Ferida Durakovi

MIKIJEVA

ABECEDA

Mikiju maku i Mikiju Cirkinagiu

od tetke koja je jednom bila mali djeak

AAA aaa

APRIL. April je najbolji jer sam se ja tada rodio. Ako padne kia, to

je dobro zato to se raaju biljke i djeca. Ama, baci kiobran i poteno

pokisni. Rasti! Kad se mokar-mokarcat vrati kui, reci: Ba neka sam

pokisao, hou da porastem kao drvo! Hou da rastem kao slovo A: i slovo

a je nekad bilo malo, a onda je poraslo u veliko slovo A. Aaaaaaaaapiha!

Nazdravlje ti prvo slovo abecede, kae tetka. Hvaaaaaaaala, kaem ja. A

taaaaaaa si mi donijelaaaaaaaaa?

BBB bbb

BUBA. Ba kad sam jutros kopkao po saksiji na prozoru, pojavi se

iz zemlje buba i vikne: BU! A ja se ne plaim. Buba je mala, malecka,

bubica takorei. I ja se pretvorim u bubicu kad oborim neto stakleno i

ono se razbjei svud po sobi. Tata pobjesni, a mama kae: E sad da si se u

bubu stvorio. Ja se ububim i kaem: Bbbbbba sam zabrljao, tata. Ali sam

zato nauio slovo B. Tata se nasmije i kae: Bravo, barabo jedna. A meni

ba drago. B je kao bombona zato to nisam dobio b kao batine. Bajno.

CCC ccc

CIGLA. Najvie volim da podignem staru ciglu u bati iza kue: pod

njom ive crvii, gliste i razni sitni stvorovi. Podignem ciglu, a oni se

uznervoze i uurbaju. Ja im neu nita, samo hou da ih gledam, i kaem:

C-C-C-C-C, to svata ima u naoj bati! I odjednom znam kako izgleda

slovo c: kao crvi kad podigne ciglu. Vidi uda c je polukrug, a ima ga

i kocka! C je u cipeli i cica-macama, c zamuckuje i ceri se. C je pola

sunca. Dodaj sa druge strane jedno c naopake i dobie cijelo sunce.

Muko c je car, a ensko c je carica. Cakano.

UDO. To je neto arobno. Kao kad poelim da neto imam, a to

mi neko donese, na primjer tetka: udo jedno. Mogao bih da kaem i

udo, pa da mi opet neko neto donese, ali to je nepismeno i nije udno.

A ja volim udne stvari da, recimo, izgovorim i napiem pravilno:

ovjek, arapa, ip, ealj, izma, ast, maka. estitam sebi to sam

nauio slovo . arobno zvui. je c sa krunom na glavi. C ima cik i cak,

a ima ik i ak.

ILIM. Naravno da volim ilime, ali samo letee. Sjednem, nasred

ilima u svojoj sobi, uzmem daljinski upravlja i letim, letim, sve dok

mama ne kae: E, sad emo da spremimo kuu. Ja onda ateriram sa

svojim ilimom. Slovo je dobro slovo, jer da nije dobro ne bi ga imali ni

kua ni evapi ni voe. Slovo je mono. Ja zovnem: MAKO! I ona

doe, ali mi kae: Ne budi nepismen! Ako jo jednom kae maka a ne

maka, ja ti vie neu doi. Zato moram dobro da zapamtim: maka se

ita i pie kao udo, a hou se pie kao neu. Muni malo upom da

naui .

DDD ddd

DRVO. Drvo je nevjerovatno. Osim to izmisli voe koje volim,

drvo izmisli i sto, stolicu i klupu: sto za ruak, stolicu za kolu, klupu za

dedu kad idemo u park. Zamislite, drvo je izmislilo i papir! Jednom

davno jedno dobro drvo je reklo: Ako znate da piete, evo ja u se

pretvoriti u papir, pa piite. I tako je nastao papir. Da, da, kaem, ja sad

znam i slovo d, i ispisujem ga na papir: d. D ima duu, kao drvo, kao

dedo, kao dom, kao dar. D je debeljukasto. Divno!

DDD ddd

DEM. Nana svake jeseni pravi razne demove, da prste pojede!

Dem od ljiva, od jabuka, od malina... Ali, ona zna ta ja najvie volim:

dem od jagoda. Kad poem u kolu, napravi mi sendvi: dvije tanke

krike hljeba, a unutra debeli dem od jagoda. Sve sjedini na asovima i

mislim: kad e veliki odmor da te smaem, divni deme od jagoda. Slovo

d sam nauio, a slovo znam unaprijed. Kad sastavim d i , dobijem d.

D se skriva u depovima i u dakovima, dangrizavo je kod stare

kominice, a slatko kod Denane kao dem od jagoda. Toplo je slovu d

u demperu, a snano u dinovima koji vjebaju dudo i diu-dicu.

AK. Neko napie dak, a misli na uenika, pa ispadne nepismen i

smijean. Dakle, ak je uenik, a dak je vrea. Dul je neto, iz odrasle

nauke, ul je rua vidi kako je vano znati razliku izmeu i d, da se

ne bi pomijeali aci sa vreama i nauka sa cvijeem! Ako se zbuni pa

kae: Pojeo sam em, to u stvari znai da nisi pojeo divni dem nego dio

opreme za konja! zna da duka i izgleda kao d sa erdanom na vratu.

Divno je slovo u epetu, starom majstoru koji je napravio Pinokija.

EEE eee

EKSER. Ponekad iz tatine radionice ukradem ekser, pa ga ukucam u

gredu i napravim neto kao vjealicu. Evo, kaem mami, ovdje objesi

neto. E, bravo, kae mama, ba si pravi majstor. I objesi kecelju. E,

neemo tako, ljuti se tata i skine ekser ne moe ekser ba svugdje da se

zakucava. Eh, uzdahnem, nema vie eksera, ali je ostalo slovo e. E je

slatko slovo. Ima ga ekser, med, peenje i eer. E je ueno: ima ga

evolucija, ekonomija, Evropa. Ima ga i Emina, moja druga simpatija. Eh,

Emina!

FFF fff

FOTOGRAFIJA. Kad sam se ja rodio, istog dana su napravili moju

fotografiju: neto malo, umotano i kmekavo, ini mi se da nisam ja. Ne

svia mi se ta fotografija jer me nisu pitali hou li da se slikam ili neu.

Sad imam najdrau fotografiju: mama, tata, maka i ja. Mama i tata su iza

zavjese, maka se vidi u oku, a ja sam zauzeo cijelu fotografiju: e,

takve fotografije volim. U naoj kui mama je uvijek frapirana, tata frke,

a ja foliram lijepo se smjestilo slovo f u na stan. Ima ga u foteljama,

fikusu i friideru. Nekad tata kae: FALA sine. A ja kaem: To jeste

slovo f, ali nije pravilno kae se HVALA. E, fala ti za hvala, kae on.

Frapantno.

GGG ggg

GUVA. O, kako ponekad stvore guvu u mom ivotu. Mama grmi:

Progutaj tabletu! Tata grdi: Ne hoda se gologlav po snijegu, glavonjo!

Sestra grake: Gubi se iz moje sobe, prei e na mene! Dedo gleda

gdje da strugne, nana gugue: Grip, teko meni obloge! Obloge! A ja

glumim Garfilda i mnogo mi se svia da kaem jao, a oni svi poblijede i

premru. Lijek je gorak i gadan, ali ga gucnem u tren. Gulp! I sa lijekom

progutam slovo g, jer zamislim da je groe, ili gurabija, ili lag. I sa

gripom je gotovo! Gudbaj, grip.

HHH hhh

HVALA. Najmre mi je to mama stalno trai: Reci, sine, hvala.

Kao da hvala postoji za bezvezne stvari. Hou da kaem hvala samo kad

treba i kad je to vano. Na primjer: hvala mami to me rodila. Hvala

drvetu to mi dozvoli da se popnem na njega. Hvala moru to me okupa i

suncu to me poslije kupanja ogrije. Hvala sladoledu to se ne istopi prije

vremena. Hvala maki to ne jede sladoled kao moja sestra. Hvala slovu h

u halvi, hurmaicama, saher torti. U hrabrosti, Hijavati, hljebu. U

Havajima tamo u jednom otii, pa da se poslije hvalim svojim

uspjesima kod Havajki. Ho-ho-ho!

III iii

ISTINA. To mi ponekad teko pada. Eto, nije ba neophodno da se

sazna istina kad maznem kola iz friidera, a kaem da ga je pojela

maka. Ne znam kako, ali se istina uvijek dozna, mada maka ne govori

na jezik. udno. Kad kaem: Vazna sama pala i razbila se svi znaju

istinu, a vazna im nije rekla. Mora da ima negdje neki patuljak koji sve

otkucava mojima. Kako inae znaju ta je istina, a ja ne znam? I kad god

neto slaem, mama kae: Ne lai, po nosu ti se poznaje. A nos kao nos: u

ogledalu se nita ne vidi. Interesantno. I istinito, kao slovo i: istina je da

izgleda kao usklinik naopake. Ili kao stub na kojem spava taka. I ima

istorija, ime i inat. Istoriju i ime imaju drave, a inat imam ja, ponekad,

kad neu da kaem istinu. Ali poslije priznam, asna rije. Ipak.

JJJ jjj

JOGURT. Moe ako je voni, ali onaj drugi eh. Onaj drugi moram

da pijem, a voni moram da sanjam. Bilo bi bolje da je obrnuto. Mama

kae da je jogurt zdrav i da se od njega raste. Ma hajde. Zamislite koliki

bih tek od vonog jogurta porastao! Kad bolje razmislim, rastao bih ja

sigurno i od samog voa, samo ako je pametno banane, na primjer. Ili

ananas. Mljac mljac. A jabuke? A breskve? A jagodice? Pa sa lagom!

JJJJJOOOOOJJJJJ! Umalo zaboravih govorili smo o j jogurtu. J je

jedno jako slovo: j ima junak i jelovnik. Neka junaka u junakim priama,

a meni dajte jelovnik, pa da jedem i porastem do junaka. Jata.

KKK kkk

KRAVA. Osim to ima raznih krava u naoj zgradi, ima i pravih, na

livadi. Volio bih da imam livadu, i na livadi kravu, i u kravi vratanca koja

otvorim, a tamo raznog sira, pavlake, mlijeka. Mlijeko bih dao maki,

pavlaku mami za lag, a sir bih pojeo sam. Ili sa apetitom. Moe i sa

nekim drugom, da meni ne bude mnogo ili dosadno. Krava ima slovo k,

kao to ga ima i mamina krojaica, i mamin kristal, tatina kola, kompjuter

i kredit, tetkini kolai i kino. Kraa ima slovo k, ali to se ne smije. Kakvi!

LLL lll

LOPTA. Volim. Ne zato to je okrugla nego to stalno bjei.

Ponekad pobjegne od noge u tui prozor, a poslije mi se kune da nije

namjerno, nego da sam je ja poslao. Lae. Kad sam u koli, ona doe kroz

prozor i zove li zove. Ja se pravim da ne ujem, a ona zove i dalje. Zato

na velikom odmoru istrim pa je odalamim nekoliko puta da ve jednom

uuti, a ona opet pobjegne, pa direkt u kolski prozor! O, lopto, lopto,

sad bih te lupio da nema slovo 1. Zbog slova l u lopti lijepa je i livada za

loptu. Lijepo je lane Bambi, lepinje da ne pominjem. L imaju Lejla i Luna

ne znam ije je l ljepe i lud sam zbog ta dva slova 1. Lijepo mi je i lako

od toliko slova 1. Love na engleskom znai volim i izgovara se kao lav.

Aj lav lav na nako-engleskom znai: ja volim lava. Znam i ta na

engleskom znai: Aj lav ju, ali kad me Lejla i Luna pitaju, ja kaem: Ne

znam.

LJLJLJ ljljlj

LJUBAV. To mene ne zanima. To su prie za djevojice. One stalno

neto hihi-pihi i sve neto hehe-pehe, a kad doe do konkretnog, to jest

do poljupca, one briiiiis, nestane ih iz vidnog polja. Ja naprotiv, kad

ljubim ljubim. Kad recimo, poljubim mamu, toliko to cokne i odjekne

da sestra odmah dotri iz svoje sobe i drekne: ta je sad grozno uradio,

mama? Bezobraznica jedna. Kao da ja mamu ljubim samo zbog interesa.

Nekad je poljubim i zbog para za kino i koka-kolu. Tetku ljubim kad god

obea da emo ii na kolae. Pa zar je to zbog interesa? Poteno da

kaem: kad god kaem ljubav, ja ne mislim na to nego na slovo lj. LJ se

smjestilo u ljubav i ljepotu, ali i u ljutnju i pljusku, a ovo dvoje se opet

smjestilo u ljubav, pa je to sve neto previe zapetljano i o tome neu da

mislim. Sve je to neto ljubavno. Pih.

MMM mmm

MRAK. Jeste da me nekad od njega spopadne strah, ali mrak je

uglavnom dobra stvar: zavuem se u krevet i gledam video. Kad je neki

straan film, onda mrak postane nekako gust i veliki, pa doe mama da

zajedno gledamo tu stravu do kraja. Interesantno: kad god nou mama

ue u sobu, mraka odmah nestane valjda se boji mame, mada ona

uopte ne izgleda strano. Naprotiv. Mama ne bi imala dva m da izgleda

strano. Mama izgleda meko i mazno, posebno pred spavanje. Mamu bih

stavio umjesto jastuka, ali ona ujutro mora rano na posao, pa da se ne

poguva. Mama ponekad prede kao maka, a maka ponekad mrmlja kao

mama mamino m prede na maku. Mamino m prede na miko i mili, na

maco i mazo. M je pravo mekano slovo. Kad sanjam da neto jedem, u

snu kaem: MMMMMMMMMMMMMMMM. Kao maline. Kao med.

Mrak!

NNN nnn

NEU. Rije u prilino estoj upotrebi. Nekad neko napie i NEU,

to je potpuno nepismeno, mada se zna da neko neto nee. Ja, eto, na

primjer, neu da jedem pinat. Ali ga jedem. Ja neu da se kupam. Ali se

kupam. Ja neu kod zubara. Ali idem. Je neu da se umivam ujutro. Ali se

umivam. to znai da ova rije u mom ivotu postoji isto formalno, tek

tako, da se kae neu, a uradi se ono na ta te tjeraju! Neu ovdje postoji

zbog slova n, ne zbog mene. N nee u hou, ali hoe u nita i nikad! N

ivi u nadi, a tata se nada novcu, ne slovu n. Naravno. N ivi na nuli,

ispod i iznad nule. Nevjerovatno.

NJNJNJ nj nj nj

NJAM-NJAM. To je sve ono divno to volim da jedem. Njam za

debele sendvie sa debelim sirom i debelom majonezom. Njam za

lubenicu kad je pojedem, pa mi ostane trag od uha do uha. Njam za

trenje, okolade, torte, sladolede i kremove. NJAM. Za brdo jagoda i jo

vee brdo laga. Kako lijepo stoji slovo nj u svim njam-njam stvarima. NJ

je brani par: vjenali se n i j. NJ je njeno i njegovano kod pravih dama,

a vlano i hladno kod pseih njukica. NJ ivi u Njemakoj i u Njujorku

istovremeno. Njegovo velianstvo NJ!

OOO ooo

OPERA. Ozbiljna stvar. Jednom su me vodili u operu i nita nisam

shvatio. Kad gledam neku operu na TV, onda skroz smanjim ton i gledam

kako pjevaju. Kad pjevaica napravi usta u veliki krug, znam da pjeva

OOOOOO-OOOOOOOOO. Kad budem veliki operu u sluati paljivo,

asna rije, a sad je sluam da bih nauio slovo o. O je debeljukasto kao

operska pjevaica, kao ogroman oval pun raznog voa, mada moe i da

nije razno ako su banane. Kad gledamo neki ljubavni film, moja sestra

stalno govori OOOOOOH. O imaju oholi i opasni tipovi koje crtam u

svojoj svatari. Kad izgledaju previe oholo i opasno, ja ih lijepo

izbriem. Opasan sam i ja!

PPP ppp

POLOVINA. Sve to dobijem, moram da podijelim po pola sa

sestrom. Kad dobijem okoladu od deset redova, sebi uzmem sedam, a

ostatak dam njoj i kaem: Evo ti pola. Onda se ona raspekmezi i, dok ona

ode da se poali mami, ja sam svoju polovinu ve smazao, pa mama ne

moe odrediti ko je pojeo vie. A ja utim. Jeste da nije pravo, ali je zato

slatko! Pa ta, i ona to uradi meni ako se okolade doepa prva. Da ne

znam ta je polovina, ne bih znao ni slovo p, a ja slovo p odlino znam. P

ima prvai i pegla, a to je moja sestra. P ima pas i ljuti se to nema m

kao maka, pa je zato stalno proganja. P je priljivo, plano i peckavo

kod djevojica, ponosno kod prineva, a preslatko kod pandi. Pusa za

pandice!

RRR rrr

RAUN. Slomih se uei raun, a on nee u glavu pa nee! Znam

samo koliko je jedanput jedan i triput sedam, jer se rimuje, a ostalo nekad

znam, a nekad ne znam zavisi od raspoloenja. Raune ne vole ni tata ni

mama, jer im se die kosa na glavi svakog mjeseca kad moraju da ih

plate. R, dakle, ivi od rauna, a onda mi nije ba drago, ali jako volim r u

ruku i ribolovu i raspustu. Slovo r ima i rastanak, ali to ne volim isto kao

ni raun, jer se rastuim i kad uim raun i kad se s nekim rastajem. Ali

zato r ivi u ruama i u radosti. U radiju. U rimama!

SSS sss

SESTRA. Volim je, nije da je ne volim, ali je najvie volim kad

spava. Onda mogu da radim neke svoje tajne stvari, a da ona ne otkuca

mami. Sestra stalno sike, skii, skakue, srdi se i sjecka mi ivce, mada

joj ja vraam istom mjerom: nisam ni ja vesla sisao! Rekao bih, u stvari,

da je ona jedan obian udav, ali udav nema slovo s, pa onda moram da

kaem da je ona slatka, simpatina, savjesna, super srce od sestre.

Sunce mamino. Srea tatina. Slatkica tetkina... Bljak. Moda bi neko

pojeftino kupio jednu mlau sestru? Primam i klikere!

UKANJE. To stalno rade djevojice: po cijeli dan u, u apu

i hihou se, a meni nee nita da kau. ta li to stalno ukaju te

djevojice? ak i kad se nekad priznajem! priunjam pred vrata, one

ukaju tako tiho da nita ne mogu da ujem osim hi-hi-hi. Mama i tata

nekad kau: uka se da e onaj biti smijenjen. Ja ne znam ko je "onaj" i

ne znam ta znai "smijenjen", ali znam da je ukanje ono to se ne

govori na Dnevniku nego negdje tajno. I uma uka, ali to je jedno drugo

ukanje. je armantno: uka u umskom liu, a zavodniki ape u

ampitama. to god ima areno, tu se smjestilo . aljivo i andrcavo !

TTT ttt

TAVAN. Mi nemamo tavan jer ivimo u zgradi, ali to moj dedo

ima tavan! Nikad ne bih siao sa tavana: tu ima toliko divnih stvari da bih

najradije ivio gore. Naao sam ak i tatinu fotografiju kad je bio beba

smijeno. Prije sam mislio da se tata rodio sa brkovima, ali ih na

fotografiji nema. Kad sve stare stvari sa tavana stavi na slovo t, dobije

teretno t, a kad na slovu t nacrta brkove, to je tatino t. T je tuno kad je

tmuran dan, a tiho kad tata spava poslije ruka. T ima najbolja tetka na

svijetu moja tetka. T je tvrdoglavo i trapavo kao ja ponekad, a dobro i

ukusno kad se smjesti u torte i tulumbe. T je teno, tano i taman.

UUU uuu

USTAJANJE. Kad me mama budi da idem u kolu e, to mi je

najgore. Taman sam zaspao, a ona istog trena: Ustajaaanjeeeee! Vrijeme

za kolu! Tako mi je mrsko da se dignem: krevet je tako topao, a voda u

kupatilu brrrrrr! tako hladna. Interesantno: kad sam na moru, onda

ustajem sam, im svane, a kod kue nikad iz kreveta ne bih izaao. Pitam

se kako mami nikad nije teko da ustane? Ona valjda uopte i ne spava.

Dok me ona ljubi pred spavanje, meni se slovo u uvlai u san. U je isto

kao uvijeno ue, volim ga navee kad me mama uuka u krevet. U se

upiki kod malih beba, a umusi se i udrveni kad neto ne nauim, pa

apnem: Uuuuuuuu, ta li se sad sprema...

VVV vvv

VULKAN. itao sam u jednoj knjizi da Mali Princ ima svoju

planetu i na njoj nekoliko vulkana koje redovno mora da isti. I ja bih

volio da imam svoje vulkane, ali mama ne dozvoljava. Kae da bi se sve

zavrilo tako da bi ih ona istila svako jutro, a ne ja. Slovo v izgleda kao

vulkan sa strane, zato je tako veliko i vano slovo. V se voli u voljenju,

valja u valjanju, vrti u vrtovima i zavija u vukovima: VAU-VAU!

Voljenje poinje sa v, a zavrava sa suzama, to vidim kod djevojica.

Veoma volim v jer ga imaju vile i vilenjaci, koji mi ispune poneku veliku

elju. Velianstveno!

ZZZ zzz

ZLATO. Kad bih imao zlatne ipke, drao bih ih u sefu u banci. Pa

kad moji nemaju para, ja ih iznenadim: prodam zlatne ipke i para koliko

voli. U stvari, u naoj kui ima jedno zlato. To je moja sestra. Svi za nju

kau: Zlato moje, posebno tata. A ja znam da to nije istina: da je ona

stvarno zlatna, ja bih je prodao, pa bismo imali puno para, a sto posto

znam da je niko nee kupiti. Moe ona biti od kakvog god metala, ali

zlatna nije, garant, pa makar imala ak i slovo z. Z se zavuklo u zlato pa

tamo sija. Z je hladno i zubato i zamrznuto u zimi, zabrinuto za zdravlje i

zgodno kod zavodnica. Lezi u topli krevet, zamiri i spavaj:

ZZZZZZZZZ. Lijepo sanjaj!

URBA. Ujutro su svi u stranoj urbi. Mama uri da nas sve opere,

nahrani, naukrasi i otpremi u kolu i na posao, onda stane nasred sobe i

kae: Joj, opet sam zakasnila na posao! Tata uri na sastanke od ranog

jutra. Sestra uri u kolu jer ona nikad ne kasni. Maka uri da mi ukrade

mlijeko prije nego to stignem do kuhinje. Samo ja nigdje ne urim. Pa

ta ako malo i zakasnim? uriti treba samo na veliki odmor i na kolae.

Sad urim da nauim slovo to je ono slovo koje sam sreo kada sam

uio slovo d, pa ga onda znam: d i se vjenali u d. krekee sa

abama, ivi u ivotinjama, alosno je u vrbi, a arko u suncu. ivjeli i mi

sa slovom !

Biljeka o piscu

Ferida DURAKOVI roena je u Olovu, a kolovala se u Sarajevu,

gdje je diplomirala knjievnost na Filozofskom fakultetu. Prije rata radila

je u Domu mladih na Skenderiji, kao organizator knjievnih i umjetnikih

manifestacija, a zatim kao rukovodilac knjiare "Valter". Od osnivanja

PEN centra Bosne i Hercegovine ujesen 1992. godine njegov je sekretar.

Ferida Durakovi je pjesnikinja, koja se u toku rata afirmisala i kao

(vrstan) pisac proznih tekstova. Zapaene knjige poezije su joj Bal pod

maskama i Oi koje me gledaju, ali sumu njenog dosadanjeg pjesnikog

rada predstavlja zbirka Srce tame koju je 1994. objavila sarajevska

"Bosanska knjiga", u ediciji "Savremena Bonjaka poezija" Ona pokriva

istoriju pjesnikog bia od esnaeste do trideset i este godine, od

uobiajenih "patnji mladosti", do uasa koji nas je snaao i koji se kao

no zasijeca u osjetljivo pjesniko srce. Naslov knjige, preuzet od

Dozefa Konrada, izvanredno joj odgovara: pjesnik je melanholino bie

i njegovo srce uvijek je pomalo zatamnjeno, ali susret sa surovom

agresijom pretvara to srce u srce tame.

Kao djeiji pjesnik i pisac, Ferida Durakovi posjeduje onu toplinu i

njenost (ne i naivnost) koja je za komunikaciju sa mladim biem

neophodna, ali zvuk te topline i njenosti je moderan zvuk, proet

humorom i ironijom, i "iaenim" slikama realnosti koje upozoravaju na

ozbiljnost ivota. Njena pjesma o smrdibubi ima i kafkijaljisku

dimenziju, ali ona je potopljena u humoru i u osjeanju radosti, jer za

dijete ivot jeste i mora biti radost, ak i kad se odvija u najcrnjim

uslovima.

Tvrtko Kulenovi