previe prijetnji. On ne moe otrpjeti nikoga tko Ga osporava. Dok, naprotiv, ja ti povjeravam kako su traak neposluha i daak vjerolomstva sastavni dio ivotne radosti, te se prihvaaju vie kao dobitak nego kao zlo. To nije tako uspio sam odgovoriti. Moj Otac je Bog, raznih dosega, svestran i sveopi... No rijei su mi imale okus slame. On ne upravlja sobom samim! odvrati neastivi Odluno. \5314Ootona nije pokazivao nikakvu zabrinutost ni strah zbog onoga to je izrekao. Mirno je nastavio govoriti... Tvoj Otac ree nema pravo zahtijevati potpunu poslunost od svojega naroda. On ne shvaa da su ene stvorenja razliita od mukaraca i razmiljaju na drukiji nain. to vie, tvoj Otac nema pojma o enama. Njegov prijezir prema njima dijele i Njegovi proroci, koji obznanjuju Njegovu rije, kako to tvrde... A to i ine! Rijetkom voljom On ih strogo kori! Pogledaj samo Izaiju! Reci mi da Izaija ne ivi u srcu Oca tvojega, kad kae. "Zato jer su keri Cionove ohole, te ispruenoga vrata uokolo hode, pustopano se ogledavajui i namigujui, sitnim koracima pocup-kujui, Jahve e koricama maa sruiti krunu s glava kerima Cionskim te im obnaiti golotinju njihovu".54Golotinju njihovu! ponovi neastivi. No odmah je i nastavio govoriti Izaijine rijei... "Gospod e im strgnuti sve ime se one ponose: ukosnice i mjeseie, naunice, narukvice i koprene, poveze, lanie, pojasove, boice s miomirisima i privjese, prstenje i nosne prstenove, skupocjene haljine i plastove, privjese i torbice, zrcala i kouljice, povezae i rupce... I zbit e se da umjesto miomirisa nastane smrad; umjesto pojasa ue; namjesto kovra tjeme obrijano, umjesto gizdave halje kostrijet; umjesto ljepote uarenim eljezom udaren ig..." Moj je otac govorio o narodu cionskome... odvratili. Tako smo mislili. Ne odvrgne mi Sotona. On se pretvara da govori o narodu cionskome. No ene su te koje on poniava. Svoja mona prokletstva uva On za mueve. Kad se eli obratiti puku izraelskome, on govori samo mukarcima: "Srdba Gospodnja iznad svih naroda, a jarost Njegova iznad svih vojski. On ih je unitio do temelja, On ih je izloio krvoproliu. Utroba e im ispasti iz leina, a planine e biti natopljene njihovom krvlju."Vrag duboko udahne. Kakav bijes! To Njegove pogreke plamte u Njegovome srcu! Moe li makar i posumnjati da moda nije svemoan? Ne! Nema dovoljno duha da bi rekao: " Da, izgubio sam, no moji su vojnici bili asni i borili su se dobro." Ne, On je osvetoljubiv. " Palae e biti naputene", kazuje Izaija, "utvrde i kule bit e zatrte zauvijek, sve dok se Duh ne razlije po nama s visina.55Sotona podigne ruke u zrak, kao da tom kretnjom eli naglasiti svoje rijei. Ali kada?! uzvikne. Kad e to Duh biti razliven po nama? Tvoj bi te Otac otpremio da oplemeni srca ljudi, dok je Njegovo vlastito srce stvrdnuto i slijepljeno od krvi onih koje je poklao. Njegova mrnja moe biti mona, ali ona ne utoljuje Njegovu enju. Njegov govor otkriva koliko On oboava Veliajnost za koju hini da je prezire...Zastao je, kimajui glavom... Reci mi nastavio je zatim. da tvoj Otac nije obuzet oboavanjem ena?! to On krije od samoga sebe! Jer on mrzi njihovu mo da ga zavode. Ezekijel zna to je u srcu Oca tvojega. Napokon, on je te rijei douo od Gospoda: "Prisiem ti i ulazim u savez s tobom, a ti postaje moja. Umio sam te vodom, da, potpuno sam sprao tvoju krv, pa te pomazah uljem. Odjenuh te i u izvezenu halju, u fino tkanje, pokrih te ukraenom svilom. Na noge ti obuh sandale od fine koe, te ti stavih narukvicu na ruku i ogrlicu oko vrata, naunice u ui, a divnu krunu na tvoju glavu. Bila si prekrivena zlatom i srebrom, jela si biran kruh, med i ulje. I bila si neizmjerno lijepa, te si napredovala u kraljevstvu. Tvoja slava i ugled proirie se meu puanstvom, zbog ljepote kojom te obdarih." A sad naglasi Sotona pogledaj kako se jada. Upravo je vrijedan saaljenja u svojoj jadikovki: "Ali te ljepota tvoja zanijela, izigravajui bludnicu zbog slave svoje, te si se nudila prolazniku svakome, umnaajui svoje bludnienje. Bludniila si s Egipanima, susjedima56tvojim snanoga tijela. Tjerala si blud takoer i s Asircima, jer si nezasitna!" Da, da...! Posluaj dalje! pripomene neastivi. "Zato, o razvratnice, to si otkrivala svoju sramotu i u bludu nagost svoju pokazivala, zato u prikupiti sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslaivala. Okupit u ih i udruiti protiv tebe, pa te predati u njihove ruke. Oni e sruiti tvoje ugledno obitavalite, zderati odjeu s tebe i oduzeti ti skupocjene dragulje, ostavljajui te golu i neokienu, neka vide sramotu tvoju. A zatim e te kamenovati i sasjei maevima svojim. Kuu e ti spaliti ognjem, a pravdu nad tobom provesti na oigled svim enama. Tako u dokrajiti tvoje bludnienje...!"

Na tren je uutio, pogledavi me pronicavo. Zar se sve do zbiva upita tada Sotona radi izrugivanja Jeruzalemu? Reci radije, kako kazivanje Tvojega oca zaudara na pohotu. Tvoje su rijei gadost! odvratih. Nadao sam se da osjeam dovoljno srdbe u sebi za odgovor, ali sam tek mogao ponoviti... Tvoje su rijei gadost... Jezik tvojega Oca je jednako pun poude kao i moj... napomene neastivi.Zbunio sam se. Jesam li mogao porei da su mi slabine oivjele dok sam sluao ponavljanje rijei Oca mojega?Ti vjeruje da sjedi na vrhu ove planine javi se ponovno Sotona. Ali mi vie nismo tamo. Uzdignuli smo se do mjesta koje je povrh svetih stanita.57Njegov uvid u moja privienja bio je cjelovit. Sad sam vidio grad Jeruzalem, ispod nas. Jer, vie nismo sjedili na planini. Bili smo na najvioj kupoli Velikoga hrama. Osjetih vrtoglavicu. Budui da si ti Sin Boji ree mi Sotona u tom trenutku moe slobodno skoiti! Baci se. Aneli tvojega Oca e te ponijeti.Osjetih iskuenje da doista skoim. Ali, iznenadno, vie se nisam osjeao kao Sin Boji! Ne jo...!Ispod mene je bio ponor. I znao sam da e biti tu, za sve narataje koji dolaze. Kad su god stajali na uzviici, ivjeli bi u vjetru nepokornoga duha koji obitava u naem dahu i sadri uas skoka. Tad me je Sotona ponovno pogledao svojim tamnim oima, a tokice svjetla u njima bijahu nalik zvijezdama u noi. Te su oi obeavale slavu... Ostane li uz svojega Oca, radit e za Njega napomene. Bit e potroen. Skoi! Moe se spasiti... Skoi!Razbio bih se. No bi li moje utrnue trajalo kratko? A moj povratak u ivot jednako brz? Neastivi me uvukao u sebe. Po bljesku njegovih tamnih oiju poimao sam njegove misli ak i kad ne bi govorio nita. Da sam skoio, Sotona bi me obuzeo. Zapovijedao bi mi do kraja mojega ivota... Rodit e se ponovno! ree mi tada glasno. Potajno. Bog e znati kako. Imam pravo odvraati.Govorio mi je o buduem ivotu. Bio bi dareljiv. Sve je moje! povika Sotona glasno. Uistinu, gramzivost mu je bila boanska. Iz grubegramzivosti nastajala su silna djela. ; ;58 Oni koji su mi privreni nastavi neastivi sjede sada na vrhuncima i toliko su moni, da se nikad ne osvru na tu sitnu gamad, primjerenu tek kozama, koja silazi s lica tvojega prijatelja Ivana. Jer, on ak ni veliku nudu ne obavlja na Sabat! A u ostale dane nosi malenu motiku kako bi prikrio svoje izmetine.Ja sam pak, u tom istom trenutku, razmiljao o tome, mogu li skoiti, a da ne padnem? Jesam li moga letjeti s anelima? Snagom koju mi je dao Gospod, jesam li mogao letjeti?Mogu li to sada? Sotona je bio izmeu mojega Oca i mene. Je li posjedovao snagu koja moe ponititi mo aneoskih krila? Nisam skoio. Htio sam to, ali se nisam usudio. Rekoh sebi: "Neu sluiti Bogu kao odvaan sin nego kao skroman...!" Tako je bilo pravino. Nisam li proveo vie od polovice mojega ivota radei paljivo, uz mnogo malenih kretnji, potpuno nalik malenim tajnama drva?Sad sam nasluivao zato je Bog izabrao Mariju i Josipa da mi budu obitelj... Odlazi, Sotono! rekoh. A za sluaj da mi je glas bio slab, ponovih... Odlazi, Sotono! i sad mi je glas bio snaniji.Glas mi je bi pripravan uzdii se povrh snaga koje dolaze iz praznine. I shvatio sam Gospodnju mudrost. Jer i u postu ima snage, a to je bila najvea snaga koju netko moe stvoriti kako bi se oprijeo neastivome koji je mrzio prazninu. Jer, tko je usamljeniji od Sotone? Imao sam barem toliko snage da pogledam neastivome u oi... ,59 Nisi ti taj kojega elim...! kazah mu. elim mojega Oca.No i dok sam to govorio, osjeao sam malenu ali otru bol. Gubio sam neto eljeno, a gubio sam to zauvijek.Sotona je kriknuo poput divlje ivotinje netom ranjene kopljem. Tvoj e Otac... uzviknuo je unititi svoje vlastito djelo! I to za malo!Tad je otiao. A meni se prividjee aneli. Skupie se oko mene kako bi mi istili.oi. Zaspao sam... Nikad ranije nisam bio toliko iscrpljen.Ujutro se probudili na istoj planini gdje sam proivio etrdeset dana. Sad sam bio pripravan za silazak. Cesta do Nazareta bit e duga i prazna. Tih dana razbojnici nisu napadali. I to je bilo upravo dobro. Vrijeme provedeno s neastivim me je oslabilo. Dah mi je bio lo. A nisam ni osjeao da sam se potpuno spasio.No kako god, ipak nisam bio smuen. Dok sam koraao, mogao sam si tako ponavljati Izaijine rijei:Dijele nam se rodilo;sina dobismo; na pleima e mu biti vlast.Ime njegovo divno bit e, Savjetnik uzvien, Bog silan,Otac vjean, kraljevi mironosan.I premda sam bio previe beznaajan i neznatan za takve rijei, morao sam pretpostavljati kako me je Bog izabrao za Svojega sina zato jer sam se rodio i60

ivio meu obinim ljudime, radije nego da* sam bio kralj. Zbog toga mogu razumjeti mnoge malene vrline i slabosti u drugima. Uspijem li poveati svoju mo, a znao sam da e mi On prenijeti velike snage, moda e se zahvaljujui meni poveati krijepost svijeta ljudi. Tako sam poeo vjerovati u mojega Oca. Bio sam pripravan raditi za Njega. Uskoro e doi spasiti Jeruzalem. Bio je Bog i Gospodar Svemira. Radio bih radosno. Kroz Njega, utjeha e doi tunima, a gladni e biti nahranjeni. Da, a grijenicima u najdubljemu beznau i oaju bit e njihovi grijehovi oproteni.Te mi misli pobudie toliku radost u dui, da jednostavno nisam mogao povjerovati da su moje vlastite. to vie, Sotona me je zasigurno estoko zagrebao u prosuivanju, jer sam sad bio pripravan uiniti sve. Ali tad, u to novo jutro, nisam se posebice pribojavao neastivoga. Osvojio je tek malen dio mene. Bio sam iskuavan, dokazao sam da sam odan, te sam poeo osjeati da mi je jezik ist. Dok sam koraao, nailazio sam na najmanja i najslaa skromna uda. U pustinjskoj osami naiao sam na maleno drvo to je raalo ljive, koje mi utaie e i unijee slatku toplinu u moje udove. Pao sam na koljena i blagoslovio svojega Stvoritelja, ali prije nego sam poeo moliti ponovno sam stao na noge.Morao sam se uditi. Zato me je Gospod ostavio samog sa Sotonom? Je li to bilo zato da bi me iskuao zbog prekomjerne pobonosti? Ubrzo bih spoznao kako moe biti istine u tome. Bilo je posla, a raditi se nije moglo kleei... i6115Vratio sam se u Nazaret i uao u kuu gdje sam ivio s majkom. Pozdravljajui me, jako je odahnula. Jer, ipak me nije bilo dulje od etrdeset dana... A ako je pretpostavljala da putujem sa svojim bratiem Ivanom, uskoro je poela sluati zatraujua izvjea o njemu. A sve se to zbivalo dok sam ja bio na planini. Izgleda da je Herod Antipa, sin ve mrtvoga kralja Heroda Velikog, ve dulje vremena sumnjao u Ivana Krstitelja. Poput svojega oca, Antipa je patio od snova i privienja. Brinuo se da bi prorok mogao potaknuti puk na ustanak protiv njega. Zato je dao strpati Ivana u podzemnu tamnicu utvrde Maheront, podignute na visokim peinama povrh Mrtvoga mora. Po tome sam znao da je moje vrijeme dolo. Moram napustiti Nazaret. Moram poeti ivjeti kao62propovjednik i nastojati nastaviti ono to je Ivan uinio.No moja je majka smatrala da ne bih trebao biti propovjednik. Nije joj bilo drago zamiljati kako lutam samotnim cestama da bih blagosiljao strance. Bilo bi bolje da, mislila je, za sada postanem dobar esen. Htjela je da se pridruim pustinjskoj zajednici u Kumranu, gdje se okupljaju najprivreniji. Ali ja nisam eznuo za tim. Ljudi koji izaberu ivjeti u Kumranu moraju prije toga priznati svu krivicu i sve grijehe, te predati sve to posjeduju subrai. Poslije toga moraju godinama ivjeti s njima, prije nego mogu biti prihvaeni kao pravi kumranski eseni. A u nazonosti njihovih voa pristupnici ne smiju govoriti, osim ako ih se upita.Ne razumijem kako mi je moja majka mogla eljeti takav ivot. Gospod je bio taj kojemu sam se trebao podvrgnuti radi kunji, a ne ovome ili onome visokome sveeniku. No tad ba nije bilo uvijek lako razumjeti moju majku. Premda je bila ponosna na moje podrijetlo, bila je krajnje zabrinuta zbog moje dobrobiti. Rijetki su bili dani kad nije oekivala da e me snai neka teka nevolja. Strah je obitavao u naoj malenoj kui nalik nonoj ivotinji. Uvijek se moglo uti nekakvo ukanje i trkaranje u tami.K tomu, ako je Marija ve bila skromna, bila je i tata. Ja bih pak patio zbog obojega, jer joj je volja bila vrsta kao da je uklesana u kamen. No sad se vie nije osjeala toliko snanom, ve vie krhkom. No to je bilo jo gore! Smatrala je da sam poput nje, pa zato i nespreman poi u svijet. A ja, znajui63sve to sad moram pokuati, nisam bio zadovoljan to je imala toliko malo povjerenja u mene.Nisam joj ispripovijedio to se zbivalo tijekom mojih etrdeset dana na planini... Ali je morala znati da sam napokon bio blizu svojemu Ocu. Ipak, nije htjela uti nita o tome. Srce joj je bilo dovoljno prostrano za kraljicu. Ali, kao i svaka kraljica, nije uivala u onome to nije mogla razumjeti.No bila je ipak i majka. Znala me je i poznavala vrlo dobro. Tako je sad mogla nasluivati da nije samo Otac bio sa mnom na. planini, ve i onaj Drugi. Ako je Sotona raspolagao snagama tame, tad sam bio dovoljno slab, kao to je mogla vidjeti, da budem okaljan. Zato me mora voditi zajednica koja je krajnje predana. Moglo bi se rei, nije mi olakavala moj put. Bio sam nesretan zbog njenih slutnji... Jer, bila je obdarena sposobnou predvianja izvjesnih dogaaja.Usred te tihe i nepopustljive prepirke iskrsnula je promjena. Jedno je vjenanje zakazano u Kani, gradu nedaleko Nazareta.Otac mladenke, imuan ovjek koji je neko bio unajmio Josipa i njegove tesare da mu sagrade novu kuu, pozvao je sad moju majku, mene i brau u svatove. I to bi bilo prvi put da Marija naputa svoj dom nakon Josipove smrti. to vie, ostala je toliko neodlunom glede odlaska da smo zakasnili, pa je u trenutku naega dolaska u Kanu obred ve bio zavren. Moja majka, krajnje zbunjena, pogledala je otro uokolo. Ostali su bez vina... rekla je.64Naime, toliko je mnogo ljudi dolo iz sela, kako bi proslavili dogaaj, da je sve vino potroeno...Njen mi jer glas kazivao da, kad svadbeno slavlje postane suhim, srea ubrzo nestaje... To je predznak bijede za mladoenju i njegovu suprugu. Tako pomislih iskuati one snage koje sad moda posjedujem.

Ispred nas je stajalo est velikih kamenih posuda za vodu, a na stolu ispred nas bobica crvenoga groa. I bila je samo jedna jedina bobica... Uzeo sam je i jeo polagano, duboko razmiljajui o duhu koji je obitavao u njemu. to vie, ak sam mogao osjeati i anela uz mene. U tom se trenutku voda u posudama pretvorila u vino. Znao sam to. Da se to dogodi nije bilo potrebno vie od istoga okusa jedne bobice groa i nazonosti jednoga anela.Osjetih blizinu Kraljevstva Bojeg. Jer sad sam znao! To je kraljevstvo sazdano od mnotva ljepota. Moj Otac nije bio samo Bog mrnje, ve je mogao ponuditi njenost, toliko blago da je djelovala poput onoga to ostaje nakon dodira neije ruke. No istodobno me obuzela tuga. Imao sam privienje velike gozbe koju neu nikad vidjeti. Zato ubrzo odluih otii... Moja braa mogu dopratiti majku kui.Odlazei, jo sam mogao uti mladenkinoga ujaka kako govori mladoenji: Svaki domain ponajprije nudi dobro vino, a kad se svi ponapiju, ono koje je loije... No ti si svoje najbolje vino sauvao za kraj pa e ti brak biti blagoslovljen.Bilo je to prvo od mojih uda, a dogodilo se u Kani Galilejskoj. No ipak nisam hitao slaviti sebe, jer65mi je aneo, kojega je poslao moj Otac, aptao u uho: Kao to i posuda prepuna meda moe brzo biti ispranjena, jednako tako i luckast sin moe raspriti svoje zalihe uda...Zato o tome nisam majci rekao nita. Ona je bila jedino zadovoljna to je na svadbi bilo vina dovoljno za sve, pa joj je i srce malo omekalo glede mojega odlaska. Sljedeega jutra pooh, ne nosei nita drugo osim tapa, ogrtaa, mojih sandala i njenih suza. ,6616Jtomiljao sam propovijedati u Kafarnaumu, gradu udaljenome pola dana hoda od Nazareta. Unato onome to mi neastivi ree, ipak sam elio uzeti proroka Izaiju kao svojega vodia. Jer, on je zapisao: "Kraj puta uz jezero, iza Jordana, u Galileji nevjernika, puk to sjedae u tami ugleda veliko svjetlo". Tako izabrah Kafarnaum. Grad je leao na Galilejskome moru, koje se tako zove premda je tek jezero, no veliko je poput mora. A rijeka Jordan utjecala je u njega na sjeveru i otjecala iz njega na jugu, prema Jeruzalemu.Prije odlaska u Kafaranum, ipak odluih govoriti u nazaretskoj sinagogi. Naime, jezik mi ni priblino nije bio otvrdnuo, poput ruku kad su radile s drvom.67pZato namislih zapoeti u nekome mjestu gdje me barem netko poznaje.Ali na poetku nisam vjernicima mogao mnogo rei...Pokajte se, jer Kraljevstvo Nebesko dolazi. Kraj je blizu... tek im kazah...Na te rijei mi uzvratie samo mukom. Kako bi ljudi mogli poeljeti dolazak Sudnjega dana, pa jo toliko uskoro? to vie, bijae sunano jutro u Nazaretu. Obuzet novim mislima i vjerom, premda strog, morao sam ipak biti prirodan, prirodan poput daha. Zato ponovno progovorih, kazujui sluateljstvu o staro-vjekim Hebrejima...: Zahvaljujem Ti, o Oe, jer ti si skrio te stvari od mudrih i razboritih, te ih otkrio djeici.Kasnije sam vidio to je o tome napisao Luka u svojemu evanelju..."Kad to zaue u sinagogi, svi se raestie i obuze ih mrnja" tako je pisao Luka "Ustadoe i istjerae ga iz grada, te ga odvedoe na rub brijega na kojem je bio izgraen njihov grad, kanei ga strmoglaviti naglavce. No on proe izmeu njih i umakne.Luka nije bio idov. Tako je njegovo izvjee prepuno pretjerivanja. Mrzio je idove... Zbog govorenja u sinagogi, koju sam pohaao od djetinjstva, nitko mi se nije htio rugati. No ipak sam uo grohot kako im navire iz dubine bia. Takvo ismijavanje bilo je nalik tihom skakanju mieva preko nonih prstiju. to vie, mogao sam uti njihov apat, prije nego progovorie...Tesar nam kazuje da se pokajemo...! aptao je jedan. to Gospodin skriva od mudrih i razumnih pitao je drugi a nudi samo djeici?Tako spoznah da moram nauiti propovijedati u mjestima gdje sam nepoznat. To se zavjetovah... A sad, na putu iz Nazareta u Kafarnaum, sjeam koliko mi je srce jo uvijek pozlijeeno onim to je Sotona rekao protiv Gospodina. A moj se Otac ak ni branio nije.U taj tren, dok sam bio zadubljen u takve misli, spotaknuh se na cesti. Bio je to ruan posrtaj. Inae sam spretan na nogama, ali sam ipak runo pao. Snana me ruka sruila na tlo... Rijei proroka nisu moje rijei...! javi mi se snaan glas u uhu. Moji proroci su asni, ali esto pretjeruju. Moj Gospode, osjeam se slabim... tek rekoh. Manjka mi rjeitost. Da odvrati Gospodin. Tako je i Moj sije govorio: "Oh, Gospode, spor sam u govoru i tekoga jezika..." Rekoh mu isto to sad kazujem tebi: "Tko je stvorio ljudska usta? Za nisam ja Jahve?" Zato, poi... I ja u biti u tvojim ustima, uit u te to treba govoriti. Tvoje rijei nee padati na zemlju.Dobivi to obeanje, osjeao sam se manje nesigurnim i kolebljivim.

Moe mnogo uiniti u Kafarnaumu jo mi ree moj Otac. Ali ponavljaj istu rije vie puta. Ti su ljudi poput kamena i gluhi. Zbog toga, kazuj im ponovno i ponovno: "To vam kazuje Gospod Bog!"6869Nemoj se brinuti o tomu da li te uju. Rijei su takoer moja stvorenja te putuju mnogim putovima.Kad ustadoh na noge, osjetih Duha kako me uzdie sve vie. I zauh lepet krila nevidljivih bia kako lete povrh mene, pa zatim zvuk tisua kola, um sretnoga buenja... No sve je to moglo stizati i iza brijega do mene. Kad vjeruje u Mene progovori mi Gospod ponovno uda e ti biti u tvojoj ruci, tvojim oima, tvojemu glasu.Jest, ruka Gospodnja je vrsta. Stigao sam do Kafaranuma.7017JTlodajui ljunkovitom obalom Galilejskoga mora, ugledah dva ribara kako zabacuju svoje mree. Bili su to snani ljudi, krupni, s dugim bradama. Stariji od njih dvojice, koji je izgledao mlaim od mene, kao to uskoro doznadoh, bio je imun. Drugi je ribar bio njegov mlai brat Andrija. Vidjeh i kako je imun, kad je zabacio mreu na mnotvo riba, priskoio do rupe u mrei i vrpcama od neutavljene koe vjeto krpao oteeno mjesto.Pomislih u sebi: "Potrebno je imati ovjeka koji znade krpati mree... Ako jednim umijeem zarobi ribu, drugim sprijeava da je izgubi..."I bez upozorenja, jer je moj glas dosezao udaljenost to nije bila vea od mogunosti dobaaja malenoga kamena, rekoh im:71Poite sa mnom i uinit u vas ribarima ljudi...!Rekoh to s velikim veseljem, spoznavi kako je provesti punih etrdeset dana bez druenja s ovjekom, takoer post. Ako sam ve vidio mukarce i ene na vjenanju i u nazaretskoj sinagogi, oni ipak nisu bili po mojemu izboru, niti prijatelji ili ljudi s kojima bih mogao raditi.Tako sam te ribare smatrao dobrim ljudima, te mi je bilo milo gledati kako zabacuju svoje mree, kao da ire sitnu aroliju nad jezerom. Kao tesar, koji o ( vodi zna manje nego o drvu, inilo mi se ipak da su ribe zatiene svojom vlastitom arolijom, pa ribar treba vlastitu snagu duha kako bi potjerao takva bia u svoju mreu.I dok ih tako pozvah da pou sa mnom, bio sam pun poleta. Izmeu njihovih i mojih oiju kao da se preko vode razmijenio neizreen sporazum. Mogao sam upravo osjetiti kako me Bog osposobio da ukradem nekoliko vjetina neastivome.Istinu govorei, mogao sam sad uporabiti Sotonin nain kad bih govorio. Oslovio bih strance s najistananijom utivou i najprisnijim veseljem, kao da meusobno dijelimo udo mnogih neizgovorenih stvari.Prisjetih se, to mi je Sotona rekao na odlasku: "Osobito te tujui, htio bih ti dotaknuti ruku." Htio sam da ode, pa zato dotaknuh svojom desnom rukom njegovu. I tom sam istome trenu spoznao da sam prepustio dio Gospodnje zatite.No tek malen dio. Dijelak. I bijah siguran da je Gospodin mnogo uzeo natrag od Sotone. Jer, im72su imun i Andrija priveli svoj amac k obali, te napunili svoje vree ulovom, pooe sa mnom niz cestu do jedne kue. Tamo me upoznae s Jakovom, sinom Zebedejevim, te s Jakovovim bratom Ivanom. To sam smatrao dobrim predznakom, jer su se njih dvojica zvali jednako kao i moja braa. I im ih je imun pozvao, ostavie oni svojega oca Zebedeja samoga s unajmljenim slugama, pa pooe s nama. I morao sam se upitati, nisu li pripravniji za razonodu nego li za molitvu. No imun je jamio za njih, a imun e biti moja stijena. Tako sam odluio. Ubrzo sam ga poeo zvati imun Kefa, jer Kefa dobro zvui. Kasnije e ga Rimljani prozvati Petar, to je latinska rije za stijenu, a to zvui jednako dobro. I Kefa e uistinu biti moja stijena sve vrijeme, osim jednoga sata. No o tome kasnije...Prema Kafarnaumu sam sad stupao s ta etiri druga. Gledajui ih, znao sam da u morati vie hvaliti nego sumnjati. Dok smo tako hodali, Petar me povukao na stranu.Prije dvije noi rekao mi je mree su nam bile toliko prepune riba, da nam je amac poeo tonuti. Ali sam se molio i bijasmo spaeni. Rei u ti: U svojoj sam molitvi vidio tvoje lice.Tad se Petar bacio na koljena... Nemoj me voditi sa sobom...! izjavio je Jer ja sam grijenik, o Gospodine!No ja ga uhvatih za ruku i podignuh na noge.Ti si dobar ovjek rekoh mu. Barem koliko sam ja to mogao prosuditi. Tvoja e me nazonost snaiti u Kafarnaumu.73Tamo i odosmo, te se zaputismo izravno u sinagogu. Tog sam jutra propovijedao mudrost Ivana Krstitelja...Bio je Sabat, te se mnogo ljudi okupilo u sinagogi. Shvatio sam da moji novi drugovi bjelodano nisu pazili na oznake dana, kada je svaki rad zabranjen, pa su zato lovili ribu na Sabat. Ribari jedino znaju kad je voda pogodna za ribolov... Tako sam znao i da nee nauiti dovoljno da bi propovijedali uz mene. Barem ne tih dana. No sad sam bio rjeit, nakon svega, sam od sebe i bez neije pomoi.

Govorio sam o Gospodnjem srcu i koliko je ono teko. Od mnotva mueva i ena koje je Bog stvorio, izdvojio je Svoj izabran narod, Svoje idove. Sada, u ovo doba, neki su vjerni, ali mnogi i nisu. Bog je zato pripravio raj, kako bi u njeg primio one idove kojima moe dosuditi sreu.Oni pak koji iznevjerie Zakon ili slijede grijeh ili su obuzeti lakoumnou, ispatat e... Bit e osueni na ponienje i sputanje do raznih dubina podzemne tamnice Oca mojega, za uvijek i korak po korak. Tako e grijenici spoznati, no bit e prekasno, da ruka Njegova moe unititi kraljevstvo jednako lako i jednostavno kao to se mia zgazi potplatom! Govorio sam snano i glasno, te ni jedan od nazonih nije izustio ni rije. Pokajte se! rekoh im. I bit e vam otputeni svi grijesi...!Ponavljajui ovo uenje Ivana Krstitelja, mogao sam govoriti odluno. Glas mi se uzdizao povrh jednolinoga mrmljanja i pjevuenja farizeja i pismo-znalaca. U kafarnaumskoj sinagogi, kao i u svimIdrugima, farizeji i pismoznalci bi itali iz svitaka, slabim i pjevueim glasom, ravnodunoga srca, kao da grlima promuklim od dugih godina nagodbi govore jedino o ugljenu to se gasi... Njihovi su glasovi bili piskutavi i zamirali. Moj je glas bio pun i zvuan.Govorio sam im, ni ne znajui da u im rei toliko toga, sve dok mi rijei ne bi navrle na usta. Doite k meni! zvao sam ih. Svi koji radite i ivot vam je bremenit... A ja u vam darovati odmor. Prihvatite moj jaram to vam ga dajem i uite od mene. Jer, ja sam krotak i ponizan u srcu svojemu, te u nai poinak duama vaim. Jo vam kaem a u taj tren osjetih kako iznenadno nove darovane snage naviru u mene ako upitate: "Gospode, hoe li izgnati neastive?", tad e oni i biti prognani.I bilo je kako rekoh. Bilo je upravo onako kako rekoh. Istupio je i priao jedan ovjek izmeu vjernika, te sam mogao zamijetiti da plai druge, jer je izgledao poput razbojnika. Nos mu bijae slomljen, a lice mu je bilo prekriveno brojnim brazgotinama i oiljcima. Bio je to grub i okrutan starac, duha toliko neistoga da je smrad njegovoga tijela stizao prije njega. Sto hoe od nas, Jeua Nazareaninu? povikao je. Jesi li nas doao unititi?Zamijetili i da su mu crte lica oteene od udaraca koje je primio kad cijenu nemira koji ga je raspinjao. Stajao sam nepomino na istome mjestu, dok mi se pribliavao. Pogledah ga u oi. Smiri se...! rekoh mu. I zastao je, ne miui se.7475Znao sam da treba izgnati ludost iz njegovoga srca, kao to se malenu ivotinju tjera iz jazbine. I znao sam da e doi k meni kako bi zao duh mogao biti izgnan. Nije mi trebao ni arobnjakov prsten, niti mirisne trave da mu ih prikuim pod nosnice. Zli due, odlazi! Izlazi van! tek rekoh, jednim jedinim dahom.I zlo mu je provalilo iz grla. Glasno je kriknuo, ivotinjskim glasom.Taj neist duh je bio nevidljiv. No svi su mogli vidjeti da je pojava bila istjerana usred sinagoge. Prazne se klupe prevrnue, a vjetar se uzdignuo po podu, nosei prainu. No tad je sav nemir utihnuo...Dobri idovi u sinagogi bijahu zadivljeni. Bili su to poboni ljudi, a njihova najvea tjeskoba i briga bila je to su dijelili istu prostoriju s tim neistim duhovima. Nisu znali kako bi im se opirali. Zato nisu htjeli imati posla s ljudima koji su bili pripravni boriti se protiv zla. Kakav je to nov nauk? upitae sad. Tko zapovijeda njim? Je li neist?!Taj tren osjetih kao da sam snano zabacio kamen u sredinu Galilejskoga jezera, a krugovi krenue prema svim obalama. Glas o mojim djelima proirit e se po svim pokrajinama uokolo nas. Pitajte... rekoh onima to bijahu nazoni u sinagogi.Rairio sam ruke.Pitajte... I bit e vam dano! dometnuli. Zaokruio sam rukama prema svim stranama svijeta. Traite... I nai ete! pojasnih.76Poloih dlan na prsa.Kucajte... I bit e vam otvoreno! zakljuih.Moji novi prijatelji imun, Andrija, Jakov i Ivan izaoe iz sinagoge. Svi zajedno se vratismo do kue imuna Petra.7718Stigavi imunovome domu, zatekosmo tamo majku njegove ene kako lei u vruici. Toliko sam bio proet novom snagom, da sam je tek trebao uhvatiti za ruku i vruica je ve minula. Ustala je s postelje i bila razdragana, te je odmah kuhala za nas. Dobro smo se najeli.Naveer dooe prijatelji mojih novih drugova. Doveli su mukarce i ene za koje su mislili da su opsjednuti zlim i neistim duhovima. Bio sam obuzet divljenjem i sreom zbog moje nove sposobnosti i iscjeljenja su dolazila brzo.Bilo je dovoljno da ispruim svoje dlanove iznad nekoga, pa bi ve iz njega izlazili brojni maleni vragovi.Sljedeega je jutra imun doao k meni.78

Ljudi te trae rekao mi je. I bojim se, mnogo ih je. elim te upozoriti. Znatieljni su... ele se osvjedoiti o udima. No hoe li ti to dati snagu da mijenja ljudske due?Njegove me rijei potaknue da pomislim na Ivana Krstitelja u tamnici Heroda Antipe... Bol mi se pojavila nalik nou koji mi para grlo. Jer ako mi je Bog dao mnoge sposobnosti, tad u biti dostupan osveti onih koji mrze Gospoda. Zato potaknuh imuna, Andriju, Jakova i Ivana neka pou sa mnom. Poi emo u druge sinagoge po Galileji te i tamo istjerivati zle duhove. Bit e bolje ako inimo djela i mnotvo posvuda ostavljamo osvjedoeno u uda, nego ako ostanemo u uskome krugu i dok takva uda ne postanu zamka u koju emo se sami uhvatiti. I znao sam da u tom trenu mislim Petrovom mudrou.U dvoritu sinagoge jednoga drugog grada, priao mi je gubavac. Moe li me oistiti? upitao je. Kad nisam nita odgovorio, pojasnio je: Dok nisam ist, ne mogu ui u sinagogu. No ako ne mogu ui, kako bih se mogao oistiti?!Nisam znao kako bih mogao iscijeliti gubavost. Ali se nisam mogao okrenuti i odvojiti pogled s njegovih oiju. Daruj mi tu snagu danas... proaptah, obraajui se Gospodu.Gledajui ovjeka briljivo sam nastojao da zgroen ne odvratim pogled. Tad se uspjeh prisjetiti da je zapisano u svetim knjigama to je Bog rekao Mojsiju: "Baci svoj tap na tlo." A kad je to uinio, tap se79pretvorio u zmiju... im se pomaknula, Mojsije je pobjegao. Ali ga je Gospod tad pouio: "Ne bjei! Isprui ruku i uhvati je za rep!"Mojsije je uhvatio zmiju i ona se ponovno pretvorila u tap koji je drao u ruci. Gospod mu tad ree: "Spusti ruku na prsa." Mojsije je uinio kako mu bi reeno, ali kad je maknuo ruku s prsa, prsti mu bijahu gubavi poput snijega. Gospod ga je ponovno pouio: "Vrati ruku natrag na prsa!" I im je to uinio, pa ovaj put maknuo ruku s prsa, bila je ista kao i ostali dijelovi tijela... Uini isto...! zauh Gospoda kako mi kazuje. Tad sam znao, mo koju je neko dao Mojsiju,sad e biti moja.Tako ispruih ruku i dotaknuh gubavca po prsima. Bit e ist... ! tek mu rekoh.Gubavost je nestala. Bio je ist. To je bilo toliko veliko udo, da mu rekoh: O ovome ne kazuj nikome!No on je izaao i poeo govoriti o svojemu iscjeljenju. To je prouzroilo takvo uzbuenje da sam spoznao kako se trebam vratiti u pustinju, prije nego doe do poplave gubavaca. A ni Gospod mi nije trebao rei kako bi mogle nastupiti ozbiljne zapreke pri iscjeljivanju svih njih i jo istodobno...to vie, uistinu mi se uinilo kao da su ljudske bolesti svrstane poput anela. Za iscjeljivanje najteih bolesti, koje su drukije reeno i najnie, trebalo je zahtijevati od Duha Svetoga da u deseterostrukome iznosu silazi u jamu. A ja sam bio slab i iscrpljen iscjeljujuu svojega prvog gubavca. Je li to mogue80da i Bog slabi? Iscjeljivao sam, dodue, uz pomo Duha Svetoga. No to je taj Duh bio do spone izmeu mojega Oca i mene?!Pobjegoh u pustinju, rekavi prije toga svojim sljedbenicima da emo se sresti u Kafarnaumu.8119JDvije sam noi leao na tlu zajedno sa zmijama i korpionima, svim se snagama trudei da ne osjetim strah. Govorio bih sebi kako je Ivan Krstitelj mogao podizati korpiona i govoriti mu, a ovaj ga ne bi ubo. Ali ja nisam bio toliko uspjean. Ni jedan me korpion nije ubo, no bijah uplaen.Moj povratak u Kafarnaum pokazao se uspjenijim. Prvi ovjek s kojim sam trebao porazgovarati bio je centurion u bojnoj opremi, a orlom na kacigi. Taj je Rimljanin bio ponosan. Tko je mogao rei kolike je pobio svojim maem? No sad je bio uljudan... Gospodaru rekao je. Moj najbolji sluga boluje od kljenuti...Poimo...! rekoh bez oklijevanja. Izlijeit u ga. v1 ' . ; ' . ;; : - '.82Da bi poveao moje potovanje, centurion je odgovorio iznenaujui. Gospodine rekao je. Nisam te vrijedan da zalazi pod moj krov. Ali ako rekne rije, moj e sluga ozdraviti. Ja sam ovjek koji zapovijeda vojniku neka ide i on to uini. Drugome kaem: "Doi!" i on doe. Tako e i moj bolestan sluga uini to treba, ako mi daruje snagu i mo da mu to kaem.Taj je centurion imao suze u oima. Zaudio sam se tome pa se okrenuh sljedbenicima svojim. Gdje sam naao u ikoga vee vjere? upitali ih. Nisam ni u cijeloj Galileji.Tad se ponovno okrenuh centurionu. Nijemo je ekao moj odgovor.Poi! rekoh mu. Tvoj e sluga biti iscijeljen.I bio je. Tako mi drugi rekoe. Po tome sam saznao da, ako je sve dobro, mogu Gospodnju snagu poslati i po posredniku, pa ak ako taj i nije idov. Bio sam ushien zbog toga, te zadovoljan klicanjem kojim bi me pozdravljali i izraavali dobrodolicu na ulicama. Mnogi bi zastajkivali da me pozdrave, a usta tih ljudi bijahu narumenjena.

Tad mi je Simun Petar rekao kako Kafarnaum, premda je malen grad, vie vole mukarci kojima su drugi mukarci miliji od ena... Saznao sam i da ti ljudi obiavaju premazivati svoje usnice sokom od crvenih bobica. A u vinarijama bi govorili kako su od svih Grka najhrabriji bili Spartanci, koji bijahu veliki ratnici, ali su ivjeli tek zato da spavaju jedan drugome u naruju.Zbog toga je dolo do raspre izmeu ribara.83 Spartanci su takoer ivjeli i s maem u ruci ree Petar. Dok naprotiv ovi ljudi u Kafarnaumu hodaju uokolo s rumenilom koji ene biraju za svoje usnice.Unato tome osjeao sam naklonost prema svojim novim sljedbenicima. Bijahu njeni u duhu, a okupljali su se pod drveem, jer nisu bili dobro doli ni u jednome hramu. Bio sam blag prema njima.U sinagogi sam, meutim, govorio o zasunjenju Ivana Krstitelja u podzemnim tamnicama Maheronta. Budui da je bio sve, samo ne sa mnom, propovijedao sam s jasnoom koja dolazi kad ni jedna rije ne mora traiti slijedeu. I sve se vie ljudi svakoga dana okupljalo u sinagogi, sve dok vie nije bilo dovoljno klupa na koje bi sjeli, ak ni u predvorju ili s vanjske strane vrata. Jednoga dana etiri ovjeka pokuae donijeti jednoga nevoljnika kojemu su svi udovi bili oduzeti, ali nisu mogli prii vratima zbog silne svjetine. Oajni, uzee ljestve i uspee se na krov, gdje su probili rupu izmeu dvije krovne grede, kako bi bolesnika zajedno s njegovom posteljom na uetu spustili do mjesta gdje sam govorio. Znao sam, ako su njegovi nosai toliko zabrinuti za njega, tad to mora biti valjan ovjek. Tvoji e ti grijesi biti otputeni... rekoh odmah. A ovjek je ustao sa svoje postelje. Znao samzato. Oni koji dooe k meni podnijee mnogo muka i bijahu pripravni uoiti teinu svojih grijeha. Zbog toga su bili pripravljeni za iscjeljenje. Uzeti ovjek je svojim patnjama poravnao zlo koje je poinio, pa sam mu mogao oprostiti bez oklijevanja.84Pismoznalci se osjetie uvrijeenima. Zato Isus tako huli na Boga? uh jednoga gdje zbori. Tko moe otputati grijehe?! Jedino Bog.Shvatih tada kako govorim previe otvoreno. No bilo je teko ostajati strpljivim. Poboni su postajali opasnima. Miris njihove svetosti bio je blizak vonju koljkama, kad bi takva stvorenja ugibala na obalama jezera koje ih je neko hranilo.Zato, kad me upitae kako se usuujem opratati grijehe, ja im rekoh: Zato traiti razlog?! ovjek mi je donesen uzet, a sad moe sam nositi svoju postelju iz sinagoge. Ako pak tetura, onda je to tek neznatno.Tako su se uvrijedili i rasrdili jo vie.Svakog bih dana shvaao po neto malo vie, zato me je Gospod izabrao. Mogao sam vidjeti kako Njegovo strpljenje iskuavaju Njegove tvorbe. Uivali smo Njegovu ljubav i milosre, i nastavljali ponavljati svoje grijehe. Zato je morao imati nekoga jednostavnoga i prostodunoga poput mene, da slua o ljudskim pogrekama. Premda sam osjeao prazninu u srcu, tijekom mojega posta, mogao sam sad shvaati ona opustoena mjesta u srcima drugih ljudi, gdje se ne moe uvati dobro miljenje o sebi samome, pa ak ni duboko promiljajui o neijim dobrim djelima. Dua se moe osjeati praznom i prije sjeanja na svoje grijehe. Koliko sam samo u tom trenutku osjeao suuti i smilovanja prema onima koji grijee! I molio sam neka Gospod uvijek govori kroz mene.8520JToeo sam osjeati potrebu za uenicima koji e me slijediti svakoga dana i raditi na zadaama kojima sam bio manje vjet. Vidjevi Levija kako sjedi u svojoj carinarnici, rekoh mu: Slijedi me!Pozvao sam ga jer je imao dobroduno i lukavo lice, a meni je trebao sjaj njegovih oiju.Levi, kojega su zvali i Matej, poao je s nama. Nisam se brinuo zato to je bio prikuplja poreza. No ubrzo sam doznao kako su neki ljudi jednako neomiljeni poput onih koji su radili u carinarnicama i prikupljali poreze za Rimljane. No to ne bijae vano, jer sam ja imao tek jednu mjeru za grijenike: Ima li obeanja sree u njegovoj vanjtini? ak i ovjek koji je varao druge i radio za Rimljane, mogao86mi je otkriti o Bogu vie nego bih naao u onima koji su bili bez grijeha, ali zatvoreni u sebe.Sto vie, trebao sam dvanaestoricu ljudi, po jednoga za svako od dvanaest izraelskih plemena, dvanaest njih koji bi mi mogli pogledati u oi i koji bi mi doputali da vidim to im je u srcima.Bio je jedan o kojemu to nisam mogao rei. Juda Ikariot... Sa svojom tamnom bradom bio je naoite vanjtine. Poelio sam da bude meu mojom dvanaestoricom, premda nisam mogao vidjeti to mu je u srcu. Oi su mu bile previe ispunjene vatrom. Sto vie, osjeao bih se zaslijepljenim plamenom njegovoga duha. No ipak sam mu zaelio dobrodolicu. Tvrdio je kako ljubi siromane, govorei da je dovoljno dugo ivio meu bogatima da bi ih prezirao. Otac mu je bio bogat, a Juda je govorio da je spoznao lukavtine monih, te sva njihova pokvarena umijea. Tako sam znao da me moe pouiti mnogo vie, iako sam morao pomiljati ne bi li on mogao biti Sotonin dar meni?! Ali se nisam dugo zadravao na takvim brigama. Bilo je drugih pitanja koja su me titala.

ivio sam meu tih dvanaest ljudi koji bijahu pripravni slijediti me. Nadao sam se i da u moi nauiti neke od njih kako istjerivati demone, jer bih tada mogao i njih slati uokolo neka propovijedaju. No da bih to mogao postii, morali smo se zbliiti. Mogao sam se pouzdavati i osloniti na imuna Petra, ali tada jo nisam mogao biti toliko siguran u Zebedejeve sinove Jakova i Ivana. A isto tako ni u Filipa; Bartolomeja i Tomu, drugoga po imenu Jakov,87Tadeja, imuna Kanaanca i Judu Ikariona, kojega sam ve spomenuo. Na njega, znao sam, ne mogu raunati. Bio je previe ponosan. Posljednji od svih bio je carinik Levi, kojega su zvali i Matej. Ali ja ga upoznah kao Levija, pa u ga tako nazivati i dalje.Birajui te uenike izazvao sam mnogo nezadovoljstva meu farizejima. Kad bih jeo meso u Levijevoj kui, brojni bi grijenici takoer sjeli s nama, a neki od njih bijahu prikupljai poreza. Tekoga srca, zato to su radili za Rimljane, bili su krajnje posramljeni pred svojim sunarodnjacima idovima. Zato su me trebali...No kad nas farizeji vidjee kako blagujemo zajedno, rekoe: Kako se moe druiti s tim oloom?!Nisam htio poticati i poveavati pomanjkanje dobrih odnosa koje je ve zavladalo izmeu tih kafarnaumskih farizeja i mene. Zato odgovorili: Oni koji su zdravi ne trebaju lijenika...! A oni koji su bolesni trebaju ga mnogo. Nisam ovdje zato da bih prozivao krijeposne na pokajanje, ve grijenike.Nastojao sam pojasniti tim farizejima kako grijenici, namjerivi se na Zloduha, mogu ak osjetiti odvratnost prema svojim ranijim tenjama i eljama, dok naprotiv predani i poboni misle jedino kako bi se zatitili od Sotoninih iskuenja pa se zato grizu u sebi.No bio sam i sretan to mogu blagovati s tim grijenicima. Neki od Levijevih prijatelja bijahu prljavi i neumiveni, a on je bio odan svojim siromanim prijateljima. No upoznajui takve ljude, poeo sam se uditi bezbonosti mnogih koji bijahu bogati.88Nisu rabili svoje bogatstvo da bi usreili druge ljude... Ovdje pak, uz Levijev stol, meu tim siromanim grijenicima, vidio sam koliko mogu sitnih nepravdi uiniti jedan drugome, no istodobno su i osjeali mnogo jednostavne suuti prema onima pokraj sebe. Tako su lica siromanih uz Levijev stol bila dostojanstvena, poput vlakana neuglaanoga drva, nakon to je bilo izloeno toplini i estini s