evangelizacijsko poslanje crkve đakovačke i srijemske

8/2/2019 Evangelizacijsko poslanje Crkve akovake i srijemske

1/8

Ti si Krist za nas i za sve ljude

Izjave i odluke Druge biskupijske sinode akovake i srijemske

16

EVANGELIZACIJSKO POSLANJE

CRKVE AKOVAKE I SRIJEMSKE

1 U vrijeme Drugog vatikanskog sabora Crkva je otkrivanjem pojma i sadraja evangelizacijehtjela nai novi poticaj u esto umornom crkvenom djelovanju te je u nj ega htjela unijetidinamiku, ali i zahtjevnost, kao i plodove takve odluke. Tu dinaminost 'ad intra' i 'ad extra'Crkva akovaka i srijemska eli postii Drugom biskupijskom sinodom. Njezina je elja da

svaki njezin lan i upna zajednica postanu svjesniji svoga identiteta te da po svojojotvorenosti i zauzetosti ostvare svoje kransko poslanje.

Konstitutivni elementi procesa evangelizacije

2Druga biskupijska sinoda akovaka i srijemska smatrala je potrebnim, u okvirima vlastitebiskupijske stvarnosti, ponovno orisati tijek evangelizacijskog procesa da bismo kao mjesna

Crkva mogli osjetiti svaki korak to ga mora potovati nae pastoralno djelovanje, kako uprocesu uvoenja u vjeru, tako i u njezinu rastu u pojedincima i zajednicama u itavojbiskupiji. To je uinila u svjetlu apostolske pobudnice pape Pavla VI. Evangelii nuntiandi(Navijetanje evanelja)1 da Evangelizacija nije prvenstveno skup metoda niti sveobuhvatni

plan, nego dogaaj kojemu je zaetnik, autor i dovritelj Bog Otac po Sinu koji po DuhuSvetom u Crkvi nastavlja svoje djelovanje, inei je sposobnom (dar Duha na Pedesetnicu)kroz mijenu vremena navjeivati evanelje rijeju i znakovima.2

3Svjedoenje.Svjedoenje je prvi i bitni element u evangelizaciji, a po sebi znai prisutno st,sudionitvo i uzajamnost.3 Radi se o prisutnosti pojedinca i skupina krana koji oitujusvoju sposobnost shvaanja i prihvaanja, svoje zajednitvo ivota i sudbine s drugima, svojuuzajamnost u nastojanjima svih za sve to je dobro i estito4 i koji e nezaobilazno izazvati

pitanja Zato su oni takvi? Zato provode takav ivot? to ih ili tko ih nadahnjuje? Zatosu meu nama? Ve je takvo svjedoenje utljivo ali vrlo snano i djelotvorno razglaavanjeRadosne vijesti.5

Pred nas se stavlja izazov i zadaa, izazov prorokog svjedoanstva evaneoske ljestvicevrijednosti i zdrave alternative nasuprot vrijednosnim strujanjima u sekulariziranom drutvu isvijetu (usp. Rim 12,2). Samo svjedokom prisutnou i vjerodostojnim kranskim ivotom

moemo postati pozitivnim izazovom koji privlai.

4 Jasan i nedvosmislen navjetaj Isusa. Prvi navjetaj vjere se redovito dogaaposredovanjem sloenih i razliitih djelovanja kao npr. svjedoanstvom rijeju, umjetnou,znanou, filozofskim istraivanjem,ispravnim pristupom ljudskim osjeajima. Neki to

1 Usp. Pavao VI.,Evangelii nuntiandi, apostolski nagovor o evangelizaciji u suvremenom svijetu, KS (ubudueKS) (Dokumenti 50), Zagreb 2000. (ubudue EN).2

Usp. EN, br. 13.3

Usp. EN, br. 21.4 EN, br. 21.5 EN, br. 21.


2/8



17

nazivajupredevangelizacijom,no to je ve zapravo evangelizacija iako tek u svome poetnomi nepotpunom stupnju.

6

Naravno da se trai jasan i nedvosmislen navjetaj Isusa u naoj redovitoj pastoralnoj praksi

bez ega se i najbolje svjedoanstvo na kraju pokae nemonim.7

To razglaavanje kerygma, propovijedanje ili kateheza - ima tako vano mjesto u evangelizaciji da se estouzima kao njena istoznanica. Ono je ipak samo jedan vid evangelizacije.8 U tom jekontekstu veoma vano naglasiti potrebu da svaki lan Crkve akovake i srijemske osobno,nai odnosi, zajednice i strukture zrcale iskustvo autentine slobode i radost spaenosti unjemu.

5 Pristajanje srca. Od osobe koja je posluala, prihvatila i usvojila evaneoski navjetaj,oekuje se unutarnji pristanak srca. Ovdje se radi svakako o pristanku uz istine koje jeGospodin u svom milosru objavio. Ali jo i vie: rije je i o pristajanju uz ivotni programkoji to pristajanje ukljuuje, na ivot koji je odsada promijenjen. Ukratko, pristanak uz

Kraljevstvo, odnosno uz 'novi svijet', novi poredak stvari, nov nain postojanja, ivljenja isuivota koji zapoinju s Evaneljem.9 To se ne postie samo usvajanjem katekizamskogznanja u nekoliko vjeronaunih susreta, nego postupnom preobrazbom uma i srca, odnosnoobraenjem. Tek tada smislenim i plodonosnim postaje i sljedei korak slavlja sakramenata.

6 Ulazak u zajednicu i slavljenje sakramentalnih znakova.Tko je stvarno prihvatio navjetajspasenja, pridruuje se Crkvi slavljenjem sakramenata, koji, milou to je daju, vidljivooituju dogaaj spasenjskog susreta osobe Isusa Krista i ovjeka koji unutar crkvenezajednice prihvaa Isusov dar spasenja.10Slavljenje mora nuno biti popraeno i razdobljemmistagokog poniranja u primljeno otajstvo, koje ukljuuje i produbljenje svijesti o milosnojpreobrazbi te o poslanju koje iz toga proizlazi.

Ovdje se nameu mnoga pitanja: U naoj crkvenoj praksi evangelizacijski se proces estosvodi, osobito kad su u pitanju odrasli, na minimalnu pouku bez sustavne katehizacije i bez

stvarnog uvoenja u stil kranskog ivota. Kranska zajednica je u pripravi i u samomslavlju sakramenata minimalno nazona. Stoga je pitanje u kakvu se zajednicu netkoucjepljuje slavljenjem sakramenata; je li zajednica u stanju doista primiti jednu osobu tako da

se ona osjea prihvaenom i integriranom; je li zajednica u stanju biti 'prostor' vjerskogiskustva, pratiti svjedoenjem vjere osobu u njezinom vjerskom sazrijevanju te je li u stanjuotvarati podruja za kransku suodgovornost?

7 Ukljuivanje u evangelizacijsko poslanje Crkve. Naposlijetku, ovjek koji jeevangeliziran sam poinje evangelizirati. To je provjera istinitosti, kamen kunje uevangelizaciji: nemogue je i zamisliti da je netko Rije prihvatio i predao se Kraljevstvu a dasam sa svoje strane ne pone svjedoiti i navijetati. 11 Biti evangelizator u bilo kojemivotnom poloaju, zvanju, stanju i prostoru, je ono to potvruje istinitost stvarnog susreta sIsusom i njegovom ponudom spasenja. Aktivno sudjelovanje u evangelizaciji potvruje

6 Usp. EN, br. 51.7 EN, br. 22.8

EN, br. 22.9

EN, br. 23.10 Usp. EN, br. 23.11 EN, br. 24.


3/8



18

nastalu radost koju se ne moe zadrati za sebe, nego se ona jednostavno 'mora' davati iprenositi drugima.

Evangelizacijski proces dovodi do zrele vjere u kojoj se kranin osjea obdarenim, u

zahvalnosti prihvaa Boji dar, poziv i poslanje te ivi odgovornost za sebe, za Crkvu, zavlastiti narod i svijet. Od njega se oekuje da osloboen u Duhu i obogaen Istinom, postaneotvoren te sposoban za dijalog u pluralizmu postmodernoga vremena. Kranin (Krist-jan) jedrugi Krist. On nuno postaje svjedok i evangelizator svojih sugovornika. Ta e gorljivost

probuditi u Crkvi novi misionarski duh koji nee moi biti povjeren malomu broju'strunjaka', ve e morati obuhvatiti odgovornost svih lanova Bojega naroda. Tko je uistinususreo Krista, ne moe ga drati za sebe, nego ga mora navijetati. Potreban je novi apostolskizamah, ivljen kao svakodnevna zauzetost zajednica i kranskih skupina.12

8 Uzroci tek djelominog uspjeha ukupnog evangelizacijskog procesa. Propusti i nedostaci u

pojedinim elementima evangelizacije uzrok su tek djelominog uspjeha ukupnog

evangelizacijskog procesa, koji u naoj sadanjoj pastoralnoj praksi najee ne uspijevalanove zajednice dovesti do toga da uzmu svoj udio u evangelizacijskom poslanju Crkve i dapostanu subjektom evangelizacije, nego ostaju tek korisnici crkvenih usluga. Sinodsko

promiljanje nam je posvijestilo da se to dogaa zbog toga to do sada nismo uspjeli pronaizadovoljavajui nain istodobnog rasta u sve etiri dimenzije evangelizacijskog procesa: Naese pastoralno djelovanje esto suavalo. Naglasak se stavljao na puko katekizamsko uenje (ukojemu se preesto tolerirao i minimum) i na dijeljenje sakramenata, zapostavljajui pritom(a) vanost osobne odluke i vjerskog iskustva katehizanata (koje takoer mora prethoditisakramentima), (b) postupnost katekumenalnog puta i (c) mistagoko poniranje u otajstvo.Tako se oblikovao pastoralni rad nejasnih ciljeva i zadataka, bez obvezatnosti i bez

odgovornosti pred crkvenim autoritetom i vjernikom javnou. Zbog toga nam i nedostajusvjedoke zajednice vjernika u upama, koje bi bile svjesne svoga poslanja da prihvaajukatekumene i nadolazee narataje te da vode prema vjernikoj zrelosti one koji susakramentalizirani, ali ne i inicirani u zajednicu vjere.

Ono to se ne bi smjelo nikada izgubiti ili potamnjeti je sljedee: Isus uskrsli je nazoan injegova je inicijativa prva u odnosu prema svakom ovjeku. Pastoralno djelovanje treba takousmjeriti da pojedinca dovede do osobnog odgovora na Isusov poziv i do osobnog

opredjeljenja za Isusovu ljestvicu vrednota.

9 Trajni rast evangelizatora. Druga biskupijska sinoda dola je do sasvim jasne svijesti o

potrebi pokretanja izvorne evangelizacije: najprije prezbitera (evangelizacijaevangelizatora), redovnika i redovnica, a potom i svih drugih crkvenih djelatnika(vjerouitelja, lanova upnih vijea i suradnika u upnim zajednicama), a potom i svihostalih lanova biskupijske zajednice te itave drutvene sredine.

Potrebno je, naime, da najprije evangelizatore ponovno zahvati evanelje, osobni susret sIsusom Kristom, da ih prome njegov Duh i da se otvore Kristovom sustavu vrijednosti.Zahvaeni novim duhom evangelizacije, drukije e slaviti otajstva vjere, pristupati govoru onjima te pripravi i dovoenju drugih sakramentalnim slavljima. Obnovit e se ivotnostliturgije. Pastoralna priprava za sakramente bit e vie svjedoka te zahtjevnija i dugotrajnija.

12 Ivan Pavao II.,Novo millennio ineunte, apostolsko pismo episkopatu, kleru i vjernicima na zavretku Velikogajubileja godine 2000., KS (Dokumenti 127), Zagreb 2001., br. 40 (ubudue NMI).


4/8



19

10 U nju e suodgovorno biti vie ukljueni takoer i vjernici laici koji su u stanju progovoritii svjedoiti iz vlastitog uvjerenja te iz iskustva osobne vjere i kranskog ivota.

Postupno e rasti ivljeni prostor iskustva vjere i ivotna snaga kranskog imena: Kranin

je, naime, subjekt odnosa. Bit e mogue doivljavati to znai biti kranin, osloboen poIsusu Kristu u Duhu Svetome. Kranin e tada imati ime i prezime; bit e svjedok i subjektodnosa s Bogom i sa zajednicom.

Postupno e sazrijevati snane kranske osobnosti koje prihvaaju Boji dar, poziv iposlanje. ivjete izvornu, vlastitu i sakramentalnu odgovornost za sebe, za Crkvu, za vlastitinarod i svijet. Takvi vjernici, osloboeni u Duhu i obogaeni Istinom, bit e otvoreni isposobni za dijalog u pluralizmu postmodernoga vremena. Postat e svjedoci i evangelizatorisvojih sugovornika.

11Novi lik prezbitera.Karizma prezbitera u Crkvi karizma je sluenja kranskoj zajednici, i

to prije svega slubom rijei i sakramenata13u vidu to plodonosnijeg ostvarenja prorokog,sveenikog i kraljevskog poslanja svih krtenika u Crkvi i u svijetu14. Prezbiter hranikransku zajednicu rijeju Bojom i euharistijom te je posveuje drugim sakramentima.Istodobno je pozvan prepoznavati, promicati, izgraivati i usklaivati razliite karizme islube pojedinih lanova u Bojem narodu na dobro itave crkvene zajednice.

Od prezbitera se danas oekuje da bude osoba duhovnosti, molitve i teologije te kateheta iduhovnik, uitelj i animator suradnika te svih upljana. On je kao vlastiti pastir prvi pozvanskrbiti o ostvarenju svih elemenata procesa evangelizacije u povjerenoj mu upnoj zajednici.

12 Redoslijed pastoralnih prioriteta s obzirom na adresate pastoralnog rada. Prioritet u

pastoralnom djelovanju treba dati mlaim odraslim osobama, a meu njima ponajprijebranim parovima, studentima i mlaim intelektualcima te osobama koje sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu, djelatnicima u kulturi i u drutveno-politikom ivotu. Meu njimaosobitu pozornost valja dati onim osobama koje pokazuju znakove otvorenosti za suradnju i

preuzimanje veeg stupnja kranske suodgovornosti u vlastitoj upnoj zajednici ili na nekompodruju drutvenog, kulturnog, politikog ili gospodarskog ivota. To bi nastojanje trebalouroditi raanjem brojnih pastoralnih suradnika: podizanjem eklezijalne svijesti isuodgovornosti vjernika te razvojem volontarijata.

13 Liturgija i kateheza. U pastoralnom djelovanju, uz pomno njegovanu liturgiju, koja

potuje liturgijske smjernice i odredbe Crkve, u sreditu treba biti ozbiljna i kvalitetna upnakateheza. Uz prilagoeno posredovanje kranskih sadraja, potrebno je njegovati ostvarenjeistinskog zajednitva i poosobljene, doista bratske odnose izmeu svih lanova upnezajednice, tako da postanu sposobni za udrueno djelovanje i svjedoenje Boje ljubavi usvijetu.

13 Usp.Apostolicam actuositatem, dekret Drugoga vatikanskog sabora o apostolatu laika, KS, Zagreb 1993., br. 6

(ubudue AA).14

Usp. Lumen gentium, dogmatska konstitucija Drugoga vatikanskog sabora o Crkvi, KS, Zagreb 1993., br. 10(ubudue LG); AA, br. 5. 9; IVAN PAVAO II., Christifideles laici, apostolska pobudnica o pozivu i poslanjulaika u Crkvi i u svijetu, KS (Dokumenti 93), Zagreb 1990., br. 2. 22 (ubudue CL).


5/8



20

Zaklinjem vas: ivite dostojno poziva kojim ste pozvani (Ef 4, 1), pisao je sveti Pavaokranima u Efezu. Predraga brao i sestre, njegov poticaj i danas, na ovome svetom skupu,odzvanja kao vrlo suvremen.

Ali koji je to kraninov poziv? Odgovor je zahtjevan i jasan: kraninov poziv jest svetost.Poziv je to koji svoje korijene ima u sakramentu krtenja i koji se ponavlja u drugim

sakramentima, navlastito u Euharistiji.Predraga brao i sestre akovake i Srijemske biskupije, rimski je Biskup doao danas kvama podsjetiti vas, u Gospodinovo ime, da ste pozvani na svetost ve sada ovdje na zemlji, u

svakomu ivotnom razdoblju: u proljee mladosti, usred ljeta zrele dobi, jednako kao i u jeseni u zimu starosti te, na kraju, u trenutku smrti i nakon nje, u posljednjemu ienju, to ga je

pripravila milosrdna Boja ljubav. (...)

Postoje, zapravo, temeljni upiti na koje valja neprestano odgovarati: to sam uinio sa svojimkrtenjem i potvrdom? Je li Krist uistinu sredite mojega ivota? Nalazi li molitva prostora umojoj svakodnevici? ivim li svoj ivot kao poziv i poslanje? (...)

Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima (Ef 4, 6), podsjetio nas je apostol

Pavao. On, Bog i Otac, jest Onaj koji sve zove na svetost i poslanje. ivei iskustvo vazmenenovosti, krani mogu preoblikovati svijet i graditi civilizaciju istine i ljubavi. Njemu, koji

slavan kraljuje u vijeke vjekova, neka je hvala, slava i ast.

Povjeravam vas Mariji, zarunici Josipovoj i majci Isusovoj, koju toliko tujete u svetitima uAljmau i Voinu. Neka vas Ona poui o duhu razmatranja, koje je ivjela u Nazaretu, ojunakoj jakosti oitovanoj na Kalvariji, o misionarskoj podlonosti Duhu, kojega je zajednos prvom kranskom zajednicom primila na dan Pedesetnice, i neka vam sve to isprosi.Marija sve vas dovela Isusu!

(Papa Ivan Pavao II., 7. lipnja 2003. u Osijeku)


6/8



21

Prvenstvo milosti, molitve i svetosti ivota

14 Crkva akovaka i srijemska postala je kroz sinodski hod jo svjesnija kunje suvremenog

ovjeka, koja zahvaa i pastoralne djelatnike u njezinoj sredini, a sastoji se u novom oblikupelagijanizma, tj. aktivizma u kojemu se zanemaruje milosni i duhovni ivot te se smatra da jesve ovisno samo o ljudskom djelovanju. Papa Ivan Pavao II. o tome je rekao: Postoji kunjakoja uvijek prijeti svakomu duhovnom putu i samom pastoralnom djelovanju: da se misli kako

rezultati ovise o naoj sposobnosti da neto uinimo ili planiramo. Sigurno je da Bog od nastrai stvarnu suradnju s njegovom milou te nas dakle poziva da u svojemu sluenju zbog

Kraljevstva uloimo sve svoje zalihe uma i djelovanja. No, teko nama ako zaboravimo da'bez Krista ne moemo uiniti nita' (usp. Iv 15,5). Molitva nam daje ivjeti upravo u toj istini.Ona nas trajno prisjea na Kristov primat i, u odnosu prema njemu, na primat unutarnjega

ivota i svetosti. Kada se to naelo ne potuje, zar se treba uditi ako pastoralni planovi iduususret porazu i u dui ostavljaju poniavajui osjeaj frustracije?15

15 Najdublji problem Crkve akovake i srijemske jest pomanjkanje osobnog obraenja,

duhovnosti i molitvenog ivota. Najdublji problem s kojim se susree Crkva akovaka isrijemska, koji uzrokuje krizu na razliitim razinama i podrujima njezina ivota, duhovne jenaravi. Sastoji se u pomanjkanju osobnog obraenja, duhovnosti i molitvenog ivota.Meutim, osobno obraenje, kontemplacija Boje rijei i Bojeg lica te osobni molitveni ivottemelj su i preduvjet zajednike molitve, kvalitetnijeg liturgijskog ivota i evangelizacijskezauzetosti.

16 Obiteljska molitva. Kranska je obitelj, ucijepljena u Crkvu, sveeniki narod. Njezina

molitva, stoga, nije tek privatna molitva, nego i molitva Crkve. Tako obitelj, koja je kunaCrkva, svojom molitvom ostvaruje vlastitu sveeniku zadau, posveujui i cijelu crkvenuzajednicu.

16Obiteljska molitva ima svoj korijen u liturgijskoj molitvi Crkve, ali se ne

iscrpljuje pohaanjem svete mise i primanjem sakramenata. Obitelj produuje bogotovljeslavljeno u crkvi, pripravljajui razliite molitve kao to su: jutarnja i veernja, zahvalnemolitve za hranu koja se blaguje, itanje i razmatranje Boje rijei (osobito kao priprava zanedjeljnu slubu rijei u euharistijskom slavlju), razliite pobonosti, itd. Svaka bi obiteljsama trebala pronai ili stvarati molitvene oblike koji e joj najbolje odgovarati.17

17Drutvena dimenzija kranske vjere. Bog, u Kristu, ne otkupljuje samo pojedinu osobu,

ve takoer i drutvene odnose meu ljudima. Meutim, promjena drutvenih odnosa koja

odgovara zahtjevima kraljevstva Bojega nije utvrena u svojim konkretnim odreivanjimajednom za svagda. Rije je, mnogo vie, o zadai povjerenoj kranskoj zajednici koju morarazraditi i ostvariti po razmiljanju i praksi nadahnutima evaneljem.18Naime, Boja ljubavdopire do ovjeka u njegovoj cjelovitosti: tjelesnom i duhovnom biu, u solidarnom odnosu sdrugima. Cijeli ovjek ne odijeljena dua ili bie zatvoreno u individualnost, nego osoba idrutvo osoba ukljueno je u ekonomiju evanelja. Nositeljica evaneoske porukeutjelovljenja i otkupljenja, Crkva, ne moe ii drugim putem: svojim socijalnim naukom

15 Usp. NMI, br. 39.16 Usp. Ivan Pavao II., Familiaris consortio,apostolska pobudnica o zadaama kranske obitelji u suvremenomsvijetu, KS (Dokumenti 64), Zagreb 1979., br. 55 (ubudue FC).17

Usp. FC, br. 61.18 Papinsko vijee Iustitia et pax, Kompendij socijalnog nauka Crkve, KS, Zagreb 2005., br. 53 (ubudueKSNC).


7/8



22

uinkovitim djelovanjem ostaje vjerna Kristu i ljudima se pokazuje kao 'opi sakramentspasenja'.

19 Stoga je danas osobito vano razvijati svijest o drutvenoj dimenziji kranske

vjere i trajno se nadahnjivati socijalnim naukom Crkve koji naem ivotu daje nov pogled inain djelovanja. Socijalni nauk Crkve, kao sastavni dio evangelizacijskog sluenja Crkve,

mora pomoi u nadilaenju naslijeenog mentaliteta te snanijim zauzimanjem vjernikaobogatiti i uskvasati samo drutvo evaneljem.20

18 Obnova molitvenog i sakramentalnog ivota preduvjet sinodske obnove Crkve

akovake i srijemske.

a. Obnova molitvenog i sakramentalnog ivota u biskupiji, poevi od svakog p rezbitera,akona, osobe posveenog ivota i lana drubi apostolskoga ivota, katehete ivjerouitelja te svakog upnog suradnika do svake obitelji i svakog vjernika laika temeljni

je preduvjet sinodske obnove itave biskupije.b. Nastavak sudjelovanja na nedjeljnom liturgijskom slavlju je obiteljski stol, za kojim otac-

liturg nastavlja agapepredvodei obiteljsku molitvu i na taj se nain nastavlja kransko

zajednitvo u ljubavi u krugu vlastite obitelji kune Crkve s cijelom Crkvom.c. Molitveni primjer prezbitera, redovnika, redovnica, pojedinih vjernika i vjernikih

skupina u upi, zajednika molitva roditelja te obiteljska molitva najuinkovitiji su oblikodgoja za molitvu (djece, mladih, odraslih).

19Biskupijski centar za duhovnu izgradnju. Po uzoru na mnoge biskupije u svijetu, poeljnoje da se sagradi (kupi) i prikladno uredi biskupijski centar za duhovnu izgradnju, u kojem ese vie puta godinje ponuditi duhovne vjebe, duhovne obnove, formativni i drugi prikladniduhovni i pastoralno-teoloki sadraji za prezbitere, osobe posveenog ivota, vjerouitelje ikatehete, brane parove, izabrane skupine ministranata i mladih te druge skupine vjernika.

20 Da bi se ostvarila duhovna obnova biskupijske zajednice te obnova molitvenog i

sakramentalnog ivota na osobnoj, obiteljskoj i upnoj razini neka se:a. u trajnoj formaciji prezbitera i pastoralnih djelatnika naglasak stavlja na osobno obraenje

i obnovu duhovnog i molitvenog ivota;b. u upi s najveim marom i ljubavlju njeguje liturgijski i sakramentalni ivot; odredi

vrijeme i prostor za razliite oblike zajednike molitve izvan euharistijskog slavlja(euharistijsko klanjanje, krunica, krini put, asoslov i druge) te redovita i sustavna upnakateheza;

c. unutar upnog pastoralnog vijea oformi odbor koji e promicati liturgijski i molitveniivot u upi, obiteljsku molitvu, itanje Svetoga pisma i molitvu asoslova;

d.preko organiziranog biblijskog pastorala razvija kultura upoznavanja i itanja Svetogapisma: osobno, obiteljski i u skupinama;

e. okuplja skupine molitelja te podrava i usmjerava postojee molitvene zajednice i njihukljuuje u redoviti ivot upne i biskupijske zajednice;

f. u homilijama, propovijedima, katehezama, pastoralnim posjetima obiteljima i drugimoblicima pastoralnoga rada potie na obiteljsku molitvu, itanje Svetoga pisma i moljenjeasoslova naroda Bojega;

g. u upi nastoji pribaviti odreenu koliinu asoslova i razvijati kultura redovitoga ili baremprigodnoga moljenja asoslova.

19 Usp. isto, br. 65.20 Usp. isto, br. 62.


8/8



23

21 Da bi se lake ostvarivala i promicala duhovna obnova svih lanova Bojega naroda uCrkvi akovakoj i srijemskoj neka se meu graevinske prioritete na biskupijskoj raziniuvrsti te to prije sagradi ili kupi i prikladno uredi biskupijski centar za duhovnu izgradnju.

evangelizacijsko poslanje crkve đakovačke i srijemske

Documents