N. Frye- epos- obraća se društvenoj zajednici (čitalac zapravo prisluškuje razgovor pjesnika i nekoga drugog); lyric- obraća se nečemu; fiction- čitalac sam kao individua komunicira sa nekom pričom i sam od nje pravi smisao;

EPSKO: stih (ep, epska pjesma) i proza (roman, pripovjetka,...); epika- pripovjedanje nekog dogadjaja; osnovni modus kojim se koristi epika je naracija odnosno pripovjedanje;

žanr- kao termin ima flexibilnost, ima značenje tematskih podjela; trijada: epika, lirika i drama, kojima je pridodat još jedan rod, didaktika (publicistika, esejistika)razlika izmedju epa i epske pjesme: epska pjesma je kraća;apsolutna prošlost- svijet koji je cjelovit i zatvoren, to nije svijet koji se mijenja;po Bahtinu, odvojenost od sadašnjosti epske pjesme predstavlja način da se ispriča nešto i objasni u sadašnjosti;-uzimanje peske prošlosti kao uzora za sadašnjost, uzor koji je frustrirajući;- dvojica "homerista", Lord i Perry pamte okvirnu priču i formu kojom se izražavaju odredjeni segmenti;-predmet epa je nacionalna epska prošlost;-izbor epa je nacionalno opravdanje, nije stvar mogućnosti;

LIRIKA:-stih- uloga stiha u lirici nije ista kao u epskim pjesmama; to je izraz unutrašnjeg stanja; odlikuju ga subjektivnost i ritmička organizacija;-Emil Štajger- postavio suštinu lirskog (sklad zvuka, misli i osjećanja, zvučnost i veza sa muzikom)-po Štajgeru lirika nije samo lirske pjesme, emocionalnost i impresivnost, najbolje lirske pjesme, po Štajgeru su najčešće veoma kratke, savršene, minijaturne;-LIRIKA- strukturalno rasprskavanje svijeta u subjektu (Štajger) -->lirska pjesma bi trebala biti mali prostor u kojem se svijet rastapa u jednom subjektu; ono što se dobiva kao efekat jeste taj doživljaj da smo u stanju neke eksplozivnosti;-pjesnik kad je u trenutku jakih emocija, ne piše dobre pjesme;-"pjesnikov" glas- nije pjesnikov individualni glas, već glas lirskog subjekta;-LIRSKI SUBJEKAT- to je taj koji progovara u pjesmi, a to nije pjesnik; to je koncept koji je napravljen da izazove odredjeni efekat;-lirika je nešto što se uvijek prečuje, lirika se vrlo rijetko obraća nama direktno;

DRAMA:-dva modela iz natičke Grčke: tragedija i komedija (koja ne mora uvijek biti smiješna, dovoljno je da ima sretan kraj, npr. Božanstvena komedija)-gradjanska drama: svoje likove shvata ozbiljno i predstavlja ili direktno uzima to kao ozbiljan problem, ne predstavlja niti komične ni tragične ekstreme;

KNJIŽEVNI RODOVI- LEŠIĆ:-Stari mislioci su problemu književnih vrsta pristupili na drugi način. Zbog toga su razlike medju tim vrstama odredjivane na osnovu njihovih tematskih i stilskih obilježja, kao i na osnovu različitih mogućnosti stvaranja književnih djela, što je dovelo do razvoja teorije književnih rodova;-Estetičari XIX st. su formirali pojam "roda" nastojeći odrediti njegovu dominaciju nad "vrstama". Lešić kaže: "Kao što se ljudsko biće pojavljuje ili kao muškarac ili kao žena, tako se i pjesničko djelo pojavljuje u odredjenom rodu kao lirsko, epsko ili dramsko djelo."-Kasnije su Goethe i Schiller u svojim raspravama odredili "svojstva književnog stvaranja

koja proizilaze iz specifične prirode roda";-TEORIJE:-August Wilhelm Schlegel- po njemu, duh epike je u pribranosti, u staloženom pričanju o nečemu što je prošlo i što je u izvjesnoj mjeri udalje od nas. Za njega, lirika predstavlja "u jeziku ostvaren izraz emocije", nastoji u nama pokrenuti ili dobra ili bolna osjećanja, dok drama predstavlja mješavinu epskog i lirskog;