feminizam

5
Grčki bog Zeus kidnapuje i siluje feničansku princezu Europu. Oteta i silovana žena daje ime evropskom kontinentu. Odmah po osnivanju grada Rima, Rimljani otimaju i siluju Sabinjanke, pripadnice plemena koje je tu živjelo. One postaju žene Rimljana. Kada su Sabinjani ušli u borbu sa Rimljanima, Sabinjanke su stale između dve vojske i pomirile zavađene narode. Poslije propasti antičkog grada Troje, atinski vojskovođa Mali Ajant u hramu boginje Palade Atene siluje trojansku princezu i proročicu Kasandru, koja se borila protiv rata. Ona u razmjeni ratnog plena (muškarci pobjednici dijele žene pobjeđenih) pripada Agamemnonu koji je siluje. Zaključujemo, niko odgovoran, niko kriv, niko kažnjen! Kroz mračni Srednji vijek crkva provodi državno organizovani progon i pogrom takozvanih “vještica“. Od sto hiljada ubijenih dvije trećine su žene. (Gizela Bok) Pod maskom istjerivanja đavola, crkve u suradnji sa državama muškaraca (žene u tom trenutku nisu građanke), organizuju vjerovatno najmasovniji genocid u historiji – femicid. Muškarci ubijaju žene samo zato što su žene. To je politički kontekst ubistava. (Dajana Rasel) Srednjovjekovne žene bile su svojevrsna manjinska, ili bar na neki način marginalizirana grupa. U zapisima iz tog razdoblja žene se uglavnom prepoznaje kao zaseban sloj stanovništva, često definiran prema bračnom statusu. Pošto su gotovo zasebna grupa, pripisuju im se i, za njih, specifični grijesi, tj. prijestupi. Žene se gotovo i ne smiju pojavljivati pred sudom kao zastupnici drugih, a jedva da su prihvaćene kao svjedoci; o funkciji sudaca i pravnika da ne pričamo. To im je bilo nedostupno. Pokretanje krivičnih parnica, osim u rijetkim slučajevima – silovanje, ubojstvo i sl. – im je onemogućeno. U slučajevima silovanja npr., na žene se gleda sa sumnjom, jer postoji mogućnost da je optužba izmišljena ili preuveličana; ili pak da je žena uživala u činu silovanja. Bar to tako doživljava tadašnje pravosuđe. Najčešće kazne su za veće prijestupe žena bile spaljivanje na lomači, a ponekad ih se i pokapalo žive. Udovice koje nisu željele ponovo stupati u brak tvorile su redove – ORDO VIDUARUM. Crkva im nije branila brakove, ali nije bilo omogućeno svećenicima nižih redova da se njima žene. Poznat nam je Francesco Barberino koji je pisao Savjetnik za udovice, u kojem su upute kako se ponašati u drugom braku – ne unositi običaje iz prvoga braka u novi brak, ne govoriti o prvom suprugu, i slično. Neke udovice se namjerno nisu udavale, već su se posvetile odgajanju vlastite djece. Ima par primjera žena, koje su nakon gubitka muža išle u redovnice. Loretta, udovica grofa Leicestera, je jedna od njih. Poznata je i pod imenom «pustinjakinja». O problemima udovica, i teškoćama s kojima se susreću u svjetovnom društvu, pisala je i ranije spomenuta Christine de Pisan.

Upload: neda-klepic

Post on 01-Oct-2015

5 views

Category:

Documents


1 download

DESCRIPTION

Feminizam

TRANSCRIPT

Grki bog Zeus kidnapuje i siluje feniansku princezu Europu. Oteta i silovana ena daje ime evropskom kontinentu. Odmah po osnivanju grada Rima, Rimljani otimaju i siluju Sabinjanke, pripadnice plemena koje je tu ivjelo. One postaju ene Rimljana. Kada su Sabinjani uli u borbu sa Rimljanima, Sabinjanke su stale izmeu dve vojske i pomirile zavaene narode.Poslije propasti antikog grada Troje, atinski vojskovoa Mali Ajant u hramu boginje Palade Atene siluje trojansku princezu i proroicu Kasandru, koja se borila protiv rata. Ona u razmjeni ratnog plena (mukarci pobjednici dijele ene pobjeenih) pripada Agamemnonu koji je siluje. Zakljuujemo, niko odgovoran, niko kriv, niko kanjen!Kroz mrani Srednji vijek crkva provodi dravno organizovani progon i pogrom takozvanih vjetica. Od sto hiljada ubijenih dvije treine su ene. (Gizela Bok) Pod maskom istjerivanja avola, crkve u suradnji sa dravama mukaraca (ene u tom trenutku nisu graanke), organizuju vjerovatno najmasovniji genocid u historiji femicid. Mukarci ubijaju ene samo zato to su ene. To je politiki kontekst ubistava. (Dajana Rasel) Srednjovjekovne ene bile su svojevrsna manjinska, ili bar na neki nain marginalizirana grupa. U zapisima iz tog razdoblja ene se uglavnom prepoznaje kao zaseban sloj stanovnitva, esto definiran prema branom statusu. Poto su gotovo zasebna grupa, pripisuju im se i, za njih, specifini grijesi, tj. prijestupi. ene se gotovo i ne smiju pojavljivati pred sudom kao zastupnici drugih, a jedva da su prihvaene kao svjedoci; o funkciji sudaca i pravnika da ne priamo. To im je bilo nedostupno. Pokretanje krivinih parnica, osim u rijetkim sluajevima silovanje, ubojstvo i sl. im je onemogueno. U sluajevima silovanja npr., na ene se gleda sa sumnjom, jer postoji mogunost da je optuba izmiljena ili preuveliana; ili pak da je ena uivala u inu silovanja. Bar to tako doivljava tadanje pravosue. Najee kazne su za vee prijestupe ena bile spaljivanje na lomai, a ponekad ih se i pokapalo ive. Udovice koje nisu eljele ponovo stupati u brak tvorile su redove ORDO VIDUARUM. Crkva im nije branila brakove, ali nije bilo omogueno sveenicima niih redova da se njima ene.Poznat nam je Francesco Barberino koji je pisao Savjetnik za udovice, u kojem su upute kako se ponaati u drugom braku ne unositi obiaje iz prvoga braka u novi brak, ne govoriti o prvom suprugu, i slino. Neke udovice se namjerno nisu udavale, ve su se posvetile odgajanju vlastite djece. Ima par primjera ena, koje su nakon gubitka mua ile u redovnice. Loretta, udovica grofa Leicestera, je jedna od njih. Poznata je i pod imenom pustinjakinja. O problemima udovica, i tekoama s kojima se susreu u svjetovnom drutvu, pisala je i ranije spomenuta Christine de Pisan.Ratovi u novom vijeku i suvremenom dobu jesu rodno obeljeeni, imaju rodno iskustvo. Ratovima i nasilju se ne moe i ne smije oduzeti spolna dimenzija. (Sintija Kokburn) Ratovi su muki, jer su ratnici mukarci. Najvei broj, 90% rtava ratova su civili, u najveem broju i rtve rata jesu rodno odreene to su ene. Stvarni broj silovanih i seksualno zlostavljanih osoba tijekom rata teko je utvrditi. Zbog traume ili straha rtava da e u drutvu ili obitelji biti osuivane i obiljeene one vrlo esto ute pa zloini ostaju neprijavljeni. Pored toga to su rtve ratova, ene su isto tako te koje znaju preivjeti.U tiini koja okruuje muko nasilje nad enama. U tiini koju niko nije doveo u pitanje tokom suenja za ratne zloine u Nirnbergu ili Tokiju, a prije toga na tribunalima u Lajpcigu i Ankari. Ni jedan od ova etiri suda nije imenovao, a potom ni izgovorio, a samim time nije ni uo za seksualne zloine nad enama. U tiini smo nepostavljenih pitanja, neimenovanih zloina. U tiini smo preutkivanja enskih iskustava vezanih za rat. U tiini smo patrijarhalne tiranije koju moemo uti jedino kada se ona prekida. U tiini smo koja znai da bol postoji.Tiinu su prekinuli tribunali UN-a za ratne zloine, zloine protiv ovjenosti i genocid, kao i specijalni sudovi. Tiina biva razbijena prvi put kada enska prava bivaju imenovana kao ljudska prava. Tiina biva razbijena optubama koje definiraju etiri tipa seksualnih zloina nad enama kao zloine protiv ovjenosti. Tiina biva razbijena kada se deavaju suenja za ove zloine i kada se donose sudske presude. Tiina biva razbijena kada Savjet bezbjednosti UN-a donosi Rezolucije koje tite ljudska prava ena u konfliktnim situacijama.Snaga iznad svegaDanas u nekim zemljama vladaju ene. Veina njih, barem u Europi, nema nikakav stvarni politiki uticaj na voenje dravnikih poslova. Bave se uglavnom dobrotvornim radom i/ili ukraavaju slubene prijeme. To su kraljice ili monarhinje plave krvi, patetini zaostaci nekih prolih vremena u kojima su njihove nane i pranane imale stvarnu politiku mo i uticale na sudbinu drava i kontinenata stvarajui historiju. Drugu grupu ena ine supruge predsjednika ili politiara za koje nas uvjeravaju da su zaslune za uspjeh svojih branih partnera.To su ene iz sjene koje stojei iza svojih mueva imaju navodno pravu mo. Da li je to tako teko je procijeniti budui da se uglavnom bave dobrotvornim radom i raznim socijalnim problemima, te samo svojom prisutnou daju znaaj odreenoj priredbi ili skupu.ene su se godinama povlaile u sebe, smatrale se manje vrijednima u odnosu na mukarce, njihovo samopotovanje je bilo na jako niskom nivou.Stoljeima su ene bile potpuno izolirane iz javnog ivota, smatrane su nesposobnima za obavljanje bilo kakvih odgovornih funkcija ili teih poslova. ene su bile predmeti, robovi, lutke u staklenim kuama. I ene su vjerovale da je to tako, da je to po Boijem zakonu i da ne moe biti drukije. Ipak, postojalo je i postoji toliko ena koje su davale i daju svoj doprinos ovjeanstvu da bi ono bilo bolje i sretnije, uspjenije. Postojalo je i postoji niz ena koje su upravljale sudbinom naroda i koje to i danas ine, ena koje su bile majke svojoj djeci i svom narodu kojim su vladale.ene su dio ovjeanstva, dio njegove historije, a neke su historiju ak i stvarale. Istina, neke su to inile zahvaljujui okolnostima u kojima su ivjele, neke su se istakle radom, svojim sposobnostima. Ono to je bitno je da su iskoristivi svoje potencijale, koji se kriju u svakome od nas, pokazale put milionima drugih kuda, kako i na koji nain krenuti.Umjesto zakljukaRad sa silovanim enama znai bitno probijanje tabu teme, koja je bila odreena etabliranim ulogama spolova. Time su enske organizacije svojim aktivizmom zapravo radile u pravcu promjena etabliranih drutvenih rodnih odnosa, bez obzira da li su toga bile uvijek svjesne, odnosno da li bi neko iz zapadne vizure to prepoznao kao gender aktivizam ili ne.Iz dananje perspektive svako zakljuivanje o razvoju borbe ena Bosne i Hercegovine za ravnopravnost mora biti vieslojno. Na jednoj strani, rezultati aktivnosti enskih organizacija naspram njihovih ciljeva ostaju ambivalentni biljei se znaajan napredak, no on ostaje strukturalno ogranien nerijeenou pitanja nacionalizma, odnosno nestabilne strukture drave, pa time i ukupnog drutveno-politikog sistema. Na drugoj strani, posebna teina koju je dati drutveni okvir zadao borbi enskih organizacija za svoju stvar, vodila je do razvijanja posebne snage ena, kao i do razvijanja novih, originalnih formi njihovog izraavanja. To vai i za one organizacije koje su se razvile tokom bavljenja neposrednim posljedicama rata na ene.enske organizacije u Bosni i Hercegovini, uz pomo enskih organizacija iz inozemstva, dobile su jednu vanu politiku borbu kod meunarodnih pravnih institucija: silovanje u ratu se smatra i tretira kao ratni zloin. Ta politika pobjeda predstavlja vaan impuls i za ene u drugim dijelovima svijeta te veliki doprinos ka ravnopravnosti spolova.To se moe i uoiti u jednom sasvim drugaijem drutvenom polju, u sferi umjetnosti. Jasmila bani danas je najpoznatija Bosanka i Hercegovka na njemakome govornom podruju i, na svojevrstan nain, upravo je ona vratila ensku tematiku u iru meunarodnu javnost. Pomalo zaboravljena problematika u ratu silovanih ena vraena je u centar panje umijeem pripovijedanja. Posebnost ovog angairanog umjetnikog iskaza lei u tome to pokazuje izlaz u, na prvi pogled, bezizlaznoj situaciji. Otvaranje pozitivne ivotne perspektive glavnih protagonistica, Esme i Lune sa kojom se zatvara film, moe se protumaiti kao svojevrsni pledoaje redateljice, kao izraz jednoga modernog enskog pristupa kompleksnim problemima svoga drutva.Tako biva i osobna izrazna forma ove redateljice prepoznata i priznata na meunarodnoj razini te ostaje zapisana, i to ne samo u kulturnoj batini enskog angamana Bosne i Hercegovine. Prije nekog vremena i Angelina Jolie je poljuljala javno mijenje svojim filmom. Angelina Jolie ovim filmom razbija patrijarhalnu tiraniju utanja koja okruuje nasilje nad enama. Rediteljka uspjeva da kontekstualizuje rat u Bosni i Hercegovini kao ono to je on zaista i bio. To nije bio graanski rat, rediteljka to i kae taj rat nije bio 50:50, bila je to srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu.Pokazujui rat protiv civila, ona nas jo jednom podsjea da nema mjesta zloinakim interpretacijama da je rat u Bosni i Hercegovini bio graanski, bio je to rat protiv civila. Selektivni napadi na civilno stanovnitvo, odvajanje mukaraca od ena, selekcija mladih i starih ena, a zatim, vojni bordeli i rituali mukog ponienja ena i tako u nedogled Rediteljka javno i jasno, politiki vano u sredite radnje svog filma stavlja sistematska, masovna silovanja ena u ratu u Bosni i Hercegovini.Slikajui nasilje mukaraca nad enama u ratu, ona nam pria priu o mukom nasilju nad enama. Ona govori da je u ratu silovano do 50.000 ena, poruujui da mi nikada neemo da saznamo koliko je zaista ena u ratu silovano. ta je sa onima koje su viestruko silovane, ta je sa onima koje su silovane pa ubijene, ta je sa onima koje su silovane, ali nikom nisu rekle? Ovo nije ljubavna pria, jer nema ljubavi tamo gdje ne postoje jednaki odnosi moi. Tu moemo govoriti samo o strategiji preivljavanja.Nekada su enska tijela bila mjesta u kojima su se upisivali zakoni mukaraca (kroz propise drava). Sada su enska tijela ta koja piu sebe, svjedoei svoja iskustva, one kontekstualizuju historiju. enski glasovi su ti koji razbijaju tiinu, oni svjedoe o istini, oni trae pravdu. One su te koje u pravdu upisuju rod unose u pravdu feministiki aspekt kroz vrednovanje osjeanja-emocija. Tek e enski sudovi, kao nezavisne inicijative civilnog drutva organizacija za enska ljudska prava snagom graanske odgovornosti zahtijevati pravdu koja im je toliko dugo bila nedostupna i oduzeta.Ono to je bilo neimenovano i samim tim neizrecivo kroz enski sud po prvi put je artikulisano kroz jezik, biva imenovano, a zatim izgovoreno i uto.Nekada u bezglasnom otporu, u uroti tiine, sada kao akterke mira i pravde.