613

Daina Glavočić

EX VOTO SLIKE POMORACA U ZAVJETNOJ KAPELI MARIJINA SVETIŠTA NA TRSATU

Tekst opisuje zavjetne slike koje su pomorci donosili u Svetište Majke Božje na Trsatu tijekom 19. i 20. st. u znak zahvalnosti za sretan ishod neke havarije na moru. Uz nastradali brod na slici je obično mali prikaz trsatske Bogorodice s djetetom te opis zavjeta. Autori slika su pretežno nepoznati amateri, uz nekoliko signiranih: Giovanni Luzzo, Vincenzo Luzzo, Antoine Roux, Michele Funno i Bazilije Bartol Ivanković iz 19. st. te Paolo Klodic de Sabladosky iz 20. st.

Uvod

Nadaleko poznato riječko hodočasničko Svetište Majke Božje Trsatske na glasu je zbog svog nastanka i legende o Loretskoj kućici, čudotvorne slike Majke Božje, te između ostaloga i po čudesnoj pomoći koju su u nevolji od Majke Božje Trsatske tražili mnogi nemoćni i bolesni, te je i dobivali. Našavši se u nevremenu i havarijama, posebice brojni pomorci mahom iz Rijeke i njene okolice, u pomoć su zazivali svoju zaštitnicu – Kraljicu, Zvijezdu mora, Majku Božju Trsatsku. Kako su više puta nekim čudom bivali spašeni iz tih teških situacija, pomorci su po povratku u rodnu luku, u znak zahvalnosti, donosili darove Majci Božjoj Trsatskoj, ponajčešće u vidu votivnih slika svojeg broda u oluji ili makete brodova, ali i druge dragocijene predmete ili nakit. Vremenom je količina votivnih predmeta toliko narasla (na preko 700 predmeta), da ih je trebalo smjestiti u poseban prostor. Prigodom proširenja trsatskog franjevačkog samostana tijekom 19. i 20. st. u sklopu samostanske zgrade izgrađena je kapela Zavjetnih darovaFP

1PF u koju zahvalni, a

uz pomoć Majke Božje Trsatske, spašeni, iscijeljeni, ozdravljeni ljudi i dan danas donose darove, upućuju molitve i zahvale Majci Božjoj Trsatskoj.

Kako su nastajale ex voto slike Premda ovom prikazu tek prethodi ozbiljnije istraživanje na samim djelima, nema

razrađenu metodologiju atribuiranja autora, klasifikacije po vrijednosti, čak ni katalogizacije djela, cilj je prikaz samog fenomena ex voto u okviru pomoračke tradicije našega kraja, kao svjedočanstvo vjere, društvenog i ekonomskog statusa pomoraca i izraz likovnog ukusa određenog vremena.

Ovim se tekstom želi sumarno prikazati samo onaj dio zbirke zavjetnih darova iz trsatske kapelice koji se odnosi na votivne slike pomoraca s motivima nesreća na moru, brodova u oluji ili nekoj drugoj katastrofalnoj pomoračkoj situaciji sa sretnim ishodom.

P

1P Radove na izgradnji kapele započeo je Mihovil Kumar, a dovršio Glavinić u 19.st.

614

Pri tome je fokus sagledavanja na likovnosti, stilskoj obradi djela i slikarskoj tehnici, a ne na drugim slojevima koje takve slike sadrže, na pr. povijesnim izvorima o nekim događajima, vrsti i konstrukciji brodova, teretu, ruti ili posadi brodova, što sve može biti ciljem istraživanja i tumačenja određene epohe, društva, običaja i života Rijeke i primorskog krajaFP

2PF posebno zato jer uz sliku ide i detaljan opis datuma i mjesta nesrećeFP

3PF

ranije na talijanskom a kasnije na hrvatskome jeziku. Obzirom da su u fokusu pomorci kojima su zavjetne slike, kao statusni simbol

staleža, trebale osigurati osobitu zaštitu tijekom mukotrpnog pomorskog života - Božji blagoslov i spasenje, jasno je da ih je najviše nastalo u kršćanskim zemljama uz Mediteran, na obalama Sredozemlja. Po nekim procjenama UNESCO-a (Odjela UN za odgoj i obrazovanje)FP

4PF izračunato je da se od 56 europskih u Hrvatskoj nalaze 4 svetišta, u

kojima su značajne votivne slike pomoraca. Navedene su crkve Gospa od Anđela u Orebiću, Gospa od Milosrđa u Dubrovniku te zavjetne slike, koje se čuvaju u crkvi Naše Gospe na otoku Perastu i u crkvici Marijinog Naviještenja na Čikatu u Malom Lošinju. Kriteriji za vrednovanje tih slika su očito bili temeljem prosudbe njihove izrazito kulturno-umjetničke vrijednosti. Nisu spomenute druge, napr. rovinjska crkva sv. Marije od Milosti gdje se nalaze najstariji sačuvani primjerci zavjetnih slika izrađenih na drvenoj podlozi oslikanoj uljanim bojama s karakterističnim elementima za to vrijeme, premda ih ima i s početka 20. st. FP

5PF Nije spomenuta ni trsatska Zavjetna kapela gdje se čuvaju

pomoračke votivne slike 19. i 20. st. koje nemaju nadprosječnu umjetničku vrijednost, ali je Trsatsko svetište posebno stoga što je jedino i zavjetno i hodočasničko marijansko svetište. Trsatske slike nisu izuzetne umjetnine jer one nisu ni naručivane ni stvarane s takvim pobudama ni pretenzijama već ih se može promatrati kao pučko, odn. građansko stvaralaštvo. Osnovni je smisao tih votivnih slika bio dati što snažniji opis pogibeljnih trenutaka kontrastiran s blagim, zaštitničkim i spasiteljskim djelovanje Majke Božje Trsatske, prisutne gotovo na svim slikama, te izraz zahvalnosti za spasenje i milost koja je stradalnicima ukazana zahvaljujući svetačkom posredovanju. Pomorci, najčešće kapetani nerijetko i brodovlasnici, koji su slike naručivali i darovali, nastojali su u njima, uz dramatičnost trenutka iskazati ujedno i svoj društveni status, bogatstvo i gospodarski uspjeh kroz upravo taj opasan i mukotrpan život, povremeno izložen najsnažnijim emocijama i naporima očuvanja mukom stečene imovine (broda), poslovnog renomea (tereta) ali i gologa života svoga i svoje posade. Neki su kapetani naručivali i donirali slike crkvi i po nekoliko puta (na pr. bakarski je kapetan Ivan Šepić, za isti brod Reka, naručio u dva navrata 1856. i 1866., votivne slike kod različitih majstora G. Luzzoa i A. Rouxa nakon sretnih ishoda dvaju različitih opasnih događaja).

Bogorodičin se lik u zbirci Zavjetne kapele gotovo neizostavno pojavljuje na slikama iz 19. st., dok je na onima iz 20. st. nešto rjeđi. Majka Božja je najčešće prikazana doprsno, u procjepu olujnog neba ili u mandorli od oblaka s djetetom u naručju. Odjevena u crvenu odn. ružičastu haljinu, ogrnuta je modrim plaštem kojim je

P

2P Liječnik, povjesničar medicine dr. Ante Škrobonja opisao je u svojim radovima prometne nesreće i

medicinske elemente te lik djeteta na votivnim slikama Svetišta Majke Božje Trsatske. P

3P Navodi se vlasništvo, vrsta i ime broda, kapetana, polazne i završne luke, trenutačni geografski položaj

broda, datum i sat nesreće. P

4P http://105live.vaticanradio.org, Zavjetne slike pomoraca, 20. 08. 2001.

P

5P Antoš, Zvjezdana priredila je 10. 7. - 10. 9. 2003. izložbu "Zavjetne slike rovinjskih pomoraca" iz

fundusa Zavičajnog muzeja grada Rovinja. Zavjetnih slika ima i u drugim hrvatskim povijesnim i pomorskim muzejima (na pr. u Rijeci, Bakru, Dubrovniku).

615

prekrila i okrunjenu glavu, a na prisima joj šestokraka zlatna zvijezda. Na nekim je slikama njena glava okružena aureolom ili pak svjetlosnim zrakama, a na nekim prikazima je s krunicom u ruci. Ponegdje sjedi na prijestolju, a ponekad stoji kao cijela figura. Dijete Isus nosi također zlatnu krunu, najčešće odjeven u bijelu haljinu, ponekad ima u ruci krunicu, a prikazivan je u različitoj starosnoj dobi od djetešca u povojima do stojećeg dječarca.

Slika 1. Brik Genio, 1844.

Brodovi sami su gotovo uvijek prikazivani u ekstremno uzburkanom, olujnom

moru, dok poniru u zapjenjene gigantske valove koji prekrivaju polovicu brodskog trupa. Jedrenjacima su nerijetko rastrgana jedra ili polomljeni jarboli a na nekim slikama je oko broda, po valovima porazbacan plutajući, u nuždi odbačen teret. Na nekim je slikama prikaz borbe pomoraca s razbješnjelim morem na samome brodu ili su neki potražili spasu u barkama za spasavanje i u valovima. Pretežno su to noćni prizori s bljeskom munja, mračnim i prijetećim oblacima sve u cilju pojačavanja dramatičnosti trenutka. Uz nastojanje da se čim vjernije prikaže težinu situacije u kojoj se brod i posada našla, dakle uz dokumentarnu vrijednost, votivne su slike potkrijepljene i kratkim ali detaljnim zapisom i datacijom nesreće. Posebno je važna psihološka i emocionalna nota koju je slikar nastojao ostvariti navedenim elementima u svojem radu. To je zapravo okosnica votivne slike koja je i danas privlačna gledatelju jer svojom, često naivnošću, pojačava dojam. Uočila je to i Anica Kisić konstatacijom da «oči modernog čovjeka, zamorene

616

automatizacijom svakidašnjice, osjećaju sve veću skolonost i potrebu valoriziranja ovakvih djela što su nekad upotpunjavala i uljepšavala život ljudi.»FP

6

Slika 2. Antoine Roux, Reka, 1866. Vjernost prikaza samog broda i njegovih obilježja danas je prilično upitna

obzirom na činjenicu da se najčešće i ne zna tko i kakvi su bili slikari i kako su zapamtili izgled broda. Vjeruje se da su to bili mahom anonimni pučki, odn. gradski obrtnici, priučeni i potom specijalizirani za tu vrstu radova, poznati u svom okruženju po uspješno pronađenoj tipskoj formuli u rješenju likovne predodžbe odn. ikonografskog tipa jedrenjaka / broda u oluji. Vjeruje se da su u svojim botegama imali već naslikane jedrenjake raznih tipova te samo dodavali natpise. Neki od njih stekli su i međunarodnu reputaciju u pojedinim lukama (Trst, Venecija, Napulj, Genova, Marseille, Amsterdam) gdje su im se obraćali netom spašeni kapetani ili članovi posada nakon havarije, čekajući da im se popravi nastala šteta. Takvi, igrom slučaja međunarodni naručitelji, zatečeni u dotičnoj luci, povratkom u svoju, često daleku domovinu, prenijeli su sa slikom i glas o slikaru. Ovi renomoraniji slikari su se potpisivali na slike (Ivancovich, Luzzo, Funno, Roux) i može ih se razlikovati po stilu i tipu prikaza brodovaFP

7PF, a nerijetko se zanat

njegovao kao tradicionalni obiteljski posao iprenosio s koljena na koljeno.

P

6P Kisić, Anica: Ex voto Adriatico, MH, Zagreb, str. 120.

P

7P Cijela plejada slikara brodova danas je vrlo zanimljiva stručnjacima koji opisuju rad pojedinih majstora

na razrađenoj ljestvici njihovih dosega. Velik je broj kolekcionara i muzeja koji se bave isključivo tom tematikom, posebice u zemljama jake pomorske tradicije sjeverne Europe i Amerike. No većina tog interesa je za tipove brodova, a ne za temu pomoračkih slika ex voto o čemu je literatura vrlo oskudna, posebice za 19. i 20. st.

617

Slika 3. Scuner nimfa, 1855.

Slika 4. Giovanni Luzzo, Antal, 1858.

618

Renomirani autori, 19. st. Neka su autorska imena potpisana i poznatau ovome žanru pa ih se može

izdvojitiFP

8PF, premda bi se pomnijim istraživanjem sigurno pronašla još koja. Talijan

Giovanni Luzzo, bio je aktivan u Veneciji između 1851. i 1877. slikajući brodovlje akvarelom i gvašem, pa su nerijetko venecijanske palače, naročito Duždeva, bile pozadina naslikanih jedrenjaka prikazanih pod punim jedrima sa zastavama u vrlo pitoresknoj scenografiji. U Zavjetnoj kapeli je njegova zavjetna slika s noćnim olujnim prizorom austrijskog jedrenjaka barka Antal koju su donirali kapetan Giacomo Brosovich, časnici i posada. Brod se našao u strašnom fortunalu 12. svibnja 1858. u Lionskom zaljevu. Slika je rađena akvarelom s mnoštvom minucioznih detalja jedrilja i opreme, par mornara na palubi te morskom pjenom na krestama tvrdih i dubokih, neuvjerljivih valova. Majka Božja i dijete imaju zlatne krune i aureole, a smješteni su u gornji lijevi kut.

Slika 5. Tonka, 1857.

Giovanni Luzzo je autor signiran i na slici koja prikazuje bark Genio pod

austrijskom zastavom, a naslikao ju je kao uspomenu njegova dugogodišnjeg kapetana Kuzme Randića. Genio je bio u vlasništvu obitelji Cosulich de Pecine, a prikazan je i u mračnoj oluji smeđih tonova, poput orahove ljuske na velikim valovima, kao zahvala kapetana Randića i posade za spasenje tog barka kojeg je 1867. zahvatila oluja na putu iz Aleksandrije za Cork. U riječkom okruženju ima još slika ovog autora, no ne i u kapeli.

P

8P Vidi ilustracije u knjizi Barbalić-Marendić: Onput, kad smo partili, Matica Hrvatska, Rijeka, 2004. jer ne

postoji katalog trsatskih votivnih slika,a zbog postava u kapeli mnoge nisu dobro vidljive ni dostupne.

619

Slika 6- Vincenzo Luzzo, Descovich A., 1878.

Izgleda da je Giovanni Luzzo bio rodonačelnik venecijanske slikarske obitelji koja je ovu vještinu nastavila i preko sinova Vincenza i Antonia. Vincenzo Luzzo izradio je prikaz barka Descovich A. zahvaćenog uraganom 27. i 28. siječnja, 1878. na otvorenom moru između Sardinije i Baleara, te su mu potpuno uništena jedra. Brod je već i ranije imao nekoliko nezgoda, ali je ova bila očito značajnija kad je brodovlasnik Antonio Deschovich sliku naručio kod tog poznatog venecijanskog slikara. Žuto more je opasno uzburkano i prelazi preko palube s koje je već otpao dio tereta te pluta uokolo broda. Neki e mornari posluju na krmi oko čamca za spasavanje dok su se drugi stisli na provi pod prednjim jarbolom rastrgana jedra. Bogorodičin lik s krunom, a dijetetov s aureolom, je u otvoru neba najcrnjeg oblaka u gornjem desnom kutu.

Treći predstavnik obitelji je Antonio Luzzo, koji radi istovremeno s Vincenzom, a autor je zavjetne slike brigantina Mirto zahvaćenog olujom 1880. na Atlantiku između Azora i Kanara kad su mu poderana sva jedra, a izgubio je čamce za spašavanje. More je, kao i na drugim onodobnim slikama prikazano poput tamnih oblih kanala s bijelim vitičastim krestama, no ipak nešto usitnjenije fakture, vidljivog svladavanja akvarela, s tonski artikuliranim tmurnim nebom na kojem se ukazuje i pomaže Majka Božja Trsatska s djetetom, oboje s krunama i aureolama. Očito joj je kapetan Luigi Gelletich morao naručiti zavjetnu sliku kao zahvalu za spasenje. Na slici su pri kasnijim hodočašćima Zavjetnoj kapeli potpisi i imena vjerojatno potomaka tada spašene ili stradale posade. Michele Funno slikao je brodove u Napulju između 1837. i 1865., najčešće gvaševe jedrenjaka na papiru, ali ponekad i parne brodove. U ovom je slučaju kapetan Kuzma Randić naručio Funnou zavjetnu sliku brika GennioFP

9PF nakon što se jedva spasio

pod naletima snažnog zapadnjaka kod otoka Palmerole, gdje mu je prijetilo nasukavanje na obalne stijene. Slika je izrazito plave boje uskipjelog mora i oblačnoga neba na kojem

P

9P Brik Genio je 1830. sagrađen u Rijeci.

620

se nad brodom pojavila spasiteljica - Kraljica mora, kao oranta u bijeloj haljini s modrim plaštem i zlatnom zvijezdom na prsima, te raskošnom krunom na glavi. Brod je potpuno nagnut na bok, poderanih jedara s uočljivom austrijskom zastavom. Francuski slikar brodova Antoine Joseph-Ange Roux bio je aktivan u Marseilleu između 1765. i 1835., živeći od slikanja brodova u tehnici akvarela. Slike su mu s dosta dramatičnog naboja zbog razdrobljenih oblika, a vrlo je uspješan u prikazu uzburkanog mora, posebno uvjerljivo zapjenjenih valova i tonski slikana oblačnog neba. Oblaci su vrlo dinamično prikazani s djelomično crnim partijama nasuprot onima gdje probija plavetnilo vedra neba. Prevladavajući kolorit njegovih slika je svijetle, žućkasto-plave game što je vidljivo na obje slike u Zavjetnoj kapeli. Na jednoj je prikazan brik Vincenzo Corriere riječkih vlasnika Šarinića i Schneidera, koji je iznenada, početkom 1857. na Sredozemlju zahvaćen orkanskim vjetrom izgubio dio tereta, palube i jedara, te se nakon dva mukotrpna dana uspio spasiti na Malti, a u znak zahvalnosti za uslišane molitve slika je naručena u Marseillesu, pa dospjela na Trsat iako na slici nema lika Majke Božje.

Na drugom Rouxovom akvarelu je prikazan bivši bark preuređen u brik Reka, kojega je olujna nepogoda zatekla krajem 1866. u opasnom tjesnacu Capo d'Ora u Egejskom moru, prepunom hridi koje su samo čudom izbjegnute uslišanim molitvama Majci Božjoj prikazanoj u gornjem desnom kutu, pa je kapetan Ivan Šepić od pozantog slikara naručio sliku i poklonio je Zavjetnoj kapeli Majke Božje Trsatske. Ovaj jedrenjak je plovio 30-ak godina na ruti Crno More – sjeverna Europa, a nakon dvije posebno dramatične oluje sretnog ishoda zabilježene na votivnim slikama, u trećoj je stradao potonućem. Belgijski slikar Carolus Ludovicus Weyts (1828. – 1876.) koji je živio u Antwerpenu učeći od oca Petrusa, radio je pretežno slike brodova na poleđini stakla i poneka ulja, a naslikao je 1875. bark Ban MažuranićFP

10PF (s imenom prvog kapetana

Leopolda Paicurich i sa zastavom H(rvatskog) B(rodarskog) D(ruštva) iz Bakra). U Zavjetnoj kapelici nema te slike ali je tamo zavjet Mažuranićeva kapetana Nattalea Berettinija i posade jedrenjaka koji su se danima borili protiv propuštanja mora u brod, koje je zaustavljeno jednim, čudom zabijenim, kamenom u oplatu broda. Taj je kamen sačuvan, pribijen na daščicu s posvetom od 15. 11. 1897. te prinesen Zavjetnoj kapeli na dar. Bazilije Bartol Ivancovich (1815.- 1898.) je naš najpoznatiji slikar brodova uljem na platnu iz 19. st., radeći u Trstu (tadašnjoj luci Austrije), po Italiji i u Dubrovniku portretirajući veće jedrenjake ali i nove, parobrode. Ivancovich, kao brodski kapetan po profesiji sa slikarskim talentom, mogao je na najbolji način primijeniti bogato nautičko iskustvo u svojim sjajnim uljnim slikama brodova, obično prikazanih pod punim jedriljem s drugim jedrenjacima u pozadini, pred lokalnom obalom. Najčešći naručitelji Ivancovicevih slika bili su talijanski i dubrovački pomorci, kapetani i brodovlasnici, ali ih ima i u sjevernom primorju JadranaFP

11PF. U Zavjetnoj se kapeli na Trsatu nalazi slika barka

Olga R.(andić) bakarske flote, koji je listopada 1881. bio zahvaćen olujom u kojoj je izgubio jedra, pa se kapetan Juraj Mikuličić s posadom zavjetovao da će zahvaliti na pomoći Majci Božjoj Trsatskoj.

P

10P Slika je u vlasništvu Muzeja u Bakru.

P

11P Povijesni i pomorski muzej Hrvatskog primorja kao i Muzej grada Bakra posjeduju lijep broj

Ivancovichevih slika, a ima ih i u privatnom vlasništvu.

621

Anonimni autori , 19. st.

Među pomoračkim votivnim slikama trsatske Zavjetne kapele jedna anonimnog autora je ona iz siječnja 1845. i spada među starija djela zbirke. Prikazan je austrijski pelig Cattone kapetana i vlasnika Giovannija Minacha, koji je bio nošen jakim južnim vjetrom od Lida do Tršćanskog zaljeva, uz stalnu prijetnju potonućem. Uništeno mu je bilo veliko stražnje jedro, izgubio je tegljenu barku a morao je biti odbačen i dio tereta, dok su se visoki valovi preljevali preko palube. Valovi su tretirani vrlo tvrdo, poput dubokih kanala s pjenom na vrhu, a nebo jednolično sivo s otvorom u gornjem lijevom kutu s pojavom Majke Božje s djetetom oboje s krunicama u ruci. No sitni detalji prove, posade i opreme čine ovu sliku narativnom i zanimljivom. Na slici je i mali natpis Ave Maria, kojeg je vjerojatno netko od posade naknadno dopisao (poput grafita) pri nekom od hodočašća Trsatu, što nije bila rijetkost.

Za primljenu je milostFP

12PF i spasenje iz orkana, kojim je austrijska nava Tonka bila

zahvaćena 3. siječnja, 1857. u Bristolskom kanalu, brodski se pisar i prvi časnik Blaž Franović zavjetovao pa je putovanje završilo sretno pred Cardiffom, na smirenom moru, a slika stigla na Trsat. Prizor je i na ovoj slici noćni, s tamnim sivim kišnim nebom kroz koji je probijen mandorla s Majkom Božjom s djetetom. Valovi su neobično dugački i zapjenjeni prelijevajući se preko palube, no autoru slike ne zna se ime.

Vrlo je korektno a živopisno nepoznati akvarelist prikazao bivši bark Jozo preuređen u brik Erminia P. dok se u oluji 1866. bori s valovima Jonskom moru i sjeveroistočnim jakim vjetrom koji mu je poderao prednje jedro. Anonimni su, zasadaFP

13PF,

mnogi autori zanimljivih zavjetnih slika s kojih se iz ex voto zapisa na slici doznaju imena kapetana ili vlasnika brodova, uzroci i mjesta oluja u kojima su se našli u 19. st. brikovi Maria Andrina, Arno, prikazani u nesreći 1841., Figlia Jenny 1860.,Temi 1871., Filomena 1879., i SS Szent Laszlo, 1893., svi u brobi s valovima.

Autori 20. st.

Krajem 19. st. počinje era parnih željeznih brodova koji isprva rabe istovremeno i paru i vjetar kao pogonsku silu, ali jedra ipak nestaju u dimu parnjača. Iz 1893. je zavjetna slika kapetana i posade parnog broda Szent Laszlo nakon spasa iz oluje koja je zahvatila taj brod ugarskog društva Adria 1893. u kanalu sv. Đorđa kod Godlinga i uništila mu kormilo.

Nepoznatog je autora i votivna slika SS Arad u borbi s velikim valovima 1923., kao i broda SS Epidauro koji se veljače 1923., kako piše pomorac Josip Ban, našao «na velikom pogibelju blizu mesta Beškaje. Već smo svi misleli da nan nema spasa ali Blažena Marija od škapulera nas je spasila.» Slična je i slika nepoznatog autora parnog

P

12P Marendić: PGR (Per Grazia Ricevuta, tal. – za primljenu milost) je formula kojom obično započinje

tekst pod zavjetnom slikom. P

13P Do sada se nitko nije posebno bavio istraživanjem i detaljnom analizom votivnih slika, kao najvrijednijeg

materijala u Zavjetnoj kapeli Trsatskog samostana, ali kad bi se sve slike detaljno pregledale, restaurirale, dokumentirale i provjerili zapisi na njima i na poleđini, sigurno bi se otkrili još neki potpisi, autori i nove spoznaje o njima.

622

broda Java koji se krajem 1929. našao u oluji prolazeći kanal La Manche, oduvijek opasnom po nevremenu.

Slika 7. NN, PB Java, 1929.

Slika 8. Paolo Klodic de Sabladsky, Vulcania, 1929.

Iako je tijekom 19. st. naslikao nebrojene jedrenjake, s pojavom parnih brodova, Giovanni Luzzo slika i njih. Potpisao se pod prikaz broda SS Kossuth Ferenz - Fiume, Venezia, 23. 10. 1911. Uokolo broda crnog trupa, vrlo pomno iscrtanih detalja, mnoštvo

623

je zapisa i potpisa različitih rukopisa koje su ostavili posjetitelji jer su vjerojatno imali neke veze s tim brodom.

Sve je više zavjetnih slika za nove, snažne parne brodove koji su bezobzirno potisnuli jedra od početka 20. st putujući morima, ali uantoč tehnološkom napretku, snažnoj konstrukciji i dizajnu, pokazali su se jednako ranjivima u jačim olujama kao i sva dotadanija plovila. Svi autori 20. st. u Zavjetnoj kapeli nisu poznati niti signirani pa možemo za sada govoriti samo nekolicini potpisanih.

Vrlo poznat i popularan slikar brodova prve polovice 20. st. bio je Paolo Klodic de Sabladosky. Živeći u Trstu mnoge je slike izradio za tršćanske naručitelje, a nije odbio niti izvedbe ex vota riječkih pomoraca. U Zavjetnoj je kapeli njegovo signirano ulje iz 1929. s gigantskim prekooceanskim brodom Vulcania, uz jedan manji brod u opasnoj blizini. U desnom gornjem kutu dva anđela nose čudotvornu sliku trsatske Bogorodice, dok iz napisa pri dnu, nevještim rukopisom i hrvatskim jezikom ispisana, stoji molba pomoraca da ih ona sačuva od zlaFP

14PF.

Uz mnoge slike 20. st. hrvatski je slikar Vladimir Kirin boraveći neko vrijeme na Trsatu, radeći Križni put za crkvu, izradio je sliku s dramatičnim prikazom brodoloma nekog jedrenjaka koji tone pod stjenovitom obalom a iz valovlja mu viri tek vrh jarbola. Nešto dalje drugi jedrenjak se bori protiv struja da ga ne bace na obalu gdje stoje zdvojni promatrači.

Slika 9. NN, MB LovćenU, Jugolinija, 20. st. Od onih najrecentnijih, treba izdvojiti sliku Jugolinijina broda na slici nepoznata autora (najvjerojatnije Riječanina Nevenka Žunića) koja prikazuje suvremeni motorni brod iz ptičje perspektive, novijeg izgleda i oblika kako se, prekriven valovima, bori održati svoju rutu u olujnom moru.

P

14P «Poslan dar Majki Božjoj / na Trsat. / Prosimo djevicu majčinu milost da naso čuva slabega.»

624

Slika 10. Zavjetni darovi, crkva Gospe Trsatske, Rijeka.

Zaključak Premda nedovoljno istražena i neobrađena zbirka pomoračkih ex voto slika u Zavjetnoj kapeli Majke Božje Trsatske u Franjevačkom samostanu na Trsatu u Rijeci, ona predstavlja zanimljivu građu jednog slikarskog žanra ii tematike koja je istovremeno povijesno-dokumentarana jer ilustrira razvoj brodogradnje i pomorstva, kretanje kapitala i vlasništva pomorske trgovine, ali govori i o fluktuaciji likovnih utjecaja s jedne obale na drugu, ovisno o mjestu narudžbe i izvedbe slikarskog djela koje je donijeto u Rijeku kao zavjetni dar Trsatskoj Gospi u dubokoj vjeri u njene čudotvorne moći. Premda često nevješto i naivno izvedene, koloritom, stilom i tekstom ove zavjetne slike često proizvode emocionalno-psihološke efekte kod promatrača te umjetnički dosezi nisu u prvom planu kvalificiranja samih slika.

Literatura

1) Cosulich, Alberto: Gli ex- voto del Santuario della Madonna del Tersatto (Fiume), ekstrakt iz I naufragi nel '700 e nell '800 – un veliero su tre andava peduto in mare, Trst, casa editrice I sette

625

2) Cvekan, Paškval: Trsatsko svetište Majke Milosti i Franjevci njeni čuvari, Trsat, 1985.

3) Barbalić, Radojica Fran-Marendić, Ivo: Onput, kad smo partili, Matica hrvatska-ogranak u Rijeci, 2004.

4) Kisić, Anica: Ex voto Adriatico - zavjetne slike hrvatskih pomoraca, Matica hrvatska, Zagreb.

5) Pauletich, Antonio: Trentaquattro ex voto marinari della chiesa della B.V. delle grazie di Rovigno, Atti del Centro di ricerche storiche di Rovigno, vol. XV, 1984/85., str. 235-277.

6) Radić, Danka: Ex voto, zavjetni darovi u Trogiru i okolici, Muzej grada Trogira, 2005.

7) Sironić, Ante: U sjeni trsatskog zvonika, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1992., str. 18-21.

8) Škrobonja, Ante: Prometne nesreće na votivnim slikama Svetišta Majke Božje na Trsatu, Medicus 2000. Vol. 9, No. 2, str. 243-247.