2 BUD

Generacija na odlasku

Prvi red (stoje): Marija Zetović, Marijana Župan, Andrijana Zdunić, Tanja Kolić, Viktorija Đuđik, Ana Gomboš, Anita Ručević, Deana Balog, Katarina Bešker i Mirela Nemet;

Drugi red (čuče): Marko Lucić, Marko Ručević, Miro Juri ć, Josip Ciganović, Ivan Slobođanac, Ivan Andrić, Filip Kretonić, Mario Kedveš i Josip Marković;

Osmi razred (generacija 2004./05.) (razrednik prof. Vlado Marki ć)

Svake godine napušta nas jedna generacija mladih ljudi koji nastavljaju svoj životni put, noseći u sjećanju pregršt uspomena, a u srcu brojna prijateljstva po kojima će uvijek pamtiti vrijeme provedeno u osnovnoj školi. I ove godine upoznat ćemo se s jednom iznimnom generacijom, saznati nešto o dojmovima koje nose iz osnovne škole, te čuti poneki savjet i pouku za one koji nastavljaju njihovim stopama...

Više o našim maturantima na posebnom dodatku umetnutom u naš list...

BUD 3

Pozdravna riječ ravnatelja

Draga djeco, dragi naši učenici ...djelatnici.

Pred nama je novi broj našeg dragog BUD-a. Nadam se da ćete i vi vidjeti ka-ko je on bogatiji, slojevitiji, raskošniji.

A tako i treba biti.

Listajmo ga… čitajmo.

U njemu je slikom i riječju predočeno jedno vrijeme, cijela školska godina ko-ju smo zajedno prošli, družeći se, učeći, radeći. Zato, draga djeco, s radošću lis-tajmo ove stranice, radove koji su prok-lijali u vašim srcima, razmišljajmo o nji-ma.

Uživajmo.

Vaš ravnatelj, Darko Špehar.

Generacija na odlasku...........................2.

Intervju s djelatnicima......................4.-5.

Iz radionice psihologa.......................6.-7.

Naš papa Wojtyla...........................8.-9.

Josip Juraj Strossmayer......................10.

Iz stare škrinje................................11.

Naše selo..................................12.-13.

Putujemo, fotografiramo i pišemo.......14.-16.

U riječi i slici.............................17.-18.

Pisma onima koje volimo..................18.-19.

Znanost, priroda, ekologija..............20.-21.

Svijet glazbe...................................22.

Haiku pjesme...................................23.

Naša škola.................................24.-25.

Glas Slavonije o nama..........................26.

Kutak za razbibrigu............................27.

IMPRESSUM

BUD - list učenika i djelatnika OŠ "Budrovci" - Godina VI. - bro j 6 - lipanj 2005.

Izdavač: Osnovna škola "Budrovci", Gupčev trg 8

U izradi sudjelovali (učenici): Viktorija Đuđik, Anita Ručević, Tanja Koli ć, Ana Slobođanac, David Sito, Ana Maroši, Mario Kedveš, Marija Zetović, Stipo Dubravac, Eva Zetović i drugi

Uredništvo: Heidi Teer, nastavnica; Franjo Džakula, nastavnik; Vlado Marki ć, profesor; Ivan Jukić, profesor;

Igor Barišić, profesor;

Računalna obrada: Ivan Jukić i Igor Bariši ć

Naklada: 250 primjeraka

Priprema za tisak: "Hardy" Đakovo

Tisak: Tiskara Budrovci

Fotografije na naslovnici i zadnjoj stranici: Zlatko Mesić, fotograf

Zahvaljujemo g. Velimiru Slobođancu na svesrdnoj pomoći i suradnji u izradbi našeg školskog lista BUD tijekom svih godina.

Zahvalni učenici i djelatnici OŠ Budrovci

4 BUD

Intervju s djelatnicima

Što učitelji misle o uvjetima u staroj školi?

PITANJA :

1. Kakvi su bili uvjeti rada u prijašnjoj školi?

2. Jesu li se (s novom školskom zgradom) puno promije-nili?

3. Ovisi li kvaliteta rada o uvjetima rada?

4. Obavljate li svoj posao s većim užitkom sada nego prije (s obzirom na uvjete)?

5. Primjećujete li promjene na učenicima s obzirom na ambijent i uvjete rada?

6. Jeste li se ikad pokajali zbog odabira posla?

7. Biste li ga mijenjali za neki drugi i zašto?

ODGOVORI :

ŽELJKA MILUŠI Ć

1. Što se tiče prostora - loš, a učenici slični

2. Puno su se promijenili. Neusporedivo bolje.

3. Ovisi. O sredstvima, pomagalima... imamo TV, DVD player, grafoskop...

4. Da, svakako, bar se ne smrzavamo.

5. Ništa. Nekada mi se čini da su prije bili bolji. Da su sad nezainteresirani.

6. Nisam

7. Ne bih.

JASMINKA GEOŠI Ć, prof.

1. Prostor je bio daleko lošiji, a učenici su bili slični.

2. Puno su se promijenili, i neusporedivo su bolji!

3. Ovisi. O nastavnim sredstvima i pomagalima. Imamo TV, video-rekorder, kasetofon, grafoskop...

4. Jednako.

5. Uopće ne. Mislim da je njihovo ponašanje obrnuto proporcionalno uvjetima rada.

6. (Kratka šutnja) Sad ne bih. Malo sam umorna od pos-la. Ne kajem se.

7. Ne bih. Treba naučiti taj novi posao.

IVAN JUKI Ć, prof.

1. Jesmo li uopće imali uvjete u staroj školi?!

2. Što bi da Rojsa intervjuiraš? Ne bi znala kako da na-pišeš odgovor.

3. Pusti objašnjenje.

4. Kvaliteta rada o uvjetima - da. Faktor - uvjeti, faktor - djeca, faktor - nastavnici.

5. Da. Manje su klaustrofobični.

6. Naravno.

7. Ne. Osim kad plaću dobijem, ne bih. Eto zato. Nije sve u lovi.

IVAN BASA

1. Uvjeti su kao i prije što se tiče opreme barem u mate-matici i fizici. Prostor je ugodniji, ali ništa se ne mijenja previše, osim možda ugodnosti:

grijanje, pločice, veličina učionica i ostalih prostora.

2. Jesu.

3. Ovisi, ali se nije promijenilo na učenicima.

4. Jednako... jedino možda je lakše i prije smo se svi više trudili da nam svima bude malo lakše.

5. Što se učenja tiče NE, a možda više paze na čistoću i urednost, ali ovako na učenje ni mrvicu.

6. Nisam... što ja znam, sve ima svoje prednosti i mane.

7. Možda bih, nisam razmišljao, a da se možda pruži prilika za nekim boljim npr. bolja plaća, lakši rad (koji manje zahtijeva) - ZAŠTO NE?

HEIDI TEER

1. Smrznuti. Nisam dugo radila u staroj školi, te nisam bila tako nezadovoljna starom školom.

2. Naravno.

3. Da

4. Definitivno.

5. Promjene su ogromne, u ponašanju učenika, njiho-vom radu, ali ne mogu reći da su pozitivna.

6. Prije ovog posla radila sam na raznim mjestima koja nisu imala veze s prosvjetom, za sada ovaj posao mi najbolje odgovara.

7. Ne bih ga mijenjala.

Nastavak na slijedećoj stranici...

Prošle su već dvije godine otkako smo uselili u novu, obnovljenu školsku zgradu. Tom prigodom, upitali smo učitelje što misle o uvjetima rada u staroj i novoj školskoj zgradi, razlikama, sličnostima, ponašanju učenika...

BUD 5

Intervju s djelatnicima

LJILJANA MEDVED, prof.

1. Očajni, od hodnika, grijanja do sanitarnih čvorova - KATASTROFA.

2. Apsolutno, barem što se tiče uvjeta za učenike, a što se tiče sredstava za rad, stojimo lošije.

3. Naravno, nastava je puno zanimljivija ako imamo što i pokazati, a ne ako se samo svodi na kredu i ploču.

4. Naravno, itekako.

5. Pa, baš nešto i ne, osobito biste to vi trebali znati jeste li zadovoljni ili niste.

6. NIKADA pa i neću - NADAM SE.

7. Ne, nema ništa drugo što bih mogla raditi, osim toga - ne razmišljam o tome.

VLADO MARKI Ć, prof.

1. Puno teži i zahtjevniji, no mi smo se naviknuli i na staru školu i na stare uvjete, pa nam to nije bilo posebno teško za izdržati.

2. Uvjeti su se s novom školom iz korijena promijenili, ali se ipak s nostalgijom sjećamo prošlih vremena i stare škole. Imalo je to svog određenog šarma.

3. Uglavnom ovisi, ali ne nužno.

4. Hm... Pitanje delikatno. Volio sam i prije rad s učeni-cima u staroj školi, pa tako i u novoj.

5. Ne zamjetno, ali svi se ljepše osjećaju u svakom no-vom zdanju. Centralno radi, sve se grije na sve strane, u kratkim smo majicama usred zime.

6. Nisam nikad. Svoj posao sam svjesno izabrao, a ide-alno je spojiti ljubav prema nečemu i posao s kojim ži-viš i od kojeg živiš.

7. Zasad ne. Zadovoljan sam time. Sredinu i posao ne bih mijenjao.

Viktorija Đuđik i Marija Zetović

8.razred

BUD - Što mislite o športu u budrovačkoj školi?

S.T. - Dosadašnji razvoj organiziranog školskog športa u Republici Hrvatskoj, pa tako i u našoj školi, pokazuje osjetni pad znanja i kvalitete športa u cijelosti.

BUD - Vidite li u kojem učeniku buduću športsku kari-jeru (u kojem učeniku, kojem športu i zbog čega)?

S.T. - Na ovo pitanje teško je dati konkretan odgovor, ali velika športska perspektiva je pred učenikom Ivanom Andrićem (nogomet), jasno, uz uvjet da prirodni talent obogati motoričkim znanjima i spoznajama.

BUD - Najbolji športaši u budrovačkoj školi su…?

S.T. -

5.r. - Ana Budrovac i Antun Hrkač

6.r. - Martina Vladić i Marko Mržljak

7.r. - Ana Maroši, Ana Slobođanac, Antonio Bala, Stipo Dubravac, Davor Đuđik, Nikola Kedačić i Marko Zeto-vić.

8.r. - Viktorija Đuđik, Ana Gomboš i Ivan Andrić

BUD - Najbolji razred u športu je…?

S.T. - Gledajući ukupna športska znanja, svakako 7. raz-red. Posebice dječaci, te sam uvjeren da će nekolicina postići značajnije športske rezultate.

BUD - Koliko dugo se bavite športom?

S.T. - Dugo, od 1968. godine kao igrač (rukomet), a od 1976. godine kao trener (rukomet i plivanje) pa sve do današnjih dana

BUD - Kojim športom ste se najviše u životu bavili?

S.T. - Rukometom, plivanjem i malim nogometom.

BUD - Vaš najveći uspjeh u športu?

S.T. - Bilo je puno lijepih trenutaka u športu. Kao igraču RK Đakovo - 3 puta kvalifikacije za prvu JRL, a kao treneru ulazak u prvu HRL, prvak kadetske i juniorske HRL i drugo mjesto na svjetskom juniorskom prvenstvu u Švedskoj.

BUD - Zašto ste se odlučili svoj život posvetiti športu?

S.T. - Zato što je šport tjelesna aktivnost u kojoj domini-ra natjecateljski duh, njegovanje tjelesnih svojstava i sposobnosti, te oplemenjuje duh i tijelo.

BUD - Jeste li ikada imali svoj športski klub?

S.T. - Da, cijeli moj športski vijek vezan je uz rukometni i plivački šport u Đakovu.

BUD - Koliko dugo ste nastavnik TZK?

S.T. - Nastavnik sam od 1974. godine, a u nastavnom procesu sam od 1980. godine.

Stipo Dubravac

7. razred

Šport u našoj školi Intervju s nastavnikom Stankom Tišmom

6 BUD

Iz radionice psihologa

Protekle školske godine naša škola dobila je novu psihologinju, Anu Babić, koja je svojim radom uvela i neke novosti. Jedna od njih je i kutija za pitanja u koju u čenici mogu ubaciti pitanje o bilo čemu što ih zanima, a koja ne ostaju neodgovorena, već učenici odgovore dobivaju na oglasnoj ploči. Ovdje donosimo neka od odgovorenih pitanja...

Josipa pita: Zašto se djeca djeci rugaju?

Draga Josipa! Postavila si jako dobro i važno pitanje i vjerujem da si taj problem uočila u svom razredu i da si i sama doživjela ruganje od svojih vršnjaka. Djeca često jedna druge nazivaju podrugljivim imeni-ma i nadimcima, na podrugljiv način komentiraju tu-đe ponašanje, postupke, znanje, izgled, sposobnosti, obiteljske prilike, roditelje, braću, sestre itd. To čine pod izgovorom „zafrkancije“ i „zabave“, ali zaborav-ljaju da onoga tko trpi takve komentare, oni i te kako vrijeđaju i nanose mu psihičku bol. Ruganje nekad zna biti bolnije od udarca. Ruganjem činimo da se druga osoba osjeća manje vrijednom, neprihvaćenom i nevoljenom.

A zašto se djeca rugaju jedna drugima kad svi znamo da je to nešto loše? Nekoliko je razloga za to. Prvi je taj da se djeca često u svojoj okolini, od starijih oso-ba, uče podrugljivom ponašanju i zapravo ne uviđaju daje to nešto loše i neprihvatljivo. Drugi je razlog da među djecom postoje ona koja imaju potrebu istaknu-ti se, pokazati da su jači i moćniji od drugih. Izrugi-vanjem drugoj djeci oni pokazuju svoju moć, privlače pažnju drugih učenika u razredu i ističu se. Osim to-ga, rugamo se drugima i zato što se netko drugi nama narugao, pa jednostavno želimo vratiti „milo za dra-go“. Kad nam se netko naruga, ljutimo se i želimo se osvetiti, pa ruganje može završiti i fizičkim obraču-nom.

Kako se obraniti od ruganja? Najgore je pokazati da nas ruganje vrijeđa i vraćati istom mjerom. Na taj način zapravo činimo da podrugljivac postiže svoj cilj, jer on zapravo i želi vidjeti da nas je „dirnuo u žicu“ i želi vidjeti našu reakciju. Najbolje bi bilo ne reagirati, odnosno, kad nam se netko naruga okrenuti glavu i pokazati da nas ti komentari ni malo ne dira-ju. To je, naravno, svima jako teško, ali je dobar na-čin da se zaustavi nečije ruganje. Ako u razredu ima-te podrugljivca koji se često ruga drugima, dogovori-te se i objasnite mu da to više ne želite trpjeti i da će-te nešto poduzeti ako ruganje ne prestane.

I, naposljetku, uvijek vam preostaje potražiti pomoć učitelja ili druge starije osobe, ako ne možete s pod-rugljivcima izaći na kraj.

Jedna djevojčica je postavila pitanje: „Kako da mu kažem da ga ne volim?“

Svima je teško kad drugima trebaju reći nešto što im se neće svidjeti, što će ih razljutiti ili ras-tužiti. Jedna od tih stvari je i reći nekome da ga ne volimo. Jedini lijek za to je što manje odugov-lačiti i reći jasno i glasno ono što mislimo. Što prije to kažeš, taj dječak će manje patiti i prije će se oporaviti i naći drugu ljubav, a ako odugovla-čiš s tim, on će stalno i sve više misliti na tebe, a neće znati što ti misliš i osjećaš.

Kad budeš to govorila, budi blaga i pokušaj se uživjeti u to kako se on osjeća. Pronañi nešto što ti se sviña na njemu i to mu reci, da bi mu dala do znanja da nemaš loše mišljenje o njemu kao osobi, nego da ga jednostavno ne voliš. Zatim mu reci da ga ne voliš, da on nije dečko za tebe i da ti se sviña (ako ti se sviña) netko drugi. Najvažni-je je da budeš iskrena! Važno je i da mu pokušaš dati do znanja da želiš ostati s njim u prijatelj-skim odnosima (ako želiš).

U takvim situacijama je dobro pripremiti i izvjež-bati što ćemo reći da se ne bi previše zbunili, pa i ti pokušaj osmisliti kako ćeš to reći na način koji tebi odgovara. Sretno!

Za Dalibora koji je postavio pitanje: "Zašto me prijatelji stalno udaraju?"

Dragi Dalibore! Djeca često jedna s drugima komuni-ciraju na neprimjeren način, npr. tako što udaraju, gu-raju, izruguju jedni druge i sl. Sve su to različiti oblici nasilnog ponašanja kojima niti jedno dijete i čovjek ne bi trebali biti izloženi, iako znamo da to često nije ta-ko. Dječaci često kažu da se tuku iz zafrkancije, no isto tako se dogodi da ono što je jednom dječaku zafr-kancija, drugome nije. Zato uvijek moramo biti pažlji-vi ako se s nekim zafrkavamo na taj način.

Iz tvog pitanja mi se čini da se ne radi o zafrkanciji, nego da tebe vrijeđa ponašanje tvojih prijatelja. Da bi riješio taj problem trebao bi ih upozoriti da ti se njiho-vo ponašanje ne sviđa i da te vrijeđa. Isto tako, izbje-gavaj ona ponašanja kojima bi kod njih mogao izazva-ti nasilnu reakciju (ruganje, zadirkivanje i si.) i izbje-gavaj situacije u kojima bi mogao doći s njima u su-kob. Ako ne pomognu upozorenja i tvoje izbjegavanje sukoba, tada potraži pomoć roditelja, razrednika ili psihologinje.

BUD 7

Iz radionice psihologa

Za Karla iz 3. razreda koji pita: „Zašto roditelji tuku djecu?“

Dragi Karlo! Neki roditelji tuku djecu, jer smatraju da je to ispravan način da ih nauče što je dobro, a što nije, što smiju raditi, a što ne smiju. Često im se čini da je to jezik koji djeca najbolje razumiju i da im se samo na taj način može nešto pokazati i dokazati. Roditelji to čine s dobrom namjerom i iz ljubavi, iako djeci to često tako ne izgleda.

Drugi roditelji tuku svoju djecu jer se ponekad osjećaju bespomoćnima u odnosu sa svojim djetetom, ne znaju kako bi drugačije reagirali, budu ljuti ili nervozni, pa udare dijete. Često im poslije bude žao što su to učinili, a neki to i kažu djeci.

Iako roditelji udare djecu iz dobre namjere, to ipak ne znači da je to ispravan način postupanja. Djeca ne bi smjela dobivati batine, iako roditelji često to čine zato što im se čini da nema drugog načina. Batine čine da se dijete osjeća loše, manje vrijedno i uče dijete da se nasilnim putem rješavaju problemi.

Ako te tvoji roditelji udare, pokušaj im reći da to nije u redu i da bi ti radije razgovarao s njima i pokušao tako riješiti problem. Imaj razumijevanja za svoje roditelje i shvati da i oni mogu i smiju biti ljuti, umorni i nezado-voljni. Ako ti se čini da ne možeš o tome razgovarati sa svojim roditeljima ili si pokušao razgovarati, a oni te ne razumiju, potraži pomoć neke druge odrasle osobe kojoj vjeruješ, učitelja, nekoga od rodbine ili psihologinje.

ODGOVOR NA PITANJE: Kako dobiti povjerenje svoje najbolje prijateljice?

Djevojčica koja je postavila ovo pitanje dobro je uočila da je povjerenje vrlo važno za prijateljstvo i da je potrebno uložiti trud da bismo zadobili povjerenje osoba koje su nam bliske (roditelji, braća, sestre, prijatelji, itd.).

Najbolja prijateljica je uvijek osoba koja nam je važna, poznaje nas, razumije nas i želi nam dobro. Isto tako, svojoj najboljoj prijateljici moramo vjerovati, jer povjerenje je najvažnija stvar u prijateljstvu.

Draga učenice, ako želiš zadobiti povjerenje svoje najbolje prijateljice, onda si vjerojatno učinila nešto čime si naru-šila povjerenje koje si imala. U tom slučaju je prvo potrebno objasniti prijateljici što se dogodilo i zašto si učinila to nešto zbog čega si izgubila njezino povjerenje. Pokušaj joj pokazati da ti je ona jako važna, da ti je stalo do nje i da želiš vratiti njezino povjerenje. Ako ona pokaže dobru volju i želju da se vaše prijateljstvo nastavi, tada se moraš pot-ruditi pokazati joj da ti je ona važna i da cijeniš to što ti je pružila priliku da povratiš njezino povjerenje. U razgovoru s njom je pitaj što možeš učiniti da popraviš to što si učinila ili da ti ona vjeruje. Razgovarajte otvoreno! Iskreni raz-govor je jako važan za prijateljstvo i povjerenje između dvoje ljudi!

Osim razgovora, jako je važno paziti da u budućnosti ne iznevjeriš njezino povjerenje, jer povjerenje koje je jednom narušeno, lakše se može narušiti i drugi put. Zbog toga, budi pažljiva, nemoj drugima govoriti o povjerljivim stvari-ma o kojima vas dvije razgovarate, čuvaj njezine tajne, povjeri joj se kad imaš neki problem, pruži joj podršku ako ona ima neki problem, štiti je ako joj netko želi učiniti nešto nažao i čini sve da ona bude sigurna u vaše prijateljstvo.

Za Ivu: Draga Iva, postavila si pitanje koje si je svatko tko je išao u školu postavio najmanje jedanput, a sigurno i češće! „Zašto moramo ići u školu?“

Škole su osnovane davno, učiteljica iz povijesti će ti znati reći kada, da bi sva djeca mogla steći u životu znanja o svijetu, o razli-čitim pojavama, stvarima itd. Isto tako, u školi su ljudi počeli učiti čitati, pisati i računati, što itekako olakšava život svakom čov-jeku. Dok nisu postojale škole, učiti su mogli samo bogati ljudi koji su imali učitelje ili oni koji su srećom imali nekoga uz sebe tko bi ih nečemu naučio. Današnja djeca su sretna jer svi mogu ići u školu, naučiti čitati, pisati, računati i mnoge druge stvari.

No, u školi nije vrijedno samo učenje! U školi se svaki dan družiš sa svojim vršnjacima, stječeš prijatelje, učiš se prijateljstvu, suradnji, pomaganju. Isto tako imaš priliku upoznati i ljude koji ti se baš ne sviđaju, s kojima se ne slažeš dobro i učiš se kako izaći na kraj s takvim ljudima i situacijama. U školi, također, provodiš vrijeme sa svojim nastavnicima i učiteljima koji ti svojim trudom i radom pokušavaju prenijeti ne samo znanje, nego i svoj pogled na život, svoje stavove i vrijednosti, uče te dobrom i ispravnom ponašanju, prenose na tebe svoje životno iskustvo. Naravno da u školi ima i manje sretnih trenutaka zbog kojih se pitaš „Zašto moram ići u školu?“, ali i to su trenuci iz kojih učimo za budućnost, jer je život takav da se svi susreću i sa dobrim i s lošim stvarima. Moguće je da se u školi dogode i neke zaista loše stvari koje se djetetu ne bi smjele događati, ali ja vjerujem da u svakoj školi postoji netko tko može pomoći u takvim situacijama.

I na kraju jedna od najvažnijih stvari! Škola ti omogućuje da razvijaš svoje sposobnosti, svoje potencijale, da otkriješ što voliš, u čemu si dobra, i tako lakše kreneš u potragu za svojom srećom... A zapravo mislim da i ti sama u sebi imaš odgovor na pitanje

ZAŠTO MORAM IĆI U ŠKOLU?

8 BUD

Naš papa Wojtyla

Plemeniti lik voljenog Pape U svijetu kakav je bio one davne 1987. godine kada je za Svetog Oca izabran Josef Karol Wojtyla mnogi su smat-rali kako će svaki pokušaj promicanja mira biti uzalu-dan, ali isto tako nisu znali tko je, te kakve sposobnosti zapravo posjeduje sam Papa. Došavši na konklavu 1978. godine nije ni slutio da će baš on osvojiti dvotrećinsku veći-nu glasova izmeñu stotinjak kardinala. Izašavši iz Sikstin-ske kapele kao Papa shvatio je kakav je zadatak pred njim, te kakav ga put čeka. Njegov put je bio trnovit, jednim dijelom jer se o njemu nije znalo pu-no, a drugim dijelom zbog go-tovo nezamjetnog utjecaja. Jo-sef Karol Woytila roñen je 18. svibnja davne 1920. godine u Wadowicama - malenom mjes-tu udaljenom 50-ak kilometa-ra od grada Krakowa na sa-mom jugu Poljske. Već mu je i samo djetinjstvo bilo teško, čak preteško jer je već kao de-vetogodišnjak ostao bez maj-ke, nekoliko godina kasnije ostaje bez starijeg brata, a s 24 godine ostaje i bez oca. Ka-ko bi zaradio za život i izbjega-o deportaciju u Njemačku pu-ne 4 godine radi u kamenolo-mu. Osjetivši poziv za svećen-

stvo od 1942. godine pohaña u tajnosti predavanja na Teo-loškom fakultetu kao bogoslov krakowske nadbiskupije. Spo-znavši Wojtyline iznimne spo-sobnosti i darovitost, tadašnji krakowski nadbiskup i kardi-nal ga šalje na daljnji studij u Rim gdje postiže doktorat iz teologije. U 38. godini života Wojtyla postaje najmlañi polj-ski biskup, a 6 godina kasnije tijekom Drugog vatikanskog koncila papa Pavao IV. imenu-je ga krakowskim nadbisku-pom. Isti Papa ga 1967. godi-ne imenuje i kardinalom. Du-žnost pape Pavla IV. nakon njegove smrti dobiva kardinal

Albino Luciani, odnosno papa Ivan Pavao I., ali samo na kratko vrijeme jer već nakon 33 dana umire. Konačno, 16 listopada 1978. godine za Pa-pu je nakon punih 455 godina izbor pao na ne-Talijana, pr-vog slavenskog Papu u povi-jesti, Karola Josefa Wojtylu koji si uzima ime papa Ivan Pavao II. Ubrzo nakon izbora za Papu, Ivan Pavao II. poka-zao je kako će njegova služba biti u znaku velikih promjena, što se najviše očitovali njego-vim apostolskim putovanjima i sazivanjem skupštine kardi-nalskog zbora koja nije imala za cilj izbor Pape. 13. svibnja 1981. godine na blagdan Gos-pe Fatimske na Trgu Svetog Petra u Vatikanu na papu Iva-na Pavla II. Turčin Ali Agca je izvršio atentat pritom ga teško ranivši. Ubrzo nakon oporav-ka Papa posjećuje Portugal i svetište Gospe Fatimske gdje izriče čin posvećenja i preda-nja svijetu Bezgrešnom Srcu Marijinu. Na svom dvadeset i prvom apostolskom putovanju gdje je posjetio više dalekois-točnih zemalja proglasio je svetima stotinjak korejskih mučenika. Bilo je to, nakon više od šesto godina prvo pro-glašenje svetima izvan Rima.

Papa Ivan Pavao II.

Ivan Pavao II

Ivan Pavao II - papa - bio je najveći čovjek na svijetu. Vidio sam ga na TV-u i čuo na radiju, ali ga nisam upoznao. Sada cijeli svi-jet plače za njim. Znam da je volio pjesmu "Rajska Djevo, kraljice Hrvata". Mi sada, zapravo cijeli svijet moli za njega, a on sjedi kraj Boga i znam da moli za nas. Papa je umro 2. travnja, U proljeće, u najljepše doba. Znam da je jedan čovjek, Turčin, ranio Papu i zato je dobio devetnaest godina zatvora, ali mu je to Papa oprostio. On je najviše volio djecu i pomagao je siromašnima. Papa je puno puta obišao zemlju, ja mislim da nijedan drugi čovjek neće dostići njegovu veličinu. Ponekad se okrenem i pogle-dam majku, a ona ispusti koju suzicu za Papu. Vidio sam na TV-u da je volio šetati po planinama i jesti poljska jela. On je znao petnaest jezika, Tri puta je bio u Hrvatskoj. Kad bih vidio Papu na televiziji odmah sam bio veseliji. Sad je cijeli svijet tužan. Neki plaču, a neki su zbog toga u bolnici. Ja sam žalostan što je preminuo. Papa je bio u bolnici dosta dugo, ali se pokazivao na prozo-ru i molio za sve ljude. Papa je obišao puno gradova, država te opraštao svim ljudima. Papa je imao svoju kuharicu koja mu je kuhala svakojaka jela, a naš Papa bio bi uvijek zadovoljan. U školi smo na jedan stol do prozora stavili njegovu sliku, iznad slike križ. Njemu je majka preminula kad je imao osam godina, tata mu je preminuo, te brat i sestra. On je volio cijeli svijet, kao što je volio i nas. Mi smo njega voljeli više od ičega, i on je nas volio. Takav je bio njegov život - nekad tužan, a nekad veseo.

Robert Živkovi ć, 5. razred

BUD 9

Naš papa Wojtyla

U siječnju 1992. godine Sveta Stolica priznaje Hrvatsku, a uskoro su uspostavljeni i dip-lomatski odnosi. Mi, Hrvati imali smo čast ugostiti Papu u našoj zemlji čak tri puta. Prvi put je to bilo u rujnu 1994. godine kada je stupivši na na-še tlo poljubio hrvatsku zem-lju. Drugi put nas posjećuje u listopadu 1998. godine gdje je u Mariji Bistrici proglasio bla-ženim slugu Božjega kardinala Alojzija Stepinca. Posebnu čast smo imali tijekom papi-nog trećeg boravka u Hrvats-koj jer je to bilo njegovo jubi-larno stoto apostolsko putova-nje na koje se, možemo slobo-dno reći Papa sam pozvao. Bi-lo je to u lipnju 2003. godine kada je Papa izmeñu ostalog posjetio i ðakovo. Svoje 104., ujedno i posljednje apostolsko putovanje Papa je obavio vo-deći procesiju s više od sto ti-suća hodočasnika, bolesnika i svećenika u molitvi krunice. Nakon nepunih 85 godina ži-vota, 26 godina dugog pontifi-kata te teške bolesti Papa, Ivan Pavao II. je preminuo. Papa je mjesto nasljednika Svetog Petra shvatio kao dina-mičan posao i nije vladao skri-ven iza vatikanskih zidina. Za

gova pontifikata sasvim se iz-mijenio način rada papa. Ot-vorio se prema medijima, volio je mlade, nije skrivao svoj dar i svoje sklonosti pa ga stoga novinari proglašavaju Papom pjesnikom i Papom skijašem, a stotinu mu pu-tovanja izvan Italije opravdava nadimak Pa-pe putnika. Svojom smrću Pa-pa nas je ostavio bez glavnoga poglavara Crkve, bez poglava-ra koji će se sigurno pamtiti, ali ne samo bez poglavara, već je ostavio ovozemaljski svijet bez čovjeka koji u potpunosti zaslužuje biti proglašen sve-tim, jer je to najmanji mogući dar koji mu mi, vjernici može-mo dati za tolike godine šire-nja mira, propovijedanja lju-bavi i njezinog dijeljenja svi-ma, osobito nama mladima. Papu Ivana Pavla II. bit će užasno teško zamijeniti, jed-nim dijelom jer ne želimo no-vog Papu, a drugim dijelom jer se bojimo da taj Papa neće moći u potpunosti nastaviti

život kakav je Ivan Pavao II. živio, odnosno da neće imati snage proći kroz sve nedaće, te da nas neće ljubiti i voljeti nesebično i neizmjerno kao Papa Ivan Pavao II. Ljubav ko-ju je on dijelio i širio neka se nastavi širiti meñu nama jer to će biti samo jedan od mno-štva spomena na plemeniti lik voljenog Pape - IVANA PAVLA II.

Tanja Kolić

Papa u ðakovu 2003. godine

Poštanska marka izdana u čast papi

Bog

Bog je stvorio tebe

i kraj tebe cvijet.

Poklonio ti ljepotu

da cvijetu podaš vode.

Bez Sunca i bez

leptira te bez ptica,

slika Svijeta

ne bi bila dovršena.

Katarina Reich

5. razred

http://www.glas-koncila.hr/papa_zivotopis.html

http://www.visovac.hr/Hrvatski%20jezik/papa/ivan_pavao.htm

http://www.google.com/search?q=papa+ivan+pavao+2

10 BUD

Josip Juraj Strossmayer

Biskup Josip Juraj Strossmayer Rodio se 4. veljače 1815. u Osijeku, gdje je završio i srednje obrazovanje. Bogoslovlje je započeo u Đakovu, a završio na visokom sjemeništu u Pešti. Postigao je doktorat iz filozofije i teologije. Nakon vrlo kratkog pro-fesorskog rada u Đakovu odlazi u Beč za jednog od rek-tora carskog zavoda Augustineum i dvorskog kapelana. U Beču je stekao mnogo prijatelja u krugu bečke aristo-kracije i među bečkim Hrvatima. Na prijedlog bečkih Hrvata i bana Jelačića car ga 8. studenog 1849. imenuje đakovačkim biskupom. Tom je prigodom izgovorio ove riječi: "Moje imenovanje za biskupa jedina je nagrada mome narodu za 1848. godinu. Ja ću biti prvi narodni biskup! Za geslo svog biskupskog rada izabrao si je: Sve za vjeru i domovinu. A kao političar i mecena imao je životno geslo: S prosvjetom k slobodi! Kao političar jedan je od glavnih vođa i kreatora političkog djelovanja u Hrvatskoj. Strossmayer je najveći mecena u Hrvatskoj povijesti. On je naime utemeljitelj Jugoslavenske akade-mije znanosti i umjetnosti (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) u Zagrebu, za koju je darovao pre-ko 200.000 forinti i bio njezin doživotni pokrovitelj. Strossmayer je bio od 1851. do 1897. Apostolski vikar katoličke crkve u Srbiji i vršeći ovu službu nastojao je omogućiti tamošnjim katolicima slobodno ispunjenje i prakticiranje vjere. Strossmayer je bio velikan. Sve s kojima se susretao fascinirao je, a prijatelja je imao mnogo: papa Leon XIII. puno ga je cijenio; francuski, njemački i engleski biskupi poštivali su ga; prijatelj je bio s engleskim ministrom vanjskih poslova Gladstone-om, a čak ga je i Bismarck konzultirao; ljudi od kulture divili su mu se. Ono što najviše pokazuje njegovu veliči-nu jest njegova katedrala. Želio je da njegova katedrala

bude na Božju sla-vu, koju će odraža-vati i ljepota građe-vine, a još više je-dinstvo među kršća-nima katoličke i pravoslavnih crka-va, te sloga i ljubav naših naroda. Izab-rao je romanski stil, jer je on, govorio je Strossmayer, veli-čanstven, topao i vrlo prikladan za velike crkve, i pose-bno, jer je blizu i

zapadnom i istočnom duhu. Katedrala je gra-đena od 1866. do 1882. godine i svakako je naj-z n a m e n i t i j i S t r o s s m a y e r o v „spomenik“. Josip Juraj Strossmayer preminuo je 8. svibnja 1905. godi-ne, ostavljajući za so-bom duboko urezan i neporeciv trag u povi-jesti našega grada.

Mario Kedveš

8. razred Biskup Josip Juraj Strossmayer

ðakovačka katedrala

KRONOLOGIJA NAJVAŽNIJIH DOGAðAJA

1815. - 4. veljače u Osijeku roñen je Josip Juraj Strossmayer

1847. - imenovan dvorskim kapelanom i direkto-rom Augustineuma u Beču

1849. - imenovan ñakovačkim biskupom

1866. - 1882. - gradnja ñakovačke katedrale

1874. - sudjelovao u osnutku JAZU u Zagrebu

1905. - preminuo 8. svibnja u ðakovu

ZANIMLJIVOST

Iako ne postoje čvrsti povijesni tragovi za slijedeću pričicu, te se ne može zasi-gurno tvrditi da je istinita, zanimljivo je spomenuti slijedeće. Naime, prema ne-kim navodima, obitelj Josipa Jurja Strossmayera imala je dva sina blizanca: Josipa i Jurja. Jedan od njih je još kao beba preminuo. Roditelji nisu bili sigur-ni tko - Josip ili Juraj, pa su stoga odlu-čili da preživjela beba nosi oba imena. Takoñer je zanimljivo, a i nepobitno da je Strossmayer u djetinjstvu imao nadi-mak Štroco!

http://www.moljac.hr/biografije/strossmayer.htm

http://www.google.com/search?q=josip+juraj+strossmayer

BUD 11

Iz stare škrinje

O čijalu u mom kraju Poslije Božića se održavalo čijalo. Na čijalo su se skupljale snaše i ñevojke, poslije veče-re, tj. kad se večeralo, išlo se kod rodbine ili kod komšinice na čijalo. Ona snaša, koja je udana, povela bi i svoga muža. Momci su se kartali, pili ili na neki drugi način zabavlja-li. Kad bi snaše i ñevojke završile s čijalom jele su se pucavice, kuvani kukuruz, kolači i pilo se vino i rakija. Znali su momci doći i zadirkivati ñevojke, odvezati im pregače da ih izgube ili da porasipaju perje koje je bilo u pregači. One otpatke od čijala, momci su po-kupili u vreće i išli istresat ñevojkama pred kuću. Onu, koju su voljeli više, njoj su is-tresli manje perja, a onoj ñevojki na koju su bili ljuti ili su se htjeli osvetit, njoj su istre-sli perje čak do šamca i još su joj polili s vodom da se smrzne, pa ñevojka nije mogla očistiti perje ispred kuće. Onaj momak koji je imao ñevojku na čijalu, njega su cure ili komšinice udarale s praznim vrećama od perja. Nažalost, u mom selu toga običaja više nema, a bilo bi lijepo kada bi se taj običaj opet obnovio.

Ana Maroši

7. razred

Josip Župan, 4. razred

Hrvatski ov čar Pas, čovjekov najbolji prijatelj, pojavio se za vrijeme mezozoika, no ipak jedna određena vrsta privukla je golemu pozornost u našoj državi - hrvatski ovčar. Ovo je hrvatska autohtona pasmi-na i potječe od pasa koje su Hrvati doveli se sobom migrirajući u ove krajeve. Hrvatski ovčar pažljiv je, radišan i inteligentan pas. Izdržljiv je i otporan na bolesti, skroman u pogledu hrane i držanja. Ova pasmina je srednje visine; između 40 i 50 centime-tara, osnovna boja joj je uglavnom crna, ima kratku dlaku na nogama i glavi koja je nešto duža na ostatku tijela, valovita je i kovrčava. Sudeći prema pisanim dokumentima, izgled ovog psa nije se bitno promijenio od 14. stoljeća do danas. Najstariji zapis o hrvatskom ovčaru "canis pastoralis croaticus" iz 1373. godine pronašao je, u arhivama đakovačke biskupije "otac pasmine", prof. dr. Stjepan Romić. U tom dokumentu tadašnji biskup navo-di da je pas visok 3 pedlja (oko 45 centimetara), da ima dugu kovrčavu dlaku crne boje, te da ima polustršeće uši. Navodi da je odličan čuvar stada, te da su ga doveli Hrvati u 7. st. Romić je također našao važne dokumente iz 1917., 1737., 1742. i 1752. godine. U svim tim podacima opis hrvatskog ovčara potpuno odgovara njegovom današnjem izgledu. Prof. Romić započeo je rad 1935. sa psima s Đakovačkog područja i nakon 34 godine rada, ova je pasmina napokon priznata od strane FCI-ja 1969. godine. Psi ove pasmine lako se odgajaju, ali kao kućni ljubimci mogu postati problematični. Kao pastirski pas veoma je okretan, brižan i skroman. Najčešće pomaže pri okretanju stada u želje-nom smjeru. Na zapovijed glasom ili rukom, Pa čak i samo gla-vom spremno će krenuti na zadatak.

Ana Slobo đanac, 7. razred Marijana Zduni ć

5. razred

12 BUD

Naše selo

Iz povijesti moga sela Selo Budrovci nastalo je, vjerojatno, u isto vrijeme kada i ostala mjesta Djakovštine, u 13. i 14. stoljeću. Udaljenost je oko 5 km od ðakova u istočnom dijelu Hrvatske. Mjesto je dobilo ime po rodu Budrovac koje je imalo selište na području današnjega atara. Kao selište u posjedu gospodara Levne spominje se 1474. godine. U tursko vrijeme stanovnici Budrovaca pripadali su pod Halibegovi-će. Kao zadnji turski vlastelini spominje se Halil Beg iz ðakova. Neke podatke o selu imamo iz 1702. godine, za prvoga popisa po odlasku Turaka u kojem se navode područja atara i prvi stanovni-ci. Atar je graničio sa Piškorevcima, ðakovom, Strizivojnom, i na istoku s Jošavom. U izvješću se dalje navodi da u selu ima 37 naseljenih kuća. U to je vrijeme u ðakovštini bilo 55 naseljenih mjes-ta. Samo Mikanovci, Budrovci i Strizivojna imali su preko 30 domova, osam sela 20-30 domova, a ostali ispod 20 domova. Tijekom vremena selo se sporo, ravnomjerno i postupno povećavalo. Dose-ljavalo se najviše iz Bosne, a kasnije iz Like, Dal-macije i nešto iz Zagorja, a u posljednja tri deset-ljeća iz Hercegovine. Od stranih narodnosti dose-

ljavali su se Mañari, Slovenci i Nijemci. Budrovci su od 1702. godine pa sve do popisa stanovništva 1869. godine selo s najvećim brojem stanovništva u ðakovštini. Prvi popis stanovnika obavljen je 1857. godine. Iz toga popisa se vidi da samo pet sela ima preko 1000 stanovnika i to: Budrovci 1534 stanovnika, Strizivojna 1157, Gorjani 1137, Piškorevci 1090 i Semeljci 1057. Pučka škola os-novana je 1847. godine. U početku nastava se od-vijala u zgradama koje nisu namjenski grañene za nastavu. Kasnije je izgrañena zgrada s jednom uči-onicom i stanom za učitelja. Godine 1960. izgrañe-na je nova školska zgrada sa četiri učionice i dvo-ranom za tjelesnu i zdravstvenu kulturu. Godine 1796. sagrañena je crkva Sv. Nikole. Crkva je više puta popravljana i preureñivana, a 1900. godine postavljena su dva pomoćna oltara. Pored ove crk-ve 1883. godine izgrañena je i crkva Sv. Klare u Budrovačkom brdu u vinogradima.

David Sito, 7. razred

Naši vatrogasci Vatrogasna zajednica Grada Đakova organizirala je natjecanje za djecu i mladež 11. lipnja 2005. u

Ivanovcima. Iz našeg društva nastupile su tri ekipe. U kategoriji djeca muški (6-12 god) ekipa je osvojila 4. mjesto, mladež muški 3., a mladež žene 2. mjesto. Obje ekipe mladeži stekle su pravo sudjelovanja na žu-panijskom natjecanju.

U Budrovcima je 12. lipnja 2005. god. također održano natjecanje za članove i članice iz kategorije seniora, pod nazivom 5. kup Branimira Špehara. Nastupile su 24 ekipe iz okolnih mjesta. Nastupile su i če-

tiri naše ekipe.

Iz kategorije članova A nastupi-le su dvije ekipe, jedna je osvojila 2., a jedna 3. mjesto.

Iz kategorije članova B naša je ekipa osvojila 1. mjesto, a nastupile su i naše predstavnice članica A (žene) i osvojile 2. mjesto.

Ana Slobođanac

7. razred

Ženska ekipa mladeži DVD-a Budrovci

BUD 13

Naše selo

Budrovački izviđači Od travnja 2004. nekoli-ko momaka iz naše škole udružilo se i organiziralo u Izviđačku patrolu "SOKOL-BUDROVCI". U radu im pomažu stariji kolege iz Odreda izviđača "KLASJE" iz ðakova. Svi oni su dio izviđač-kog pokreta (SKAUTI) koji je aktivan u cijelom svijetu.

Zajedničko svima njima je da vole prirodu i brinu se o njoj te kroz druženja i rad u izviđačkoj organizaciji postaju bolji ljudi i korisni članovi ovoga društva. U izviđačku organizaci-ju mogu se uključiti svi od 7 do 77 godina, pa što još čekate - uključite se...

Škola Tamburaša Naša škola tamburaša traje od 2.ožujka 2004. godine. Voditelj Škole tamburaša je gospo-din Željko Vurm. U Školi tamburaša ima nas sedmero, a to su: Filip Vuković (VII. raz.), Marko Zetović (VII. raz.), Vinko Nemet (VI. raz.), David Sito (VII. raz.), Matej Vuković (IV. raz.), Ivan Do-rić (VI. raz.) i Franjo Kovačević (IV. raz). Sad sviramo u srednjoj skupini KUD-a "Šokadija" iz Budrovaca. Naša skupina se sastoji od učenika četvrtog, šestog i sedmog razreda. Na probama uvijek naučimo puno novih glazbenih pojmova i šokačkih te starogradskih pjesama. Mi smo željni glazbenog zna-nja i u budućnosti že-limo postati pravi svi-rači i zajedno svirati u glazbenom sastavu. Naš učitelj Željko nas na to potiče i s nama ima puno strpljenja, a na probama vlada ve-dro raspoloženje i pu-no šala koje idu uz ozbiljan rad na glazbi.

Vinko Nemet

6. razred

Naši tamburaši

14 BUD

Putujemo, fotografiramo i pišemo...

U svibnju 2005. godine učenici viših razreda naše škole zaputili su se na jednodnevni izlet u grad Varaždin i znamenitosti u njegovoj okolici. Kako su se na tom putu proveli, kako im je bilo, što su vidjeli, a što naučili… saznat ćemo iz onoga što slijedi na ovim stranicama...

Napokon je došao taj ponedjeljak i naš izlet u Varaždin. Polazak je bio ujut-ro u 5.15. Ušli smo u naš autobus i kre-nuli na put. Prvo smo naišli u ðakovo po učiteljice, psihologinju i vodiča.

Nakon dugog puta stigli smo u dvorac/muzej Trakošćan. U dvorcu koji je pripadao plemenitaškoj obitelji Draš-ković vidjeli smo dosta zanimljivih stvari. Jedna od zanimljivosti je ta da je svakoj prostoriji peć bila drukčijeg oblika, a lo-žile su se izvana jer sluge nisu smjele ulaziti u dvorac.

Nakon Trakošćana išli smo u Va-raždin. Ondje smo vidjeli najljepše grob-lje u Europi, koje nas se svih prilično dojmilo. Kasnije smo išli ručati u Varaž-dinske Toplice. Kada smo ručali, čekalo nas je ono najbolje - kupanje! Svi smo se radovali, plivali, prskali…

Nažalost, vrijeme je odmicalo i morali smo krenuti kući. Put je bio dug i svismo bili umorni. Jedva smo čekali da doñemo kući, jer nas je sutra čekao novi dan i nove školske obveze.

Eva Zetović, 6. razred

Izlet u Varaždin i okolicu

Vesela družina kre će na dugo o čekivani izlet (gore).

Nakon dugog puta... Napokon Trakoš ćan

Ulazak u dvorac, razgledavanje zanimljivosti...

15 BUD

Putujemo, fotografiramo i pišemo...

Vidjeli smo i svakakvo srednjovjekovno

oružje te oklope (lijevo).

One koje su budno pazile na nas -

naše tri u čiteljice i psihologinja (desno).

Varaždinsko groblje - najljepše u Europi (gore).

Povratak ku ći... (gore).

Kupanje - nama najdraže... (gore).

16 BUD

Putujemo, fotografiramo i pišemo...

Ekskurzija

Kada je učitelj predložio,

svi se učenici vesele.

Jedan dan bez škole -

većina se ñaka složi.

Dan prije - spreme se stvari,

ujutro svježe sendviče i vodu.

U ormaru vidimo novu modu,

nema čokolade jer se kvari.

U autobusu nigdje mjesta,

dva prijatelja

na dva sjedala sjede.

Dobro pa se u njemu jede,

toliko je mjesta dosta,

da nema mjesta za gosta

Kući se vraćamo predvečer,

gledamo TV i jedemo kekse.

Tu i tamo igramo se,

pa i jedemo sendviče.

Kasno idem leći tad,

dio zadaće napisat,

drugi sutra prepisat.

Naporan je bio dan,

zato odoh spavat sad.

Ivan Lucić

6. razred

Posjetili smo... TRAKOŠĆAN - Dubrovnik je grad koji mnogi nazivaju biserom na-še obale, ali on nije jedini. Jedan drugi smjestio se u Hrvatskom zagorju, a ime mu je Trakošćan. I doista prekrasan dvorac s bajko-vitim pejzažom posjetitelje ostavlja bez daha. Sam dvorac Trakoš-ćan nastao je u 13. st. Prvi poznati vlasnici dvorca su grofovi Celj-ski. Kroz 15. st. dvorac mijenja vlasnike. 1584 Trakošćan dolazi u vlasništvo Juraja Draškovića. Obitelj Drašković zadržala je dvorac sve do Drugog svjetskog rata. Kroz dugi niz stoljeća grad je mije-njao izgled. U 18. st. Trakošćan je zapušten, a u 19. st. Juraj V. Drašković pokazuje zanimanje za dvorac, te ga obnavlja. Uz sam dvorac on daje urediti park s umjetnim jezerom.

Osim vanjskog izgleda Trakošćan plijeni pažnju interijerom. Nekoliko je cjelina u dvorcu: LOVAČKA SOBA u kojoj je uvijek bilo okupljanje prije i poslije lova, RATNIČKA SOBA gdje su se radile analize rata, GLAZBENI SALON koji je inače jedan od najluksuzni-je opremljenih salona u dvorcu, GOBLENSKA SOBA u kojoj su se pretežno okupljale žene i koja je bila jedina prostorija u kojoj se smjelo pušiti, BLAGOVAONICA, PLESNA SOBA, BAROKNA SOBA, SPAVAĆA SOBA, SLIKARSKI SALON odnosno atelijer slikarice Ju-liane Erdödy (prve žene u Hrvatskoj koja je stekla naslov akadem-ske slikarice), te BIBLIOTEKA u kojoj se nalazi preko 1500 knjiga, enciklopedija i beletristike na njemačkom i francuskom jeziku. U muzejskom prostoru najznačajnija je zbirka oružja i portreta. Inte-rijer dvorca takoñer sačinjava originalan namještaj iz 17. i 18. sto-ljeća. Sam Trakošćan se inače smjestio na padinama Ravne Gore u općini Bednja, a zbog blizine susjednim zemljama čest je cilj i ino-zemnim turistima. Svakako, to je dvorac vrijedan posjeta.

VARAŽDIN - Grad za kojeg kažu da ima sedam života jer je unatoč svom zaštitniku sv. Florijanu i tome što ga mnogi nazivaju gradom vode četiri puta izgorio do temelja. To je „Beč u malom“ odnosno Varaždin. Svoje „drugo ime“ je zaslužio zbog mnoštva baroknih obi-lježja u samoj staroj jezgri grada. U Varaždinu je svakako poznat i arboretum Opeka, te VARAŽDINSKO GROBLJE koje mnogi progla-šavaju najljepšim i najureñenijim grobljem u Hrvatskoj, ali isto ta-ko i u Europi. Za svu ljepotu varaždinskog groblja zaslužan je Her-man Haler jer ga je baš on davne 1902. godine i formirao.

VARAŽDINSKE TOPLICE - U obilasku bisera HRVATSKOG ZA-GORJA svakako treba spomenuti, ali i posjetiti VARAŽDINSKE TO-PLICE jer su one najstarije i najposjećenije toplice u Hrvatskoj. Zbog velike količine kvalitetne prirodne termalne vode za koju su znali još u antičko doba mjesto je savršeno za idealan odmor, rek-reaciju i opuštanje.

http://www.varazdin-online.com/

http://www.varazdin.hr/

http://www.mdc.hr/trakoscan/

http://www.varazdinsketoplice.com/

17 BUD

U riječi i slici...

Svijet u kojem želim živjeti

Svijet u kojem želim živjeti je pun ljubavi i dobrote. U njemu nema ratova i mržnje. Tamo su svi dobri i jedni drugima pomažu. Ne ubija-ju se ptice i ne prodaje se oružje. Tamo nema svađe i tuče. Ni siro-mašnih ljudi. Mame bi manje radi-le, a tate bi bili manje na poslu. Zadaće bi se same pisale. Mame i tate bi bili dobri. Svatko bi volio živjeti u tom svijetu.

Ivan Antunovi ć, 2. razred

Prolje će

Sunce me grije. Rode traže gnije-zdo. Lastavice griju jaja. Trava raste na livadi. Maslačak je proc-vao. Pčela leti od cvijeta do cvije-ta. Cvijeće je lijepo.

Helena Nemet, 1. razred

Proljeće

Lijepo proljeće je konačno do-šlo. Željno sam očekivao pro-ljeće da mogu pregledati vrt i voćnjak. U voćnjaku mi se najviše sviña miris voćaka. Kad je došao lijep dan izletio sam van i pozvao sve prijatelje na igru. Svi su prijatelji došli i valjali smo se po travi. Dok smo se valjali po travi, ja sam osjetio miris cvijeća: maslača-ka, tratinčica i ljubičica. Ja volim proljeće jer je veselo i najljepše.

Domagoj Kolić, 2. razred

Da sam zvijezda

Da sam zvijezda, svjetlila, svijetlila bih noću dok Sunce ne izañe i stajala bih pokraj Mjeseca da me svatko gleda. Gledala bih cijeli svijet i svijetlila bih cijelu noć. Vidjele bi me sove na drvetu koje se bude noću, vidjele bi me srne kroz drveće koje noću traže hranu, gledalo bi me njihovo malo, znatiželjno lane i divilo mi se. Namignula bih orliću malom koji traži svo-ju mamu dok je u lovu. Gledali bi me čistači koji metu park i smiješila bih se djeci, a i djeca meni. Da sam zvijezda, igrala bih se lovice sa svo-jim prijateljicama i ispunjavala im mnoge želje. Igrala bih se skrivača pa bih se ponekad sakrila iza Mjeseca da me nitko ne vidi. Skupile bi se u kolo i išle oko Mjeseca i on bi se veselio i još više zlatio. Spustila bih se meñu ljude i pokazala im pravi put. Ne bi bilo rata i svañe, nego mira i blagostanja, i svi bi imali sve što god žele, pa i siromašni. Na Zemlji bi svi bili dobri i radosni. Ne bi bilo nikakve bolesti i nezbrinute djece i staraca. Svima bi bio nebeski raj na ovoj našoj lijepoj Zemlji.

Kristina Marković, 4. razred Eva Sloboñanac, 2. razred

Moje djetinjstvo

Djetinjstvo je jedan veoma lijep, period života. Ono započinje već u prvim godinama mog života. Polako dolaze prvi koraci, prve riječi pa i prve dječje radosti. Poznavanjem svoje sredine dolazi do sklapanja prijateljstva. Nove igre postaju novi izazovi i nešto što je veoma za-nimljivo i privlačno. Svaki novi dan postaje sve ljepši i bogatiji novim dogañanjima. Dani su prepuni raznih dječjih igara, a počinje zanima-nje za gledanjem dječjih emisija na TV-u. Igrajući i zabavljajući se, približili su se i moji prvi školski dani. Pripreme za školu su obavlje-ne: tu je prva školska torba, knjige i bilježnice, a polaskom u školu stekao sam i nova prijateljstva. Moja škola i moja prva učiteljica bili su moj prozor u svijet. Svakim danom znanje je postajalo sve veće i veće. Ja sam zaista sretan što sam imao tako lijepo i bezbrižno dje-tinjstvo. Od svega, sretnim me najviše čine moja škola, moji prijatelji i nastavnici koji me nadahnjuju velikim bogatstvom, a to je znanje.

David Wagner, 6. razred

Ivanka Kovačević, 3. razred

18 BUD

U riječi i slici / Pisma onima koje volimo

Priča o jajetu

Odjednom je jaje počelo pucati, puklo je i izleglo se pile. Kad je pile izašlo iz jajeta, bilo je sretno. Pile je razmišljalo što će s jaje-tom. Pile se sjetilo da ga složi i složilo ga je. Kada je pile složilo jaje, obojilo ga je. Kada je pile obojilo jaje, postalo je lijepo, Us-krsno jaje.

Nikola Andrić

2. razred, PŠ ðurñanci

Hvala ti majko

Hvala ti majko što si me rodila. Najviše ti hvala što si me odgojila, jer da nije bilo tebe, ja se sada ne bih zabavljao. Majko bit ću ti zah-valan cijelog života. Volio bih da manje radiš, a više odmaraš.

Stjepan Marinović

3. razred, PŠ ðurñanci

Mama

Za mene je mama cijeli svijet,

ona mi zna či kao leptiru cvijet.

Dok me gleda ona me miluje,

a njezin osmjeh srce mi dodiruje.

Njezine o či plave k'o more,

o toploj ljubavi one mi govore.

Imati mamu velika je sre ća,

i dok je volim,

moja ljubav sve je ve ća.

Valentina Kožul

4. razred, PŠ Đurđanci

Dolazi nam proljeće

Dolazi nam prolje će. Laste i rode se vraćaju iz toplijih krajeva. Sve se budi. Sve je toplije. Ptice cvrku ću veselije. Zima odlazi i dolazi prolje-će. Medo, vjeverica, jež i žaba bude se iz zimskog sna. Snijeg se topi. Potoci svi žubore. Ja volim prolje će jer se mogu voziti biciklima sa druš-tvom.

Josip Marinović

2. razred, PŠ Đurđanci

Prvo ljubavno pismo

Iskrena i kratka pisma su lijepa,

kada se napišu u dva, tri retka.

Zato ti pišem tri riječi slatke:

Volim te srce, volim do daske.

I vjetar miluje te riječi moje,

zato što te volim jer ti si srce moje.

Gizela Nemet, 5. razred

Moja mama

Moja mama se uvijek brine za mene. Ona je jako blaga. Nekada poviče na mene, ali to nije ništa. Kada radi u vrtu ja joj skoro uvijek donesem vode. Moja mama ima crno-crvenu kosu. Ona uvi-jek radi, samo nekad ima vremena za odmor. Mama mi uvijek pomaže kada nešto ne znam. Volim mamu zato što mi pomaže, pravi jelo za mene i moje ses-tre. volim kada me miluje svojim njež-nim rukama.

Eva Slobođanac, 2. razred

Moja prijateljica

Moja prijateljica se zove Eva. Jako je lijepa. Ima plavu kosu i plave oči. Ona ima mali nosić i usta. Ima ružičastu maji-cu sa slovima i plave hlače. Preko majice nosi ružičastu jaknicu. Ona je prema meni jako dobra, a naravno i ja prema njoj. Možda nećete vjerovati, no mi smo tako dobre prijateljice da smo se samo jednom posvađale, a poslije te svađe naše prijatelj-stvo je još veće. Volim kad se skupa igra-mo.

Inga Đuđik, 2. razred

Josip Gjalić, 5. razred

Moje selo

Moje selo zove se Budrovci. To je selo najljepše. Kod nas ljudi imaju vinograde, pa od grožđa prave vino. Moja majka i ba-ka u vrtu sade voće i povrće, a tata ujutro nahrani životinje. Naše je selo okićeno cvijećem i drvećem. Kad se spusti noć, moja obitelj gleda TV, pričamo što smo radili i dogovaramo se za idući dan, a onda umorni idemo na spavanje.

Melani Miji ć, 3. razred

Majka

Draga moja mama, puno ti hvala

što si mi svoju pomoć dala.

I ja ću tebi pomoći ne tugujući.

Od srca moga, do života tvoga,

uvijek ću ti pomoći, draga mama.

Mihaela Španjevi ć

3. razred, PŠ Đurđanci Moje selo

Moje selo je u nizinskom kraju. Ima puno šu-ma, polja, livada, pašnjaka i životinja. Ljudi sada u proljeće siju i sade: kukuruz, suncok-ret, djetelinu i druge usjeve. U vrtovima niče povrće. Većina ljudi bavi se poljoprivredom i mnogim drugim poslovima. Ja volim svoje selo i svoj zavičaj. U slobodno vrijeme čuvam ovce s djedom, pomažem mami, baki i tati. Nekad volim "gnjaviti" brata i sestru. Volim se igrati sa svoja tri velika psa i s dva mala psića.

Tomislav Brodilo, 3. razred

19 BUD

Pisma onima koje volimo

Majka

Mila majko mila,

Ti si moja svila.

Svila nježna plava,

a majka me voli.

Leptiri lete, a

baka plete.

Majka poput bijelog anđela

krajem Isusa našeg.

Josip Birki ć

3. razred, PŠ Đurđanci

Moj brat

Moj brat zove se David. Ima trinae-st godina. Plave je kose i plavih očiju. Srednje je visine i težine. On voli igrati nogomet. Zanima ga jako kompjutor. Ide učiti tamburu i rado na njoj svira. Voli gledati zabavni program na televiziji i sve o ljudima i životinjama. Vrlo je duhovit i zaba-van. Voli se šaliti i pričati šale. Ra-do sluša zabavnu i narodnu glazbu. Meni je moj brat jako drag, najdra-ži. Kad ga pitam za nešto, on meni pomogne. Dobro se slažemo i igra-mo. Volim ga zato što je takav. "Super" je imati takvog brata.

Petar Sito

4. razred

Moja lutka Erika

Ja imam lutku koja se zove Erika. A ja je od milja zovem Erikica. Ona je visoka pola metra. Ima krupne plave oči i narančastu kovrča-vu kosu, počešljana u kečke nalik Pipi-Dugoj Čarapi. Na kosi ima dvije roza mašnice haljinicu s šarenim cvjetićima i ružičaste cipele. Također ima svoja kolica i svoju kućicu. Igram se s njom svaki dan, kada naučim i napišem zadaću. Volim je češljati, vozati u kolicima i prije svega - okupati. Ona ima i svoju pidžamu, koju sam joj ja dala kada sam bila mala beba. Volim je navečer spremati u pidžamu ka-da idemo zajedno spavati. Nekad mi se ne da i zaboravim ali ona se sigurno ne ljuti na mene. Volim svoju lutkicu Erikicu i ne bih je mije-njala ni za jednu lutku ili igračku.

Marija Bešker

4. razred

Moj djed

Moj djed rođen je 1930. godine u Svetom Roku. Proživio je teško djetinjstvo, a u ratu je izgubio oca. Sa svojom maj-kom, braćom i sestrom, za vrijeme rata, doselili su se u Slavoniju. Neko vrijeme živio je u Slavonskom Brodu, a onda se doselio u Budrovce. Uz mnogo rada i truda, sagradio je kuću u kojoj sada svi stanujemo. Sad je već star i jako umoran. Ima sijedu, proćelavu kosu, smeđe oči i slabog je sluha. Budući da je star, stas mu je malo pogrbljen i ima nekoliko kilograma viška. Iako je star, uživa u svom poslu, te pomaže mom tati u obavljanju poslova oko poljoprivre-de i stočarstva. Svoje slobodno vrijeme posvećuje svojoj unučadi, a razonodi se uz kartanje i šalu svojih vršnjaka. Navečer kada smo svi u kući, volim slušati djedove priče i zgode iz života. Poneke priče su tužne, a poneke šaljive i zanimljive. Iako je star, djed voli pratiti šport, a posebice voli gledati utakmice u kojima igraju naši nogometaši. To me sve ponekad živcira, ali ja mu to sve oprostim jer i on oprašta sve moje nestašluke i brani me kada napravim nekak-vu glupost. Moj djed je najbolji djed na svijetu i ne bih ga mijenjao ni zašto, niti za sva blaga, jer ga jako volim.

Josip Župan, 4. razred

Moja majka

Moja majka ima plavu kosu, male svijetle trepavice i plave o či. Moja mama je srednje gra đe i jako je dobra. Moja mama je veli-kodušna i ljubazna. Prava mama puno radi kao moja. Brine se o meni i mojim sestrama. Pravi jelo i obavlja sve k ućanske pos-love. Jako je nježna i darežljiva, voli se zabavlja ti, ali nema pu-no vremena. S nama se šali i pomaže oko zada će. Odvede nas u Đakovo i kupi što ho ćemo. Na sebe ne troši puno novca, ve ć sve na nas potroši. Mi joj govorimo da si kupuje, a li ona ne će. Eto, to je prava mama kad mari za svoju djecu. Zaje dno se po-molimo prije spavanja, zaželimo laku no ć i ona nama. Ona nas budi u školu, pravi mlijeko itd. Nije niti malo lij ena. S prijatelji-cama se ne vi đa često jer ima puno posla. Radi kao frizerka. Slobodno vrijeme provodi s nama.

Matea Topić, 3. razred, PŠ Đurđanci

20 BUD

Znanost, priroda, ekologija...

Najveći potresi 20. stoljeća 1) Na prvom mjestu je Chile gdje se 22. svibnja 1960. dogodio potres jačine 9.5 stupnjeva po Richterovoj ljestvici1. Potres koji se dogodio na jugu Čilea uzrokovao je smrt dvije tisuće ljudi, a bilo je tri tisuće ozlijeđenih. Dva milijuna ljudi ostalo je bez doma, a šteta je procije-njena na 555 milijuna dolara. Potres je uzrokovao tsunami2 koji je na Havajima ubio 61 osobu, u Japanu je 138 ljudi poginulo, a na zapadnoj obali Sjedinjenih Drža-va ukupna šteta je iznosila 500 tisuća dolara.

2) Potres na Aljasci dogodio se 28. ožujka 1964. Izmje-rena jačina potresa iznosila je 9.2 stupnja po Richterovoj ljestvici. Potres, zajedno s tsunamijem koji je uslijedio iza njega, uzrokovao je smrt 125 osoba, a ukupna šteta procijenjena je na 331 milijun dolara. Uništene su pos-lovne zgrade i hoteli koji su bili udaljeni čak 120 kilome-tara od epicentra, a potres se osjetio i u zapadnom Yukonu i Kanadi.

3) Veliki potres na otocima Andreanof napravio je og-romnu štetu. Na otoku Adak uništio je dva mosta, oštetio kuće i ostavio rupu u zemlji duboku 4.5 metra, a erupti-rao je vulkan na planini Vsevidof, koji je 200 godina bio neaktivan. Nakon potresa uslijedio je 15 metara visoki tsunami koji je na Havajima uništio dva sela, te uzroko-vao manje štete u zaljevu San Diego, Kaliforniji, Čileu, Japanu, El Salvadoru... Potres jačine 9.1 stupanj po Rich-terovoj ljestvici dogodio se 9. ožujka 1957.

4) Potres u Indijskom moru bio je podmorski potres koji se dogodio 26. 12. 2004. godine. Potres je stvorio tsunamije, koji su rezultirali jednom od najsmrtonosnijih prirodnih katastrofa moderne povijesti. Ukupno je 250 tisuća ljudi izgubilo život, 22 tisuće se još smatraju nes-talima, a više od milijun ljudi ostalo je bez doma i nalazi se diljem Južne Azije i Istočne Afrike. Najviše poginulih tsunami je uzrokovao u Indoneziji.

5) Potres na jugoistočnoj obali poluotoka Kamčatke dogodio se 4. studenog 1954. Izmjerena jačina potresa iznosila je 9.0 stupnjeva po Richterovoj ljestvici. Tsuna-mi koji je uslijedio nakon toga napravio je štetu od oko 800 tisuća do milijun dolara. No, nije bilo ljudskih žrta-va.

6) Na obali Ekvadora potres jačine 8.8 stupnjeva po Richterovoj ljestvici dogodio se 31. siječnja 1906. Tsu-nami je uzrokovao smrt 500 do 1500 ljudi. Smrtonosni valovi stizali su do obala čak i 12 sati nakon potresa.

7) Na otocima Rat, Aljaska, tsunami nastao nakon pot-resa bio je većine 10.7 metara. Ukupna šteta procijenjena je na oko 10 tisuća dolara. Potres se dogodio 4. veljače 1965., a njegova jačina iznosila je 8.7 stupnjeva po Rich-terovoj ljestvici.

8) Za potres koji se dogodio u Assamu i Tibetu karak-teristično je da uopće nije bio indijski potres, epicentar potresa se nalazio u blizini Rime, regije koju svojom na-zivaju i Kina i Tibet. Jačina potresa bila je 8.6 stupnjeva po Richterovoj ljestvici. Uništeno je oko 80 sela, a 688 ljudi je poginulo. Dvije tisuće kuća, harema i džamija jednostavno je nestalo. Potres se dogodio 15. kolovoza 1950.

9) Potres na poluotoku Kamčatke dogodio se 3. velja-če 1923. Izmjerena jačina potresa iznosila je 8.5 stupnje-va po Richterovoj ljestvici.

10) U Indoneziji se potres jačine 8.5 stupnjeva po Rich-terovoj ljestvici osjećao na otocima Banda i Kai. Upravo na tim otocima tsunami je uzrokovao najveće štete. Pot-res se dogodio 1. veljače 1938.

Ana Slobođanac

7. razred

1 - Richterova ljestvica – mjeri energiju oslobođe-nu prilikom potresa. Šteta koju uzrokuje ovisi o mjestu hipocentra i epicentra (kopno ili more), stije-nama između njih, naseljenosti područja, no zem-ljotresi snage osam ili više stupnjeva uglavnom su katastrofalni. 2 - Tsunami su dugi valovi uzrokovani tektonskim pomicanjem ploča morskog dna, odnosno podmor-skim potresima. Naziv potječe iz japanskog jezika te znači "val u luci". Često ih se pogrešno naziva plimnim valovima, no nemaju nikakve veze s plim-nim oscilacijama. Najrazorniji poznati tsunami u povijesti je bio uzrokovan erupcijom vulkana Kraka-tau na Sundskim otocima 1883. godine. Najviša zabilježena visina vala tada je iznosila 35 m, dok se broj žrtava popeo na 36830. U blizini epicentra visina potresnih valova može biti izuzetno visoka. S udaljavanjem od epicentra, te prilikom putovanja u dubokim oceanskim zaravnima, tsunami ima male amplitude no putuje velikim brzinama, u prosjeku oko 700 km/h.

http://www.google.com/search?hl=hr&q=potresi&

http://skola.gfz.hr/u2.htm

http://www.tportal.hr/funbox/funtime/page/2005/04/28/0337006.html

21 BUD

Znanost, priroda, ekologija...

Erupcije vulkana i potresi Erupcija vulkana i potresi su pojave koje nas-taju kao posljedice poremećaja u Zemljinoj kori - raz-dvajanja i nabiranja.

Vulkani su obično kupasta uzvišenja visine br-da ili planina na čijim se vrhovima nalaze ljevkasta udubljenja - krateri. Oni su sa većim dubinama pove-zani uskim kanalima kroz koje povremeno ili stalno iz-bijaju vreli plinovi i vodena para, a povremeno i magma, pepeo i komadi čvrstih stijena, tzv. vulkanske bombe. Izbacivanje plinova, pepela i lave naziva se erupcija. Do erupcije dolazi zbog visokih temperatura i pritiska plinova u ognjištu vulkana. Kada magma izbije na povr-šinu Zemlje naziva se lava. Vulkanske kupe stvaraju se erupcijama - nagomilavanjem i hlađenjem lave i vulkan-skog pepela oko kratera. Neke vulkanske kupe veoma su velike, visoke i do 5000 i 6000 metara (Čimboraso u Južnoj Americi, Kilimandžaro i Kenija u Africi, El-brus i Kazbek na Kavkazu itd.). Polumjer velikih krate-ra često je veći od 10, pa i 20 km.

Magma može biti različite gustoće - od rijetke do vrlo guste. Njena temperatura obično iznosi više od 1000°C. Brzina kretanja lave ovisi o njenoj gustoći i nagibu vulkanske kupe - gusta lava nagomilava se oko

kratera i oblikuje vulkansku kupu, dok se tečna lava razlijeva preko kupe i stvara potoke lave i vulkanske platoe. Vulkanski potoci stvaraju se kada lava otječe kroz klisure i riječne doline. Neki vulkanski potoci du-ži su od 80 km, a neki vulkanski platoi pokrivaju povr-šine veće od Slavonije.

Vulkani se dijele na žive ili aktivne i ugašene. Na zemlji sada ima više od 620 aktivnih i bezbroj uga-šenih vulkana. Aktivnih vulkana najviše ima u područji-ma mlađih ulančanih planina, gdje je u prošlosti bilo velikih poremećaja u Zemljinoj kori. Aktivnih vulkana ima najviše duž obala Tihog oceana. Vulkani ovog poja-sa poredani su u nizove i grade vulkansku zonu poznatu pod nazivom „vatreni pojas Pacifika“. Najpoznatiji vul-kani u Europi su Vezuv i Etna u Italiji.

Pri iznenadnim i snažnim erupcijama često stradaju mnoga naselja i stanovništvo. Na primjer, 1985. godine vulkanskom erupcijom potpuno je zatrpan grad Amero u Južnoj Americi sa 21.000 stanovnika.

Stipo Dubravac

7. razred

22. travnja - Dan planeta Zemlje

U cijelom svijetu, pa tako i kod nas, slavi se Dan planeta Zemlje. Na taj dan svi pokušavaju što više svi-ma nama objasniti nešto o Zemlji i što više ju sačuvati. Danas se živi ubrzanim ritmom i sve je više teške industrije, raznih plinova i drugog zagañenja, a sve to jako šteti našem planetu. Zemlja je jako oštećena i moramo je što više paziti, jer bi moglo doći do raznih katastrofa. Uništavaju se sve više šume, a sve je manje netaknute prirode, što nije dobro za naš planet. Još uvijek nije kasno da i mi nešto učinimo za na-šu Zemlju. Sačuvajmo naš planet, obnovimo što više prirode, smanjimo razna zagañenja, jer planet Zem-lja je naš život. Ako nestane ona, nestat ćemo i mi, a ja volim svoj život i svoju Zemlju pa ću je čuvati i za nju se brinuti.

Gizela Nemet

5. razred

Čuvajmo naš jedan jedini planet Zemlju

Ja volim svoj planet Zemlju i pazim na njega tako da ne zagañujem okoliš oko sebe. Ja ne bacam smeće po ulicama i u prirodu, već ga stavljam u odreñene kante za smeće u prirodi. Mislim da bi oni ljudi koji zagañuju okoliš trebali ići u zatvor ili plaćati kaznu. Mnoge su životinje uginule zato što su ljudi bacali smeće u prirodu. Ljudi zagañuju i mora, jezera, izvore i potoke. Ljudi bi trebali čuvati planet Zemlju jer je samo jedan jedini planet Zemlja, ali oni ga još više zagañuju. Bilo bi lijepo vidjeti ulice, šume, izvore, po-toke, jezera, mora, sela, gradove - ma i cijelu Zemlju - bez smeća, ali je to nažalost zasad nemoguće.

Ana Budrovac

5. razred

22 BUD

Svijet glazbe

Feminnem - prvi hrvatski girl band Girl bend Feminnem osnovan je 2004. godine, nakon završetka šoua Hrvatski idol. U bendu nastupaju Ivana Marić, Neda Parmać i Pamela Ramljak. Nakon prvog singla "Volim te, mrzim te" koji je zauzeo prva mjesta na hrvatskim top listama, a bio je zapažen i u BiH, u pripremi je i prvi album. Predstavljale su BiH na ovogodišnjem Eurosongu s pjesmom "Zovi".

NEDA PARMAĆ: Studira ekono-miju u Splitu... oduvijek je voljela glazbu, a talent je naslijedila od mame Jadranke i tate Zorana, s kojima je od svoje dvanaeste go-dine pa sve do "Hrvatskog idola" nastupala u bendu "Kompas"... u horoskopu je Bik.

IVANA MARIĆ HODAK: Rođena je u Čapljini prije 23 godine... u horoskopu Škorpion... ima če-tiri sestre... nakon Opće gimnazije odselila se u Zagreb gdje je završila talijanski modni stilizam u privatnoj školi "Callegari"... ubrzo modu zamije-nila pjevanjem po rock bendovima.

PAMELA RAMLJAK: U Zagrebu je diplomirala na Glazbenoj akademi-ji... već s 10 godina sudjelovala na raznim festivalima i priredbama... četiri godine pjevala prateće voka-le za razne izvođače.

Viktorija ðuđik, 8. razred

23 BUD

Haiku pjesme

Učenici naše škole napisali su tijekom godine i brojn e haiku ili sli čne pjesmice, pa vam na ovom mjestu donosimo pregled ne kih od njih. Haiku je kratak lirski oblik, nastao u dalekom Japanu...

Godišnja doba

Uberi cvijet s lukovicom -

pa ga posadi.

Uberi jabuku, idi je operi - pa je pojedi.

Upali vatru, pa je ugasi -

opet je upali.

Žarko sunce svoje zrake širi pa nastane duga.

Prva lastavica, veselo leti -

i pjeva suncu.

Katarina Reich

5. razred

Leptir

U sobi sama, vani tama - uhvatila me glad.

Šareni leptir leti,

vidi cvijet i opraši ga.

Traktor bruji, prašina leti - otišao je.

Otvorim prozor, vidim

leptira, zatvorim prozor.

Peć je topla, topao čaj -

ugodno je.

Ana Budrovac

5. razred

Super-kratki haiku

Grmi. Sijeva.

Kiša lijeva.

Ana Tunukovi ć

5. razred

Sunce

Plavi leptir! Gledaš ga na livadi -

pa ga uzmeš.

Na livadi, u proljeće -

Rastu raznobojni cvjetovi.

Sunce me grije, ponekad nasmije,

a ja ga poljubim.

Moje drago more -

ja te čekam u toplom ljetu.

Marijana Zdunić

5. razred

Proljeće

Sunce me grije. Rode traže gnijezdo.

Lastavice griju jaja. Trava raste na livadi.

Maslačak je procvao. Pčela leti od cvijeta do cvijeta.

Cvijeće je lijepo.

Helena Nemet

1. razred

Proljeće

Proljeće je došlo. Sunce nas grije.

Rode prave gnijezda. Lastavice jedu crve.

Trava je velika. Maslačak je žut.

Pčela leti. Cvijeće cvjeta.

Andrijana Ferić

1. razred

Žuti leptir

Žuti leptir.

Uhvatiš ga za krila

i onda pustiš.

Otvorim prozor,

nema nikog,

zatvorim prozor.

Ana Tunukovi ć

5. razred

Bezimeni haiku

Stanem na

vrata i ugledam

nešto malo.

Gizela Nemet

5. razred

http://www.haiku.hr

Antun Hrka č

5. razred

24 BUD

Naša škola

Uspjesi naših učenika na raznim natjecanjima I ove godine učenici naše škole postigli su zapažene uspjehe na natjecanjima iz raznih predmeta. Red je

stoga da ovdje nabrojimo sve značajnije uspjehe i postignuća…

ZEMLJOPIS

Učenice osmog razreda naše škole Anita Ručević, Tanja Kolić i Ana Gomboš sudjelovale su na

meñuopćinskom natjecanju iz zemljopisa u Strizivojni. Voditeljica je bila nastavnica Heidi Teer.

MATEMATIKA

Pod vodstvom nastavnika Ivana Base učenice Eva Zetović (6. razred) i Tanja Kolić (8. razred) sud-

jelovale su na meñuopćinskom natjecanju iz matematike, učenici Marko Mržljak (6. razred) i Viktorija ðuñik (8. razred) izborili su pravo nastupa, te sudjelovali i na županijskom natjecanju, dok je učenik Ivan

Lucić (6. razred) na meñuopćinskom, pa zatim na županijskom natjecanju izborio pravo nastupa i na regi-

onalnom natjecanju gdje je predstavljao našu školu.

Učenica Kristina Marković (4. razred), pod vodstvom učiteljice Marije ðuñik, ostvarila je odličan

uspjeh na meñuopćinskom i županijskom natjecanju (1. mjesto) čime se plasirala na regionalno natjeca-

nje gdje je takoñer ostvarila izniman uspjeh osvojivši 2. mjesto.

LIDRANO

Dramska grupa naše škole, pod vodstvom profesora Vlade Markića, i ove je godine sudjelovala na

meñuopćinskom natjecanju dramskih skupina LIDRANO 2005. Na natjecanju su sudjelovale slijedeće

učenice: Stela ðuñik i Eva Zetović (6. razred), Irena Gomboš, Ana Sloboñanac, Ana Maroši, Morena Marti-

nović, Tatjana Jurić, Kristina Budrovac i Ivana Perić (7. razred), te Marija Zetović (8. razred).

Naše odlikašice Predstavljamo Vam učenice koje su svih osam godina razreda osnovne škole završile s odličnim uspjehom...

Razgovor s

gospođom Anicom

BUD: Vi već dvije godine u našoj školi prodajete krušne proizvode tijekom veli-kog odmora. Sviđa li vam se u našoj ško-li?

Gospođa Anica: Sviđa. Jako je lijepa, čista i uredna.

BUD: Kakvi su učenici?

Gospođa Anica: Pristojni, strpljivi. Naj-pristojniji od svih učenika kojima proda-jemo svoje proizvode.

BUD: Što se najviše kupuje, a što najma-nje?

Gospođa Anica: Najviše pizza, a najma-nje kifle i slanci.

Razgovor vodile:

Tanja Kolić i Viktorija Đuđik

8. razred

Viktorija Đuđik

Tanja Kolić

Marijana Župan

25 BUD

Naša škola

Dan škole I ove godine dostojno smo obilježili Dan škole. Na dan 25. svibnja okupili smo se svi, u čenici i nas-tavnici naše škole, na nogometnom igralištu NK “Sla vonija” gdje smo se družili, održavali razna športska natjecanja, te podijelili pohvalnice u čenicima koji su sudjelovali na me đuškolskim natje-canjima i u čenicama koje su svih osam razreda prošle s odli čnim uspjehom.

BACANJE LOPTICE U DALJ S MJESTA

- Dječaci od 5. do 8. razreda - ekipni su pobjednici 7. razred (81 m), pojedinačno Marinko Marković iz 7. razre-da s 46 m.

- Djevojčice od 5. do 8. razreda - ekipno 8. razred (54,2 m), a pojedinačno Mirela Nemet (8. r.) s 28,9 m.

- Dječaci od 1. do 4. razreda - ekipno 4. razred (Budrovci) 62,6 m, pojedinačno Matej Jurić iz 4. razreda (Budrovci) s 31,7 m.

- Djevojčice od 1. do 4. razreda - ekipno 3./4. razred (ðurñanci) 31,6 m, pojedinačno Josipa Kovačević (4. razred, Budrovci) sa 17,8 m.

PIKADO

- Dječaci od 5. do 8. razreda - ekipno 7. razred (74 bo-da), pojedinačno Marko Zetović (7. r.) sa 43 boda.

- Djevojčice od 5. do 8. razreda - ekipno 7. razred (43 boda), pojedinačno Ivana Bešker (7. r.) sa 25 bodova.

- Dječaci od 1. do 4. razreda - ekipno 3. razred (Budrovci) sa 47 bodova, pojedinačno Marko Kretonić (3. razred, Budrovci) s 27 bodova.

- Djevojčice od 1. do 4. razreda - ekipno 3./4. razred (ðurñanci) sa 62 boda, pojedinačno Valentina Kožul (4. razred, ðurñanci) sa 45 bodova.

MALI NOGOMET - DJEČACI

5. razred - 6. razred - 0:4

7. razred - 8. razred - 2:2 (nakon jedanaesteraca 4:3)

ŠTAFETA 4×50 M

- Dječaci od 5. do 8. razreda - ekipno 7. r. (Igor Osti, Mar-ko Zetović, Antonio Bala i Davor ðuñik) s 0:32,24.

- Djevojčice od 5. do 8. razreda - ekipno 7. r. (Morena Martinović, Kristina Budrovac, Danijela Brodilo i Tatjana Jurić) s 0:33,63.

- Dječaci od 1. do 4. razreda - ekipno 4. r. (ðurñanci) u sastavu: Josip Birkić, Josip Carević, Stjepan Šelo i Stje-pan Marinović s rezultatom 0:36,33.

- Djevojčice od 1. do 4. razreda - ekipno 3./4. r. (ðurñanci) u sastavu: Matea Topić, Sanja Markić, Valen-tina Kožul i Antonija Kožul s rezultatom 0:36,73.

TRČANJE NA 50 METARA

- Dječaci od 5. do 8. razreda - ekipno 8. razred (0:13,87), pojedinačno Filip Kretonić (8. r.) s 0:06,87.

- Djevojčice od 5. do 8. razreda - ekipno 6. razred (0:15,81), pojedinačno Viktorija ðuñik (8. r.) s rezultatom 0:07,31.

- Dječaci od 1. do 4. razreda - ekipno 3. razred (Budrovci) s 0:15,48, pojedinačno Ivan Kladarić (3. razred, Budrovci) s rezultatom 0:07,28.

- Djevojčice od 1. do 4. razreda - ekipno 3./4. razred (ðurñanci) s rezultatom 0:16,91, pojedinačno Matea To-pić (4. razred, ðurñanci) s rezultatom 0:07,72.

KOŠARKA - DJEVOJČICE

5. razred - 6. razred - 12:0

7. razred - 8. razred - 11:28

Pohvaljeni u čenici Dodjela pohvalnica

26 BUD

Glas Slavonije o nama

PRENOSIMO IZ

LOKALNOG TISKA

Učenici tadašnjeg petoga (danas šestoga) razreda naše škole, kojima su pomogli i drugi u čenici, izveli su prošlog ljeta neuo-bičajen pothvat, žele ći možda čak i u ći u Guinnessovu knjigu rekorda. Reportaža o njima objavljena je u dnevnom listu “Glas Slavonije”, čiji tekst ovdje prenosimo u cijelosti...

UČENICI PETOGA RAZREDA OŠ BUDROVCI ŽELE UĆI U GUINNESSOVU KNJIGU REKORDA

SPLELI VIJENAC OD MASLAČAKA

DUŽI OD PET STOTINA METARA

Male, složne ruke divovski vijenac pravile su satima, nabravši stručke i stručke

maslačka po kanalima, vrtovima i livadi uz seoski “utvar”. Napravivši ga, djeca su

ga ponosno pružila uzduž nogostupa u Lehotinoj ulici

ĐAKOVO/BUDROVCI - Dvadesetak malih Budrovčana, polaznika petoga razreda OŠ “Budrovci” iz istoimenog đakovačkog prig-radskog naselja, splelo je najduži vijenac od maslačaka koje je to selo i okolica ikad vidje-lo! Male složne ruke, naime, splele su vijenac duži od 500 metara, pruživši ga uzduž nogo-stupa u Lehotinoj ulici. Stela, Eva, Ivana, Kla-ra, Inga, Marko, Matej, Marin, Petar, Mihael, Ivan, David, Stjepan i drugi, podijeljeni u dvi-je ekipe - berača maslačaka zvanih Brstitelji i “pletača” vijenca zvanih Graditelji, divovski vijenac pravili su neumorno, satima, nabravši stručke i stručke žutoga cvijeća po kanalima, vrtovima i livadi uz seoski “utvar”. Na pravlje-nje polukilometarskog vijenca potaknula ih je priča njihovog učitelja hrvatskog jezika, Vla-de Markića, o Guinnessovoj knjizi rekorda u kojoj bi se i oni, kažu, danas-sutra voljeli naći sa svojim 500-metarskim uratkom.

Na pravljenje upravo vijenca od maslačaka petaši, a pridružila su im se tijekom njegove izrade i druga djeca, došli su spontano.

“Igrali smo nogomet i lopta je otišla u kanal s maslačcima. Otišao sam po nju i, vidjevši cvi-jeće, počeo plesti vijenac. Kad su drugi vidjeli da me nema, prišli su mi i prihvatili ideju da i mi napravimo nešto veliko - najduži vijenac od maslačaka”, kaže dječak Ivan Sabolski koji je ideju “skovao” s prijateljem Stjepanom Sabolskim, a rado su je prihvatila i druga dje-ca. Isplevši najduži vijenac, mali Budrovčani ništa u njegovoj prezentaciji nisu prepustili slučaju, pa su i svoje glave ukrasili tim cvije-ćem te na ulicu iznijeli stol sa slatkišima i so-kom, dakako žute boje, kao maslačak. Sve je toga dana u Lehotinoj ulici bilo u znaku toga cvijeta, čak i natpis uz mjesto gdje su mališa-ni pružili divovski vijenac, a glasio je: "Dobro došli u kuću maslačaka".

Autorica članka:

Suzana Župan

Glas Slavonije

27 BUD

Kutak za razbibrigu

Jeste li znali ...o svemiru

...da Mars, za razliku od Jupitera koji se može pohvaliti cijelom kolekcijom satelita, ima samo jednog koji se zove Eureka?

...da je zbog eksplozije superno-ve 1987A u Velikom Magellano-vom oblaku kroz svaki cm2 va-šeg tijela prošlo oko 10 milijardi neutrina?

...da se čovjek koji je prvi pro-matrao Sunčeve pjege zvao Abu al Fadl Ja`far ibn al-Muqtafi?

...o mačkama

...zubi divljih ali i domaćih mača-ka su stvoreni za ubijanje i hra-njenje malim životinjicama. Sto-ga bi vegetarijanska dijeta bila posve neprikladna za mačku. Ako ste vegetarijanac, ne silite i svoju mačku da to postane jer njoj je u krvi da se hrani mesom!

...mačke 70-ak posto dana spa-vaju! A 10-15 posto dana ližu dlaku. To se ne odnosi samo na kućne mačke, već i na divlje mačke kod kojih možemo izdvo-jiti lavove koji dnevno provedu 20 sati na spavanje.

...zašto se kaže da mačka ima devet života? Žilavost mačke dovela je do ideje da ona ima više od jednog života. Međutim mnogi ljudi se pitaju zašto bi ona imala upravo 9 života, a ne neki drugi broj. Odgovor na ovo pita-nje je jednostavan. U stara vre-mena broj devet smatrao se na-ročito sretnim brojem, jer je predstavljao ''trojstvo trojstava'' i zato bio kao stvoren da objasni mačkinu žilavost.

...da su dalekovidne. Kada bi mačke mogle čitati, trebale bi im naočale! Direktno ispred očiju vide vrlo mutno, ali zato imaju izvrstan periferni vid, pa mogu detektirati i najmanje, vrlo uda-ljeno micanje.

Anita Ru čević, 8. razred

OSMOSMJERKA

Pronañi pojmove:

bilježnica, dvorana,

hodnik, imenik,

kabinet, katedra,

knjige, knjižnica,

kreda, ocjena,

olovka, ormari,

pernica, ploča,

računalo, razred,

spužva, stepenice,

stolica, stolovi,

strani jezici, testovi.

Anita Ručević i

Marija Zetović,

8. razred

Što plavuša pita doktor kad je trudna? - Jeste li sigurni da li je dijete moje?

***

Plavuša i crnka se bacaju sa zgrade. Koja je prva pala?

- Crnka jer se plavuša izgubila po putu.

***

Zašto plavuša preskače stakleni zid? - Da vidi što je preko.

***

Što je plavuša između dvije crnke? - Umna blokada!

***

Bio Ivica u školi.

Učiteljica: "Tko je otkrio Ameriku Ivice?" Ivica: "Nisam ja, majke mi."

Učiteljica: "Znam da nisi ti, nego reci tko je?"

Ivica: "Ali nisam ja, kad vam kažem." Učiteljica: "PA ČOVJEČE, TI NE ZNAŠ

NAJOSNOVNIJI POJAM!!!!"

Uto prolazi ravnatelj kraj razreda, te primje-ćujući viku ulazi u razred.

Ravnatelj: Pa što vičete, gospođo?

Učiteljica: Pitam Ivicu tko je otkrio Ameriku, a on uporno tvrdi da nije on.

Ravnatelj: Ma pusti dijete na miru, možda i nije.

Ana Slobo đanac

7. razred

Bili Mujo i Haso u nekom hotelu i preko noći ih izboli komarci. Žale se oni na recep-ciji, a oni ih pitali jesu li ostavili svjetlo.

- "Jesmo, bolan."

- "Ma, morate ugasiti, svjetlo ih privlači".

I tako drugu noć oni ugase svjetlo, kad ulete krijesnice. Poviče Mujo:

- "Bjež'mo Haso, evo ih s baterijama".

***

Kupio Huso novi auto, pravu makinu, i kre-ne on na prvu vožnju kad mu pukne guma. Ništa, izađe on van, izvadi rezervnu i počne mijenjati. Kad nailazi Mujo i veli:

- "Haso, ba, što to radiš?"

- "Skidam gumu!"

A ovaj ni pet ni šest, već ciglu u ruku i zve-kne u šajbu:

- "Ti gumu, ja ću kazetofon".

***

Što primijetiš kad gurneš ruku u posudu sa sulfatnom kiselinom?

- Primijetiš da posuda nema dna.

***

Što je to zeleno i crveno, i vrti se 1000 ok-retaja u minuti?

- Žaba u mikseru.