filozofija-nauke

5/28/2018 Filozofija-Nauke

1/178


2/178


3/178

BibliotekaNaslov originala

V.S.I. (Kratak uvod)Samir OkashaPHILOSOPHY OF SCIENCE 2002 Samir Okasha PHILOSOPHY OFSCIENCE je izvorno objavljen na engleskom

jeziku 2002. Ovaj prijevod je objavljen udogovoru sa Oxford University Press. 2002 Samir Okasha PHILOSOPHY OFSCIENCE was originally published in USA.This translation is published by arrangement

with Oxford University PressProf. Dr. Sulejman Bosto

Vanja HreljiTKD ahinpaiNina ahinpai

Prof. Dr. Midhat RidanoviAmel SuljoviOxford University Press, Philip AtkinsDragan TolomanoskiLejla TuceBemust Sarajevo

Copyright

UrednikPrijevodIzdavaZa izdavaa

Recenzent prijevodaKorektorNaslovna stranaTehniko ureenjeLektortampaTira 1000

Sarajevo, april/travanj 2004.

CIP Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

001:165.0]

OKASHA, SamirFilozofija nauke: Kratak uvod / Samir Okasha

[prijevod Vanja Hrelji], Sarajevo:

"ahinpai", 2004. 166 str.: ilustr.; 18cm. (Biblioteka V.S.I.)

Prijevod djela: Philosophy of Science, Bibliografija: str. 155161

ISBN 9958410869

COBISS.BHID 12973830

Na osnovu lana 18. taka 10. Zakona porezu na promet proizvoda iusluga,preieni tekst ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine",broj 40/02 i 37/03), a na zahtjev TKD "ahinpai", iz Sarajeva, od23.10.2003. god., Federalno ministarstvo kulture i sporta/porta dajemiljenje br. 02152997/03 da je knjiga FILOZOFIJA NAUKE autora S.Okasha, u prijevodu Vanje Hrelji, proizvod iz lana 18. taka 10. Zakona porezu na promet proizvoda i usluga na iji se ne plaa porez na prometproizvoda.


4/178

S a d r a j

Zahvale iv

Spisak ilustracija

1 ta je nauka? 1

2 Nauno miljenje 20

3 Objanjenje u nauci 45

4 Realizam i antirealizam 66

5 Promjena u nauci i nauna revolucija 87

6 Filozofski problemi u fizici, biologiji i

psihologiji 108

7 Nauka i njeni kritiari 138

Dodatna literatura 155

Indeks pojmova 163


5/178

Z a h v a l e

elio bih da se zahvalim Bill NewtonSmithu, Peteru

Liptonu, Elizabeth Okashi, Liz Richardson i Shelley Cox

na itanju i komentiranju ranijih verzija ovog materijala.

Samir Okasha


6/178

S p i s a k i l u s t r a c i j a

1 Kopernikov

univerzum 4

Archivo Iconografico

S.A./Corbis

2 Galilej i Krivi toranj u

Pizi 7

Bettmann/Corbis

3 Charles Darwin 10

Corbis

4 DNA model Watsona i

Cricka 13

A.Barrington Brown/Science

Photo Library

5 Kromozomi osoba

oboljelih od Downovog

sindroma 24

L. Willatt, East Anglian

Regional Genetics Service/

Science Photo Library

6 Opasnosti sumnje u

indukciju 30

David Mann

7 Mi i sluavka 34

David Mann

8 Koplje zastave i sjena

5 2

9 Maglena komora 78

C.T.R. Wilson/Science

Photo Library

10 Mjerenje volumena gasa

8 1

Martyn F. Chillmaid/Science

Photo Library

11 Struktura benzena 90

David Mann

12 Newtonov eksperiment

"rotirajue kofe 114

13 Linnaeusova Systema

Naturae 120

Uz odobrenje Linneanskog

drutva iz Londona


7/178

14. Kladogram I 124

15. Kladogram II 125

16. Modularnost uma 131

David Parker/Science

Photo Laboratory

17. MlerLyer iluzija 132

18. Oblak nastaoeksplozijom atomske

bombe 138

Bettman/Corbis

Ukoliko budemo upozoreni na greke zbog propusta u

prethodnom nabrajanju, bit e nam zadovoljstvo da ih

ispravimo.


8/178

P o g l a v l j e 1

t a j e n a u k a ?

ta je nauka? Moe izgledati da je jednostavno odgovo-riti na ovo pitanje: ope je poznato da nauku sainjavaju

nauna podruja poput fizike, hemije i biologije, to nije

sluaj sa podrujima kao to su umjetnost, muzika i

teologija. Meutim, takav odgovor nam ne treba ako ovo

pitanje postavljamo sa filozofskog aspekta. Mi ne

traimo samo spisak aktivnosti koje se obino nazivaju

naukom. Mi, zapravo, nastojimo saznati koja je tozajednika osobina svih pobrojanih aktivnosti, tj. ta je

to to neto ini naukom. Ukoliko ga shvatimo na taj

nain, nae pitanje nije tako trivijalno.

Meutim, moda jo uvijek vjerujete da je ovo pitanje

relativno jednostavno. Valjda je nauka samo pokuaj da

se razumije, objasni i predvidi svijet u kojem ivimo? Toje definitivno razuman odgovor. Meutim, da li se pria

ovdje zavrava? Naposljetku, i razliite religije

pokuavaju razumjeti i objasniti svijet, a religija se

obino ne svrstava u naunu disciplinu. Astrologija i

gatanje, takoer, predstavljaju pokuaje da se predvidi

budunost, ali veina ljudi ne bi opisala te aktivnosti

kao nauku. Ili, razmotrimo historiju. Historiari nastojeda razumiju i objasne ono to se desilo u prolosti, ali

historija se obino klasificira kao humanistika disci-

plina, a ne nauka1. Kao to ve biva sa mnogim filozof

1. engl, rije science oznaava egzaktne nauke.

1


9/178

skim pitanjima, pitanje ta je nauka? postaje komplici-

ranije nego to se inilo na prvi pogled.

Mnogi ljudi vjeruju da karakteristina obiljeja naukelee u posebnim metodama koje naunici koriste u

istraivanju svijeta. Ovaj iskaz dosta je vjerovatan, jer

mnogi naunici zaista primjenjuju posebne metode

istraivanja, koje ne moemo nai u nenaunim disci-

plinama. Oigledan primjer je upotreba eksperimenata,

to se u historijskom smislu obiljeava kao prekretnica u

razvoju moderne nauke. Ipak, nisu sve nauke eksperi-mentalne astronomi, oigledno, ne mogu eksprimenti

rati na nebu, ve se, umjesto toga, moraju zadovoljiti

paljivim promatranjem. Isto se deava i sa mnogim

drutvenim naukama.

Jo jedno znaajno obiljeje nauke je konstrukcija teori-

ja. Naunici ne vre prosto biljeenje rezultata eksperi-

menata i promatranja u radni dnevnik oni obino ove

rezultate ele objasniti putem neke ope teorije. Iako ga

nije uvijek jednostavno ostvariti, ovaj postupak je

poluio velianstvene uspjehe. Jedan od kljunih

problema u filozofiji nauke predstavlja razumijevanje

naina na koji su tehnike poput eksperimenatiranje,

opservacije i konstrukcije teorija omoguile naunicima

da otkriju tako mnogo tajni prirode.

Porijeklo moderne nauke

U savremenim kolama i na univerzitetima, nauka se,

uglavnom, poduava na ahistorian nain. Udbenici

prezentiraju kljune ideje naune discipline u najprih-

vatljivijoj moguoj formi, navodei malo podataka

dugom i esto munom historijskom procesu koji je

vodio do njihovog otkria. Ovakav nain poduke ima

smisla ako se promatra kao pedagoka strategija.

Meutim, izvjesno razumijevanje historije naunih ideja

2


10/178

moe nam pomoi da shvatimo pitanja koja su predmet

filozofije nauke. Uistinu, kako emo se uvjeriti u

poglavlju 5, posveivanje znaajne panje historiji

nauke, neophodno je za bavljenje filozofijom nauke.

Porijeklo moderne nauke vee se za period brzog

naunog razvoja koji se odvijao u Evropi izmeu 1500

1750. godine, kojeg danas poznajemo kao nauna revo-

lucija. Naravno, naunih istraivanja je bilo i u antiko

doba i u srednjem vijeku nauna revolucija nije dola

niotkud. Tokom antikog doba, dominantan pogled nasvijet bio je aristotelijanizam, nazvan po drevnom

grkom filozofu Aristotelu, koji je postavio detaljne

teorije na polju fizike, biologije, astronomije i kozmolo-

gije. Meutim, Aristotelove ideje i njegove metode istra-

ivanja izgledale bi veoma udno modernom nauniku.

Da navedemo samo primjer Aristotel je vjerovao da se

sva tijela na Zemlji sastoje od samo etiri elementa:

zemlje, vatre, zraka i vode. Ovo stanovite je oigledno

u srazu sa onim to nam kazuje moderna kemija.

Prvi kljuni korak u razvoju modernog naunog vienja

svijeta bila je Kopernikova revolucija. 1542. godine,

poljski astronom Nikola Kopernik (1473.1543.) objavioje knjigu u kojoj je izloio kritici geocentrini model

svemira, po kojem je statina Zemlja smjetena u centar

univerzuma sa planetarna i Suncem u orbiti oko nje.

Geocentrina astronomija, takoer poznata kao ptoleme

jska astronomija, nazvana po Ptolomeju, astronomu iz

drevne Grke, nalazi se u centru aristotelijanskog

vienja svijeta, koje nije osporavano tokom punih 1800godina. Kopernik je ponudio alternativu: Sunce je fiksni

centar univerzuma, a planete, ukljuujui i Zemlju, kreu

se u orbiti oko Sunca (slika 1). U ovom heliocentrinom

modelu, Zemlja ima status samo jedne od planeta, ime

je izgubila jedinstveni status koji joj je dodijelila tradicija.

3


11/178

U poetku je Kopernikova teorija naila na veliki otpor,

posebno Katolike crkve koja je smatrala da je ona u

opreci sa Svetim pismom, te je 1616. godine zabranila

knjige koje propagiraju kretanje Zemlje. Meutim, uperiodu od sto godina Kopernikova teorija postala je

utemeljena nauna ortodoksija.

Kopernikova inovacija ne samo da je uzrokovala zamah

u razvoju astronomije, ve je i, indirektno, podstakla

razvoj moderne fizike kroz radJohannesa Keplera(1571.1630.) iGalileaGalileja(1564.1642.).Kepler jeotkrio da se planete ne kreu u krunim orbitama oko

Sunca, kako je Kopernik mislio, ve u elipsama. To je

bio njegov izuzetno znaajni prvi zakon planetarnog

kretanja; njegov drugi i trei zakon odreuju brzinu

kojom planete krue oko Sunca.

1. Kopernikov heliocentrini model univerzuma, prikazuje planete,

ukljuujui i Zemlju, kako krue oko Sunca.


12/178

Razmatrani zajedno, Keplerovi zakoni predstavljaju

deleko nadmoniju teoriju kretanja planeta nego to

ikad ranije postavljena, jer ona uspijeva rijeiti probleme

koji su stoljeima zbunjivali astronome. Galilej je cijeliivot podravao Kopernikovu teoriju, i bio je jedan od

pionira upotrebe teleskopa. Usmjerivi svoj teleskop ka

nebu, Galilej je stvorio obilje udesnih otkria,

ukljuujui i otkrie Mjeseevih planina, ogromnih zvjez-

danih grupacija, Sunevih pjega i Jupiterovih prirodnih

satelita. Sva su se ova otkria sutinski sukobljavala sa

aristotelijanskom kosmologijom, odigravi kljunu ulogu

u preobraaju naune zajednice u kopernikansku.

Galilejev najtrajniji doprinos, meutim, nije ostvaren u

astronomiji ve u mehanici, kada je pobio aristotelijan

sku teoriju po kojoj tea tijela padaju bre od lakih.

Umjesto te teorije, Galilej je doao do kontraintuitivne

pretpostavke da e sva tijela u slobodnom padu istom

brzinom padati prema zemlji, bez obzira na njihovu te-

inu (slika 2). (U praksi se, naravno, deava da, ukoliko

ispustite pero i topovsko dule sa iste visine, topovsko

dule prije dotie zemlju, ali Galilej je tvrdio da je to, je-

dnostavno, zbog otpora zraka. U vakumu, oni bi dotakli

zemlju istovremeno.) Nadalje, on je tvrdio da je ubrzanjetijela u slobodnom padu jednoobrazano, tj. da im se brzi-

na jednako poveava u istim vremenskim periodima; to

se zove Galilejev zakon slobodnog pada. Galilej je pru-

io uvjerljive, iako ne besprijekorne dokaze za ovaj za-

kon, ime su ustanovljeni temelji njegove teorije mehanike.

Galilej se openito smatra prvim istinskim modernimfiziarem. On je bio prvi koji je pokazao da se jezik

matematike moe koristiti da opie ponaanje stvarnih

predmeta u materijalnom svijetu, kakvi su tijela u slo-

bodnom padu, projektili i sl. Nama to izgleda oigledno

dananje naune teorije redovno se formuliraju

5


13/178

matematikim jezikom, ne samo u fizici, ve i u biologiji

i ekonomiji. Meutim, u Galilejevo doba, to nije bilo

oigledno: matematika se openito smatrala disciplinom

koja se bavi iskljuivo apstraktnim entitetima, to ju jeinilo neprimjenljivom na fiziku realnost. Jo jedan

inovativni aspekt Galilejevog rada bio je njegovo

isticanje znaaja testiranja hipoteza eksperimentalnim

putem. Savremenom nauniku to moe opet izgledati

oigledno. Meutim, u Galilejevo doba, eksperiment se

nije niti smatrao kao pouzdano sredstvo sticanja znanja.

Galilejev naglasak na eksperimentalnom testiranjuoznaava poetak empirijskog pristupa prouavanju

prirode koji se jo primjenjuje.

Nakon Galilejeve smrti, nastupio je period punog

zamaha naune revolucije. Francuski filozof, matematiar

i naunikRenDescartes(1596.1650.) uspostavioje

radikalno novu mehanicistiku filozofiju prema kojoj se

fiziki svijet sastoji iskljuivo od inertnih estica materije

koje djeluju jedna na drugu i meusobno kolidiraju.

Descartes je vjerovao da se u zakonima koji upravljaju

kretanjem ovih estica ili korpuskula nalazi klju za

razumijevanje strukture kopernikanskog univerzuma.

Mehanicistika filozofija obeavala je da e objasniti svefenomene koje moemo promatrati kretanjem ovih

inertnih, neosjetljivih korpuskula i ubrzo je postala

dominantna nauna vizija druge polovine 17. stoljea a

u izvjesnoj mjeri, ona je prisutna i danas. Razliite

verzije mehanicistike filozofije propovjedali su umovi

poput Huygensa, Gassendija, Hookea, Boylea itd.; a

njena iroka prihvaenost obiljeila je konani padaristotelijanskog vienja svijeta.

Nauna revolucija dostigla je svoj vrhunac u djelu Isaaca

Newtona (1643.1727.), uenjaka ija su dostignua osta-la neprevaziena u historiji nauke. Newtonovo remek

6


14/178

2. Vidi se da padaju istovremeno

Crte Galilejevog mitskog eksperimenta brzini objekata koji su baeni

sa Krivog tornja u Pizzi.

7


15/178

djelo, objavljeno 1687. godine, nosi naslov Matematiki

principi prirodne filozofije. Newton se slagao samehanicistikim filozofima da se svemir jednostavno sa-

stoji od estica u kretanju, ali je nastojao da unaprijediDescartesove zakone kretanju i pravilima kolizije.

Rezultat je bila izuzetno znaajna teorija dinamike i

mehanike, zasnovana na tri Newtonova zakona

mehanike i njegovom uvenom principu univerzalne

gravitacije. Prema tom principu, svako tijelo u svemiru

ispoljava gravitacijsku privlanost prema svakom drugom

tijelu; sila kojom se privlae dva tijela ovisi proizvodunjihovih masa, i kvadratu njihovog meusobnog rasto

janja. Zakoni kretanja, potom, odreuju na koji nain

gravitacijska sila utie na kretanje tijela. Newton je ela-

borirao svoju teoriju sa velikom matematikom pre-

ciznou i strogou, pronalazei matematiku tehniku

koju sada nazivamo kalkulus. Zvui zapanjujue, ali

Newton je mogao prikazati da su Keplerovi zakoni pla-

netarnog kretanja i Galilejevi zakoni slobodnog pada

(oba uz izvjesne manje izmjene) bili logina posljedica

njegovih zakona mehanike i gravitacije. Drugim rijeima,

isti ovi zakoni mogli bi objasniti kretanje tijela u

zemaljskom i izvanzemaljskom domenu, osim toga

Newton ih je formulirao u preciznoj, kvantitavnoj formi.

Newtonova fizika obezbijedila je okvir za razvoj nauke

tokom nekih 200 godina, brzo zamijenivi Kartezijansku

fiziku. Povjerenje u nauku ubrzano je raslo u ovom peri-

odu, zahvaljujui u velikoj mjeri uspjehu Newtonove

teorije, za koju je vrijedilo ope uvjerenje da je otkrila

istinsko funkcioniranje prirode, te da je, makar u prin-cipu, sposobna sve objasniti. Nainjen je itav niz pre-

cizno osmiljenih ogleda u cilju proirenja Newtonovog

modela objanjenja za sve vei broj fenomena. U 18. i

19. vijeku desio se znaajan nauni napredak, posebno

u oblastima kemije, optike, energije, termodinamike i

8


16/178

elektromagnetizma. Smatralo se da najvei dio ovog

razvoja, u opem smislu, proizilazi iz Newtonovog kon-

cepta univerzuma. Naunici su prihvatili Newtonovu

koncepciju kao sutinski ispravnu; sve to je preostalo

da se uradi bilo je popunjavanje detalja.

Povjerenje u Newtonovu sliku svijeta bilo je poljuljano

poetkom 20. stoljea zbog dva revolucionarna nauna

dostignua u fizici: teorije relativiteta i kvantne

mehanike. Teorija relativiteta, iji je tvorac Einstein,

pokazala je da Newtonova mehanika ne daje praverezultate kada se primjeni na izrazito velike objekte, ili

na objekte koji se kreu vrlo velikom brzinom. Kvantna

mehanika, nasuprot tome, pokazuje da se Newtonova

teorija ne moe primjeniti na veoma male veliine, na

subatomske estice. I teorija relativiteta i teorija kvantne

mehanike, a posebno ova druga, predstavljaju veoma

udne i radikalne teorije, ije su tvrdnje prirodirealnog svijeta teko prihvatljive, pa ak i nerazumljive

za veinu ljudi. Njihova pojava uzrokovala je znaajnu

konceptualnu pometnju u fizici, koja i danas traje.

Na kratki pregled historije nauke do sada je uglavnom

bio usmjeren na fiziku. Ovo nije sluajno jer je fizika,

pored toga to je historijski veoma znaajna, na izvje-stan nain najfundamentalnija medu svim naunim disci-

plinama. To se objanjava injenicom da su i sami pred-

meti prouavanja ostalih nauka sainjeni od fizikih

entiteta. Uzmimo za primjer botaniku. Botaniari

prouavaju biljke, koje su, u krajnjoj instanci, sainjene

od molekula i atoma, a to su fizike estice. Dakle,

oigledno je da je botanika manje fundamentalna odfizike, iako to ne znai da je ona iole manje znaajna.

Ovim pitanjem emo se pozabaviti u poglavlju 3

Meutim, ak i kratki opis porijekla moderne nauke bio

bi nepotpun ako ne pomenemo ostale nauke.

Istaknuti dogaaj koji je obiljeio razvoj biologije, bilo

9


17/178

je otkrie teorije evolucije putem prirodne selekcije od

straneCharlesa Darwina, objavljeno uPorijeklu vrsta,1859. godine. Do tada je bilo iroko uvrijeeno

vjerovanje da je Bog stvorio razliite vrste, kakopoduava Postanje. Meutim, Darwin je tvrdio da su

postojee vrste, ustvari, evoluirale od prethodnih vrsta

(predaka) procesom poznatim kao prirodna selekcija.

Prirodna selekcija nastaje kada pojedini organizmi

ostave vie potomaka nego drugi, ije preivljavanje

ovisi njihovim fizikim karakteristikama; ukoliko te

karakteristike zatim naslijede njihovi potomci, vremenom

Obespravljeni gorila: "Taj ovjek svojata moj pedigre, kae da je jedan od

mojih potomaka."

Gosp. Bergh:"Pa, g. Darwin, kako ste ga mogli tako uvrijediti?"

3. Darwinov nagovjetaj da ljudi i majmuni vode porijeklo od zajednikih

predaka izazvao je zgraavanje u viktorijanskoj Engleskoj.

10


18/178

e populacija bivati sve bolje prilagoena prirodnoj sre-

dini. Darwin je tvrdio da taj proces, ma kako on bio jed-

nostavan, kroz veliki broj generacija, moe dovesti do

toga da jedna vrsta preraste u potpuno novu. Dokazikoje je Darwin naveo u korist svoje teorije toliko su bili

uvjerljivi da je do poetka 20. stoljea, ve bila

prihvaena kao nauna ortodoksija, uprkos znatnom

teolokom protivljenju (slika 3). Istraivanja koja su usli-

jedila, donijela su zapanjujue potvrde Darvinowoj teori-

ji, koja ini osnovu modernog biolokog vienja svijeta.

Dvadeseto stoljee bilo je svjedokom jo jedne revoluci-

je u biologiji, koja jo traje: pojava molekularne biologi-

je, posebno molekularne genetike. 1953. godine Watson

i Crick otkrili su strukturu DNA, nasljednog materijala

koji gradi gene u elijama ivih bia (slika 4).

Watsonovo i Crickovo otkrie objasnilo je kako se

genetske informacije mogu kopirati iz jedne elije u

drugu i na taj nain prenositi sa roditelja na potomstvo,

objanjavajui time zato potomstvo preteno slii svo-

jim roditeljima. Njihovo otkrie otvorilo je novu

uzbudljivu eru biolokog istraivanja. Tokom pedeset

godina proteklih od Watsonova i Crickova istraivanja,

molekularna biologija ostvarila je brz napredak, trans-formirajui nae razumijevanje naslijea i naina na koji

geni izgrauju organizme. Skoranji pokuaj da se ost-

vari opis kompletnog niza gena ljudskog bia na

molekularnom nivou, poznat kao projekt humanog

genoma, pokazuje koliko je odmakao razvoj

molekularne biologije. 21. stoljee e zasigurno

zabiljeiti niz novih, uzbudljivih otkria na ovom polju.

Za nauna istraivanja izdvojeno je tokom posljednjih

100 godina vie novanih sredstava nego ikada do sada.

Jedan od rezultata je ekspanzija novih naunih disci-

plina, kao to su kompjuterska nauka, vjetaka inteli

11


19/178

gencija, lingvistika i neuronauka. Moda je najznaajniji

dogaaj u posljednjih 30 godina upravo razvoj nauke

procesima spoznaje (kognitivizam), koja prouava

razliite aspekte ljudskog miljeljenja poput percepcije,memorije, uenja i razumijevanja, koja je iz temelja

izmijenila tradicionalnu psihologiju. Znaajan poticaj za

kognitivizam dolazi od ideje da je ljudski um donekle

slian kompjuteru, te da se aspekti ljudskih mentalnih

procesa mogu razumjeti ukoliko ih usporedimo sa radom

raunara. Kognitivizam jo je uvijek u povoju, ali

obeava da e otkriti mnogo toga funkcioniranju uma.Drutvene nauke, posebnoekonomija i sociologija,

takoer su doivjele procvat u 20. stoljeu, iako je

uvrijeeno miljenje da one jo uvijek zaostaju za

prirodnim naukama, u smislu sofisticiranosti i

ureenosti. Ovom pitanju emo se vratiti u poglavlju 7.

ta je filozofija nauke?

Osnovni zadatak filozofije nauke je da analizira metode

naunog istraivanja koje se koriste u naukama. Mogli

bismo se zapitati zbog ega ovaj zadatak pripada

filozofima, umjesto samim naunicima. To je dobro

pitanje. Dio odgovora lei u tome to da nam

promatranje nauke iz filozofske perspektive dozvoljavada istraujemo dublje da otkrijemo pretpostavke koje

su implicitne u naunoj praksi, ali kojima naunici ne

diskutiraju eksplicitno. Da bismo ovo ilustrirali,

razmotrit emo pitanje naunog eksperimenta.

Pretpostavimo da naunik obavi eksperiment i doe do

odreenog rezultata. Ponovlja eksperiment nekoliko

puta postiui i dalje isti rezultat. Nakon toga, vjerovatno e se zaustaviti, siguran da e, ukoliko nastavi

eksperimentirati pod istim uvjetima, i dalje dobijati isti

rezultat. Ova pretpostavka moe se initi oiglednom, ali

kao filozofi, eljeli bismo je dovesti pod znak pitanja.

12


20/178

4. James Watson i Francis Crick sa uvenom dvostrukom zavojnicom

njihovim molekularnim modelom strukture DNA, koju su otkrili 1953.

godine

Zato pretpostaviti da bi budue ponavljanje

eksperimenta dalo isti rezultat? Kako znamo da je to

istina? Naunici vjerovatno nee gubiti previe vremena

postavljajui ova pomalo udna pitanja. Vjerovatno imaju

vanijeg posla. To su sutinski, filozofska pitanja, koja

emo ponovo razmotriti u sljedeem poglavlju.

Dakle, u odreenoj mjeri, zadatak je filozofije da pod

znak pitanja stavi pretpostavke koje naunici uzimaju

zdravo za gotovo. Ali, bilo bi pogreno implicirati da

sami naunici nikada ne diskutiraju filozofskim

pitanjima. Istina je da su, historijski gledano, brojni

13


21/178

naunici odigrali znaajnu ulogu u razvoju filozofije

nauke. Istaknuti primjeri su Descartes, Newton i

Einstein. Oni su bili jako zainteresirani za filozofska

pitanja nainu na koji nauka treba djelovati, kojemetode istraivanja treba koristiti, u kojoj mjeri se treba

pouzdati u te metode, da li postoje ogranienja naunog

saznanja i sl. Kao to emo vidjeti, ta pitanja jo uvijek

predstavljaju sr savremene filozofije nauke. Prema

tome, pitanja koja interesiraju filozofe nauke nisu samo

filozofska; dapae, ona su privukla panju nekih od

najveih znanstvenih umova svih vremena. Poto smoovo ustvrdili, moramo priznati da su mnogi dananji

znanstvenici nedovoljno zainteresirani za filozofiju

nauke i da znaju veoma malo njoj. Iako je to alosna

injenica, to nije pokazatelj irelevantnosti filozofskih

pitanja. Ustvari, ovo je prije posljedica sve veeg

specijaliziranja nauke i polarizacije izmeu prirodnih i

drutvenih nauka koja karakterizira moderni obrazovnisistem.

Moda se jo uvijek pitate ta je tano predmet

razmatranja filozofije nauke. Ako kaemo da ona

"prouava metode nauke", kako smo to ve uinili, time

ne kaemo previe. Umjesto da pokuavamo uspostavitidefiniciju koja bi nam kazala neto vie filozofiji

nauke, prei emo na neposredno razmatranje jednog

njenog tipinog problema.

N a u k a i p s e u d o n a u k a

Sjetimo se pitanja koje smo postavili na samom poetku:

ta je nauka? Karl Popper, utjecajni filozof nauke 20.

stoljea, smatrao je temeljnom osobinom naune teorije

mogunost da bude opovrgnuta. Nazvati teoriju mogue

neistinitom ne znai nazvati je pogrenom. To prije

svega znai da teorija daje odreena predvianja koja se

mogu testirati iskustvom. Ukoliko se ova predvianja

14


22/178

pokau pogrenim, tada je dokazano da je teorija

netana, odnosno da je opovrgnuta. Dakle, teorija koja

se moe pokazati netanom je ona za koju moemo

otkriti da je pogrena ona nije kompatibilna sa svakimmoguim tokom iskustva. Popper je smatrao da neke

teorije, za koje se pretpostavljalo da su naune, nisu

zadovoljile ovaj uvjet i na taj nain nisu ni zasluile da

se nazovu naukom, ve samo pseudonaukom.

Freudova teorijapsihoanalize bila je jedanod omiljenih

Popperovih primjera pseudonauke. Prema Popperu,Freudova teorija bi se mogla uskladiti sa bilo kojim

empirijskim nalazom. Kakvo god bilo ponaanje

pacijenta, sljedbenici Freuda bili bi u mogunosti

pronai objanjenje tog ponaanja u okvirima svoje

teorije nikada ne priznajui da je ona pogrena.

Popper je ilustrirao svoje razmiljanje slijedeim

primjerom. Zamislite ovjeka koji je gurnuo dijete u

rijeku, sa namjerom da ga ubije i drugog ovjeka koji

rtvuje svoj ivot da bi dijete spasio. Sljedbenici Feuda

mogu objasniti ponaanje oba ovjeka sa podjednakim

pojednostavljenjem: prvi ovjek bio je represivan, a

drugi je ostvario sublimaciju. Popper je tvrdio da bi se,

upotrebom ovakvih koncepata poput koncepta represije,sublimacije i nesvjesnih elja, Freudova teorija mogla

pokazati kompatibilnom sa bilo kojim klinikim

podatkom: time, dakle, ne postoji mogunost

dokazivanja njene neistinitosti.

Prema Popperu, isto se moe primijeniti i na Marksovu

teoriju historije. Marks je tvrdio da e u industrijalizira-nim drutvima irom svijeta socijalizam zamijeniti kapi-

talizam, koji e, na kraju, prerasti u komunizam.

Meutim, kako se to nije dogodilo, umjesto da priznaju

da je Marksova teorija pogrena, marksisti su izumili ad

hoc objanjenje zato je ono to se dogodilo, zapravo u

15


23/178

savrenom skladu sa njihovom teorijom. Na primjer,

mogli bi rei da je neizbjeni napredak ka komunizmu

privremeno usporen rastom drave blagostanja, koja je

omekala proleterijat i oslabila njegov revolucionarnizanos. Na taj nain, Marksova teorija mogla bi se uiniti

kompatibilnom sa bilo kojim moguim tokom dogaaja,

isto kao i Freudova. Stoga, niti jedna od ove dvije

teorije ne moe biti kvalificirana kao istinski nauna, u

skladu sa Popperovim kriterijima.

Popper je usporedio Freudovu i Marxovu teoriju saEnsteinovom teorijom gravitacije, poznatom jo pod

nazivom opa teorija relativnosti. Za razliku od

Freudove i Marxove teorije, Ensteinova teorija govori

veoma specifinom predvianju: da e svjetlosni zraci

udaljenih zvijezda biti zakrivljeni gravitacijskim poljem

Sunca. Obino je nemogue promatrati ovaj efekat

osim tokom pomraenja Sunca. 1919. godine engleski

astrofiziar, Sir Arthur Eddington, organizirao je dvije

ekspedicije da promatraju pomraenje Sunca te godine,

te je jedna otila u Brazil, a druga na otok Principe,

blizu Atlanske obale Afrike, sa ciljem da testiraju

Einsteinovo predvianje. Ekspedicije su se uvjerile da je

Sunce uistinu odbilo svjetlost zvijezda, u skoro istojmjeri u kojoj je Einstein predvidio. Poppera je izuzetno

dojmio ovakav ishod. Einsteinova teorija nainila je

definitivno, precizno predvianje koje je potvreno

opservacijom. Da se ispostavilo da Sunce nije zakrivilo

svjetlosne zrake zvijezda, to bi dokazalo da je Einstein

pogrijeio. Dakle, Einsteinova teorija zadovoljava kriterij

prema kojem teorija mora biti takva da se moeopovrgnuti.

Popperov pokuaj da razgranii nauku od pseudonauke

intuitivno je dosta vjerodostojan. Zasigurno postoji neto

sumnjivo vezano za teoriju koja se moe podudariti sa

16


24/178

bilo kojim empirijskim podatkom. Meutim, pojedini

filozofi smatraju Popperov kriterij suvie pojednostav-

ljenim. Popper je kritizirao freudovce i marksiste zbog

toga to su objanjenjem uklanjali svaki podatak koji seinio proturijean njihovim teorijama, umjesto da

prihvate da su im teorije opovrgnute. Ta se procedura

zaista ini sumnjivom. Meutim, postoje dokazi da tu

istu proceduru koja je ipak dovela do znaajnih naunih

otkria, rutinski koriste ugledni naunici koje Popper

nije elio okriviti da se bave pseudonaukom.

Za ilustraciju nam moe posluiti jo jedan primjer iz

astronomije. Newtonova teorija gravitacije, sa kojom smo

se susreli ranije, predvidjela je putanje koje bi planete

trebale slijediti dok krue oko Sunca. U najveoj mjeri,

to predvianje je potvreno opservacijom. Meutim,

opaena orbita Urana konzistentno se razlikovala od one

koju je predviala Newtonova teorija. Tu zagonetku su

1846. godine rijeila dva naunika, Adams u Engleskoj i

Leverrier u Francuskoj, koji su na ovom pitanju radili

neovisno jedan od drugog. Oni su pretpostavili da

postoji jo jedna neotkrivena planeta koja svojom

gravitacijom dodatno djeluje na Uran. Adams i Leverrier

su izraunali masu i poloaj koju bi ta planeta moralaimati ako je njen gravitacijski uticaj zbilja odgovoran za

udno ponaanje Urana. Nedugo nakon toga, otkrivena

je planeta Neptun, skoro tano na onom mjestu koje su

predvidjeli Adams i Leverrier.

Jasno je da ne bismo smjeli kritizirati Adamsovo i

Leverrierovo ponaanje kao nenauno napokon, onoje dovelo do otkria nove planete. Meutim, istina je i

da su oni uinili upravo ono radi ega je Popper kri-

tizirao marksiste. Poeli su sa teorijom Newtonovom

teorijom gravitacije koja je netano predvidjela Uranovu

orbitu. Umjesto da zakljue da Newtonova teorija mora

17


25/178

biti netana, oni su se drali te teorije i pokuali da

objasne proturjene opservacije pretpostavkom posto-

janju nove planete. Slino tomu, kada kapitalizam nije

pokazivao znake da ustupa mjesta komunizmu, marksistinisu zakljuili da je Marxova teorija pogrena, ve su se

drali te teorije i pokuali da objasne proturjene

opservacije na druge naine. Dakle, sigurno je

nepoteno optuiti marksiste da se bave pseudonaukom,

ukoliko dozvolimo da ono to su uinili Adams i

Leverrier pripada valjanoj, uistinu egzemplarnoj, nauci?

To sugerie da Popperov pokuaj da razgranii nauku

od pseudonauke, ne moe biti sasvim ispravan, usprkos

njenoj poetnoj vjerovatnoi. Uopeno gledano, naunici

ne naputaju svoje teorije kada god se one nau usukobu sa opservacijama. Obino trae naine eliminaci-je sukoba ne odustajui od svojih teorija; ova pitanja

emo detaljnije razmotriti u poglavlju 5. Treba zapamtiti

da se skoro svaka teorija u nauci sukobljava sa

odreenim opservacijama. Izuzetno je teko pronai

teoriju koja se savreno podudara sa svim podacima.

Oigledno, ukoliko je teorija u sukobu sa sve veim bro-

jem podataka, a nema vjerodostojnog naina da se

objasne nepodudarnosti koje se javljaju, ona e se nakraju morati odbaciti. Meutim, bio bi ostvaren veoma

mali napredak da su naunici jednostavno naputali

svoje teorije im naiu na prvi problem.

Neuspjeh Popperovog kriterija razgranienja ukazuje na

jedno znaajno pitanje. Da li je, zapravo, mogue

pronai neku zajedniku osobinu koja pripada svemuto nazivamo "naukom", a ne pripada niemu izvan toga?

Popper je pretpostavio da je odgovor na to pitanje

potvrdan. Smatrao je da su Freudova i Marksova teorija

nedvojbeno nenaune, pa bi morala postojati neka

osobina koju one nemaju, a koju istinske naune teorije

18


26/178

posjeduju. Meutim, bilo da prihvatimo ili ne prihvatimo

Popperove negativnu ocjenu Freuda i Marksa, njegova

pretpostavka da nauka posjeduje esencijalnu prirodu

moe se dovesti u pitanje. Napokon, nauka je heteroge-na aktivnost, koja obuhvata irok opus razliitih disci-

plina i teorija. Mogue je da one dijele nepromjenjljivu

skupinu osobina koja definira ta je to nauka, ali to

inoda i nije tako. Filozof Ludwig Wittgenstein je sma-

trao da ne postoji odreena skupina osobina koje

definiraju ono to je igra. Umjesto toga, postoji neo-

dreena grupa osobina i veinu njih posjeduje veinaigara. Ali, mogue je da neka igra ne posjeduje nijednu

od osobina iz takve grupe, a da ipak bude igra. Isto

moe vaiti i za nauku. Ukoliko je to tano, vjerovatno

se nee pronai jednostavan kriterij za razgranienje

izmeu nauke i pseudonauke.

19


27/178

Poglavlje 2

Nauno miljenje

Naunici esto opisuju pojave u svijetu, u koje, bez nji-

hovih objanjenja, ne bismo povjerovali. Na primjer,

biolozi tvrde da su ljudi u bliskoj vezi sa impanzama,

geolozi da su Afrika i Juna Amerika nekada bile jedin-

stveno tlo, dok kosmolozi tvrde da se svemir iri. Na

koji nain naunici, uope, dolaze do tih zakljuaka koji

nam se ne ine vjerovatnim? Napokon, niko do sada nijevidio kako jedna vrsta evoluira iz druge, kako se jedan

kontinent dijeli na dva, ili kako se svemir iri. Naravno,

naunici su do tih zakljuaka doli putem procesa

miljenja ili zakljuivanja. Ali, bilo bi lijepo saznati neto

vie tom procesu. Sta, tano, predstavlja prirodu

naunog miljenja? I koliko bi, zapravo, trebali vjerovati

zakljucima naunika? Pomenute teme emo detaljnijerazmotriti u ovom poglavlju.

D e d u k c i j a i i n d u k c i j a

Logiari prave znaajnu razliku izmeu deduktivnih i

induktivnih modela rasuivanja. Slijedi primjer deduk

tivnog rasuivanja, ili deduktivnog zakljuivanja:

Svi Francuzi vole crno vino

Pierre je Francuz

Dakle, Pierre voli crno vino

20


28/178

Prve dvije tvrdnje nazivaju se premise zakljuivanja, dok

se trea tvrdnja naziva zakljuak. Ovakvo zakljuivanje

nazivamo deduktivnimjer ima slijedee svojstvo: uko-

liko su premise istinite onda i zakljuak mora biti istinit.Drugim rijeima, ukoliko je istina da svi Francuzi vole

crno vino, i ukoliko je istina da je Pierre Francuz, iz

toga proizilazi da Pierre uistinu voli crno vino. To se

ponekad izraava iskazom da premise zakljuka

ukljuuju zakljuak. Naravno, premise ovog zakljuivanja

skoro sigurno nisu istinite sigurno je da ima Francuza

koji ne vole crno vino. Meutim, to nije sutina. Ono

to ini zakljuivanje deduktivnim je postojanje odgo-

varajueg odnosa izmeu premisa i zakljuka, i to

takvog da, ako su premise istinite, zakljuak takoer,

mora biti istinit. Da li su premise uistinu istinite pred-

stavlja drugi problem, to ne utie na deduktivni status

ovog zakljuivanja.

Meutim, nisu svi zakljuci deduktivni. Razmotrimo sli-

jedei primjer:

Prvih pet jaja u kutiji bilo je pokvareno

Na svim jajima je ista oznaka sa datumom isteka upotrebe

Dakle, esto jaje e, takoer, biti pokvareno

Ovo izgleda kao savreno razumno rasuivanje.

Meutim, ono nije deduktivno, jer premise ne implicira-

ju zakljuak. ak iako je prvih pet jaja uistinu bi lo pok-

vareno, i ak iako sva jaja imaju oznaku sa istim datu-mom isteka, to ne garantira da e i esto jaje biti pok-

vareno. Sasvim je vjerovatno da e esto jaje biti savre-

no dobro. Drugim rijeima, logiki je mogue da premi-

se ovog zakljuivanja budu istinite, a da zakljuak, ipak,

bude pogrean, dakle, zakljuivanje nije deduktivno.

21


29/178

Umjesto toga, ovo zakljuivanje poznato je kao induk-

tivno zakljuivanje. Kod induktivnog zakljuivanja ili

induktivnog rasuivanja, kreemo se od premisa pred-

metima koje smo ispitali do zakljuaka predmetima

koje nismo ispitali u konkretnom primjeru to su jaja.

Deduktivno rasuivanje je mnogo sigurnije od induk-

tivnog rasuivanja. Kada rasuujemo deduktivno,

moemo biti sigurni da emo, ukoliko zaponemo sa

ispravnim premisama, zavriti sa ispravnim zakljukom.

Meutim, isto ne vrijedi za induktivno rasuivanje.Naprotiv, kod induktivnog rasuivanje postoji velika

vjerovatnoa da od ispravnih premisa doemo do

pogrenog zakljuka. Uprkos tog njegovog nedostatka,

izgleda da se tokom cijelog svog ivota oslanjamo na

induktivno rasuivanje, esto i ne razmiljajui tome.

Na primjer, kada ujutru ukljuite kompjuter, sigurni ste

da vam nee eksplodirati u lice. Zato? Zato to

ukljuujete kompjuter svakog jutra, i nikada do sada se

nije desilo da vam je eksplodirao u lice. Ali zakljuiva-

nje: od kada ga ukljuujem, moj kompjuter nikada

dosad nije eksplodirao do moj komjuter nee eksplodi-

rati kada ga ovaj put ukljuim je induktivno, a ne

deduktivno. Premisa ovog zakljuivanja ne implicirazakljuak. Postoji logika mogunost da e va kompju-

ter eksplodirati ovaj put, ak iako se to nikad do sada

nije desilo.

U svakodnevnom ivotu mogu se jednostavno nai i

drugi primjeri induktivnog miljenja. Kada okrenete

volan svojih vozila u smjeru suprotnom od kazaljke nasatu, pretpostavljate da e kola skrenuti ulijevo, a ne

udesno. Svaki put kada kao voza uestvujete u sao-

braaju, vi zapravo preputate svoj ivot ovoj pret-

postavci. Ali, zbog ega ste tako sigurni da je ona

ispravna? Ukoliko bi vas neko upitao da pruite

22


30/178

objanjenje za svoje uvjerenje, ta biste rekli? Osim ako

niste mehaniar, vjerovatno ete odgovoriti: svaki put

do sada kada sam okrenuo volan suprotno smjeru

kazaljke na satu, automobil je skrenuo ulijevo. Dakle,isto e se desiti i sada kada okrenem volan suprotno

smjeru kazaljke na satu. To je opet induktivno

zakljuivanje, a ne deduktivno. ini se da induktivno

rasuivanje predstavlja nezamjenjljivi dio svakodnevnog

ivota.

Da li i naunici koriste induktivno rasuivanje? Izgledada je odgovor na to pitanje potvrdan. Razmotrimo prim-

jer koji se vezuje za genetsku bolest poznatu pod

nazivom Downov sindrom (skraeno DS). Genetiari

nam govore da pacijenti koji boluju od tog sindroma

posjeduju dodatni kromozom imaju ih 47 umjesto nor-

malnih 46 (slika 5 ). Kako naunici znaju za ovaj

podatak? Odgovor je, naravno, da su pregledali veliki

broj pacijenata koji boluju od ovog sindroma i otkrili da

je svaki od njih posjedovao dodatni kromozom. Potom

su rasuivali induktivno, to ih je dovelo do zakljuka

da svi koji pate od DSa, ukljuujui one koji nisu ispi-

tani, imaju dodatni kromozom. Jasno je da je taj zaklju-

ak induktivan. injenica da su oni iz prouavanoguzorka koji pate od DSa imali 47 kromozoma, ne doka-

zuje da je to sluaj sa svim DS bolesnicima. Postoji mo-

gunost, iako mala, da uzorak nije bio reprezentativan.

Ovaj primjer niukojem sluaju nije izoliran. U stvari,

naunici koriste induktivno rasuivanje uvijek kada se

njihova razmiljanja kreu od ogranienih podataka doopenitijeg zakljuka, to se u praksi stalno deava.

Razmotrimo, na primjer, Newtonov princip univerzalne

gravitacije, kojem smo govorili u prolom poglavlju i

koji kae da svako tijelo u svemiru ispoljava gravitacij-

sku privlanu silu na svako drugo tijelo. Oigledno je da

23


31/178

5. Primjer cjelokupnog skupa kromozoma ili kariotipa osobe sa

Dawnovim sindromom. Postoje trt kopije kromozoma 21, za razliku od

dvije kopije koje ima veina ljudi, to iznosi 47 kromozoma.

24


32/178

Newton nije doao do ovog principa ispitujui svako

pojedino tijelo u svemiru on to nikako nije mogao

uiniti. Umjesto toga, on je uvidio da ovaj princip vrijedi

za planete i Sunce, te razne predmete koji se kreublizu Zemljine povrine. Na osnovu tih podataka, on je

zakljuio da taj princip vrijedi za sva tijela. Ponovno je

to zakljuivanje oigledno bilo induktivno: injenica da

Newtonov princip vrijedi za pojedina tijela ne jami da

vrijedi za sva tijela.

Centralna uloga indukcije u nauci ponekad je prikrivenanainom naeg govora. Na primjer, moete proitati

novinski izvjetaj koji kae da su naunici pronali

"eksperimentalni dokaz da je genetski modificirani

kukuruz siguran za ljudsku upotrebu. To ustvari znai je

da su naunici testirali kukuruz na velikom broju ljudi, i

da nijednom od njih, kukuruz nije nakodio. Meutim,

ako elimo biti precizni, ovo ne dokazuje da je kukuruz

siguran za upotrebu na nain na koji matematiari, na

primjer, mogu dokazati Pitagorinu teoremu, jer je zaklju-

ak od kukuruz nije nakodio ljudima na kojima je bio

testiran do kukuruz nee nakoditi nikome induktivan,

a ne deduktivan. U tom novinskom izvjetaju trebalo je,

zapravo, kazati da su naunici nali izuzetno dobar

dokaz da je kukuruz siguran za ljudsku upotrebu. Rije

"dokaz" trebali bismo striktno koristiti samo kada govo-

rimo deduktivnim zakljucima. U takvom striktnom

smislu, istinitost naunih hipoteza veoma se rijetko mo-

e ili skoro nikad ne moe dokazati pomou podataka.

Veina filozofa smatra da je oigledno da se nauka, uvelikoj mjeri, oslanja na induktivno rasuivanje. Ustvari,

to je toliko oigledno da je rasprava oko pomenute

tvrdnje skoro nepotrebna. Iako to zvui zapanjujue,

filozof Karl Popper, kojeg smo upoznali u prethodnom

poglavlju, negirao je ovu tvrdnju. Popper je tvrdio da

25


33/178

naunici trebaju koristiti iskljuivo deduktivne zakljuke.

Bilo bi dobro da je ovo istinito, jer, kao to smo vidjeli,

deduktivni zakljuci mnogo su sigurniji od induktivnih.

Popper je svoj glavni argument vidio u slijedeem. Iakona osnovu ogranienog uzorka podataka nije moguedokazati da je nauna teorija tana, mogue je dokazatida je ona pogrena. Pretpostavimo da naunik razmatra

teoriju po kojoj svi metali provode elektricitet. ak iako

svaki komad metala koji ispitamo uistinu provodi elek-

tricitet, to ne dokazuje da je teorija ispravna, iz razlogakoje smo ve spomenuli. Meutim, ukoliko pronae

makar jedan komad metala koji ne provodi elektricitet,

to uistinu dokazuje da je ova teorija netana, jer

zakljuak od "ovaj komad metala ne sprovodi elektrici-

tet do netacno je da svi metali provode elektricitet

predstavlja deduktivni zakljuak premisa implicira za-

kljuak. Dakle, ako je naunik iskljuivo zainteresiran dademonstrira da je data teorija pogrena, bio bi u mo-

gunosti postii svoj cilj bez induktivnog zakljuivanja.

Slabost Popperovog argumenta je oigledna, jer naunicine ele samo dokazati da su pojedine teorije pogrene.Kada naunik sakuplja eksperimentalne podatke, cilj mu

moe biti da dokae da je pojedina teorija moda

teorija najveeg rivala netana. Meutim, vjerovatnije

je da pokuava uvjeriti javnost da je njegova sopstvena

teorija istinita. A da bi to uinio, morat e pribjei nekoj

vrsti induktivnog rasuivanja. Dakle, Popperov pokuaj

dokazivanja da nauka moe napredovati bez indukcije

nije uspio.

H u m e o v p r o b l e m

Iako induktivno rasuivanje nije neoborivo sa stanovita

logike, ipak se ini savreno razumnim nainom stvara-

nja predodbi svijetu. injenica da je do danas Sunce

26


34/178

izlazilo svaki dan, ne mora biti dokaz da e izai i sutra,

ali nam zasigurno prua dobar razlog da vjerujemo da

hoe? Ukoliko biste naili na nekoga ko tvrdi da je u

potpunosti agnostik s obzirom na pitanje da li e Sunceizai sutra ili nee, smatrali biste ga vrlo udnim, ako ne

i iracionalnim.

Ali, ta zapravo opravdava povjerenje koje imamo u

indukciju? Kako bismo trebali postupiti kada bi dobili

zadatak da nekoga ko odbija da rasuuje indukivno

uvjerimo da nije upravu? kotski filozof iz 18. vijeka,David Hume (1711.1776.) dao je jednostavan ali

radikalan odgovor na to pitanje. On je smatrao da se

upotreba indukcije ne moe opravdati racionalno. Hume

je priznao da u svakodnevnom ivotu i u nauci stalno

koristimo indukciju, ali je insistirao na tome da se radi

iskljuivo nesvjesnoj, ivotinjskoj navici. Smatrao je da

ne bismo mogli pruiti zadovoljavajui odgovor ukoliko

bi nas neko upitao da navedemo valjan razlog za

koritenje indukcije.

Kako je Hume doao do ovog zapanjujueg zakljuka?

Zapoeo je opaanjem da uvijek kada doemo do

induktivnog zakljuka, izgleda da pretpostavljamo netoto je on nazvao jednoobraznost prirode UN (engl,

uniformity of nature) Da bismo uvidjeli ta Hume

podrazumijeva pod tim izrazom, prisjetit emo se poje-

dinih induktivnih zakljuaka iz prethodnog poglavlja.

Sjetimo se zakljuka koji ide od iskaza moj kompjuter

nije eksplodirao do sada do moj kompjuter nee

eksplodirati danas, od svi pregledani DS bolesniciimaju jedan kromozom vika do svi DS bolesnici imaju

jedan kromozom vika, od do sada sva promatrana

tijela, ponaaju se u skladu sa Newtonowim zakonom

gravitacije do sva tijela ponaaju se u skladu sa

Newtonowim zakonom gravitacije, i si. U svakom od

27


35/178

ovih sluajeva, nae miljenje izgleda da ovisi pret-

postavci da e entiteti koje nismo ispitali biti slini, u

relevantnom smislu, entitetima iste vrste koje smo ispi-

tali. Ta pretpostavka je ono to Hume podrazumijevapod jednoobraznou prirode.

Ali, kako znamo da je UN pretpostavka, ustvari, isprav-

na, pita se Hume? Moemo li na neki nain dokazati

njenu istinitost (u striktnom smislu znaenju dokaza)? Ne

moemo, kae Hume, jer je jednostavno zamisliti uni-

verzum u kojem priroda nije jednoobrazna, ve nasu

mino mijenja svoj tok, iz dana u dan. U takvom uni-

verzumu, kompjuteri mogu eksplodirati bez razloga,

voda nas moe ponekad otrovati bez upozorenja, bili

jarske kugle mogu se povremeno ukopati u mjestu

nakon to se sudare, i tome slino. Zbog injenice da je

takav nejednoobrazni univerzum zamisliv, proizilazi da

ne moemo striktno dokazati istinitost UN, jer, ukoliko

bismo mogli dokazati da je UN istinita, tada bi nejed-

noobrazni univerzum bio logiki nemogu.

Budui da ne moemo dokazati UN, mogli bismo se,

ipak, nadati da naemo dobre empirijske dokaze da je

ona istinita. Naposljetku, poto se za UN sve do sadasmatralo da je istinita, to je valjda dobar razlog da sma-

tramo da je istinita? Meutim, ovaj argument dri

nedokazano dokazanim, tvrdi Hume! Jer, on je sam po

sebi induktivni argument, i sam po sebi ovisi UN pret-

postavci. Jasno je da se argument koji pretpostavlja UN

od samog poetka ne moe koristiti kao dokaz da je UN

istinit. Moemo to iskazati i tako to emo rei da jesvakako utemeljena injenica da se priroda do sada

ponaala uglavnom jednoobrazno. Meutim, ne moemo

se pozivati na ovu injenicu i tvrditi da e priroda i

dalje biti jednoobrazna jer to pretpostavlja da je ono to

se deavalo u prolosti, pouzdan vodi za ono to e se

28


36/178

desiti u budunosti to jeste pretpostavka jednoobra-

znosti prirode. Ako pokuamo potkrijepiti UN empirij-

skim temeljima, zavrit emo rasuujui u krunom

zakljuku.

Snaga Humeovog stajalita moe se sagledati ako zamis-

limo kako bismo se ponaali kada bismo eljeli uvjeriti

nekoga da povjeruje u induktivno miljenje. Vjerovatno

biste kazali: gledaj, induktivno miljenje je do sada

prilino dobro funkcioniralo. Koritenjem indukcije

naunici su razgradili atom, odveli ovjeka na Mjesec,

izumili kompjutere, itd. S druge strane, oni koji ne bi

koristili indukciju prijetila bi traumatina smrt konzu-

mirali su arsenik vjerujui da e se najesti, skakali sa

nebodera vjerujui da e poletjeti, itd. (slika 6). Zato e

ti se sigurno isplatiti da rasuuje induktivno. Meutim,

naravno da takvi argumenti ne bi uvjerili neodlunog.Tvrditi da je indukcija vrijedna povjerenja, jer je do sada

dobro funkcionirala predstavlja rasuivanje na indukti-

van nain. Takav argument ne bi uticao na nekoga ko

ve ne vjeruje u indukciju. Ovo je Humeovo temeljno

stajalite.

Dakle, radi se slijedeem. Hume istie da se naeinduktivno zakljuivanje temelji na pretpostavci UN. Ali,

mi ne moemo dokazati da je UN istinita, niti moemo

pruiti empirijske dokaze za njezinu neupitnu istinitost,

a da ne izbjegavamo sam problem. Dakle, nai induk-

tivni zakljuci poivaju na jednoj pretpostavci svijetu

za koju nemamo valjanje razloge. Hume zakljuuje da

nae povjerenje u indukciju predstavlja samo slijepo vje-

rovanje ono se nikako ne moe racionalno opravdati.

Ova intrigantna rasprava znaajno je uticala na filozofiju

nauke, i ini to dan danas. (Popperov neuspjean

pokuaj da pokae da naunici trebaju koristiti iskljuivo

29


37/178


38/178

deduktivno zakljuivanje bio je motiviran njegovim

vjerovanjem da je Hume dokazao potpunu iracionalnost

induktivnog rasuivanja.) Uticaj Humeovog argumenta

nije teko razumjeti, jer je normalno da razmiljamo nauci kao istinskoj paradigmi racionalnog istraivanja.

Mi imamo veliko povjerenje u ono to nam naunici go-

vore svijetu. Svaki puta kada putujemo avionom, stav-

ljamo svoje ivote u ruke naunika koji su projektovali

avion. Meutim, nauka se oslanja na indukciju, a Hume

ovi argumenti izgleda da pokazuju da indukcija ne moe

imati racionalno opravdanje. Ukoliko je Hume upravu,

temelji na kojima je izgraena nauka ne izgledaju tako

vrsti kao to smo se moda nadali. Ovo intrigantna

situacija poznata je kao Humeov problem indukcije.

Filozofi su reagovali na Humeov problem na niz

razliitih naina; ovo je i danas aktivno podruje

istraivanja. Neki vjeruju da klju ovog problema lei u

konceptu vjerovatnoe. Ta sugestija sasvim je prihvatlji-

va, jer je prirodno smatrati da, iako premise induktivnog

zakljuivanja ne garantiraju istinitost zakljuka, one ga

ine prilino vjerovatnim. Dakle, ak iako nauno znanje

ne moe biti sigurno, u svakom sluaju ono moe biti

vrlo vjerovatno. Ali takav odgovor na Humeov problemstvara vlastite tekoe i nije univerzalno prihvaen.

Vratit emo se na ovo pitanje kada za to doe vrijeme.

Jo jedno esto reagovanje je priznati da indukcija ne

moe imati racionalno opravdanje, pa tvrditi da ona,

zapravo, i nije tako problematina. Kako se moe braniti

takvo stajalite? Pojedini filozofi tvrdili su da je indukcijatoliko fundamentalna za nae razmiljanje i rasuivanje

da se i ne moe opravdati. Peter Strawson, utjecajni

suvremeni filozof, branio je to stajalite slijedeom

analogijom. Ako neko postavlja pitanje da li je neka

aktivnost zakonita, moe konsultirati pravnu literaturu

31


39/178

usporeujui datu aktivnost sa onim to pravna literaturaopisuje. Ali, zamislite da neko postavi pitanje da li jezakon sam po sebi zakonit. Ovo je uistinu udno pita-

nje, jer zakon je standard prema kojem se procjenjujezakonitost ostalih stvari, i prilino je besmisleno ispiti-

vati da li je sam standard zakonit. Ovo razmiljanje semoe primjeniti i na indukciju, smatra Strawson.Indukcija je jedan od standarda koje koristimo daodluimo da li su predodbe svijetu opravdane. Naprimjer, indukciju koristimo da prosudimo da li je tvrd-

nja farmaceutske kompanije udesnim prednostimanovog lijeka opravdana. Dakle, prilino je besmislenopitati se da li je indukcija sama po sebi opravdana.

Da li je Strawson uistinu uspio da razrijei Humeovproblem? Neki filozofi daju potvrdan odgovor na ovo

pitanje, a drugi odrian. Ali, veina se slae da je veoma

teko uvidjeti na koji nain se moe doi do zadovolja-vajueg opravdanja indukcije. (Frank Ramsey, filozof saCambrigea, iz 1920tih, kae da je traenje opravdanja

za indukciju tenja ka nedostinom. Da li je to neto tonas treba zabrinuti ili uzdrmati nau vjeru u nauku,predstavlja teko pitanje kojem bi trebali razmislitisami.

Zakljuivanje do najboljeg objanjenja

Induktivni zakljuci koje smo do sada ispitivali imali susutinski istu strukturu. U svim sluajevima, premisazakljuaka imala je formu svi x koji su do sada ispitani

bili su y, a zakljuak je imao formu naredni x koji e

se ispitati bit e y, ili ponekad svi x su y. Drugimrijeima, ti zakljuci vode nas od ispitanog do neispi-

tanog primjera date vrste.

Kao to smo vidjeli, takvi zakljuci se koriste u velikoj

mjeri, kako u svakodnevnom ivotu tako i u nauci.

32


40/178

Meutim, postoji jo jedan uobiajen tip nededuktivnogzakljuka koje se ne uklapa u ovaj jednostavni obrazac.Razmotrimo slijedei primjer:

Sir iz ostave je nestao, osim nekoliko mrvica

Sino su se uli zvui grebanja koji su dolazili iz ostave

Dakle, sir je pojeo mi.

Oigledno je da je ovaj zakljuak nededuktivan: premise

ne podrazumijevaju zakljuak, jer sir je mogla ukrastisluavka, koja je mudro ostavila nekoliko mrvica da biizgledalo da je kraa djelo mia. (slika 7). A zvui gre-

banja mogli su se proizvesti na itav niz naina modaih je prouzrokovao pregrijani bojler. Ipak, jasno je da jetaj zakljuak razloan, jer se ini da hipoteza da je mipojeo sir prua bolje objanjenje podataka nego razliita

alternativna objanjenja. Naposljetku, sluavke obino nekradu sir, a dananji bojleri se ne pregrijavaju. S drugestrane, mievi obino jedu sir kad im se prui prilika, iobino proizvode zvuke grebanja. Dakle, iako nemoemo biti sigurni da je hipoteza o miu ispravna,kada se sve uzme u obzir, ona izgleda prilino vjerovat

na: to je najbolji nain da se objasne dostupni podaci.

Rasuivanje ovog tipa poznato je, iz oiglednih razloga,kao zakljuivanje do najboljeg objanjenja ili skraenoIBE (engl. ..inference to the best explanation"). Izvjesnaterminoloka konfuzija prati odnos izmeu IBE i induk-cije. Neki filozofi opisuju IBE kao tip induktivnog

zakljuivanja; u stvari, oni koriste induktivnozakljuivanje da oznae svako zakljuivanje koje nijededuktivno. Ostali suprotstavljaju IBE induktivnomzakljuivanju, kao to smo i mi uinili. Ovakvom pod-

jelom induktivno zakljuivanje rezervirano je zazakljuivanje od ispitanog do neispitanog primjera date

33


41/178

7.I hipoteza miu i hipotezasluavci mogu posluiti kao objanjenje za nestana

vrste, kako smo ranije opisali; IBE i induktivno

zakljuivanje su tako dva razliita tipa nededuktivnog

zakljuivanja. Potpuno je nevano za koju terminologiju

smo se opredijelili sve dok je se dosljedno drimo.

Naunici esto koriste IBE. Na primjer, Darwin je zastu-

pao teoriju evolucije usmjeravajui panju na razliite

injenice ivom svijetu koje bi se teko mogle objasni-

ti ako pretpostavimo da su postojee vrste stvarane

posebno, ali koje su savreno razlone ako su postojee

vrste potomci zajednikih predaka, kako zagovara njego

34


42/178

va teorija. Na primjer, postoje znaajne anatomskeslinosti izmeu nogu konja i zebre. Kako se ovo moeobjasniti, ako je Bog posebno stvorio zebre i konje?

Vjerovatno je mogao nainiti njihove noge drugaijim,na nain koji je smatrao primjerenim. Ali, ako i konji izebre imaju bliskog, zajednikog pretka, onda to pruaoigledno objanjenje njihove anatomske slinosti.Darwin je smatrao da mogunost njegove teorije daobjasni takve injenice kao i o mnoge druge predstavljasnaan dokaz u prilog njene istinitosti.

Jo jedan primjer IBEa je Einsteinov uveni rad naBrownovom kretanju. Brownovo kretanje odnosi se nahaotino, cikcak kretanje mikroskopskih estica kojelebde u tekuini ili gasu. Ovu pojavu otkrio je 1827.godine kotski botaniar Robert Brown (1713 1858.),dok je prouavao polenov prah kako pluta po vodi. U

19. stoljeu, bilo je vie pokuaja da se objasniBrownovo kretanje. Jedna teorija kretanje je pripisalaelektrinoj privlanosti izmeu estica, drugapobuivanju iz vanjske okoline, trea konvekcionimstrujama u fluidu. Ispravno objanjenje zasniva se nakinetikoj teoriji materije, koja kae da su tekuine igasovi sainjeni od atoma ili molekula u pokretu.Rasprene estice kolidiraju sa okolnim molekulama,uzrokujui haotino, nasumino kretanje koje je prviuoio Brown. Ta teorija je prvi put predoena krajem19. stoljea, ali nije bila iroko prihvaena, dobrimdijelom i zato to veina naunika nije vjerovala da suatomi i molekule stvarni fiziki entiteti. Ali, 1905. godine

Einstein je ponudio domiljat matematiki prikazBrownovog kretanja, nainivi niz preciznih, kvantita-tivnih predvianja koja su kasnije i eksperimentalnopotvrena. Nakon Einsteinovog rada na ovom pitanju,naunici su su brzo suglasili da kinetika teorija pruamnogo bolje objanjenje Brownovog kretanja nego bilo

35


43/178

koja druga, a sumnja u postojanje atoma i molekula brzoje jenjavala.

Zanimljivo je pitanje koji je model zakljuivanja fundamentalniji IBE ili obina indukcija. Filozof GilbertHarman je tvrdio da je IBE fundamentalniji. U skladu saovim nazorom, kada god izvedemo obini induktivnizakljuak kao na primjer "svi do sada ispitani komadimetala provode elektricitet, stoga, zakljuujemo induk-tivno, sve vrste metala provode elektricitet", mi se

implicitno pozivamo na faktore objanjenja.Pretpostavljamo da je ispravno objanjenje za pitanjezato komadi metala u naem uzorku provode elek-tricitet, ma ta on bio, podrazumijeva da e metaliprovoditi elektricitet; stoga zakljuujemo induktivno. Ali,kad bismo, na primjer, vjerovali da metali u naemuzorku provode elektricitet zato to je tako podesio la-

boratorijski tehniar, ne bismo zakljuili da svi metaliprovode elektricitet. Zagovornici ovog stajalita ne kauda nema razlike izmeu IBE i obine indukcije jasno

je da ona postoji. Umjesto toga, oni smatraju da jeobina indukcija, u krajnjoj liniji, ovisna o IBE.

Meutim, ostali filozofi smatraju da ovaj nainrazmiljanja vodi slijed dogaanja unatrag: IBE je, kauoni, samo po sebi, u parazitskom odnosu naspramobine indukcije. Da bismo sagledali razloge za takvomiljenje, ponovno razmislimo o primjeru sira u ostavi.Zato smatramo da je hipoteza o miu bolje objanjenjepodataka od hipoteze o sluavki? Vjerovatno zato to

znamo da sluavke obino ne kradu sir, dok mievi toine. Ali to je znanje koje smo stekli putem obinoginduktivnog rasuivanja zasnovanog na naim prethod-nim opservacijama ponaanja mieva i sluavki. Dakle,prema tom gleditu, kada odluujemo koja grupakonkurentskih hipoteza prua najbolje objanjenje naih

36


44/178

podataka, mi se uvijek oslanjamo na znanje koje smostekli obinom indukcijom. Stoga je netano smatrati IBEfundamentalnijim modelom zakljuivanja.

Koje god od sueljenih miljenja preferiramo, jasno je dajedno pitanje zahtijeva vie panje. Ako elimo koristitiIBE, potreban nam je nain kojim emo odluiti koja odkonkurentskih hipoteza prua najbolje objanjenjepodataka. Meutim, koji kriteriji odreuju taj nain?Popularan odgovor jeste da je najbolje objanjenje ono

koje je najjednostavije ili najsaetije. Razmotrimo jo jed-nom primjer sira iz ostave. Tu postoje dva podatka koje

je potrebno objasniti: sir kojeg nema i um stvoren grebanjem. Hipoteza sa miem pretpostavlja samo jedanuzrok mia kojim se objanjavaju oba podatka. Ali,hipoteza sa sluavkom mora pretpostaviti dva uzroka nepotenu sluavku i bojler koji se pregrijao kojima se

objanjavaju isti podaci. Dakle, hipoteza se miem jekraa i time bolja. Slino je i sa Darwinovim primjerom.Darwinova teorija moe objasniti veoma raznolik rasponinjenica o ivom svijetu, a ne samo anatomske slinostiizmeu vrsta. Svaki od tih podataka mogao bi se objas-niti na drugaiji nain, to je Darwin i znao. Ali, teorija

evolucije objasnila je sve injenice jedinstveno, a to jeini najboljim objanjenjem podataka.

Ideja da je jednostavnost ili saetost oznaka dobrogobjanjenja prilino je primamljiva, i sigurno daje smisaoideji IBN. Ali, ako naunici koriste jednostavnost kao

vodi za zakljuivanje, to stvara jedan problem. Jer

otkud znamo da je univerzum jednostavan, a ne sloen?Davanje prednosti teoriji koja objanjava podatke najma-njim brojem uzroka uistinu se ini razumnom. Meutim,postoji li objektivan razlog da se misli da je takva teorijatanija od neke koja je manje jednostavna? Filozofinauke se ne slau u odgovoru na to teko pitanje.

37


45/178

Vjerovatnoa i indukcija

Koncept vjerovatnoe filozofski je intrigantan. Diozagonetke lei u tome da rije "vjerovatnoa" izgleda daima vie od jednog znaenja. Ako proitate da je

vjerovatnoa da e Engleskinja doivjeti 100 godina 1:10,to ete razumjeti kao da je reeno da e jedna desetinaEngleskinja doivjeti 100 godina. Slino tome, akoproitate da je vjerovatnoa da e mukarac koji pui

dobiti rak plua u proporciji 1:4, vi ete shvatiti da e

jedna etvrtina svih mukaraca koji pue dobiti rakplua. To je poznato kao frekvencijska interpretacija

vjerovatnoe: ona izjednaava vjerovatnou sa proporci-jom ili frekvencijom. Ali, ta ako proitate da jevjerovatnoa da ete na Marsu pronai ivot 1:1000? Da

li bi to trebalo da znai da na jednoj od 1000 planeta unaem solarnom sistemu postoji ivot? Jasno da ne znai.

Prije svega, u naem solarnom sistemu postoji samodevet planeta. Dakle, u ovom sluaju se radi odrugaijem poimanju vjerovatnoe.

Jedna interpretacija tvrdnje: "vjerovatnoa ivota naMarsu je 1:1000" glasi da oni koji ovo izriu jednostavno

izvjetavaju o subjektivnoj injenici o sebi samima. Oni

nam govore koliko vjerovatnim smatraju ivot na Marsu.To je subjektivna interpretacija vjerovatnoe koja uzima

vjerovatnou kao mjerilo snage naih linih ubijedenja.Jasno je da u neke stvari vjerujemo vie nego u nekedruge. vrsto sam uvjeren da e Brazil osvojiti Svjetski

kup, prilino sam uvjeren da je Isus Hrist postojao, imanje uvjeren da se globalna ekoloka katastrofa moe

sprijeiti. To se moe izraziti kazujui da pripisujemoveliku vjerovatnou tvrdnji da e Brazil osvojiti Svjetskikup, prilino veliku vjerovatnou tvrdnji da je IsusHrist postojao, i malu vjerovatnou tvrdnji da se "glo-

balna ekoloka katastrofa moe sprijeiti. Naravno, bilobi teko brojano tano odrediti jainu mojih ubijedenja

38


46/178

ovim izjavama, ali zagovornici subjektivne interpretacije

vjerovatnoe to smatraju samo praktinim ogranienjem.

U principu, tvrde oni, trebali bismo biti u stanju odrediti

tanu brojanu vjerovatnou za svaku od izjava o kojimaimamo miljenje, koja bi pokazivala koliko vjerujemo, ili

ne vjerujemo u njih.

Subjektivna interpretacija vjerovatnoe implicira da ne

postoje objektivne injenice o vjerovatnoi, neovisne o

tome u ta ljudi vjeruju. Ako ja kaem da je vjerovatno

a da emo pronai ivot na Marsu velika, a vi kaeteda je vjerovatnoa veoma niska, niko od nas nije niti u

pravu niti u krivu oboje, jednostavno, navodimo

koliko vjerujemo u datu izjavu. Naravno, postoji objek-

tivna injenica o tome da li na Marsu ima ili nema

ivota; prema subjektivnoj interpretaciji, jednostavno ne

postoji objektivna injenica o tome koliko je vjerovatno

da na Marsu postoji ivot.

Logika interpretacija vjerovatnoe odbacuje ta

stanovita. Ona dri da je izjava kao to je: vjerovatnoa

ivota na Marsu je velika, objektivno istinita ili nije u

skladu sa specificiranim korpusom dokaza. Prema ovom

stanovitu, vjerovatnoa neke izjave mjeri se snagomdokaza u njenu korist. Zagovornici logike interpretacije

smatraju da za svake dvije izjave u naem jeziku,

moemo u principu otkriti vjerovatnou jedne, pod uvje-

tom da je druga njen dokaz. Na primjer, elimo

ustanoviti vjerovatnou da e ledeno doba nastupiti za

10.000 godina ako uzmemo u obzir sadanju stopu glo-

balnog zagrijavanja. Subjektivna interpretacija kazuje dane postoji objektivna injenica o ovoj vjerovatnoi. Ali,

logika interpretacija insistira na tome da ona postoji:

sadanja stopa globalnog zagrijavanja, na primjer,

podrazumijeva definitivnu numeriku vjerovatnou

pojave ledenog doba u periodu od 10.000 godina od

39


47/178

0,9. Vjerovatnoa od 0,9 se bez dvojbe ocjenjuje kao

velika vjerovatnoa, jer je maksimalna vjerovatnoa 1

dakle, izjava: vjerovatnoa da e ledeno doba nastupiti

u periodu od 10.000 godina je velika tada bi bila objek-tivno istinita, ako uzmemo u obzir dokaze koje prua

globalno zagrijavanje.

Ako ste prouavali vjerovatnou ili statistiku, mogue je

da ste zbunjeni ovom priom razliitim interpretacija-

ma vjerovatnoe. Kako se te interpretacije vezuju sa

onim to ste nauili? Odgovor lei u injenici da nam

matematiko prouavanje vjerovatnoe, samo po sebi,

ne govori ta znai vjerovatnoa, to smo ispitivali u

prethodnom dijelu teksta. Veina statistiara bi, ustvari,

podravala frekvencijsku interpretaciju, ali problem na

koji nain interpretirati vjerovatnou se, poput veine

filozofskih problema, ne moe rijeti matematikim

putem. Matematike formule za izraunavanje vjerovat-

noe ostaju iste, bez obzira na to koju interpretaciju

usvojili.

Filozofima nauke vjerovatnoa je zanimljiva iz dva

osnovna razloga. Prvi je da u mnogim granama nauke,

posebno fizici i biologiji, nalazimo zakone i teorije kojesu formulirane koritenjem koncepta vjerovatnoe.

Razmotrimo, na primjer, teoriju poznatu kao Mendelova

genetika, koja se bavi transmisijom gena od jedne gen-

eracije do druge kod organizama sa spolnom reproduk-

cijom. Jedan od najznaajnijih principa Mendelove

genetike je da svaki gen u organizmu ima 50% ansi da

se zametne u jedan od gameta (elija sperme ili jajaca).Koristei ovaj i druge principe, genetiari mogu pruiti

detaljna objanjenja uzroka na temelju kojih su posebne

karakteristike (npr. boja oiju) distribuirane kroz

generacije jedne porodice na odreen nain. U ovom

sluaju sansa je samo druga rije za vjerovatnou.

40


48/178

Dakle, oigledno se na Mendelov princip na sutinski

nain koristi pojmom vjerovatnoe. Mogue je dati i

mnoge druge primjere naunih zakona i principa koji se

izraavaju vjerovatnoom. Potreba da se razumiju tizakoni i principi znaajna je motivacija za filozofske

studije vjerovatnoi.

Drugi razlog zbog kojeg su filozofi nauke zainteresirani

za pojam vjerovatnoe je nada da bi on mogao

djelomino osvijetliti induktivno zakljuivanje, posebno

Humeov problem: nau panju u ovom dijelu usmjeritemo upravo na to pitanje. U korijenu Humeovog

problema je injenica da premise induktivnog

zakljuivanja ne garantiraju istinitost zakljuka. Ali,

primamljivo je pretpostaviti da premise tipino

induktivnog zakljuivanja uistinu ine zakljuak veoma

vjerovatnim. Iako injenica da se svi do sada ispitani

objekti ponaaju prema Newtonovom zakonu gravitacije

ne dokazuje da to usitinu ine svi objekti, zakon to

zasigurno ini veoma vjerovatnim? Dakle, sigurno je da

se, ipak, Humeov problem ne moe razrijeiti na

jednostavan nain?

Meutim, stvari i nisu ba tako jednostavne, jer moramose upitati koju interpretaciju vjerovatnoe pretpostavlja

ovo rjeenje Humeovog problema. Koristei frekvenci-

jsku interpretaciju, kazati da je veoma vjerovatno da se

svi objekti ponaaju prema Newtonovom zakonu, isto je

to i rei da se veoma visok procenat svih objekata

ponaa prema ovom zakonu. Ali ne postoji nain da to

saznamo, osim ukoliko ne koristimo indukciju, jer smoispitali samo mali dio svih objekata u unverzumu. Dakle,

Humeov problem je i dalje prisutan. Postoji i drugi nain

na koji moemo gledati na ovaj problem. Poevi od

iskaza da se svi ispitani objekti ponaaju prema

Newtonowom zakonu do iskaza da se svi objekti

41


49/178

ponaaju prema Newtonovom zakonu. Ali odgovarajuina Humeovu sumnju zakljukom da premisa togzakljuka ne garantira istinitost zakljuka, nagovijestili

smo da bi ipak to moglo uiniti zakljuak veomavjerovatnim. Meutim, zakljuivanje od iskaza svi ispi-tani predmeti se ponaaju u skladu sa Newtonovimzakonom do veoma je vjerovatno da se svi objektiponaaju prema Newtonovom zakonu, jo uvijek pred-stavlja induktivno zakljuivanje, budui da da drugiiskaz znai veoma visok stepen svih predmeta koji se

ponaaju prema Newtonovom zakonu, to je i tano, uskladu sa frekvencijskom interpretacijom. Dakle, akousvojimo frekvencijsku interpretaciju vjerovatnoe,pozivanje na pojam vjerovatnoe ne otupljuje otricuHumeovog argumenta, jer znanje o vjerovatnoi tada,samo po sebi, postaje ovisno o indukciji.

Subjektivna interpretacija vjerovatnoe, takoer, nemoe da rijei Humeov problem, iako iz drugaijegrazloga. Pretpostavimo da John vjeruje da e Sunce izaisutra, a Jack vjeruje da nee. Obojica prihvataju dokazda je Sunce izlazilo svaki dan do sada. Intuitivno,elimo kazati da je John racionalan, a da Jack nije, jer

dokaz ini Johnovo uvjerenje vjerovatnijim. Ali, to nemoemo ustvrditi ako je vjerovatnoa iskljuivo pitanjesubjektivnog miljenja. Sve to moemo kazati jeste daJohn pridaje veliku vjerovatnou tvrdnji da e Suncesutra izai, a Jack to ne ini. Ako ne postoje objektivneinjenice o vjerovatnoi, onda ne moemo rei da suzakljuci induktivnog zakljuivanja objektivno vjerovatni.

Dakle, nemamo objanjenja o tome zbog ega je nekopoput Jacka, koji odbija da koristi indukciju, iracionalan.

Ali Humeov problem je upravo zahtijev takvogobjanjenja.

42


50/178

Logika interpretacija vjerovatnoe vie obeava usmislu pruanja zadovoljavajueg odgovora u odnosu naliumea. Pretpostavimo da postoji objektivna injenica o

vjerovatnoi da e Sunce izai sutra, uzimajui u obzirda je izlazilo svaki dan do sada. Pretpostavimo da je tavjerovatnoa uistinu velika. Tada imamo objanjenjezato je John racionalan a Jack nije, jer i John i Jack

prihvataju dokaz da je Sunce izlazilo svaki dan do sada,ali Jack ne uspijeva da shvati da ta injenica ini veoma

vjerovatnim da e Sunce izai i sutra, dok John to

shvata. Gledanja na vjerovatnou iskaza kao mjeriludokaza u njegovu korist, koju zagovara logikaintrerpretacija, dobro korespondira sa naim intuitivnimosjeajem da premise induktivnog zakljuivanja moguuiniti zakljuak vrlo vjerovatnim, ak iako ne mogugarantirati njegovu istinitost.

Stoga ne iznenauje da su oni filozofi koji su Humeovproblem pokuali rijeiti putem koncepta vjerovatnoe

bili skloni favoriziranju logike interpretacije. (Jedan odnjih bio je i uveni ekonomist John Maynard Keynes,ija se rana interesovanja vezuju za logiku i filozofiju.)Naalost, veina ljudi danas vjeruje da se logikainterpretacija vjerovatnoe suoava sa veoma ozbiljnim,

vjerovatno nesavladivim, potekoama. To je usljed togato su se svi pokuaji da se uspostavi iole detaljnalogika interpretacija vjerovatnoe suoili sa itavimnizom problema, i matematike i filozofske prirode. Kaorezultat toga, mnogi filozofi danas su skloni da potpunoodbace osnovnu pretpostavku logike interpretacije

pretpostavku o postojanju objektivnih injenica ovjerovatnoi jedne tvrdnje, s tim da postoji neka druga.Odbijanje te pretpostavke prirodno vodi do subjektivneinterpretacije vjerovatnoe, ali kao to smo vidjeli, tonudi slabu nadu za iznalaenje zadovoljavajuegodgovora Humeu.

43


51/178

ponaaju prema Newtonovom zakonu. Ali odgovarajuina Humeovu sumnju zakljukom da premisa togzakljuka ne garantira istinitost zakljuka, nagovijestili

smo da bi ipak to moglo uiniti zakljuak veomavjerovatnim. Meutim, zakljuivanje od iskaza svi ispi-tani predmeti se ponaaju u skladu sa Newtonovimzakonom do veoma je vjerovatno da se svi objektiponaaju prema Newtonovom zakonu, jo uvijek pred-stavlja induktivno zakljuivanje, budui da da drugiiskaz znai veoma visok stepen svih predmeta koji se

ponaaju prema Newtonovom zakonu, to je i tano, uskladu sa frekvencijskom interpretacijom. Dakle, akousvojimo frekvencijsku interpretaciju vjerovatnoe,pozivanje na pojam vjerovatnoe ne otupljuje otricuHumeovog argumenta, jer znanje o vjerovatnoi tada,samo po sebi, postaje ovisno o indukciji.

Subjektivna interpretacija vjerovatnoe, takoer, nemoe da rijei Humeov problem, iako iz drugaijegrazloga. Pretpostavimo da John vjeruje da e Sunce izaisutra, a Jack vjeruje da nee. Obojica prihvataju dokazda je Sunce izlazilo svaki dan do sada. Intuitivno,elimo kazati da je John racionalan, a da Jack nije, jer

dokaz ini Johnovo uvjerenje vjerovatnijim. Ali, to nemoemo ustvrditi ako je vjerovatnoa iskljuivo pitanjesubjektivnog miljenja. Sve to moemo kazati jeste daJohn pridaje veliku vjerovatnou tvrdnji da e Suncesutra izai, a Jack to ne ini. Ako ne postoje objektivneinjenice o vjerovatnoi, onda ne moemo rei da suzakljuci induktivnog zakljuivanja objektivno vjerovatni.

Dakle, nemamo objanjenja o tome zbog ega je nekopoput Jacka, koji odbija da koristi indukciju, iracionalan.

Ali Humeov problem je upravo zahtijev takvogobjanjenja.

42


52/178

Logika interpretacija vjerovatnoe vie obeava u

smislu pruanja zadovoljavajueg odgovora u odnosu na

Humea. Pretpostavimo da postoji objektivna injenica

vjerovatnoi da e Sunce izai sutra, uzimajui u obzirda je izlazilo svaki dan do sada. Pretpostavimo da je ta

vjerovatnoa uistinu velika. Tada imamo objanjenje

zato je John racionalan a Jack nije, jer i John i Jack

prihvataju dokaz da je Sunce izlazilo svaki dan do sada,

ali Jack ne uspijeva da shvati da ta injenica ini veoma

vjerovatnim da e Sunce izai i sutra, dok John to

shvata. Gledanja na vjerovatnou iskaza kao mjeriludokaza u njegovu korist, koju zagovara logika

intrerpretacija, dobro korespondira sa naim intuitivnim

osjeajem da premise induktivnog zakljuivanja mogu

uiniti zakljuak vrlo vjerovatnim, ak iako ne mogu

garantirati njegovu istinitost.

Stoga ne iznenauje da su oni filozofi koji su Humeov

problem pokuali rijeiti putem koncepta vjerovatnoe

bili skloni favoriziranju logike interpretacije. (Jedan od

njih bio je i uveni ekonomist John Maynard Keynes,

ija se rana interesovanja vezuju za logiku i filozofiju.)

Naalost, veina ljudi danas vjeruje da se logika

interpretacija vjerovatnoe suoava sa veoma ozbiljnim,

vjerovatno nesavladivim, potekoama. To je usljed toga

to su se svi pokuaji da se uspostavi iole detaljna

logika interpretacija vjerovatnoe suoili sa itavim

nizom problema, i matematike i filozofske prirode. Kao

rezultat toga, mnogi filozofi danas su skloni da potpuno

odbace osnovnu pretpostavku logike interpretacije

pretpostavku postojanju objektivnih injenica vjerovatnoi jedne tvrdnje, s tim da postoji neka druga.

Odbijanje te pretpostavke prirodno vodi do subjektivne

interpretacije vjerovatnoe, ali kao to smo vidjeli, to

nudi slabu nadu za iznalaenje zadovoljavajueg

odgovora Humeu.

43


53/178

ak iako je Humeov problem u krajnjoj instanci nerjeiv

to se ini vjerovatnim, razmiljanje ovom problemu je

jo uvijek korisno, jer nas razmiljanje problemu

indukcije vodi u gustu mreu zanimljivih pitanja struk-turi naunog miljenja, prirodi racionalnosti, odgovara-

juem stepenu povjerenja koje se moe imati u nauci,

interpretaciji vjerovatnoe, itd. Poput veine filozofskih

pitanja, i ova pitanja vjerovatno nemaju konanih odgo-

vora, ali hvatajui se u kotac s njima, mi uimo mnogo

toga prirodi i ogranienjima naunog znanja.

44


54/178

P o g l a v l j e 3

Objanjenje u nauci

Jedan od najznaajnijih ciljeva nauke jeste pokuati

objasniti ta se dogaa u svijetu oko nas. Ponekad

traimo objanjenja iz praktinih razloga. Na primjer,

moda bismo eljeli saznati zato se ozonski sloj tako

brzo troi, jer elimo pokuati doprinijeti rijeenju tog

problema. U drugim sluajevima, traimo nauna

objanjenja, jednostavno zato da bismo zadovoljili svoju

intelektualnu radoznalost jer elimo bolje razumjeti na

koji nain svijet funkcionira. Historijski gledano, potragu

za naunim objanjenem motiviraju oba cilja.

Suvremena nauka esto je uspijevala doi do objanjenja

razliitih problema. Na primjer, kemiari mogu objasniti

zato natrij postaje ut kada gori. Astronomi su kadriobjasniti zato se solarne eklipse deavaju u tano

odreenim periodima. Ekonomisti mogu objasniti zato

je opala vrijednost jena 1980tih. Genetiari znaju objas-

niti zato je elavost kod mukaraca nasljedna osobina.

Neurofizijatri mogu pruiti odgovor na pitanje zato

ekstremni nedostatak kisika uzrokuje oteenja mozga.

Vjerovatno se i sami moete sjetiti brojnih primjerauspjenih naunih objanjenja.

Meutim, kako precizno objasniti pojam naunog

objanjenja? ta tano znai kada kaemo da se jedan

fenomen moe nauno objasniti? Filozofi su to pitanje

45


55/178

postavljali jo od doba Aristotela, ali mi emo zapoetisa uvenim prikazom naunog objanjenja koje je 1950tih predstavio ameriki filozof Carl Hempel. Hempelov

prikaz poznat je kao model objanjenja zakonompokria, a razlozi za ovakav naziv postat e ubrzooigledni.

H e m p e l o v m o d e l o b j a n j e n j a z a k o n o m p o k r i a

Osnovna ideja koja se krije iza modela zakona pokriaje potpuno jasna. Hempel je primjetio da se naunaotkria obino daju kao odgovor na ono to je nazivaoupitnim reenicama koje sadre upitnu rije zato ikoje zahtijevaju objanjenje. To su pitanja kao to su,zato Zemlja nije savreno okrugla?, zato ene ive

due od mukaraca?, i tome slino sva ova pitanjazahtijevaju objanjenje. Dati nauno objanjenje znai,ustvari, dati zadovoljavajui odgovor na upitnu reenicuza ono za ta ona zahtjeva objanjenje. Ukoliko bismomogli utvrditi sutinske osobine koje takav odgovormora imati, spoznali bismo ta je to nauno objanjenje.

Hempel je smatrao da nauna objanjenja obino imajulogiku strukturu argumenta, tj. skup premisa iza kojih

slijedi zakljuak. Zakljuak tvrdi da se fenomen koji jepotrebno objasniti uistinu dogodio, a premise nam kazu-

ju zato je zakljuak ispravan. Na primjer, pretpostavimoda neko pita zato se eer otapa u vodi. Ovo je upitnareenica koja zahtjeva objanjenje. Da bi dali odgovorna nju, Hempel tvrdi da moramo dati argument iji jezakljuak da se eer rastapa u vodi i ije nam premise

govore zbog ega je taj zakljuak taan. Zadatak iskazi-vanja prikaza naunog objanjenja tada postajezadatakom preciznog opisa odnosa koji mora postojatiizmeu skupa premisa i zakljuka, da bi se na skuppremisa moglo raunati kao na objanjenje zakljuka. To

je problem koji je Hempel uspostavio.

46


56/178

Hempelov odgovor na taj problem bio je trojak. Prvo,

premise bi trebalo da podrazumijevaju zakljuak, tj.

argument bi trebalo da bude deduktivan. Drugo, sve

premise bi trebalo da budu tane. Tree, premise bi tre-balo da se sastoje od najmanje jednog opeg zakona.

Opi zakoni su tvrdnje kao to su "svi metali provode

elektricitet", ubrzanje tijela obrnuto je proporcionalnonjegovoj masi, sve biljke sadre hlorofil, itd.; oni susuprotstavljeni posebnim injenicama poput ovaj komadmetala provodi elektricitet,"biljka na mom stolu sadri

hlorofil" itd. Opi zakoni ponekad se nazivaju "zakonima

prirode". Hempel je dozvoljavao da se nauno objanje-nje moe odnositi na posebne injenice kao i na opezakone, ali je smatrao da je najmanje jedan opi zakonuvijek sutinski. Dakle, objasniti jedan fenomen premaTanjaovoj koncepciji znai prikazati da njegovodogaanje deduktivno proizilazi iz opeg zakona, modadopunjenog drugim zakonima i / ili posebnim injenica-ma, pri emu svi oni moraju biti tani.

Da bismo to poblie objasnili, pretpostavimo da nastoji-mo objasniti zato je uvenula biljka na mom stolu. Moglibismo ponuditi slijedee objanjenje: zbog manjka svjet-

la u mojoj radnoj sobi, suneva svjetlost nije dopirala dobiljke: suneva svjetlost je nophodna za fotosintezu bi-ljaka; a bez fotosinteze biljka ne moe proizvestiugljikohidrate koji su joj potrebni da bi preivjela i zatoe ona uvenuti dakle, stoga je moja biljka uvenula. Toobjanjenje savreno se uklapa u Hempelov model. Ovosmrt biljke objanjava putem dedukcije iz dva istinita

zakona da je suneva svjetlost neophodna za fotosin-tezu i da je fotosinteza neophodna za preivljavanje iiz jedne posebne injenice da biljka nije imala sunevusvjetlost. Zbog istinitosti ova dva zakona i posebneinjenice, biljka je morala uginuti: stoga zakoni inedobro objanjenje posebne injenice.

47


57/178

Hempelov model objanjenja moe se ematski prikazati

na slijedei nain:

Opi zakoniPosebne injenice

= >

Fenomen koji je potrebno objasniti

Fenomen koji je potrebno objasniti naziva se explanan-

dum, a opi zakoni i posebne injenice koje objanjava-

ju nazivaju se explanans. Explanandum sam po sebimora biti posebna injenica ili opi zakon. U prethod-nom primjeru, on je bio posebna injenica smrt mojebiljke. Meutim, ponekad su stvari koje elimo objasnitiope. Na primjer, moda elimo objasniti zato izlaganjesuncu uzrokuje rak koe. Ovo je opi zakon, a neposebna injenica. Da bi se objasnio, moramo gadedukovati iz jo fundamentalnijih zakona najvjerovatnije iz zakona o uticaju radijacije na elije koe, kom-

binirane sa posebnim injenicama koje govore o koliiniradijacije u sunevoj svjetlosti. Dakle, struktura naunogobjanjenja je sutinski ista, dok je explanandum, tj.ono to pokuavamo objasniti, poseban ili opi.

Jasno je zato se Hempelov model naziva modelobjanjenja zakonom pokria, jer, u skladu sa ovimmodelom, sutina objanjenja lei u dokazu da jefenomen koji se treba objasniti pokriven opimzakonom prirode. Sigurno je da postoji neto privlanou toj ideji, jer dokazivanje da je fenomen posljedica

opeg zakona, na neki nain, demistificira fenomen ini ga racionalnijim. Ustvari, nauna objanjenja estose uklapaju u Hempelov model. Na primjer, Newtonobjanjava zato se planete kreu u elipsama oko Suncaprikazujui da se ovo moe dedukovati iz njegovogzakona o univerzalnoj gravitaciji, zajedno sa nekoliko

48


58/178

manje znaajnih dodatnih pretpostavki. Newtonovoobjanjenje savreno se uklapa u Hempelov model.Jedan fenomen objanjava se dokazivanjem da se on

mora desiti na dati nain, zbog zakona prirode i poje-dinih dodatnih injenica. Nakon Newtona, nestale su svedileme o uzrocima eliptinih orbita planeta.

Hempel je bio svjestan injenice da se sva naunaobjanjenja ne uklapaju savreno u njegov model. Naprimjer, ako biste upitali nekoga zbog ega je Atina uvi-

jek obavijena smogom, vjerovatno biste dobili odgovor:zbog zagaenja izazvanog ispunim gasovima automobi-la. To je savreno prihvatljivo nauno objanjenje iakone obuhvata pominjanje bilo kojeg zakona. Meutim,Hempel tvrdi da bi doli i do zakona, ukoliko bi seobjanjenje detaljno pojasnilo. Vjerovatno postoji zakonkoji bi bio formuliran otprilike ovako: "ako se u Zemlji

noj atmosferi oslobaa ugljenmonoksid u dovoljnim kon-centracijama, formirae se oblaci smoga". Detaljnoobjanjenje razloga zbog kojeg se Atina kupa u smogu,navodilo bi taj zakon, zajedno sa injenicom da ispunigasovi automobila sadre ugljenmonoksid, a zna se da

Atina ima mnogo automobila. U praksi, ne bismo trailitako detaljno objanjenje osim ako ne nastojimo bitiizuzetno precizni. Meutim, da smo to uinili, objanje-nje bi prilino dobro odgovaralo modelu zakona pokria.

Hempel je doao do zanimljive filozofske posljedice iz

tog modela o odnosu izmeu objanjenja i predvianja.

On je tvrdio da su to dvije strane istog novia. Uvijek

kada dajemo objanjenje nekog fenomena u skladu sazakonom pokria, zakoni i posebne injenice koje

navodimo omoguavaju nam da predvidimo pojavu

fenomena i u sluaju da nismo ve bili upoznati sa njim.Da bismo ovo ilustrirali, ponovno emo razmotritiNewtonovo objanjenje eliptinosti planetarnih orbita.

49


59/178

Tu injenicu koja je bila poznata mnogo prije no to juje Newton objasnio koristei svoju teoriju gravitacijeotkrio je Kepler. Ali, i da nije bila poznata, Newton bi je

mogao predvidjeti na osnovu svoje teorije gravitacije, jernjegova teorija podrazumjeva da su orbite planeta elip-tine, uz manje znaajne dodatne pretpostavke. Hempel

je to izrazio iskazom da je svako nauno objanjenjepotencijalno predvianje ono bi posluilo da predvidifenomen o kojem govorimo, i da on nije ve bio poznat.Kako je Hempel smatrao i obrnuto je takoer bilo tano:

svako pouzdano predvianje je pot

filozofija-nauke

Documents