g o d i Š n j a k - savez-slijepih.hr · hrvatski savez slijepih g o d i Š n j a k hrvatskog...
TRANSCRIPT
�
HRVATSKI SAVEZ SLIJEPIH
G O D I Š N J A KHrvatskog saveza slijepih broj 5
za 2003. godinu
Zagreb, ožujak 2004.
2
G O D I Š N J A K
Hrvatskog saveza slijepih broj 5za 2003. godinu
Izdavač: Hrvatski savez slijepih�0000 Zagreb, Draškovićeva 80,
telefon: 0�/48-�2-50�, fax: 0�/48-�2-507
Glavni i odgovorni urednik: Antun Kovač
Lektorica: Ivančica Banković-Mandić
Slike odabrala : Karmen Nenadiæ
Naslovnica: Mario Grgić
Tisak i grafička obrada: indigo, Zagreb
Naklada 250 primjeraka
Zagreb, ožujak 2004.
3
SADRŽAJ
ČITATELJIMA GODIŠNJAKA
KAD SE SVE ZBROJI - I. Robić
�. O RADU TIJELA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH - ukratko
�.� Skupština kao prekretnica - možda!? - A.K.
�.2 Izvršni odbor
2. OSTVARIVANJE PROGRAMA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH
2.� Promidžba života slijepih i Hrvatskog saveza slijepih
Prilog 2.�.�: Sve je više naziva proizvoda na Brailleovu pismu - Lj. Dinjar
Prilog 2.�.2: Brajica u Slatini - R. Butković
Prilog 2.�.3: Uoči �5. listopada, MEÐUNARODNOG DANA BIJELOGA ŠTAPA - S. Rajačić
Prilog 2.�.4: Reljefne oznake u smještajnim objektima - (Hina) Novi list
2.2 Poboljšanje propisa i zakona u korist slijepih
Prilog 2.2.�: Novi koraci u zakonodavstvu - J. Janeš-Pasarić
Prilog 2.2.2: Za prihvaćanje amandmana nije bilo ni volje, niti razumijevanja - D. Matić
2.3 Obrazovanje i zapošljavanje slijepih
Prilog 2.3.�: Udruga slijepih i slabovidnih studenata “Šišmiš” proslavila
drugu godišnjicu uspješnog rada - K. Nenadić
Prilog 2.3.2: Po treći puta dodijeljene stipendije Zaklade “Marko Brkić” - K. Nenadić
Prilog 2.3.3: Uspjeh člana Udruge slijepih Međimurske županije na
Državnom natjecanju iz hrvatskog jezika - (BN.ZV.)
Prilog 2.3.4: Država treba stimulirati poslodavce - S. Rajačić, Vjesnik
4
2.4 Tifloinformatika
Prilog 2.4.�: GLS - govorni Linux za slijepe
2.5 Izdavačka djelatnost
Prilog 2.5.�: 30 godina “Riječi slijepih” - A.K.
Prilog 2.5.2: I sami slijepi za slijepe - A.K.
2.6 Opskrba slijepih tiflopomagalima
2.7 Očna protetika
Prilog 2.7.�: Očne proteze u Hrvatskom savezu slijepih izrađuju se već 24 godine - V. Hrgovčić
2.8 Aktivnosti namijenjene mladima
Prilog 2.8.�: Ljetno druženje mladih - K. Nenadić
Prilog 2.8.2: Barijere će biti uklonjene - M. Crnjak Novi list
Prilog 2.8.3: Širenje kulture komunikacija - N. Udiljak
2.9 Rad slijepih žena
Prilog 2.9.�: Prvi sastanak Mreže slijepih žena- K. Nenadić
Prilog 2.9.2: Žene ponovo u Premanturi - K. Nenadić
Prilog 2.9.3: Mreža slijepih žena nezaobilazni segment u radu HSS-a - M. Svjetličić
2.�0 Neposredna suradnja s temeljnim udrugama i članstvom
2.�� Međunarodna suradnja
Prilog 2.��.�: 7. Generalna skupština Europskog saveza slijepih (EBU) J. Janeš-Pasarić
2.�2 Rad ERKS-a Premanture
Prilog 2.�2.�: Treća sreća - R. Butković
5
2.�3 Investicijska ulaganja
Prilog 2.�3.�: Investicija u ERKS-u Premanturi- veliki izazov - I. Robić
2.�4 Program pomoći pri aktivnom uključivanju novooslijepljelih osoba u svakodnevni život
Prilog 2.�4.�: Nužna je čvršća suradnja centara za socijalnu skrb i temeljnih udruga slijepih
3. FINANCIJSKO POSLOVANJE HSS-a U 2003. GODINI
4. O NAMA, NAŠEM ŽIVOTU I RADU
Koliko su javne građevine pristupačne osobama oštećena vida? - V. Franjić
Glazbeni amaterizam - J. Hrvoj
To bit or not to bit - V. Perić
Slijepi i videći - R. Butković
Knjižnica za slijepe - A. Novak; Vjesnik, večernje izdanje, �7. 06. 2003,
“Protiv vjetra” - Ž. Bosnar Salihagić
Od mitova se ne živi - Sead Muhamedagić
5. IZ UDRUGA
5.�: Podaci o temeljnim udrugama, članicama Hrvatskog saveza slijepih
5.2: Aktivnosti povodom Dana bijelog štapa
Predstavljanje GLS-a - D. Halabarec
Briga za slijepe neće izostati - Dubrovački vjesnik
Ne želimo biti građani drugoga reda - R. Badovinac, Karlovački tjednik
Dvadeset i tri slijepe osobe oslobođene plaćanja komunalne naknade
- V. Gajšek, Novi sisački tjednik
Međunarodni dan bijelog štapa u Udruzi slijepih Županije istarske
- najvažnije aktivnosti - Z. Kuftić
Proslava Međunarodnog dana bijelog štapa - K. Landeka
Sve je lošiji odnos prema slijepima - J. Dimić, Novi sisački tjednik
6
Ne vidimo ih, a oni slijepi - D. Zenić, Slobodna Dalmacija
Tradicionalni susreti - KP, Virovitički list
Arithera zaposlila dva slijepa fizioterapeuta - J. Rak Šajn, Večernji list, �6.�0.2003.
5.3: Druge aktivnosti i događanja u temeljnim udrugama
Uskršnji pokloni - M. Pajtak
Humanitarni koncert za slijepe - A.T., Večernji list, Slavonija i Baranja
Humanost na djelu - D. Halabarec
Udruga slijepih i dalje ima problema s novcima - J. Mek, Večernji list Slavonija i Baranja
Slijepi vrlo aktivni u lokalnoj zajednici - V. Miković, Vjesnik
Pratiteljima slijepih besplatno parkiranje - S. Lesički, Jutarnji list, 3. izdanje 03.�2.2003.
U Upravi Grada Zagreba radi �4 slijepih osoba - Zagreb, zdravi grad
Za osmijeh slijepog djeteta - Mihaela Claudia Dugandžić, dipl. soc. radnik
Rekreativne aktivnosti u riječkoj udruzi - (K.L.)
Što je žalostilo, a što veselilo Brođane u 2003. godini
6. SPORT, ŠAH I RADIOAMATERIZAM
SPORTAŠICA GODINE, MARIJA IVEKOVIĆ (intervju) - M. Pili
6.� Sportske aktivnosti
6.�.� Atletika
6.�.2 Kuglanje
6.�.3 Golball
6.�.4 Pikado
6.2 Šah
6.3 Radioamaterizam - U znaku 45. obljetnice radioamaterskog pokreta - S. Golić
7. SPONZORI I DONATORI HSS-a ZA 2003. GODINU
7
ČITATELJIMAGODIŠNJAKA
Priredili smo vam još jedan, sada već peti po redu, Godišnjak Hrvatskog saveza slijepih u
uvjerenju da ćemo vam i ovoga puta; iako ukratko i na sažet način, a ipak dovoljno informativno
i zanimljivo; predstaviti najvažnije aktivnosti nacionalne organizacije slijepih Hrvatske tijekom
2003. godine. Nastavljajući dosadašnju koncepciju i oblik naše publikacije, jer nam se zasada čine
najprimjerenijima, stavljamo pred vas na stotinjak novinskih kartica 60 priloga (članci iz tiska i
glasila Hrvatskog saveza slijepih (HSS), nekoliko posebno naručenih članaka i komentara), prikaza
ostvarenih programskih zadaća i cjelina kao i drugih rezultata jednogodišnje aktivnosti s izvještajem
o financijskom poslovanju i popisom donatora koji su znatno doprinjeli ostvarenim rezultatima.
Peti broj Godišnjaka sastoji se od 7 cjelina, a započinje uvodnim tekstom u kojem tajnik
HSS-a I. Robić daje kratak prikaz aktivnosti Saveza tijekom godine, uz optimističku ocjenu na kraju
“ipak se kreće”. I doista, već ovaj uvodnik, a potom i cijeli sadržaj Godišnjaka daju nagovijestiti
zaključak da je HSS tijekom 2003. godine imao jako razgranatu, ali i uspješnu ukupnu aktivnost.
U prvom dijelu rad tijela Saveza predstavljen je osvrtom na redovno skupštinsko zasjedanje i
pregledom točaka dnevnog reda sjednica Izvršnog odbora, a bilo ih je čak 57.
Drugi dio, svakako je najvažniji, ne samo za ovu publikaciju, nego i za ocjenu rada HSS-a,
jer prikazuje programe na kojima se temeljio najveći dio aktivnosti tijekom godine. Prikazano je i
prilozima popraćeno �4 programa.
Treći dio predstavlja izvješće o financijskom poslovanju za 2003. prilagođeno potrebama
ove publikacije.
Četvrti dio samo na prvi pogled nema puno veze s aktivnošću HSS-a jer donosi 7 članaka s
različitih područja djelatnosti. Međutim, već površna analiza pokazat će da su predmet bavljenja
svakog od članaka zapravo vitalna i egzistencijalna pitanja slijepih, a tko bi bio mjerodavniji za
traženje odgovora na njih, ako ne HSS? Osobito je tema pristupačnosti javnih građevina slijepima,
8
u 2003.g., Europskoj godini osoba s invaliditetom, bila vrlo naglašena, pa će stoga članak prof. V.
Franjić o tom pitanju, svakako pobuditi pozornost čitatelja.
Peti dio posvećen je temeljnim udrugama - članicama HSS-a. Možda će od strane pojedinih
udruga biti prigovora što i njihove aktivnosti nisu bile spomenute u publikaciji, no, za to ima više
razloga o kojima na ovom mjestu ne treba raspravljati. Dovoljno je reći samo to da su aktivnosti
udruga raznovrsne i mnogobrojne pa bi trebalo jako puno prostora da ih se samo zabilježi i bez
detaljnijih opisa. Svaka bi udruga mogla ispisati svoj godišnjak, a u ovom smo prikazali aktivnosti
i događanja polovice udruga.
U šestom dijelu - nakon intervjua s najsportašicom M. Iveković - slijede najvažniji sportski i
šahovski rezultati te aktivnosti u slavljeničkom radioamaterskom klubu slijepih “Louis Braille”.
Sedmi dio predstavlja samo popis donatora HSS-a i, mada za sadržaj Godišnjaka nema veći
značaj, za obavljenu aktivnost Saveza, itekako je važan.
I tako, uvaženi čitatelji, pošto smo zajedno prolistali 5. Godišnjak HSS-a, ostaje mi, kao
uredniku, samo to da vam poželim ugodne trenutke uz njegovo detaljnije iščitavanje! Kako je
većina sadržaja popraćena i slikom, nadam se da će vam čitanje publikacije biti privlačnije. Ako
vas ova publikacija potakne na neku radnju, ili možda samo na razmišljanje o tome kako slijepima
olakšati život, bit ćemo zadovoljni, jer smo postigli osnovni cilj, tj. probleme slijepih učinili smo
koliko-toliko javnim, kao i rad naše nacionalne udruge slijepih.
urednik
9
KADSESVEZBROJI
Postignuća slijepih udruženih u HSS u 2003.g., ukupno uzevši, odražavaju lagano poboljšanje
njihovog položaja u odnosu na prethodne godine. Na ovakvu ocjenu utjecale su, uvjetno rečeno,
dvije vrste događanja.
U jednu grupu mogla bi se svrstati događanja koja svojim sadržajem ublažavaju i djelomično
saniraju neke odluke koje su, prije svega, u području zakonodavstva utjecale dalekosežno na
pogoršanje položaja slijepih, ponajprije u materijalnom pogledu.
Drugu skupinu čine ostvarenja projekata koja na neki način oformljuju i zaokružuju aktivnosti
Saveza u okviru tzv. “redovnih sadržaja”.
I 2003. godinu, po prioritetima djelovanja, u Hrvatskom savezu slijepih obilježavaju
nastojanja na prihvatljivom rješavanju doplatka za pomoć i njegu. Poznato je, naime, da je
prevođenje ovog instituta iz Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju u Zakon o socijalnoj
skrbi, na prvom mjestu za zaposlene slijepe osobe rezultiralo smanjenjem iznosa ovog dodatka,
a u nekim slučajevima i njegovim ukidanjem. S
obzirom na to iz godine u godinu u paleti različitih
skupina slijepih osoba, povećavala se skupina
slijepih koji su zbog imovinskog cenzusa bili
isključeni iz prava na doplatak za pomoć i njegu.
S druge strane, sve manja je skupina onih koji to
pravo ostvaruju preko mirovinskog osiguranja.
Nastojeći djelovati na različite načine, a u
okviru mogućeg, Hrvatski savez slijepih je ipak
uspio u nastojanju da se iz Zakona o socijalnoj
skrbi pri određivanju doplatka za pomoć i njegu
eliminira uzimanje u obzir kategorije prihoda
JanicaKostelićnarehabilitacijiuAriteiiIvicaRobićtajnikHrvatskogsavezaslijepih
�0
obitelji te na taj način omogući svima slijepima ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu.
Ovo se uspjelo “progurati” u okviru izmjena i dopuna Zakona o socijalnoj skrbi koje su
donošene iz sasvim drugih razloga (osnivanje Zavoda za socijalnu skrb). Na ovaj način prvi
put u povijesti u našoj zemlji imamo situaciju da sve slijepe osobe imaju pravo na spomenuti
doplatak. Druga je stvar što iznosima predviđenim za slijepe u Zakonu o socijalnoj skrbi ne
možemo biti zadovoljni. U istom času donošenja izmjena i dopuna Zakona o socijalnoj skrbi
Savez je pokušao posebnim amandmanom u Hrvatskom saboru eliminirati stupnjevanje prema
tzv. “osposobljenosti za život”, ali u tome nije uspio.
U području zapošljavanja osoba s invaliditetom, nakon konačnog donošenja Zakona o
profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju u 2002.g., Ministarstvu rada i socijalne skrbi nije bila
dovoljna cijela kalendarska 2003.g. da donese i potrebne provedbene podzakonske akte, koji bi
omogućili operacionalizaciju samog Zakona. Savez se posebno angažirao svojim prijedlozima na
Pravilniku o radnim mjestima na kojima pri zapošljavanju prioritet imaju osobe sa stopostotnim
invaliditetom nastojeći na taj način supstituirati ukidanje ranijeg zakona koji je slijepima davao
prioritet pri zapošljavanju na nekim radnim mjestima. U međuvremenu realizacijom projekta
sa zdravstvenom ustanovom Arithera, u kojemu je Savez sudjelovao i značajnim ulaganjima,
omogućeno je u perspektivi zapošljavanje petero slijepih fizioterapeuta. S obzirom na godišnju
kvotu slijepih u Hrvatskoj koji nađu zaposlenje, ova brojka i nije tako beznačajna. Primjerice, u
2003. godini je u Hrvatskoj zaposleno ukupno 7 osoba, a ovaj broj nadmašuje prosjek ostvarivan
u proteklih deset godina.
U sklopu aktivnosti Saveza 2003.g. bila je ispunjena i realizacijom pojedinih etapa nekih
širih višegodišnjih projekata i programa. U to bi, primjerice, ulazila dostignuća u području
informatizacije za slijepe Hrvatske. U okviru toga valja spomenuti dostupnost elektroničkih
pomagala i računalnih programa pod što je moguće povoljnijim uvjetima. Posebno mjesto ovdje
zauzima razvoj govornog linuxa za slijepe. U 2003.g. dosegnut je stupanj razvoja koji je omogućio
njegovu distribuciju članovima kao program koji se može koristiti, prije svega, kao elektroničko
��
pomagalo za pisanje i obradu teksta. I ostala su pomagala namijenjena slijepima bila dostupna
udrugama i članovima i to u prilično velikom broju i bez duljih čekanja. Savez je također djelovao
i na izradi izmjena Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima, dajući poseban naglasak na
uvrštenje novih pomagala, na prvom mjestu namijenjenih populaciji mladih uključenih u sustav
obrazovanja. Studentima i učenicima pružana je podrška i kroz značajno djelovanje Zaklade za
školovanje slijepih “Marko Brkić”. I suradnja s Centrom za obrazovanje slijepih “Vinko Bek” u
Zagrebu sve se više unapređuje, a taj trend nastavljen je i u 2003.g.
Razvoj Edukacijsko rehabilitacijskog kampa slijepih u Premanturi, koji se još uvijek najvećim
dijelom sastoji u stvaranju prostornih preduvjeta, u 2003.g. nastavljen je izradom projekta za
dogradnju i adaptaciju postojećeg objekta, dobivanjem građevinske dozvole, osiguranjem
financijskih sredstava za prvu etapu izgradnje te početkom građevinskih radova. U osiguranju
sredstava Savez je djelovao prema Ministarstvu rada i socijalne skrbi u okviru natječaja za
investicijska ulaganja udruga osoba s invaliditetom. Iz tih izvora Savezu je dodijeljen iznos u
visini 2.900.000,00 kn. Daljnjih �.500.000,00 kn Savez je pribavio iz vlastitih izvora te velikim dijelom
iz potraživanja od Tiflološkog muzeja. Inače zaključenje dugogodišnjeg spora s ovom ustanovom
uspjeh je obiju strana i sigurno je osnovica za dobru suradnju na koju su, po prirodi stvari, upućene.
Značajna ulaganja izvršena su i u održavanje zgrade u Draškovićevoj 80, a u 2003. ona su se
sastojala u izmjeni pokrova i limarije na samom objektu.
Različiti skupovi ciljani na određenu populaciju slijepih (mladež, studenti, žene i sl.), koji se
proteklih nekoliko godina redovito održavaju, zasigurno će svoju stalnost i sadržajno sve kvalitetniji
rad moći ostvariti kada se ERKS Premantura obogati novim prostornim sadržajima kao što su
restoran i polivalentna dvorana. Tada će biti moguće organizirati i neke međunarodne skupove od
kojih bi Hrvatski savez slijepih mogao imati određenu korist u pogledu spoznaja o međunarodnim
dostignućima. Ovo bi omogućilo Savezu nastavak uključivanja u aktivnosti europskih asocijacija
slijepih te razvoj međunarodne suradnje koja se dosta kvalitetno ostvarivala i u 2003.g.
�2
Pozitivna kretanja iz 2003.g. značajnim su dijelom bila omogućena i činjenicom da su
nacionalni savezi osoba s invaliditetom svoju redovnu djelatnost financijski pokrivali iz Proračuna
RH preko Ministarstva rada i socijalne skrbi. Uz pomoć i tih sredstava Hrvatski savez slijepih
bio je u mogućnosti da aktivnošću komplementira djelovanje državnih institucija na području
specifičnom za populaciju slijepih. Za temeljne udruge Saveza, s druge strane, vrlo značajna je
bila pomoć dobivena kroz sredstva od igara na sreću.
U skladu s trendovima iz posljednjih nekoliko godina u radu Hrvatskog saveza slijepih, i na
kraju 2003.g. možemo reći: “Ipak se kreće.”
IvicaRobić,dipl.oec. Tajnik Hrvatskog saveza slijepih
�3
1.ORADUTIJELAHRVATSKOGSAVEZASLIJEPIH-ukratko
1.1 SKUPŠTINAKAOPREKRETNICAURADU-MOŽDA!?
Ima već najmanje 5 godina kako na našim
skupštinama, druge skupove da i ne spominjem,
uporno ponavljamo tri problema: zapošljavanje,
doplatak za tuđu pomoć i njegu i obrazovanje,
a da se ništa, nakon skupštinskih konstatacija i
upozorenja, konkretnije ne događa. Štoviše, imam
dojam da se o njima sve apstraktnije govori, jer
se više npr. ne iznose podaci o broju zaposlenih
i nezaposlenih, o novozaposlenima, (tako da ne
znamo ima li ih uopće) o broju učenika u školama
za slijepe i u integraciji, o broju studenata itd.
MALIPOMACI
Rezimirajući skupštinsku raspravu, koja je vođena na 2. redovnoj godišnjoj skupštini HSS-
a, 5. travnja, tajnik HSS-a, Ivica Robić, je konstatirao da su definirana 2, odnosno 3 problema
kojima se trebaju baviti sve udruge i svi članovi. Naravno, ponovljena su tri, već nabrojana:
obrazovanje, zapošljavanje i doplatak za tuđu pomoć. “U rješavanju ovih problema”, nastavlja
Robić, “neki pomaci su napravljeni”. To su: donesen je Zakon o zapošljavanju i profesionalnoj
rehabilitaciji i sada se radi podzakonski akt na kojem je Savez insistirao; kod tuđinke je pomak
prijedlog; da bi je napokon primali mnogi koji je nisu imali. “Neću reći da je to nešto”, konstatira
tajnik, “ali eto, na tome se stalno radi, na tome se stalno pokušava”.
Što se obrazovanja tiče, Robić dobro zapaža i ponavlja, da upozorenja, kako se treba
obrazovati za nova zanimanja, zapravo nisu nešto ozbiljno i da na to ne treba previše trošiti snage,
SkupštinaHrvatskogsavezaslijepih
�4
jer “u principu, u integriranom školovanju svakoj slijepoj osobi je omogućeno da se školuje za
što želi, odnosno, za što ima sposobnosti, mentalne i druge”, pojašnjava Robić. Dakle u Centru
“Vinko Bek”, (ne znam zašto se vrlo rijetko u ovom kontekstu, ili gotovo nikada, ne spominje
i osječki “Vinko Bek”) slijepi se obrazuju samo u jednom, sada već znamo, manjem dijelu ili
“segmentu”, kako je to doslovce rekao tajnik HSS-a. A pomaci na području obrazovanja (na koje
Robić podsjeća i opravdano smatra da će biti utoliko veći ukoliko se i sami, tj. i udruge i HSS, za
njih izborimo) su u tome da se učenicima u integraciji osiguraju što bolji uvjeti, npr. računalna
oprema i pomagala, da se opismene na brajici itd., kako se ne bi dogodilo da se nađe radno
mjesto, a budući zaposlenik ne zna raditi na računalu pa ga tek trebamo osposobiti.
PRIJEDLOZIIUPOZORENJA
U opširnoj raspravi prijedloga i upozorenja je bilo puno, a izdvajam samo najvažnije:
-sve je više udruga, a sve manje novaca;
- u primjeni je više različitih definicija sljepoće;
- jedna bi stručna komisija trebala osmisliti obrazovanje mladih slijepih, kako bi se obrazovali za
zanimanja koja se traže;
- u društvu nema razumijevanja za slijepe i njihove probleme, možda bi ipak trebalo ići na prosvjed;
- u Rijeci zdrave osobe rade na mnogim telefonskim centralama na kojima bi mogli raditi slijepi;
- trebalo bi razgovarati u državnim i javnim poduzećima i ustanovama i tražiti radna mjesta za slijepe;
- da svaka udruga snimi koliko ima nezaposlenih slijepih i mogućih radnih mjesta u državnim i
javnim poduzećima i ustanovama, kao i u tijelima lokalne i područne vlasti na svom području i
dostavi u središnjicu radi poduzimanja daljnjih aktivnosti na zapošljavanju;
- osmisliti radna mjesta za slijepe kroz partnerske odnose npr. u uslužnim djelatnostima;
- moramo biti agresivniji kroz javnost, jer je pritisak javnosti vrlo djelotvoran;
- stambeno pitanje slijepih moguće je rješavati samo putem socijalnih stanova.
�5
JAVNOPRIOPĆENJE
Tajnik Robić upoznao je zastupnike s inicijativom Izvršnog odbora da se Skupština obrati javnosti
jednim priopćenjem u kojem upozorava na činjenicu da se pojavljuje sve više udruga koje u ime slijepih
“pribavljaju financijske i druge koristi”, a da slijepima takve aktivnosti najmanje služe. Priopćenje glasi:
“Priopćenje Hrvatskog saveza slijepih javnosti - Slijepi protiv obmanjivanja plemenitih ljudi”.
Na redovnoj godišnjoj Skupštini HSS-a, održanoj 5. travnja 2003. godine, raspravljalo se
o položaju slijepih u društvu i njegovom poboljšanju. Između ostalog, izražena je zahvalnost
pojedincima i tvrtkama koji su materijalno i na drugi način pomagali akcije u cilju provedbe
projekata i programa značajnih za slijepe osobe. Skupština HSS-a smatra, međutim, potrebnim
upozoriti javnost, dobronamjerne pojedince i tvrtke, na sve učestalije pojave da se u ime slijepih
traže financijska sredstva i druge potpore pa čak naslovima dostavljaju već ispunjene uplatnice,
a pritom nisu vjerodostojni navodi o namjeni za koju bi se sredstva koristila. Dapače, nominalno
navedene akcije često već sprovode državne institucije ili drugi oblici organiziranog obrazovanja.
Evidentno je da se u spomenutim slučajevima radi o obmanjivanju javnosti te, u ime slijepih,
ostvaruje nedopuštena korist pojedinaca ili grupa. HSS upućuje stoga sve koji iz plemenitih pobuda
žele pomoći slijepima da se o svakoj predloženoj akciji u tom smislu konzultiraju u Hrvatskom
savezu slijepih, nekoj od njegovih temeljnih, županijskih ili gradskih udruga, odnosno kod slijepe
osobe koju osobno poznaju”.
Skupština je, sukladno Statutu HSS-a, u članstvo Saveza primila Gradsku udrugu slijepih
Nova Gradiška osnovanu krajem 2002. godine od članova s područja nekadašnje općine Nova
Gradiška koji su do tada činili podružnicu u Udruzi slijepih Brodsko-posavske županije.
Ako HSS odmah nakon Skupštine krene putem koji je skicirao tajnik Robić, tj. ako se založi za
osuvremenjivanje obrazovanja slijepih, ako se snimi stanje nezaposlenih i mogućih radnih mjesta i
ako se krene u ciljane partnerske odnose s poslodavcima te pokuša realizirati bar još neki od iznijetih
prijedloga u cilju zapošljavanja slijepih - što pretpostavlja jedan vrlo sustavan i stručan rad - onda bi
ova skupština mogla biti značajna prekretnica u rješavanju najakutnijih problema slijepih Hrvatske.
U protivnom sljedeća godišnja skupština bit će samo još jedna repriza ove i ranijih skupština.
A.K.
�6
1.2IZVRŠNIODBOR
Kao operativno tijelo Izvršni odbor je
provodio, ali i nadzirao provedbu programa
rada HSS-a. Tijekom godine održao je 5 sjednica
(od 5. do 9.) s ukupno 57 točaka dnevnog reda.
Najviše se raspravljalo o temama vezanim za ERKS
Premanturu, o međunarodnoj suradnji, doplatku za
tuđu pomoć itd. U kratkom pregledu nabrojene su
samo najvažnije točke i datumi održavanja sjednica.
5.sjednica:28.siječnja -Informacija za Skupštinu HSS-a;
- Izvještaj o poslovanju ERKS-a Premanture;
- Rad hrvatske Knjižnice za slijepe;
- Prijedlog članske iskaznice HSS-a;
6.sjednica:18.ožujka - Izvještaj o radu HSS-a i radnih tijela (za skupštinu);
- Ocjena nekih aktualnih događanja i njihova reperkusija na HSS; priopćenje za javnost
(za skupštinu);
- Priprema Skupštine HSS-a;
- Dogovor za rad ERKS Premanture u 2003.;
- Druženje žena za Majčin dan;
- Međunarodna suradnja;
7.sjednica:3.lipnja - Sporazum o poslovnoj suradnji HSS-a, Udruge slijepih Zagreb i Ustanove za
zdravstvenu njegu Arithera;
IzvršniodborHrvatskogsavezaslijepih
�7
-Odluka o izradi dodatnih radova u ERKS-u Premanturi;
- Sudska nagodba između Tiflološkog muzeja i HSS-a;
- Odluka o uređenju krovišta u poslovnoj zgradi HSS-a;
- Dogovor o aktivnostima oko doplatka za tuđu pomoć i njegu;
- Informacija o organizaciji rada ERKS-a Premanture;
- Informacija o tijeku izrade kriterija o raspodjeli lutrijskih sredstava;
- Ugovor o najmu dvorane s kazalištem Kerempuh;
- Međunarodna suradnja;
8.sjednica:16.rujna - Dogovor o načinu obilježavanja Dana bijelog štapa i daljnjih aktivnosti HSS-a vezano uz
ujednačavanje doplatka za tuđu pomoć i njegu;
- Zaključak u vezi dogradnje ERKS-a Premanture
- Odnosi s Tiflološkim muzejom;
- Dogovor o angažiranju nove osobe za rad u kabinetu za očnu protetiku;
- Definiranje elemenata za Program rada i Financijski plan HSS-a za 2004.;
- Raspodjela lutrijskih sredstava;
- Međunarodna suradnja;
9.sjednica:3.prosinca - Aktivnosti vezane za dogradnju ERKS-a Premanture;
- Izvještaj o poslovanju ERKS-a Premanture u 2003.;
- Dogovor elemenata za formiranje cijena pomagala u ekonomatu;
- Odluka o jednokratnoj pomoći najugroženijim članovima temeljnih udruga;
- Međunarodna suradnja.
Značajna aktivnost HSS-a ostvarivala se i kroz povjerenstva Izvršnog odbora, od kojih su
svoj obol posebno davala Povjerenstva: za mlade, za žene i za tifloinformatiku.
�8
2. OSTVARIVANJEPROGRAMAHRVATSKOGSAVEZASLIJEPIH
Pregled ostvarenih pojedinih programskih zadaća i programskih cjelina u ovom je poglavlju
prikazan na temelju Izvještaja o radu HSS-a za 2003. pripremljenog za redovnu godišnju
Skupštinu. Programi su financirani sredstvima dobivenim iz Državnog proračuna, Hrvatske lutrije
i od donatora te drugim sredstvima koje je HSS ostvario na različite načine. U cilju što zornijeg
predočenja pojedinih važnijih programskih zadaća one će biti popraćene prilozima (članci iz
glasila HSS-a i novinski napisi) i slikama.
2.1PROMIDŽBAŽIVOTASLIJEPIHIHRVATSKOGSAVEZASLIJEPIH
- istupi u medijima i upoznavanje javnosti
sa specifičnim potrebama slijepih osoba te
predlaganje određenih rješenja; ovo su u zadnjih
nekoliko godina već uobičajeni načini djelovanja
HSS-a, a i njegovih temeljnih udruga. Potreba
ujednačavanja doplatka za pomoć i njegu za sve
slijepe bila je dominantna tema;
- kako je 2003. godina bila Europska godina osoba
s invaliditetom, to je uvjetovalo pojačani pritisak
kroz medije, a HSS je svoj doprinos obilježavanju
Europske godine ostvario s nekoliko sasvim
konkretnih sadržaja promidžbenog karaktera, što
će biti naznačeno u daljnjem tekstu ovog poglavlja;
- na dan �6. lipnja, kada je HSS punio 57 godina postojanja, održana je konferencija za novinare
na kojoj su kao gosti sudjelovali saborski zastupnici dr. Miroslav Furdek i dr. Juraj Njavro. Tema
konferencije bio je prijedlog amandmana koji je Hrvatski savez slijepih uputio Saboru RH na
prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi;
- u okviru obilježavanja godišnjice Hrvatskog saveza slijepih, kao i Europske godine osoba s
KonferencijazanovinarepovodomgodišnjiceHrvatskogsavezaslijepih
�9
invaliditetom, na Edukacijsko-rehabilitacijskom
fakultetu u Zagrebu održana je promocija knjige dr.
Franje Tonkovića “I sami slijepi za slijepe”. Knjiga
je snimljena i u zvučnoj tehnici te je svakoj udruzi,
članici HSS-a, besplatno dostavljen primjerak
zvučnog, odnosno izdanja na crnom tisku;
- najznačajniji medijski nastupi predstavnika HSS-a
ostvareni su u emisiji “Šesto čulo” prvog programa
Hrvatskog radija, odnosno u emisiji “Planet Internet”,
te “Latinici” na Hrvatskoj televiziji;
- temeljem Nacionalnog programa obilježavanja
Europske godine osoba s invaliditetom, u
Europskom domu u Zagrebu je 9. prosinca upriličeno predavanje i prezentacija projekta
Blindbooks, koji se provodi uz financijsku potporu CARneta. Prezentaciji su prisustvovali stručnjaci
iz ovog područja, zainteresirani pojedinci, kao i predstavnici medija;
- predstavnici HSS-a i njegovih članica bili su na primanju koje je Predsjednik Republike Stjepan
Mesić upriličio povodom Međunarodnog dana invalida.
Prilog2.1.1:SVEJEVIŠENAZIVAPROIZVODANABRAILLE-OVOMPISMU
U kratkoj rekapitulaciji događanja vezanih uz apliciranje Brailleova
pisma na ambalažu hrvatskih proizvoda tijekom 2003. godine postignuti su
novi rezultati. Baveći se tim projektom posljednjih sedam godina napokon
možemo ustvrditi da pismo za slijepe dobiva sve veću zastupljenost na tiskanoj
komercijalnoj ambalaži renomiranih hrvatskih tvrtki. Prije svega, treba reći
da je farmaceutska tvrtka “Pliva” otvorila put cjelokupnom projektu, označivši
popriličan asortiman lijekova. Tijekom 2003. godine koncern “Podravka”
označio je prvi put u nas plastičnu ambalažu - Vegetin posipač u četiri vrste
okusa i to: riba, perad, svinjetina i teletina.
PrijemkodpredsjednikaMesića
20
Nadalje, “Belupo - kozmetika” pokreće liniju preparata za njegu kože “I
touch” u pet različitih pakovanja i namjena. Svaka od njih dobit će Brailleov
ispis. Probe su završene i pokazale se dobrim premda se aplikacija radi na vrlo
finoj i tankoj plastici. Kolekcija će na tržište biti plasirana ove godine.
Kako je u procesu približavanja naše zemlje EU vrlo važno osvajanje tržišta
dizajnerski osmišljenom i funkcionalnom ambalažom, tako je i prilagođavanje te
prepoznatljivost proizvoda jedan od elemenata koji služe svrsi. Prilagodljivost
hendikepiranoj osobi, u našem slučaju slijepoj osobi, treba dobiti na aktualnosti
- ne samo kao humani nego i civilizacijski čin. O tome Europa, kojoj težimo, odavno vodi računa.
Dio cjelokupno osmišljenog izgleda jednog pakovanja, bilo prehrambenog, toaletnog
ili farmaceutskog proizvoda, može zadovoljiti i tu komponentu. Nije li rano govoriti o potrebi
uvođenja nekih zakonskih rješenja o upotrebi brajeva pisma na tiskanoj komercijalnoj ambalaži
u nas, reći će mjerodavni, no činjenica je da pismo za slijepe zaslužuje pozornost. Senzibilitet
društva ne postiže se više patetikom koja nas, nažalost, okružuje i dan danas.
Permanentnim pojavljivanjem Brailleova pisma može se educirati javnost u svakodnevnim
životnim okolnostima.
LjerkaDinjar
“Mismosesjetili!”,SCARDONA,glazbenaprodukcijad.o.o.
22. travnja 2003. godine izdan je album prvijenac JELENE RADAN “Nijekraj” koji
sadrži �3 pjesama. Posebnost ovog albuma je to što je omot CD-a dopunjen naljepnicom
s Brailleovim pismom, a to je u Hrvatskoj prvi slučaj.
Namjera je izdavača potaknuti i druge glazbenike na slične projekte.
AndrijanaKorboni
2�
Prilog2.1.2:BRAJICAUSLATINI
Što znači biti pismen? Poznavati slova
abecede, znati se potpisati ili puno više od toga?
Vjerujem da je to jedno od onih pitanja o kojem
svatko ima svoje mišljenje pa neka tako i ostane.
Na Međunarodni dan pismenosti, 8. rujna, kroz
elektroničke medije provlačila su se dva statistička
podatka. Prvi je onaj o 2% nepismenih, a druga
brojka govori o 670 000 osoba u Hrvatskoj koje
nemaju završenu osnovnu školu. Zbog njih je
vlada osigurala potrebna sredstva i osmislila
programe kako bi što više tih ljudi dovršilo svoje
osnovnoškolsko obrazovanje. O nekim drugim
sadržajima, vezanim uz pismenost, u našim
najmasovnijim medijima nisam čuo nijednu rečenicu. To znači da takvih sadržaja nije ni bilo.
Nešto vrlo zanimljivo događalo se u, po veličini drugom gradu Virovitičko-podravske
županije, Slatini. Na Šetalištu J. Burgera �, smještena je zgrada Pučkog otvorenog učilišta grada
Slatine. Prošle je godine Pučko otvoreno učilište u povodu Međunarodnog dana pismenosti
svim srednjoškolcima i ostalim zainteresiranim građanima predstavilo glagoljicu, a ove godine
pismo za koje se, na prvi pogled, zanima sve manje ljudi - brajicu, tj. pismo za slijepe.
“Svjetski dan pismenosti, 8. rujna, Pučko otvoreno učilište Slatina je, na prijedlog ravnateljice
prof. Dragice Šuvak, obilježilo predavanjem o brajevu pismu, te književnim susretom na kojem je
predstavljen slijepi novinar i pjesnik iz Našica - Rolando Butković. Predavanje o pismu o kojemu
premalo znamo - pismu za slijepe, Brajevu pismu - održao je prof. Antun Kovač iz Zagreba.
Tim predavanjem proširili smo naše znanje o samom pismu, odškrinuli smo vrata svijeta ljudi
oštećena vida.
Predavanjeobrajevompismuuotvorenomučilištuuslatini
22
Novinar i pjesnik, Rolando Butković, govorio je o svojim iskustvima u korištenju Brajeva
pisma, pokazao način njegova strojna pisanja te ukratko predstavio svoje dvije zbirke pjesama:
“Laganini blues” i “O mraku i drugim lijepim stvarima”. Ovim predavanjem i književnim susretom
željeli smo saznati nešto više o pismu za slijepe, ali i širom otvoriti vrata knjižnice slijepim i
slabovidnim osobama. Predavanje je bilo namijenjeno svima, a napose osobama koje vide, jer
je njihova pomoć pri susretu sa slijepima dragocjena. Željeli smo da ovo predavanje i književni
susret imaju odjeka među ljudima i da nakon toga svijet oko sebe gledamo drugačijim očima te
se spremnije suočimo s vlastitim životom.”
Tako su ovaj događaj vidjele i opisale njegove organizatorice - ravnateljica i djelatnice
Pučkog otvorenog učilišta. Iako o brajici znam puno toga, sa zanimanjem sam slušao predavanje
gosp. Antuna Kovača, koji je o Louiseu Brailleu i njegovom izumu govorio s puno šarma, detalja,
ali ne i preopširno, tako da su slušatelji, u punom smislu te riječi, dobili pravu informaciju o brajici.
Između ostalog, rekao je da mnoge slijepe osobe zanemaruju brajicu, dajući prednost zvučnim
tehnikama, ali je iznio i mišljenje da brajica neće izumrijeti, a dokaz je osmotočkasta brajica koja
se primjenjuje u računalnoj tehnici, sve popularnijoj među slijepima. Osim teoretskog dijela, ovo
predavanje imalo je i svoj praktični dio - pisanje na Brajevu pisaćem stroju. Antun Kovač se na
brajici potpisao u knjigu dojmova u koju se upisuju svi gosti Pučkog otvorenog učilišta Slatine.
U publici, koja je pratila ovaj događaj s velikim zanimanjem, najviše je bilo prosvjetnih djelatnika
i učenika, a najmanje članova Udruge slijepih ove županije, što je iznenadilo organizatorice. Od
slabog odaziva slijepih i slabovidnih osoba, puno je važniji dojam s kojim su videće osobe otišle
s ovog susreta, a mislim da je on vrlo pozitivan. Pismenost svakog pojedinca ovisi o njegovim
željama i ambicijama, a te su večeri građani Slatine mogli saznati da i slijepe osobe imaju što
pokazati ako se svojim i drugim pismima koriste na pravi način, tj. za stjecanje znanja o svemu
što nas okružuje i što nam može pomoći da živimo kvalitetnije.
RolandoButković
23
Prilog2.1.3:UOČI15.LISTOPADA,MEĐUNARODNOGDANABIJELOGAŠTAPA
“Premaslijepimavodise‘čista’,anesocijalnapolitika”
Bez saborske podrške ostao je amandman na izmjene i dopune Zakona o socijalnoj skrbi,
kojim se tražilo da se slijepima i gluhoslijepima dodatak od 280 kuna poveća na 400 kuna. Civilne
žrtve Drugog svjetskog rata, odnosno branitelji i invalidi Domovinskog rata dodatak na sljepoću
dobivaju u iznosu većem od 3000 kuna. Jesu li slijepi, koji su to postali kao žrtve Drugog svjetskog
rata, politički ‘slijepci’ ove vlasti, a invalidi iz Domovinskog rata slijepci neke druge stranke koja
se za njih prije pobrinula; znači li to da ostala slijepa ‘sirotinja’ nije ničija ili je pak samo Božja,
pita se Ivica Robić, tajnik Hrvatskog saveza slijepih.
ZAGREB,12. listopada - Obrazovanje, zapošljavanje, rješavanje stambenih pitanja - to su
samo neki od problema s kojima će slijepi Hrvatske - njih približno 5800, među kojima je puno
umirovljenika - uoči �5. listopada, Međunarodnog dana bijeloga štapa, upozoriti javnost a posebice
političare. Kako je Vjesniku rekao Ivica Robić, tajnik Hrvatskog saveza slijepih, važan problem članova
Saveza je ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu u odgovarajućem iznosu. Sadašnji naime, iznosi
oko 700 kuna, a preko Zavoda za mirovinsko osiguranje ostvaruju ga samo slijepi koji su to pravo
stekli do �. siječnja �999.
DoplataknajnižiuEuropi- Prema Robićevim riječima, slijepi od tada prema važećem
Zakonu o socijalnoj skrbi te slijepi, ako su osposobljeni za samostalan život, dobivaju samo
“tankih” 280 kuna. Taj je dodatak u odnosu na prosječnu plaću u Hrvatskoj (oko 3900 kuna)
najniži u Europi. Niži je, ističu u Savezu, i od onog u Rumunjskoj i od onog u Srbiji i Crnoj Gori,
zemljama nerazvijenijim od Hrvatske. “Na tu nepravdu stalno upozoravamo jer, primjerice, civilne
žrtve Drugog svjetskog rata, odnosno branitelji i invalidi Domovinskog rata dodatak na sljepoću
dobivaju u iznosu većem od 3000 kuna”, ističe Robić. Požalio se kako ove godine u Hrvatskom
saboru nije prošao amandman na izmjene i dopune Zakona o socijalnoj skrbi kojim se tražilo da
se slijepima i gluhoslijepima dodatak od 280 kuna poveća na 400 kuna. Resorno se ministarstvo
24
nije potrudilo bolje proučiti amandman, što pokazuje kako se, kad je riječ o slijepima, ondje više
u obzir uzima ‘čista’ nego socijalna politika”, ocjenjuju članovi Saveza slijepih. Dodaju da je lani
dodatak za pomoć i njegu umnogome povećan civilnim žrtvama Drugog svjetskog rata, koje su
ga i prije ostvarivale u visokom iznosu. Oni, pak, koji dodatak na sljepoću ostvaruju Zakonom o
socijalnoj skrbi i dalje su ostali na 280 kuna jer za njih, poručivali su im tada u Ministarstvu rada i
socijalne skrbi, nije bilo novca. Kakva se to politika stranke na vlasti vodi prema slijepim osobama,
zapitali su se u toj krovnoj organizaciji. “Postupa li se prema nama s političkih pozicija na način
da su oni slijepi, koji su to postali kao žrtve Drugog svjetskog rata, njihovi politički ‘slijepci’, a
invalidi iz Domovinskog rata, slijepi su neke druge stranke koja se za njih prije pobrinula? Znači
li to da sva ostala slijepa ‘sirotinja’ nije ničija ili je samo Božja”, pita se Robić.
Čekasepodzakonskiaktoprvenstvuzapošljavanja
U Savezu smatraju da bi se situacija umnogome poboljšala kada bi im država pružala više
mogućnosti za život od vlastita rada. To bi im ponajprije trebao omogućiti Zakon o profesionalnoj
rehabilitaciji i zapošljavanju, koji valja “potkrijepiti” s nekoliko podzakonskih akata, a prije svega
pravilnikom kojim bi se odredila radna mjesta za koja bi prioritet pri zapošljavanju imale osobe
sa stopostotnim invaliditetom, među njima i slijepi. U Hrvatskoj je trenutačno zaposleno oko 340
slijepih, uglavnom sa srednjom stručnom spremom, i to većinom na telefonskim centralama. Njih
približno �70 radno sposobnih posao čeka duže vrijeme.
Upravo na Dan bijeloga štapa u zgradi Saveza u Draškovićevoj 80/III (ulaz iz Šenoine 34) otvara
se podružnica zdravstvene ustanove za fizikalnu terapiju “Arithera”. U njoj će biti zaposleno petero
slijepih fizioterapeuta koji će terapiju s pacijentima obavljati uz suradnju sa �3 fizioterapeuta koji
vide. U preuređenje 65 četvornih metara Savez je uložio �70.000 kuna, a potrebnu opremu vrijednu
55.000 kuna Udruzi slijepih Zagreba, koja zajedno sa Savezom ostvaruje taj projekt, donirao je
Grad Zagreb. Građani će ondje, osim usluga fizikalne terapije zbog degenerativnih, reumatskih
i neuroloških bolesti, moći dobiti i elektroterapiju, stimulaciju živaca te obavljati i medicinsku
gimnastiku.
SnježanaRajačić,Vjesnik-večernjeizdanje,13.10.2003.
25
Prilog2.1.4:USKOROUHRVATSKOJ
Reljefneoznakeusmještajnimobjektima
ZAGREB - U Hrvatskoj će uskoro izaći izmjene i dopune Pravilnika o kategorizaciji
hotelskih i drugih smještajnih objekata u kojima će, između ostaloga, biti određeno da sve
oznake u smještajnom objektu budu i reljefne kako bi se što više prilagodile potrebama i postale
dostupnima i invalidnim osobama.
- Kazala je to pomoćnica ministrice turizma Gordana Borojević u sklopu predstavljanja novog
broja revije “Turist plus”, koja uz redovite rubrike i prikaz �8 zaštićenih hrvatskih područja prirode,
nudi i CD-tonski zapis sadržaja revije namijenjenog slijepim i slabovidnim osobama te osobama
s teškoćama u čitanju. Pomoćnik ministra za rad i socijalnu skrb Nino Žganec kazao je pak da je
taj izdavački projekt dobar primjer odnosa gospodarstva spram osoba s invaliditetom kojih je u
Hrvatskoj oko 450 tisuća. Tajnik Hrvatskog saveza slijepih Ivica Robić naglasio je da u Hrvatskoj
postoji samo jedan objekt prilagođen osobama s posebnim potrebama, u istarskoj Premanturi.
(Hina)Novilist,29.07.2003.
2.2POBOLJŠANJEPROPISAIZAKONAUKORISTSLIJEPIH
- HSS je aktivno sudjelovao u izradi Zakona o sportu; traženo je izjednačavanje prava
svih osoba s invaliditetom na području sporta;
- angažiranost na donošenju Odluke Vlade RH za povrat PDV-a na uvoz automobila za osobe s
invaliditetom za 2003. godinu;
- aktivno sudjelovanje u donošenju zakonske definicije gluhosljepoće;
- predstavnik Saveza s ostalim članovima povjerenstva HZZO-a, koje je radilo na novom tekstu
Pravilnika o medicinsko tehničkim pomagalima završilo je s radom, te je prijedlog upućen u
daljnju proceduru. Što se tiče slijepih, novina u predloženom tekstu je mogućnost dobivanja
elektroničke bilježnice i to za populaciju u sustavu obrazovanja;
26
- donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi u kojem je usvojeno
traženje HSS-a da se ukine imovinski cenzus primateljima doplatka za tuđu pomoć i njegu. Sada
svaka slijepa osoba ima pravo na doplatak bez obzira na prihode obitelji, ali zbog neusvajanja
amandmana HSS-a na spomenuti Zakon, po kojemu bi svi korisnici doplatka preko Zakona o
socijalnoj skrbi primali 400 kn, jedna će skupina slijepih primati samo 280 kn.
- CRONET je omogućio povlasticu za osobe s invaliditetom u mobilnoj telefoniji.
Prilog2.2.1:NOVIKORACIUZAKONODAVSTVU
Zalažući se za razvoj socijalno održivog društva, izvan kojeg nije moguće ostvariti gospodarski
napredak, Hrvatski savez slijepih aktivno je sudjelovao u reformi postojećeg zakonodavstva u
politici prema osobama s oštećenjem vida. Tijekom listopada 2003. donijet je Zakon o socijalnoj
skrbi temeljem kojeg su konačno sve slijepe osobe ostvarile pravo na doplatak za pomoć i njegu,
neovisno o imovinskom cenzusu. Nažalost, i unatoč protivljenju Saveza, doplatak za pomoć i
njegu s osnove ovog Zakona utvrđen je kao primanje u punom ili smanjenom iznosu, zavisno
o mogućnosti slijepe osobe da sama udovolji osnovnim životnim potrebama. Takvo je rješenje
neprihvatljivo, prije svega, zato jer su mogućnosti slijepih nerealno definirane.
U protekloj godini invalidi su dobili i izuzetno važan Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i
zapošljavanju osoba s invaliditetom. Ovim Zakonom definiran je pojam osobe s invaliditetom
smanjenih radnih sposobnosti. Sukladno odredbama Zakona, osobe s invaliditetom zapošljavaju
se pod općim i posebnim uvjetima. Pri tom se pod općim uvjetima smatra zapošljavanje na
otvorenom tržištu rada, a pod posebnim uvjetima zapošljavanje u posebno osnovanim ustanovama
ili trgovačkim društvima za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Isto tako zapošljavanjem pod
posebnim uvjetima smatra se svaki oblik samozapošljavanja te zapošljavanje u obiteljskom
gospodarstvu. Tijela državne uprave, sudbene vlasti i druga državna tijela, javne službe te pravne
osobe u pretežitom državnom vlasništvu RH, dužni su na primjerenim radnim mjestima zaposliti
stanoviti broj invalidnih osoba razmjerno ukupnom broju zaposlenih. Poslodavac koji podliježe
ovoj obvezi, a nije istu ispunio, dužan je svakog mjeseca prilikom isplate plaća uplatiti u Fond za
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom poseban doprinos.
27
Posebno treba naglasiti odredbu Zakona u kojoj stoji:
“Ministar nadležan za rad i socijalnu skrb donijet će pravilnik kojim će se utvrditi radna
mjesta i poslovi na kojima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom, uz zadovoljavanje ostalih
potrebnih uvjeta, prednost pri zapošljavanju imaju osobe sa �00% invaliditetom”.
Ovaj Pravilnik, kao i ostali podzakonski akti, još nije donijet iako je time prekoračen
rok za ispunjenje zakonske obveze. Kao dio sustavnih mjera u procesu zapošljavanja osoba
s invaliditetom je i poticaju obliku povrata djela doprinosa poslodavcu koji zapošljava osobu
s invaliditetom. Svim navedenim stvorene su zakonske i druge pretpostavke za aktivnije i
učinkovitije zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Godinu 2003 obilježila je i Odluka o naknadi dijela sredstava pri uvozu automobila u visini
plaćenog poreza na dodanu vrijednost. Njome je omogućeno osobama sa �00% tjelesnim
oštećenjem podnošenje zahtijeva za ostvarivanje naknade dijela sredstava u visini plaćenog
poreza na dodanu vrijednost za iznos do 70 000 kuna vrijednosti osobnog automobila koji se uvozi.
Ova je odluka svakako bila pozitivan potez vlasti uoči izbora, no nažalost, njenom ograničenošću
na predizborno vrijeme rečeno je i koliko je ona doista bila zbog invalidnih osoba.
Slijepi su bili aktivni i u postupku izrade prijedloga Zakona o športu koji bi trebao na novi
način regulirati odnose unutar športa. Od izuzetnog značenja za Hrvatski športski savez slijepih je
da u prijedlogu Zakona o športu on ima status nacionalnog saveza sa svim pravima i obvezama
kako to imaju drugi športski savezi. Nažalost, ovako formuliran tekst Zakona o športu doživio je
tek prvo čitanje pred Saborom dok do drugog čitanja nije ni došlo. Za očekivati je stoga da će
cijeli postupak biti ponovljen pa predstoji i dalje razlog za intenzivan rad.
JasenkaJaneš-Pasarić
28
Prilog2.2.2:TISKOVNAKONFERENCIJAUHRVATSKOMSAVEZUSLIJEPIH
Zaprihvaćanjeamandmananijebilonivoljenirazumijevanja
Na 57. godišnjicu utemeljenja Hrvatskog saveza slijepih, �6. lipnja, održana je u prostorijama
Saveza tiskovna konferencija, nažalost ne svečarskim povodom, već s okusom gorčine i
nezadovoljstva zbog neprihvaćanja amandmana na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
socijalnoj skrbi. Obraćajući se nazočnima tajnik HSS-a Ivica Robić istaknuo je da se u proteklih 57
godina djelovanja Hrvatskog saveza slijepih nailazilo na mnogobrojne teškoće koje su proizilazile
iz nivoa civilizacijske svijesti, odnosno humanosti odgovornih osoba i institucija koje su utjecale
na razna zakonska i druga rješenja. Nažalost, odnos prema slijepima, koji se odražava kroz načine
uređenja pojedinih pitanja u relevantnim zakonima, u zadnjih nekoliko godina karakterizira
nazadovanje u usporedbi s dostignutom razinom integracije slijepih u društvo od prije dvadesetak
godina. Odbijanje od strane Ministarstva rada i socijalne skrbi, Vlade RH i vladajućih političkih
struktura minimalističkih prijedloga za izmjenu Zakona o socijalnoj skrbi, koji bi ublažili sramotnu
nepravdu učinjenu prema najpotrebitijim slijepim osobama, ovu tvrdnju dodatno potkrepljuju.
Postoje neke indicije, ističe Robić, da su invalidi, a ne osobe s invaliditetom, jedna, grubo
rečeno, bezvrijedna skupina građana, jer nas svi stavljaju u isti “koš”, odnosno geto, ne uviđajući
elementarne činjenice da pojedine grupe osoba s invaliditetom imaju doista i različite potrebe.
Jednostavno ne postoji volja da se te specifičnosti osoba s invaliditetom uvažavaju. Potvrdu
izrečenog Robić nalazi u događanju u Saboru RH �2. lipnja kada je u ime Kluba zastupnika Hrvatske
seljačke stranke predložen amandman na konačni prijedlog izmjena i dopuna Zakona o socijalnoj
skrbi, a kojim se predviđa da se slijepe i gluhoslijepe osobe, kao stopostotni invalidi, ne dijele
u dvije skupine: na skupinu koja ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu
(400 kn) i skupinu koja to pravo ostvaruje u smanjenom iznosu (280 kn), već da sve one dobivaju
doplatak u iznosu od 400 kn. Obrazlažući stav da se ovaj amandman ne prihvati, predstavnik
Ministarstva rada i socijalne skrbi, govorio je da bi ukidanje imovinskog cenzusa iziskivalo veće
dodatne izdatke za što u Proračunu za 2003.g. nisu osigurana sredstva.
Činjenica je, međutim, da imovinski cenzus nije bio predmet spomenutog amandmana.
29
Dakle, predstavnik Ministarstva uopće se nije potrudio da shvati o čemu predloženi amandman
govori, što mu je, na neki način spočitnula i zastupnica HSS-a Ljubica Lalić. Što se, pak, tiče
povećanog potrebnog iznosa u Proračunu, ovaj “argument” Ministarstva također nije utemeljen,
jer je, između ostalog, predlagač amandmana predložio njegovu primjenu od �. siječnja iduće
godine. Hrvatski savez slijepih ovom tiskovnom konferencijom, tvrdi tajnik Ivica Robić, želi
javnost upoznati sa svojim prijedlogom i argumentima, pozivajući pri tome i Ministarstvo rada
i socijalne skrbi da prijedlozima HSS-a pristupi odgovornije i stručnije, koristeći pritom rješenja
koja se primjenjuju u drugim europskim zemljama, primjerice u Sloveniji, Njemačkoj, Francuskoj,
Austriji i dr., uvažavajući materijalne mogućnosti naše zemlje.
Potrebu za prihvaćanjem neusvojenog amandmana potkrepljujemo sljedećim činjenicama:
�. Prema predloženom tekstu prijedloga izmjena i dopuna Zakona jedino su slijepe
osobe od osoba sa stopostotnim invaliditetom, prema Zakonu o listi tjelesnih
oštećenja, predviđene za naknadu za pomoć i njegu u umanjenom iznosu od 280 kn.
2. Formulacija “osposobljen za samostalni život”, koja se koristi za stupnjevanje slijepih
u Zakonu o socijalnoj skrbi, vrlo je diskutabilna i ne odgovara realnom životu barem
što se tiče slijepih osoba, jer uz sve moguće tečajeve, slijepa osoba uvijek treba
dodatnu pomoć.
3. Slijepe osobe koje prođu određene tečajeve “samostalnog življenja”, da bi bile što
samostalnije, nužno imaju potrebu za mnogim tiflološkim pomagalima čiju nabavku
ne financira ni jedan društveni sustav, a često se radi o vrlo skupim pomagalima.
4. Osobe sa stopostotnim invaliditetom, pa tako i slijepe koje ostvaruju naknadu za
pomoć i njegu preko Zakona o braniteljima Domovinskog rata, civilnim i vojnim
invalidima Drugog svjetskog rata, te invalidima rada, nisu stupnjevane prema gore
spomenutom načelu osposobljenosti ili neosposobljenosti za samostalni život.
5. Ni u drugim zemljama, koliko je nama poznato, ne postoji gradacija slijepih za ovakve
naknade.
6. Za provedbu našeg traženja potrebno je u Proračunu RH osigurati iznos od
30
�.569.600,00 kn (�090 x �20,00 x �2 ).
Ovaj iznos nikako ne bi smio biti presudan pri donošenju odluke o prijedlogu HSS. Svoje
mišljenje na konferenciji su izrazili i nazočni saborski zastupnici dr. J. Njavro i dr. M. Furdek. Dr.
Njavro istaknuo je neutemeljenost stava da se sve kategorije invalida svrstaju u istu grupu, ako
ni zbog čega onda zbog toga što bi trebala postojati valjda i jedna jedina interesna institucija koja
bi rješavala njihove probleme. Nagovijestio je da će se u doglednom vremenu sigurno ponovno
pokrenuti ovakva inicijativa, jer su i ovo stanje i argumenti kojima se ono brani neodrživi.
Ocijenio je da su zahtjevi slijepih skromni i da se naprosto ne može govoriti da tih sredstava
nema. Posebno je sa gorčinom govorio o nekoj vrsti inverzije u društvu u kojemu oni koji vide,
u simboličkom smislu ne vide, te im oni koji ne vide trebaju pomoći da doista vide probleme s
kojima se susreću slijepi.
Dr. Miroslav Furdek je izrazio žaljenje što nije bilo dovoljno osjetljivosti politike, ali i političke
mudrosti za usvajanje predloženog amandmana, što bi ovaj problem riješilo na vrlo kvalitetan
način. Za žaljenje je, također, što nisu među zastupnicima uspjeli stvoriti kritičnu masu u svrhu
usvajanja ovog amandmana, te će se budući saziv Sabora svakako morati pozabaviti rješavanjem
tog problema.
DarkoMatić
3�
2.3OBRAZOVANJEIZAPOŠLJAVANJESLIJEPIH
- Ministarstvu rada i socijalne skrbi upućen je prijedlog radnih mjesta na kojima bi pri
zapošljavanju prednost imale slijepe osobe. Ovaj prijedlog trebalo je ugraditi u pravilnik za čije
donošenje je bio zadužen Ministar rada i socijalne skrbi. Nažalost, u 2003. godini ovaj, a ni drugi
provedbeni akti uz Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju, nisu doneseni;
- u Parizu je na konferenciji o zapošljavanju slijepih, koju je organizirao EBU, u ime HSS-a
sudjelovao tajnik I. Robić. I dalje je neophodno pripremanje slijepih za tradicionalna zanimanja,
jedna je od poruka skupa, i druga, da se slijepi trebaju osposobljavati i za radna mjesta koja bi
se ciljano, uz trening, te s obzirom na njihove individualne sposobnosti, mogla u konkretnim
slučajevima “osvojiti”;
- kao konkretno rješenje zapošljavanja nekoliko fizioterapeuta, na inicijativu Udruge slijepih Zagreb
otvorena je podružnica za fizioterapiju tvrtke Arithera u prostoru zgrade HSS-a, a u početku su
zaposlene dvije slijepe fizioterapeutkinje;
- Upravno vijeće Zaklade “Marko Brkić” dodijelilo je stipendije učenicima i studentima za školsku
godinu 2003./2004. i to �� stipendija po 700,00 kn za studente i 2 za učenike po 500,00 kn. Uz to
studentima je uz obvezu povrata dodijeljeno 5 prijenosnih računala (laptopa) od kojih su 3 zakladi
dana na korištenje iz donacije IRC-a;
Prilog2.3.1:UDRUGASLIJEPIHISLABOVIDNIHSTUDENATA“ŠIŠMIŠ”
Proslaviladrugugodišnjicuuspješnograda
Obilježavanje druge godine uspješnog rada Udruge slijepih studenata “Šišmiš” odvijalo se
u godini studenata s invaliditetom tijekom koje su ostvareni brojni uspjesi, a kao vrlo vrijedan,
izdvaja se, otvaranje računalne učionice u Cvjetnom naselju u Zagrebu, prilagođene potrebama
studenata s invaliditetom. U suradnji s udrugom studenata s tjelesnim invaliditetom “Korak”,
pokrenut je ured za studente s invaliditetom koji bi trebao pronaći sve studente s invaliditetom
te potom raditi na rješavanju svih njihovih specifičnih potreba. Također se za potrebe slijepih
32
studenata nabavlja brajev printer koji bi uvelike pomogao studentima u savladavanju nastavnih
sadržaja. “Šišmiš” je svoj drugi rođendan proslavio zajedno s kolegama iz “Koraka” koji su
proslavili svoju prvu godišnjicu postojanja te promovirali časopis “Korak” u kojem pišu o svim
pitanjima iz života studenata s invaliditetom.
Proslava rođendana dviju udruga studenata održana je u TV dvorani Studentskog doma
Cvjetno naselje, a prisustvovali su mnogi podupiratelji, donatori i suradnici ovih studentskih
udruga. “Šišmiš” je podijelio priznanja, a “Korak” zahvalnice svima koji su to zaslužili.
KarmenNenadić
Prilog2.3.2:ZAKLADA“MARKOBRKIĆ”
Potrećiputadodijeljenestipendijezaklade“MarkoBrkić”
Prema raspisanom natječaju za dodjelu financijske potpore slijepim studentima i učenicima
Upravni odbor Hrvatske Zaklade za školovanje slijepih “Marko Brkić” je na sjednici �6. prosinca.
2003. g. donio odluke o dodjeli stipendija ove Zaklade.
Na natječaj je prispjelo �9 molbi, a stipendije u iznosu od 700 kn. dodijeljene su studentima:
MIHOVILU TESKERI DAJANI BIJONDIĆ
SVJETLANI RAMLJAK GORDANI BOŽIĆ
ALBINI ŽNIDAR ZRINKI HAKALA
RUÐERU GLAVURTIĆU DANIJELI MARUŠIĆ
PERICI MIHALJEVIĆ TANJI PUŠKARIĆ
GORDANI GLIBO
Stipendije u iznosu od 500 kn dodijeljene su srednjoškolcima DANIJELU KRALJU i MIJI ĆOSIĆU.
Jednokratna novčana pomoć u iznosu od �200 kn za nabavu ABBY FINE READER-a dodijeljena je
IVANI VINKO.
33
Prijenosna računala na korištenje, u školskoj godini 2003./2004. dodijeljena su studentima:
ZRINKI HAKALA DENISU RUDIĆU
TANJI PUŠKARIĆ DANIJELI MARUŠIĆ
MIHOVILU TESKERI
Molbama petero kandidata nije udovoljeno jer nisu ispunjavali uvjete propisane Pravilnikom
o mjerilima i postupku za dodjelu potpore ili u odnosu na druge kandidate njihova molba nije
ocijenjena kao prioritetna s obzirom na ograničavajući iznos raspoloživih sredstava.
Prema tomu, zahvaljujući dobrotvoru Marku Brkiću, kao i PBZ American expressu i donatorima
koji su preko njih donirali Zakladu, i ove će se školske (akademske) godine slijepim učenicima i
studentima pružati toliko potrebna podrška u školovanju.
KarmenNenadić
Prilog2.3.3:USPJEHČLANAUDRUGESLIJEPIHMEĐIMURSKEŽUPANIJE NADRŽAVNOMNATJECANJUIZHRVATSKOGJEZIKA
Unatočsljepoći,danijelkraljosvojiodrugomjestoudržavi
Danijel Kralj, učenik 8. razreda osnovne škole Lopatinec, postigao je nedavno još jedan
značajan rezultat. Naime, na državnom natjecanju iz hrvatskog jezika i književnosti, koje je održano
od 4. do 7. svibnja u Senju, Danijel je osvojio odlično drugo mjesto.
Ovo je već treća nagrada koju je Danijel osvojio 2003. Prvu je osvojio na županijskom natjecanju
iz hrvatskog jezika, dok je drugu nagradu primio 2�. travnja u Lukovdolu, kada mu je dodijeljena
druga nagrada Goranovog proljeća za pjesništvo.
Danijel je slijepo dijete koje pohađa redovnu osnovnu školu, a član je Udruge slijepih
Međimurske županije.
(BN.ZV.)
34
Prilog2.3.4:DRŽAVATREBASTIMULIRATIPOSLODAVCE
Ulaganje u obrazovanje slijepih kao i zakonsko stimuliranje
poslodavaca poreznim olakšicama pri zapošljavanju invalida
donekle bi pridonijelo konkurentnosti slijepih na tržištu
rada, tvrdi Ivan Ćorak, profesor hrvatskog jezika zaposlen na
telefonskoj centrali na zagrebačkom Prekršajnom sudu.
“Da nemam mali ostatak vida, nisam siguran kako bih
mogao obavljati i popratni posao informatora”, kaže on. Kako
ističe, poslodavci i za mjesto portira traže ljude koji će odjednom
obavljati više poslova. Iako ne radi u struci, Ćorak je sretan što
ima posao koji mu osigurava egzistenciju jer je podstanar.
Ističe kako se kandidirao i za tzv. Čačićeve stanove na čijoj je
listi od njih 7800 tek ��49. Nada se da na stan neće čekati kao
i na posao - šest godina. Svojedobno je konkurirao za mjesto
profesora hrvatskog jezika u Centru za obrazovanje slijepih i slabovidnih “Vinko Bek”. No, ta su
mjesta popunile osobe koje vide.
SnježanaRajačić
Vjesnikvečernjeizdanje,13.10.2003.
IvanĆorak,profesorhrvatskogajezika;“Naposaonatelefonskojcentraličekaosamšestgodina”
35
2.4.TIFLOINFORMATIKA
- završetak prve faze projekta GLS obilježen je �5. rujna od strane medija vrlo dobro
posjećenom tiskovnom konferencijom, a potom i prezentacijom Programa GLS-a u dvorani
“Vidra” 22. rujna, uz sudjelovanje većeg broja predstavnika temeljnih udruga slijepih. GLS je
prezentiran u Skopju, Mostaru, Novom Sadu, Beogradu, Podgorici, Čakovcu i Budimpešti;
- predstavnici Povjerenstva za tifloinformatiku boravili su na informatičkoj radionici u
Zürichu gdje je, između ostalog, otpočeo rad na hrvatskoj inačici Daisy playera za digitalne
knjige za slijepe, zatim u Bolzanu - u Italiji. Najkorisniji rezultat ovog boravka su informacije
s područja elektroničkih tifloloških pomagala namijenjenih slijepima zaposlenim na različitim
radnim mjestima. Sudjelovalo se i na međunarodnoj konferenciji o informatičkoj tehnologiji za
slijepe u Bratislavi.
Prilog2.4.1:GLS-GOVORNILINUXZASLIJEPE
Riječ je o sustavu alata i aplikacija baziranih
na Linuxu, koji omogućava jednostavno korištenje
računala slijepim osobama.
Sve je počelo projektom razvoja internetskog
portala za slijepe osobe pod nazivom IPSIS
- “Internetska pomoć slijepom internetskom
surferu”, koji je pokrenut prije otprilike dvije i
pol godine, unutar koje se posebno razvijao
i spomenuti GLS. U sustavu alata i aplikacija
baziranih na Linuxu razvijen je sintetizator govora
na hrvatskom (za koji autori tvrde da je prvi takvog
tipa) baziran na MBROLA programskom paketu,
baza difona koja je razvijena na Odsjeku za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a na koju
PrezentacijaGLS-a
36
onda “sjedaju” razni programi koji tu bazu koriste
te odgovarajući API-i.
Za razvoj je korišten Pythonov programski
jezik, a od programa su napravljeni tekst čitalica
i editor, kalkulator, web-browser, e-mail klijent.
Trenutačno se radi na OCR-u (Optical Character
Reader), koji će skenirani tekst ubaciti u neki
digitalni oblik i čitati ga kao sve ostalo. Princip
rada je jednostavan. Program uzme tekst (Word,
običan tekstualni format, web-stranice), te ga
pošalje sintetizatoru govora koji onda na zvučnike
reproducira pročitani tekst. To, međutim, nije sve. Distribucija Govornog Linuxa za slijepe jako je
napredovala, pa se sada može dobiti na CD-u koji je u potpunosti prenosiv. Sve je bazirano na
principima otvorenog izvornog koda, besplatno i javno dostupno.
Cijeli se projekt razvija uz potporu ljudi zaposlenih u HSS-u, te čitavog niza volontera,
slijepih osoba, te informatičkih stručnjaka na civilnom odsluženju vojnog roka. Stoga bi im svaka
inicijativa u pogledu ovog projekta bila korisna i dobrodošla.
Više informacija može se pronaći na adresi http://www.ipsis.hr.
PreuzetosIskonInterneta
37
2.5IZDAVAČKADJELATNOST
- redovito su izlazila glasila HSS-a - časopisi “HSS-INFO”, �2 brojeva, u zvučnoj tehnici i
elektronskom poštom, te “Riječ slijepih” na brajici i zvučno, 6 brojeva;
- u povodu 30. obljetnice izlaženja časopisa “Riječ slijepih” održan je tematski skup na koji su
pozvani svi dosadašnji urednici ovog časopisa;
- tiskan je Godišnjak HSS-a za 2002. godinu, te je besplatno dostavljen članicama kao i
relevantnim državnim institucijama i drugim organizacijama;
- izdana je knjiga “Komunikacija s djecom oštećena vida koja imaju dodatnih poteškoća”;
- priređena je i izdana knjiga dr. Franje Tonkovića “I sami slijepi za slijepe”, na crnom tisku i zvučno;
- izdana je brošura o pravima i mogućnostima za slijepe u okviru programa uključivanja
novooslijepljelih osoba u svakodnevni život;
- izdana je “Moja druga početnica” autora prof. Ante Bakovića, namijenjena kasnije oslijepljeloj
djeci na brajici i na crnom tisku za roditelje i nastavnike;
- Ministarstvo za europske integracije, u suradnji s Hrvatskim savezom slijepih, izdalo je 3
brošure na brajici i u zvučnoj tehnici koje su proslijeđene udrugama slijepih u Hrvatskoj kao i
nekim susjednim zemljama;
- nastavljen je rad na upotpunjavanju i osuvremenjivanju web-stranica SSH-a, tako da se na
njima nalazi sve više zanimljivih i atraktivnih sadržaja. Kompletiran je web-katalog pomagala,
GLS web prostor, kao i većina engleskog dijela weba;
- započet je razvoj web-stranice posvećene ERKS-u Premanturi kao i web-stranice Zaklade
“Marko Brkić”.
38
Prilog2.5.1:30GODINA“RIJEČISLIJEPIH”
Akopostojisnagariječi,aznamodapostoji,ondapostojiisnaga“Riječislijepih”,
osobitoakoveć30godinaprebivameđunama
8UREDNIKA-4KONCEPCIJE
Koncem godine navršit će se 30 godina
izlaženja našeg središnjeg časopisa “Riječi
slijepih”, glasila Hrvatskog saveza slijepih, ujedno
i prvog našeg časopisa na brajici.
Mnogo se suradnika, stalnih i povremenih, okušalo
na stranicama časopisa, mnogi od njih već dulje
vrijeme nisu među nama, mnogi, zbog poodmaklih
godina ili zbog nezainteresiranosti, više ne pišu.
Pojavili su se, kao što su se i ranije javljali, i neki
novi, mladi, koje treba poticati, a još poneki od
ranijih, kao i autor ovih redaka, ostaju vjerni našoj
“Riječi”, jer je smatraju svojom i nezamjenjivom.
Promijenilo se u ovih 30 godina i 8 urednika, od Ivana Krznarića do Darka Matića, od kojih je svaki
pridodao ponešto novo i svoje, sukladno vremenu i prilikama u Savezu slijepih (ne računam pri
tom 3 urednika koji su samo epizodno odigrali ovu ulogu). Nadam se da se neće ljutiti što tako
označavam njihovu ulogu, ali, s obzirom da su doista kratko, osim možda gđe. Frajtag, uređivali
časopis, ne može se govoriti o njihovom vremenu.
OPRVOMBROJU
Kad sam započeo pisati o ovoj vrijednoj obljetnici i ovoj temi, posve su mi se jasno vratila
u sjećanje događanja od prije 30 godina kada sam čitao prvu “Riječ slijepih”. Prisjećam se, bila je
30godina“Rječislijepih”
39
nedjelja, već pomalo kasna večer kad sam se s vikenda vratio u svoj našički stan i našao prvi broj
“Riječi slijepih” koja se pojavila kao dvobroj za studeni-prosinac �973. godine. Željan informacija
na pismu za slijepe, kao uostalom i mnogi tadašnji slijepi, naravno da sam s oduševljenjem
i bez obzira na kasni večernji sat, časopis pročitao od prve do zadnje korice. Tako se nekada
radilo u nedostatku informacija i publikacija, napose na brajici. U tom prvom broju naznačeno
je da je časopis dvomjesečnik za sva pitanja iz problematike slijepih, dakle imao je vrlo široku
programsku osnovicu i koncepciju, a takav je uglavnom ostao i u vrijeme uređivanja gosp. Pugara.
Koncepcijske inovacije unijeli su Kovač i Muhamedagić, a i sadašnji urednik Matić izgrađuje i traži
svoju koncepciju časopisa.
Tajnik HSS-a, Ante Sedić, u prvom je broju časopisa dao osnovne naznake njegovih zadaća
i koncepciju, a što je posve bilo u duhu tadašnjeg vremena. Citiram: “Zadatak je časopisa da
stalno i sustavno obavještava članstvo o radu republičkih organa i pomoćnih tijela republičkih
organa našeg saveza. Pored toga da informira članstvo o radu osnovnih organizacija u kojima se
provode mnogobrojne, vrlo korisne i značajne akcije, a koje, najčešće zbog nedostatka sredstava
informiranja, ostaju nepoznate. Želja nam je da putem ovog časopisa ostvarimo najneposrednije
kontakte s osnovnim organizacijama i pojedincima našeg saveza, kako bismo ih uključili u rad i
rješavanje mnogobrojnih problema naše organizacije.” Naveo je Sedić još i niz drugih zadaća,
predodredivši ovom časopisu sadašnju i buduću orijentaciju. Za ilustraciju kako je to izgledalo,
navodim više naslova iz sadržaja tog prvog broja: Kako doživljavati jubileje (Šarić), O Savezu
slijepih Hrvatske (Horvatić), Mi u Zagrebu (Kovačević), Čitaći aparat za slijepe (Šoenher), Kratke
vijesti, Vlastito stajalište itd.
Uredništvo časopisa, koje je u tom sastavu ostalo još niz godina, sačinjavali su: Ivan
Domović, Minka Sitar, Stanislav Šarić, Mirko Vidulić, Mićo Zorić te Ivan Krznarić, glavni i odgovorni
urednik.
40
RIJEČSLIJEPIHIKRATKOPIS
Da je urednik poštivao zadane okvire kao i zadaće časopisa, vidljivo je i kroz sadržaj sljedećih
brojeva. Tako u broju 3 iz �974. čitamo: O zapošljavanju slijepih (Štih), Ukratko iz Zavoda “Vinko
Bek” (Barač), 25 godina Organizacije slijepih u Rijeci (Suden), O Savezu slijepih Hrvatske (Hotujac),
Ozakoniti bijeli štap (Šakić), ili broj 6 za studeni-prosinac �975.: �50 godina brajice, Život i djelo L.
Braillea, Najbolji kasetofon. U tom broju, kratke su vijesti napisane djelomičnim kratkopisom, a u
sljedećem broju nalazimo već drugi prilog o učenju kratkopisa. Dakle “Riječ” je korištena i u još
jednoj novoj ulozi: za učenje i promicanje kratkopisa. Najprije kroz kratke vijesti, a kasnije i kroz
sve priloge, bit će promican kratkopis, koji čitateljstvo, kao uostalom i većina slijepih Hrvatske,
nikako nisu prihvaćali pa će ovo, umjesto korisnih rezultata, samo, nažalost, postupno smanjiti
broj čitatelja.
UREDNICIIUREĐIVANJE
Ivan Krznarić je najduže obnašao dužnost glavnog urednika, a uz njega se do današnjih
dana izmijenilo još njih 7. Dakle ukupno ih je bilo 8: Ivan Krznarić, Robert Pugar, Antun Kovač
(bio je u dva navrata glavni urednik), Sanja Frajtag (jedini videći urednik), Nataša Pogačić, Sead
Muhamedagić, Kristijan Ciganović i Darko Matić. Za vrijeme prvog mandata Kovača, od �990.,
časopis je izlazio kao mjesečnik.
PRVEKONCEPCIJSKEPROMJENE
Odstupanja od prvobitne koncepcije časopisa poklapaju se s osamostaljivanjem RH, dakle
od �990., i to ne samo zbog društvenih i drugih promjena, već i zbog promjene urednika. I dok
je Pugar uglavnom održavao na početku utvrđenu i od Krznarića provođenu koncepciju, dotle
Kovač unosi neke novine. Najznačajnije su: da se časopisu mijenja fizionomija u smislu uvođenja
stalnih rubrika, nastojanje za širenjem mreže suradnika, uvođenje aktualne teme i komentiranje
društvenih zbivanja, a izmijenjen je i sastav uredništva. U to vrijeme časopis postaje mjesečnik
4�
pa mu je i informativnost bitno porasla. Svakako da je velika šteta što “Riječ slijepih” nije mogla
i dalje opstati kao mjesečnik. Druge koncepcijske promjene unio je urednik Sead Muhamedagić,
čija su nastojanja išla za tim da časopis izdigne na jednu višu razinu, usmjeravajući ga pretežito
na kulturna zbivanja. Tako koncipiran časopis nije mogao imati širok krug čitatelja s obzirom na
sastav članstva pa je, ali ne samo zato, već i zbog osobne zauzetosti profesionalnim poslom,
Sead napustio uredničko mjesto. Svoju, dakle četvrtu koncepciju “Riječi”, trenutno još uvijek
traži i stvara aktualni urednik Darko Matić.
Na kraju ovog osvrta pokušavam odgovoriti na pitanje koje mi se nameće nakon napisane
početne tvrdnje, a ono glasi: u čemu je snaga naše “Riječi slijepih”?
Snaga “Riječi slijepih” je u kontinuitetu, sadržaju, i bez obzira na koncepcijske i uređivačke
promjene, u velikom broju suradnika i autora koje je za čitavo vrijeme izlaženja okupljala, u
informativnosti, te u populariziranju Brajeva pisma pa čak kad je izlazila i na kratkopisu. Danas
“Riječ slijepih” možemo čitati na brajici (naklada od 96 primjeraka i nije nešto osobito, ali kako se
na toj razini već više godina održava, za pretpostaviti je da se radi o stabilnom krugu čitatelja),
možemo je slušati na kasetama (naklada 45 primjeraka), a možemo je čitati i na web stranici
Hrvatskog saveza slijepih.
A.K.
42
Prilog2.5.2:ISAMISLIJEPIZASLIJEPE
Ova knjiga - po riječima samog autora
dr. Franje Tonkovića - predstavlja prvu oveću
dokumentarno-kritičko-analitičku radnju čijim
su predmetom tri ključna područja djelatnosti
HSS-a tijekom 55 godina njegovog djelovanja:
obrazovanje, rehabilitacija i zapošljavanje. Radi se
o 3 područja, prema autoru, od egzistencijalnog
značenja za slijepe, a kroz sadržaj knjige želi
pokazati što je učinjeno na ova tri područja
nakon osnutka organizacije slijepih, tj. pretežno
organiziranim radom samih slijepih, uz manju ili
veću potporu države i njenih institucija. Opisujući
dokumentirano i vrlo zorno organiziranu
djelatnost slijepih koordiniranu i usmjeravanu kroz vlastitu organizaciju u rješavanju problema
na tri spomenuta područja života slijepih, dr. Tonković ne zaboravlja ni “bitan stvaralački ulog
njihovih videćih suradnika u razdoblju nakon osnutka organizacije slijepih, čime sintagma¨: i
sami slijepi za slijepe, dobiva svoj puni smisao.”
Dr. Tonković je u bogatom rukopisnom
materijalu obradio razdoblje od 50 godina
djelovanja organizacije slijepih, a ja sam,
priređujući rukopisnu zaostavštinu nakon njegove
iznenadne smrti za ovu knjigu, procIjenio da bi
bilo korisno zaokružiti temu i tako sam napisao
završno poglavlje u kojem sam obradio djelatnost
HSS-a u vremenu �996.-200�. na istim područjima
kao i Tonković.
Promocijaknjigedr.FranjeTonkovića"Isamislijepizaslijepe"
43
Integracija slijepih u društvo ključna je poruka ove knjige. Komentirajući tijek osnivačke
skupštine Udruženja slijepih Hrvatske od �6. lipnja �946. autor na ovom tragu upozorava, da su
slijepi htjeli da ih društvo shvati i prihvati, a ova se nit integracije provlači zatim kroz cijelu knjigu.
Uostalom, to bi i danas trebala biti ključna zadaća u djelatnosti HSS-a.
U knjizi je najviše prostora posvećeno zapošljavanju; općepoznato je da su na tom području
ostvareni i najveći rezultati u prvih 50 godina djelovanja HSS-a, a i puna integracija u društvo tek
je kroz zapošljavanje bila moguća.
Ova knjiga prvenstveno je namijenjena stručnoj javnosti, ali kako je pisana u “pripovjednom
obliku” dostupna je i svima koje zanima djelatnost organizacije slijepih od �946. do �99�. Ova
će knjiga mnoge starije slijepe podsjetiti na neke situacije i neka zbivanja u kojima su i sami bili
neposredni akteri ili promatrači, a one mlađe, pa i najmlađe, može nadahnjivati na aktivnost koja
je sada i ubuduće HSS-u i te kako potrebna.
U svom predgovoru autor piše: “Knjiga I sami slijepi za slijepe” govori o ljudima jedne
marginalizirane socijalne grupe koji su po završetku Drugog svjetskog rata osnovali vlastitu
organizaciju i s pomoću nje su odredili izgled ukupne organizirane skrbi o svojim istokobnicima
i sebi u drugoj polovici 20. stoljeća u Hrvatskoj. Smatram da su ovu zadaću slijepi kroz svoju
organizaciju pošteno odradili, a Tonkovićeva je velika uloga, što je tu djelatnost uspio i zabilježiti.
Stoga je ovo doista vrijedna knjiga, uostalom zato sam se i prihvatio priređivanja rukopisne
građe za tisak, kako ne bi ostala samo neobjavljeni rukopis.
A.K.
44
2.6OPSKRBASLIJEPIHTIFLOPOMAGALIMA
2.6.1PomagalakojaseslijepimaosiguravajuprekoHZZO
2.6.2Tiflo-pomagalakojaseneosiguravajuputemHZZO-a
Elektroničko pomagalo za pisanje TESS �3 Elektroničke bilježnice ��
Elektroničko pomagalo GLS komplet 32 Čitači ekrana JAWS �8
Pisaæi stroj Perkins �� Govorna jedinica JUNO �
Četverokanalni kazetofoni APH (stolni 85 Govorne jedinice Wintalker voice �3
Četverokanalni kazetofon APH( Handy) 2 Softver za slabovidne Magnus2 5
Četverokanalni kazetofon Sony 2 Brajevi pisaæi strojevi Tatrapoint 5
Četverokanalni kazetofon RCA 8 Šila za pisanje 50
Četverokanalni reproduktor TELEX 2 Kazete 82
Satovi govorni i brajevi ručni �2� Brajev papir za pisanje 702 kg
Govorne budilice 34 Tablice za pisanje 63
Džepni satovi 7 Osobne vage 7
Štapovi za kretanje 283 Kuhinjske vage 3
Govorni Toplomjeri 29
Domino 3�
Igraèe karte �3
Folija za crtanje �8 kg
Folija termo �0 kg
Metar (metalni) 28
Govorni tlakomjeri 7
Atlasi za slijepe 5
Brajevi blokovi za pisanje 33
45
2.6.2Tiflo-pomagalakojaseneosiguravajuputemHZZO-a
Atlasi za slijepe 5
Brajevi blokovi za pisanje 33
Baterije 34
Dimo trake 30
Diktafoni 3
Fascikli 52
Geometrijski pribor �0
Šivaće igle 24
Ispravljači 7
Lopte 5
Govorni kalkulatori 5
Mikrofoni 4
Memo privjesci 4
Obilježivači za brajicu 3
Povećala 2
Šablone za potpis �3
Uvođači konca 7�
Vrhovi za štap 47
- praćena su dostignuća i poboljšanja na području razvoja tifloloških pomagala u svijetu;
- obavljena je kontrola opskrbe tiflološkim pomagalima na trošak HZZO-a od strane predstavnika
ove ustanove.
46
2.7OČNAPROTETIKA
- zaposlena je nova djelatnica na radnom mjestu u očnoj protetici;
- stručnjaci iz Njemačke triput su radili u HSS-u: u ožujku, lipnju i studenom;
- proteze po mjeri - izrađeno ukupno 4�4 komada;
- isporučene 32 proteze iz kolekcije.
prilog2.7.1:OČNEPROTEZEUHSS-UIZRAĐUJUSEVEĆ24GODINE
Kabinet za očnu protetiku Hrvatskog
saveza slijepih opskrbljuje očnim protezama sve
osobe kojima je iz bilo kojeg razloga moralo biti
uklonjeno jedno ili oba oka. Precizno i pravilno
oblikovanje umjetnog oka bitno je iz medicinskih
i higijenskih zahtijeva, ali i iz estetskog razloga.
Upravo radi toga su očne proteze izrađene po
mjeri i svakom pacijentu na licu mjesta. U kabinetu
očne protetike HSS-a izrađuju se očne proteze od
stakla, jer staklo udovoljava svim standardima, a
to potvrđuju i znanstvena istraživanja Frauenhofer
Institutes Würzburg.
Staklene očne proteze u suradnji raznih stručnjaka s područja Europe u HSS-u su se
počele izrađivati �980. godine. Suradnja HSS-a s njemačkom tvrtkom Augenprotetik Lauscha
iz pokrajine Thüringen traje već petnaestak godina. Tvrtka Augenprotetik Lauscha redovito
posjećuje pedeset gradova u Njemačkoj, 20 gradova u Danskoj, gradove Zagreb i Split u
Hrvatskoj, Bosnu i Poljsku, te opskrbljuju oko ��000 pacijenata godišnje. U proizvodnu paletu
ne spada samo individualna proizvodnja na licu mjesta, već i kliničke potrebe, kao i proteze
iz kolekcije koje izvoze u Grčku, Austriju, Tursku, Švedsku, Švicarsku, Libanon, Irsku i Jemen.
Tvrtka je opskrbljena prema najsuvremenijim standardima za prihvat pacijenata.
VinkaHrgovčić
47
U srpnju 2000. godine dobili su certifikat za pojedinačnu proizvodnju očnih proteza od
stakla po standardnu sustavu kvalitetnog menadžmenta DIN EN ISO 9002.
Prednosti staklene proteze nad plastičnom: staklene proteze zadržavaju prirodni izgled,
ugodno se nose i besprijekorno se čiste. One imaju tvrdu i glatku površinu koja teško dobiva
ogrebotine, ne izazivaju alergije, nema sušenja očne duplje, a jedina mana im je da su lomljive i
da kod predugog nošenja treba računati na odstaklenje (polagano hidroličko rastvaranje površine
proteze u suznoj tekućini), zato je vijek trajanja staklenih očnih proteza 3 do 4 godine.
Za razliku od staklenih, jedina prednost plastičnih proteza je što su nelomljive. Plastične očne
proteze mogu dovesti do teških upala, oštećenja vjeđa (očnih kapaka) i do oštećenja spojnice
oka, a ta oštećenja su nepopravljiva. Svaka plastična proteza posjeduje određeni dio nevezanih
otrovnih rezidualnih monomera koje polagano prodiru prema van, te iritiraju konjuktivu. Taj tip
očnih proteza ne može se nikada dobro i potpuno očistiti. Jedna od mana je također, da izrada
plastičnih očnih proteza je duga proizvodnja i da pacijent mora više puta posjetiti proizvođača,
dok je proizvodnja staklene očne proteze potpuno gotova za 60 do 80 minuta.
Svake godine provedu se 3 kampanje za izradu proteza, kada u Hrvatskoj borave stručnjaci
iz Lausche. Kroz kabinet očne protetike prođe oko 600 pacijenata.
Radnovrijeme:ponedjeljkomičetvrtkomod8.00do13.00sati.
VinkaHrgovčić
48
2.8AKTIVNOSTINAMIJENJENEMLADIMA
- u Švicarskoj je u organizaciji Hrvatskog saveza slijepih na
ovogodišnjem ICC kampu boravila grupa mladih slijepih osoba
koje su educirane i pokazuju zanimanje za rad na računalima.
Ovaj boravak slijepe mladeži ostvaren je u suradnji sa Centrom za obrazovanje slijepih “Vinko Bek”
iz Zagreba;
- u okviru rada ERKS-a Premanture održan je susret slijepe mladeži na temu Značaj brajice
za slijepe te je na dobar način upozorio mlade da se bez poznavanja brajice ne mogu smatrati
pismenim osobama. U okviru ovog skupa održana je i radionica izrade ukrasnog nakita.
ICCŠvicarska
49
Prilog2.8.1:LJETNODRUŽENJEMLADIH
Agata i Danijel su se upoznali na druženju mladih u
Crikvenici, a ljubav se rasplamsala na druženju mladih u
Premanturi te su prošle jeseni odlučili sklopiti brak
Na susretu slijepe mladeži u ERKS-u Premanturi sudjelovalo
je četrdesetak mladih s pratiteljima iz petnaestak udruga. Svi
sudionici susreta uključili su se u radionicu o korištenju brajice,
koju je vodio Danko Butorac. Pokazalo se kako mladi izuzetno
malo čitaju na brajici, a oni koji su naknadno izgubili vid brajicu
i ne koriste. Gđa. Alida Bitunjac, umjetnica koja izrađuje nakit,
održala je petodnevnu radionicu izrade umjetničkog nakita od
paste za modeliranje i špage pa su i svi zainteresirani mogli
primjerice napraviti medaljon po taktilnom predlošku. Mnogi su
nakon završenog medaljona napravili različite ukrasne predmete
prema vlastitom interesu.
Ljetnodruženjemladih
50
Kako većina mladih nikad nije bila u Puli, prilika je iskorištena za upoznavanje s ovim lijepim
gradom i arenom. Uz stručnog vodiča, koji se izuzetno potrudio da sve što je bilo moguće predoči
preko maketa i taktilnih površina.
Boravak u Puli iskorišten je i za posjetu Udruzi slijepih Istarske županije.
Prilog2.8.2:BARIJEREĆEBITIUKLONJENE
ZAGREB - Na Filozofski fakultet od iduće akademske godine moći će se upisivati studenti s
posebnim potrebama bez bojazni da na svom fakultetu bez pomoći kolega neće moći doći dalje
od hodnika. Prilagodba objekta je u tijeku, kao i otvaranje novih sadržaja koji će olakšati studiranje
osobama s raznim tjelesnim oštećenjima koje na Zagrebačkom sveučilištu baš i ne uživaju. Naime,
oko 250 studenata s posebnim potrebama svakodnevno se suočava s mnogim barijerama koje
im otežavaju život. Ulazne rampe u zgradu fakulteta, ako uopće postoje, prestrme su za prolazak
bez pomoći kolega. Dizala koja će ih dovesti na kat, ako postoje, ili “nisu u upotrebi” ili pak za njih
treba tražiti posebne dozvole, što može potrajati i mjesecima. Tamo gdje nema lifta, u dekanatu
će se složiti da je potreban, no za njegovo instaliranje redovito nedostaje novac. Toaleti su preuski
da bi kroz njih mogla proći invalidska kolica, a o udžbenicima prilagođenima slabovidnima i
slijepima gotovo nigdje se i ne govori. Neznatan pomak učinjen je izgradnjom prilaznih rampi na
nekim objektima i adaptacijom dvadesetak soba u studentskom domu “Cvjetno naselje”.
Investicijavrijednapažnje
Zato je investicija Filozofskog vrijedna pažnje. Isključivo vlastitim sredstvima i donacijama
koje nemaju veze s proračunom fakultet je uspio pokrenuti izgradnju novog panoramskog dizala
koje će voziti kroz pet etaža. Dizalo bi trebalo biti gotovo početkom ožujka, a do ljeta bi se trebala
proširiti i postojeća prilazna rampa i ulazna vrata, a osobama s invaliditetom prilagodit će se i
toaleti u prizemlju.
Kako nam je otkrio dekan Filozofskog fakulteta dr. Neven Budak, ovih dana započet će i uređenje
prostorije namijenjene studentima s posebnim potrebama. Slijepi i slabovidni dobit će na korištenje
5�
dva kompjutera s Brailleovim čitačem, a namještaj će biti prilagođen i sjedenju u kolicima.
Informatolozi s fakulteta pokrenuli su inicijativu izrade digitalne biblioteke u koju mogu
ući sva izdanja no kao prvi korak odlučili smo se na prijenos ispitne literature u digitalni oblik,
kaže Budak. Gotovo svi autori udžbenika dali su svoje udžbenike na prilagodbu za slijepe, no
Budak otkriva kako je bilo i onih profesora koji su odbili pokloniti udžbenik bez naknade. Na
prilagodbi literature s Fakultetom surađuje Hrvatski savez slijepih, a aktualni sadržaji digitalne
zbirke mogu se vidjeli na web stranicama
Pomažuivolonteri
Osim ispitne literature, na tim stranicama mogu se naći i hrvatski časopisi besplatno
dostupni u elektroničkom obliku, a prikuplja se i sva ostala literatura na hrvatskom jeziku koja je
oslobođena autorskih prava, bilo u skladu sa zakonima ili darežljivošću autora koji su se odrekli
autorskih prava za potrebe zbirke. Filozofski fakultet prvi se među starijim fakultetima u Hrvatskoj
primio ovakvog posla, a tamo trenutno ima dvadesetak studenata s posebnim potrebama
“Čitav projekt koštat će nas oko milijun kuna. no iznos bi bio puno veći da većina ljudi
koji su uključeni ne volontira”, kaže Budak i dodaje da je potrebno investirati još oko 700 tisuća
kuna za adaptaciju dizala u drugom dijelu fakulteta. Taj bi se zahvat mogao realizirati istodobno s
izgradnjom još jednog objekta Filozofskog fakulteta - bibliotečnog aneksa, što se planira u idućih
nekoliko godina.
MarijaCrnjak-Novilist
52
Prilog2.8.3:KONFERENCIJASTUDENATASINVALIDITETOMUTOPUSKOM
Širenjekulturekomunikacija
Suradnja “Šišmiša” i “Koraka”, udruge studenata s tjelesnim invaliditetom, se nastavlja.
Druga konferencija studenata s invaliditetom, održana od 28. do 30. studenog u Topuskom, to je
nedvojbeno potvrdila.
Tema konferencije bila je komunikacija, a na naše veliko zadovoljstvo, na Konferenciji su
sudjelovali i naši gluhi kolege, članovi “Dodira”, udruge koja okuplja gluhoslijepe osobe.
Činjenica da je čovjek posve nemoćan bez kvalitetne komunikacije, u potpunosti je opravdala
izbor teme ovogodišnjeg susreta. Tim više jer je ovdje riječ o specifičnim grupama mladih ljudi od
kojih svaka koristi sebi svojstven oblik komuniciranja. Jedan od velikih nedostataka komuniciranja
jest taj, što se ljudi sa specifičnom komunikacijom drže sebi sličnih, zatvoreni u male skupine,
čime se onemogućava njihova integracija. Upravo s ciljem međusobnog povezivanja, a time i
lakše integracije, održane su dvije komunikacijske radionice znakovnog jezika i brajice. Ugodno je
iznenadila zainteresiranost slijepih studenata za sudjelovanjem na toj radionici, usprkos prvotnoj
nedoumici o nemogućnosti praćenja onog što se pokazuje. Objasnivši nam da se gluhoslijepi
koriste znakovnim jezikom, tako što drže ruke na rukama onoga tko govori i na taj način prate
njegove pokrete, svaka slijepa osoba imala je uz sebe videću, s kojom je na taj način mogla
učiti znakove. Osim abecede i nekih osnovnih riječi, naučili smo neke stvari iz kulture gluhih
i gluhoslijepih, jer su oni, upravo zbog prirode svog invaliditeta, najizoliranija skupina osoba
s invaliditetom. Saznali smo, da gluhi imaju budilicu koja bljeska poput flasha fotoaparata, a
gluhoslijepi, vibrirajuću, koju stavljaju pod jastuk. Isti je princip zvona na ulaznim vratima. Saznali
smo da gluhi plješću tako da mašu rukama, jer ne mogu čuti jačinu aplauza, ali mogu vidjeti broj
podignutih ruku. Gluhoslijepi, pak, lupaju nogama o pod, jer osjećaju vibracije tla. Pozivamo ih
tako da im dotaknemo rame, a kad razgovaramo s gluhom osobom, uvijek smo licem okrenuti
prema njoj da bi nam mogla čitati s usana.
Na radionici brajice objašnjena je abeceda kojom su svi kasnije pokušali pisati pomoću šila
i tablice i wawe-a.
53
Treća radionica bila je na temu pisanja projekta, jer nam je cilj aktivirati što veći broj članova
naših udruga i potaknuti ih da svoje ideje pretoče u projekte, realizirajući ih kako bi pridonijeli
poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom.
Radni dio završen je pool-partyjem, uz plivanje, glazbu i piće.
NikolinaUdiljak
2.9RADSLIJEPIHŽENA
- u Varaždinskim toplicama održan je radni skup Mreže slijepih žena na kojemu su izmijenjena
iskustva i ideje o načinima što većeg uključivanja žena u rad udruga slijepih i HSS;
- povodu Majčinog dana, u suradnji s Udrugom slijepih Županije primorsko goranske, u hotelu
“Opatija” u Opatiji, održan je susret predstavnica udruga slijepih na temu Zlostavljanje slijepih
žena u braku, odnosno obitelji;
- predstavnice Povjerenstva za žene gostovale su na održanom susretu članica Udruge slijepih
Koprivnica;
- u Premanturi održano je druženje slijepih žena Hrvatske kroz razne aktivnosti kao što su: jutarnje
vježbanje, svakodnevna masaža, radionica gline, posjet Brijunima, te pjesničke večeri;
- susret žena Slavonije i Baranje održan je u Lipiku.
Prilog2.9.1:PRVISASTANAKMREŽESLIJEPIHŽENA
U Varaždinskim toplicama je od 22.-23. ožujka održan sastanak predstavnica Mreže
slijepih žena Hrvatske uz sudjelovanje 20 predstavnica. Susret je započeo ručkom, a potom je
uslijedio radni dio na kojem su se sve predstavnice najprije predstavile, predstavivši ujedno i rad
svojih sekcija žena u okviru udruga iz kojih dolaze. Iznijeti su i prijedlozi za bolji rad, te prikazani
problemi s kojima se pojedine sekcije suočavaju. Važno je napomenuti kako se u većini udruga
radi na programima od interesa za žene, te se već na početku može reći kako je osnivanje ove
mreže žena bila dobra ideja Povjerenstva za žene, jer mreža omogućava puno bolju povezanost
i koordiniranje akcija koje žene provode u svojim udrugama. Kao rezultat takvog rada već sada
54
su uslijedile mnoge inicijative za organiziranjem
nekih zajedničkih akcija, te za povezivanjem žena
iz pojedinih udruga radi korištenja slobodnog
vremena, tj. organizaciju izleta, ili, primjerice, akciju
prodaja kipića svete Lucije, potekle iz dubrovačke
udruge.
Na sastanku je dogovoreno da žene u
svojim udrugama provedu anketno ispitivanje,
koje bi pokazalo interes žena na terenu, pa bi se
na osnovi toga osmislio daljnji rad sekcije za žene
svake pojedine udruge. Kako su neke udruge već
provele slično ispitivanje, ili su već izradile anketna
pitanja, članice Mreže će pomoći ostalima da provedu ispitivanje.
KarmenNenadić
Prilog2.9.2:ŽENEPONOVOUPREMANTURI
Na ovogodišnjem ljetnom druženju u ERKS-
u Premanturi našlo se preko šezdeset žena iz
temeljnih udruga, a uz radionicu umjetničkog
nakita, organizirano je i predavanje kozmetičarke.
Danica Miložar, članica iz varaždinske udruge,
masirala je sve zainteresirane žene i imala je
prepune ruke posla.
Kao i svake godine održana je pjesnička
večer na kojoj se i ove godine predstavila Kristina
Semenjuk uz glazbenu podršku glazbenika Javora
Amančića.
Mrežaslijepihžena
Izradanakitaodfinomase
55
Išle su žene i na izlet na otočić u blizini Pule gdje su imale priliku popiti kavu za �5 kn, okupati se
te razgledati predivnu prirodu.
U kampu su im ovoga puta na raspolaganju bili tandem - bicikl i pedalina.
KarmenNenadić
Prilog2.9.3:SUSRETSLIJEPIHŽENASLAVONIJEIBARANJE
Mreža slijepih žena nezaobilazni segment u radu HSS-a. U sklopu godišnjih aktivnosti
Udruga slijepih Pakrac-Lipik je �3. rujna organizirala susret - druženje žena iz udruga slijepih
s područja Slavonije i Baranje. Druženje je održano u Lipiku, u Društvenom domu, u kojem je
obavljen službeni dio, a nastavljeno u prostorima Bolnice za rehabilitaciju Lipik.
Tridesetak sudionica iz Zagreba, Virovitice, Slavonskog Broda, Požege, Daruvara te Pakraca i
Lipika na početku susreta saslušalo je riječi dobrodošlice gđe Danice Đolić, predsjednice aktiva
žena Udruge slijepih Pakrac-Lipik.
Tema susreta bila je položaj i uloga žene u društvu s naglaskom na žene s posebnim potrebama
- slijepe žene, a ulogu moderatora obavila je Mirjana Bilopavlović, članica Centra za podršku i
Pjesničkavečer Izletbrodom
56
razvoj civilnog društva “Delfin” Pakrac.
Gđa Bilopavlović je napomenula da je osobito
važno postojanje krovne udruge na nivou RH, tj.
Mreže slijepih žena kao nezaobilaznog segmenta u
ukupnom radu Hrvatskog saveza slijepih.
Razgovaralo se i o integraciji kao osnovici
uključivanja slijepih i slabovidnih osoba u društvo.
Integracija sama po sebi ne znači puno pogotovo
ako po završetku školovanja nema mogućnosti
zaposlenja. Kompjuterizacijom su razlike postale
manje, ali još uvijek su velike predrasude i stereotipi
kada se radi o osobama s posebnim potrebama.
Sudionice smatraju da je školovanje u specijalnoj školi bolje i kvalitetnije od školovanja u redovnim
školama, jer su takve učenice bolje pripremljene za samostalan život i rad. Isto tako je važno
istaći da su mnoge od njih majke koje su odgojile ili odgajaju djecu s normalnim vidom i da ih to
nije priječilo da budu dobre majke i supruge. Zanimljivo je iskustvo nekih od njih koje su bile, ili
još jesu, aktivne sportašice: veslaju, kuglaju, igraju šah; ili su uspješne pjesnikinje i spisateljice ili
se pak bave dramskim izričajem i pjevanjem. Da na nekima od njih nema crnih naočala, ili da ne
vidite složen bijeli štap, ne biste ni znali da ste u društvu slijepih i slabovidnih osoba. Sudionice su
suglasne da kao društvo u cjelini još nismo dovoljno senzibilizirani za potrebe osoba s posebnim
potrebama i da bi se trebalo razmišljati da se djeca od najranijeg doba - u vrtićima i osnovnim
školama - upoznaju s problemom.
Kako bi se poboljšala kvaliteta života apelirano je na Mrežu slijepih žena da ponovo potakne
i aktualizira pitanje sinkronizacije stranog dokumentarnog programa, serija i igranih filmova koji
se prikazuju na HTV-u.
MarijaSvjetličić
SusretslijepihženaSlavonijeiBaranje
57
2.10NEPOSREDNASURADNJASTEMELJNIMUDRUGAMAIČLANSTVOM
- tijekom godine Predsjednik Saveza, kao i pojedini djelatnici službe HSS-a, posjećivali su
temeljne udruge slijepih u svrhu razmjene iskustava i ideja;
- preko HSS-a prosljeđivana su sredstva od igara na sreću namijenjena redovnoj djelatnosti
udruga slijepih, a njihov raspored po udrugama vršen je po modelu koji je utvrdila Skupština
HSS-a;
- s računa HSS-a isplaćena je financijska potpora udrugama za sudjelovanje u izvršavanju
programa opskrbe tiflološkim pomagalima članstva;
- po jednoj socijalno najugroženijoj slijepoj osobi iz svake temeljne udruge dodijeljena je
jednokratna financijska pomoć u iznosu od �000,00 kn;
- u obliku bonova tvrtke “Konzum”, koje je donirala tvrtka “Univerzal” iz Zagreba, prema
dostavljenim popisima iz udruga, za božićne blagdane također je pojedinim članovima dodijeljena
pomoć;
- prema pojedinim molbama, i u posebno ocjenjenim slučajevima, odlukom Izvršnog odbora
HSS-a pružane su izvanredne jednokratne financijske pomoći.
2.11MEĐUNARODNASURADNJA
- HSS je ispunjavao sve svoje obveze u
članstvu u EBU-u i WBU-u (Europska unija slijepih
i Svjetska unija slijepih);
- isporučena su pomagala prema ranijoj odluci
Izvršnog odbora slijepima BiH prema zamolbi BK
BiH.;
- u službenoj posjeti HSS-u bila je šesteročlana
delegacija Saveza slijepih i slabovidnih Slovenije.
Obostrano su dobivene korisne informacije te je
posjet ocijenjen kao vrlo uspješan sa željom da PosjetslovenskedelegacijeSavezu
58
se ovakva suradnja nastavi i u budućnosti. Kao poklon gostima je darovana tapiserija s logom
slovenskog saveza koju je izradio ZAPOS d.o.o;
- na traženje potpredsjednice Saveza slijepih Rusije Lidije Abramove tajnik HSS-a susreo se s
gospođom Abramovom u Puli �2. 09. te su razmijenili zanimljive obavijesti o položaju slijepih.
Gosti iz Rusije razgledali su ERKS Premanturu;
- na poziv Saveza sliiepih Vojvodine predsjednik i tajnik boravili su u Novom Sadu u vrijeme
predstavljanja GLS-a;
- u Ateni je od 25. do 30. studenog održana 7. generalna skupština EBU-a, a u ime HSS-a u radu
Skupštine sudjelovali su predsjednik Miroslav Bebek i Jasenka Janeš-Pasarić.
Prilog2.11.1:7.GENERALNASKUPŠTINAEUROPSKOGSAVEZASLIJEPIH(EBU)
Ovaj visoki skup održan je od 25. do 30. studenog u Ateni, a u ime HSS-a u njegovom su
radu sudjelovali predsjednik Saveza Miroslav Bebek i pravnica Jasenka Janeš-Pasarić.
U novo rukovodstvo EBU-a izabrani su: za predsjednika, Collin Law, za potpredsjednike:
Aleksandar Neumivakin i Danielle Tomazo, za generalnog sekretara, Vaclav Polašek. Članovi
predsjedništva su i delegati Njemačke, Bugarske, Švedske, Nizozemske, Španjolske i Grčke.
U odličnoj organizaciji Unije slijepih i slabovidnih Grčke i uz sudjelovanje 4� zemlje članice,
Skupština je razmotrila sve segmente zaštite slijepih, a osvrnula se i na situaciju u kojoj se
nalaze slabovidne osobe. Rasprava, u kojoj su sudjelovali mnogi delegati nastojeći iskustvima i
saznanjima iz svojih sredina potvrditi tešku situaciju u nekim područjima života slijepih, rezultirala
je usvajanjem većeg broja rezolucija. One bi trebale doprinijeti izjednačavanju položaja slijepih.
To će svakako ovisiti o tome kako će pojedine članice uspjeti ishoditi njihovo prihvaćanje od
strane državne vlasti.
Usvojene su sljedeće rezolucije:
59
MOBILNOST
�. TRENING MOBILNOSTI: sve slijepe i slabovidne osobe u svakoj životnoj dobi moraju
biti informirane kako i gdje je moguć trening kretanja. Trening kretanja mora biti utvrđen pravnim
propisima nacionalnih vlada. Treneri moraju biti stručno educirani i poznavati tehnologije
pomagala, npr. bijeli štap. Oni ne moraju biti dreseri pasa vodiča, ali moraju znati o psima
vodičima. Visoko kvalitetan trening mobilnosti mora biti dostupan i djeci u redovnim školama i
djeci u specijalnim školama.
2. MOGUĆNOST ZA SLIJEPE DA CIJELO VRIJEME PUTUJU SAMOSTALNO SIGURNO I
POVLAŠTENO: sve informacije na stanicama moraju biti pristupačne i u formatima kao što su
brajica, uvećani tisak ili zvučna tehnika. Sva javna transportna sredstva trebaju biti dizajnirana
da odgovaraju potrebama slijepih i slabovidnih osoba. Sva prijevozna sredstva i stanice trebaju
biti adekvatno ekipirani cijelo vrijeme upotrebe. Sva prijevozna sredstva, uključujući i taksi,
trebaju prihvatiti pse vodiče bez posebne naplate. Pravila prijevoza trebaju biti standarizirana u
cijeloj Europi. Sve javne građevine trebaju biti projektirane i prilagođene osobama s psihičkim i
senzornim teškoćama, a psi vodiči moraju imati pristup bez plaćanja.
3. POTICANJE NACIONALNIH VLADA na standardizaciju taktilnih oznaka cestovnih
prijelaza i semafora,. Važna je, također, standardizacija objekata kao što su javni toaleti.
4. Potrebno je da svi vozači svakih 5 godina budu podvrgnuti liječničkim pregledima
uključujući kontrolu vida. Svi vozači moraju biti upoznati s oznakama za slijepe i gluho slijepe.
5. DOSTUPNOST I BESPLATNO PRAVO NA PSA VODIČA. Trening mora biti visokog
standarda i pod kontrolom organizacija slijepih. Standardiziran trening mora biti prisutan u tijeku
cijelog života psa.
60
6. Važno je zbog toga imati otvoren informativni forum.
MOGU LI LJUDI S OGRANIČENJIMA VIDJETI STVARI KOJE DRUGI NE MOGU? DA.
Potreba poboljšanja upućuje na rješenja koja će svakodnevni život učiniti lakšim:
- znakovi dobri za slijepe dobri su i za sve druge,
- zvučne informacije o kojima slijepi ovise dobro će doći onima koji se kreću u
prostoru koji ne poznaju
- čitanje može zamarati i tada korištenje tehnologije sinteze zvuka može dobro doći
i videćima.
MLADI
Komisija za mlade smatra da je imperativ raditi na centralizaciji odluka koje su ekonomski
moguće za sve zemlje europske unije. S obzirom da su mladi manjina u EBU-u potrebno je
poduzeti određene mjere da se omogući aktivna politička okolina među mladima te da ih se
regrutira u EBU.
Godine su uvijek bile mjerilo mudrosti., ali to svakako nije način da se mjeri nečije iskustvo. U
modernom društvu najiskusnija grupa u visoko tehnološkim komunikacijama su mladi. Imperativ
je da i mladi i stari članovi EBU-a zaborave na predrasude i dopuste da bolji argumenti odluče o
tijeku, a ne godine, spol ili izgled osobe.
SLABOVIDNEOSOBE
Iako je postojao prijedlog da se vezano za probleme slabovidnih pristupi čak i promijeni
naziva Europske unije slijepih premoćnim glasovanjem delegata, taj je prijedlog odbijen, a
odlučeno je da se slabovidnima pomaže kad god je to u kontekstu statutarnih pravila moguće.
Svakako EBU će posvetiti više truda u mijenjanju stavova prema slabovidnim osobama.
6�
KOMISIJEIKOMITETI
Uzevši u obzir da su potrebna značajna financijska sredstva da se omogući rad komisije, da
neki članovi komisija zbog raznih razloga mogu u njihovom radu sudjelovati samo povremeno,
a u nekim slučajevima ne sudjeluju na sastancima tijekom dužeg radnog perioda. Teme koje
razmatraju često su i vrlo slične. Glavna skupština odlučila je stoga da broj komisija treba limitirati
na minimum gdje god je to moguće, proširujući im zadatke ako je potrebno. Usvojen je također
prijedlog nominacijskog komiteta temeljem kojeg će glavna skupština imenovati komitet za
vjerodajnice.
GENETIKA
Odbor EBU-a predložio je usvajanje politike o genetici no kako je većina delegata smatrala
predloženu politiku nedovoljno obrađenom to je ista upućena na doradu, a njeno usvajanje je
odgođeno.
POŠTANSKEUSLUGE
Ova se rezolucija temelji na sljedećim principima:
Poštanske usluge za slijepe i slabovidne trebaju biti dostupne od svih ponuđača usluga na tržištu,
a ne samo od općih nacionalnih poduzeća. Poštanske usluge za slijepe i slabovidne osobe trebaju
biti pouzdane, sigurne i imati garantirani prioritet u brzini isporuke. Poštanske usluge za slijepe
i slabovidne trebaju biti fizički dostupne i besplatne. Ne bi trebalo biti fizičke razlike između
poštanskih predmeta za slijepe ili od slijepih i njihovih organizacija. Sve to treba biti izuzeto od
plaćanja uz primjerenu realnu težinu.
62
2.12RADERKS-aPREMANTURE
- kamp u Premanturi opskrbljen je potrebnom
opremom (caffe aparat, tandem bicikl, pedalina)
radi stvaranja još povoljnijih uvjeta za odmor i
rekreaciju članstva;
- izvršena su određena investicijska ulaganja -
soboslikarski radovi;
- izvedeni su radovi na pristupnoj stazi do plaže
Munte nasipavanjem lomljenog kamena, a uz nju su
na visini 20 do 25 cm od tla postavljene vodoravne
drvene grede koje mogu vrlo dobro služiti za
orijentaciju slijepima koji se služe bijelim štapom;
- u okviru pripreme ERKS-a Premanture za sezonu nabavljeno je vozilo Kadet karavan;
- u ERKS-u Premanturi, u ljetnoj sezoni, boravile su 503 osobe.
Prilog2.12.1:SASUSRETAREHABILITANATA CENTRA“VINKOBEK”
Trećasreća!
Edukacijsko-rehabilitacijiski kamp slijepih u
Premanturi otvorio je svoja vrata prvim korisnicima
u ovoj godini posljednjeg svibanjskog vikenda. Ti
prvi gosti bili su bivši i sadašnji štićenici Odjela
za psiho-socijalnu rehabilitaciju odraslih kasnije
oslijepljelih osoba Centra “Vinko Bek” iz Zagreba.
Treći po redu susret bivših i sadašnjih rehabilitanata
i prekvalifikanata po brojčanom odazivu bio je
DoplažeMuntenapravljenajestazavodilja
SusretrehabilitanataCentra“VinkoBek”uPremanturi
63
najsiromašniji, (35) ali po sadržajnosti i ugodnom ozračju bio je najuspješniji do sada. Glavne odlike
ovog trodnevnog okupljanja su jednostavnost i spontanost, a susret je poslužio kao generalna
proba pred skorašnju turističku sezonu. Novi upravitelj Kampa imao je prigodu uočiti nedostatke
u radu, koji se mogu lako otkloniti, kao što su bivši i sadašnji rehabilitanti imali priliku razmijeniti
iskustva, ali i odmoriti se i rekreirati, ovisno o osobnim željama i mogućnostima.
Petak,30.svibnja:
Prvi gosti počeli su pristizati u rano poslijepodne, a do večere su svi koji su obećali doći,
bili tu. To znači da nas je bilo od istočne Slavonije pa sve do Dubrovnika. Nakon što smo utažili
glad, upriličeno je predstavljanje. Svatko od nazočnih imao je prigodu reći nekoliko riječi o sebi, a
moram reći da su svi bili kratki, jasni i duhoviti, što je samo popravilo ionako dobro raspoloženje.
Druženje je potrajalo do duboko u noć, što nikoga ne treba čuditi, jer se za kratko vrijeme ne
možeš pozdraviti sa svim starim znancima i upoznati nova lica i glasove.
Subota,31.svibnja:
Uspjeli smo ustati u pristojno vrijeme, tako da je poslije doručka bez ikakvih problema
održano natjecanje u kuglanju na visećoj kuglani. Najviše su uspjeha imala dva Tomislava. U
konkurenciji slabovidnih, na pobjedničko postolje popeo se Tomislav Ðurić iz Nove Gradiške,
koji je poznatiji kao Biger. Kod slijepih najučinkovitiji je bio Tomislav Juzbašić iz Bošnjaka. I ostali
natjecatelji pokazali su veliku želju za što boljim rezultatima, ali oni će morati pričekati neku drugu
priliku. Nakon viseće kuglane, neki su otišli ohladiti se na novouređenoj plaži, neki su odigrali
pokoju partiju šaha, dok su oni preostali provodili slobodno vrijeme u prijateljskim razgovorima.
Autor ovih redaka proveo je vrijeme do ručka u zanimljivom razgovoru s Denisom iz Zadra i
Draženkom iz Širokog Brijega. Slični razgovori odvijali su se tijekom sva tri dana i mislim da je ta
razmjena iskustava koristila svima. Nakon ručka, opet je bilo najviše ljubitelja kupanja i sunčanja,
a većina se pohvalno izražavala o novouređenoj plaži, ali i o pješačkoj stazi koja vodi od Kampa
do plaže. Poslije večere organizatori su planirali održavanje kviza “Tko želi biti milijunaš?”, ali
je došlo do promjene, jer je Dario donio gitaru. Koncert je bio odličan, a repertoar pjesama
karakterističan za ovakva druženja. Zanimljivo je kako neke pjesme nikada ne padaju u zaborav,
64
kako se prenose sa koljena na koljeno. Tako je i sa svim drugim stvarima koje vrijede. Ono što
nije dovoljno kvalitetno, ne može izdržati teret vremena, a ono što valja, svakako ostaje.
Nedjelja,1.lipnja:
Ovo je dan u kojemu je raspoloženje bilo za nijansu slabije, možda zbog skorog odlaska, možda
zbog lošeg vremena. Ipak je bilo onih koji su još jednom posjetili našu plažu i osvježili se u moru. Prije
ručka proglašeni su najbolji natjecatelji u kuglanju na visećoj kuglani. Osim usmenih pohvala, dobili
su simbolične, ali simpatične nagrade. Nazočnima se obratila gospođa Vilma Bilopavlović pozvavši
nas da i iduće godine dođemo na 4. susret rehabilitanata. Zatražila je i naše prijedloge za sljedeće
okupljanje, kako bi ono bilo još raznovrsnije i sadržajnije. Prijedlog da se dogodine organizira izlet
u Pulu, svakako je hvale vrijedan. Nakon ručka i raspremanja soba, počelo je razilaženje. Svatko je
krenuo na svoju stranu sa svojim mislima, a meni se čini da nitko nema razloga za nezadovoljstvo.
Na kraju, moram posebno izdvojiti i pohvaliti djelatnike našeg Odjela koji su svi odreda bili
izvrsni organizatori, naravno i ne samo to. Najveći dio posla preuzeli su na sebe i obavili ga odlično.
Ti ljudi mogu poslužiti za primjer svima, posebno onima koji za puno lakše i manje odgovorne
poslove, dobivaju puno veću plaću. Oni su dokaz da nije sve u novcu. Svoj posao obavljaju s puno
ljubavi, a bez takvih ljudi, osobe s tjelesnim oštećenjem bile bi ostavljene na cjedilu.
Uz pohvale idu i kritike. Mislim da novi upravitelj i osoblje koje je odabrao za rad u Kampu
moraju svoj rad podići na viši nivo. Da bi do toga i došlo potreban je iskren razgovor, nešto poput
poduke o načinu ophođenja sa slijepim i slabovidnim osobama.
Ove su godine samo četiri invalida Domovinskog rata došla na susret, što je puno manje
u odnosu na prva dva susreta. Izgleda da su “domovinci” zaboravili što su sve naučili tijekom
rehabilitacije i koliko im je to pomoglo u podizanju kvalitete življenja. Neki su možda i bili spriječeni,
ali bih se usudio reći da se većina njih nije pojavila iz razloga koje ne želim, a možda i nemam pravo,
komentirati. Neka svatko sam donosi zaključke o tome što je zahvalnost, a što nezahvalnost. Ne
treba nikoga moljakati i vući za rukav. Uvijek će se naći dovoljan broj dobrih ljudi koji će prepoznati
što je smisao ovakvih susreta. RolandoButković
65
2.13INVESTICIJSKAULAGANJA
- izvršeni su potrebni obrtnički radovi na
krovu zgrade HSS-a, u okviru kojih je izmijenjen
pokrov zapadne strane krovišta, a radovi su
financirani iz doprinosa pričuve korisnika zgrade;
u zgradi HSS-a izvršeno je uređenje kabineta za
očnu protetiku: izmjena dotrajalog poda te bojenje
zidova i stolarije;
- završeni su radovi na adaptaciji prostora HSS-a
namijenjenog za rad ordinacije za fizioterapijsku
djelatnost;
- za dogradnju i adaptaciju ERKS-a Premanture
izrađeni su potrebni projekti i ishođena građevinska
dozvola;
- tvrtkom APZ s ugovoren je nadzor nad izvođenjem radova na dogradnji ERKS-a Premanture;
- s tvrtkom “Constructa” iz Pule sklopljen je ugovor o građenju za izvođenje radova prve faze
dogradnje ERKS-a Premanture. a izgradit će se: caffe bar, restoran, polivalentna dvorana, 4
smještajne jedinice te premjestiti i opremiti nova terasa;
- ulaganja izvršena su i u opremu koja se koristi za kvalitetniji rad Službe, riješeni su imovinsko-
pravni odnosi vezani uz nekretnine u Drašnicama;
- određena su daljnja djelovanja HSS-a kao što su: nabava osobnog vozila za ERKS Premanturu,
nabava prijenosnih i osobnih računala, printera, polica za registratore i sl.
Prostoročneprotetike
Prostorordinacijezafizioterapijskudjelatnost
66
Prilog2.13.1:INVESTICIJAUERKSPREMANTURU-VELIKIIZAZOV
I u 2003.g. nastavljene su aktivnosti na dogradnji ERKS-a
Premanture. Poznato je da nekretnina u vlasništvu Hrvatskog
saveza slijepih u Premanturi postojećim kapacitetima
zadovoljava neke potrebne sadržaje za korisnike, ali i da
pruža mogućnosti dogradnje potrebnih, a sada nepostojećih
zatvorenih prostora.
S obzirom na to, još 2002. na pozivnom natječaju
izabrana je projektantska tvrtka APZ iz Zagreba za izradu
projektne dokumentacije i ishođenje građevinske dozvole.
Tijekom 2003. uz stalne konzultacije investitora i projektanta
izrađeni su glavni i izvedbeni projekt svih predviđenih radova,
a dobivena je i građevinska dozvola.
Izvođač radova izabran je također pozivnim natječajem.
Najpovoljnija je bila ponuda tvrtke “Constructa” iz Pule.
Prema troškovniku ukupna vrijednost radova cjelokupnog
uređenja ERKS-a Premanture iznosi 7.�29.242,42 Kn. Budući da Savez ne raspolaže potrebnim
sredstvima za sve projektom predviđene radove
donesena je odluka da se radovi izvedu etapno u
dvije faze.
U prvoj fazi, za čije izvođenje je sklopljen
ugovor s tvrtkom “Constructa” izgradit će se
restoran, polivalentna dvorana, caffe bar, terasa
te 4 smještajne jedinice. Vrijednost radova prve
faze iznosi 4.093.�00,00 kn.
Stručni nadzor nad izvođenjem radova vršit
će također tvrtka APZ. Izvori financiranja radova,
kojima se započelo u studenom 2003., a trebali
RadovinaERKSPremantura
67
bi završiti do kraja ožujka 2004., su prihod od igara na sreću prema natječaju Ministarstva rada
i socijalne skrbi u visini od 2.900.000,00 kn, dok je preostali iznos planirano pokriti iz vlastitih
sredstava Saveza.
Radi što potpunije informacije navodimo da se planiranim zahvatom u konačnici namjerava,
a prema programskom zadatku, proširiti postojeći restoran s caffe barom i kuhinja (u svrhu
kvalitetnijeg organiziranja procesa pripreme hrane). Planira se, također, izgradnja polivalentne
dvodijelne dvorane, te povećanje smještajnih kapaciteta (za cca �5 ležajnih mjesta), kao i
uvođenje centralnog grijanja. Sve ovo poboljšat će smještaj i usluge prilagođavajući ih posebnim
potrebama budućih korisnika.
Povećanje restorana s caffe barom s postojećih 35 m2 na restoran veličine 96m2 (cca 72
mjesta) s caffe barom od 50m2 koji ima i zasebni ulaz i mogućnost potpunog funkcionalnog
odvajanja od ostatka građevine. Uz restoran i bar preuređuje se terasa, te se povećava sa
sadašnjih 60m2 na 90m2. Terasa će biti natkrivena sistemom drvenih stupova i greda. Pokrov
će biti moguće ostvariti platnenim trakama ili kao zeleni pokrov. U sklopu terase, uz šetnicu
izvest će se fontana koja će uz estetske vrijednosti imati funkciju zvučnog orijentira slijepim i
slabovidnim osobama (šum vode).
Gospodarstvo se preuređuje i širi u skladu s potrebama, činit će zasebnu funkcionalnu
cjelinu odvojenu od ostalih dijelova kampa, a grupira se oko novog gospodarskog hola.
U gospodarskoj zoni formirat će se atrij koji će služiti različitim tehnološkim i potrebama osoblja.
Kuhinja će se proširiti s postojećih 30m2 na 50m2. Cijeli proces pripreme hrane organizirat će
se u skladu s potrebama povećanog broja korisnika te postojećim propisima i normama, uz
maksimalno korištenje postojećih resursa. Topli blok kuhinje je na struju i ukapljeni naftni plin.
Kuhinja se mehanički ventilira. Podrum se direktno povezuje s kuhinjom (postojećim stubama i
novim teretnim dizalom), a imat će funkciju spremišta namirnica.
U sklopu gospodarskog trakta planiraju se 3 dvokrevetne sobe s pomoćnim ležajima
namijenjene smještaju osoblja. Sve sobe će imati zasebne sanitarije. Praonica rublja se premješta
68
uz novoformirani atrij i svojom veličinom i opremom trebala bi u potpunosti zadovoljavati
novonastale potrebe.
Kotlovnica ostaje na mjestu gdje je bila smještena i do sada, a postojeći dimnjak će se koristiti
za potrebe nove kotlovnice. Uz to izvršit će se i proširenje postojeće prostorije koje je potrebno
za smještanje opreme za centralno grijanje i pripremu tople vode. U sklopu gospodarstva nalazit
će se i garderobe sa sanitarijama za osoblje, te sva potrebna spremišta.
Glavni ulaz s recepcijom i uredom preuređuje se i povećava (ulazni hol sa 6,6m2 na �2,8m2,
a ured s 3,5m2 na 7,7m2). Uz glavni ulaz organizirat će se prolazni salon veličine �8m2.
U komunikacijama se ostvaruje kružna veza. Na dva mjesta, gdje postoji visinska razlika (�6
cm), napravit će se vrlo blage rampe za osobe u kolicima, tako da će cijelo prizemlje biti bez
arhitektonskih barijera. Sve komunikacije bit će izvedene prilagođeno potrebama slijepih osoba.
Na sjeveroistočnoj strani građevine dograđuje se polivalentna dvorana s potrebnim spremištima.
Ukupna površina dvorane je 78m2 (��,25 x 6,20m), a djeljiva je na dva dijela (4,25 x 6,20 i 7,00 x
6,20m) . Uz komunikacije i dvoranu izvest će se sanitarije (za muškarce - � pisoar i � nužnik, za žene
- 2 nužnika, od toga jedan prilagođen osobama u kolicima. Smještajni kapaciteti za goste povećat
će se za ukupno �5 ležaja (i 4 pomoćna). U prizemlju se planira � dvosobni apartman prilagođen
invalidnim osobama (sanitarije, veličina prolaza, dispozicija prostora), s mogućnošću smještaja 4
osobe. Na katu će se izgraditi 4 dvokrevetne sobe s pomoćnim ležajevima, te dvosobni apartman
s � dvokrevetnom i � jednokrevetnom sobom. Sve sobe i apartmani imat će zasebne sanitarije.
U daljim fazama izgradnje planira se preuređenje postojećih soba u dosadašnjim veličinama
(sanitarije, ulaz, vanjska stolarija).
Očito je, dakle, da je projekt uređenja ERKS-a Premanture veoma zahtjevan pa će se njegovo
izvršenje, osim ozbiljnog pripremnog početka u 2003. protegnuti i na sljedećih nekoliko godina.
IvicaRobićdipl.oec.
69
2.14POMOĆPRIAKTIVNOMUKLJUČIVANJUNOVOOSLIJEPLJELIHOSOBA USVAKODNEVNIŽIVOT(programzarazdoblje2003.-2005.g.)
Program se ostvaruje od listopada 2003., a do sada je učinjeno:
- tiskana je brošura “Prava i mogućnosti za slijepe”;
- održano je savjetovanje za socijalne radnike;
- permanentno se radi na otkrivanju novooslijepljelih osoba te im se daju relevantne informacije.
Prilog2.14.1:SAVJETOVANJEZASOCIJALNERADNIKE
Nužna je čvršća suradnja centara za socijalnu skrb i temeljnih udruga slijepih
U Varaždinskim toplicama je od �0. - �2.
prosinca održano savjetovanje socijalnih radnika
koje je organizirao HSS u sklopu provođenja
Programa pomoći pri aktivnom uključivanju
novooslijepljelih osoba u svakodnevni život.
Savjetovanje je okupilo stotinjak socijalnih radnika
iz centara socijalne skrbi iz gotovo svih gradova
Hrvatske.
Predstavnici Saveza upoznali su socijalne
radnike s pravima i mogućnostima slijepih, kao
i svim poteškoćama i nepravilnostima koje su
prisutne. Socijalni radnici su se založili za veću
suradnju centara socijalne skrbi i lokalnih udruga slijepih, a suradnja bi se sastojala u razmjeni
informacija o registriranim slijepim osobama, dostavi godišnjih izvješća o novooslijepljelim
osobama, kao i informacije o ostvarivanju prava slijepih.
Savjetovanjezasocijalneradnike
70
Na savjetovanju je predstavljena brošura o mogućnostima i pravima za slijepe u Hrvatskoj
koju je izdao Hrvatski savez slijepih. Uz navođenje svih prava slijepih, najvažnijih informacija o
udrugama slijepih i udrugama koje rade za slijepe, informacija o knjižnici i školama za slijepe,
brošura sadrži i kratki presjek ponude ekonomata HSS-a.
Brošura je namijenjena prvenstveno novooslijepljelim osobama, a uskoro će izaći i u
zvučnoj tehnici.
KarmenNenadić
ZAKLJUČCISAVJETOVANJA
�. Utjecati na donošenje/izmjenu propisa vezanih uz prava slijepih osoba, a prvenstveno pravilnika o vještačenju.2. Regulirati kriterije za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu koja bi se priznavala i slijepim osobama.3. Ujednačavati visine doplatka za pomoć i njegu svim invalidima u skladu sa stupnjem invaliditeta, a ne njegovim uzrokom.4. Tražiti izmjenu kategorije doplatka za pomoć i njegu u punom iznosu i za osposobljene slijepe osobe, po uzoru na druge europske zemlje - čime se pojašnjava njegova svrha.5. Surađivati na relaciji CZSS i udruga slijepih i obrnuto, kroz obostrane edukacije.6. Uvesti praksu godišnjeg izvještavanja, a po potrebi i češće, o novim slijepim osobama na relaciji udruga slijepih - CZSS.7. Formirati grupe podrške za slijepe osobe u svim gradovima Hrvatske.
7�
3.FINANCIJSKOPOSLOVANJEHRVATSKOGSAVEZASLIJEPIHU2003.GODINI
PRIHODI:
�. Sredstva iz Proračuna RH za stalne i jednokratne projekte i programe �.363.5�5,98 kn
2.Sredstva Hrvatske Lutrije d.o.o. - transfer udrugama slijepih - za redovnu djelatnost HSS-a
�.376.8�7,46 kn�.�7�.�85,9� kn
3. Prihodi iz vlastite djelatnosti 2.052.659,70 kn
4. Prihodi od zakupa poslovnog prostora 358.504,33 kn
5. Prihodi od donacija i pomoći 24.992,90 kn
6. Prihodi od članstva za korištenje prehrane i boravka u ERKS-u Premantura 462.284,02 kn
7. Ostali prihodi �57.6�6,�4 kn
8. Prihodi od pretplata na časopise ��.680,00 kn
9. Naplaćena zaostala potraživanja od Tiflološkog muzeja �.453.205,4� kn
UKUPNO: 8.432.461,85kn
�0. Sredstva Hrvatske Lutrije d.o.o.- za dogradnju ERKS.-Premantura 2.900.000,00 kn
UKUPNO: 11.332.461,85kn
72
RASHODI-poprojektimaiprogramima
�. Školovanje i izobrazba za rad na računalima 42.��5,69 kn
2. Program opskrbe tiflo-pomagalima uz praćenje dostignuća i saznanja. �.806.838,6� kn
3. Promicanje i usavršavanje brajičnog pisma 35.053,77 kn
4. Pomoć pri aktivnom uključivanju novooslijepljenih osoba u svakodnevni život-program ���.896,97 kn
5. Projekt- “ Samopomoć slijepih kroz radionice “ 59.539,�9 kn
6. Projekt- “ Kako pomoći svom slijepom djetetu “ 55.783,95 kn
7. Projekt- tiskanje knjige dr. F. Tonkovića: “I sami slijepi za slijepe” 25.�32,42 kn
8. Međunarodne aktivnosti uz organiziranje i sudjelovanje na kongresima i seminarima �32.205,�0 kn
9. Poboljšanje ukupnog položaja slijepih promicanjem problematike slijepih i podizanjem kvalitete postojećeg zakonodavstva
256.007,�4 kn
�0. Zapošljavanje slijepih kao fundamentalno ljudsko pravo na rad 22�.0�3,3� kn
��. Organizirani odmor i rekreacija u ERKS-u Premantura 584.08�,23 kn
�2. Izdavačke i promidžbene savjetodavne aktivnosti za slijepe i visokoslabovidne osobe kao i sve osobe koje su u neposrednom kontaktu s njima
200.898,38 kn
�3. Aplikacija očnih proteza iz kolekcije i po mjeri 644.744,25 kn
�4. Razvoj govornog linuxa za slijepe - GLS 203.335,45 kn
�5. “WEB literatura za slijepe studente” 70.648,�3 kn
�6. Financiranje rada US-članica HSS-a i pomoć slijepim osobama �.546.�85,�� kn
�7. Dogradnja ERKS Premantura – projektantsko -građevinske investicije 263.396,74 kn
�8. Zajedničko investicijsko i tekuće održavanje korisnika zgrade HSS-a 284.869,28 kn
�9. Nabava opreme za HSS i ERKS- Premantura 95.258,78 kn
UKUPNO: 6.639.003,50kn
Ostvaren je višak prihoda nad rashodima od 4.693.458,35 kn koji će se koristiti za nastavak izvršenja
projekata i programa u 2004.g., a prije svega za dogradnju ERKS-a Premanture.
73
4.ONAMA,NAŠEMŽIVOTUIRADU
KOLIKOSUJAVNEGRAĐEVINEPRISTUPAČNEOSOBAMAOŠTEĆENAVIDA?
Prema prijedlogu nacrta Pravilnika o pristupačnosti građevina osobama smanjene
pokretljivosti, pristupačnost je “rezultat primjena mjera i tehničkih rješenja u projektiranju, gradnji
i održavanju građevine i pristupa do nje, a kojima se osigurava nesmetano kretanje, pristup,
boravak ili rad osobama smanjene pokretljivosti u građevinama.”
Priznat ćete - lijepo zvuči. Prije nego li dam svoje viđenje koliko je moguće nesmetano
kretanje i pristup građevinama slijepim i slabovidnim osobama, ispričat ću vam jedan događaj.
Povodom Međunarodnog dana bijelog štapa, organizirali smo natjecanje u brzom hodanju za
srednjoškolce i odrasle rehabilitante Centra “Vinko Bek” na atletskoj stazi u Kušlanovoj gimnaziji.
Prije natjecanja, otišla sam pogledati stazu kako bih provjerila ima li staza sve elemente koji su
nužni za jednu takvu aktivnost. Ustanovila sam da je podloga za kretanje atletske staze savršeno
ravna, protuklizno obrađena i u kontrastu s okolišem. Njen unutrašnji rub omeđen je niskim
rubnjakom koji se odvija u kontinuitetu i koji se bez problema može pratiti štapom. Na kraju,
trebalo je samo jasno i taktilno prepoznatljivo odrediti start koji će ujedno biti i cilj i mogli smo
održati natjecanje. Međutim, ustanovila sam i to da je pristup sportskom terenu takav da, bez
obzira što se gimnazija nalazi u užem kvartu Centra i što naši korisnici dobro poznaju svoj kvart,
bez pomoći videćih vodiča neće moći sami doći do terena.
Naime, na sportski teren može se ući ili iz unutrašnjosti gimnazije, ili s vanjske strane iz
Bužanove ulice preko kolnog prilaza dugog otprilike 20 metara. Sam kolnik je neravan, pun
pukotina u asfaltu, s uskim pločnikom sa zapadne strane, na kojemu su parkirani automobili.
Po dolasku u dvorište, treba prijeći preko širokog otvorenog prostora nepravilnog oblika bez
dostupnih i jasnih orijentira i bez mogućnosti za usmjereno kretanje. Naime, u dvorištu se nalaze
kontejneri za otpad, parkirani automobili i ostaci građevinskog materijala raspoređeni bez ikakvog
smisla i reda.
74
Bez obzira na sve te predmete, još uvijek ima dovoljno slobodnog prostora za paralelno hodanje
četiriju i više osoba, ali pod uvjetom da te osobe vide. Naravno, ako vide, vjerojatno neće ni obraćati
pažnju na to što se izmiču sad u jednu, sad u drugu stranu, ili preskaču preko daske ili rupe.
Što u takvim uvjetima može učiniti slijepa osoba?
Odgovor je jasan - tražiti pomoć videćeg vodiča, ili nikad više pristupiti tom ili sličnom
terenu. Zbog toga smo moje kolege i ja doveli sudionike i održali smo natjecanje. Rezultati
natjecanja bili su izvanredni. Sudionici su bili prezadovoljni postignutim vremenima (najbolje
vrijeme bilo je 2 minute i 3 sekunde), pogotovo zato što im je to bilo prvo iskustvo samostalnog
kretanja na takvom terenu. Organizatori su bili sretni što su svi sudionici, unatoč natjecateljskoj
atmosferi, pokazali zavidan stupanj samokontrole i uvježbanost tehnike korištenja dugog štapa.
Ovaj problem nepristupačnosti atletskoj stazi kao javnoj građevini sportske i rekreacijske namjene,
banalan je primjer u odnosu na brojne primjere nepristupačnosti drugih javnih građevina.
Međutim, povod za iznošenje ovog primjera su komentari sudionika nakon natjecanja. Svi su
izrazili žaljenje što takvih glatkih površina nema na više mjesta u gradu. Istaknuli su lakoću s
kojom su pratili rubnjak koji nije visok, ali je bio dostatan da se sigurno održi pravac kretanja bez
odstupanja i bez obzira što se proteže u krug. Pričali su o tome kako su se izvrsno osjećali dok su
maksimalno brzo hodali bez straha da će o nešto zapeti, udariti se, ozlijediti. Doživjeli su ovo brzo
hodanje bez prepreka kao relaksaciju, a ne kao napor kojem su svakodnevno izlažu. I naravno,
komentirali su pristup samom terenu kao povod za iznošenje primjera za sve vrste prepreka s
kojima se susreću i koje im znatno otežavaju samostalno kretanje.
Evo što smo svi zajedno poželjeli da se ukloni ili prilagodi samo u kvartu oko Centra, Udruge
slijepih, Hrvatskog saveza slijepih i autobusnog kolodvora:
- da se pločnici koji su puni ulegnuća, raspuklina, rupa ili ispupčenja od korijenja drveća,
saniraju i presvuku novim slojem asfalta,
- da se podrežu grane drveća na zadovoljavajuću visinu,
- da se poreže živica, ruže i drugo ukrasno bilje tako da ne ulaze u zonu kretanja pješaka,
- da se uklone ulični koševi za otpad sa zidova kuća,
75
- da se bicikli i motori ne ostavljaju parkirani uza zid bez nadzora,
- da se uklone samostojeći reklamni panoi iz zone usmjerenog kretanja pješaka,
- da se svi prometni i ostali znakovi podignu na odgovarajuću visinu i uklone iz zone usmjerenog
kretanja pješaka,
- da se automobili uopće ne parkiraju na pločniku bez obzira na širinu pločnika, ali ako je to
neizbježno, da se parkiraju tako da ostave dovoljno mjesta da barem dvije osobe mogu paralelno
hodati ili se mimoići,
- da se ne postavljaju stupići na sredinu pločnika u zoni kolnih i drugih ulaza, kao prepreka
parkiranju vozila, nego da se iznađu druga rješenja s istom namjenom,
- da se svi pješački prijelazi na kojima je spušten rubnjak urede tako da ni jedan rubnjak nije niži
od 3 cm, te da se na križanjima pojačanog rizika za pješake, paralelno sa zebrom, postave taktilne
površine upozorenja ispred rubnog kamena,
- da se uklone prodajni štandovi, kiosci i ulični prodavači iz svih dijelova pločnika gdje bilo koji
njihov dio ulazi u zonu usmjerenog kretanja pješaka,
- da se na što više semafora ugradi zvučna signalizacija za slijepe, te da se postojeći nekvalitetni
semafori zamjene tipom uređaja koji daju pouzdanu informaciju, a svojim zvukom bitno ne
ometaju ostale građane,
- da se u zoni otoka kroz koji prolazi pješački prijelaz taktilno prepoznatljivo označi početak i kraj
otoka,
- da se površina u neposrednoj blizini znaka za tramvajsko stajalište označi taktilno prepoznatljivom
obradom duž cijele širine pločnika ili otoka,
- da se ulaz u javne građevine po uzoru na stajališta također označi taktilno prepoznatljivom
površinom,
- željeli bismo da svi tramvaji imaju govorno najavljivanje stajališta, a ne kao do sada samo
jedan, itd.
Također, lijepo bi bilo znati da po dolasku na autobusni kolodvor možemo računati na
pomoć za to unaprijed zadužene osobe, koja bi nam pružila pomoć, koju mi sami procijenimo da
nam je potrebna (po uzoru na zračnu luku Zagreb). I na kraju, moram istaknuti problem biciklista i
76
biciklističkih staza koje se masovno ucrtavaju po pločnicima u samom središtu grada, bez ikakvih
taktilnih upozorenja i to na posve neprikladnim mjestima.
Ovo su primjeri nepristupačnosti koji se mogu primijetiti u bilo kojem dijelu grada Zagreba,
a na temelju svog dugogodišnjeg iskustva u radu na terenu diljem Lijepe naše, znam da je u
urbanim sredinama situacija slična ovoj u Zagrebu.
Istaknut ću još neke primjere koji također znatno otežavaju samostalno kretanje osobama
oštećena vida, a koji su proizašli iz tehnološkog napretka društva. Kao prvo, to je svakodnevno
sve veći broj automobila, koje je sve teže slušno percipirati zbog sve tišeg rada motora.
Proporcionalno povećavanju broja automobila, povećava se problem njihovog parkiranja, a
izgradnja parkirališta i podzemnih garaža je apsolutno nedostatna. To je jedan od razloga zašto
nam se pojavljuju parkirani automobili na svim neprihvatljivim mjestima i tamo gdje ih još prije
nekog vremena nismo mogli ni zamisliti.
Kultura ponašanja vozača svela se na niske grane. Prava je rijetkost da će vozači stati
pješaku na pješačkom prijelazu, a naročito ako se radi o skretanju udesno na raskrižjima sa
semaforom. Vozači su postali nepažljivi, ne poštuju prometne znakove, razgovaraju na mobitel u
vrijeme vožnje. Zbog gustog prometa na gradskim ulicama i čestih zastoja, sve se više pribjegava
takvom programiranju regulacije prometa na raskrižjima, da se skraćuje vrijeme trajanja zelenog
svjetla za pješake. Ugrađuju se pješački tasteri tako da vam se može dogoditi da počnete prelaziti
ulicu s paralelnim prometom kako ste učili da se prelazi cesta, a da zapravo prelazite na crveno
svjetlo. Sve se više gradi, mijenja se okoliš, mijenja se namjena pojedinih poslovnih prostora,
tako da se lako može dogoditi da se, na primjer, uputite u trgovinu mješovite robe do koje znate
bez problema doći, ali u koju niste svraćali recimo dva tjedna, i da otkrijete da se u njoj prodaju
mobiteli ili nešto sasvim drugo. Primjenjuju se nove tehnologije gradnje, kao i vrste materijala koji
se ugrađuju u, i na građevinama. Interijeri su opremljeni različitim predmetima neuobičajenoga
dizajna koji se nalaze na neočekivanim mjestima. Sve to može otežati samostalno kretanje i
prouzročiti osjećaj dezorijentiranosti u prostoru.
Što možemo učiniti?
77
Možemo promicati probleme osoba oštećena vida u samostalnom kretanju sustavnim i
planskim radom kroz medije. Možemo pratiti donošenje zakona, pravilnika i propisa i sl., koji se
odnose na gradnju, promet i komunalnu infrastrukturu, uključiti se u rad svojim primjedbama i
prijedlozima. Možemo lobirati na razini lokalne zajednice i na taj način boriti se za svoja prava.
Međutim, da bismo to mogli, moramo biti informirani. Stoga, aktivirajte se u svojim udrugama,
unutar njih angažirajte stručnjake različitih profila (projektante, prometne inženjere, građevinare,
dizajnere i sl.) i uvjerena sam da će se primijetiti značajni pomaci.
VesnaFranjić,prof.defektologije
GLAZBENIAMATERIZAM
Riječ amaterizam općenito označava
bavljenje nečim iz čiste ljubavi, bez želje za
materijalnim profitom. Najčešće se radi o sportu ili
umjetnosti. U širokoj lepezi amaterskih aktivnosti
kojima se ljudi rado bave značajno mjesto zauzima
glazba. U ovom napisu bit će riječi o glazbenom
amaterizmu slijepih osoba.
Bez obzira na stupanj glazbenog i općeg
obrazovanja, ljudi koji imaju prirodni dar
muzikalnosti, osjećaju veliku potrebu glazbenog
doživljavanja. Većina njih to ostvaruje pasivno
slušajući radio, televiziju, CD, posjećujući razne
glazbene priredbe itd., a manji broj onih marljivijih, svirajući i pjevajući solistički ili u skupinama.
U svih ljudi prirodna je težnja za društvenom afirmacijom. U slijepih osoba posebno
naglašavam nužnost socijalne integracije. Jedan od vrlo zanimljivih putova ostvarivanja tih ciljeva
je amatersko bavljenje glazbom.
PjevačkizborUdrugeslijepihZagreb
78
Budući da slijepi ljudi imaju sve potrebe kao i ljudi zdravoga vida, uopće ne iznenađuje to da su
se oduvijek rado amaterski bavili glazbom, individualno ili u okviru organiziranih skupina, tim
više što je opće poznato da je slijepima glazba posebno bliska umjetnost. To potkrepljujem s
nekoliko podataka iz bliže prošlosti.
U drugoj polovici XX stoljeća, kao organizirane skupine, djelovali su primjerice KUD “Novi
život” u Zagrebu koji je u svom sastavu imao mješoviti pjevački zbor i tamburaški orkestar, a
kraće su vrijeme djelovali puhački i mandolinski orkestri. Iz navedenog se lako zaključuje da
je KUD okupljao velik broj slijepih osoba. Kao pokretač, organizator i voditelj društva cijelo se
vrijeme svojom kreativnošću isticao slijepi entuzijast Mijo Spasojević. Usput rečeno, u tom KUD-u
rodio se i Dramski studio slijepih i slabovidnih “Novi život”, koji kontinuirano s velikim uspjehom
djeluje i danas. KUD “Branko Filip Štriga” okupljao je slijepe glazbene amatere u Osijeku. Bio je
to vokalno-instrumentalni sastav koji je izvodio zabavnu i narodnu glazbu.
S posebnom simpatijom sjećam se tamburaškog orkestra koji je u svom sastavu imao i harmoniku,
“Stari bećari”. Dečki u dobi od oko 30 do oko 70 godina s velikom su radošću znali i lijepo
zapjevati. S njima sam ponekad, jako se veseleći, znao zasvirati i ja.
U spomenutom razdoblju povremeno su se u više mjesta javljali manji sastavi u kojima su svirali
samo slijepi ili u društvu s videćim osobama.
Bilo je i, ali vrlo malo, pjevača u crkvenim zborovima i sudionika kulturno-umjetničkih
društava. Kao svijetli primjer takvog amaterskog djelovanja spominjem Seada Muhamedagića,
danas svjetski priznatog germanista, publicista i književnog prevoditelja. On je kraće vrijeme
pjevao u pjevačkom zboru “Ivan Goran Kovačić”, a potom prešao u zbor Colllegium pro musica
sacra, gdje je ostao punih �7 godina. Osim pjevanja u ansamblu davao je i administrativne,
prevoditeljske i muzikološke usluge. Ove posljednje su ga toliko zainteresirale da je završio
muzikološki tečaj u Beču, pa se tom granom znanosti danas profesionalno bavi.
Danas glazbeni amaterizam slijepih također živi. U Zagrebu već više od 7 godina, pod
vodstvom autora ovog napisa, djeluje Vokalni ansambl Udruge slijepih Zagreb. Ansambl trenutno
79
ima �6 članova. Pjeva četveroglasno, više uz instrumentalnu pratnju, a manje a capella. Okušao
se u ozbiljnoj glazbi, ali se može reći da izvodi duhovnu, zabavnu i narodnu glazbu. Godišnje
ima �3-20 javnih nastupa. Već je nekoliko godina sudionik Susreta zagrebačkih glazbenih
amatera. To je smotra na kojoj svi zagrebački glazbeni amateri jedanput godišnje predstavljaju
svoj rad. Stručna komisija na svaki nastup daje svoj osvrt. Za nas je to vrlo korisna prilika da se
neposredno uspoređujemo s dostignućima ljudi zdravog vida. S ponosom mogu reći, a unatoč
specifičnostima koje naš rad čine težim no ostalima, uvijek dobivamo vrlo lijepe kritike.
S velikom radošću spominjem zagrebačkog studenta povijesti i filozofije Marija Markovinu
iz Trogira, koji je srednju glazbenu školu završio u Splitu. Svestrano djeluje kao glazbeni amater,
a najviše voli klapsko pjevanje. Najveći uspjeh do sada ostvario je kao voditelj ženske klape
Korjandul s kojom je 2003. na Festivalu klapa u Omišu osvojio prvo mjesto. Napominjem da je riječ
o djevojkama zdravog vida. Mario Markovina se ozbiljnije namjerava baviti etnomuzikologijom,
pa se na tom području od njega s pravom očekuju ozbiljni rezultati i prerastanje u profesionalnu
djelatnost. Drago mi je spomenuti i Danka Tomanića iz Siska koji je okupio nekoliko zaljubljenika
u glazbu, također zdravog vida, i osnovao vokalno-instrumentalni sastav s kojim uspješno izvodi
popularnu glazbu. Sa zadovoljstvom mogu reći da ima više slijepih osoba koje kao glazbeni
amateri sudjeluju u crkvenim zborovima i kulturno-umjetničkim društvima.
Što treba činiti da bi se glazbeni amaterizam među slijepima ubuduće uspješno razvijao?
Ako želimo puno toga svesti na ono najbitnije, onda je to sljedeće:
Prije svih mi slijepi moramo davati prave inicijative, koje vode ka podizanju kvalitete našeg
življenja. Odlučno se moramo zalagati zato da nas u tome društvena zajednica materijalno i
moralno podrži. S podizanjem standarda našeg življenja postupno će se javljati potreba za što
kvalitetnijim korištenjem slobodnog vremena. U tom procesu sve više će mjesta zauzimati kultura,
čiji je sastavni dio glazbeni amaterizam.
JosipHrvoj
80
ToBITornottoBIT (ulomci iz dnevnika)
Neki bi se mogli zapitati koje je osnovno
značenje ovog djelomičnog naslova, dok bi nekima
moglo pasti na pamet čak i to - kako je pojeftinjenje
Hamletova autora svakodnevna pojava. No, ima i
onih malo upućenijih koji bi odmah u varijaciji na
temu prepoznali slogan Trećeg međunarodnog
festivala kazališta slijepih i slabovidnih “BIT” -
Blind in Theatre - (slijepi u kazalištu), što je održan
u Zagrebu od 04. do 09. listopada 2003 godine
u organizaciji zagrebačkog Teatra slijepih “Novi
život”.
PETAK,03.LISTOPADA:
Prvi gosti su stigli, a mehanizam koji smo mjesecima ranije pripremali, nemilosrdno se i
bespovratno zakotrljao.
SUBOTA,4.LISTOPADA:
U �6.30 započinje prvi, doduše neslužbeni, skup svih sudionika BIT-a. PREDSTAVLJANJE
KAZALIŠNIH GRUPA - SUDIONICA
“EXTANT”-VELIKABRITANIJA
Po treći put na BIT-u; jedino profesionalno kazalište slijepih na otoku. “Extant” je osnovan
�997. s ciljem da istraži nove mogućnosti slijepih glumaca u kazalištu; do sada su ostvarili tri
razvojna projekta.
Predstavakazalištaslijepih
8�
SLOVENSKOGLEDALIŠČESLEPIHINSLABOVIDNIH“NASMEH”
Na festivalu sudjeluje od njegovih početaka; Neopterećeni afirmacijom slijepih kao
primarnom zadaćom teatra, glumci “Nasmeha” prepuštaju se igri, otvarajući svoju imaginaciju i
spontano je ugrađujući u umjetničku kreaciju. Postoje 7 godina, napravili 4 predstave.
ŽIROVNICA djeluje u okviru KD dr. France Prešern Žirovnica - Breznica
Predstave uvježbava na seoskoj pozornici, a teške uvjete rada pobjeđuju iskrenom ljubavlju
prema kazalištu.
“THEATREBYTHEBLIND”-SAD
Drugi put na BIT-u. Nije tipični teatar slijepih, već pokušava svoje predstave prilagoditi
praćenju slijepe i slabovidne publike. Jedina kazališna skupina u SAD-u isključivo posvećena
promoviranju slijepih i slabovidnih glumaca i pisaca te mijenjanju slike o slijepima.
“ILFARO”-ITALIJA
Drugi posjet zagrebačkom festivalu; afirmacija mogućnosti slijepih i slabovidnih osnovni im je
cilj, a umjetnički dosezi u drugom su planu i ne opterećuju se statusom profesionalaca. Projekti su
im na rubu terapije, kako njih samih, tako i publike. Kazališna skupina “Il Faro” osnovana je �995.
“THEFIREHOUSETHEATERCOMPANY”-SAD
Prvi put na festivalu; skupina je osnovana �965. u Minnesoti. Postavili su više od 60
kazališnih komada. Djeluje u Los Angelesu, a trenutne aktivnosti uključuju radionice i produkcije
u kojima sudjeluju profesionalni pisci i izvođači te oni koji to žele postati.
“LAZARILLODETORMES”-ŠPANJOLSKA
Debitant na Trećem BIT-u; Kazališna skupina osnovana je �995. s ciljem da svoju ljubav
prema kazalištu pretvori u sredstvo društvene afirmacije slijepih. Na BIT-u nastupaju s predstavom
koja je doživjela više od 30 izvedbi.
Festivalu su se pridružili i neki gosti: gospođa Christine Cocubo iz Los Angelesa i prvi slijepi
student glume iz Norveške, Erik Skaden,
82
“NOVIŽIVOT”- nastupio je s dvije predstave.
Svečano otvaranje BIT-a u �9.00 sati, uz umjetnički nastup Nikoline Bujas-Pristaš s povezom
na očima i u potpunom mraku. Zatim je uslijedio službeni dio s pozdravnim govorima, sve do
gradonačelnice Zagreba, Vlaste Pavić, pokrovitelja festivala. Dramskom studiju “Novi život”
obećala je rješavanje svih aktualnih problema.
I onda su glumci zagrebačkog “Novog života”, po četrdeseti put izveli Sofoklovog “Edipa”.
NEDJELJA,5.LISTOPADA:
Prepuštam se predstavi talijanske grupe “Il faro”.
Kazalište i pozornica su u potpunom mraku, vizualni element sveden je na nulu, a priču čine
zvukovi, glasovi i iznenadni kratki efekti. Predstava začuđuje svojom dinamikom i apsurdnošću
situacije, više nego samom radnjom. Predstava je odlična za afirmaciju mogućnosti slijepih
osoba, ali su njene umjetničke kreacije vrlo upitne. Loš govor, neprecizni dijalozi i preduge,
nelogične pauze u nekim sekvencama, samo su odraz amaterskog samozadovoljstva izvođača.
“El Lazarillo de Tormes” je adaptacija istoimenog romana iz šesnaestog stoljeća, a govori o
Lodzovim zgodama i nezgodama. Tu večer u �9.30 dvorana je bila poluprazna, a jezična barijera
odnijela je svoj danak.
“Ovi glumci moraju još mnogo raditi da bi se odmaknuli od prosječnog amaterizma. Samo na
trenutke predstava je zabljesnula nekom glumačkom kreacijom ili dobro otpjevanim songom”
- novinarka Vjesnika.
PONEDJELJAK,6.LISTOPADA:
Jutarnji program festivala otvorila je gošća Christine Cocubo iz Los Angelesa, radionicom
“Emotivni scenski angažman slijepih i slabovidnih glumaca”. Bilo je to izlaganje vlastitih iskustava,
te neke osnovne, početničke glumačke vježbe koje gospođa Christine primjenjuje u svojem
radu.
U �9.30 scenu “Vidre” okupirala je engleska kazališna skupina “Extant” s predstavom-
radionicom “Sljedeći korak”. To je zapravo više istraživački projekt nego kazališna predstava, a
sastoji se od sedam različitih scena, koje su nevezano postavljene kao zasebne radionice kroz koje
83
se iznalaze različiti pristupi scenskoj umjetnosti. Budući da smo stari prijatelji sa Extantovcima,
nije se mogao izbjeći tulum u hotelu.
UTORAK,7.LISTOPADA:
Sve je počelo vrlo rano, budući da je scena koja je u jutarnjem terminu velika, a njeno
postavljanje zahtijeva najmanje tri sata posla. Točno u podne na redu je još jedna predstava
Dramskog studija “Novi život”, MITTEREROVI “SMRTNI GRIJESI”. Predstavu je režirao renomirani
kazališni redatelj Mario Kovač. Gledajući predstavu susrest ćemo se s problemom anoreksije i
bulimije, terorizma, nasilja nad ženama i djecom, ksenofobijom, seksualnim zlostavljanjem, te
općom korumpiranošću društva.
“Predstava samo potvrđuje kvalitetu rada u “Novom životu” - spominjana novinarka Vjesnika.
Večernji termin bio je prepušten Amerikancima i Teatru “By the Blind”.
“BRECHTOBRECHTU”
Kolaž je to Brechtovih promišljanja teatra, njegovih eseja, ulomaka iz drama te songova.
“Predstava na svjetskom nivou” - prokomentirao je netko, što me usrećilo, jer je time i festival
dobio na kvaliteti, na umjetničkom nivou programa.
SRIJEDA,8.LISTOPADA:
Jutarnji termin pripao je prijateljima iz Slovenije - ALDO NICOLAI - “ŽENA”. U monolozima dviju
potpuno različitih žena, moći ćete se prepoznati, zabaviti, zamisliti... Pravi balzam za žensku dušu!
Večernji termin: teatrologinja Nataša Govedić i renomirani hrvatski glumac Vili Matula svojski su
se potrudili da kulturalnu konfrontaciju “Igra za ljudska prava”, učine zanimljivom i širokoj publici
prihvatljivom. Posjet te večeri nadmašio je očekivanja.
OPROŠTAJNITULUM
Nakon konfrontacije, svi sudionici BIT-a krenuli su na oproštajni party, gdje je dobrim ićem
i pićem trebalo sve proslaviti i začiniti. Pjesma je opet skakutala iz forme u formu, iz etniteta u
etnitet. Španjolci, Talijani, Ameri, pa MI! Sve se to izmiješalo i nadopunilo u slap što je preplavio
84
treći kat broja 80 u Draškovićevoj ulici.
ČETVRTAK,9.LISTOPADA:
LYNMANNING-“BREME”- autobiografski monolog. Kroz dramsko pripovijedanje začinjeno
poezijom, Lyn prepričava kako je u dvadeset i trećoj godini kao žrtva ranjavanja u jednom
hollywoodskom baru izgubio vid, te kako ga je odrastanje u siromaštvu u losanđeleskoj četvrti
South Central pripremilo da podnese teret naglog rasplinuća sna o tome da postane vizualni
umjetnik. Nakon predstave dugo sam pljeskao plačući. Doista se ne sjećam da me neka kazališna
predstava do te mjere ganula i naučila nekim stvarima. Ušao sam u garderobu i od srca čestitao
Lynu. Zadnja predstava je neslužbeno proglašena i najboljom na festivalu (Katarina Kolega -
Vjesnik).
Uslijedio je još jedan okrugli stol i hrpa pozdrava. Naravno da se vidimo ponovno, ne prije,
a onda sigurno na Četvrtom BIT-u!
VojinPerić
SLIJEPIIVIDEĆI Prije tri godine proveo sam anketu pod radnim naslovom “Što videći misle o slijepima”, a
sada sam pokušao saznati kakvo je mišljenje slijepih o onima koji vide. I jedno i drugo ispitivanje
javnog mnijenja dalo je slične odgovore i to mi je drago, iako sam u prvi mah mislio da nisam
ništa novo saznao. Slične rezultate bih dobio i da sam se bavio pitanjem što dešnjaci misle o
ljevacima. Bili bi to uopćeni odgovori ili fraze koje bi se ponekad uklapale u stvarnost, a nekad
i ne bi. Pravo pitanje je što Marko misli o Janku, jer svi s kojima sam razgovarao, a bilo ih je
petnaestak, govorili su o vlastitim iskustvima. Zbog toga će njihova mišljenja dobro doći onim
slijepima i onim videćima, koji svoj međusobni odnos još uvijek nisu doveli na kvalitetnu razinu.
Kad se slijepi telefonist zaposli na nekoj centrali, mora se pokazati kao dobar djelatnik i dobar
čovjek da bi stekao povjerenje radne okoline. Slično je i sa svim drugim novim zaposlenicima,
bez obzira na tjelesni izgled. Možda je kod slijepih vrijeme promatranja (čitaj dokazivanja) malo
85
duže, ali ne možemo reći da je to neprihvatljivo. Zapitajmo se koliko je vremena potrebno nama
samima da bi nekome potpuno vjerovali.
Osvrnimo se sada na kretanje javnim površinama. Svi ispitanici misle da do grešaka u
ophođenju s videćima dolazi iz neznanja, a ne namjerno. Stoga im trebamo strpljivo objašnjavati
i uputiti ih kako će svoju želju da pomognu najlakše i najuspješnije ostvariti. Ispitanik iz Požege
kaže da prihvaća svaku pristojnu ponudu za pomoć na ulici, čak i ako mu nije potrebna. Tako
je sklopio neka poznanstva pa i prijateljstva. Većina mojih sugovornika nije doživjela prijevaru
prilikom plaćanja računa u javnim ustanovama, posebno mislim na trgovine i gostionice, ali bilo
je onih koji su oštećeni i za veće iznose. Nije se radilo o oružanim pljačkama, već o iskorištavanju
lakovjernosti slijepe osobe. Ovakve primjere mogli bi nabrajati u nedogled, ali umjesto toga
privodim ovaj tekst kraju. Otvoreni pristup slijepe osobe prema videćima i obrnuto dovodi do
kvalitetne komunikacije kao što to vrijedi i za iskrene odnose ljevaka i dešnjaka ili Marka i Janka.
Sljepoća je hendikep, koja lošim karakterima nudi mogućnost manipulacije i iskorištavanja, a
moralnim osobama pruža priliku za jedan humani, civilizirani pristup koji se pretvara u obostrano
duhovno bogatstvo. To je pokazala ova anketa, a pokazat će je i sve druge, slične ankete.
Za sam kraj, dva događaja iz mog osobnog iskustva. Nedavno sam putovao iz Zagreba
prema Našicama. Ubrzo nakon polaska vlaka, otvore se vrata odjeljka, a na njima slijepi muškarac
u pratnji videće žene. Pružaju putnicima neki papir i traže pomoć. Nitko od putnika nije uzeo
papir, niti je što dao modernim prosjacima. Ja sam se osjećao grozno i sada mi je žao što nisam
popričao s tim čovjekom. Vjerujem da moje riječi ne bi odmah promijenile lošu naviku, ali vrijedilo
bi pokušati. Kako je ovaj potez okarakteriziran kod videćih putnika, ne moram vam posebno
objašnjavati. I za sam kraj nešto o onima od kojih svi puno očekujemo. Naime, neki dan sam bio
pozvan u dječji vrtić na druženje s djecom. Tema je bila: po čemu se razlikujemo jedni od drugih.
Bilo je vrlo zabavno i zanimljivo, ali ne mogu ići u širinu. Idućeg dana dva su dječaka pričala o
mojem posjetu, a razgovor mi je prenijela njihova odgojiteljica. Prvi dječak kaže: “Jesi li skužio
da je on slijep?” Drugi dječak kaže: “Jesam, pa šta onda!”
RolandoButković
86
KNJIŽNICAZASLIJEPE
KlaićevRječniknaBrailleovupismutežak60kilograma
“Slijepe osobe čitaju mnogo više nego osobe koje vide, i knjige im šaljemo gotovo
svakodnevno. Slanje knjiga korisnicima najčešći je oblik posudbe knjiga kod nas”, rekla nam
je Sanja Frajtag, ravnateljica Hrvatske knjižnice za slijepe u Draškovićevoj ulici. U toj knjižnici,
jedinoj takvoj kod nas, osim slijepih osoba knjige posuđuju i slabovidni te svi oni koji iz nekog
razloga ne mogu čitati standardni tisak, a to su uglavnom invalidi, kvadriplegičari, paraplegičari,
te oni koji su preživjeli moždani udar ili tumor. Knjižnica ima više od �200 članova iz svih dijelova
zemlje, no zanimljivo je da ih ima i u inozemstvu.
“Rok za vraćanje je kao i u ostalim knjižnicama - mjesec dana, no za stručnu literaturu,
udžbenike i priručnike on se može i produžiti”, rekla je ravnateljica. Napomenula je, međutim,
kako je često jednostavnije koristiti te knjige u čitaonici, kod njih. Klaićev Rječnik stranih riječi,
naime, tiskan na Brailleovu pismu, ima 38 svezaka. Svaki svezak ima oko �50 stranica, svi zajedno
teže oko 60 kilograma a stavljeni jedan do drugoga protežu se nekoliko metara.
“Koliko naši članovi čitaju, najbolje govori podatak da im uvijek jednu knjigu šaljemo, dok nam
oni drugu vraćaju, a u međuvremenu redovito treću čitaju”, pohvalila ih je ravnateljica.
Knjižnica je specifična po tome što se u njoj knjige i tiskaju. Ako se ne mogu skenirati, prepisuju
se ručno, pa su gotovo kao ručni rad, a zbog Brailleova pisma koje ima velike znakove, zauzimaju
gotovo tri puta više prostora u odnosu na latinicu. Norma prepisivanja jest tri stranice na sat.
Pri sastavljanju kataloga Upravno vijeće knjižnice obično se savjetuje s većim knjižnicama
u gradu i traži popis naslova koji se najviše čitaju. I sami korisnici izražavaju želju za nekim
knjigama, a posebno je tražena, kaže Sanja Frajtag, alternativna medicina i knjige o pomoći i
samopomoći. Najnovija je knjiga priručnik “Škola šaha”, objavljen nedavno upravo na inicijativu
slijepih šahista.
Ova knjižnica, u koju zalazi i 30 slijepih zagrebačkih studenata, članica je Međunarodne
udruge knjižnica i knjižničara (IFLA). Tamo se uvijek čuje o nečemu novom na ovom području,
87
kao što je to sad daisy-program. To je pretraživač, posebno koristan za one koji uče, jer njime
se u svakom trenutku slijepa osoba može vratiti na poglavlje, naslov ili citat koji želi. “Mi, koji
vidimo, možda u prvi mah ne možemo shvatiti koliki je to problem za slijepe i slabovidne, jer
listati knjigu nama je toliko jednostavno da o tome ni ne razmišljamo”, rekla je ravnateljica.
Knjižnicu je Hrvatski savez slijepih osnovao
�965. godine, a od 2000. godine ona je, odlukom
Vlade, samostalna javna ustanova u kulturi.
Ante Novak, Vjesnik večernje izdanje, �7.06.
2003.
Tiflološki muzej organizirao izložbu skulptura
Ivana Ferlana u “Mimari”: Protiv vjetra”
IvanFerlan-slijepisamoukiskulptor
Ivan Ferlan, rođen �926. godine u mjestu Kuna na
Pelješcu, izlagao je više puta na nekoliko samostalnih i velikom
broju skupnih izložaba. Njegov je otac bio stolar pa Ferlanovo
iskustvo s drvetom seže u najranije djetinjstvo. Kako nije slijep
od rođenja, njegovo vidno iskustvo, bogatstvo slika koje nosi
u sjećanju, svakako doprinosi realnijem prijenosu vizualne
stvarnosti u skulpturu. Do mirovine je radio kao telefonist,
a likovnim se radom bavi od �970. godine. Član je Udruge
likovnih umjetnika “Grupa 69”.
Otvaranjeizložbe"Protivvjetra"(IvanFerlanjeprvislijeva)
Eksponatsizložbe"Protivvjetra"
88
Tiflološkimuzej
Samostalne izložbe u Tiflološkom muzeju, Ferlan je imao �979. i �988. godine. Muzeju
je darovao �58 skulptura, a još �97 je u pohrani muzeja. Kao veliki prijatelj Tiflološkog muzeja,
zaslužio je da mu se Muzej oduži jednom velikom, monografskom izložbom.
Kako je izložbeni prostor Tiflološkog muzeja zatvoren zbog adaptacije, odlučili smo predložiti
Muzeju “Mimara” da nam ustupi prostor njihove aule kako bismo pokazali dio svog fundusa
široj publici. Muzej “Mimara” je, prihvativši naš prijedlog, pomogao i u organizaciji same izložbe
te nas i sponzorirao s određenim iznosom sredstava. Osim tog simboličnog iznosa, izložbu je u
cijelosti podržalo i financiralo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Reprezentativni prostor
aule Muzeja “Mimara” bio je dobro odabrano mjesto, što se kasnije i potvrdilo, za predstavljanje
Ivana Ferlana i Tiflološkog muzeja, posebno s obzirom na to da se izložba održala u okviru
Europske godine osoba s invaliditetom.
Izložbu je organizirao Tiflološki muzej, a autorski su
je ravnopravno potpisale Anica Ribičić Županić, muzejska
savjetnica u Muzeju “Mimara”, te moja malenkost Željka
Bosnar Salihagić, ravnateljica Tiflološkog muzeja.
Anica Ribičić Županić se već duži niz godina bavi
problematikom slijepih i slabovidnih osoba, a upravo je ona i
dala naziv izložbi: “Protiv vjetra”.
Koncepcijaizložbe
Naziv izložbe u tijesnoj je vezi s porijeklom autora i
njegovom ljubavlju prema barkama, koje i sam izrađuje, te
s njegovom životnom borbom sa sljepoćom, a A. Ribičić
Županić u svom tekstu u katalogu izložbe kaže: “Ploviti s
vjetrom doima se lagano, prirodno, poput hoda. Ploviti protiv
vjetra izazov je koji zahtijeva snagu i odlučnost.” Postavizložbe"Protivvjetra"
89
Cilj izložbe bio je kroz sedamdesetak skulptura Ivana Ferlana pokazati mogućnosti i
umjetnički doseg jednog od najplodonosnijih slijepih skulptora, te na taj način obilježiti Europsku
godinu osoba s invaliditetom.
Izložba je trajala od 24. studenog do 3. prosinca 2003. godine.
Ovo je bila još jedna izložba iz ciklusa izložaba Taktilne galerije Tiflološkog muzeja.
Namijenili smo je populaciji osoba koje vide, a svakako i, mogućnošću taktilnog doživljaja
dijela skulptura, odgovarajućim postavom, legendama, katalogom i CD ROM-om, populaciji
slijepih i slabovidnih osoba te ostalih osoba s posebnim potrebama. Skulpture Ivana Ferlana,
uglavnom u drvu, dočaravaju jedan prilično nepoznat svijet unutarnje imaginacije o izgledu
stvari. Skulptura je nabijena kontemplacijom i izraženim zanosom osjećanja oblika. Skulpture su
zanimljive po motivima, često izranjaju iz već unaprijed zadanih oblika drveta koji umjetniku stoje
na raspolaganju.
Izložba “Protiv vjetra” se sastoji od nekoliko različitih ciklusa koje smo izložili kao jednu cjelinu.
Postav izložbe napravio je Roland Gambiroža, akademski slikar i grafičar, zaposlenik Tiflološkog
muzeja, koji ga je zamislio kao kostur lađe na čijim je krajevima istaknuo dvije reprezentativne
skulpture “Jedrenjak” i “Reljef” koje predstavljaju pramac i krmu te zatvaraju konturu lađe koju
čini niz skulptura iz ciklusa fantastike.
Gambiroža u Idejnoj koncepciji postava izložbe navodi: “Vanjski prsten postava prvenstveno
je namijenjen slijepim osobama zbog svoje reprezentativne veličine, taktilne različitosti struktura
te same pristupačnosti eksponatima. Između skulptura je ostavljeno dovoljno prohodnog prostora
kako bi nesmetani pristup izložbi imali i posjetitelji u invalidskim kolicima. Unutrašnji dio postava
zamišljen je kao priča koja govori o teškom životu ljudi na moru, njihovoj borbi i nadanju za boljim
sutra, te ujedno i o samoj borbi slijepog autora sa skulpturom i životom čovjeka oštećena vida.
Tu možemo prepoznati i elemente priče o Noinoj arci, o ljudima i životinjama koji se okupljaju
kako bi izbjegli “potop”. Na začelju postava nalaze se skulpture poredane jedna do druge u nizu
90
koje predstavljaju obalu i sve one koji na njoj obitavaju. Zamišljeno gledaju u daljinu prema
morskoj pučini koju čine lađe i ribe zapletene u mrežu.”
Pratećepublikacije
Izložba je popraćena klasičnim katalogom za osobe koje vide. Novina je, svakako, katalog
na brajici s reljefnim crtežima fotografija odabranih Ferlanovih skulptura za slijepe osobe, te
na uvećanom tisku za slabovidne osobe. Treća publikacija koja prati izložbu je multimedijalni
CD ROM prilagođen za korištenje osobama koje vide, ali i slijepim i slabovidnim osobama.
Prezentaciju CD ROM-a održali smo 26. studenog u Multimedijalnoj dvorani Muzeja “Mimara”.
Sve publikacije moći će se pogledati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Tiflološkom muzeju, te
svim ustanovama i udrugama koje se bave slijepim i slabovidnim osobama u Zagrebu.
Pokazali smo ovom izložbom skulpture umjetnika Ivana Ferlana, koje nam je podario radeći
tridesetak godina u neadekvatnim uvjetima, a i neadekvatno je nagrađen za svoj rad. Dočarali
smo svijet dječaka s Pelješca osobama koje vide, ali i slijepim i slabovidnim osobama, pružajući
im mogućnost taktilnog ulaska u svijet umjetnosti te na taj način, barem za tu prigodu, osigurali
ravnopravniji doživljaj kulture.
ŽeljkaBosnarSalihagić
9�
ODMITOVASENEŽIVI! (Prigodnorazmišljanjepovodom57.obljetniceosnutkaHrvatskogsavezaslijepih)
Kada bih se kojim čudom barem nakratko
prometnuo u vihor-boga Eola, ne bih se poslužio
božanskom moći da prizovem hladne vjetrove
koji bi rashladili kalendarski preuranjeno
uzavrelu atmosferu. Taj bi čin, doduše, donio
željkovano osvježenje, ali bi njegov učinak ipak
bio kratkotrajan. Kad bih bio Eol, na trenutak bih
poželio iskušati milozvučnost njegove božanske
harfe, ali ne zato da uz nju otpjevam tužbalicu o
teškim socijalnim prilikama u Hrvatskoj, od kojih -
kako na dan osnutka HSS-a javlja lokalni zagrebački
Radio-Sljeme - nije pošteđeno brojkom i slovom
tisuću i devedeset slijepih osoba za koje nemilosrdni videći zakonodavac nije odobrio financijsku
pripomoć od 400 kuna. I tako, ne posežući ni za vjetrom niti za božanskom harfom, i samog
Eola otpuštam u carstvo u kojemu ne vladaju vremensko-prostorne zakonitosti koje vrijede
za podzemljare našega kova. Poslavši dičnog Eola natrag u mit iz kojega je na časak izronio,
ponovno se trudim biti tu gdje jesam: u sparnom potkrovlju jedne donjogradske trokatnice, u
užem središtu grada s kojim više od trideset godina dijelim sve svoje tuge i radosti.
Pišući ovaj tekst upravo na dan osnutka Saveza, nemam potrebu potišteno zaroniti u
prošlost, jer to ionako u ovoj državi prečesto činimo. Ponekad iz te prošlosti nastojimo izvući
kakvu-takvu utjehu, katkada je sentimentalno raspredamo da nam prođe vrijeme, a nerijetko
je fanatično prizivamo prije svega zato da se nekritički i agresivno okomimo na tu nevoljnu
sadašnjost u kojoj - i to smo danas čuli na radiju - “slijepi moraju živjeti po zakonima koje stvaraju
oni koji vide”. Čuli smo u toj radijskoj vijestici i ono kako ćemo se mi slijepi protiv toga boriti. Ako
se pak asocijacijski smijem nadovezati na jučerašnji (kranjski) debakl hrvatske sportsko-navijačke
SeadMuhamedagić-Ovdjeisada
92
uljudbe, očito je da se kod nas ratne sjekire vrlo brzo iskopavaju, pa se pitam kome je to ostarjeli
slavenski papa u pet hrvatskih gradova drhtavim glasom nedavno zborio o miru, toleranciji,
suživotu, opraštanju i inim vrednotama vjerničke kreposnosti...
Rekoh, međutim, da nisam potišten, a mogu to potkrijepiti i spoznajom koja na djeliću
neba što pripada slijepima u Hrvatskoj predstavlja zvijezdu što svojim sjajem razgoni tamu sive
postmoderne svakodnevice. Danas je, naime, u zgradi Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu (donedavno Fakultet za defektologiju) svečano predstavljen prvi “opus
postumum” nekadašnjeg redovitog profesora toga fakulteta dr Franje Tonkovića. Stjecajem
organizacijske neusklađenosti (bolje reći profesionalne indolencije organizatora) nisam se danas
našao u prilici da kao odgovorni urednik spomenute publikacije koju kao priređivač potpisuje
Antun Kovač uputim javnosti nekoliko prigodnih riječi o knjizi i njenu značaju za naše sutra. Služim
se stoga mogućnošću da na stranicama “Riječi slijepih” (zahvaljujući ljubaznu i ovaj put doista
upornu nastojanju našeg glavnog urednika!) napišem ponešto o tome, jer se radi o štivu koje nije
samo ukotvljeno u posvećenoj prošlosti, nego nam uvelike rasvjetljuje maglovitu sadašnjost, a
pomaže nam i u sagledavanju ne baš prozirne budućnosti.
Što nam kaže knjiga?
U nastavku slijedi tekst što sam ga u ime izdavača (Hrvatski savez slijepih) napisao za
spomenutu knjigu.
Knjiga koja je pred nama višestruko će svojom pojavom ispuniti svrhu zbog koje je nastala.
Njen autor, slijepi tiflopedagog svjetskog ugleda prof. dr. Franjo Tonković (�9�9.-2000.) prvotno ju
je zamišljao kao svojevrsnu monografiju kojom se s kritičke distance reflektira prvih pola stoljeća
postojanja Hrvatskog saveza slijepih. Kao jedan od njegovih utemeljitelja autor je tijekom čitava
tog razdoblja kontinuirano davao svoj stvaralački obol ne samo radu Organizacije u užem smislu,
nego je kao sveučilišni profesor svojom prisutnošću u široj javnosti svjedočio o širokom spektru
mogućnosti što ih slijepi, integriravši se u društvo, uspješno mogu ostvarivati na raznim poljima
rada.
93
Stjecajem okolnosti autoru nije pošlo za rukom ostvariti prvotnu zamisao. Umjesto
predviđene monografije priređivač ove knjige Antun Kovač u autorovoj je rukopisnoj ostavštini
uz uvodno poglavlje pronašao još tri opsežne studije posvećene obrazovanju, rehabilitaciji i
zapošljavanju slijepih. Želeći s obzirom na iznesene činjenice i priopćene podatke knjigu zaokružiti
tako da se u obzir uzme i posljednjih nekoliko godina djelovanja HSS-a, Kovač je u autorovu duhu
napisao završno poglavlje knjige, pa smo tako dobili dragocjeno štivo koje nam s jedne strane
nenametljivom egzaktnošću prikazuje nastajanje i razvoj Organizacije tijekom njenih prvih pet
desetljeća, dokumentirajući s druge strane autorovu odanost znanstvenom načinu promišljanja
ove još uvijek nedovoljno istražene problematike koja se ne iscrpljuje samo u nizanju podataka
i činjenica, nego ide za tim da što dublje pronikne u fenomen u čijem je središtu homo caecus
kao stvaralačko biće - svjesno ne samo svojih lako uočljivih granica, nego u daleko većoj mjeri i
svojih od strane videćeg okružja najčešće tek samo naslućivanih mogućnosti.
Druga važna značajka objavljivanja ove knjige ukazuje na jasno artikuliran interes Saveza na
planu sustavnijeg proučavanja života i rada onih zaslužnih pojedinaca koji su svojim djelovanjem
afirmirali slijepe kao korisne članove društva kojima nije prvenstveno stalo do toga da od društva
vječito nešto dobivaju, jer su upravo oni duboko uvjereni u to da su istom tom društvu u stanju
mnogo toga dati, šireći na taj način njegovo obzorje i pomažući mu da se obnavlja temeljem one
obnovljive ljudskosti koja priznaje, poštuje i podupire drugačijost slijepih ljudi.
Baš je u tom smislu osobito poticajan sâm naslov ove knjige: I sami slijepi za slijepe. Ovom
samosvjesnom sintagmom koja se u sivilu naše trenutačne svakodnevice olako gura u drugi plan,
Tonković izvrsno fokusira svekolika naša razmišljanja i nastojanja oko temeljnog kategoričkog
imperativa kojim se HSS uvijek iznova treba rukovoditi u želji da što svrsishodnije opravda svoje
postojanje, a to je cjelovita integracija slijepih u društvo. Riječ je, dakako, o kompleksnu procesu
koji traje tijekom čitava života, odvijajući se u obitelji i u školi, na radnom mjestu, u organiziranju
slobodnog vremena, u davanju vlastita doprinosa životu i napretku šire zajednice itd. To je
nadasve zahtjevan proces u kojemu je spiritus movens uvijek iznova i prije svih drugih upravo
slijepi pojedinac kojemu videće okružje pomaže da se u njemu kreativno ostvaruje. Autor nam u
94
knjizi navodi mnogo zanimljivih primjera uspješno ostvarene integracije od kojih itekako mogu
učiti i mlađi naraštaji. On nam isto tako zorno pokazuje operativnost Saveza koji je utemeljen
poglavito stoga da bude koordinator svih tih pojedinačnih nastojanja, pomažući osmišljenim
aktivnostima da se šira zajednica oslobodi kojekakvih predrasuda zbog kojih između slijepih i
videćih još uvijek postoje mnoge nesavladane barijere.
Očekivati je stoga da ova knjiga neće u Savezu ostati usamljen izdavački pothvat. Bilo bi
dobro da joj se uskoro pridruže još neke slične publikacije. Što se pak konkretno tiče samog
Tonkovića, ova je knjiga tek početak našega sustavnijeg bavljenja njegovim čak i užoj stručnoj
javnosti tek manjim dijelom poznatim opusom. Uvjereni smo da će se na taj način pozitivno
mijenjati opća slika o slijepima u svakodnevici, a naše mlađe članstvo (osobito pak đaci i
studenti) iz ovakvih će publikacija crpsti duhovnu snagu i okrepu koja će pobuđivati njihove
vlastite stvaralačke potencijale.
Tko nam kreira budućnost?
Naslovnom sintagmom knjige koja je ovim danom započela svoj ukoričeni život, Tonković
nas neuvijeno i bez ideologiziranja poziva na to da svoju sudbinu sa svekolikom njezinom
kompleksnošću opetovano uzmemo u vlastite ruke. Upravo je to bila temeljna misao koju sam
kanio razraditi u nesuđenom javnom istupu prigodom predstavljanja ove knjige na fakultetu koji je
svojedobno s Hrvatskim savezom slijepih bio veoma čvrsto povezan. Danas tome očigledno nije
tako. Ne mislim da bi se moralo raditi o nekoj pupčanoj povezanosti na formalnom planu. Daleko
bi važnija bila uzajamnost koja se zrcali na sadržajnom planu, jer bi se na taj način novobrazovani
tiflopedagozi daleko bolje snalazili u onome što često - više retorički negoli zbilja utemeljeno
- nazivamo svijetom slijepih. Mnogi u široj javnosti afirmirani reprezentanti naše populacijske
skupine obogaćuju istu tu javnost daleko sadržajnije od onoga što je bilo sadržano u programu
danas održanog predstavljanja Tonkovićeve knjige. Sjetimo se činjenice da se već i sam Vinko
Bek opetovano osvjedočio o visokim dometima slijepih koji su - a u to sam duboko uvjeren - i
danas u stanju činiti sve ono što su svojedobno činili oni slijepi predšasnici koji su �6. lipnja �946.
osnovali naš Savez.
95
Prisjećanje na historijski datum u povijesti slijepih Hrvatske u ozračju knjige koja u svom
memoarskom dijelu o tome zorno svjedoči, nužno opravdava pitanje postavljeno u gornjem
podnaslovu. U kojoj smo mjeri mi, današnji članovi Hrvatskog saveza slijepih, zbiljski kreatori
svoje aktualne sadašnjosti i predvidive budućnosti? S obzirom na zabrinjavajuću činjenicu sve
veće nezaposlenosti slijepih povezanu sa sve očitijim deficitom novih zanimanja u kojima bi slijepi
mogli naći svoj novi profesionalni identitet, krajnje je vrijeme da se argumentirano suočimo s
ovim neugodnim pitanjima na koja nam - nemojmo se zavaravati! - ne može odgovoriti nitko
osim nas samih. Svaka čast svim stručnim službama, povjerenstvima, savjetnicima i sl. Njihove
oči štošta mogu spaziti, ali naš um koji za razliku od očiju umije vidjeti i ono od oka skriveno,
stalno mora biti u potrazi za nečim novim.
Budući da će se ovaj članak pojaviti tijekom ljeta, ostaje mi da se nadam da će mu poruke
iznovice zaživjeti na jesen, kada i inače nakon ljetne stanke sve dođe u takozvanu normalu. Nadam
se da ćemo tada imati više odvažnosti razmišljati o onome što bismo suvremenim poslovnim
jezikom mogli nazvati novim menadžmentom Saveza. Kako on u pojedinostima treba izgledati?
Ne upuštajući se na ovom mjestu u opširno razlaganje, napomenuo bih da treba prije svega biti
okrenut detektiranju i aktiviranju različitih kreativnih potencijala kojima nedvojbeno raspolažu
slijepi ljudi. Goruća pitanja slijepih rješavaju se, doduše, i uz pomoć efikasne legislative za koju
se nužno moramo boriti, ali u središtu naše pozornosti prvenstveno mora biti onaj dio našega
članstva koji se, nošen kategoričkim imperativom sveobuhvatne socijalne integracije, svednevice
želi potvrđivati na profesionalnom i općeljudskom planu, bjelodano pokazujući društvu da od
njega mnogošta očekuje, ali ga je u isti mah voljan još više obogatiti i oplemeniti.
Završit ću u duhu uvodnog razmišljanja. Od mitova se ne živi. Ne živi se, međutim, ni od šuštavosti
zaštitnog ili kojeg drugog novčanog dodatka. Treba nam mnogo više od toga. To što nam treba
neće nam pasti s neba. Nadahnimo se stoga Tonkovićem i njemu sličnim istokobnicima kojih ne
nedostaje ni našem naraštaju.
SeadMuhamedagić
96
5.IZUDRUGA
5.1PODACIOTEMELJNIMUDRUGAMA-2�. 0�. 2004. g.
�. UdrugaslijepihZagrebTel: 0�/48���23, Fax: 0�/48���24Draškovićeva 80/3, �0000 Zagreb
2. UdrugaslijepihKrapinsko-zagorskežupanijeTel/Fax: 049/37 �8 28Magistratska �2, 49000 Krapina
3. UdrugaslijepihSisakTel: 044/54 75 �� -(Tomanić Danko-posao tel:044/522-355)Ivana Meštrovića 32, 44000 Sisak
4. UdrugaslijepihKarlovačkežupanijeTel/Fax : 047/6� 42 42, Mob:09�-783 22 80Strossmajerov trg 2, PP �2, 47000 Karlovac
5. UdrugaslijepihVaraždinskežupanijeVaraždinTel/fax: 042/2� 3� 85 (pon/čet 8-�2 h; uto �5-�8 h)Trg slobode �0, p.p. �63 , 42000 Varaždin
6. UdrugaslijepihKoprivničko-križevačkežupanijeTel/fax: 048/62 50 58 (pon. od �0-�4 h)Opatička 6/�, 48000 Koprivnica
7. UdrugaslijepihŽupanijebjelovarsko-bilogorskeTel: 043/24 44 5�; Fax: 043/24 50 22, Gundulićeva �, 43000 Bjelovar, p.p.�24
8. UdrugaslijepihPrimorsko-goranskežupanijeTel: 05�/33 60 90, Fax: 05�/33 79 05Pavlisnki trg 4, 5�000 Rijeka
9. DruštvoslijepihislabovidnihLičkosenjskežupanijeTel/Fax: 053/77� 640 , Mob:09� 508 55 83Kralja Zvonimira 24/2, 53220 Otočac
�0. OrganizacijaslijepihVirovitičko-podravskežupanijeTel: 033/72 �� 90, Fax: 033/72 69 �6Trg bana Josipa Jelačića 9, 33000 Virovitica
��. UdrugaslijepihPožeško-slavonskežupanijeTel/Fax: 034/27 34 57; 3�2 �53; 3�2 727; 3� 27 28Županijska �9, 34000 Požega
�2.UdrugaslijepihBrodsko-posavskežupanijeTel/Fax: 035/44 80 57; Tel:40 4� 60, 40 4� 6�Starčevićeva 58, 35000 Slavonski Brod
�3. UdrugaslijepihZadarskežupanijeTel/Fax: 023/25 05 46Poljana Požarišće �, 23000 Zadar
�4. UdrugaslijepihOsječko-baranjskežupanijeTel/Fax: 03�/37 30 �0,Svete Ane 55, 3�000 Osijek
�5. UdrugaslijepihŽupanijeŠibensko-KninskeTel/Fax: 022/2� 6 7 73Zadarska 4, 22000 Šibenik
�6. UdrugaslijepihVukovarsko-srijemskežupanijeTel: 032/33 20 95, Fax: 032/33 34 79Reljkovićeva 2, 32�00 Vinkovci
�7. ŽupanijskaudrugaslijepihSplitTel/Fax: 02�/48 36 55 ; 48 36 58Zagrebačka �7, 2�000 Split
�8. UdrugaslijepihŽupanijeistarske-PulaTel: 052/54 34 94, Fax: 052/54 3� 28Zadarska 40, 52�00 Pula
�9. UdrugaslijepihDubrovačko-neretvanskežupanijeTel/Fax: 020/ 323 753, Rosa Matić 020/44 88 00Marojice Kaboge �0, 20000 Dubrovnik
20. UdrugaslijepihŽupanijameđimurskaTel/Fax: 040/3��-955 (srijeda od �2-�4 sati)Kralja Tomislava �5, 40000 Čakovec
2�. UdrugaslijepihgradaKutineTel/Fax: 044 684 470 (srijeda od 8-�2 sati)Trg kralja Tomislava �8, 44320 Kutina ,p. p. 6�
22. UdrugaslijepihNašiceTel: 03� 6�4 397 Trg I. Kršnjavija 5, 34500 Našice
97
5.2AKTIVNOSTIPOVODOMDANABIJELOGŠTAPA
Uz obilježavanje �5. listopada, Međunarodnog dana bijelog štapa zbio se u udrugama
slijepih (US) najveći broj aktivnosti čiji kratak prikaz ovdje iznosimo. To, međutim, ne znači da
su udruge aktivne samo u povodu toga dana; naprotiv, prikaz u sljedećoj točki, iako opet vrlo
skraćen, pokazat će da je bilo i drugih aktivnosti i u drugim različitim prigodama. Radi se o tome
da su ne samo US nego još više mediji pa i lokalna vlast prihvatili Dan bijelog štapa kao prigodu
kada slijepima i sljepoći treba pokazati posebnu pozornost. Kamo sreće da Dan bijelog štapa
preraste u Godinu.
PredstavljanjeGLS-a-Čakovec
Na sam dan �5. listopada, voditelj projekta GLS-a Danko Butorac, održao je u prostorijama
udruge zanimljivo predavanje, nakon kojeg su svi koji su to željeli, GLS isprobali na računalu.
Obilježavanje Dana bijelog štapa nastavljeno je u restoranu “Zrinski” druženjem s predstavnicima
javnog života grada i županije među kojima su bili: pročelnica Odjela za društvene djelatnosti
Međimurske županije - Blaženka Novak, dožupan, predsjednik zaklade solidarnosti “Katruža” - Dragutin
Lesar, direktor “Digital media d.o.o.” - Boris Bakač. Istaknuti su neki od važnijih rezultata udruge:
- nabava brajeva printera i kompjutorskih programa;
- nabava školskog pribora I udžbenika za učenike;
- nabava računala za slijepu učenicu Martinu Belić;
- obuka za samostalno kretanje naših članova
- obuka za rad na računalu itd.
23. UdrugaslijepihOgulinTel/fax: 047 522 �04 (sri. 9-��; sub. 9-�0 sati)J. J. Strossmajera 8, 47300 Ogulin, p. p. 80
24. UdrugaslijepihPakrac-LipikTel/Fax: 034 4�2 068 Bolnička �, 34550 PAKRAC
25. UdrugaslijepihDaruvar-DaruvarTel/fax: 043 33� 022Preradovićeva 26, 43500 Daruvar
26. UdrugaslijepihNovaGradiška Slavonskih Graničara 3/�, 35400 NOVA GRADIŠKATomislav Ðurić-predsjednik,Tel:09� 538 33 58
98
Naglašeno je kako mnoge od navedenih rezultata ne bi bilo moguće ostvariti bez pomoći
donatora na koje će se udruga i dalje oslanjati.
DanijelaHalabarec
Brigazaslijepenećeizostati-Dubrovnik Župan dubrovačko-neretvanski Ivan Šprlje i zamjenik dubrovačke gradonačelnice Srećko
Kljunak, igrajući pikado s povezom na očima, u prostorijama Udruge slijepih Dubrovačko-
neretvanske županije u srijedu su u Dubrovniku obilježili Međunarodni dan bijelog štapa. U
društvu članova udruge slijepih, predstavnika Lions kluba Sveti Vlaho na čelu s dr. Nenadom
Vekarićem, župan Šprlje i dogradonačelnik Kljunak prešli su mali dio puta “u mraku” pokušavajući
se na taj način približiti životu slijepih i slabovidnih osoba.
Tom prigodom županijski i gradski čelnici Udruzi su donirali ukupno �5 tisuća kuna ističući
kako su. u okviru mogućnosti, uistinu spremni pomoći. Predsjednik Lions kluba Sveti Vlaho
dr. Nenad Vekarić Udruzi je predao 2000 kuna naglasivši kako će se njihovi članovi uključiti u
pomaganje i posjete nepokretnim slijepim osobama diljem županije.
Dubrovačkivjesnik,18.10.2003.
Karlovac Obilježavanju Dana bijelog štapa, u prostorijama Udruge, članovima Udruge slijepih
Karlovačke županije pridružili su se dogradonačenik Martin Šimunić, pročelnica Odjela društvenih
djelatnosti Marina Grčić, te ispred Županije Josip Zaborski, pročelnik Odsjeka za zdravstvo i
socijalnu skrb.
Hrvatski savez slijepih okuplja 25 članica, a Udruga slijepih Karlovačke županije među
najstarijima je sa 50 godina staža. Tijekom tih godina Udruga je zaposlila ��� slijepih i slabovidnih
osoba, od čega njih deset i danas radi, ali nažalost jedna članica je već tri godine bez posla i još
uvijek ne može naći posao kao telefonist, iako smo zamolbe uputili na niz adresa, kazao je Vlatko
Golac, predsjednik Udruge slijepih Karlovačke županije apelirajući na gradske i županijske čelnike
da pomognu pri njenom zapošljavanju. Golac je podsjetio i na stalne pozive iz Hrvatskog saveza
slijepih da se poveća doplatak za tuđu njegu koji se kreće od 400 do 770 kuna. Novi zakon o radu
99
samo simbolično kažnjava one poslodavce koji ne zaposle prioritetno slijepe osobe, tako da
njegovo donošenje neće ništa promijeniti. Nažalost malo razumijevanja imamo u gradu i Županiji
gdje nas dožupan Vitomir Majoli nije htio primiti ni na razgovor. Tražimo da nas razumijete i da
ne budemo građani drugog reda jer želimo biti sastavni dio naše zajednice, istaknuo je Golac.
Dogradonačelnik Martin Šimunić obećao je bolju suradnju i podršku programima Udruge koja je
učinila mnogo za svoje članove. Pročelnik Josip Zaborski rekao je da je teško dijeliti invalide, ali
slijepi svakako zaslužuju više pažnje svih struktura.
RobertBadovinac-Karlovačkitjednik,16.10.2003.
Gradonačelnik Petrinje dr. Miroslav Gregurinčić primio izaslanstvo Udruge slijepih.
DvadesettrislijepeosobeoslobođeneplaćanjakomunalneNAKNADE-Petrinja.
U povodu obilježbe Međunarodnog dana bijelog štapa, gradonačelnik Petrinje dr. Miroslav
Gregurinčić organizirao je �5. listopada prijam za izaslanstvo Udruge slijepih Sisačko-moslavačke
županije. Na prijmu su, osim predstavnika Grada Petrinje Darka Dumbovića, dogradonačelnika i
pročelnice Upravnog odjela za društvene djelatnosti Izabele Žilić, bili predsjednik Udruge slijepih
Danko Tomanić i tajnica Mihaela Claudia Dugandžić. Uz čestitke i lijepe želje Udruzi slijepih
za njihov rad, domaćini su goste darivali tradicionalnim petrinjskim suvenirom - stuckom. U
razgovoru je napomenuto kako Grad Petrinja već dugi niz godina prati aktivnosti Udruge, te se
među prvim gradovima u Hrvatskoj uključio u akciju oslobođenja plaćanja komunalne naknade
za 23 slijepe i kratkovidne osobe s područja Grada Petrinje. Grad Petrinja također je po slijepoj
osobi, Ivi Križeviću, žrtvi iz Domovinskog rata, nazvao jednu svoju ulicu.
Dan bijelog štapa prigodno je obilježen i na Dječjem odjelu Gradske knjižnice i čitaonice
organiziranjem eko izložbe dječjih igračaka koja ima humanitarni karakter, pa je sav prihod
od prodanih igračaka namijenjen za Udrugu slijepih. Ovo je samo jedna u nizu akcija koju su
djelatnice Gradske knjižnice Lada Dolenec i Katica Pucović organizirale uz Dan slijepih.
ValentinaGAJŠEK-NoviSisačkitjednik,23.10.2003.
�00
MeđunarodnidanbijelogstapauudruzislijepihžupanijeIstarske- -najvažnijeaktivnosti-Pula
Izletišteigovorniautomat I dalje se nastavlja s aktivnostima vezanim za izgradnju Izletišta; dovedena je infrastruktura
do budućeg građevinskog objekta (priključci za struju, telefon i vodu) a započeli su i radovi
posipavanja puta i budućih staza na površini Izletišta šljunkom.
Na Pulskoj je tržnici održan promotivni štand za promociju govornog automata pod nazivom “Kako
sačuvati vid” - tekst doktora Edija Ladavca, koji je pročitao Tarik Filipović na govornom automatu
broj 060 652 652. Pozivom na broj i vi se možete uključiti u humanitarnu akciju prikupljanja
financijskih sredstava za izgradnju prvog Izletišta slijepih u RH.
Prijam kod župana Istarske županije gosp. Ivana Jakovčića organiziran u prostorijama Poglavarstva
Istarske županije protekao je u naglasku na potrebe zapošljavanja slijepih osoba na telefonskim
centralama koje se nalaze u ingerenciji Istarske županije. Župan je informirao o donesenoj odluci
da će Istarska županija za Izletište Cukrići do kraja 2003. godine uplatiti 40.000,00 kuna. Osim
toga zatražena su veća financijska sredstva za financiranje redovnih programa Udruge slijepih
Županije istarske i izgradnju Izletišta u 2004. godini za što je od Istarske županije u financijskom
planu i programu rada Udruge predviđeno �40.000,00 kuna.
Natjecanje u brzom i izražajnom čitanju Brailleova pisma održano je uz sudjelovanje 7
natjecatelja. Pobjednik: Franko Bakša.
Koristeći prigodu Međunarodnog dana bijelog štapa i �25. obljetnicu postojanja Hrvatskog
crvenog križa predstavnici ove organizacije su posjetili 3 člana Udruge slijepih i podijelili im
prigodne pakete. HTV je u prostorijama Udruge slijepih snimio reportažu o aktivnostima Udruge,
a snimke su emitirane �5. listopada, u središnjem dnevniku HTV-a.
ZlatkoKuftić
�0�
Proslavameđunarodnogdanabijelogštapa-Rijeka Obilježavanju Međunarodnog dana bijelog štapa u novouređenim poslovnim prostorijama
Udruge slijepih Primorsko-goranske županije odazvao se veći broj članova. Nakon prigodnog
obraćanja predsjednika Udruge Duška Miočića, a govorio je o radnim uspjesima, uslijedilo je
edukativno predavanje o alergiji, koje je održao doktor Dean Ivošević, na inicijativu predsjedince
Aktiva žena Ljiljane Tić. Sudjelovala je i pjesnikinja Vesna Prešnjak-Miculinić, koja se predstavila
svojom zbirkom poezije “Tišina srca”, a stihove je interpretirala Tihana Prešnjak uz lagane zvuke
gitare. O knjizi govorio je njen urednik Žarko Milenić, tajnik Hrvatskog društva književnika, ogranak
Rijeka. Tišina srca, plemenitost duše i dobrota spajaju ljude.
KuzmanLandeka
Svelošijiodnospremaslijepima-Sisak U povodu �5. listopada, Međunarodnog dana bijelog štapa, u prostorijama Udruge slijepih
Sisak, održana je konferencija za novinare na kojoj je bilo riječi o zahtjevu za ocjenu ustavnosti čl.
23 st. 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, kojeg Udruga slijepih upućuje
Ustavnom sudu RH. Upozoreno je i na čl. �0 Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju
osoba s invaliditetom, kao i na isplatu lutrijskih sredstava za rad temeljnih udruga koje okupljaju
osobe s invaliditetom.
- To što se slijepim osobama radi u Republici Hrvatskoj mislim da nije u redu, kazao je
Danko Tomanić, predsjednik Udruge slijepih Sisak. Odnos prema slijepima, koji se odražava kroz
načine uređenja pojedinih pitanja u relevantnim zakonima, u nekoliko zadnjih godina karakterizira
nazadovanje u odnosu na dostignuti nivo integracije slijepih u društvu od prije dvadesetak
godina. Stoga smo odlučili - istaknuo je Tomanić, našu pravnu zaštitu tražiti Zahtjevom za ocjenu
ustavnosti čl. 23 st. 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi koji narušava i
atakira na ustavno pravo na obrazovanje i na rad. Tim člankom slijepim se osobama osposobljenim
za samostalan život i rad utvrđuje doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu. Kako je kazao
Tomanić, prema tom tekstu jedino su slijepe osobe od osoba sa stopostotnim invaliditetom
�02
prema Zakonu o listi tjelesnih oštećenja, predviđene za naknadu za pomoć i njegu u smanjenom
iznosu od 280 kn. Ni u jednoj europskoj zemlji ne postoji gradacija slijepih za ovakve naknade na
sličan način. Ističemo -kazao je Tomanić - da je ova naknada najniža u odnosu na iste naknade u
europskim zemljama. Doplatak za tuđu njegu i pomoć za slijepe u Francuskoj iznosi �20 EUR, a
u našoj zemlji tek nekih 35 EUR. Slijepe osobe se zato nadaju kako će buduća vremena donijeti
više razumijevanja i u samom Ministarstvu rada i socijalne skrbi, kao i u tijelima državne vlasti
koja direktno odlučuju i donose slijepima za život važne odluke.
Još �969. godine Sabor SRH donio je Zakon o zapošljavanju slijepih invalida rada odnosno
slijepih invalidnih osoba na kućnim telefonskim centralama. (�0 godina kasnije Zakon je proširen
uvođenjem još nekih zanimanja kao prioritetnih pri zapošljavanju slijepih - op.ur.) Prema riječima
Danka Tomanića, ovaj im je zakon bio važan te su 2000. godine tražili da ga donese Hrvatski sabor.
Donesen tek lani, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom i ne
donosi nikakvo rješenje, jer se ništa nije učinilo na zapošljavanju ovakvih osoba. Također, ni
Lutrija RH, prema riječima Danka Tomanića, do danas nije isplatila ni jednu kunu. Pitanje je hoće
li uopće isplatiti sredstva do kraja godine, iako je zabilježila enorman rast prihoda i obvezna je
povećan iznos isplatiti i udrugama osoba s invaliditetom.
JasnaDimić-NoviSisačkitjednik,23.10.2003.
Međunarodnidanbijelogštapa-pričaslijepogAnteKelave,telefonist
Nevidimoih,aonislijepi.Smetnji u komunikaciji između slijepih i ostalih građana koji se
vole nazivati normalnima, i te kako ima, kaže Kelava.
Ante Kelava jedan je od samo trojice odraslih slijepih osoba u Splitu koje se samostalno
kreću i jedan od rijetkih koji su zaposleni. Dopredsjednik Županijske udruge slijepih, koja broji
520 članova, šest godina radi na telefonskoj centrali u Gradskom poglavarstvu, a prije toga isti je
posao puna dva desetljeća obavljao u Termofrizu. U Banovinu svaki dan dolazi sam, uz pomoć
bijelog štapa i autobusa. - Živim na Mažuranićevu šetalištu, odakle se do Općine spustim pješice
�03
ili Prometovom šesticom, a onda uhvatim osmicu - kaže Ante. Za samostalno kretanje odlučio
se, dodaje, prije više od 20 godina jer mu je dosadilo biti ovisan o drugima.
Tragično je, ističe, neprestano tražiti tuđu pomoć za svaku sitnicu, za svaki odlazak
u kupovinu... Obuku je prošao u Zagrebu i vratio se u Split koji je, kako napominje, prilično
konzervativna sredina. - Zbog toga i nema puno odraslih slijepih osoba koji se služe bijelim
štapom. Ranije se gotovo nitko nije ni obučavao za samostalno kretanje jer je sredina bila
skeptična prema tome. Danas je situacija znatno bolja, mladi ljudi prolaze obuku i kreću se, što je
jako dobro i zbog njih samih, ali i zbog senzibiliziranja okoline. Osnovno je, da nas ljudi prihvate
kao normalne osobe koje imaju samo taj hendikep da ne vide, a ne da sjedimo kod kuće sami i
izolirani - naglašava Ante. Iako su pomaci očiti, smetnja u komunikaciji između slijepih i ostalih
građana koji se vole nazivati normalnima, još uvijek ima. Ante iznosi primjer slijepe djevojčice
koja je ove godine postala prvašić, ali je oko upisa bilo problema. Naime, njezin pokušaj upisa u
OŠ Trstenik bio je neuspješan jer su dvije učiteljice, kako iznosi dopredsjednik Udruge slijepih,
odbile raditi sa slijepim djetetom, nakon čega se djevojčica upisala u školu Mertojak.
Ipak, ima i pozitivnih primjera - Ante hvali suradnju sa splitskim Veleučilištem koje pohađa
jedan član Udruge, školujući se za višeg fizioterapeuta. Veleučilište je spremno i neke svoje
druge programe prilagoditi slijepim studentima.
Skupabrajica U povodu Međunarodnog dana bijelog štapa Županijska udruga slijepih osoba, na čelu s
Vickom Sviličićem, već tradicionalno pokreće akciju po osnovnim i srednjim školama u kojoj se
prikupljaju sredstva za udžbenike i pomagala za svoje mlade članove. Sviličić napominje kako u
županiji trenutačno ima osmero slijepih školaraca i dvoje studenata, za koje su udžbenici iznimno
skupi. Školske knjige na Brailleovu pismu ili brajici znaju biti i 50 puta skuplje od običnih, zbog
čega je za njihovu nabavu nužna pomoć šire zajednice.
D.Zenić-SlobodnaDalmacija,15.10.2003.
�04
Tradicionalnisusreti VIROVITICA - U utorak su u prostorijama invalida u povodu Međunarodnog dana bijelog
štapa održani V. susreti Aktiva žena Udruženja slijepih Virovitičko-podravske županije. Članice
aktiva pozdravio je Željko Zec, predsjednik Udruge slijepih, a izvješće o ovogodišnjem radu
podnijela je predsjednica Elizabeta Grigić. Tom prigodom istakla je da se problemi slijepih žena
ne razlikuju od problema slijepih muškaraca, pa se trebaju jednakomjerno i rješavati. Slijepe žene
imaju svoje predstavnice u tijelima županijske udruge, aktivno sudjeluju u rješavanju zajedničkih
problema i ni po čemu nisu zakinute. Predsjednica Grigić vjeruje da će tako biti i ubuduće.
Obilježavanje dana slijepih u Virovitici je nastavljeno u srijedu već tradicionalnim tromečom
u kuglanju i šahu.
KP-Virovitičkilist
Otvorenjemustanovezafizikalnuterapijuobilježen Međunarodnidanbijelogštapa
Arithera zaposlila dva slijepa fizioterapeuta
Slijepe fizioterapeute Arithera je zaposlila
putem Vladine poticajne mjere za zapošljavanje
invalida. U suradnji s Hrvatskim savezom slijepih,
koji je u adaptaciju svog poslovnog prostora uložio
�70 700 kuna, zdravstvena ustanova Arithera jučer
je u Draškovićevoj 80/3 (ulazak iz Šenoine) otvorila
ordinaciju za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju. Treći
partner - Udruga slijepih Zagreb - od Grada je
dobila svu potrebnu medicinsku opremu vrijednu
55 200 kuna, a Arithera je zauzvrat na tom projektu
u povodu Međunarodnog dana bijelog štapa na
rehabilitaciji zaposlila (u početku 2, u dogledno Otvaranjeustanovezafizikalnuterapiju
�05
vrijeme još 3) slijepa fizioterapeuta. Prema riječima prof. Milutina Šakića, predsjednika Udruge
slijepih Zagreb, Arithera će ugovorno zaposliti ukupno pet slijepih fizioterapeuta, koji će na taj
način biti integrirani u društvo i osigurati si životnu egzistenciju. Slijepe fizioterapeute, koji će
raditi s još �3 videćih kolega, Arithera je zaposlila putem Vladine poticajne mjere za zapošljavanje
invalida “Šanse i za nas”. No, u Udruzi je čak 30 slijepih osoba osposobljenih za različite poslove,
u čijem bi zapošljavanju mogla pripomoći i lutrijska sredstva te mjerodavna ministarstva, koja
nažalost nemaju nikakvih kriterija pri podjeli novca, kritizira Šakić. Pročelnik Gradskog ureda za
zdravstvo, rad i socijalnu skrb, dr. Zvonimir Šostar, pohvalio je taj projekt suradnje nevladinih
udruga, privatnog sektora i lokalne zajednice, istaknuvši kako Grad radi goleme iskorake
naprijed.
JOLANDARAKŠAJN-Večernjilist,16.10.2003.
5.3DRUGEAKTIVNOSTIIDOGAĐANJAUTEMELJNIMUDRUGAMA
Uskršnjipokloni-Daruvar Daruvar - 50 članova Udruge slijepih Daruvar, u suradnji sa firmom ROVEX iz Rijeke, �0.
travnja je tijekom jednodnevnog izleta u Vukovar i Ilok posjetilo spomen obilježje iz Domovinskog
rata - Ovčaru kao i Iločke podrume
Udruga je povodom Uskršnjih blagdana poklon paketima darivala svoje članove, djecu
invalide ali i djecu invalidnih roditelja, kako u gradu Daruvaru, tako i u susjednim gradovima
i općinama. Najsvečanije bilo je u Siraču i ulovcu gdje su se Udruzi priključile i načelnici ovih
općina: Branko Miler i Milan Grahovac. Posebno naglašavamo da je općina ulovac vlastitim
sredstvima sudjelovala u kupovini poklona.
MarkoPajtak
�06
Humanitarnikoncertzaslijepe OSIJEK - Humanitarni glazbeni programi za Udrugu slijepih pod nazivom “Tricolore” održani
su u tri osječka kluba “Soundu”, “Bastionu” i “Oxygenu”. Novac prikupljen od ulaznica bit će
iskorišten za kupovinu signalizatora na semaforima za slijepe. Postavljanje zvučnog signalizatora
na jednom raskrižju stoji oko �4 tisuća kuna, te će o broju prodanih ulaznica ovisiti koliko će
semafora moći dobiti novu signalizaciju. (a.t.)
VečernjilistSlavonijaiBaranja,07.11.2003.
Humanostnadjelu-Čakovec Međimursku županiju je 30. travnja posjetio predsjednik Hrvatske Stipe Mesić, a u sklopu
tog posjeta primio je članove izvršnog odbora Županijske udruge slijepih i petero slijepe djece
s njihovim roditeljima. Predsjednik udruge Zlatko Sobočan upoznao je predsjednika Mesića s
problemima koji prate rad Udruge. Poslije prijema odigrana je nogometna utakmica između
selekcija Ureda Predsjednika Mesića i humanitarne zaklade Katruze, organizatora ovog događaja.
Prihod od prodanih ulaznica i prodanih lopti s potpisom predsjednika Mesića i ostalih igrača,
namijenjen je kupnji osobnog računala za slijepu učenicu iz Preloga, Martinu Belić. Utakmica je
završila neriješenim rezultatom 2 : 2, a prikupljeno je više od 20.000 kuna.
DanijelaHalabarec
�07
UDRUGASLIJEPIHIDALJEIMAPROBLEMASNOVCEM
UDRUGASENEPODMLAÐUJE,ŠTOZNAČIVIŠEBRIGEOVIDU
Većina gradonačelnika i načelnika, u proračune ne uključuju i potrebe slijepih
VINKOVCI - Dane Palijan već je 45 godina u vrhu događanja i aktivnostima ljudi koji su
imali tu nesreću da ne vide od rođenja, vremenom oslijepe ili imaju oštećeni vid. Unatoč svim
poteškoćama kroz koje je prolazio kao tajnik Udruge koja je na margini, ima optimizma i nada se
kako će ipak doći bolja vremena za one koji su stjecajem okolnosti hendikepirani. Svjedoči tome
i njegova nagrada za životno djelo koju mu je dodijelio Hrvatski savez slijepih još prošle godine.
Riječ je o Pečatu bule hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV iz �242.godine od čistog zlata, izrađene
prema originalu koji se čuva u Arhivu grada Zagreba. Dobio ju je za ostvarivanje ljudskih prava,
socijalne slobode i dostojanstva slijepih osoba.
Udruga o kojoj se malo zna jedna je od aktivnijih u Vukovarsko-srijemskoj županiji, dakako,
prema mogućnostima svojih 300 članova koji preko te zajednice pokušavaju ostvariti neka svoja
prava ili bar mogu biti usmjereni kuda krenuti po elementarnu ljudsku pomoć koju zaslužuju. Uz
veliko zalaganje Dane Palijana, koji ni sam ne zna broj priznanja i nagrada koje je dobio od kada
se bori za članove Udruge, mnogi od njih danas žive, koliko se to može, normalnim životom.
Udruga se financira uglavnom iz županijskog proračuna, ali kako kaže Palijan, unatoč više
moralnoj obavezi većina gradonačelnika i načelnika, u proračune ne uključuju i potrebe svojih
slijepih sugrađana. Istina, malo je novaca, ali ipak bi svatko dobrog zdravlja trebao pomisliti
koliko ono znači i malo više polagati na humanitarne aktivnosti. Ljudima koji ne vide mnogo znači
bilo kakva pomoć. “Svojim članovima ne možemo pomagati u novcu, ali indirektno možemo.
Pomažemo im oko molbi, žalbi, tužbi, a aktualna su bila i oslobađanja od participacije. Mogli bi
raditi mnogo više samo da je više novaca” - kaže Palijan i dodaje kako je zadovoljan što Udruga
ima manje mladih članova, što znači kako se više pozornosti posvećuje vidu.
JasminkaMek-VečernjilistSlavonijaiBaranja,12.06.2003.
�08
UdrugaslijepihPakracaiLipika
SLIJEPIVRLOAKTIVNIULOKALNOJZAJEDNICI
PAKRAC - Udruga slijepih, koja okuplja pedesetak slijepih i slabovidnih osoba s pakračko-
lipičkog područja, iznimno je aktivna unatoč tjelesnim nedostacima njezinih članova. To najbolje
dokazuju brojne akcije, programi u koje se redovito uključuju.
- Sudjelujemo uglavnom u svim kulturnim manifestacijama u Pakracu i Lipiku jer želimo što
više biti prisutni u našoj lokalnoj zajednici. Osim toga, ove smo godine imali i predstavljanje triju
zvučnih knjiga, organizirali smo i skup slijepih žena Slavonije i Baranje, a upravo je u tijeku tečaj
Brailleova pisma - objašnjava predsjednik Udruge Albert Svjetličić.
Udruga je ove godine od IRC-a dobila novo računalo, a od Zagrebačke banke 7200 kuna za
nabavu govornih toplomjera, tlakomjera i drugih pomagala. Javili su se i na natječaj Ministarstva
prosvjete te dobili 40.000 kuna za opremu zvučne i Brailleove biblioteke, odnosno provođenje
tečaja. U njihovim je prostorijama, a dobili su ih od Grada Pakraca, trenutačno stotinjak knjiga na
Brailleovu pismu i 20 zvučnih knjiga. Ove bi godine trebali snimiti još desetak knjiga.
VesnaMiković-Vjesnik
Pratiteljimaslijepihbesplatnoparkiranje-Koprivnica
Pravonaznakpristupačnostimoguostvaritiiroditeljiilibračnidrugovislijepeosobe.
Znakvrijediucijelojžupaniji.
KRIŽEVCI - Nakon rujanskog napisa u Jutarnjem o nemogućnosti slijepih osoba u Hrvatskoj
da ostvare pravo na znak (naljepnicu) pristupačnosti koja omogućava besplatno parkiranje, stvari
su se brže pokrenule i slijepi Koprivničko-križevačke županije moći će besplatno parkirati na
području županije.
�09
Izmjenazakona
Prema riječima tajnika Hrvatskog saveza slijepih Ivice Robića, slijepi ove županije tako će,
uz slijepe u Zagrebu i Puli, biti jedini u Hrvatskoj koji su lokalnim odlukama uspjeli izboriti to
pravo unatoč diskriminirajućem zakonu koji je propustio uvrstiti slijepe osobe u Hrvatskoj među
invalide s pravom na znak pristupačnosti.
- Dok ne dođe do promjena zakona, postupat ćemo na temelju naputka koji smo na naše
traženje dobili od Ministarstva prometa i veza i Ministarstva zdravstva, a u kojem je i sljepoća
uvrštena među hendikep zbog kojeg je kretanje otežano - rekao nam je jučer, uoči današnjeg
Međunarodnog dana invalida, Božidar Vrabelj, zamjenik predstojnice Ureda državne uprave
Koprivničko-križevačke županije.
Predajazahtjeva
-Sve zainteresirane slijepe osobe za znak pristupačnosti sa zahtjevima mogu se obratiti u
Ured državne uprave u Koprivnici, Križevcima ili Đurđevcu - rekla nam je Vesna Babić, tajnica
Udruge slijepih Koprivničko-križevačke županije. Dodala je da pravo na znak pristupačnosti mogu
ostvariti i roditelji ili bračni drugovi slijepe osobe, a znak će omogućavati besplatno parkiranje na
teritoriju cijele županije.
StojankaLesički-Jutarnjilist,3izdanje,03.12.2003.
Uupravigradazagrebaradi14slijepihosoba U upravi Grada Zagreba od 5� zaposlenih invalida, �4 je slijepih. (svakako premalo - op. ur.)
Zagrebačka gradonačelnica Vlasta Pavić obratila se, posredstvom predsjednika Skupštine
trgovačkih društava i pročelnika nadležnih gradskih ureda, trgovačkim društvima i gradskim
ustanovama u vlasništvu Grada Zagreba, a razlog njenom obraćanju je podsjećanje na obvezu
ostvarivanja Zagrebačke strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom u razdoblju od
2003. do 2006. godine, podsjećajući napose na njihovu obvezu na području zapošljavanja osoba
s invaliditetom.
Zagrebzdravigrad
��0
Zaosmijehslijepogdjeteta Igra je oblik istraživanja u kojoj dijete usmjerava svoje interese, a kada se radi o djeci s
invaliditetom, dijete usmjerava svoje interese prema svojim mogućnostima. Iako je geslo UNICEF-
a “Svako dijete ima pravo na igru i razvoj”, moramo im priznati, s jedne strane, da su u pravu,
međutim slijepa djeca u igri često ne mogu biti ravnopravna videćoj.
Stoga je Udruga slijepih Sisak početkom 200�. godine pokrenula projekt “Za osmijeh slijepog
djeteta” čiji je osnovni cilj kupnja didaktičkih igračaka, pomagala za slijepe i školskog pribora za
djecu članove Udruge slijepih. Didaktičkim igračkama kod djece se razvija motorika, taktilna i
auditivna percepcija, kao i psiha, budući da svaka igračka izaziva određeno raspoloženje u djece.
Godine 200�. kada je projekt započeo njime je bilo obuhvaćeno troje djece, koliko ih je
tada bilo u članstvu. Iz godine u godinu broj djece u Udruzi se povećava pa je danas njime
obuhvaćeno ukupno sedmero djece. Prva faza projekta završila je u lipnju 200�. godine kada su
naša djeca primila prvi paket igračaka.
U lipnju 2002. godine u okviru ovog projekta javila nam se tvrtka “Zaštita Zadravec” iz
Zagreba koja je izrazila želju da direktno uplati igračke čemu je Udruga slijepih i udovoljila. Nakon
uplate igračaka želja naše Udruge bila je da predstavnici imenovane tvrtke sami uruče poklone
našoj djeci, čemu su se rado i odazvali. Tako je druga faza projekta realizirana 04. srpnja 2002.
godine, kada su djeci članovima Udruge uručeni pokloni i novčani iznos od 400,00 kn.
Tijekom 2002. godine Udruga slijepih kontinuirano je radila na prikupljanju sredstava za nastavak
ovog projekta i moramo priznati da su mu se odazvali mnogi poslovni subjekti diljem lijepe naše.
Iz donacija je prikupljeno ukupno 22.082,97 kn. U prosincu 2002. Udruga slijepih naručila je
specifične igračke i pomagala za slijepu djecu od tvrtke Verein zur Förderung der Blindenbildung
iz Hannovera u iznosu od �0.�54,32 kn. Tim iznosom pokriveni su troškovi nabavke Brailleova
kompasa, Brailleove pločice, ručnog Brailleova retka, taktilnih slikovnica, društvenih igara:
Čovječe ne ljuti se, Mlin, Dama, Crni petar, Šah, pegle za slijepe, zvučne lopte. Također su se u
Hrvatskoj nabavljala određena pomagala kao što su: Brailleova početnica za slijepe, geometrijski
pribor, didaktička zmija, didaktički vijci, perle za navađanje i sl. Uručenje navedenih igračaka i
pomagala organizirano je �0. travnja 2003. godine, a također je svakom djetetu uručen i novčani
���
iznos od 300,00 kn. Za nabavku svih navedenih pomagala ukupno je utrošeno �6.727,82 kn, a
ostatak novca prikupljenog iz donacija utrošen je za troškove špedicije, poštarine, telefonske
troškove, kancelarijski materijal, izradu propagandnog materijala /zahvalnice, leci…/
Udruga slijepih zahvalna je i akademskom slikaru Alemu Biočiću koji se u nj uključio izradom
logotipa za projekt.
MihaelaClaudiaDugandžić,dipl.soc.radnik
Rekreativneaktivnostiuriječkojudruzi-Rijeka Udruga slijepih Primorsko-goranske županije bila je organizator dvodnevnog susreta
slijepih žena Hrvatske održanog �0. i ��. svibnja u Opatiji. Susretu su prisustvovale 63 žene
iz �9 Udruga slijepih. Za svoje članove Udruga je organizirala dva izleta: proljetni i jesenski.
Proljetni, dvodnevni bio je organiziran 3�. svibnja i �. lipnja u Topusko, a jesenski, jednodnevni u
Premanturu tj. u Odmaralište HSS-a.
Grad Kraljevica dodijelio je Udruzi na korištenje teren bivšeg nogometnog kluba “Bakarac”
u Bakarcu, koji je bio zapušten. Tijekom ljeta uloženo je mnogo truda na raščišćavanje i uređenje
terena. Tako je osposobljen prostor za rekreaciju, druženje i ugodno provođenje slobodnog
vremena. Na igralištu se nalazi kućica u koju je smješteno �0 novih stolova i 25 stolica, roštilj i
ostale rekviziti potrebni izletnicima. Od igrališta do mora vodi uređena staza dužine 400 metara,
prilagođena slijepima. Ispod ceste nalazi se tunel kroz koji se dolazi do plaže i tako izbjegava
prijelaz preko magistrale. Na ovom terenu održano je natjecanje iz radiogoniometrije za slijepe
radioamatere. (prema K.L.)
Štoježalostilo,aštoveseliloBrođaneu2003.Godini Žao nam je što se broj članova povećava najčešće kao posljedica dijabetesa. Veselimo se
što smo stvorili životni optimizam novopridošlim članovima uključujući ih u svestrane aktivnosti
Udruge kroz rad u sekcijama. Iskustvo unatrag više godina pokazalo je da zdravom ozračju odnosa
u Udruzi pridonosi češće druženje članstva i prijatelja Udruge pa je kao posljedica toga lakše
��2
rješavanje problema slijepih osoba.Posebno smo zadovoljni razumijevanjem Centra socijalne
skrbi prilikom rješavanja socijalnih slučajeva koje smo otkrili obilazeći članstvo na terenu. Uz više
prigodnih druženja članstva, tradicionalni posjet članova književno-likovnog društva “Berislavić”,
bilo je i drugih kulturnih događanja. Održan je izlučni kviz općeg znanja uz učešće znatnog broja
naših članova, a četvero je predstavljalo Udrugu na 6. regionalnom kvizu “Tko zna zna” u organizaciji
slijepih Našica, uz popularnog voditelja Rolanda Butkovića. Osvojili smo prva tri mjesta.
Glazbenici u našoj Udruzi uz svoje nastupe organizirali su i kratki tečaj plesanja slavonskog
kola i klasičnih plesova, pod stručnim vodstvom prijatelja Udruge Josipa Lovakovića. Slijepe su,
pak, žene bile aktivne kroz sudjelovanje na izložbi rukotvorina invalidnih osoba u prigodi Dana
grada. Također su se odazvale pozivima na skupove slijepih žena: Varaždin, Premantura i Pakrac.
Godina je bila bogata sportsko-rekreativnim aktivnostima. Članstvo se najmasovnije
odazvalo na organizirani izlet u park prirode Kopački rit, te posjeti gradskom muzeju i spomen
groblju branitelja u Vukovaru. Kad je već riječ o masovnosti, vrlo je popularna igra pikado koja
okuplja zainteresirane 2 - 3 puta tjedno. Veseli nas 4. mjesto Ive Jurića na pojedinačnom prvenstvu
u Puli, a razočarani smo plasmanom naše ekipe na Državnom momčadskom prvenstvu u Zagrebu.
Nezadovoljni smo što nismo sudjelovali na Državnom kuglačkom natjecanju u Ðurđevcu kao i
na riječkom turniru u Crikvenici na kojem smo ranije sudjelovali. Najradosniji trenutak kuglača je
osvojeno 2. mjesto u B� kategoriji Ive Jurića na kuglačkom turniru u Virovitici.
2003. godina bila je uspješna i za naše šahiste. Na Državnom pojedinačnom prvenstvu
u Premanturi Stjepan Janković zauzeo je treće mjesto te se uvrstio u reprezentaciju slijepih
šahista Hrvatske. Za svoje uspjehe nagrađen je plaketom zajednice športskih Udruga Slavonskog
Broda za 2003. i županijskom nagradom - kristalni pokal. Na pojedinačnom turniru invalidnih
osoba Brodsko-posavske županije povodom Međunarodnog dana invalida, uz sudjelovanje 2�
šahista, član Udruge Josip Kučibradić zauzeo je 2., a Stjepan Janković 4. mjesto. Veliki uspjeh
postigla je šahovska ekipa na turniru “Jure Grahovac” u Osijeku osvajanjem prvog mjesta među
6 sudionika.
��3
6.SPORT,ŠAHIRADIOAMATERIZAM
INTERVJU
SPORTAŠICAGODINE, MARIJAIVEKOVIĆ: UATLETICITRAJATIŠTODUŽE
IME: Marija
PREZIME: Iveković
DATUM ROÐENJA: �3.5.�98�.
MJESTO ROÐENJA: Nova Gradiška
PREBIVALIŠTE: Zagreb
VISINA: �7� cm
TEŽINA: varirajuća (oko 69kg)
SPORT KOJIM SE BAVI: Atletika
DISCIPLINE: petoboj, skok u dalj, kugla, disk
SVJETSKI REKORD: petoboj 2825 bodova ,skok u dalj 5,40cm
MANE: brbljavost, izravnost, tvrdoglavost, lijenost
VRLINE: komunikativnost, druželjubivost, požrtvovnost, hrabrost
POROCI: čokolada, cigarete, suprotan spol
VOLI: iskrenost, druženje, sport, putovanja, shopping
NE VOLI/SMETA JE: laž, vandalizam, dvoličnost, kontrola u tramvaju, ponedjeljak
NATJECANJANAKOJIMAJESUDJELOVALAIMEDALJEKOJEJEOSVOJILA
�) Riccone, Italija, �997., IBSA Europsko prvenstvo za slijepe
2) Brno, Češka, �998., prvo IBSA natjecanje za mlade; �. mjesto u bacanju kugle;
�. mjesto u skoku u dalj
MarijaIvekovićulaziuciljiobarasvjetskirekord
��4
3) Madrid, Španjolska, �998., IBSA Svjetsko prvenstvo za slijepe i slabovidne;
3. mjesto u petoboju. kategorija B2; 7. mjesto u bacanju kugle
4) Lisabon, Portugal, �999., IBSA Europsko prvenstvo za slijepe i slabovidne,
diskvalificirana u petoboju
5) 2000. Otvoreno prvenstvo Slovačke; 2. mjesto u trci na �00m.
6) Weinstadt, Njemačka 2000., Otvoreno prvenstvo Njemačke; �. mjesto u bacanju
diska; �. mjesto u trci na �00m.; �. mjesto u bacanju kugle; �. mjesto u skoku u dalj.
7) Sidney, Australija, 2000. paraolimpijske igre; 5. mjesto u petoboju; 7. mjesto u skoku u dalj
8) Byalistok, Poljska, 200�. IBSA Europsko prvenstvo za slijepe i slabovidne;
2. mjesto u petoboju
9) Lille, Francuska, 2002. Svjetsko prvenstvo (IPCA); 2. mjesto u petoboju
�0) Assen, Nizozemska, 2003. Europsko prvenstvo za sve kategorije invalida;
diskvalificirana u petoboju (800m).
��) Quibec, Canada, 2003. IBSA, Svjetsko prvenstvo za slijepe i slabovidne:
�. mjesto u petoboju; 2. mjesto u skoku u dalj
Povod ovog razgovora je tvoja nova titula sportašice godine. Kako si se osjećala kada si za
to saznala?
U svakom slučaju osjećala sam ponos, premda nisam bila svega ni svjesna. Uhvatila me
trema pred proglašenje jer sam prvi puta osjećala da spadam među prave sportaše tj. nisam
osjećala kompleks manje vrijednosti. Sama nagrada velik mi je poticaj za sportsku budućnost.
Za sve one koji još nisu čuli tvoju životnu priču najbolje bi bilo da krenemo iz početka.
S koliko si godini otkrila da imaš problema s vidom, kako si to prihvatila te ima li to kakve veze s
tvojim bavljenjem atletikom?
Svakako da ima velike veze. S trinaest godina počeo mi je naglo opadati vid, u roku od
mjesec dana vid mi je spao samo na pola metra te sam završila u bolnici u Zagrebu. Imajući
��5
veliku potporu roditelja, prijatelja i profesora uspjela sam završiti osnovnu školu. Upisala sam se
u Klasičnu gimnaziju te mi je ubrzo nakon toga opet počeo opadati vid i morala sam promijeniti
školu. Kako bi mi bilo omogućeno daljnje školovanje, doselila sam se u Zagreb i upisala se u
Centar za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek” gdje sam upoznala prof. tjelesnog odgoja Selmu
Dobrijević-Pili koja je mnogo toga promijenila u mom životu. Prvi korak bio je odlazak na
Europsko prvenstvo za slijepe u Riccionu �997. s nekolicinom učenika i profesoricom Pili. Tamo
sam se pokazala kao perspektivna mlada atletičarka. Nakon toga uslijedilo je Europsko juniorsko
prvenstvo gdje sam osvojila zlato u bacanju kugle i skoku u dalj i tada je sve krenulo.
Spomenula si da voliš putovanja. Baveći se atletikom dugi niz godina, osim što si mnogo
toga osvojila, zasigurno si i puno putovala. Reci nam gdje si sve bila i koje ti je putovanje ostalo
u najljepšem sjećanju?
Mogu se pohvaliti da sam bila na svim kontinentima osim Afrike i Antarktika. Sva putovanja
ostala su mi u ugodnom sjećanju premda nisam puno vidjela zbog svojih obveza no anegdota
uvijek ima mnogo, pa se svega sa smiješkom sjetim. Kada bi morala birati najljepše izabrala
bih Sidney i paraolimpijske igre, koliko zbog same manifestacije toliko zbog same činjenice da
sam baš ja dio toga. Nema ljepšeg osjećaja od onog kad si na postolju, svira hrvatska himna, a
profesorica Pili plaće od sreće.
Kad smo već kod postolja koja ti je najdraža medalja?
Mislim da su to prošlogodišnje medalje iz Kanade, zlato i svjetski rekord u petoboju te
srebro u skoku u dalj. Neposredno prije odlaska u Kanadu bili smo u Nizozemskoj gdje sam bila
diskvalificirana u petoboju na 800m. Nakon toga svi su mislili da neće biti ništa od mene (izuzev
moje prof.), da sam preteška i nekako psihički nestabilna. U Kanadi sam se vratila na velika vrata,
u punoj formi i k tome još s �0kg manje. Otuda potiče privrženost ovim medaljama.
Prvih šest godina trenirala te prof. Selma Dobrijević-Pili, što je slijedilo nakon toga?
��6
Ona me i dalje prati na natjecanjima i izbornik je naše atletske reprezentacije HŠSS-a, a prije
dvije godine uspjela me učlaniti u atletski klub Dinamo-Zrinjevac gdje sam pod vodstvom trenera
Ede Josipovića nastavila trenirati. U početku su svi bili skeptični i smatrali da invalidna osoba
nema što raditi u takvom klubu. Naravno nakon puno moga rada, discipline i odricanja uvidjeli
su da i mi ljudi s posebnim potrebama možemo napredovati i pridonijeti rezultatima kluba. Tako
danas nastupam i za klub u konkurenciji zdravih sportaša i natječem se na svim prvenstvima
organiziranim za populaciju invalidnih osoba.
Uz naporne treninge dva puta na dan ne ostaje ti mnogo vremena za rad, imaš li nekog
sponzora koji ti pripomaže?
Nažalost ne, iščekujem sponzore još uvijek. Jednom sam imala sponzora no zasad samo
primam stipendiju zagrebačkog športskog saveza i pokoju novčanu nagradu za medalje.
Sve u svemu skromna si, imaš li nekih neispunjenih želja. Kakvi su ti planovi za budućnost
i gdje se vidiš za �0 godina?
Svakako paraolimpijada u Ateni, oboriti svjetski rekord, osvojiti zlato u petoboju i trajati u
atletici što duže. Možda jednog dana zasnovati obitelj. Nemam neispunjenih želja i ništa ne planiram
unaprijed jer kad to radim ne ispada baš sjajno. Neka zato sve ide polako svojim putem.
Mi se nadamo da će našoj Mare zaista ići sve od ruke! Želimo ti puno sreće!
razgovarala:MateaPili
��7
6.1SPORTSKEAKTIVNOSTI
Dugi niz godina slijepi se i u Hrvatskoj bave različitim sportskim aktivnostima. Ranije je
o ovome brigu vodila komisija pri Izvršnom odboru HSS, no, želeći unaprijediti sport slijepih,
sportski klubovi i udruge slijepih su �997. osnovali Hrvatski športski savez slijepih, (HŠSS) kao
nacionalnu sportsku asocijaciju za slijepe što potvrđuje i njegovo članstvo u Međunarodnoj uniji
za sport slijepih (IBSA), kao i u Međunarodnoj uniji slijepih šahista (IBCA).
Radi nedostataka u odredbama Zakona o sportu Republike Hrvatske sudbina slijepih
sportaša, posebice što se tiče financiranja državnih prvenstava i nastupa u svijetu, ovisi o volji
vodećih ljudi u Hrvatskom športskom savezu invalida preko kojega država financira sport osoba
s invaliditetom. Mora se konstatirati da je ovaj Savez prema slijepima postupao uglavnom
diskriminacijski što se kosi s načelom Olimpijskog pokreta u svijetu.
U 2003. g. ovaj odnos se nešto poboljšao, no, još uvijek slijepi sportaši nisu dovedeni u
ravnopravan položaj s ostalim sportašima s invaliditetom, prije svega sa sportašima s tjelesnim
oštećenjem. I u ovakvim uvjetima 2003.g., po ostvarenim rezultatima za sport slijepih, predstavlja
jednu od uspješnijih.
��8
6.1.1Atletika
�) Sudjelovanje atletske reprezentacije na Svjetskom
prvenstvu u sportovima za slijepe i slabovidne osobe
održanom u Quebecku (Kanada) u organizaciji IBSA-e.
Atletsku reprezentaciju Hrvatske sačinjavali su:
Sportaši: Marija Iveković
Goran Žeželj
Vedran Lozanov
Trener: Edo Josipović
Izbornica: Selma Dobrijević-Pili
Postignuti su odlični rezultati. Marija Iveković je oborila
svjetski rekord u petoboju postigavši rezultat od 2825 bodova i tim rezultatom osvojila Zlatnu
medalju u ovoj disciplini. Uz zlato, dodala je i srebro u skoku u dalj s rezultatom 5.40 metara.
Vedran Lozanov, nakon obaranja svog osobnog rekorda i istrčanih 5000 m za �6.32 osvojio
je brončanu medalju u utrci na �0000 metara s rezultatom 34,40.
2) Na Europskom prvenstvu u atletici za osobe sa
invaliditetom održanom u Assenu (Nizozemska) nastupio je
naš reprezentativac Goran Žeželj i osvojio 3. mjesto.
MarijaIvekovićnapobjedničkomtronu
��9
6.1.2Kuglanje
�. U organizaciji HŠSS-a održano prvenstvo Hrvatske
u kuglanju za slijepe i slabovidne na kuglani u Ðurđevcu.
Rezultati:
U ekipnoj konkurenciji prvo mjesto osvojio je Zagreb;
drugo Osijek i treće Zagreb II
U konkurenciji žena zlatom se okitila Ruža Markešić, srebrom
Dragica Jurčević, dok je broncu osvojila Katarina Kolarić.
U pojedinačnoj konkurenciji muškaraca redoslijed prve
trojice po kategorijama je slijedeći:
KategorijaB1. KategorijaB2. KategorijaB3.
�. Golac Vlatko Jerković Stanko Štajdohar Mirko
2. Jusić Enver Sarapa Darko Bičanić Franjo
3. Vinkler Ivan Zeljko Marinko Dumenčić Vedran
2. Uspješan je bio i nastup reprezentacije Hrvatske na Europskom prvenstvu u kuglanju za slijepe i slabovidne u centru Tomaszow Mazowiecki u Poljskoj. Rezultat: 3.mjesto u ekipnoj konkurenciji; 5. mjesto Ruže Markešić u ženskoj; 6. mjesto u kategoriji B� Ivana Kombola 4. mjesto u kategoriji B2 Stanka Jerkovića, 7. mjesto u kategoriji B3 Vedrana Dumenčića u muškoj konkurenciji.
3. Pojedini klubovi su sudjelovali i na raznim međunarodnim open turnirima, a u tome su posebno bili aktivni Požežani, Riječani
MladanadakuglanjaNovicaDražetić
3.mjestosaEuropskogprvenstvauPoljskoj
�20
i Zagrepčani.
4. Organiziran je i velik broj turnira u udrugama, jer je kuglanje masovan sport među slijepima.
6.1.3Golball
Na Svjetskom prvenstvu u Quebecu
(Kanada) uz atletičare, Hrvatsku su zastupali i
golballisti.
Reprenzetaciju su sačinjavali igrači: Ivan
Čorak; Kristijan Dodik; Jozo Marić; Tihomir
Pišonić i Petar Šimić.
Trener ekipe bio je Damir Pili, a izbornik Pero
Gavranović.
Ekipa je odigrala pet utakmica i samo jednu
izgubila te jednu igrala neriješeno, ali, nažalost,
bolja gol razlika odvela je Korejance u nastavak
natjecanja, dok je naša ekipa zauzela ukupno deveto mjesto.
6.1.4Pikado
Ovo je mlada sportska disciplina, ali sve masovnija i popularnija među slijepima, vjerojatno
i stoga što sve više udruga slijepih ima zvučni pikado.
Ustanovljeno je i održavanje državnih prvenstava u pojedinačnoj, odnosno ekipnoj
konkurenciji.
�) Ekipno prvenstvo Hrvatske u pikadu, uz sudjelovanje �2. ekipa, održano je 20.�2. u Zagrebu, a
postignuti su sljedeći rezultati:
3.mjestosaEuropskogprvenstvauPoljskoj
�2�
�. Rijeka
2. Zadar
3. Karlovac.
2) Pojedinačno prvenstvo Hrvatske održano je u Puli, a
sudjelovalo je 38 igrača. Igrači su bili svrstani u dvije osnovne
skupine:
poredak prve trojice u skupini A:
�. Franko Bakša ,
2. Kristijan Dodig
3. Jovo Šupljikac
U skupini B (natjecatelji s ostatkom vida) poredak je bio:
�.Branko Began
2. Siniša Slunjski
3. Josip Zimet
6.2ŠAH
�) 29.06.-7.7. u ERKS-u Premanturi
odigrano je �2. državno pojedinačno prvenstvo
slijepih. Igralo se 9 kola po švicarskom sustavu
FIDE varijanta i po pravilima FIDE. Redoslijed
prvoplasiranih: �. Marendić Vlatko 7,5; 2. Šakić
Milutin 6,5 i 3. Janković Stjepan 5,5 bodova.
2) Od 09.�0.-�2.�0. u Preku organizirano je
ekipno prvenstvo u šahu.
Na prvenstvu prvo mjesto ponovno je
osvojila ekipa Zagreba, drugi je bio domaćin
Zadar, a treći, Riječani.
Pikadojesportkojisvevišeprivlačiinatjecateljice
Šahistisuimalipunonatjecateljskih,aliiprijateljskihsusreta,patakouZagrebuisagradskimčelnicima.
�22
3) u Vigu (Španjolska) je održano Europsko pojedinačno prvenstvo na kojem je sudjelovao
Šakić Milutin i osvojio 29. mjesto. Istovremeno je igrano Svjetsko prvenstvo za omladince na
kojem nas je predstavljao Novica Dražetić plasirajući se na 9. mjesto.
4) U Zagrebu je u prosincu održan tradicionalni memorijalni turnir “Vladimir Mirković” koji je
ujedno i prvenstvo Hrvatske u ubrzanom šahu. Prva tri mjesta zauzeli su: Hinko Cajzler, Klement
Ganza i Ivo Rajić.
5) Na turniru četiriju nacija srednje Europe održanom u Brnu reprezentacija Hrvatske
osvojila je drugo mjesto sa istim brojem bodova kao i pobjednik Češka, a ispred Mađarske i
Slovenije. Reprezentaciju su sačinjavali: Hinko Cajzler, Milutin Šakić, Vlatko Marendić i Stjepan
Janković.
6) Reprezentacija je održala i prijateljski uzvratni meč sa Slovenijom i to u rujnu u ERKS
Premantura. Po završetku meča, koji se igrao u dva kruga, Hrvatska je zabilježila pobjedu sa
rezultatom 7,5 : 4,5.
6.3RADIOAMATERIZAM
U znaku 45. obljetnice radioamaterskog pokreta
U Radioklubu slijepih “Louis Braille”
sve aktivnosti i događanja 2003. godine bila
su posvećena obilježavanju 45. obljetnice
organiziranog radioamaterskog pokreta među
slijepima Zagreba.
Klub je u mjesecu ožujku u Galeriji Zagrebačke
zajednice tehničke kulture priredio fotoizložbu
o svom radu u proteklih četrdesetpet godina,
i tiskao je publikaciju kojom je na dvadesetak
stranica i tridesetak fotografija u boji prikazao sva
područja svog djelovanja. Lovnalisicu.
�23
Radioklub je 3. svibnja bio organizator
Juniorskog prvenstva, a tjedan dana kasnije
Otvorenog prvenstva Zagreba u amaterskoj
radiogoniometriji za slijepe i ekipnog prvenstva
Hrvatske “Croatia cup 2003.”.
Na Sljemenu je Klub organizirao dvodnevni
susret slijepih radioamatera Hrvatske “Sljeme
2003.”, na kojem je sudjelovalo četrdesetak
radioamatera iz Buzeta, Koprivnice, Osijeka,
Rijeke, Siska i Zagreba.
Krajem svibnja je u Iloku bio suorganizator Otvorenog prvenstva Vukovarsko-srijemske
županije u amaterskoj radiogoniometriji za slijepe.
U Murskom Središću, gdje je u lipnju održano Državno prvenstvo u radioamaterskoj
goniometriji za videće, slijepi natjecatelji su već 8. godinu zaredom nastupili u posebnoj
kategoriji, a �8 članova Kluba nastupilo je u četiri kategorije. Postigli su jako dobre rezultate,
a sedamnaestogodišnji Novica Dražetić, član Radiokluba slijepih “Louis Braille” osvojio je prvo
mjesto u generalnom poretku.
Klupska ekipa je u kolovozu sudjelovala u UKV natjecanju “Lipik 2003.” i osvojila odlično
treće mjesto.
Radioklub slijepih “Galeb” iz Rijeke je povodom desete godišnjice djelovanja 20. rujna u
Bakarcu organizirao Otvoreno prvenstvo u amaterskoj radiogoniometriji za slijepe. Radioklub
slijepih “Louis Braille” zastupalo je �7 natjecatelja u kategorijama juniora, žena, seniora i veterana.
Domaćini su pobijedili u konkurenciji seniora, dok su članovi zagrebačkog kluba pobijedili u
ostalim kategorijama. U generalnom poretku na veliko zadovoljstvo gostiju pobijedio je Novica
Podjelamedalja.
�24
Dražetić, koji je time dokazao da mu nema premca, jer je na svim natjecanjima bio pobjednik.
Već tradicionalno, zadnje subote mjeseca rujna na terenima Sportsko-rekreativnog centra
Jarun održano je Prvenstvo kluba u amaterskoj radiogoniometriji za slijepe. Na natjecanju je
sudjelovalo čak �8 članova Kluba u kategorijama juniora, žena, seniora i veterana. U generalnom
plasmanu i u kategoriji juniora najbolji je bio ponovno Novica Dražetić, Enver Jusić je bio najbolji
senior, a Milan Bunčić prvi među veteranima. Zanimljiv je bio nastup veterana Drage Jurkasa u
invalidskim kolicima. Drago goniometrom određuje pravac odašiljača i pratiocu, koji nosi zaštitne
naočale, daje naredbe u kojem pravcu treba gurati kolica. Istovremeno ih prate sudac na stazi i
glavni sudac.
Nakon zamolbe Izvršnog odbora Udruge slijepih Koprivničko-križevačke županije Klub
je ��. listopada bio suorganizator prvenstva u amaterskoj radiogoniometriji za slijepe, koje je
održano na igralištu NK “Slaven-Belupo”. Sudjelovalo je šestero članova koprivničke udruge, a
pobijedio je gimnazijalac Igor Švarc.
Istovremeno je u Domu mladih u Koprivnici održan susret radioamatera Hrvatske povodom
dodjele priznanja u UKV i KV natjecanju “Koprivničke jeseni 2002.”, u kojem su ekipe Kluba
osvojile treće i četvrto mjesto.
U kratkovalnom natjecanju slijepih radioamatera Španjolske “A.R.I.ES. Memorial 2003.”
Savo Golić, 9A2GS, osvojio je naslov prvaka Europe.
U listopadu je u Tehničkom muzeju povodom izlaska �00. broja časopisa “Radio HRS”
održana svečanost, na kojoj su, uz brojne uzvanike i radioamatere iz cijele Hrvatske, bili i
predstavnici zagrebačkog Radiokluba slijepih. I u jubilarnom broju objavljen je članak o njihovim
aktivnostima.
SavoGolić
�25
POPISDONATORA
Vodatel
Avalon IT
“Chemcolor” d.d.
“Chemaco” d.d.
Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARNet
Institut otvoreno društvo Hrvatska
Iskon internet
Lana - Karlovačka tiskara
Mareton d.o.o.
Pliva d.o.o.
Samostalni sindikat ugostitelja i turizma Hrvatske
Uljanik d. d.
Univerzal
Hewlett Packard
American express
Savez samostalnih sindikata
IRC
Europski dom
HAK