evropski sistem oznacavanja celika

5
STANDARDIZACIJA I KVALITET STANDARDIZATION & QUALITY ZAVARIVANJE I ZAVARENE KONSTRUKCIJE (4/2003), str. 221-225 221 M. Smiljanić UVEDEN JE EVROPSKI SISTEM OZNAČAVANJA ČELIKA U broju 3. časopisa dat je pregled aktivnosti Zavoda za standardizaciju u 2003. godini kojima se uvodi evropski sistem označavanja čelika i objavljuje preko 20 standarda JUS EN za proizvode od čelika. Ovaj veliki korak u našoj tehničkoj regulativi prošao je skoro neprimetno, a u tehničkoj štampi objavljuje se i izvod JUS standarda koji je van snage, i najavljuju se dalji prikazi na toj osnovi, što bi, za neupućene čitaoce, bila ozbiljna dezinformacija. S obzirom da su čelici, odnosno čelični proizvodi najzastupljeniji materijali za izradu zavarenih konstrukcija, predmet naših razmatranja je pravilnik kojim se utvrđuje jedinstveni (evropski) sistem označavanja čelika, sa prikazom JUS EN standarda relevantnih za njegovu primenu. PRAVILNIK O JEDINSTVENOM SISTEMU ZA OZNAČAVANJE ČELIKA (Službeni list SRJ, br. 01/2003) Objavljivanje pravilnika kojim se uvodi evropski jedinstveni sistem za označavanje čelika je dugo očekivani veliki korak u našem tehničkom komuniciranju sa zemljama članicama Evropske zajednice, od kojih uglavnom i uvozimo ove proizvode. Shodno članu 6, a u odnosu na datum objavljivanja (03.01.2003.), pravilnik je stupio na snagu 04.juna 2003. Integralni tekst Član 1. Ovim pravilnikom propisuje se jedinstven sistem za označavanje čelika i to: označavanje, osnovne oznake, brojčani sistem i dodatne oznake. Član 2. Ovaj pravilnik se primenjuje i na novoosvojene čelike koji se prvi put stavljaju u promet na jugoslovenskom tržištu. Iste oznake čelika moraju se primeniti i u tehničkoj i drugoj pratećoj dokumentaciji. Član 3. Jedinstveni sistem za označavanje čelika propisan je jugoslovenskim standardima JUS EN 10027-1, JUS EN 10027-2 I JUS CR 10260. Član 4. Oznake čelika prema jugoslovenskim standardima iz člana 3 ovog pravilnika, a na osnovu podnetog zahteva, određuje i registar o tim oznakama vodi savezna organizacija nadležna za poslove standardizacije u saradnji sa Evropskim biroom za registrovanje. Član 5. Čelici koji su proizvedeni i stavljeni u promet pre stupanja na snagu ovog pravilnika moraju se označiti u skladu sa ovim pravilnikom u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog pravilnika. Oznake čelika iz ovog pravilnika moraju se primeniti u tehničkoj i drugoj pratećoj dokumentaciji u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog pravilnika. Član 6. Ovaj pravilnik stupa na snagu u roku od šest meseci od dana objavljivanja u “Službenom listu SRJ”. Komentar: Pozivanjem na standarde JUS EN 10027-1, JUS EN 10027-2 i JUS CR 10260, kojima se propisuje jedinstveni sistem označavanja čelika, oni imaju status obavezne primene, a njihovim blagovremenim donošenjem (mart 2003.) obezbeđena je primena pravilnika počev od 04.juna 2003. Obaveznost primene pravilnika se odnosi i na tehničku i prateću dokumentaciju, čime su za primenu odgovorni ne samo proizvođači čeličnih proizvoda već i njihovi korisnici, u konstruktivnoj i tehnološkoj dokumentaciji, dokumentaciji nabavke, procesa proizvodnje, nadzora u izradi, kontroli kvaliteta i sertifikovanju procesa i proizvoda. Prelazni period primene, 04.juna 2003. do 04. juna 2004. godine, odnosi se na proizvode (čelične proizvode) koji su stavljeni u promet, i tehničku i prateću dokumentaciju (član 5.) pre stupanja na snagu pravilnika. Da bi se ispoštovala ova odredba pravilnika, u tom istom periodu trebalo bi da bude objavljena većina JUS EN standarda proizvoda od čelika, što je veoma obiman posao. Tako je već u martu 2003. godine, mada posle dužeg perioda pripreme, objavljeno preko 20 standarda. Za tehnička lica, koja ovu obavezu treba da ispoštuju u roku, bilo bi od velike koristi kada bi Zavod za standardizaciju izdao publikaciju (analognu postojećoj, davno izdatoj publikaciji pregleda JUS čelika) pregleda čelika sa uporednim oznakama, JUS (stare) - JUS EN (nove), što pretpostavljamo nije veliki problem. Za sada, primena JUS EN standarda za proizvode od čelika trebalo bi da se odvija kontinualno, odmah nakon objavljivanja. Tako objavljivanjem u martu 2003. standarda JUS EN10025 - Toplovaljani proizvodi od nelegiranih konstrukcionih čelika - Tehnički zahtevi za isporuku, imamo standard koji obuhvata značajan broj čelika koji se koriste u izradi zavarenih konstrukcija. IMPLEMENTACIJA EVROPSKE U JUS STANDARDIZACIJU METALNIH MATERIJALA Evropska standardizacija metalnih materijala intenzivno se razvija početkom 90-tih, a zasnovana je u izvesnom stepenu na prethodnim standardima Evropske ekonomske zajednice (EU standardi) i na procesu usaglašavanja sa Harmonizovanim sistemom Saveta saveza carina (HS). Svi sistemi standardizacije metalurških proizvoda, pa i evropski, imaju opšte standarde i standarde primene. Opštim standardima metalnih materijala i njihovih proizvoda utvrđuju se: definicije i klasifikacija materijala i proizvoda;

Upload: hebasignal

Post on 22-Nov-2015

38 views

Category:

Documents


2 download

DESCRIPTION

Sistem Oznacavanja Celika

TRANSCRIPT

  • STANDARDIZACIJA I KVALITET STANDARDIZATION & QUALITY

    ZAVARIVANJE I ZAVARENE KONSTRUKCIJE (4/2003), str. 221-225 221

    M. Smiljani

    UVEDEN JE EVROPSKI SISTEM OZNAAVANJA ELIKA U broju 3. asopisa dat je pregled aktivnosti Zavoda za standardizaciju u 2003. godini kojima se uvodi evropski sistem oznaavanja elika i objavljuje preko 20 standarda JUS EN za proizvode od elika. Ovaj veliki korak u naoj tehnikoj regulativi proao je skoro neprimetno, a u tehnikoj tampi objavljuje se i izvod JUS standarda koji je van snage, i najavljuju se dalji prikazi na toj osnovi, to bi, za neupuene itaoce, bila ozbiljna dezinformacija. S obzirom da su elici, odnosno elini proizvodi najzastupljeniji materijali za izradu zavarenih konstrukcija, predmet naih razmatranja je pravilnik kojim se utvruje jedinstveni (evropski) sistem oznaavanja elika, sa prikazom JUS EN standarda relevantnih za njegovu primenu.

    PRAVILNIK O JEDINSTVENOM SISTEMU ZA OZNAAVANJE ELIKA (Slubeni list SRJ, br. 01/2003)

    Objavljivanje pravilnika kojim se uvodi evropski jedinstveni sistem za oznaavanje elika je dugo oekivani veliki korak u naem tehnikom komuniciranju sa zemljama lanicama Evropske zajednice, od kojih uglavnom i uvozimo ove proizvode. Shodno lanu 6, a u odnosu na datum objavljivanja (03.01.2003.), pravilnik je stupio na snagu 04.juna 2003.

    Integralni tekst lan 1. Ovim pravilnikom propisuje se jedinstven sistem za oznaavanje elika i to: oznaavanje, osnovne oznake, brojani sistem i dodatne oznake.

    lan 2. Ovaj pravilnik se primenjuje i na novoosvojene elike koji se prvi put stavljaju u promet na jugoslovenskom tritu.

    Iste oznake elika moraju se primeniti i u tehnikoj i drugoj prateoj dokumentaciji.

    lan 3. Jedinstveni sistem za oznaavanje elika propisan je jugoslovenskim standardima JUS EN 10027-1, JUS EN 10027-2 I JUS CR 10260.

    lan 4. Oznake elika prema jugoslovenskim standardima iz lana 3 ovog pravilnika, a na osnovu podnetog zahteva, odreuje i registar o tim oznakama vodi savezna organizacija nadlena za poslove standardizacije u saradnji sa Evropskim biroom za registrovanje.

    lan 5. elici koji su proizvedeni i stavljeni u promet pre stupanja na snagu ovog pravilnika moraju se oznaiti u skladu sa ovim pravilnikom u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog pravilnika. Oznake elika iz ovog pravilnika moraju se primeniti u tehnikoj i drugoj prateoj dokumentaciji u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog pravilnika.

    lan 6. Ovaj pravilnik stupa na snagu u roku od est meseci od dana objavljivanja u Slubenom listu SRJ.

    Komentar: Pozivanjem na standarde JUS EN 10027-1, JUS EN 10027-2 i JUS CR 10260, kojima se propisuje jedinstveni sistem oznaavanja elika, oni imaju status

    obavezne primene, a njihovim blagovremenim donoenjem (mart 2003.) obezbeena je primena pravilnika poev od 04.juna 2003.

    Obaveznost primene pravilnika se odnosi i na tehniku i prateu dokumentaciju, ime su za primenu odgovorni ne samo proizvoai elinih proizvoda ve i njihovi korisnici, u konstruktivnoj i tehnolokoj dokumentaciji, dokumentaciji nabavke, procesa proizvodnje, nadzora u izradi, kontroli kvaliteta i sertifikovanju procesa i proizvoda.

    Prelazni period primene, 04.juna 2003. do 04. juna 2004. godine, odnosi se na proizvode (eline proizvode) koji su stavljeni u promet, i tehniku i prateu dokumentaciju (lan 5.) pre stupanja na snagu pravilnika. Da bi se ispotovala ova odredba pravilnika, u tom istom periodu trebalo bi da bude objavljena veina JUS EN standarda proizvoda od elika, to je veoma obiman posao. Tako je ve u martu 2003. godine, mada posle dueg perioda pripreme, objavljeno preko 20 standarda. Za tehnika lica, koja ovu obavezu treba da ispotuju u roku, bilo bi od velike koristi kada bi Zavod za standardizaciju izdao publikaciju (analognu postojeoj, davno izdatoj publikaciji pregleda JUS elika) pregleda elika sa uporednim oznakama, JUS (stare) - JUS EN (nove), to pretpostavljamo nije veliki problem. Za sada, primena JUS EN standarda za proizvode od elika trebalo bi da se odvija kontinualno, odmah nakon objavljivanja. Tako objavljivanjem u martu 2003. standarda JUS EN10025 - Toplovaljani proizvodi od nelegiranih konstrukcionih elika - Tehniki zahtevi za isporuku, imamo standard koji obuhvata znaajan broj elika koji se koriste u izradi zavarenih konstrukcija.

    IMPLEMENTACIJA EVROPSKE U JUS STANDARDIZACIJU METALNIH MATERIJALA

    Evropska standardizacija metalnih materijala intenzivno se razvija poetkom 90-tih, a zasnovana je u izvesnom stepenu na prethodnim standardima Evropske ekonomske zajednice (EU standardi) i na procesu usaglaavanja sa Harmonizovanim sistemom Saveta saveza carina (HS). Svi sistemi standardizacije metalurkih proizvoda, pa i evropski, imaju opte standarde i standarde primene.

    Optim standardima metalnih materijala i njihovih proizvoda utvruju se:

    definicije i klasifikacija materijala i proizvoda;

  • STANDARDIZATION & QUALITY STANDARDIZACIJA I KVALITET

    222 ZAVARIVANJE I ZAVARENE KONSTRUKCIJE (4/2003), str. 221-225

    sistem oznaavanja; opti tehniki uslovi za isporuku i za oblik, mere i

    tolerancije; tipovi dokumenata za isporuku i prijem. Implementacija optih evropskih standarda za elike i proizvode od elika je zaokruena objavljivanjem jugoslovenskih standarda:

    JUS EN 10020/2003 : Definicija i klasifikacija vrsta elika (identian sa EN 10020:2000);

    JUS EN 10027-1/2003: Sistem za oznaavanje elika, Deo1:Oznaavanje, osnovne oznake (identian sa EN 10027-1: 1992);

    JUS CR 10260/2003.: Sistem za oznaavanje elika Dodatne oznake (identian sa CR 10260:1998);

    JUS EN 10027-2/2003: Sistem za oznaavanje elika - Deo 2: Brojani sistem (identian sa EN 10027-2: 1992);

    JUS EN 10079/2003:Definicije proizvoda od elika (identian sa EN 10079:1992);

    JUS EN 1021/2003: Opti tehniki zahtevi za isporuku za elik i proizvode od elika (identian sa EN 1021:1993)

    JUS EURONORM 168/2003: Proizvodi od gvoa i elika - Dokumenta o kontrolisanju - Sadrina dokumenata (identian sa EURONORM 168:1986).

    Standardima primene za odreene proizvode i vrste materijala utvruju se: oblik, mere i tolerancije; tehniki propisi za ugovaranje, isporuku i

    ispitivanje; specifikacije vrsta materijala i njihovih osobina

    znaajnih za odreenu primenu. Svaki standard se odnosi na : vrstu proizvoda, mere i tolerancije; namenu; vrste i osobine elika u odnosu na namenu; vrste i obim ispitivanja pri isporuci / prijemu za

    ocenu specificiranih osobina.

    Pri narudbini ili ugovaranju isporuke standardnih elinih proizvoda mogua su opredeljenja : u svemu prema odredbama standarda; sa odreenim posebnim zahtevom koji dozvoljava

    standard (npr. nia max. vrednost P i S za veu otpornost na naponsku koroziju, nia maksimalna vrednost C ekvivalenta i sl.);

    dodatni zahtevi utvreni ugovorom. Implementacija standarda primene je u toku, a ve doneti JUS EN standardi su objavljeni u prolom broju asopisa. DEFINICIJA I KLASIFIKACIJA VRSTA ELIKA (JUS EN 10020/2003)

    Shodno JUS EN 10 020, elik se definie kao materijal koji u masenim procentima sadri eleza (Fe) vie od bilo kojeg pojedinanog elementa, u kojem je sadraj ugljenika (C) nii od 2% i koji sadri i druge elemente.

    Uee C u koliini od 2% obino je granina linija izmeu elika i livenog gvoa.

    Klasifikacija prema hemijskom sastavu Prema hemijskom sastavu elici se klasifikuju na:

    nelegirane i legirane. Standardom su definisane granine vrednosti izmeu nelegiranih ii legiranih elika za svaki element ( tab.1). Tabela 1. Granine vrednosti izmeu nelegiranih i legiranih elika (mas %)

    Element Granini sadraj Aluminijum (Al) Bor (B) Hrom (Cr) Bakar Cu) Mangan (Mn) Molibden (Mo) Niobijum (Nb) Nikal (Ni) Titan (Ti) Vanadijum (V) Volfram (W) Fosfor (P), Sumpor (S) i Azot (N)

    0.10 0.0008 0.30 0.40 1.65 0.08 0.06 0.30 0.05 0.10 0.10 0.05

    Nelegirani elici su vrste elika iji sadraj ni za jedan elemenat ne dostie utvrenu graninu vrednost.

    Legirani elici su vrste elika kod kojih sadraj najmanje jednog elementa dostie utvrenu graninu vrednost.

    Kriterijum za klasifikaciju vrsta elika prema hemijskom sastavu je hemijska analiza tenog metala (analiza are), iji je sastav utvren standardom ili proizvoakom specifikacijom. Kada se hemijski sastav materijala ispituje iz uzoraka (opiljaka) uzetih iz proizvoda (lim, cev, odlivak i slino), dozvoljene razlike izmeu analize are i proizvoda utvrene su u odgovarajuem standardu primene za proizvod, odnosno vrste elika tog proizvoda.

    Klase kvaliteta elika

    Vrste elika se klasifikuju u glavne klase kvaliteta, utvrene prema glavnim osobinama ili karakteristikama u vezi sa primenom. Nelegirani elici se klasifikuju u tri glavne klase kvaliteta, a legirani u dve glavne klase kvaliteta.

    Glavne klase nelegiranih elika su: nelegirani osnovni elici; nelegirani kvalitetni elici; nelegirani specijalni elici. Nelegirani osnovni elici su oni koji zadovoljavaju sledee uslove:

    ne zahtevaju nikakvu termiku obradu (u ovom smislu, arenje za smanjenje napona i normalizaciono arenje ne smatraju se termikom obradom );

    mehanike osobine, savijanje i energija udara na +20 C u valjanom i normalizaciono arenom stanju moraju da budu u okviru graninih vrednosti definisanih standardom;

  • STANDARDIZACIJA I KVALITET STANDARDIZATION & QUALITY

    ZAVARIVANJE I ZAVARENE KONSTRUKCIJE (4/2003), str. 221-225 223

    sadraj C, P, S, mora da bude u okviru definisanih graninih vrednosti;

    ne utvruju ni jedan poseban zahtev kvaliteta (npr. zahtev za sposobnost oblikovanja hladnim deformisanjem);

    ne utvruju nikakve zahteve za legirajue elemente, osim za Mn i Si.

    Nelegirani kvalitetni elici su oni kod kojih se postavljaju posebni zahtevi kvaliteta kao to su: ilavi prelom, veliina zrna, sposobnost za oblikovanje.

    Nelegirani specijalni elici su: elici sa veim stepenom istoe od kvalitetnih elika

    (nemetalni ukljuci ); elici predvieni za termiku obradu poboljanja i povrinskog otvrdnjavanja; elici sa zahtevima otpornosti na puzanje, ilavosti

    na niskim temperaturama (50 C), sa ogranienim sadrajem P i S;

    elici feritno-perlitne strukture koji ojaavaju taloenjem i sadre jedan ili vie mikrolegirajuih elemenata (Nb,V), iji je sadraj najmanje u granicama koje odgovaraju legiranim elicima.

    Glavne klase legiranih elika su: legirani kvalitetni elici; legirani specijalni elici. Legirani kvalitetni elici imaju slinu primenu kao nelegirani kvalitetni elici. Preko sadraja legirajuih elemenata zadovoljavaju posebne zahteve za primenu. Nisu namenjeni za poboljanje ili povrinsko otvrdnjavanje. U kvalitetne legirane elike ubrajaju se odreeni zavarivi finozrni konstrukcioni elici za eline konstrukcije, ukljuujui posude pod pritiskom i cevovode, minimalne vrednosti Re od 380 N/mm2 (do 16mm debljine) i vrednosti ilavosti (ISO V poduna epruveta) od 27J na 50 C. Tu pripadaju elici legirani sa Si ili Si-Al sa odreenim magnetskim osobinama, legirani elici za ine, za toplo ili hladno valjane plosnate proizvode, kao i elici legirani samo sa Cu.

    Legirani specijalni elici su oni koji zahtevaju posebno precizno kontrolisanje hemijskog sastava, uslova proizvodnje i kontrole, a za obezbeenje istovremeno vie karakteristika. Tu se ubrajaju nerajui elici, toplopostojani elici otporni na puzanje, specijalni konstrukcioni elici i elici sa specijalnim fizikim karakteristikama.

    Legirani specijalni elici dele se na tri podgrupe:

    nerajui elici na bazi Cr i Ni; brzorezni elici legirani sa Mo, W i/ili V, ukupnog

    sadraja od oko 7%; ostali legirani specijalni elici. U svim EN standardima primene za eline proizvode navedena je pripadnost relevantnoj klasifikaciji.

    Standardom JUS EN 10020/2003 su date savremene definicije i kriterijumi klasifikacije ije korienje e, nadamo se, uneti red i u terminologiju koju autori publikacija, esto i udbenika, koriste iz zastarelih izvora.

    SISTEM ZA OZNAAVANJE ELIKA Jedinstveni sistem za oznaavanje elika se zasniva na sistemu oznaavanja utvrenom u relevantnim standardima (lan 3 Pravilnika), a koji obuhvataju: oznaavanje elika slovnim i brojanim oznakama (osnovne oznake), brojani sistem oznaavanja (broj elika) i dodatne oznake.

    Za elike specificirane u nacionalnim standardima za dodeljivanje oznaka merodavna je nacionalna organizacija za standardizaciju.

    Za korisnike elinih proizvoda globalno poznavanje sistema omoguava razumevanje oznake u stepenu potrebnom za prepoznavanje osobina znaajnih za primenu, odnosno preradu. Osnovne oznake (JUS EN 10027-1) Oznake su svrstane u dve osnovne grupe:

    grupa 1.- za elike koji se oznaavaju na osnovu upotrebe i mehanikih i fizikih osobina;

    grupa 2.- za elike koji se oznaavaju na osnovu hemijskog sastava.

    Kod livenih elika ispred ovih oznaka stavlja se slovna oznaka G.

    Oznake grupe 1. Za elike koji se oznaavaju na osnovu upotrebe i mehanikih i fizikih osobina oznaavanje poinje sa jednom od oznaka za upotrebu kojih ima 11. elici koji se uglavnom koriste za zavarene proizvode i konstrukcije, shodno nameni imaju prvu oznaku:

    S - elici za eline konstrukcije; P - elici za opremu pod pritiskom; L - elici za gradnju cevovoda

    Posle prve slovne oznake slede oznake najvanijih osobina za upotrebu. Za elike sa prvom oznakom S, P, L i E (elici za mehanike konstrukcije) posle prve oznake navodi se broj koji se odnosi na najmanju utvrenu vrednost napona teenja, Re u N/mm2, za opseg najmanjih debljina.

    Oznake grupe 2. Za elike koji se oznaavaju na osnovu hemijskog sastava oznake su podeljene u etiri podgrupe.

    Podgrupa 2.1. Nelegirani elici sa srednjim sadrajem Mn ispod 1% (izuzev elika za obradu na automatima) Oznaka sadri slovnu oznaku C (ugljenik), a zatim sledi utvren srednji sadraj ugljenika pomnoen sa 100.

    Podgrupa 2.2. Nelegirani elici sa srednjim sadrajem Mn1%, nelegirani elici za obradu na automatima i legirani elici (osim brzoreznih) kod kojih je sadraj svakog legirajueg elementa < 5%. Prva oznaka je srednji sadraj ugljenika u procentima pomnoen sa 100, a zatim slede hemijski simboli legirajuih elemenata koji karakteriu elik, a zatim brojevi koji oznaavaju vrednosti sadraja legirajuih elemenata u procentima pomnoen odgovarajuim faktorom i zaokruen na najblii ceo broj.

  • STANDARDIZATION & QUALITY STANDARDIZACIJA I KVALITET

    224 ZAVARIVANJE I ZAVARENE KONSTRUKCIJE (4/2003), str. 221-225

    Faktori su:

    4 - za Cr, Co, Mn, Ni, Si, W; 10 - za Al, Be, Cu, Mo, Nb, Pb, Ta, Ti, V, Zr; 100 - za Ce, N, P, S; 1000 - za B. Podrupa 2.3. Legirani elici (osim brzoreznih), kod kojih je sadraj najmanje jednog legirajueg elementa 5%. Prva oznaka je X, zatim sledi srednji sadraj ugljenika u procentima pomnoen sa 100, a zatim sledno hemijski simboli legirajuih elemenata koji karakteriu elik i brojevi koliine srednjeg sadraja legirajuih elemenata. Podgrupa 2.4. Brzorezni elici. Prva oznaka je slovna HS, a zatim slede brojevi srednje vrednosti sadraja legirajuih elemenata prema redosledu: W, Mo, V, Co. Brojani sistem oznaavanja elika (JUS EN 10027-2) Ovim standardom utvruje se sistem za dodeljivanje brojeva za brojano oznaavanje vrste elika (broj elika). Sistem je primenjiv i za druge materijale i pogodan je za statistiku obradu podataka.

    Broj materijala se sastoji od sedam numerikih mesta. Prvo mesto oznaava glavnu grupu materijala, etiri naredna mesta oznaavaju vrste materijala unutar glavne grupe i naredna dva mesta su za dodatne oznake.

    Brojana oznaka glavne grupe materijala za elik je 1. Standardom su utvreni rezervisani rasponi brojeva za vrste elika po grupama i podgrupama elika.

    Za dodeljivanje brojeva vrstama elika definisanim u evropskim standardima nadlean je odgovarajui tehniki komitet ECISS, a za nacionalne vrste elika kompetentna nacionalna organizacija.

    U svakom standardu primene za svaku vrstu elika data je i brojana oznaka. Dodatne oznake ( JUS CR 10260) Ovaj standard sadri dodatne oznake koje se koriste u kombinaciji sa osnovnim oznakama, definisanim u JUS EN 10027-1, i odreene dodatne oznake koje se koriste u kombinaciji sa brojanim oznakama (JUS EN 10027-2), sa ciljem da upotpune identifikaciju vrsta elika ili proizvoda od elika.

    Dodatne oznake su podeljene u dve grupe (grupa 1 i grupa 2), i dodatne dopunske oznake. Grupa 2 oznaka se obavezno primenjuje zajedno i sledno sa grupom 1 i odnose se na vrstu elika, dok se dodatne dopunske oznake stavljaju posle dodatnih oznaka i od njih se odvajaju znakom +, a odnose se na proizvode od elika.

    Dodatne oznake za bliu identifikaciju vrste elika su karaktera u vezi sa osnovnim oznakama.

    Dodatne oznake za elike koji se oznaavaju na osnovu upotrebe i mehanikih osobina Za elike za eline konstrukcije (S), dodatna oznaka iz grupe 1 je pripadnost odreenoj ilavosti minimalne vrednosti na odreenoj ispitnoj temperaturi (tab.2) ili oznaka termomehanikog stanja (za finozrne elike). Tabela 2. Oznake za vrednosti ilavosti

    ilavost (J) minimum 27 J 40 J 60 J

    Ispitna temperatura (C)

    JR KR LR J0 K0 L0 J2 K2 L2 J3 K3 L3 J4 K4 L4 J5 K5 L5 J6 K6 L6

    +20 0 20 30 40 50 60

    Oznake termomehanikog stanja obrade su:

    A - otvrdnjavanje termikim taloenjem M - termomehaniko valjanje ; N - normalizovanjei ili normalizaciono valjanje; Q - kaljenje i otputanje (poboljanje); G - ostale vrste obrade.

    Druga grupa dodatnih oznaka elika sa osnovnom oznake S moe da bude za upuivanje na odreene druge osobine ili namenu, kao:

    C - posebne sposobnosti za oblikovanje hladnim deformisanjem; L - za niske temperature; S - za brodogradnju; T - za cevi W - otpornost na atmosfersku koroziju itd.

    Za elike za opremu pod pritiskom (P) dodatne oznake grupe 1 su za termomehanika stanja obrade ili za namenu, kao:

    B, boce za gas; S, jednostavne posude pod pritiskom; T, cevi . Dodatne oznake iz grupe 2. ovih elika su identifikacija namene za rad na temperaturama:

    H = poviena temperatura; L = niska temperatura; R = temperatura okoline; X = niska i poviena temperatura. Za elike za cevi cevovoda (L) grupa 1 dodatnih oznaka je ista kao u prethodnom sluaju, dok je grupa 2 dodatna oznaka za klasu zahteva. Dodatne oznake za elike koji se oznaavaju na osnovu hemijskog sastava Za ove elike dodatne oznake su utvrene samo za sluaj elika osnovne oznake C. U grupi 1. dodatnih oznaka su oznake koje se odnose na sadraj sumpora:

    E =sa najveim utvrenim sadrajem sumpora; R = sa utvrenim opsegom sadraja sumpora, ili oznake za namenu, npr. W= za icu za elektrode.

    U grupi 2 je oznaka hemijskog simbola legirajueg elementa, npr. Cu (elici otporni na atmosfersku koroziju) sa brojem 10x% srednje vrednosti sadraja.

  • STANDARDIZACIJA I KVALITET STANDARDIZATION & QUALITY

    ZAVARIVANJE I ZAVARENE KONSTRUKCIJE (4/2003), str. 221-225 225

    Dodatne dopunske oznake Ove oznake se primenjuju za bliu identifikaciju specijalnih zahteva za elik, vrste prevlaka i stanja posle obrade proizvoda od elika. Od ovih oznaka za namenu za zavarene konstrukcije treba ukazati na

    oznake specijalnih zahteva + Z15, +Z25 i +Z35 koje se odnose na garantovanu najmanju vrednost kontrakcije (A%) po celoj debljini proizvoda (lima).

    Dodatne dopunske oznake se, posle znaka +, primenjuju i kod brojanog sistema oznaavanja elika.

    UPOREDNI PREGLED OZNAKA ELIKA U JUS C.B0.500:1989 I JUS EN 10025:2003.

    (Iz nacionalnog predgovora JUS EN 10025:2003) Oznake elika

    u JUS EN 10025:2003

    Oznaka elika u JUS C.B0.500:1989 Osnovna oznaka prema

    JUS EN10027-1 i ECISS IC 10 Brojana oznaka prema

    JUS EN 10027-2 0130 S185 1.0035 0370 S235JR 1.0037 0371 S235JRG1 1.0036 0361 S235JRG2 1.0038 0362 S235JO 1.0114 0363 S235J2G3 1.0116 0451 S275JR 1.0044 0452 S275JO 1.0143 0453 S275J2G3 1.0144 0561 S355JR 1.0045 0562 S355JO 1.0553 0563 S355J2G3 1.0570 0545 E295 1.0050 0645 E335 1.0060 0745 E360 1.0070

    * Napomena: u broju 3/2003. asopisa, u pregledu JUS EN standarda, izvesni brojevi standarda izostavljanjem jedne 0 su pogreno naznaeni sa 4 cifre umesto pet.

    Pei za suenje elektroda:

    Tip MT-100Tehniki podaci :1. Dimenzije : 790 x 600 x 650 mm2. Suenje se obavlja uz prirodnu cirkulaciju vrelog vazduha3. Temperatura suenja do 400 C4. Proces suenja vodi elektronski termoregulator sa oitavanjem temperature na displeju5. Kapacitet do 100 kg elektroda 6. U komori se moe suiti prah za EPP postupak7. Snaga ureaja 5 kW8. Napon 380 V, 50 Hz

    Tehniki podaci :Tobolac

    1. Suenje se obavlja uz prirodnu cirkulaciju vrelog vazduha2. Kapacitet do 10 kg elektroda3. Snaga ureaja 125 W4. Napon 75 V, (ureaj radi na zavarivakom naponu aparata za zavarivanje)

    Tip MT-20Tehniki podaci :1. Dimenzije : 220 x 220 x 700 mm2. Komora je toplotno izolovana3. Suenje se obavlja uz prirodnu cirkulaciju vrelog vazduha4. Temperatura suenja do 300 C5. Proces suenja je automatizovan6. Kapacitet do 20 kg elektroda7. Snaga ureaja 1.65 kW8. Napon 220 V, 50 Hz

    MT-KOMEX d.o.o.Preduzee za proizvodnju, promet i usluge

    Delatnost preduzea u oblasti

    zavarivanja- i rezervni delovi svih proizvoaa opreme za zavarivanje- Proizvodnja ureaja i rezervnih delova- Reparaturno zavarivanje u svim postupcima- Iznajmljivanje aparat za MIG/MAG zavarivanje

    Servis

    Tel : Tel / Fax : ul. Osloboenja 22 b, 11090 Beograd

    011 / 3564-240011 / 555 -986