fora je biti faca

Od iste autOrice dOsad ObjavljenO:

O mamama sve najbOlje

ŠtO mi se tO dOGaĐa?

jesam li se Zaljubila?

sasvim sam POPubertetiO

e, baŠ mi nije ŽaO!

HOĆu i ja!

Zar baŠ mOram u ŠKOlu?

ŠtO cure GOvOre? ŠtO dečKi GOvOre?

sanja PilićFora je biti faca, zar ne?

sanja PiliĆ

Fora je biti faca, zar ne?

PrvO iZdanje

7

subOta

moj život je pakao. doslovno. imam četrnaest i pol godina. i ništa ne razumijem. dvije dosadne se-stre ženskog spola gnjave me zajedno s mamom žen-skog spola. tata je zbrisao kao svaki pravi moderni muškarac, nekoć davno. i sad je bolestan na srce. a mene muči pitanje smisla naše egzistencije. to je ta-ko kad ste rođeni u obitelji intelektualaca. nepresta-no nešto razmišljam...

radije bih da sam glup kao panj. Ovako, preda mnom je neizvjesna budućnost,

prepuna dvojbi, sumnji i depresije. već vidim: zaljubit ću se u pametnjakovićku koja čita knjige, boji kosu i traljavo se odijeva.

moj prijatelj miha jede hamburgere i vozi ta-tin motor. njegov tata klopa janjetinu, a djed uzgaja svinje. miha je sretan i debeo, a ja suh i nervozan. cure me ne šljive. nekako mi se čini da nisam ne-ka marka.

– Previše si zaokupljen nebitnim stvarima – kaže miha dok sjedimo na klupi u parku. On žvače dok go-vori i govori dok žvače. na ruci ima skupocjeni sat i lančić oko vrata. Kosa mu je crna poput ugljena i buj-

sanja Pilić Fora je biti faca, zar ne?

8

na. bucmast je, ali mu dobro stoji. izgleda kao neki arapski princ. a tako se i ponaša.

– misliš?– Znam – kaže miha. – i što bi trebao uraditi? – pitam ga. – Pojednostaviti – kaže miha. – Što to znači? – ne bih ti znao objasniti. možda, ne razmišljati. – jednog dana ćeš imati problema sa srcem jer ne

razmišljaš jedući to smeće. – i tvoj tata ima problema sa srcem, a suh je kao

dvopek...Zašutim. Park na svačićevu trgu dosadan je po-

put muške čarape. ali ja imam Flokija, psa kojeg treba njegovati i maziti. mješanac. veselo, naporno smeđe biće bijele njuške bez pedigrea. čak se i ne zna tko su mu roditelji. siroče nađeno u podnožju sljemena. totalni pseći luzer.

Gospođa Zvončić, prastara usidjelica iz prizemlja, prolazi pokraj nas. miha je ne gleda. On iz nekakvog čudnog razloga uopće nije srdačan s ljudima. dobro, istina, miha stanuje u Gundulićevoj, a ja u Hatzovoj. to nije njegova susjeda pa se i ne mora smiješiti. ali ja želim biti simpatičan. i želim da svi govore kako sam simpatičan. Kad već nisam lijep.

– dobar dan, borna. izveo si Flokija u šetnju. ti si tako dobar i pristojan dječak.


10

Pocrvenio sam od sreće. a miha ravnodušno sje-di, prekrižio ruke preko trbuha i zatvorio oči.

– da – potvrdih. – mama posprema.– eh, ti si pravi sin – uzdahne gospođa Zvončić,

a ja sam i znao zašto je uzdahnula. na drugom katu u našoj kući stanuje neki tip s majkom. Kad se napije urla i baca televizor kroz prozor, a ona zove policiju. i tako se to ponavlja, tipa odvedu na psihijatriju, onda ga vrate, pa on ponovno baca televizor kroz prozor...

uopće nisam siguran isplati li se biti pristojan i još pravi sin. nemam pankersku frizuru, razgovaram koristeći peterosložne riječi, brišem noge pri ulasku u stan, ali moje ponašanje cijene samo građani rođeni još za austro-ugarske. novije generacije me totalno ignoriraju, da ne kažem iskorištavaju, pogotovo moja starija sestra margita i njezin zaručnik Zlatko. Kad god žele biti sami – izbace me iz stana. Onda lutam ulicama, buljim u izloge i osjećam se poput prolive-ne juhe. jer osim što sam dobar po karakteru, još sam i pjesnički nastrojen, što je dodatna otežavaju-ća okolnost.

Život me mrzi. – eno, sonje – miha me upozorio progutavši po-

sljednji zalogaj. Onda je zazviždao.normalne djevojke ne bi se trebale osvrtati na

različita zviždukanja (Floki je naćulio uši, zatim vuč-jakinja debra i jazavčar Pupi), ali naravno, pitanje je

Fora je biti faca, zar ne? sanja Pilić

11

postoje li normalne djevojke ili su moji kriteriji pre-visoki za ovo doba.

– Haj! – sonja se doklatarila do nas. na sebi je imala crne tajice i dugačku crnu majicu. išla mi je na živce, tako odrpana.

– Kaj delate? – upitala je. – Prodajemo zjake – rekao sam bijesno. – nervozan si? – upitala me. – miha, prijatelj ti

je nervozan. – aha – potvrdio je miha – nema curu pa živčani. – budalo!– evo, vidiš!– ne znaš sa ženama – izjavi sonja. – ti nisi žensko...– ne svađajte se – miha je štucnuo. moram popiti

kolu. častim vas u Čvenku. Floki se uzvrpoljio. Osjetio je da se nešto doga-

đa. Šetnja izvan zatvorskog kruga svačićeva trga? su-per. vau!

– mogao si nabaviti i boljeg psa. Ovaj nije repre-zentativan za šetnju gradom – izjavi miha kiselo.

namjeravao me totalno uništiti. razoriti. baciti hidrogensku bombu na moju ojađenu psihu. uskrsni praznici su završili, škola je započela, a ništa se poseb-no nije dogodilo. Opet ću čekati nove praznike...

mislio sam da će prošlogodišnji ljetni praznici promijeniti moj život, da ću doživjeti avanturu, nau-


12

čiti skijati na vodi, upoznati posebnu osobu, otkriti kovčeg sa zlatnicima u moru ili nešto slično dok sam se odmarao u njivicama.

ništa od toga nije se dogodilo. jedino mi je narastao nos. Zatim uši. i stopala. – Pričekaj da kupim pizzu – rekla je sonja. – Glad-

n a sam. jučer sam zatulumarila do ponoći. sva sreća da je subota...

– blago tebi što možeš tako dugo biti vani – na-smijao se miha. – ja sam sa starcima posjetio kumove. ali se isplatilo. darovali su mi knjigu o motorima.

– još uvijek voziš motor? tvoj tata je zbilja lud. – Kad god znam da nema policije u blizini. uo-

stalom, on je sa mnom. Obožava motore. vozi ih od dvanaeste.

sonja me je ignorirala. išla mi je na živce. Glupa, površna krava, mislio sam i smiješio se. ima tetovi-ranu ružu na nadlanici, a ponašala se kao da studira kibernetiku. ni ona mene ne zarezuje pet posto.

sjeli smo na pletene stolice. sonja je žvakala pizzu. – razmišljala sam da stavim piercing na usnicu.

ali mama mi neće dati. i što misliš, bi li mi smetao dok klopam – pogledala je u mihu.

– radi što hoćeš – odgovorio je ravnodušno. – ne možeš u osnovnoj imati piercing. Pričekaj još ko-ji mjesec.


13

– ideja ti je sasvim glupa – rekao sam.– tebe nisam ništa pitala – odvratila je sonja. Floki je zalajao na retrivera koji je prolazio. – Prestanite se svađati – naredio je miha. – Zar

ne vidite da sam u komi zbog svršetka proljetnih pra-znika. tko će po ovom lijepom vremenu ponovno sje-diti u klupi? još kad se samo sjetim škole, dosadnog topića i mirkovićke...

uzdahnuli smo. Zajednička nesreća nas je zbližavala. – Što je, inače, s Paulom? javlja ti se još uvijek? –

upitao je miha sonju. – aha – odgovorila je. – Piše mailove. – ljetne ljubavi su super! naćulio sam uši. sjetih se ljetovanja i mog deba-

kla: svi su imali uspjeha u lovu na komade, samo sam ja ispao gubitnik. nitko se u mene nije zapiknuo, osim julijane, gazdaričine kćerke. ljetovao sam s mamom u nekom šugavom apartmanu. bilo je prilično dosadno. mama je bila negativistički raspoložena – vjerojatno je i ona htjela imati kakvog udvarača. stalno smo za-jedno odlazili na plažu, tako da sam ja smetao njoj, a ona meni. ne znam zašto je izabrala njivice za ljeto-vanje. tamo nikoga nismo poznavali.

uglavnom, julijana mi se nabacivala i objašnjavala mi kako si horoskopski odgovaramo. ja bik, ona riba. dobivao sam plikove od alergije. nema mi groznije


14

stvari od razglabanja o horoskopima, a julijana još k tome voljela i gledati ljubavne filmove! užas!

– da, malo sam uvježbala engleski...vratio sam se u sadašnjost. Pa to je napredak,

pomislio sam. već sam zaboravio koliko mi sonja ide na živce. Prošle godine u prosincu sjedili smo za-jedno u klupi i gotovo sam poludio. stalno je posuđi-vala kemijsku od mene, prepisivala zadaće i lupkala nogom. uopće ne kužim kako je završila polugodište bez ijedne loše ocjene, čak su je i pohvalili. bio sam užasnut. mrzim neuređene, lijene, površne cure koje se »snalaze« u životu.

ali i takve nađu dečka! nekakvog Paula. možda i brže nego one »normalne«.

meni se julijana nije svidala, a jedino me ona za-mijetila. Osjećao sam se glupo, ali nikako nisam znao izaći iz tog filma. družio sam se s njezinim bratom koji je također bio dosadan. vozili smo se na biciklu i napokon sam ojačao noge. bar neka korist od ljeto-vanja. više nisam izgledao kao kukac.

– i što ćemo danas? – upitao sam. – Pokušao sam postati konstruktivan.

– ja idem u kino s anamarijom – rekla je sonja. – možeš sa mnom na flipere – rekao je miha. nije mi se dalo ići na flipere. ali, morao sam se

pokrenuti. Pronaći nove izazove, ma pokrenuti se. Osjećao sam se loše u svojoj koži, kao u premalenom


15

kaputu. jednom riječju, osim što su mi drugi išli na živce, išao sam i sâm sebi.

više nisam želio biti dobar. ni pristojan. mama je poslala poruku:Ručak. Imamo nenadane goste. Pojavi se za desetak mi nuta. – stara me zove – rekao sam. – roditelje treba zadaviti – rekla je sonja. – uvi-

jek nas kontroliraju. – Kako koga – rekao sam. – mene nitko ne kon-

trolira. Znam se pobrinuti za sebe. – a ja kao ne znam...– nisam to mislio.– Ponašaš se kao da si popio napitak za genijalce i

sutra dobivaš nobelovu nagradu. a sve bi dao da ne-koj curi staviš ruku na cicku. eto, toliko o tome.

– Prava si prostakuša. dosadna si sa svojim za-ključcima.

– da, ali ono s cickom je istina. – ne svađajte se – upetljao se miha. – vi zbilja ne

znate normalno razgovarati.– i tako moram ići. Floki se uzvrpoljio. bio je sretan što opet odlazi-

mo u šetnju. Pomislio sam kako nikada neću imati curu, jer su sve grozne. Zaredit ću se ili otvoriti hotel za pse. ipak su oni naši najbolji prijatelji.

– vidimo se – nasmijao se miha.

16

vanesa

Otključavao sam vrata stana i čuo maminu mi-lozvučnu rečenicu:

– toliko sam vesela da si se pojavila... nisam ima-la pojma što se događa s tobom. ipak smo bile naj-bolje prijateljice.

upao sam u dnevni boravak. Šiljasta, visoka, mr-šava osoba sjedila je za ovalnim stolom kupljenim na otplatu u dvadeset četiri rate. a pored nje je zbunjeno i pomalo dosađujući se sjedila djevojka plave kovrčave kose, plavih očiju i sasvim blijedog, prozračnog tena. na sebi je imala ružičastu majicu na kojoj je pisalo Girls. i žuto obojane nokte u skladu sa suknjom. ma-lo previše boje, pomislio sam. ups!

– evo borne i Flokija – mama nas je predstavi-la. – sjećaš li se moje prijateljica iz djetinjstva jasne i njezine kćerke vanese?

– ne sjećam se. – Kad si imao sedam godina družili smo se. – ah, da. Pomalo mi sijeva.Pružio sam ruku. – drago mi je.


17

– vratile su se u Hrvatsku. iz los angelesa. Po-kušat će ovdje opet živjeti.

– Zbilja pokušati – rekla je jasna. mama je bo-lesna, ali bojim se da ipak nećemo tu ostati. u ovih mjesec dana...

– Zar si mjesec dana u Zagrebu? – da. vidim, sve je drukčije. ipak sam se odvi-

kla od takvog života. a i vanesa. nama je tu sve ma-lo i sporo.

– Zašto se prije nisi javila? – nisam stigla – odgovori jasna nehajno. – nisi stigla? – mamin glas je zadrhtao. – nisi stigla?– ne – odgovori jasna ne primjećujući laganu uvri-

jeđenost u maminu glasu. sjeo sam do vanese. – Haj – nasmiješio sam se. – sviđa li ti se u Hrvat-

skoj? – da – odgovori ona s američkim naglaskom. – ali

nedostaju mi prijatelji. i već smo predugo ovdje. – Znači, ti ne bi rado živjela ovdje? – ne – odgovori vanesa – ali roditelji bi se rado

vratili. Otac, a i mama. bar tako misle. ili možda više ne misle. sjećam se da imaš sestre. Gdje su?

– margita na izletu sa zaručnikom Zlatkom. a sanja, pojma nemam...

– Ha, zaručnikom?– da, tako su definirali svoj odnos – rekoh mudro.


19

vanesa se nasmiješi. bila je zgodna, usnice je na-mazala sjajnim ružem. izgledala je kao cura iz maga-zina za djevojke, slatka i skladna. Plavih očiju kojih je sve manje na ovim prostorima.

– imaš li prijatelje, mislim, ovdje? – da – rekla je vanesa. – imam mirelu, kod bake.

družimo se. mami je obavljala poslove u Zagrebu, so, oh, sorry, stalno mi dolazi engleski...

– Kako to da si došla sada? Zar nemaš nastavu?– Oh, imam. ali ja sam dobar stjudent. malo ću

polagati ispite... dobro učim pa nema veze...mama je dotle razgovarala s jasnom. rukom se

naslonila na fotelju. skužio sam da je tema ozbiljna. Život, muškarci, vještice iz ureda, zapušteni Zagreb – to su bile mamine glavne točke kad bi postala oz-biljna. inače je pričala viceve i pjevala kraće operne arije, kupovala haljine u Skandalu i svejedno tvrdila da izgleda babasto.

– Hej, možete se povući u tvoju sobu – rekla je mama. – ne moraš prisluškivati.

– mama je paranoična – objasnio sam vanesi. – je li i tvoja?

– Paranoik. uglavnom – odgovorila je. – ali to je normalno. O, soba ti je ekscellent.

Pogledao sam svoju jazbinu davno obojanih zido-va sasvim drugim očima.

– nemoj me zafrkavati.


20

– da, baš je okej. bila sam u puno soba u Zagre-bu. male su i nemaju svjetla. Osim u novim naselji-ma. Puno smo se družili s ljudima.

Zar joj se sviđa taj pisaći stol iz prethistorije s debelim slonovskim nogama? i žuta ikeina polica prošvercana preko granice, oko koje smo drhturili kao da švercamo oružje? i plakat mela Gibsona? On je već i za moju mamu prestar. a ja držim Hrabro srce na zi-du. nije ni čudo što nemam puno prijatelja.

dobro, kvadrati su presudili. soba je velika. dva-deset kvadrata. Živjela stara austrija! a pod je hrastov, ako je to važno. Katkad osjećam da ću život završiti kao profesor povijesti, jer uvijek sam u zaostatku, a i divim se starinama.

moram postati moderan. – Hoćeš da u subotu idemo na modnu reviju za

mlade u city centar. bit će zabavno? – izgovorih odjed-nom se prisjećajući da me jura pozvao jer njegov ujak, modni kreator, ima prezentaciju kolekcije.

– maybe – odgovori vanesa. – vidjet ću kakvi su nam planovi...

vanesa je sjela na pod, a ja na krevet. bio sam ponosan jer se nisam oznojio vodeći razgovor. mo-ram početi oponašati mihu. On brblja kao navijen, a mobitel mu neprestano zvoni. moj ne zvoni nikada. dobro, malo pretjerujem.

– vrlo lijepo govoriš hrvatski...

fora je biti faca

Documents