futura 011

148

Upload: ramizhadzic

Post on 26-Sep-2015

130 views

Category:

Documents


3 download

DESCRIPTION

Futura 011 sf

TRANSCRIPT

  • SADRAJRobert Lynn Asprin STVARANJELUPEICOG SVIJETA............ 6

    Robert Lynn Asprin NEKOLIKO NAPOMENA FURTWANA LOVOZDIPA,

    TRGOVCA....................... 15

    andrew j. offutSJENOSMUK...................... 16

    A.E. van VogtCRNI RAZARA..................40

    Poul AndersonPITANJE NADZORA...........75

    Stanley G. Weinbaum ODISEJA NA MARSU..... ..116

    i

  • U V O D N IK

    tovani Futuriari:Samohvala ni ne vala, kako je govorila moja baka (rodom

    iz Griana povrh Crikvenice, veinu svojih 92 godine ivota provela u Zagrebu, govorila najii kajkavski, i bila silno duhovita ena puna mudrih izreka). Ljudi moji, svaka ast mojoj baki, ali Izdava Bojan i ja ipak smo samo obini ljudi, pa na moemo odoljeti jubileju! Jer jubileji su tako zgodna prigoda za samohvalu. A tko e nas hvaliti ako se neemo sami (bako, oprosti mi!). A ini mi se, onako neskromno, da se imamo i ime. Dakle: 11 FUTURA: kakva li zgodna povoda za jubiliranje! Ljudi moji, to je cca 1500 stranica, to je 50 uvezenih pripovjedaka, 5 domaih, 2 nadriozbiljna eseja, pola tuceta Uvodnika... sve sami okrugli brojevi! Cin-in: nazdravljamo punim aama amerikanca (to je klasini koktel zagrebakih dekintiranih minkera u skupim birtijama, a recept mu je pola kisela voda, pola soda-voda) i smrzavamo se od pomisli na neizvjesnu budunost (koja e ipak svima biti svjetla ako se svi pretplatite!).

    ini mi se da smo se uspjeli drati principa Gustlov Bus: bilo je i dugakih esefinih putopisa (Fyfe) i kratkih dosjetki (Sheckley) i iste fantasy (Abbey) i tvrdog esefa (Haldeman) i space opere (Schmitz) i sasvim novih (Bova) i sasvim starih (Van Vogt) i nema smisla dalje nabrajati. ini mi se da je svaka pripovjetka bila sasvim drugaija od svih ostalih i to nam je bio cilj. Bit e i dalje.

    Naravno, uspjeli smo odrati i tradiciju pogreaka: u jednom broju nije bilo kratkih uvoda, u drugom godina izvornika, u treem neto tree. Tu vas moemo samo zamoliti za oprost. Ispriku imamo, ali ona nam ne olakava savjest.

    (Kad biste uli u kakvim se uvjetima stvara FUTURA ne biste vjerovali. A kad biste znali s kakvim veseljem je stvaramo - ne, to ne moete znati. To je neopisivo. Veselje s kojim radimo FUTURU Bojan Izdava, moja beznaajnost Urednik, i Mihaela bez koje ne bismo mogli, skoro daje neprirodno.)

    Naravno, silno nam pomau vaa pisma. Odgovaramo na sva - nekima odmah, nekima poneto kasnije, ovisi o situaciji - jer to je osnovni smisao toga posla: komunikacija.

    2

  • U posebno me duhovno stanje tjeraju pisma iz ibenika, Zadra, Karlovca...

    Najprije me strese neto kao grinja savjesti, pomijeano s uasnom srdbom. (Moete vjerovati ili ne morate, ali mi ovdje zaista brojimo svaku irilinu minu. Jasno, to nije isto, ali ne bi imalo smisla da se, recimo, doselimo k vama. To je, jednostavno, srea-nesrea da ovjek ivi tu, tamo, ili negdje drugdje.) Zatim, dok itam, preplavi me bujica ponosa. To je to, i zato smo nesavladivi!

    Pazite, nije fraza. I Silverberg, i Abbey, i Bova, i svi pisci u svome odgovoru na moje traenje dozvole (copyrighta) odgovaraju istom reenicom - s varijacijama: ma kakvi ste vi to ljudi kad u ovakvo vrijeme imate smisla i hrabrosti izdavati i itati -zaboga! - esef asopis! A ja im pokuavam objasniti da tu lei odgovor: otkad je svijeta i vijeka primitivni barbari razaraju kulturu jer je ne razumiju i jer su zavidni! Njima je vrhunac, plafon, doseg duhovitosti kad mina grune i srui zid. Koje li naslade! ibenanin ili Biograanin ili Babogredac za to vrijeme u sklonitu ita najzahtjevniju, najumniju literaturu i TIME POBJEUJE bradate nakaze!

    Ljudi, nedajte se! Rim je tu i danas, a Vandali su samo legenda. I Osmanlije su se tu neemu nauile, civilizirale se i vratile kui. Donat i Mineta i ubievac su zauvijek; irilicu e pojesti mrak kao to je i Atilu pojeo.

    Zato vas katkada zamolim da napiete fannish letter. Oni su na takva pisma navikli, vesele ih, esto i odgovore, a nas ovdje pokazuju dijelom civiliziranog svijeta. Skoro bi se moglo rei da je fannish letter Andersonu ili Abbey isto patriotski in.

    | FUTURA MALI OGLASNIK NA UDNOM MJESTU |

    1. PRODAJEM mnotvo Siriusa, Stripoteka, dva Asterixa i par Alana Fordova. Pitajte Hrvoja Bratania, Hrgovii 33, 41000 Zagreb, telefon 041 * 333 165.

    2. SK IFFY TRAVEL RIDES AGAIN! Skiffy Travel ini odlazak na Eastercon u Liverpoolu za Uskrs slijedee godine DOSTUPAN SVAKOME. Ne recite hop prije nego skoite, ne recite ha, ha, to si ja ne mogu priutiti, jer moete! Skiffy Travel nije putnika agencija nego je nain kako da fanovi iz ovih

    3

  • krajeva za par-sto DEMova doive veliku esef-konvenciju (napr. Worldcon u Brightonu 1987 25 ljudi! New Orleansu 1988 i Haagu 1990, Eastercon na Jerseyu 1993). Odmah zatraite poblie pojedinosti na uredniku adresu FUTURE.

    3. PRODAJEM stotinjak engleskih, stotinjak njemakih, i stotinjak prevedenih sf knjiga.

    Za popis poaljite potansku marku na adresu: Marija Rau Vladimira Variaka 15/PR, 41010 Zagreb Slobotina.

    Ovaj oglas Skiffy Travela uzmite ozbiljno! Zaista je mogue za par sto DEMa otii na veliku konvenciju i tamo doivjeti nevjerojatne stvari. Znam to iz prve ruke, jer nas je ve bilo i u Brightonu i u Haagu i na otoku Jerseyu. Naravno, ne putuje se u stilu Carringtona, ali to i nije osnovna stvar. Zato se odmah javite, pitajte, pa da se dogovorimo.

    Inae, u ovome broju FUTURE nastavljamo istraivati Lupeki Svijet zajedno s andrewom j. offuttom (a Asprin opisuje kako je sve to poelo) i fascinantni svijet Asteroida, a s Weinbaumom i Van Vogtom zamiljamo kako bi mogao izgledati ovjekov susret sa stvorenjima na drugim svjetovima. Rekao bih, da to i jest osnovni smisao esefa, zar ne?

    Za kraj, evo jednoga datuma: 1. rujan 1942.U nekoliko pisama me izriito pitate za moje godine. Pa evo:

    ovaj datum je dan kad sam se rodio, pa izraunajte.

    Staraki pozdrav,Krsto A. Maurani

    Miljenjem br. 532-03-1/92-01 MINISTARSTVA KULTURE I PROSVJETE REPUBLIKE HRVATSKE, od 13. listopada 1992., knjievni asopis FUTURA osloboenje plaanja poreza na promet

    CIJENE OGLASNOG PROSTORA:1/1 omotna stranica HRD 600.000,- 1/1 unutarnja stranica HRD 300.000,- 1/2 unutarnja stranica HRD 1 50.000,-

    4

  • FUTURAmjesenik za znanstvenu fantastiku i fantasy

    broj 11 / rujan 1993.

    IZDAVA Bakal d.o.o.,Bosanska 10,41000 Zagreb Tel. 041 /579-877

    ZA IZDAVAA:GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Krsto A. Mauranl UREDNIKA ADRESA: Slavonska 1, 41430 SAMOBOR Adresa redakcije: Bosanska 10, Zagreb TISAK: X-PRESS, Zagreb

    *~ P R ETP LA T N I K U P O NIme i prezime:____________Adresa:__________________Grad:____________________Pretplaujem se na 3 6 12 brojeva FUTURE. PRETPLATA NA 3 IZDANJA- DEM 6,- PRETPLATA NA 6 IZDANJA - DEM 12,- PRETPLATA NA 12 IZDANJA - DEM 24,- Pretplatni iznos plativ u HRD po prodajnom teaju Zagrebake Banke na dan uplate.Uplatiti opom uplatnicom SDK na iro raun br. 30101-601-157181, s naznakom pretplata za FUTURU.Kopiju uplatnice poslati zajedno s ispunjenim kuponom na adresu:

    ^ BAKAL d.o.o., Bosanska 10, ZAGREB

    5

  • Robert Lynn AsprinSTVARANJE

    LUPEKOG SVIJETAIzvornik: The Making of Thieves World, 1979.

    Prijevod: Mihaela Velina

    No bijae mrana i olujna...Zapravo, tog etvrtka uoi Boskona 78. no bijae vrlo ugodna. Lynn Abbey, Gordy Dickson i ja uivali smo u mirnoj veeri u restoranu Mermaid bostonskog Sheratona, prije kaosa koji neizbjeno okruuje svaku veliku konvenciju znanstvene fantastike.

    Kao to se esto dogaa kad se u drutvu nae nekoliko autora, razgovor skrene na temu pisanja openito, a posebno na probleme s kojima se susreemo i omiljene sitnice koje ovjeka smetaju. Da ne budem nadglasan od strane svog drutva za veerom, ja spomenuh jednu takvu sitnicu od koje mene uhvate grevi: kadgod se netko spremi pisati herojsku fantastiku prvo mora nanovo izmisliti univerzum, bez obzira na to to je bilo prije. Usprkos paljivo osmiljenom Howardovom Hyborean- skom svijetu, ili ak oaravajue kompleksnom gradu Lankhmaru to ga je stvorio Leiber, od svakog se autora oekuje da lupa glavom o pisai stol izmiljajui svoj vlastiti svijet. Zamislite, predloih, da nai omiljeni ma-i-magija likovi dijele isti prostor i vrijeme. Zamislite potencijal pripovjetki. Zamislite mogue povezanosti. Sto bi bilo da...

    Sto bi bilo da uzmete Fafhra i Mousera koji su se ba vratili s uspjenog pohoda. S bijesnom ruljom za petama oni izvedu jedan od svojih notornih bijegova i izmaknu potjeri. Pretpostavite sad da taj bijesan opor to mae bakljama naleti na Conana, znojnog i umornog od puta; leina njegovog konja ostala je dan hoda iza njega. Jedino to eli je vr vina i dobru ensku. to ako su njegove bisage pune plijena iz jedne od njegovih jo neotkrivenih avantura?

    6

  • Ili, to bi bilo da Kane i Elric, u istom ratu, predvode vojske na suprotnim stranama?

    Pa, obznanih, mogunosti su beskonane. Natoivi jo malo vina priznah da je jedan od mojih omiljenih projekata o kojima razmiljam sastavljanje zbirke fantastinih pria koje ne bi imale jedan ve mnotvo glavnih likova. Svi bi oni dijelili isto mjesto radnje i bili periferno svijesni postojanja ostalih kad bi se njihovi putevi ukriili. Jedini problem: moje pisanje mi je poinjalo oduzimati toliko vremena da nisam bio siguran kad u, ili hou li ikad dobiti priliku daje napiem.

    Potee jo vina.Gordy je uvjerljivo suosjeao, istiui kako je to problem s

    kojim se susreu svi pisci u usponu. Vremena! Vremena za ispunjavanje svih svojih obaveza, a da ti ga ipak ostane dovoljno za pisanje zabavnih stvari koje stvarno eli pisati. Kao primjer on navede kako postoji mogunost za bezbroj potencijalnih pri- povjetki u njegovom Dorsai-svemiru, ali kako jedva da ima vremena da zavri romane iz ciklusa o Chyldeu, a kamoli da se pozabavi ograncima.

    Potee jo vina.Idealno bi bilo, ponudi Lynn, kad bi mogli jedni drugima

    posuivati ideje i svjetove. Problem bi bio, istakne Gordy, gubljenje kontrole. Nijednog od nas nije usreivala pomisao da bilo kojem Stefu, Mirku ili Joi dopustimo da se poigrava naim idejama ljubimicama.

    Potee jo vina.Antologije! Kad bismo ili na format antologije mogli bismo

    pozvati razne autore da sudjeluju, a ipak imati zadnju rije u prihvaanju poslanih pria.

    Gordy narui bocu ampanjca.Naravno, primijeti on, moi e dobiti neke od vrhunskih

    autora za tako neto, jer e biti zabavno. Uinit e to vie radi same ideje nego zbog novca.

    Prokomentirah lakou s kojom je naa ideja postala mojom antologijom. Kako je teret projekta iznenada pao na moja lede, upitah namjerava li pomoi ili barem dati jednu priu za antologiju. Njegov je odgovor zacrtao osnovnu ablonu za gotovo sve koji su sudjelovali u Lupekom Svijetu:

    Volio bih, ali nemam vremena. Dodue, to je divna ideja.(Pet minuta kasnije) Upravo mi je na pamet pao lik koji bi

    7

  • savreno odgovarao.(Petnaest minuta kasnije... zamiljen pogled u nita koji se

    pretvara u samozadovoljan osmjeh) Imam svoju priu!Prilikom ove posljednje razmjene Lynn je govorila vrlo malo.

    Nisam znao da se u svojim mislima izbacila iz projekta kad je Gordy predloio samo etablirane pisce. U to je vrijeme u koferu imala rukopis knjige Daughter of the Bright Moon, nadajui se da e na Boskonu nai izdavaa. Bila je jo daleko od etabliranog autora. Dodue, slui joj na ast da je uspjeno sakrila svoje razoaranje radi svoje iskljuenosti iz projekta i pridruila se meni i Gordyju dok smo ispijali ostatak ampanjca i spremali se u lov na izdavae.

    Moda vam se ini da bijae pomalo prerano traiti izdavaa za takav nebulozan rad. Tako se i meni tada inilo. Svejedno, Gordy istakane da bih ja, ako uspijemo nai izdavaa i navesti ga da se zapali za dolarsku vrijednost moje ideje, imao bolju predodbu o tome s kolikim budetom raspolaem kad ponem okupljati postavu autora. (injenica da mi je to tada zvualo posve logino posluit e kasnije kao pokazatelj doba noi i koliine vina koju smo popili.)

    Dotad smo ve razvili suptilnu taktiku. Odluili smo pokuati nai pisca i izdavaa u istoj prostoriji, a jo bi bolje bilo da ih naemo zadubljene u razgovor. Tada emo nau ideju iznijeti piscu kao potencijalnom suradniku i vidjeti da li izdava pokazuje ikakvo zanimanje.

    Nali smo takav duo i bacili se u ples i pjesmu o naoj ideji. Izdava je zijevnuo, ali je pisac mislio da je to divna ideja. Naravno, on nije imao vremena za pisanje prie... Onda mu je na um pao lik! Tako smo vrbovali Johna Brunnera.

    Slijedeeg jutra, kad sam prestao osjeati posljedice popijena vina, poeo sam shvaati u to sam se upustio. Nov novcat pisac, koji jedva da je ita objavio - a ja sam se spremao ureivati antologiju?! I dobiti na suradnju najbolje u tom polju! To me otrijeznilo bre od kante hladne vode ili peterodnevnog hotelskog rauna.

    Kako bilo da bilo, lavina je krenula i ve sam imao obeane prie od Gordyja i Johna. Mogao bih ba i nastaviti da vidim kako daleko e sve to otii.

    PETAK: Doekao sam Joea Haldemana u zasjedi preko ae ruka. On misli daje to krasna ideja, ali nema vremena. Povrh 8

  • toga, naglasi, on nikad nije pisao herojsku fantastiku. Usprotivih se, podsjetivi ga na njegov boravak u Vijetnamu, ije je trokove snosila Amerika Vojska. Sigurno, nastavih s pritiskom, je sreo jednu ili dvije osobe koje bi, uz minimalne izmjene, pristajale u ma-i-magija pozadinu. Pogled mu bljesne. Imao je lik za svoju priu.

    SUBOTA: Konano sam otkrio to je brinulo Lynn i uvjerio je da ima osigurano mjesto na listi za Lupeki Svijet. Bio sam siguran da e ona ve biti etablirana i prije no to antologija izae, a ak i da ne bude tako znao sam da moe napisati solidnu priu. Ne, nemam kristalnu kuglu. Lynn i ja oboje ivimo u Ann Arboru i piemo u zajednikoj radnoj prostoriji. itao sam rukopis njene knjige dok ju je pisala i znao njen stil ak i prije no to su je izdavai vidjeli. (Moje se proroanstvo pokazalo tonim. Izdavaka kua Ace/Sunridge kupila je njen rukopis i trenutno je u jeku velika promotivna kampanja. Knjiga bi ve trebala biti na policama knjiara kad ova antologija ugleda svjetlo dana.)

    NEDJELJA: udo nad udima. Uz konjak na karminama za konvenciju, Jim Baen pokazuje prilino zanimanje za antologiju... ako preostale praznine uspijem popuniti autorima jednake kvalitete kao oni koji su ve pristali na suradnju. Odlazei s tuluma, u predvorju sreem Jima Odberta i ponem se malo praviti vanim. On me sputa na zemlju pitanjem o planu grada. Nisam ak ni pomislio na tako neto, ali on bijae u pravu! To e biti apsolutno neophodno za internu dosljednost. Reagirajui brzo, zaduim ga za to na licu mjesta i povuem se, ostavi s nagrizajuim osjeajem da u u taj projekt morati uloiti malo vie truda no to sam zamiljao.

    Natrag u Ann Arboru, susreem se sa zadatkom ispunjavanja preostalih praznina u antologiji. Moj arobni tapi za taj problem je telefon. Poto sam mnogo godina bio fan imao sam dovoljno povrnih susreta s istaknutim autorima, od kojih mnogi ni ne znaju da i ja sam sad piem. Mislim si kako e me se lake sjetiti preko telefona nego putem pisama.

    Problem je... koga zvati? Moraju to biti istaknuti pisci. Pisci koji me poznaju dovoljno dobro da mi ne spuste slualicu. Pisci koji me ne poznaju toliko dobro da mi odmah spuste slualicu.

    Andy! Andy Offut. Sreli smo se nekoliko puta na raznim konvencijama, a i znam da se obojica divimo Dingis Kanu.

    9

  • Andy nema vremena, ali ideja je stvarno dobra i ba se sjetio odgovarajueg lika. Da, sve to u jednoj reenici. Ja sam je, ako ita, samo saeo. Ako ste ikad razgovarali s Andyjem preko telefona, razumijet ete.

    Slijedei je Poul Anderson. Poul i ja se znamo uglavnom po reputaciji, preko Gordija, i kroz organizaciju po srednjevje- kovnom uzoru poznatu kao Drutvo za kreativne anakronizme. Sir Bela od Eastmarcha i Yang Zgadljivi. Itekako se znamo. Usprkos tome, Poul pristaje napisati priu... ako nae vremena... zapravo, ba se sjetio jednog lika.

    Lista raste. Sad ve siguran da e impresivan skup autora koji e poslati svoje prie baciti u sjenu moju relativnu opskumost, odvaim se zvati nekolicinu koji me se moda nee sjetiti.

    Roger Zelazny je bio Poasni gost Profesionalac na konvenciji u Little Rocku, u Arkanzasu, gdje sam ja bio Poasni gost Fan. Sjea me se i slua moj umilni glas.

    Nakratko sam razgovarao s Marion Zimmer Bradley o tehnikama maevanja u Hunter of the Red Moon- kad smo se sreli u hodniku na Wester-Conu u Los Angelesu - prije dvije godine. Sjea me se i slua moj umilni glas.

    Philip Jos Farmer i ja vidjeli smo se svega dva puta: jednom u Milwaukeeju i jednom u Minneapolisu. Oba smo puta sjedili na suprotnim stranama stola, s tucetom ljudi izmeu nas. Sjea se i petnaest minuta me slua u tiini dok ja izvodim svoju toku. Kad sam konano stao, on ree moe i spusti slualicu. Kasnije otkrivam da je to njegova nain pokazivanja entuzijazma. U suprotnom bi sluaju rekao ne moe i spustio slualicu.

    Ve je vrijeme Minicona, Jim Odbert mi daje komplet zemljovida. Onda on, Gordy, Joe, Lynn i ja prosjedismo pola noi razglabajui o povijesti grada i kontinenta koji ga okruuje. Postavljamo skup pravila kunog reda: (1) Svaki od uesnika poslat e mi kratak opis glavnog lika svoje prie. (2) Te u opise kopirati i poslati ostalim uesnicima. (3) Svi autori mogu te likove koristiti u svojim priama, pod uvjetom da ih ne ubiju ili primjetno promijene.

    Ja sve to piem pisaim strojem i aljem svim uesnicima. Pada mi na um da to i nije tako teko kako sam se bojao da e biti. Moja jedina briga je to da bi to dogovaranje putem pisama moglo usporiti komunikaciju s Johnom Brunnerom u Engleskoj, to bi moglo rezultirati kanjenjem njegove prie. Osim toga sve 1 0

  • je drugo dobro ilo.Sad poinje zabavni dio...Andy, Poul i John mi alju poruke u kojima, na raznim

    stupnjevima njenosti, ispravljaju moj odabir rijei i/ili gramatiku u letku. Spremni su prihvatiti daje moje sricanje bilo samo ala. To su ljudi koje bih ja trebao lektorirati! Dooobro!

    Poul mi alje kopiju svog eseja On Thud and Blunder kako bi osigurao realizam mjesta radnje, a pogotovo ekonomske strukture grada. Takoer ga zanima pravni sustav u Utoitu.

    Andy eli znati o boanstvima koja se tamo oboavaju, po mogunosti ralanjenim prema nacionalnosti i ekonomskoj klasi vjernika. Sreom, on prilae predloak liste bogova, koji ja veselo kopiram i aljem ostalim uesnicima. On naslovljuje svoje pismo od deset stranica Kolosu: Projekt Asprin. Sine mi da bi u tome, uz injenicu daje i sam bio urednikom antologije, moglo biti vie istine no humora.

    Da mi olakaju posao, neki od autora poinju igrati poker sa skicama svojih likova: Neu ti pokazati moga dok mi ti ne pokae svoga. Odgaaju slanje skica sve dok ne vide to su poslali drugi. Jedan od njih je Gordy. Sjeate se njega? On je taj koji me je u sve ovo i uvukao. On je taj koji je imao svoj lik prije no to je antologija uope i postojala! Krasno!

    John Brunner alje svoju priu punih godinu dana prije zadanog zadnjeg roka. Toliko o prekooceanskim kanjenjima. Jo nisam dobio sve opise likova. Sto je jo vanije, jo nisam dobio ni predujam! Johnov me agent poinje njeno vui za rukav u svezi honorara za priu.

    Roger ponovno preispituje svoje vrijeme za ispunjavanje obaveza i povlai se iz projekta. Sto se moe. Ne moe dobiti sve.

    Poula zanima arhitekturalni stil Utoita.Andy i Poul ele znati o strukturi i nacionalnosti imena.Dolazi poziv iz izdavake kue Ace. Jim Baen eli gotov

    rukopis puna tri mjeseca prije zadnjeg roka navedenog u ugovoru. Istiem daje to nemogue - novi zadnji rok bi mi ostavio samo dva tjedna izmeu primanja pria i predavanja cijele stvari u New York. Ako naiem na potekoe s bilo kojom od pria, ili ako bilo koja od njih kasni, to bi potpuno poremetilo rokove. Oni nude da e, ako uspijem predati gotovu stvar do novog zadnjeg roka, knjigu predstaviti kao svoju glavnu knjigu za mjesec u kojem bude izdana. Ona moja pohlepna strana vie na sav glas,

    1 1

  • ali ja ostajem pri svome i ponavljam daje nemogue garantirati takvo neto. Oni nude ugovor za drugu antologiju Lupekog Svijeta, predlaui slijedee: ako nekoliko pria zakasni do zadnjeg roka za prvu, uvijek ih mogu staviti u drugu knjigu. Pod baranom vatrom i od strane izdavaa i od moje vlastite lakome naravi, ja okreem oi prema nebu, s mukom gutam slinu i pristajem.

    Uesnicima se ubrzano alju nove poruke, uljudno ih podsjeajui na pribliavanje zadnjeg roka. Prilaem i Gordyjevu skicu za lik Crvenog Jamieja koju je konano poslao - nakon malo nagovaranja (s vremenom e mu ruka zacijeliti).

    Zove Andy i eli znati prinevo ime. Nisam ni razmiljao o tome, ali spreman sam na pregovore. Sat kasnije sputam slualicu. Sine mi da jo nisam napisao svoju priu.

    Gordy mi javlja da nee stii zavriti svoju priu na vrijeme za prvu knjigu. Divno! S Rogerom i Gordyjem izvan sheme, knjiga poinje izgledati prilino tanko.

    Stie Andyjeva pria, ba kao i Poulova i Joeova.Andyjeva pria sadri i diskusiju s likom Jednopalca. Joe ga

    je u svojo prii ubio. Minorni problem s redoslijedom.U Poulovoj prii Cappen Varra odlazi u pohod s Gordyjevim

    Crvenim Jamiejem. Gordyjeva pria s Crvenim Jamiejem nee biti u prvoj knjizi! No, dobro. Gordyju dugujem jednu za to to me nagovorio na ureivanje ovog udovita.

    Bacam pogled na pristigle prie i donosim odluku da prvi dio moje vlastite treba drastino preraditi.

    Stie poruka od Phila Farmera. Prije mjesec dana mi je poslao pismo, koje oito nikad nije stiglo, u kojem mi javlja da se povlai iz projekta. (Zaista nije stiglo.) Shvativi da me njegovo povlaenje tako kasno u igri donekle stavlja u kripac, on sad reorganizira svoje obaveze kako bi mi mogao poslati barem neto. Naravno, bit e malo prekasno. Ja sam zahvalan, ali pomalo u panici.

    Lyn zavrava svoju priu i poinje likovati. Ja joj prijetim bacanjem svojeg pisaeg stroja u glavu.

    Opet zovu iz Acea.ele dodatne informacije za korice. Takoer ele iznati broj

    rijei. Ja im, to smirenije mogu, objanjavam kakva je situacija. Napol mojeg objanjavanja krepa telefon.

    Mama Bell popravlja moj telefon u rekordnom roku (posta1 2

  • jem njihovom omiljenom muterijom), i ja uurbano zovem Marion kako bih je pitao o priblinom broju rijei u njenoj jo neposlanoj prii. Ona mi govori o pismu koje zacijelo nisam dobio. (Zaista nisam.) Ree mi da se mora povui iz projekta jer joj ostale obaveze ne ostavljaju dovoljno vremena za pisanje prie. Govori mi da prestanem sliniti i da kaem neto. Ja se pokuavam smiriti i objanjavam joj da bih zaista volio imati jednu njenu priu u knjizi. Objanjavam joj da doista trebam njenu priu. Spominjem daje njen lik na koricama knjige. Ona napominje kako potok suza to se izlijeva kroz slualicu prijeti da joj poplavi dnevnu sobu i pristaje barem pokuati nai vremena za pisanje prie... prije no to za dva tjedna otputuje u London.

    Mirnih ruku, ali drhtava uma, zovem Ace i traim Jima Baena. Objanjavam mu kako stvari stoje: u ruci imam est pria (da, konano sam zavrio svoju priu) i jo dvije su na putu... malo prekasno... moda. On kae kako e sa samo est pria knjiga biti prekratka. eli najmanje jo jednu priu i moj esej o tome kako je zabavno bilo ureivati tu antologiju. Da suzbije moj histerini napad on predlae da naruim jednu rezervnu priu za sluaj da preostale dvije koje su na putu na stignu na vrijeme. Istiem da su do zadnjeg roka ostala samo jo dva tjedna. On zakljuuje da u tako ogranienom vremenu vjerojatno neu uspjeti dobiti priu od nekog od poznatih autora. Dopustit e mi da uzmem nekog nepoznatog, ali bolje bi mi bilo da pria bude dobra.

    Christine DeWees je ljubazna starica bijele kose koja vozi Harley i eli biti spisateljicom. Lynn i ja smo ve neko vrijeme ocijenjivali njene radove i konstantno je ohrabrivali da neke od njih poalje nekom izdavau. Dotad je to uspjeno odbijala, tvrdei kako bi je bilo sram svoje prie pokazati profesionalnom izdavau. Odluujem ubiti dvije muhe jednim udarcem.

    Svojim maksimalno razoruavajuim glasom vrste nita ne moe poi krivo ispriam joj svoju priu i dajem komplet pria koje ulaze u Lupeki Svijet. Tri sata kasnije zvoni moj telefon. Christini se strano svia lik Myrtis, vlasnice Kue Afrodizijaka, i spremna je napisati priu koja bi se vrtjela oko nje. Ja poinjem pristojno mucati i istiem da je Myrtis jedna od Marioninih likova i da se ona moda nee sloiti s tim da netko drugi pie priu o njenom liku. Christine se zagrcne od smijeha i kae mi

    13

  • daje ve sve dogovorila s Marion (ne pitajte me kako je dola do telefonskog broja!) i kako je sve ve efervescentno. Dva dana kasnije donosi mi gotovu priu, a jo uvijek nisam stigao u rjeniku potraiti znaenje rijei efervescentno.

    Sa sedam pria u ruci ja odluujem proglasiti Lupeki Svijet I gotovim i poinjem pisati svoj zabavni zabavni esej. Marionina i Philova pria mogu priekati drugu knjigu.

    Onda stie Marionina pria.Tako se dobro poklapa s Christininom da odluujem da ih

    obje stavim u prvu knjigu. Radije nego da izostavim neku od ostalih pria ja sastavljam knjigu koja sadri uvod, zemljovide, osam pria i esej, pakiram je u kutiju i aljem u New York.

    Finito prva knjiga! Tiskajte je!Cijeli je taj vihor od procesa ureivanja ovog monstruoznog

    djeteta bio tek nejasno nalik onome kako sam ga ja zamiljao. Ipak, pogledavi unatrag, uivao sam. Usprkos svim tim brigama i panikama, basnoslovnim telefonskim raunima i jo viim birtijakim, uivao sam u svakoj minuti. Zapravo jedva ekam slijedeu knjigu... a to je ono to me brine.

    i" NARUDBENICA "1! Poaljite mi knjigu Terry Pratchett - BOJA !! M A G IJ E pouzeem (otkupnina), po cijeni od JJ 7,90 DEM (plus po-tarina 1,10 DEM) plativo J u HRD po prodajnom teaju DEM Zagrebake j* Banke na dan slanja.

    Ime i prezime:__________________________ .

    | Ulica:__________________________________ |I Mjesto:L _ ____ _____________________________________________I

    Narudbenicu poaljite na adresu izdavaa:B A K A L d.o.o., Bosanska 10, 41000 ZAGREB

    Telefonske narudbe: 041/579-8771 4

  • Robert Lynn Asprin N E K O L IK O N A P O M EN A

    FU R T W A N A L O V O Z D IP A , T R G O V C A

    Izvornik: A Few Remarks by Furtwan Coinpinch,Merchant 1979.

    Prijevod: Mihaela Velina

    Prvo to sam primijetio na njemu, taj prvi utisak, bijae to da on ne moe biti siromaan ovjek. Ili djeak, ili mladi, ili to god je tad bio. Ne uza sve to oruje na sebi. S pojasa od netavljene koe koji je nosio preko grimizne earpe - opako grimizne earpe! - visio je zakrivljen bode na lijevom boku, a na desnom jedan od onih Ilbarsi-noeva dugakih poput ruke. Ne ba pravi ma, ne. Dakle nije vojnik. Ali to nije sve. Nekolicina nas zna da u lijevoj izmi ima korice za no; tanko sjeivo i drka se na prvi pogled ine ukrasom. Dar od neke ene, uo sam ga kako objanjava Starom Drvonogu jednog popodneva na sajmitu. Sumnjam daje tako.

    (Rekli su mi da ima jo jedne korice privrene, vie nego neudobno, za unutranju stranu bedra, vjerojatno desnog. Moda je to jedan od razloga zato hoda na takav nain. Maka-sto, a ipak, na neki nain, istovremeno i ukoenih nogu. Korak akro- bata - ili razmetanje huligana. Nemojte mu rei da sam to rekao!)

    Svejedno, da nastavim o oruju i mom prvom utisku da ne moe biti siromaan. U toj bakrenoj narukvici na njegovoj desnoj nadlaktici krije se no za bacanje, i jo jedan u dugom titniku na istoj ruci. Oba su kratka. Noevi, ne titnici ili ruke.

    Sve to naoruanje bilo bi dovoljno da prestrai svakoga u mranoj noi, ili ak pod jakom mjeseinom. Zamislite da ste u Labirintu ili na nekom slinom mjestu, a iz sjenki se pojavi taj mladi razbojnik, razmeui se, sa svim tim orujem na sebi. Ravno na vas, iz sjenki iz kojih se dosmucao. Dovoljno da do sri ohladi i jednog od tih Vragodlaka ak bi i jedan od znate-ve- ijih momaka u plavim maskama mogao uzmaknuti pred njim.

    To bijae moj dojam o njemu. Sjenosmuk. Ugodan otprilike koliko i giht ili vodena bolest.

    1 5

  • FUTURA, avaj, nije imuna na pogreke: tu i tamo neto izostavimo, bilo je tipfelera... ali ovo to pie dolje u okviru nije pogreka. Amerikanac andrew j. offutt (1937) zahtijeva da se njegovo ime pie ovako, malim poetnim slovom: tako je naveden u adresaru ceha Science Fiction and Fantasy Writers of America (SFWA), tako potpisuje veliku koliinu literature u svim moguim anrovima (svim anrovima: od djejih priica do tvrde pornografije; pie doslovce sve). ini se da je njegov uurbani, pomalo ishitreni stil najprikladniji za njegove pomalo pesimistine, a svakako cinine, opise neslavne urbane budunosti u koju srlja ovjeanstvo.

    andrew j. offuttSJENOSMUIC

    Izvornik: Shadowspawn, 1979.

    Prijevod: Mihaela Velina

    Njegova griva bijae crnja od crnog, a oi gotovo isto takve, pod obrvama koje tek to se nisu srele iznad gotovo orlovskog nosa. Njegov je hod neke podsjeao na one crveno-cme borbene pijetlove doneene iz Mrsevade. Zovu ga Sjenosmuk. Nije mu to ime dano kao kompliment i on se bunio sve dok mu Gvaljin nije rekao da je dobro imati nadimak - iako ni sam Gvaljin nije bio previe sretan to njegov vlastiti nadimak bijae Gvaljin Kletvokletnik. Povrh toga, Sjenosmuk ima romantian i pomalo zlokoban prizvuk, a to je Hanseu hranilo ego, koji bijae najvea stvar na njemu. Gotovo prosjene visine, ali gibak i ilav, s bicepsima tvrdim poput kamena i listovima kakve su drugi mukarci samo prieljkivali.

    Sjenosmuk. Ime je govorilo dovoljno. Nitko ne zna otkud se dosmucao, porijeklo mu bijae sjenovito, a i radio je u sjeni. Moda je doao iz sjenki ulica Nizvjetra, a moda se i rodio tamo u Syru. To nije vano. Pripadao je Utoitu i prieljkivao da ono pripada njemu. Ponaao se kao da mu i jest pripadalo.1 6

  • Ako je znao ili sumnjao daje porijeklom iz Nizvjetra, sad bijae siguran da se ve odavno izdignuo iznad toga. Jednostavno nije imao vremena za te uline bande kojima bi, da jest, zasigurno efovao.

    O svojim godinama nije znao nita vie od drugih. Mogue je da ih ima poprilino. Mogue da ih ima i manje. Imao je brk prije petnaeste.

    Kosa boje gavranova krila, koja kao da se ne moe odluiti bi li se zakovrala ili ne, pokrivala mu je ui, ali nije dosezala do ramena. Pod njom je imao naunicu na lijevom uhu. Probuio ga je s etrnaest godina kako bi impresionirao nju koja mu je te godine uzela nevinost. (Njoj su tad bile dvadeset i dvije, bila je udana za ovjeka nalik kamenu temeljcu s trbuhom. Sad je i ona stara vjetica s trbuinom.)

    Trepavice pod tim gustim sjajnim obrvama toliko su crne da izgledaju gotovo kao da su obojene, poput enskih ili onih u sveenika tamo u Yenizedu, ovjek zvan Lasica rekao je Cusharlainu u Nepristojnom Jednorogu. Neki je budala jednom rekao neto slino u njegovu prisustvu. Jo uvijek ima oiljak i zna daje sretan to jo uvijek ima jezik - i ivot. Trebao je znati da je razbojnik koji nosi dva noa za bacanje na desnoj ruci opasan. I ljevoruk. Jo i s imenom poput Sjenosmuk...!

    Naravno, njegovo ime nije Sjenosmuk. Istina, mnogi nisu znali ili se nisu vie sjeali njegova imena. Ime mu bijae Hanse. Samo Hanse. Ne Hanse Sjenosmuk; zovu ga jednim ili drugim imenom, ili nikako.

    inilo se da cijelo vrijeme ima plat oko sebe, rekla je jedna zamiljena Sdanzo Cusharlainu. Ne plat od tkanine; ovaj njegov mu skriva lice, misli. Oi zasjenjene poput kobrinih, rekli bi drugi. Zapravo nisu bile. Jednostavno se inilo da ne gledaju prema van, ta dva sjajna crna oniksa od oiju. Moda im je pogled bio prikovan za teret koji je nosio na dui.

    Nou se nije epirio, osim na javnim mjestima. No, naravno, bijae Hanseovo vrijeme, ba kao to je bila i Gvaljinovo. Nou...Hanse hoda poput gladne make, rekli bi neki i moda malo zadrhtali. Ali, istinu govorei, to ne bijae tako. On klizi. Mekani potplati njegovih izama se svakim korakom od tla podiu tek za debljinu prsta. Stopala se sputaju na jastuie, ne na pete. Neki su se tome rugali - ne pred Hanseom - jer se radi toga njegovo gibanje inilo pomalo udnim. Oni vieg roda

    1 7

  • promatrali bi ga s estetskom opinjenou. I pomalo uasnuto. Kod ena, visoka ili niska roda, opinjenost je esto bila podlo- ena zanimanjem, ma koliko nevoljkim. Mnogi bi tada rekli predvidljivo: neukusna, prilino seksi ivotinja, taj Hanse, taj Sjenosmuk.

    Cesto su mu govorili da bi uz malo vjebe mogao postati pravim maevateljem: imao je priroen dar za to. Posao, uniforma... Hansea to nije zanimalo. Reao bi na vojnike, na uniforme. A sad ih je mrzio, iz nekog bezrazlonog razloga.

    To bijahu stvari koje je Cusharlain saznao i poinjao je polako upoznavati onoga koga zovu Sjenosmuk. I nije mu se sviao. Hanse je zvuao poput one vrste previe sposobnih balavaca pred kojima bi ovjek uzmakao - i mrzio sama sebe radi toga.

    Hanse je kopile! To od Shivea Mjenjaa, uz udarac akom0 iroki stol za kojim je poslovao s takvima poput Hansea, razmjenjujui plijen za novie.

    Ah. Cusharlain ga nevino pogleda. Misli po naravi.Vjerojatno i po roenju. Kopile po roenju i po naravi! Bilo

    bi bolje da su svi takvi gizdavi balavi lupeki drski banditi bili mrtvoroenad!

    Stao ti je na ulj, Shive?Razbojnik i huligan niska roda, to je on, i to je sve to jest.Huligan?Pa, moda mrvicu iznad huligana. Shive dotakne svoje

    brkove koje je odravao zafrknutima poput rogova planinskog jarca. Gvaljin je bio prokleto dobar tat. Od one vrste koja ovu profesiju ini asnom. Koja je ini umjetnou. Bilo je pravo zadovoljstvo poslovati s njim. A Hanse mu je bio egrt, ili gotovo to, na neki nain... i u njemu lei potencijal jo boljeg tata. Ne ovjeka - lupea. Shive zamae prstom sjajnim od voska. Dodue, samo potencijal. Nikad on to nee postati. Prst zastane u kretnji kako bi pogladio jedan brk.

    Misli da nee, ree Cusharlain, navodei Shivea da nastavi, izvlaei rijei iz ovjeka koji zna drati jezik za zubima1 koji je jo iv i dobrostojei upravo zahvaljujui tome.

    Mislim da nee. Dobit e on pedalj ili dva otra metala prije toga. Ili plesati po zraku.

    Kao to se, podsjeam te, dogodilo Gvaljinu ree Cusharlain, primjeujui da nitko unutar profesije ne kae objeen.1 8

  • Shive se uvrijedio. Nakon duge karijere! A Gvaljina su cijenili! I jo uvijek ga cijene.

    Hmm. teta to se divi uitelju ali ne i ueniku. Sigurno bi i njemu mogao posluiti. A i on tebi. Ako je on uspjean tat, zasigurno e profitirati i lopov kojeg izabere-

    Lopov? Lopov?Oprosti, Shive. Mjenja s kojim odlui mijenjati svoja...

    dobra... za rankanske novie. Uvijek ima profita u-Prevario me!Tako. Shive je konano priznao. To je ulj na koji mu je Han

    se stao. Debeo i pedesetogodinjak i drugi po redu najiskusniji Mjenja u Utoitu, Shive je dopustio da ga prevari napuhani mladac.

    Oh, ree Cusharlain. Ustane uputivi Shiveu satirian smjeak. Zna. Shive... ne bi to trebao priznavati. Konano, ti si ovjek s dvadesetogodinjim iskustvom iza sebe - a on ima tek toliko godina ivota, ako ne i manje.

    Shive je buljio za carinskim inspektorom. Aurveshanac koji je odrastao u Utoitu, a sad je radio za zajednikog osvajaa, Rankanu. Kao i za neslubeni ceh Mjenjaa i Utoinih najuspjenijih lupea; onih koji bijahu toliko uspjeni da su zapoljavali druge lupee. Napravivi grimasu kultiviran izvje- taen pokret - i pogladivi svoj dvostruko zafrknut lijevi brk, Shive vrati panju na vaenje krasnog rubina iz njegova previe prepoznatljivog leita.

    Ovo Cusharlainovo njukanje Labirintom bijae u slubi jo jednog poslodavca, jer on bijae ambiciozan i uvijek gladan ovjek; prijemiv mogunostima zarade i novim najmovima. Danas je samo prikupljao informacije o bivem ueniku Gvaljina Kletvokletnika kojeg su objesili ubrzo nakon to je iz Rankane stigao novi Princ-Guverner kako bi sredio taj Lupeki Svijet od grada. Nepodmitljiva, nepodlona prijetnjama, ta (vrlo) mlada budala je stvarno mislila upravljati Utoitem! Oistiti ga! Mladi Kadakithis kojeg su zvali Kitica!

    Dosad je uspio razbjesniti sveenstvo i svakog lupea u Utoitu. I dobre tri petine gostioniara. ak i odreen broj vojaka - time to je doveo te svoje djeji-nevine, odvratno sposobne Vragodlake. Neki su ga od starih bogataa smatrah jednostavno krasnim.

    Vjerojatno pia u krevet, pomisli Cusharlain trznuvi gla-1 9

  • vom, i istovremeno struno izbjegne dodir beznogog prosjaka. Cusharlain je jako dobro znao da su prosjakove noge privezane ispod njegovog dugog, dugog odrpanog kaputa. Dobro, i dobro. Dakle, jedan je mladi od devetnaest ili dvadeset godina, tat, mrzio drugog, Careva polubrata poslanog ovamo zato to ovo bijae upak Carevine, dovoljno daleko od Rankanskog carskog prijestolja! To je bit onoga to je Cusharlain danas saznao prikupljajui informacije za svog potajnog i skrovitog poslodavca.

    Hanse. Za cijelog svog ivota taj je Hanse potovao samo jednu drugu osobu osim sebe sama - Gvaljina Kletvokletnika. Cijenjenog starog lupea. A Gvaljina su uhapsili, to se zasigurno ne bi dogodilo u stara vremena. U vremena P.P.P., pomisli Cusharlain : Prije ovog Prokletog Princa! Sto je jo nevjero- jatnije - ako se nevjerojatnost moe stupnjevati - Gvaljina su objesili!

    Princ Bedak!Ah, deko zna da se ne moe ni nadati da e nauditi princu,

    netko je bio rekao vlasniku Zlatnog Gutera, koji je to prenio Cusharlainovoj staroj prijateljici Geliciji, vlasnici popularne Kue Sirena. Kuje planove kako bi okrao samog Princa- Guvemera i iz toga izvukao poprilian profit.

    Cusharlain se zabulji u nju. Taj mladi pijevac misli pokuati okrasti samu palau? ree odmah se osjetivi glupim; pa, tako je rekla, da.

    Ne podsmjehuj se, Cusheru, ree Galicia, maui mesnatom rukom optereenom prstenjem. Ovog je podneva nosila jabuno-zeleno i purpurno i purpurno-i-lavanda-plavo i smee i narandasto, sve to na nain koji je otkrivao poprilian dio njenih nenadmaivih grudi to su podsjeale na dva bijela jastuka za veliki kau, pogled na koje Cusharlaina nije nimalo zanimao.

    Ako je to mogue, Sjenosmuk e to uiniti, ree ona. Daj, natoi si jo vina. Jesi li uo o prstenu kojeg je izvukao ispod Corlasovog jastuka - dok je Corlasova glava leala na njemu, spavajui? Zna Corlasa, trgovca devama. Ili, jesi li uo kako se na Hanse uspentrao i ukrao orla s krova Barake Tri - iz fore?

    Pitao sam se to se dogodilo s tim orlom!Ona mudro kimne panj em od brade i protrese naunicama

    iji promjer ne bijae nita manji od promjera njegove ae za vino - koja bijae od srebra. Zapravo, to bijae njena aa; on ju je samo koristio.20

  • Sjenosmuk, ree ona, nek mi Eshi bude svjedok. Dobio je velikodunu ponudu od nekog bogataa gore iz Twanda - i vjeruje li da je Hanse nije prihvatio? Rekao je da mu se orao svia. Pia po njemu svakog jutra kad ustane, kae.

    Cusharlain se nasmijei. A... ako je to nemogue? Oohariti palau, mislim.

    Gelicijino slijeganje ramenima izazove potres seizmikih razmjera na njenim grudima. Pa, onda e u Utoitu biti jedan ohar manje i nikome nee nedostajati. O, da, moja Lycansha e neko vrijeme tugovati, ali brzo e ga preboljeti.

    Lycansha? Tko je Lycansha?Devet je prstenova bljesnulo na Gelicijinim rukama dok je u

    zraku ocrtavala obline, ba kao to bi to uinio mukarac. Ah, najslaa mala Cadita-robinjica koju si ikada vidio i koja je luda za tim vitkim tijelom i tim njegovim pononim oima, Cusheru. Bi lije elio upoznati? Ba je sad slobodna.

    Ovdje sam poslovno, Gelicia. Njegov uzdah bijae paljivo usavren.

    Raspitujui se o naem malom Sjenosmuku? Gelicijino mesnato lice poprimi poslovan izraz koji bi neki mogli nazvati kradomice lukavim.

    Je.Vidi vraga. Kome god da ovo referira, Cusheru - sa mnom

    nisi razgovarao!Naravno da nisam, Gelicia! Ne budi glupa. Nisam razgo

    varao s nikim tko ima ime, adresu, ili lice. Ja uivam u svom... prijateljevanju s nekima od vas uspjenijih graana - zastane dok je ona veselo frknula nosom - i nemam nimalo elje to ugroziti. Ili izgubiti tjelesne atribute koji su mi potrebni kako bih se s vremena na vrijeme prepustio draima tvojih djevojaka.

    Njen se gromoglasan smijeh to je dolazio u valovima zauje tek kad je on iziao na ulicu, uvjerivi ga daje uspjena Gelicia konano shvatila njegovu alu na odlasku. Ulica crvenih lam- paa je u ovo vrijeme, nakon pometanja praine i uklanjanja tragova sinonjih muterija, bila mirno susjedstvo. Sad su se prale plahte. Isporuivala roba. Nekolicina radnika je popravljala vrata na jednoj od Kua niz ulicu. Cusharlain zakilji prema gore. Neprijatelj, uasna bijela kugla na uasnom nebu to poprima boju kurkume uokvirene afranom, bijae visoko; blizu je podne. Jednopalac se budi otprilike u ovo vrijeme.

    21

  • Cusharlain je odluio otii i porazgovarati i s njim; moda uspije predati svoje izvjee do zalaza sunca. Njegov je poslodavac imao vie novaca no strpljenja. Carinski inspektor ija je glavna briga bila kraa i preprodaja ukradene robe davno je stekao ovo drugo, a uvijek radio na poveanju koliine onog prvog.

    Uinio si to? ree iznenaujue zgodna ena. ohariti? to znai ohariti?

    Njen sudrug, koji je imao tek neto vie od njenih sedamnaest ili osamnaest godina, ukoi vrat kako bi se sprijeio da nervozno pogledava oko sebe. Psst - ne tako glasno. Kad izlaze ohari?

    Ona trepne i pogleda mladog, tako nervoznog ovjeka. Pa - po noi.

    Isto tako i lopovi.Oh! Ona se nasmije, pljesne rukama uz zveckanje naru

    kvica - definitivno zlatnih - i takne mu ruku. Oh, Hanse, ja tako malo znam! Ti zna toliko toga o svemu, zar ne. Lice joj se promijeni. Oh, tvoje dlaice su tako meke. I ona ostavi svoj dlan na toj ruci s tako tamnim, tamnim dlaicama.

    Ulica je moj dom, ree joj on. Ulica me rodila i othranila. Da, znam prilino.

    Jedva je mogao vjerovati svojoj srei dok je sjedio, ovdje u taverni izvan Labirinta, s ovom zaista prekrasnom Lirain koja bijae - tako mu Tisuu Oiju i samog Eshija, je li to mogue? - jedna od konkubina koje je Princ-Guverner doveo sa sobom iz Rankane! A oito je opinjena mnome, pomisli Hanse. Ponaao se kao da je svakog dana sjedio tu u Zlanoj Oazi s djevojkama poput nje. Koje li sluajnosti, koje li sree to je naletio na nju na Sajmitu! Doslovno naletio na nju! Ona se urila, a on se okrenuo kako bi bolje pogledao jednog od Jubalovih ljudi koji strae djecu, i tako su se sudarili - morali su se vrsto uhvatiti jedno za drugo kako oboje ne bi pali. Ona se poela ispriavati i bilo je oito da se eli iskupiti na neki nain - i evo ih ovdje, Hanse i kraljevska konkubina, k tome jo i lijepa, bez svojih uobiajenih uvara i pratnje - i s dovoljno nakita na sebi da ga prehrani za godinu dana unaprijed. Trudio se biti oh tako hladnokrvan.

    Tebi se zaista sviaju moje obline, zar ne.t-

    22

  • Oh, ne uzrujavaj se. Nisam tako blesava. Zaista, Hanse. Da ne elim da ih gledaju bila bih obukla do vrata zakopanu haljinu od domaeg platna.

    Uh... Lirain, u svom sam ivotu samo jednom prije vidio biserjem optoen korzet, a taj nije bio iven zlatnim koncem, niti optoen s toliko bisera. A nisam mu ni bio tako blizu. K vragu, pomisli. Trebao sam se praviti da se divim njoj, a ne dopustiti jo j da shvati da moje zanimanje za nju potjee od lakomosti za ambalaom!

    Oh! Evo mene, jedne od sedam ena jednog ovjeka, dosadno mije i mislila sam da mi se ti eli zavui pod korzet, a ti zapravo eli korzet. Sto da radi jadna djevojka koja je navikla na laskanja i ulizivanja dvorjana i slugu kad sretne pravog mukarca koji govori ono to misli?

    Hanse se trudio da ne pokae zadovoljstvo. Niti je znao kako da se ispria, ili da joj rijeima koje prelaze razinu Labirinta zamae oi. Povrh toga, mislio je da se ova ljepotica napuenih usana i srcolika lica i trbuhom pristojne ene poigrava s njim. Znala je da su te napuene usne neodoljive!

    Odjeni zakopanu haljinu od domaeg platna, ree on, i dok se ona smijala nastavi, i pokuaj ne izgledati ovako. Ovaj pravi mukarac zna na to si ti navikla i da te ne moe zanimati Hanse ohar!

    Izraz njena lica postane vrlo ozbiljan. Zacijelo nema zrcalo, Hanse. Iskuaj me.

    Hanse se borio protiv svoje zapanjenosti, ali brzo se oporavi. Znojnih pazuha, ali naizgled samouvjeren, on ree, Bi li se eljela malo proetati, Lirain?

    Je li na kraju te etnje neka malo osamljenija odaja? Gledajui je ravno u oi kao i ona njega, on kinine.Da, ree ona, tako brzo. Konkubina Princa Kadakithisa!

    Moe li se ita lijepo poput mog korzeta kupiti na ovom Sajmitu?

    On je ustajao. Tko bi tako neto ovdje kupovao? Ne, ree, zbunjen pitanjem.

    Onda mi mora kupiti najbolje to moemo nai za kratko vrijeme. Zasmijuljila se pri pogledu na njegovo okirano lice. To drsko stvorenje misli daje kurva koja e mu naplatiti, ba kao sve druge djevojke. Tako da imam to odjenuti prije povratka u palau, ree, gledajui kako mu se razumijevanje razlijeva u

    23

  • tom zastraujuem, a ipak senzualnom, paru oniksa od njegovih oiju, tvrdih i hladnih i opreznih. Sklizne svoj dlan u njegov i oni napustie Zlatnu Oazu.

    Naravno da sam sigurna, Boume! Lirain strgne maurski prsluk od zelene svile to joj gaje kupio Hanse i zavitla ga prema ovjeku na kauu.Tako se iroko cerio da mu je gusta siva brada podrhtavala. On ima takve potrebe! Nikad nije oputen, a eli i treba toliko jako da eli biti i initi. Toliko je impresioniran time tko - ili bolje reeno to - sam, a ni na mukama ne bi priznao da sam ita vie od bilo koje druge koju je okrenuo. I ti i ja dobro poznajemo ljude niska roda gladne neeg vieg od hrane! Upao je u mreu i bit e savreno orue, Bourne. Moj dounik me uvjerava daje i dobar lopov i da umire od elje da okrade Princa i smjesti mu jednu. I sama sam to vidjela. Savreno nam odgovara!

    Tat. I to dobar, kae. Bourne se ekao po bedru ispod Vragodlake uniforme. Kruio je pogledom po odajama u kojima je Lirain boravila u noima kad bi Princ mogao navratiti - iako u kasnije sate. A sad ima tvoj skupocjeni korzet za prodaju. Ili se moe samo hvaliti svojim pothvatom i uvaliti te u neprilike. Takva vrst neprilika zavrava smru, Lirain.

    Teko ti je priznati da sam ja - jedna ena - uspjela izvesti tako neto, ljubavi? Gledaj, taj korzet mi je ukraden danas na Sajmitu. Prerezala mi je vrpce koje ga dre na leima i skinula ga jednim pokretom. Djevojica od nekih trinaest godina koja je pobjegla poput trkae jednogrbe deve. Nisam nikome rekla jer sam bila tako uplaena i tako alosna zbog krae.

    Dobro. Moda. Nije loa pria - zaboravi na ono o prerezanim vrpcama, u sluaju da se pojavi netaknut. Hmm - pretpostavljam da nee. Najvjerojatnije e baciti svilu, a prodati biserje i zlatni konac. A koliko je kompetentan bio u krevetu, Lirain?

    Lirain podigne pogled u nebesa. O Sabellia, a mi tebe zovemo Onim Otra Jezika! Mukarci! Kuge ti i sue, Boume, ne moe li biti vie od mukarca? Bio je ... dobar. To je sve. Bio je to poslovan susret. Radi naeg posla, ljubavi. Na zadatak to smo ga dobili od odreenih zainteresiranih velikaa iz Rankane- moe misliti, kao da ne znamo da se radi o Caru glavom i bradom, o Caru kojeg brine zlatokosa privlanost njegova ljepukastog polubrata - na zadatak je osramotiti Njegovu24

  • zgodnu zlatokosu Visost Kadakithisa! Kao da mu i samom to posve lijepo ne uspijeva! Pokuava uvesti civilizirane zakone u ovo oharsko gnijezdo od grada! I dalje insistira na tome da hramovi Sabellije i Savankale moraju biti vei od onih podignutih Ilsu kojem se ovdanji ljudi klanjaju, te da Vashankin mora biti jednak Ilsovom. Sveenici ga mrze i lupei ga mrze - a lupei su gorivo ovoga grada!

    Bourne kimne - i demonstrira svoju snagu tako to izvadi etvrt metra dug bode i pone njegovom otricom istiti nokte.

    Lirain odbaci steznik od svilena konca na hrpu jastuka i pone se lijeno poigravati svojim pupkom. Sad mi zadajemo zavrni udarac. Nikad vie nee oni koji podravaju ovog ljepukastog Princa predstavljati prijetnju Caru! Pomoi emo Hanseu da ue u palau.

    Ali nakon toga je preputen sam sebi, ree Bourne, gestikulirajui bodeom. Nas se ne smije kompromitirati.

    Oh, ree ona, pravei se vanom, ja u se valjati po krevetu s Njegovom Visosti! Dok e Hanse krasti Stap Vlasti: Rankanski Savankh koji je sam Car dao Princu kao simbol njegove potpune ovlasti u ovom gradu! Hanse e eljeti mirne, privatne pregovore s Kiticom. Stap za debelu otkupninu i njegovu sigurnost. Mi emo se potruditi da se glasine proire. Tat je provalio u palau i ukrao Savankh! A princ-guvemer postaje predmetom poruge cijeloga grada. Ili e ovdje istrunuti - ili, to je jo gore, biti sramotno opozvan.

    Krupan ovjek koji se tako udomaio na njenom kauu polako kimne. Usuujem se primijetiti da e vrlo vjerojatno i ti trunuti ovdje zajedno s njim..

    O, ne. Tebi i menije obeano povlaenje iz ovog smetlita od grada. A pogotovo, Bourne, ako herojski povratimo Savankh radi asti Carevine. Naravno, nakon to e svi ve znati daje ukraden.

    To ti je dobra ideja! Boumeove obrve se izvie u lukove, a usne mu se napue - prilino opscen prizor izmeu dlakavih brkova i jo dlakavije brade. A kako emo to izvesti? Dat e tom Hanseu jo jedan korzet u zamjenu?

    Pogleda ga dugim prodornim pogledom. Njene se obrve hladnokrvno izvie iznad plavo obojenih kapaka. Sto je to u tvojoj ruci, uvaru, Vragodlae koji si tako odan Njegovoj Visosti?

    Bourne odmjeri bode u svojoj velikoj dlakavoj aci, podigne25

  • Premda ne ba omiljen i ne ba od onih koje je lako voljeti, Hanse bijae lan zajednice. Iako plaen saveznik, carinski inspektor to nije bio. Hanse je iz tri izvora uo da se Cusharlain raspitivao o njemu, po nalogu nekog treeg. Nakon kratka razmiljanja, Hanse obavi razmjenu s musavim malim lupeom. Prvo ga podsjeti da bi mu s lakoom mogao uzeti tih pet zaista krasnih dinja to ih je klinac ukrao tog popodneva. Djeak pristane u zamjenu uzeti podulji, krut komad upletena zlatnog konca, a Hanse dobije etiri dinje. Prvo vrkom noa, a zatim palcem Hanse naini malu udubinu na vrhu svake dinje i u njih gume po jedan biser; etiri od trideset i etiri koliko ih je imao.

    Njih postavi pred uasno debelu i posve krivo nazvanu Mjeseinu, enu Sdanzo koja voli hranu, dinje, bisere, Hansea i dokazivanje daje vie od obine arlatanke. Mnoge druge bijahu ba to. Tek nekoliko njih ima Dar. ak i cinini Hanse bijae uvjeren da ga ona ima.

    Sjedila je na tapeciranom stolcu dodatne irine i masivnih nogu. Njene su se crvene i ute i zelene suknje prelijevale preko njega, skrivajui injenicu da isto bijae i s njenom divovskom pozadinom. Lea joj bijahu oslonjena o istoni zid umorna zdanja u kojem je ivjela s muem i sedmero djece i u kojem je njen ovjek prodavao... stvari. Hanse je sjedio ispred nje, prekrienih nogu. I izgledao vrlo djeaki bez korica za noeve na rukama i u pranjavoj tunici boje stare deve. Gledao je kako biser nestaje ispod Mjeseinina ala, u onome to je ona nazivala svojom krinjom s blagom. Gledao je kako dinja nestaje izmeu njenih plavo obojenih usana. Prilinom brzinom.

    Ti si tako dobar djeak, Hanse, Kad bi progovorila, Mjeseina bi zvuala poput makice.

    Samo kad neto elim, cvjetiu.Ona se nasmije i zasja i razmrsi mu kosu, jer je znala da on

    zna da joj to godi. Onda joj Hanse ispria svoju priu. Prui joj, zamotan u musavo platno, komad svilene tkanine: dvije naramenice i dvije koarice s mnogo rupica od konca.

    Ah! Bio si u posjeti kod dame iz Ulice Novca! Lijepo od tebe to si Mjeseini dao etiri od bisera koje si marljivo skinuo s ove tkanine!

    pogled na Lirain i pone se smijeiti.

    26

  • Dobio sam to za pruene usluge. On odmahne rukom.Oh, naravno. Hmm. Ona sloi tkaninu, ponovno je rairi,

    pomiluje je i provue kroz svoje debeljukaste ake, pomirii je i lizne vrkom jezika. Divovska makica u inu gatanja. Ona zatvori oi i ostane nepomino sjediti. Kao i Hanse, ekajui.

    Ona je doista kon- to to si rekao, ree mu, sposobna da bude diskretna ak i kad je gotovo u transu. Oh, Sjenosmue! Upleten si u zavjeru o kakvoj ni ne sanja. udno - ovo to vidim mora biti Car koji gleda izdaleka. A ovaj krupan ovjek... s tvojom poznanicom. Krupan ovjek s bradom. U uniformi? Mislim da jest. Oboje su bliski vladaru. A ipak... aah... oni su mu neprijatelji. Da. Kuju zavjeru. Ona je zmija a on lav nemale lukavosti. ele... ah, vidim. Princ-Guvemer ostaje bez lica. Da. ele ga osramotiti. Njene se oi otvore i raire, dva velika granita okruena debelim slojem crnila, njihov pogled prikovan za njega. A ti si, moj slatki Hanse, njihovo orue."

    Neko su se vrijeme samo gledali. Bolje bi ti bilo da nestane na neko vrijeme, Sjenosmue. Zna i sam to se radi s oruem koje ti vie nije potrebno.

    Rijei ga se, zarei on, ak ni ne alei za Liraininim korzetom koji nestane u jednom mnogo veem i skrivenom raznobojnim alovima.

    Ili, ree ona, i dalje ga fiksirajui pogledom, ga objesi.

    Lirain i njen (uniformirani?) pouzdanik dakle bijahu orue, razmiljao je Hanse, uljajui se ulicama. Princ Kadakithis bijae oku ugodan i karizmatian. Pa gaje njegov carski polubrat poslao ovamo, u Utoite. Sad gaje elio jo i osramotiti. Hanse je mogao vidjeti logiku u tome, i znao je da usprkos glasinama Car nije budala. Dakle, tako. Njih dvoje kuju zavjeru. Lirain jeo Hanseu saznala dovoljno da odlui unajmiti Cusharlaina da se raspituje o njemu. Pronala je nain kako da se sluajno sretnu. Da; premda mu je to vrijealo ego, morao si je priznati daje ona njemu prila i daje ona donijela sve odluke. I on sad bijae orue u njihovim rukama. Orue orua!

    Svejedno, on je planirao okrasti Kadakithisa i prije no to je sreo tu slatku malu konkubinu. Dok mu je mogla u tome pomoi on bijae prilino voljan pustiti je da misli kako je on njena budala. elio je biti njihovim oruem - dok mu je to moglo pomoi da ue u palau. A i bio je unaprijed upozoren. Ovdje su se

    27

  • svakako otvarale mogunosti za pametna ovjeka, a Hanse je sebe smatrao dvaput pametnijim no to je doista i bio, a i to bijae prilino. I konano, biti oruem orua koje kuje zavjeru bijae previe poniavajue da bi Hanseov ego to mogao prihvatiti.

    Da. Ukrast e tap. Prodati ga Princu za zlato - ne, bolje za srebro koje donosi manje nevolja - i slobodu. Iz Sume ili Mrse- vade ili nekog drugog mjesta poslat e anonimnu poruku Kadakithisu - poruku kojom e mu rei daje Lirain izdajnica. Hanse se nasmijei na tu ugodnu pomisao. Moda jednostavno ode gore u Rankanu i kae samom Caru kakva je dva nesposobna agenta poslao dolje u Utoite. U mislima se vidio bogato nagraena, prisna carevog povjerenika...

    I tako se on i Lirain ponovno sretoe i skovae plan.Dvorini je ulaz doista bio otvoren. Straar je doista napustio

    svoje mjesto pred vratima palae koja su doista bila nezakljuana. Hanse ih zakljua za sobom. Tako Sjenosmuk, noas prilino irok oko struka, ue u raskoan dom guvernera Utoita. Mrani ga hodnici odvedoe do prinevih odaja. Kako Princ ne bijae u njima, pred njima nije bilo strae. Stap od slonovae, obraen tako da slii tapu od gruba drva, doista bijae tamo. Ba kao i, neoekivano, jedna od konkubina, to se izleavala na kraljevskoj postelji u odsutnosti vlasnika. Nije bila drogirana. Ona ustane i otvori usta kako bi kriknula, ali Hanse taj njen krik pretvori u skvianje jednim brzim udarcem u trbuh, iznenaujue ispupen i mekan za njene godine. Pokrije joj lice jastukom, to mu je donijelo nekoliko ogrebotina i modricu na potkoljenici. Ona se umiri. Drao je jastuk nad njom sve dok nije bio siguran daje omlitavjela, ali jo uvijek iva, a onda je zavee vezicama njenih vlastitih sandala. Skine joj naunicu s jednog uha. Sve to u mraku. urno zamota tap u stolnjak s niskog stolia. Zadigavi svoju tuniku on pone sa struka odmatati desetmetarski konop. Lirain ga je uvjeravala da e Vragodlaci te veeri dobiti drogirano vino, ali Hanse nije mogao biti siguran da je to doista tako - da ne samo da je jedan od tih pet divova svojom rukom usuo drogu u vino, nego daje i sam popio koliko i ostala etvorica. Bourne i kompanija su spavali kao klade. Plan bijae da se Hanse vrati istim putem kojim je uao. Znajui da je samo orue i sumnjiav do sri, Hanse je odluio izii drugim putem.

    Zavee jedan kraj konopca za stol s kojeg je uzeo stolnjak.28

  • Drugi kraj baci kroz prozor. Stol bijae dovoljno vrst, a i preirok da bi za njim pao kroz prozor.

    Hanse krene van i dolje. Izie na zapadnu stranu i mugne izmeu bordela, osjeajui tmce niz lea. Oito, vezana konku- bina na Prinevoj postelji jo nije pronaena. Stigao je do svoje sobe u Labirintu dok je svitanje jo uvijek bilo samo obeanje.

    Ostane budan jo dugo vremena. Divei se simbolu rankan- ke vlasti, nazvanom po bogu za kojeg su tvrdili da im gaje dao. udei se njegovoj neuglednoj veliini. Stap nalik grani, dug tek neto vie od pola metra, izraen od slonovae koja je pomalo utjela. Uspio je!

    Nedugo nakon podneva slijedeeg dana, Hanse je priao s brbljavim starim Hakiemom koji je u zadnje vrijeme prilino brbljao o tome kakav je krasan mladac ta Njegova Visost i kako je ak razgovarao s Hakiemom i jo mu k tome dao dva srebrnjaka! Danas je Hakiem sluao Hanseovu priu i pritom esto nervozno gutao. to drugo moe nego sloiti se s Hanseom?

    Nosei lijep privjesak sa enske naunice, Hakiem krene prema palai. Princ ga pristane primiti nakon poruke popraene privjeskom. Hakiem ga pone uvjeravati kako on nema nita s kraom. Najpovjerljivije mu kae ono to mu je reeno i izloi tatove uvjete. Otkupnina.

    Princ-Guverner mora platiti i bijae toga svjestan. Kad bi uspio dobiti natrag taj prokleti Savankh, ne bi se moralo ni znati daje bio ukraden. Taya, koja je u njegovu krevetu provela neto neudobniju no no to je oekivala, nije imala pojma to je odneeno. Povrh toga, inilo se da je povjerovala njegovu obeanju o uklanjanju ili rastezanju raznih dijelova njene anatomije ako ikome zucne samo rije o tome.

    U meuvremenu, konkubina Lirain i Vragodlak Boume su likovali. Kovali urote. Cerekali se. Planirali Otkrie koje e unititi njihova poslodavca. Doista, nisu gubili vrijeme, te su odmah poslali poruku svom drugom poslodavcu, tamo u Ran- kani. To je bilo preuranjeno, nepromiljeno i totalno glupo.

    Onda uslijedi koincidencija, premda ne ba prava. Zalbar i Quag bijahu vrueglavci laki na drci maa. Razkuli se alio na garavicu i proljev. To je ostavljalo samo dvojicu Vragodlaka: a kome bi drugome Princ povjerio takvu misiju? Nakon kratke konferencije on odabere Boumea kao posrednika izmeu sebe i

    29

  • lupea: Bourneove upute bijahu detaljne i jasne: sve mora biti onako kako je lupe traio preko Hakiema. Bourne e, naravno, primiti lijepu naknadu. Dano mu je do znanja da e ta naknada ujedno predstavljati i ep za usta. Bourne se sloio, obeao, salutirao, naklonio se i otiao.

    Neko je ova vila imala divan pogled na more i prirodno stepenast krajolik to se protezao nekoliko kilometara du obale Utoita. Neko je ovdje ivio imuan trgovac sa svojom obitelji, dvije prilenice koje su se smatrale sretnima, slugama i malom vojskom obrambenih snaga. Trgovac je bio vrlo bogat. Nije bio omiljen, niti gaje bilo briga to se mnogima nije sviao nain na koji je on stekao svoje bogatstvo. Jednog je dana poeo piratski napad. Dva dana kasnije navala koja je oznaila poetak najezdi barbara iz unutranjosti. I oni su krenuli u napad. Trgoveva se vojska pokazala premalom. On i njegova vojska i sluge i nesretne konkubine i cijela obitelj zbrisani su s lica zemlje. Palaa koju je trgovac zvao Orlovskim gnijezdom bila je opljakana i spaljena. Pirati nisu bili pirati i barbari nisu bili barbari - bar ne doslovno: bili su plaenici. Tako je, prije etrdeset godina, dolo do raspodjele dobara pomou potajnog saveza Utoinih velikaa i trgovaca. Drugi su Orlovsko gnijezdo nazivali Orlovim kljunom- i onda i sad, iako su ruevine sad nastanjivali samo pauci, zmije, guteri, korpioni i puevi. I kako se govorilo daje Orlov kljun uklet, svi su ga zaobilazili.

    Bijae to dobro mjesto za noni sastanak i razmjenu dobara. Bourne je u Orlov kljun doao sam, na velikom teretnom konju koji je mahao repom iz ista zadovoljstva. Konj je nosio i Boumea i meke bisage to su se, teke, njihale sa svake strane.

    Doavi do odreene akacije on povue uzde i osvrne se po mranoj hrpi graevnih kamenih blokova i njihovih slomljenih dijelova. Zabaci svoj dugi plat na ramena i sklizne s konja. Otkopa svoj irok pojas s orujem. Objesi pojas s maem i bodeom o rog sedla. Skine teke bisage. One zazvee. Poloi ih na tlo. Odmaknuvi se od konja drao je ruke vidno podalje od tijela dok se polako okretao.

    Pokazao je otkupninu i to daje nenaoruan. Odnekud doleti kamen i otkine velik komad granita. Na taj signal Bourne une, obasjan mjeseinom, isprazni obje bisage u zveckavu, sjajnu, blistavu hrpu srebrnjaka meu kojima se presijavalo nekoliko zlatnih diskova. Marljivo i bez zadovoljstva, Bourne sve to vrati30

  • natrag u mekane kone vree veliine dobrog jastuka. Zakorai naprijed kako bi ih spustio na ogroman etvrtast kamen na koji se naslanjao jo jedan. Sve ba kao to se od njega trailo.

    Vrlo dobro. Glas, muki i mlad, dopre negdje iz sjenki; nijedno dno doline ne bijae ovako posuto kamenjem kao ovo negdanje dvorite Orlova kljuna. Sad na konja i natrag u Utoite.

    Neu. Ti ima neto za mene.Idi do drveta akacije i pogledaj prema Utoitu.Otii u do drveta i budno gledati bisage, hvala lijepa,

    lupeu. Ako se pojavi bez tapa...Bourne uini ba to i uini mu se da sjenke ispljunu mu

    karca, mlada i vitka i odjevena u tamnu odoru. Mjesec mu bijae za leima tako da mu Bourne jo uvijek nije mogao vidjeti lice. Tip s lakoom skoi na kamen, visoko drei ukradeni Savankh.

    Vidim ga.Dobro. Idi onda do svog konja. Spustit u tap kad pokupim

    bisage.Bourne zastane, slegne ramenima i polako krene prema

    konju. Hanse, mislei kako je doista jako pametan i jedva ekajui da osjeti taj novac pod rukama, skoi sa svog granitnog postolja i pouri prema bisagama. Provlaei ruku kroz vrpce kojima su vree bile povezane, on spusti tap koji je nosio u lijevoj. U tom se trenutku Bourne okrene i baci prema njemu. Dok je demonstrirao brzinu kojom se moe kretati krupan ovjek u koulji od lananice, istovremeno je i pokazao koliko je nepoten. Na leima, unutar lananice, pod platem od devine dlake, nosio je korice iz kojih, u trku, izvue bode dug poput podlaktice.

    Njegov protivnik shvati da bi teina srebra u kombinaciji s Bourneovim zaletom svaki pokuaj bijega uinila ne samo glupim, ve i samoubilakim. Svejedno, on bijae mlad - i lupe: gibak, pametan i brz. Bourne ogoli zube mislei kako se ovaj djeak ukoio od straha. To je mislio sve dok se Hanse ne pokrene, brzo poput gutera meu tim velikim kamenjem. Bisage tresnue o Bourneovu desnu ruku i no odleti u daljinu dok se Bourne napola okrenuo od siline udarca. Hanse uspije odrati ravnoteu i udari Vragodalaka svojom otkupninom u lea. Bourne se rairi po zemlji. Hanse potri - prema Boume- ovom konju. Znao je da bi Bourne bio bri od njega sve dok on na

    31

  • ramenima ima bisage, a nije mu se od njih rastajalo. U nekoliko skokova nae se na velikom kamenu i s njega skoi konju na lea, ba kao to je vidio druge da to ine. Bijae to Hanseov prvi pokuaj da zajai konja. Neiskustvo i teina bisaga ga odvuku ravno preko ivotinje.

    U udnoj tiini, on ustane, daleko od konja. Ne psujui, to bi bilo za oekivati. Uleti Bourne s etrdeset centimetara metalnog sjeiva u ruci. Hanse izvue Bourneov drugi bode iz korica na sedlu i baci mali plosnat no iz svoje izme. Bourne se sagne i izmakne u lijevu stranu, a no zazvei meu ruevnim kamenjem Orlova kljuna. Bourne se nastavi pribliavati, napadajui Hansea ispod konja. Hanse zamahne njegovim vlastitim bodeom . Da bi izbjegao ranu na obrazu, Bourne je morao pasti. Pod konja. Hanse propusti priliku i njegov bode zahvati unutarnji dio zadnje lijeve konjske noge.

    ivotinja zaskvii, poskoi, ritne i pokua se dati u trk. Ruevine su ga u tome sprijeile i on se okrene ba kad se Bourne podizao na noge. Hanse se brzo udaljavao, grlei jednu bisagu i napola vukui drugu. Bourne i njegov konj udarie jedan u drugog. Jedan od njih padne na lea, a drugi se podie na zadnje noge, zanjiti, propne se - i ostane nepomian, kao da se osjea krivim. Drugi, nakon ve drugog bolnog pada u lananici u samo nekoliko minuta, prokune konja, Hansea, sreu, bogove i sebe sama. I pone se uspravljati.

    Kako god ispalo, Bourne je ostao s konjem, maem i tapom rankanske vlasti, nekoliko koraka dalje na tlu. Hanse je dobio vie srebra no to e sainjavati cjelokupnu Bourneovu penziju. Lupe se nije mogao nadati da e uspjeti pobjei pod svom tom teinom. Moe odbaciti teret i potrati ili dopustiti da bude uhvaen. Izvlaei ma iz korica Bourne se ponada da e ohar nastaviti bjeati. Kako bi zabavno bilo proganjati ga slijedeih sat vremena!

    I Hanse bijae zauzet razmiljanjem, ali njegove misli ile su u drugom smjeru. Moda je trebao pokuati potkupiti koje boanstvo ili dva; moda je ovog popodneva trebao obratiti vie panje na bunar, pa veeras ne bi bio trao u tom smjeru. Ovako gaje otkrio malo prekasno i pao unutra.

    Bijae manje svjestan samog pada, a vie osjeaja potpune dezorijentacije - i injenice daje svaki dio njegova tijela udarao ponovno i ponovno, o cigle u zidovima bunara i bisage napunjene 32

  • metalom. Kad mu lakat udari o cigle bisage skliznu s ramena. Hanse nije uo pljusak njihova pada u vodu; bijae prezauzet treskom u neto to nije voda. A i sve ga je boljelo.

    Stari drveni poklopac bunara s draem za vjedro je ili pao u bunar ili su ga unutra bacili vandali ili duhovi. Ti komadi vrlo starog, vlanog drveta nisu plutali na vodi; zaglavili su, pod nagibom, meu zidovima. Hanse bolno udari o njih i grevito se uhvati rukama. Stopala i potkoljenice mu bijahu u vodi. Drvo je cviljelo. Stari poklopac bunara skrene kamen veliine glave koji je Bourne bacio unutra. Slijedei, ovaj veliine ake, udari u zid, odbije se i skotrlja niz Hanseova lea, na trenutak zastane i pljusne u vodu. Zakanjenje s kojim je Bourne uo pljusak navede ga da krivo procijeni dubinu bunara. Hanse se pripije uz poklopac. Voda bijae hladna.

    U krugu blijede svjetlosti visoko iznad sebe, Hanse je mogao vidjeti Bourneovu glavu pod kacigom. Bourne, kiljei u bunar, nije vidio nita.

    Ako si kojim sluajem jo iv, lupeu, zadri bisage! Nitko nikad nee pronai ni tebe ni njih - ili Savankh koji si ukrao! Izdajniki si nas prevario, vidi, i pobjegao i s otkupninom i sa tapom. Ne sumnjam da e me Njegova zgodna Visost okrutno kazniti za ovo - ali kad se vratim u Rankanu bit u nagraen! Bio si budala i orue u naim rukama, deko moj, jer ja u Rankani imam prijatelje koji e biti oduevljeni nainom na koji sam osramotio Princa Kiticu!

    Hanse, u boli i u strahu da e drvo popustiti pod njim, pravio se mrtvim. udno kako hladna moe biti voda u petnaest metara dubokom zidanom bunaru!

    Cerei se, Bourne napravi nekoliko koraka i s tla podigne Savankh - kojeg Njegova Glupo Velianstvo nikad nee vidjeti. Gume ga za pojas. Zabije ma u zemlju. I pone gurati velik kamen prema bunaru, za svaki sluaj. Njegov konj zanjiti. Shvativi da mu je ma nekoliko metara dalje, Bourne se ukoi. Uspravi se i okrene na vrijeme da vidi kako mu prilaze dvojica s kacigama. S izvuenim maevima. Jedan od njih bijae vojak. Drugi bijae - Princ Guverner?!

    Zahvaljujemo ti to si nas pustio da ujemo tvoje priznanje, Bourne, izdajnice.

    Bourne se pokrene. Zaleti se po svoj ma. Vragodlak ne bijae ni mlitavac ni budala, borio se on i protiv opasnijih neprijatelja.

    33

  • Na trenutak se vojakova lananica odupirala Boumeovu sjeivu. Onda se ovjek skljoka. Bourne izvue ma iz tijela i okrene se, ali prekasno da bi mogao izbjei udarac po boku. Nikad previe krupan, Kadakithis je rano nauio da svu svoju snagu mora usmjeriti u prvi udarac - tako da ga protivnik primijeti. To je uinio sad, tako divljaki i silovito da je njegov ma otkinuo nekoliko karika s Bourneove lananice i zabio mu ih u meso. Bourne ispusti odvratan zvuk. Preneraen i svjestan toga da je povrijeen, odlui da bi najbolje bilo da pobjegne. Potri, posrui, i princ ga pusti.

    Kadakithis podigne pali tap vlasti i udari njime o svoju nogu u konim hlaama. Srce mu je nesvjesno ubrzalo ritam kad je kleknuo kako bi svom povjereniku pomogao da ustane. To bijae nepotrebno. Jadnik je u padu smrskao glavu na komad mramora iz ostatka kipa. Ubijen bojom rukom. Kadakithis baci pogled za Bourneom koji je nestao u mraku meu ruevinama.

    Princ-Guvemer zamiljeno ustane. Na kraju ode do bunara. Klekne i zazove dolje u tminu.

    Ja sam Princ Kadakithis. Imam tap. Moda govorim uzalud - nekome tko je mrtav ili umire. Moda i ne - u tom sluaju moe ili ostati ovdje i umrijeti vrlo polako, ili biti izvuen i umrijeti na mukama, ili... moe pristati pomoi mi u izvoenju malog plana koji sam skovao. Pa - gukni!

    Hanseu nije trebala ni sekunda razmiljanja da odlui pristati na sve to bi znailo da e se izvui iz ovog bunara i doivjeti slijedei roendan. Tko bi pomislio da e ljepukasti Princ Kitica doi ovamo, k tome jo pod kacigom! Upita se kakvi su to zvuci koje uje. I sam si odgovori. Drvo je poputalo pod njegovom teinom.

    Mora obeati samo jedno, zavie Kadakithis dolje u tamu. Ne govori nita za vrijeme muenja. Malo pati, pa tek onda sve izbrbljaj.

    Pati?... Muenje?Daj, daj, zasluuje i jedno i drugo. Na ovaj bi nain dobio

    samo djeli onoga to te sljeduje. Ako ne pristane, te ako oda nekome to sam ti rekao, oharu, umrijet e istog trena. Ne, radije nek bude polagano. A ionako ti nitko nee vjerovati.

    Hanse je znao da mu je voda dola do grla - i doslovno i figurativno. Grevito se drei za kripavo staro drvo koje svake sekunde postaje sve slabije i sve trulije, on pristane.34

  • Trebat e mi pomo, dovikne mu princ. Dri se.Hanse zakoluta oima i napravi grimasu. Drao se. I ekao.

    Ne usuujui se popeti na drveni poklopac. Ramena su mu arila. inilo mu se da voda postaje sve hladnija i on osjeti kako mu se studen penje uz noge. Drao se. Do Utoita nema vie od nekoliko kilometara. Nadao se da je Kitica - princ - odjahao galopom. Drao se. Premda sunce nije izalo a mjesec tek neznatno promijenio poloaj, Hanse bijae siguran daje proao tjedan ili dva. Hladni, mrani i bolni, ti tjedni. Bogatstvo! Blago! Gvaljin mu je rekao daje osveta glup luksuz kojeg si siromani ne mogu priutiti!

    Onda se Njegova pametna Visost vratila, s nekoliko nonih straara i hrpom konopa. Dok su oni izvlaili izubijanog Sjeno- smuka punog modrica, princ promrmlja neto o prirodnim potrebama i izgubi se meu ostacima velikih kamenih blokova. Ne zadigne svoju tuniku. Zastane na drugoj strani hrpe kamenja. Pogleda dolje, na mrtva izdajnika, i polako razvue usne u zadovoljan osmjeh. Njegova prva lovina! Onda Kadakithis pone povraati.

    Slabe treperave baklje stvarale su udne sjenke to su plesale po kamenim zidovima sumornim poput smrti. Zidovi su okruivali veliku prostoriju krcatu stolovima, lancima, iglama, klijetima, negvama, konopcima, avlima, klinovima, drvenim iljcima, pincetama, spravama za rastezanja jezika i usta, uarenim eljeznim tapovima, kotaima za rastezanje. Mnoge su te stvarice po sebi imale tamne mrlje. Na jednom je od stolova leao Hanse. Bijae izubijan, izgreban, natuen - a sad i rastezan, gotovo gol, samo s krpom omotanom oko prepona. Prisutni bijahu Princ Kadakithis, njegova sjajnooka pratilja, dva opaka Vragodlaka, prinev udno odjeven savjetnik i tri Utoina velikaa iz savjeta. I kraljevski kova. Gromadne grae i crnih noktiju on bijae impozantna zamjena za muitelja koji bijae bolestan.

    On podigne malj i zamiljeno ga promotri. Oi prineve pratilje postanu jo sjajnije. Ba kao i pogled Zalbara Vragodlaka. Hanse otkrije da u njegovu trenutnom poloaju svaki pokuaj gutanja njegovu Adamovu jabuicu pretvara u sjeivo koje je prijetilo da mu iznutra preree grkljan.

    Kova spusti svoj malj i dohvati klijeta s dugom drkom.35

  • Mora li on imati tu krpu na svojim draguljekima, Va Visesti?

    Nema potrebe da ga mui na tom mjestu, ravnoduno ree Kadakithis. Baci pogled na svoju enu koja je sva uzdrhtala. Ne jo. Pokuaj prvo s nekoliko manje stranih mjera.

    On bi sigurno elio biti par centimetara vii, ree Zalbar glasom punim nade. Stajao je nekih petnaestak centimetara od ruba stola na kojem je leao rastegnuti Hanse.

    Pa uinite mu neto ve jednom! prasne dama.Kova ih sve iznenadi. Pokret bijae brz a zvuk udarca

    glasan. On povue svoj bi natrag s bijele pruge preko Hanseova trbuha. Pruga postane ruiasta, pa potamni, pa se ispupi. Kova podigne obrve kao da je i sam impresioniran svojim djelom. Oine ga jo jednom preko prsa. Bi pucne poput labava jedra pod naletom vjetra. Lanci zazvee, a Hanseove oi i usta se raire. Na njegovoj se koi pone pomaljati jo jedna modrica. Kova doda jo jednu preko vrha Hanseovih bedara. Tri centimetra od dragulja. Gospa pratilja ispusti dah kroz irom otvorena usta.

    Ne volim bievati mukarca, ree kova. Pogotovo ne ovoga. Mislim da u mu jednostavno iupati ovu ruku iz zgloba i okrenuti je na drugu stranu.

    Nema potrebe da zaobilazi stol, promumla Zalbar. Ja u te zamijeniti.

    Na veliko razoaranje Zalbara Vragodlaka i Utoine prve dame, Hanse razvee jezik. Ispria im sve o Boumeu i Lirain. Nije im mogao rei nita o Boumeovoj smrti, jer za to nije ni znao.

    Princ-Guvemer Utoita, ree Kadakithis, i predstavnik Rankanske Carevine, milostiv je prema onome tko ga izvijesti o zavjeri. Oslobodite ga i zadrite ovdje - bez muenja. Dajte mu vina i hrane.

    K vragu! gunao je Zalbar.Jel bi mogel ja sad i natrag svojoj eni, Visosti? To nije

    posel za mene, a moram jo sutra radit na onom lancu za sidro.Hanse je, ne marei za to tko ga odvezuje ili uva ili hrani,

    gledao izlazak kraljevske svite.Sa Zalbarom i Quagom,. Princ ode do Liraininih odaja. Vi

    ostajete ovdje, ree i uzme Quagov ma. Ni jedan ni drugi Vragodlak nisu bili oduevljeni tom idejom, to Zalbar i ree Princu.

    Zalbare, ne znam ima li ti brata kojeg si mrzio ili to, ali36

  • ti si opaki vrueglavac kojeg bi zaista trebalo zaposliti kao kraljevskog tamanitelja strljena. Sad stani tu i zaepi gubicu i ekaj me.

    Zalbar se ukoi. On i Quag su ekali, sve na njima nepomino osim oiju to su im kolutale, dok je njihov poslodavac ulazio u odaje izdajnike konkubine. On zatvori vrata za sobom. Zalbar bijae siguran da su prola bar dva tjedna prije no to se vrata otvorie i Kadakithis ih pozove da uu. U ruci mu bijae Quagov ma s kojeg je kapalo.

    Vragodlaci urno uoe i zastanu kao ukopani. Lirain je leala na razbacanom kauu, ne mrtva, ve zaspala, i bijae oito daje nedavno sudjelovala u voenju ljubavi. Gol pokraj nje leao je Bourne, mrtav i friko okrvavljen.

    Onesvijestio sam je, ree Princ. Odvedite je dolje u onaj neto neudobniji krevet na kojem je donedavno leao Hanse, a njega poaljite u moje odaje. Evo ti, Quag - oh. Princ paljivo obrie Quagov ma o Lirainin trbuh i bedra, pa ga prui Vrago- dlaku. Obojica mu straara, impresionirani i zadovoljeni, salutiraju. I naklone se. Princ Kadakithis je izgledao prilino zadovoljan samim sobom.

    Odjeven u tuniku koja je dokazivala da lupe moe biti veliine princa, Hanse je srkao vino iz ae za koju je prieljkivao da je moe sakriti i ponijeti sa sobom. Oi mu preletjee preko ove kraljevske odaje za najprivatnije audijencije. Iz tog su razloga vrata bila otvorena. Pred njima je sjedila gluha ena pikajui po lutnji.

    Obojica smo ve odavno trebali biti u krevetu, Hanse. Ve je prolo pola jutra.

    Ja sam... naviknut na rad nou vie od t od Njegove Visosti.

    Princ se nasmije. Pa i jesi, Sjenosmue! Nevjerojatno je koliko se pametnih ljudi okrene kriminalu. Provalio si u samu palau! U same moje odaje! Uivao i u kraljevskoj konkubini, ne?

    Sjedne, zamiljeno gledajui lupea, vrlo svjestan injenice da su gotovo istih godina. Podanik i princ; tat i guverner. Pa, uskoro e Lirain brbljati kao navijena i svi e znati daje postojala zavjera - i to iznutra! Znat e se i to da je obeastila postelju svog kraljevskog gospodara sa svojim suuesnikom.

    37

  • I to da Njegova Herojska Visost ne samo da je priklala tog krastaina sina, nego i pokazala milostivost doista otmjena vladara time stoje potedila lupea, ree Hanse, s nadom u glasu.

    Da, Hanse. Povelja o tome se pie ve u ovom trenu. Ah, a postoje i svjedoci svemu tome.. Ba svemu!

    Hanse je morao dodati, Osim... Bourneovoj smrti, moj gospodaru prine.

    Hoho! To te ba zanima, zar ne, Hanse? Toliko toga ve zna. Znamo mnogo tajni jedan drugoga, ti i ja. Ubio sam Bournea gore u Orlovu gnijezdu. Jednim udarcem, doda Kadakithis. Konano, to mu je bilo prvo ubojstvo.

    Hanse je buljio u njega.Zaista se ini da ui biti oprezan, Sjenosmue! Nadam se

    da e prihvatiti posao koji u ti uskoro ponuditi. Zaboravio si spomenuti da nisi vidio nikakav le kad su te izvukli iz bunara. Ne; pokuao je pobjei i umro nekoliko metara dalje. Onog trenutka kad smo se vratili ovamo ja sam drogirao Lirain. Sama je ispila au; mislila je daje otrov! Nije ona s nikim spavala ove noi. Ja sam je stavio na postelju. Jedan posve lojalan ovjek i ja vratili smo se natrag po Boumeovo tijelo. Moja gospa i ja smo ga stavili pored Lirain. Zajedno s mjehurom punim krvi jedne - kako odgovarajue! - svinje. Zario sam ma u taj mjehur prije no to sam pozvao Quaga i Zalbara da uu.

    Hanse je i dalje buljio. Ovaj mladi kose boje afrana bijae dovoljno pametan da bude lupeom! Hanse bi se okladio da to nije sve; nesumnjivo je i prinev omiljeni trgovac tepisima pomogao u donoenju Boumeovog lea u palau!

    Princ primijeti njegov pogled, proita ga. Moda ipak, na koncu konca, i nisam Princ Kitica? Uskoro u u Utoitu uivati duno potovanje, a injenica da je pria o zavjeri postala poznata nairoko i nadaleko jest oruje kojim se mogu boriti protiv svojih neprijatelja u Rankani. Ti si heroj - ah. Princ kimne prema vratima, mahne rukom. Ue postariji mukarac i prui mu komad pergamenta. Uskoro je na njemu bio guver- nerov potpis i peat. Sekretar izae. Kadakithis prui dokument Hanseu uz osmjeh koji je Sjenosmuku izgledao izriito kraljevski. Hanse pogleda pergament - vrlo impresivan - i opet podigne pogled na princa.

    Oh, ree Kadakithis, i nita vie; princ se ne ispriava tatu za to to je zaboravio da ovaj ne zna itati. Pie da ti ja, u ime38

  • Cara Rankane, opratam sve to si do ovog dana uinio, Hanse. Nisi valjda peterostruki ubojica, jesi li?

    Nikad nisam nikoga ubio, Vaa Visosti.Ja jesam! Ove noi - zapravo prole noi!Oprostite, Visosti, ali ubijanje je posao vladara, ne lupea. Kadakithis mu uputi dug i zamiljen pogled, i vjerojatno e

    ga u budunosti esto citirati. Hanse je dvaput morao spomenuti otkupninu na dnu bunara.

    Ah! Zaboravio sam na to, zar ne? Noas smo imali pune ruke posla. Ja imam obaveza, Hanse. Naporan dan pred sobom - nakon neprospavane noi i gomile uzbuenja. Bojim se da se ne mogu zamarati razmiljanjem o nekakvim noviima koje je netko izgubio na dnu starog bunara. Ako ih ti moe izvui, uini to. I vrati se ovamo kako bismo popriali o poslu.

    Hanse ustane. Osjeao je povezanost izmeu njih i to mu ne bijae ugodno. To... zahtijeva... malo razmiljanja, Prine- Guverneru, gospodine. Mislim na taj...posao. I s tvoje strane. Hou rei vae, to jest - Vae Visosti. Prvo se moram naviknuti na injenicu da vas vie ne mogu mrziti.

    Pa, Hanse, moda moe i par drugih navesti da me ne mrze. Dobro bi mi dola pomo. Osim ako mi ne zamjeri to u te podsjetiti daje polovica svake naene svote na ovom zemljitu vlasnitvo vlade.

    Hanse se pone pitati bi li bilo mogue preseliti onih par zlatnika sve u jednu bisagu. Ako ih uspije izvui iz zdenca. Za to e mu trebati vremena, i pomoi. Sto znai da e nekome morati za to i platiti. Ili se s nekim udruiti...

    Hanse izae iz palae odjeven u mekanu novu tuniku, stisnutih oiju. Planirajui, kalkulirajui. Kujui zavjere.

    andrew j. offutt 1979.

    Robert Lynn Asprin 1979.

    39

  • 1939. je naroita godina jer su tada u razmaku od nekoliko mjeseci u Campbellovim asopisima svoje prve pripovjetke objavili pisci koji su, ini se, zauvijek oblikovali ameriki esef: Asimov Marooned Off Vesta u oujku, Van Vogt Black Destroyer u srpnju, Heinlein Life-Line u kolovozu i Sturgeon Ether-Breather u rujnu, sve u Astoundinsu. te Fritz Leiber Two Sought Adventure u kolovozu u Unknouunu. (Inae, te je godine pokrenut zasigurno najpopularniji asopis za fantasy, Unknown, i u New Yorku odran prvi Svjetski sabor esefa Worldcon.)

    Alfred Elton Van Vogt (1912) rodio se u Kanadi, preselio u SAD 1944 kao jedan od Campbellovih majstora Zlatnoga doba u Astoundinsu. Nakon to je nekoliko godina pisao druge anrove napokon se 1939. odluio i za esef i uao u legendu. Tijekom slijedeih deset godina napisao je hrpu pripovjedaka i romana, poevi s najpoznatijim, SLAN, a onda se 1950. zainteresirao za dijanetiku i prestao pisati.

    Van Vogt je zapravo izumio hard esefpiui uasno komplicirane zaplete o nepobjedivim junacima u sukobu s nepobjedivim protivnicima koristei nepobjedivo oruje iz arsenala super- znanosti bez ikakvih ograda, a sve puno otrih crnih, metafizikih tonova izraenih raspojasanim pridjevima i prilozima.

    ve dalje i dalje uljao se Coeurl u potrazi za plijenom!Crna je no bez mjeseine i gotovo bez zvijezda nevoljko

    poputala pred sumornom crvenkastom zorom to je puzala uspinjui se slijeva. Maglovito je to, prigueno svjetlo bilo, koje nije stvaralo osjeaj da se pribliava toplina, i nije stvaralo

    A.E. van VogtCRNI R AZAR A

    Izvornik: Black Destroyer, 1934.

    Prijevod: Predrag Raos i Krsto A. Maurani

    40

  • ugodu, ve je to bilo naprosto hladno, difuzno osvjetljenje, to je polako otkrivalo krajolik iz none more.

    Oko njega je poelo poprimati oblike crno, iskrzano stijenje i crna, beivotna ravnica, u trenutku kad je blijedocrveno sunce napokon izvirilo preko grotesknog nebosklona. I tek je tada Coeurl najednom shvatio daje na poznatom tlu.

    Zaustavio se na mjestu. ivcima mu je planula napetost. Miii su mu nenadanom, neumornom snagom pritisnuli kosti. Njegove velike prednje noge dva puta due od stranjih - zatrzale su se drhtavim pokretima koji su mu napeli sve pande, otre kao britva. Debeli krakovi to su mu izbijali iz ramena prestali su se vijugavo lelujati i napeli se od tjeskobne budnosti.

    U stanju potpune prepasti, okretao je veliku maju glavu lijevo-desno, dok su mu male vrijee to su tvorile ui grozniavo vibrirale, ispitujui svaki zalutali zapuh vjetra, svaki otkucaj etera.

    Ali odgovora nije bilo, ni brzog srha du sloenog ivanog sustava, ni od kuda ni najdalje slutnje nazonosti tako potrebnoga ida. Izgubivi svaku nadu, Coeurl je unuo, i pretvorio se u golem makasti lik iji se obris isticao na tamnoj crvenoj crti obzora, nalik na bakropis crnoga tigra to u svijetu sjena poiva na crnoj stijeni.

    Znao je da e doi ovaj dan. Kroz sva stoljea neumorna traganja, taj se dan nadnosio sve blii, sve crnji, sve ispunjeniji uasom taj neizbjeni sat kad e se morati vratiti na mjesto odakle je otpoeo svoj sistematski lov, u svijetu u kojem je gotovo nestalo id-stvorenja.

    Istina je udarala u valovima, stvarajui beskonaan, ritmiki bol u sjeditu njegova ega. Kad je poeo, na svakih je nekoliko stotina kvadratnih kilometara bilo po nekoliko id-stvorenja, koje je on nemilosrdno iskorjenjivao. Coeurl je u tom posljednjem asu znao itekako dobro da nije propustio niti jedno. Nije vie ostalo nijedno da ga pojede. Na svim stotinama tisua kvadratnih kilometara to ih je uinio svojim pravom nemilosrdna osvajanja sve dok se nijedan susjedni coeurl nije usudio dovesti u pitanje njegovu suverenost nije vie ostao nijedan id kojim bi mogao nahraniti inae besmrtni stroj, kakav je bilo njegovo tijelo.

    Preao gaje sve kvadratni metar po kvadratni metar. A sada- prepoznao je kameni breuljak ravno pred sobom, i crni kameni

    41

  • most to je tvorio udan, vijugav tunel, s desne strane. U tom je tunelu leao danima, ekajui da priprosta, zmijolika id-stvore- nja da iziu iz rupe u stijeni kako bi malo proljekarila na suncu ekajui na svoju prvu lovinu nakon to je shvatio kako je apsolutno potrebno pristupiti organiziranom istrebljenju.

    Oblizao se obuzet kratkim prodrljivim sjeanjem na trenutak kad su mu balave ralje razderale rtvu u prekrasne slasne komadie. A onda mu je mrani strah od svemira bez ida iz svijesti otplavio slatke uspomene, ostavljajui za sobom samo izvjesnost smrti.

    Glasno je zareao; bio je to izazovni, pakleni zvuk od kojeg je zadrhtao zrak, koji je odjeknuo i nastavio odjekivati meu stijenjem, i onda zadrhtao meu ivcima bilo je to instinktivno i paklensko izraavanje elje za ivotom.

    I onda se iznenada pojavilo.

    Vidio ju je kako izranja iz daljine, kreui dugom nizbrdicom, siunu usijanu toku to je strahovito izrasla u metalnu kuglu. Velika je sjajna lopta proitala iznad Coeurla, vidljivo se usporavajui visokom deceleracijom. Projurila je preko crne crte brda nadesno, na sekundu ostala lebdjeti gotovo nepomino, i onda potonula iz vida.

    Coeurl se eksplozivno pokrenuo iz zapanjene nepominosti. Tigrovskom je brzinom naprosto istekao meu stijene. Okrugle su mu, crne oi plamtjele uasnom eljom koja se u njemu ve pretvarala u agoniju. Une su mu vrijee vibrirajui slale poruku da u blizini postoje idovi u tako strahovitim koliinama da mu je pozlilo od greva abnormalne gladi.

    U trenutku kad je ispuzao preko mase kamenja pa iz njegove sjene zirnuo na trone, gorostasne ruevine grada to se prostirao pod njim, malo je crveno sunce bilo grimizna kugla na purpumocrnom nebu. Srebrenasta lopta, usprkos svoj veliini, doimala se neobino neupadljivo na pozadini golema, bajkovita prostranstva ruina. Pa ipak je ostavljala dojam sapeta ivota, dinamine tiine to ju je isticalo u prednji plan, tako daje poela dominirati itavim prizorom. Ta masivna metalna stvar, sposobna da drobi stijenje, poivala je u kolijevci to ju je utisnula vlastitom teinom, na gruboj, otpornoj ravnici to je naglo poinjala na rubu mrtve metropole.42

  • Coeurl je zurio u neobina, dvonona stvorenja to su stajala u malim skupinama kraj bljetavo osvijetljena otvora to je zijevao pri dnu broda. Grlo mu se steglo od hitnosti potrebe; a u mozgu mu se smrailo od prvog divljeg poriva da naprosto izleti u bijesnom juriu i samelje ta slabana, naizgled bespomona stvorenja ija su tijela odailjala id-vibracije.

    Magla sjeanja zaustavila je taj ludi juri jo u trenutku dok je on jo bio samo elektricitet to je brizgao u miie. Sjeanja koja su donijela strah u obliku kisele struje slabosti, to mu se slijevala ivcima, trujui mu spremnike snage. Imao je dovoljno vremena da vidi kako ta stvorenja preko svojih stvarnih tijela nose neto, nekakav svjetlucavi prozirni materijal koji se na zrakama sunca prelijevao neobinim, plamenim bljeskovima.

    Onda su najednom dole i druge uspomene. Na ve tamne dane kad je grad to je prostirao pod njim bio jo ivo, kucavo srce doba slave to se rastoilo u ciglom stoljeu pod plamenim cijevima iji su topnici znali samo da e za preivjele zalihe ida biti iz dana u dana sve manje.

    I ba ga je sjeanje na te topove natjeralo da ostane na mjestu, grevito ga se drei dok mu je val straha mutio razum. Ve je vidio sebe raznesena metalnim kuglama i spaljena preim plamenom.

    A onda je dola lukavost shvaanje razloga nazonosti tih stvorenja. To je, shvatio je Coeurl po prvi put, bila znanstvena ekspedicija s druge zvijezde. U dobra stara vremena, i coeurli su razmiljali o svemirskim putovanjima, ali je katastrofa dola prebrzo a da bi to ikad postalo ita vie od pomisli.

    Znanstvenici znae istraivanje, ne unitavanje. Znanstvenici su na svoj nain lude. Obodren tom spoznajom, iziao je na otvoreno. Vidio je kako ga stvorenja postaju svjesna. Okrenula su se i zagledala. Jedno od njih, najmanje u skupim, iz korica je izvuklo sjajnu metalnu ipku, i leerno je ispruio u ruci. Coeurl je nastavio kas, uzdrman do sri polaskom u boj; za povratak je ve bilo prekasno.

    ^ *

    Kapetan fregate Hal Morton uo je kako se mali Gregory Kent, inae kemiar, nasmijao smetenim smijehom, napola nalik grgljanju, kojim je neizbjeno navijetao unutranju nesigurnost. Vidio je kako Kent opipava vretenasto metalitno oruje.

    43

  • Kent ree:Neu se uputati u rizik ni s im tako velikim.Kapetan Morton dozvoli da komunikatorom odjekne i njego

    vo duboko smijuljenje.Ba je to, proguna naposljetku, jedan od razloga zbog

    kojih ste vi, Kent, u ovoj ekspediciji jer nikad nita ne preputate sluaju.

    Smijuljenje se izgubilo u daljim i pretvorilo u tiinu. Instinktivno se, dok je promatrao kako im se preko ravnice od crnoga stijenja pribliava udovite, premjestio naprijed, i sad je stajao malo ispred ostalih, nadimajui golemim tijelom prozirni metalitni skafander. Ui su mu, kroz radio-slualice, zapljuskivali komentari njegovih ljudi:

    S tom se bebicom ba ne bih volio sresti u nekom mranom zakutku.

    Ne budi lud. To je oito inteligentno stvorenje. Vjerojatno pripadnik vladajue rase.

    Naizgled je to samo velika maka, ako naas zanemarimo krakove to mu vire iz ramena, i zaboravimo na udovine prednje noge.

    Njegov tjelesni razvoj, ree neki glas, u kojem jMorton prepozna Siedela, strukom psihologa, pretpostavlja ivotinjsko a ne inteligentno prilagoavanje okoliu. S druge pak strane, ide na nas ne onako kako bi to uinila ivotinja ve kao stvorenje to je mentalno svjesno naeg mogueg identiteta. Opaate da su mu pokreti ukoeni, to ukazuje na oprez, a to opet sugerira strah i svijest o naem oruju. Volio bih mu paljivije promotriti krajeve krakova. Ako se suuju u nastavke nalik na ruke, koji istinski mogu hvatati predmete, onda bi neizbjean zakljuak bio da je rije o potomku stanovnika ovoga grada. Bilo bi nam od velike pomoi kad bismo s njim mogli uspostavi