Završni rad

Naselja i oblici naseljenosti

ZEMLJOPIS

Naselje je mjesto čovjekova obitavanja, može biti samo jedna nastamba (osamljena naseobina), manja skupina nastamba ili kuća (zaselak), veća skupina kuća (selo), još veća (trgovište) i velika (grad). Najvažnija obilježja naselja su: veličina (brojnost stanovništva) i oblik (raspored kuća i način gradnje). Oblik naselja može biti izdužen, raštrkan, zbijen, pravilan, nepravilan. Prema postojanosti, naselje može biti privremeno, povremeno i stalno. Može biti pokretno (nomadsko) i nepokretno (sesilno).

Obitavalište (nastamba, kuća, dom) - označava mjesto stanovanja i rada. može biti osamljeno gospodarstvo i skupina gospodarstava. Kada se uz osamljeno gospodarstvo okupi još gospodarstava, nastaje zaselak. Više zaselaka čini selo. Dio aktivnih stanovnika dnevno putuje od mjesta stanovanja do mjesta rada i natrag. Naselja se dijele na seoska i gradska.

Razlike između sela i grada: veličina (selo je manje od grada), izgled (selo je uglavnom prizemno) i uloga (selo ima jednostavniju podjelu rada). Veličina seoskog naselja (sela) ovisi o broju stanovnika, broju domaćinstava i njihova zemljišnog posjeda (atara), tj. o površini zemljišta što pripada selu ili što ga selo obrađuje. U gradskim naseljima (trgovišta, gradovi, velegradovi) stanovništvo se bavi pretežito ili sasvim nepoljoprivrednim djelatnostima. Radni dio stanovništva zaposlen je u industriji, građevinarstvu i proizvodnom zanatstvu (sekundarni sektor) te u uslužnim djelatnostima (tercijarni i kvartarni sektor). U gradskim naseljima veća je zbijenost u podzemnom i nadzemnom horizontu, veća dnevna pokretljivost i složeniji život. Gradovi su nastali u doba starih civilizacija (Kina, Bliski istok, Sredozemlje i dr.), no počeli su se jače razvijati kao svjetska pojava tek nakon prve (klasične) industrijsko-znanstvene revolucije s kraja 18. st. i početka 19. st. Mjerila određivanja seoskih i gradskih naselja ovise o povijesnom, kulturnom, pravnom i gospodarskom naslijeđu te o političkom sustavu zemlje. Imamo određenje što je gradsko, a što seosko naselje na osnovi broja stanovnika, gospodarske djelatnosti (poljoprivredno i nepoljoprivredno), pravno-političkog stanja i uloge (funkcije) naselja.

Obilježja seoskih naselja na zemlji

Oblik seoskog naselja određen je smještajem u prirodnom okolišu, razmještajem i stilom kuća, domova i gospodarskih zgrada te ulicama što povezuju domove i polja. Selo može biti: raštrkano, okupljeno (zbijeno) i izduženo uz glavnu ulicu ili cestu.

2 od 6

RAŠTRKANA GOSPODARSTVA: domovi su nepravilno razbacani i različito udaljeni jedni od drugih. Razlog tome može biti prirodni i društveni. u ratarsko-stočarskim područjima rijetke naseljenosti Angloamerike, Latinske Amerike i Australije,u azijskom dijelu Ruske Federacije - za ta su područja karakteristična osamljena gospodarstva (ranč, farma, estancija, hacijenda...)

ZBIJENO NASELJE: Okupljeno naselje (zaselak, selo) - zbijene domove oko jednog puta ili na križištu dvaju ili više putova. (u krajevima stare naseljenosti - u Europi, Africi i dijelovima Azije.)

IZDUŽENA NASELJA- uz prometnicu većinom su pravocrtna tlocrta, iako mogu biti i nepravilna. Ako su pravocrtna, nastala su u planski napučenim krajevima ravničarskih prostranstava (istočna Hrvatska – Slavonija, Srijem, Baranja).

Podjela naselja prema trajnosti

STALNA NASELJA - prevladavaju u današnjem svijetu, osnovna djelatnost: ratarstvo i poljoprivreda.

PRIVREMENA NASELJA - ostaci agrostočarskog društva s povremenim i privremenim mijenjanjem mjesta boravka; dio stanovnika se seli iz stalnog naselja za stokom koja slijedi dobru ispašu i pojilo (pastoralni nomadizam), najčešće iz nizine u planinu ljeti, a zimi s planine u nizinu.

PERIODIČNA NASELJA - nove oblike rada, odmora i putovanja iz zadovoljstva ili zabave (turizam).

Gradska naselja na zemlji

Oblik, izgrađenost i veličina naselja, sastav stanovništva prema gospodarskoj djelatnosti, uloga naselja u prostoru i neka druga obilježja određuju svojstvo grada.

Glavna mjerila:

1. Broj stanovnika(numerički kriterij)

3 od 6

2. djelatnost stanovništva(ekonomski kriterij) 3. listina(povelja) o gradskom statusu 4. uloga u prostoru (funkcionalni kriterij).

Glavne funkcije grada: upravna, proizvodna i uslužna. Glavna uloga grada je upravljanje prostorom. Broj i snaga funkcija razmjerni su veličini grada i upravno-političkoj razini do koje se uzdigao (mjesno, općinsko, regionalno, pokrajinsko, nacionalno, međunarodno, svjetsko) iz toga proizlazi i snaga središnjosti grada (centralitet). Grad ima vrlo važnu stambenu funkciju i radnu funkciju. Više je onih koji dolaze raditi u grad, nego onih koji odlaze raditi izvan grada. Na osnovi glavnih djelatnosti i uloge gradovi se dijele na:

1. industrijski 2. industrijsko-rudarski3. prometno-industrijski 4. turistički 5. upravno – politički

Postoje gradovi s vrlo složenom ulogom pa se ne mogu svrstati ni u jedan od spomenutih tipova. To su veliki gradovi (metropole), državna, međunarodna i svjetska središta.

Tipovi seoskog krajolika i preobrazba sela u svijetu

Krajolik seoskih naselja je raznolik jer je i zemljište izgledom, sastavom i kakvoćom raznoliko. Seoski krajolik ovisi o mnogim prirodnim i društvenim čimbenicima (reljef, sastav zemljišta, klima, biljni i životinjski svijet). Ovisno o stupnju promjene prirodne osnovice, načinu iskorištavanja zemljišta te podneblju; postoje poglavito prirodni ili kulturni krajolici. Ovisno o stupnju preobrazbe, društvene i gospodarske (ne)razvijenosti postoje primitivna (tradicionalna), prijelazna (tranzicijska) i visokocivilizacijska (moderna) seoska naselja.

Raspored polja - glede razdiobe polja na zemljišne čestice (parcele) dva su osnovna oblika: pravilna i ne pravilna. Izvorni oblik poljske razdiobe ovisio je o začetku i o društvenim odnosima, koji su vrlo različiti u prostoru i vremenu. Tako su čestice dobivale nov oblik i veličinu pa ako se takve promjene nisu

4 od 6

upisivale u zemljišne knjige (gruntovnicu) te upisnik čestica i mape (katastar), u knjigama nalazimo jedno, a na terenu drugo stanje.

Antičko doba

Grci i Rimljani razvili su gradski način života i dali prava svojim gradovima državama, koji su se s vremenom proširili na šire okolno područje. Srednjovjekovni gradovi nastaju na ruševinama antičkih gradova ili uz njih, i na novim mjestima koja su označavala prekretnicu naseljenosti i društveno-političkog i gospodarskog razvoja. Feudalizam i kršćanstvo u kasnom srednjem vijeku potiče razvoj proizvodnje, naselja i gradova.

Širenje starih gradova i nastajanje novih je važan proces u početku klasične industrijske revolucije u Europi i malo kasnije u Angloamerici (iskorištavanje prirodnih dobara – otvaranjem rudnika, željezara, čeličana, preradom tekstilnih biljaka i vune, izgradnja prometnica). Kolonijalizam donosi novi zamah europskim metropolama i širenju novih gradova, posebno onih uz more. Razdoblje od početka 20.stoljeća do danas je razdoblje naglog i sve bržeg porasta gradova i stanovništva. 20. stoljeće je vrijeme urbanizacije s kojom su došle i brojne tegobe, posebno u nerazvijenim zemljama. Razvoj gradova u nerazvijenim zemljama vrlo je buran i premašuje njihovu gospodarsku moć i snagu planiranja porasta broja stanovnika i naselja. Najnovija ili tercijarna faza urbanizacije je faza poslijeindustrijskog grada. Većina zaposlenih bavi se tercijarnim djelatnostima. Razvoj prometa je omogućio veću pokretljivost ljudi. Brišu se oštre granice između gradova i sela.

Prostor gradova u svijetu

Za prostor grada važni su izgled, raspored i veličina njegovih sastavnica te djelatnosti njegova stanovništva. Izgled grada ovisi o njegovu tlocrtu što ga čine mreža ulica, trgova i zgrada. Ulice mogu biti pravocrtne i krivudave, široke i uske. Trgovi mogu biti pravokutni, mnogokutni, zrakasti, okrugli. Mogu biti tijesni, prostrani i izrazito nepravilna oblika. Dva su osnovna sustava glavnih gradskih ulica: nepravilne i pravilne ulice. Gradovi s nepravilnim ulicama većinom uskim i krivudavim starog su postanka i sporog razvoja. Gradovi s pravilnim ulicama su mlađi, planski zasnovani i brže izgrađeni. Mreža im je

5 od 6

pravocrtna, ulice su široke i sijeku se pod pravim kutom. U kvadratičnom rasporedu ulica rimskih gradova bile su dvije glavne ulice: Via decumanum i Via vardo. Njihov je pravac pružanja ovisio o konfiguraciji trena i sjekle su se pod pravim kutom. Srednjovjekovni europski gradovi razvijali su se oko jezgre i to spontano pa jenacrt grada nepravilan. Imali su mrežu kratkih i krivudavih ulica s kućama od jednog ili dva kata. Podgrađe se sastojalo od stambenih kuća, obrtničkih radionica, gostionica i sajmišta. Uz ortogonalne tlocrte u humanizmu i renesansi pojavljuju se zvjezdasti tlocrti.

Središnja naselja

Veliki gradovi imaju mnogo funkcija: upravne, industrijske, rudarske, prometne. Grad i okolica dopunjavaju se u funkcijama. Nodalna regija - geografski prostor s jednim glavnim čvorištem (ovisi o veličini grada i važnosti funkcija). Stupanj centraliteta - ovisi o veličini prostora te o broju stanovnika. Razlikujemo mjesno, područno, općinsko, regionalno, makroregionalno, nacionalno, međunarodno i svjetsko središte. Gradovi nižeg stupnja centraliteta gravitiraju gradu višeg stupnja centraliteta te se tako uspostavlja određena nodalna hijerarhija.

6 od 6