gijom muso- central park.pdf

8/9/2019 Gijom Muso- Central park.pdf

1/182

1


2/182

Naslov originalaGuillaume MussoCENTRAL PARK

Copyright X0 Editions, 2014.

Copyright za Crnu Goru, NOVA KNJIGA 2014.

2


3/182

GIJOM MUSO

CENTRAL PARKRoman

PrevelaGorica Todosijevi

NOVA KNJIGAPodgorica 2014

3


4/182

Stvari koje vam izmiu imaju veu vanostod onih koje posjedujete

Somerset Moem

4


5/182

PRVI DIO

Vezani lisicama

5


6/182

1

AlisaVjerujem da u svakom ovjeku postoji neki drugi ovjek.

Nepoznati ovjek, Zavjerenik, Prepredenjak. Stiven King

Najprije silovit i otar nalet vjetra udara u lice.Blago utanje lia. Udaljeni ubor potoka. Tihi cvrkut ptica. Prvi zraci

sunca koji se naziru kroz veo jo sputenih onih kapaka.

Potom pucketanje granja. Miris vlane zemlje. One na kojoj truli lie.Gusti i moni zapisi sivog liaja. Neto dalje, neodreeno i neskladno brujanje, kao u snu. Alisa efer je s tekoom otvorila oi. Zasljepljivala ju je svj etlost dana

koji se tek raa, jutarnja rosa vlaila joj je odjeu. Oblivena ledenim znojem,cvokotala je. Grlo joj je bilo suvo, a u ustima je imala snaan ukus pepela .Zglobovi su joj bili umrtvljeni, udovi ukoeni, duh otupio.

Kad se podigla, shvatila je da lei na jednoj rustinoj klupi od sirovogdrveta.

Odjednom je sa zaprepaenjem otkrila da je tijelo mukarca, krupno irobusno, sklupano uz njen bok i da svom teinom nalijee na nju.

Alisa je vrisnula i srce je naglo poelo ubrzano da joj lupa. U pokuajuda se oslobodi, sruila se na zemlju, zatim se na isti nain uspravila. Tektada je primijetila da joj je desna ruka vezana lisicama za lijevu ruku tognepoznatog ovjeka. Ustuknula je, ali ovjek je i dalje ostao nepokretan.

Sranje! Srce joj je sna no udaralo u grudima. Bacila je pogled na sat: brojanik

njenog starog Pateka je bio izgreban, ali mehanizam je i dalje radio ikalendar na njemu je oznaavao: utorak 8. oktobar, 8 asova.

Zaboga! Ali gdje sam ovo, zapitala se, briui rukavom znoj sa lic a.Pogledala je oko sebe da bi procijenila situaciju. Nalazila se usred

pozlaene jesenje ume, sa svjeim i gustim umskim ra stinjem iraznovrsnim biljem. Divlji i tihi proplanak okruen hrastovima, gustimbunjem i stjenovitim breuljcima. Nigdje nikoga, a s obzirom na okolnosti,tako je bez sumnje bilo poeljnije.

Alisa je podigla pogled. Svjetlost je bila lijepa, blaga, gotovo nestvarna.Svjetlucavi zraci su se probijali kroz lie ogromnog plamenog bresta ije jekorijenje izbijalo na povrinu pokrivaa od vlanog lia.

uma u Rambujeu, Fontenblo,Vensenska uma, nagaala je u sebi.

6


7/182

Impresionistika slika kao sa razglednica ija je idilinost bila usuprtonosti sa naglim i stranim nadrealistikim buenjem pored potpunogneznanca.

Obazrivo se nagnula naprijed da bi bolje razabrala njegovo lice. Bilo je tolice mukarca izmeu trideset pet i etrdeset godina, s razbaruenomkestenjastom kosom i bradom koja se pomalja.

Le? Kleknula je i prislonila mu tr i prsta uz vrat, desno od adamo ve jabuice.

Poto je osjetila puls pritisnuvi mu vratnu arteriju, smirila se. Tip je bio unesvjesnom stanju, ali nije bio mrtav. Neko vrijeme ga je posmatrala. Da li gapoznaje? Neka protuva koju je moda strpala u orku. Prijatelj iz djetinjstvakoga ne moe da se s jeti? Ne, njegove crte joj ne govore apsolutno nita.

Alisa je sklonila nekoliko plavih pramenova koji su joj padali preko oiju,a potom je osmotrila metalne narukvice kojima je bila vezana za tu osobu.Bio je to standardni model s dvostukom bravom koju koristi veliki brojpolicijskih slubi ili privatno obezbjeenje irom svijeta. ak senajvjerovatnije radilo o njenom sopstvenom paru lisica. Alisa je potraila podepu svojih farmerki u nadi da e u njemu pronai klju.

Nije ga bilo. Meutim, osjetila je pitolj, zavuen u unutranji dep svojekone jakne. Mislei da je pronala svoje priruno oruje, s olakanjem jestegla rukohvat pitolja. Ali to nije bio sig sauer koji koriste policajci izkriminalistikog odreda. Radilo se o gloku 22 1 od polimera za koji nije znalaotkud joj. Htjela je da provjeri arer, ali to je bilo teko s jednom sputanomrukom. Ipak je uspjela u tome izvijajui se i vodei pritom rauna da neprobudi neznanca. Jedan metak je oigledno nedostajao.

Dok je baratala pitoljem postalo joj je jasno da je rukohvat umrljanosuenom krvlju. Potpuno je razmaknula jaknu da bi ustanovila da joj setragovi zgruane krvi nalaze i na oba kraja koulje.

Jebote! ta sam to uradila? Alisa je izmasirala kapke svojom slobodnom rukom. Sada joj je nesnosna

migrena pulsirala u sljepoonicama, kao da su joj nevidljive stege pritiskalelobanju. Udahnula je duboko da bi odagnala strah i pokuala da ponovosastavi sjeanja.

Prethodne veeri je izala u provod sa tri drugarice na Jeli sejska p olja.Mnogo je pila, au za aom po koktel barovima: Munlajt, Le TruazjemEta, Londonderi... etiri prijateljice su se rastale oko ponoi. Sama je otilado kola parkiranih u podzemnoj garai na aveniji Frenklin -Ruzvelt, zatim...

Crna rupa. Neprozirna koprena obavijala je njen um. Mozak joj je vrtioinformacije u prazno. Memorija joj je bila paralizovana, zaleena, blokiranatim posljednjim prizorom.

Hajde, potrudi se, doavola! ta se poslije dogodilo? Jasno je vidjela sebe kako plaa mjesto na automatu, zatim kako silazi

stepenicama na trei nivo. Previe je pila, to je sigurno. Dola je do svogaudija teturajui se, otkljuala vrata, smjestila se na sjedite i...

1 Glok je vrsta poluautomatskog pitolja. - Prim. prev.

7


8/182

*

Dalje nita.

Uzalud je pokuavala da se koncentrie, neprobojan zid joj je pregraivao pristup sjeanju. Hadrijanov zid podignut ispred njenih misli, itav Kineskizid naspram uzaludnih pokuaja.

Progutala je pljuvaku. Odjednom se uspaniila. Ta uma, krv na njenojkoulji, oruje koje nije njeno... Nije se radilo o obinom mamurlukusutra dan. Ako se ne sjea kako je stigla ovdje, to sigurno znai da su jedrogirali. Neki imbecil joj je moda sipao GHB 2 u au! To je bilo vrlomogue: kao policajka, ovih posljednjih godina bila je suoena sa nekolikosluajeva u kojima je koriena droga za silovanje. Sa tom milju negdje usvojoj glavi poela je da vadi sve iz depova: novanik i policijska legitimacijasu joj bili nestali. Vie kod sebe nije imala ni lina dokumenta, ni novacprovoda, niti mobilni telefon.

Nevolja se nadovezala na strah. J edna grana je pukla i jato grmua je prhnulo. Nekoliko riih listova se

uskovitlalo u vazduhu i okrznulo Alisino lice. Zakopala je rajsferlus jaknesluei se lijevom rukom i pridravajui gornji dio odjee bradom. Tada je nadlanu ruke opazila blijedi natpis ispisan hemijskom olovkom; slijed brojevapribiljeenih na brzinu, poput akog podsjetnika koji se polako brie:

2125558900 Kakvi su ovo brojevi? Da li ih je ona zapisala? Mogue, ali nije sigurno...,

prosudila je na osnovu rukopisa. Nakratko je zatvorila oi, smetena i preplaena. Nije se predavala. Po svemu sudei, te noi se odigrao straan dogaaj.

Ali, ako se ona vie uopte nije sjeala te epizode, mukarac za koga je bilaprivezana ubrzo e joj osvjeiti pamenje. Bar se tome nadala.

Prijatelj ili neprijatelj? Poto to nije mogla da zna, vratila je arer u glok i napunila

poluautomatsko oruje. Slobodonom rukom je uperila pitolj u pravcu svogpratioca prije nego to ga je grubo prodrmala.

- Ej! Ej ti! Budi se! ovjek je teko dolazio svije sti.- Mrdnite, stari! - pourivala ga je drmajui ga za rame. Trepnuo je i

zijevnuo stavivi ruku preko usta prije nego to se s mukom uspravio. Kad jeotvor io oi, ustuknuo je, krajnje zaprepaen to mu je cijev oruja nanekoliko centimetara od sljepoonice.

2 GHB, gamahidroksibutirat, poznatiji je kao droga za silovanje. Veimkonzumiranjem javljaju se glavobolja, povraanje, fizika nemo, amnezija,st anje kome ili dubokog sna. - Prim. prev.

8


9/182

Pogledao je Alisu razrogaenih oiju, potom je okretao glavu na svestrane, otkrivajui unezvijereno umski pejza koji ga je okruivao.

Nakon nekoliko sekundi zaprepaenja, progutao je pljuvaku a zatimotvorio usta da bi pitao na engleskom: - Ali ko ste vi, zaboga? ta radimoovdje?

9


10/182

2

GabrijelSvako od nas nosi u sebi nekog nespokojnog stranca.

Braa Grim

Neznanac je govorio sa s nanim amerikim akcentom, umekavajuiskoro u potpunosti slovo r.

- Gdje smo ovo, doavola? - i dalje je insistirao mrtei se. Alisa jeponovo stegla prste oko rukohvata pitolja.

- Mislim da bi to vi meni trebalo da kaete! - odgovorila mu je naengleskom, pribliavajui mu cijev gloka ka sljepoonici. - Ej, lake malo, vai? - upitao je diui ruke. - I spustite oruje: opasne

su te spravice... Jo uvijek bunovan, pokazao je bradom na ruku zarobljenu elinom

narukvicom. - Zato ste mi stavili ovo? ta sam ovog puta uradio? Tua? Opijanje na

javnom mjestu?- Nisam vam ja stavila lisice - odgovorila je.Alisa ga je detaljno osmotrila: nosio je tamne farmerke, patike konvers,

plavu naguvanu koulju i strukirani sako. Ispod svijetlih i lijepih oiju,upalili od umora, imao je podonjake.

- Nije ba toplo - poalio se uvukavi vrat u ramena. Spustio je pogled karunom zglobu da bi vidio koliko je sati, ali njega nije bilo.

- Sranje... Koliko je sati? - Osam sati ujutru.Nekako je uspio da izvrne depove i tada se pobunio: - Pa vi ste mi sve pokupili! Moju lovu, novanik, telefon,.. - Nisam vam nita ukrala - poe da g a uvjerava Alisa. - I mene su

opeljeili.- A imam i prokletu vorugu -ustanovio je trljajui zadnji dio lobanjeslobodnom rukom. - Ni to niste vi, naravno? - poalio se, ali ne oekujuiuistinu odgovor.

Pogledao ju je krajikom oka: obuena u uske fannerice, s konom jaknom ispod koje su virili krajevi koulje umrljane krvlju, Alisa je bila vitkaplavua od tridesetak godina, s ovla zategnutom punom. Lice joj je bilogrubo, ali skladno - visoke jagodice, mali nos, prozraan ten - a oi su joj,caklei se od bakarnog odraza jesenjeg lia, snano sijale.

Bol ga je prenuo iz posmatranja: osjeaj peenja na unutranjoj strani

podlaktice.

10


11/182

- ta je sad opet? - uzdahnula je ona.- Boli me - namrtio se. - Kao da sam povrijeen... Gabrijel zbog lisica

nije moga o da skine sako ili zavrne rukave na koulji, ali se izvio i uspio daprimijeti neku vrstu zavoja koji mu stee ruku. Svjee postavljeni zavoj koji

je proputao tanak mlaz krvi koji mu se slivao do runog zgloba. - Dobro, hajde da prekinemo s glupostima, sada! - iznervirao se. - Gdje

smo ovo? U Viklou? Mlada ena je zavrtjela glavom. -Viklou? Gdje je to? - uma na jugu - uzdahnuo je.- Na jugu ega? - upitala je.- Vi se to zafrkavate sa mnom? Juno od Dablina! Pogledala ga je

iskolaivi oi. - Stvarno mis lite da smo u Irskoj? Uzdahnuo je. - A gdje bismo inae mogli da budemo? - Pa u Francuskoj, pretpostavljam. Blizu Pariza. Rekla bih da smo u

umi u Rambujeu ili... - Prestanite da priate gluposti! - presjekao ju je. - I ko ste vi, uostalom? - enska s pitoljem, dakle ja postavljam pitanja. Izazivaki ju je

pogledao, ali je shvatio da ne dri situaciju u aci. Zautao je. - Zovem se Alisa efer, policijski kapetan kriminalistike brigade Pariza.

Provela sam vee sa prijateljicama na Jelisejskim poljima. Ne znam gdje smoniti kako smo se nali ovdje, vezani lisicama jedno za drugo. I pojma nemamko ste vi. Sad. ste vi na redu.

Poslije nekoliko sekundi oklijevanja, neznanac je odluio da otkrije svojidentitet.- Ja sam Amerikanac. Zovem se Gabrijel Kejn i dez pijanista sam. ivim

u Los Anelesu, ali sam esto na putu zbog koncerata. - ta je posljednje ega se sjeate? - pourilaje ona. Gabrijel je nabrao

obrve i zamurio da bi se bolje koncentri sao.- Pa evo... Sino sam svirao sa svojim basistom i sakso fonistom u Braun

ugaru. dez klubu u kvartu Tempi Bar, u Dablinu. U Dablinu... Ovaj tip je aknuti - Poslije koncerta sam se smjestio u bara i moda sam malo pretjerao sa

koktelom Kuba libre - nastavio je Gabrijel otvorivi oi. - A onda? - Onda...Lice m u se namrekalo i ugrizao se za usnu. Oigledno mu je bilo

podjednako teko kao i njoj da se sjeti svog zavretka veeri. - Sluajte, ne znam vie. ini mi se da sam se zakaio s nekim tipom

kome se nije sviala moja muzika, zatim sam flertovao s nekim rib ama, alisam se toliko bio ubio da bih uopte mogao da nabacim neku.

- Vrlo otmeno. Vrlo elegantno, zaista.Odmahnuo je rukom na ovaj prigovor i ustao sa klupe, primoravajui i

Alisu da uini isto. Naglo cimnuvi podlakticu, ona ga je primorala daponovo sjedne.

11


12/182

- Napustio sam klub oko ponoi - potvrdio je. - Jedva sam stajao nanogama. Pozvao sam taksi na keju Aston. Poslije nekoliko minuta zaustavilose jedno vozilo i...

- Ita?- Ne znam vie - priznao je. - Mora da sam dao adresu svog hotela i

sruio se na sjedite.- A poslije?- Nita, kaem vam! Alisa je spustila oruje i zautala na nekoliko sekundi, koliko joj je

vremena trebalo da svari ove loe vijesti. Oigledno da ovaj tip nije bio u stanju da joj razjasni njenu situaciju.

Naprotiv.- Jeste li svjesni da je sve to ste mi upravo ispriali jedna obina la? -

nastavila je uzdahnuvi.

- A zato?- Zato to smo u Francuskoj, pobogu! Gabrijel je osmotrio umu koja se prostirala oko njih: divlje rastinje,

gusto bunje, stjenovite padine obrasle brljanom, zlatna kupola nainjenaod jesenjeg lia. Pogledom je obuhvatio oguljeno stablo jednog dinovskogbresta na kome je ugledao dvije vjeverice koje su se utrkivale, penjui sebrzim skokovima i prelazei s grane na granu u potrazi za plavim kosom.

- Sp reman sam da se opkladim u ta hoete da nismo u Francuskoj -dobacio je ekajui se po glavi.

- U svakom sluaju, postoji samo jedan nain da to saznamo -ljutnula seAlisa vraajui pitolj i tjerajui ga da ustane sa klupe.

Napustili su proplanak da bi zali u rastinje koje se sastojalo od gustogipraja i veoma lisnatih grmova. Drei se jedno za drugo, preli su brdovitoumsko rastinje, slijedili jedan put uzbrdo, zatim su se spustili niz obronak,pridravajui se za stjenovite izboine. Trebalo im je dobrih deset minuta dabi uspjeli da se izvuku iz ovog umskog lavirinta, preskaui uske potoie igrabei brojnim vijugavim stazama. Napokon su izbili na jednu uskuasfaltiranu aleju oivienu drveem koje je tvorilo biljni svod nad njihovimglavama. to su vie napredovali betoniranom stazom, to su sve prisutnijibili zvui civilizacije.

Poznato brujanje: sve jaa gradska vreva... S nekim udnim predosjeajem, Alisa je povela Gabrijela prema

sunanom snopu u liu. Izaavi na istinu, uputili su se ka onome to im je liilo na strmu

travnatu obalu neke vodene povrine. Tada su ga ugledali.elini most koji se u irokom luku ljupko pruao preko jednog od

rukavaca jezera. Dugaki most kreni boje, ukraen arabeskama i suptilno deko risan

vazama s cvijeem. Poznati prelaz koji se mogao vidjeti u stotinama filmova.

12


13/182

Most Bou. Nisu bili u Parizu. Ni u Dablinu. Bili su u Njujorku. U Central parku.

13


14/182

3

Zapadni central parkelimo istinu, a u sebi nalazimo samo neizvjesnost.

Blez Paskal

- Za ime Boga! - uzdahnuo je Gabrijel, dok se na Alisinom licu oslikavalapreneraenost.

Mada je bilo teko prihvatiti ovakvu realnost, sada vie nije bilo nikakvesumnje. Probudili su se u srcu Rembla, najdivljijeg mjesta u Central parku.Prave pravcate ume od petnaest h ektara koja se pruala sjeverno od jezera.

Srca su im udarala kao jedno, gotovo da iskoe iz grudi. Pribliavajui seobali, stigli su do jedne aleje u kojoj je bilo ivahno, u tipino uzavrelomparku poetkom jutra. Tu su ljubitelji doginga skladno kohab itirali sabiciklistima, sljedbenicima tai -ija i obinim etaima koji su doli da izvedusvoje pse. Svijet zvukova tako karakteristian za grad izgledao je kao da im jeiznenada ekspolodirao u uima: brujanje saobraaja, sirene automobila,vatrogasne i p olicijske sirene.

- Ovo je suludo - promrmljala je Alisa.Potpuno uzdrmana, mlada ena je pokuala da razmilja. Morala je da

prizna da su oboje, i ona i Gabrijel, mnogo pili prethodne veeri, do te mjereda su zaboravili ta im se noas izdeavalo. Ali bilo je nezamislivo da je nekomogao da ih ukrca na avion protiv njihove volje. esto je dolazila u Njujorkna odmor sa Sejmurom, svojim kolegom i najboljim prijateljem. Znala je dalet Pariz-Nju jork traje neto vie od osam sati, ali s razlikom u vremenu,taj razmak je spao na dva sata. Kad bi polazili zajedno, Sejmur bi najeerezervisao let u 8:30 h s aerodroma ari de Gol koji bi stizao u Njujork u10:30 h. Takoe je zapazila da posljednji avion na duge relacije kree izPariza neto prije 20 asova. A ona je prethodne veeri u 20 asova jo uvijekbila u Parizu. Gabrijel i ona su, dakle, doputovali privatnim letom. Podpretpostavkom da su je u Parizu stavili u avion u 2 sata ujutru, ona bi stigla

u Njujork u 4 sata po lokalnom vremenu. Dovoljno da se probudi u Centralparku u 8 sati. Teoretski, to nije bilo nemogue. U realnosti, bila je drugapria. ak i za privatni avion, administrativne formalnosti za ulazak uSjedinjene Drave i dalje su ostale duge i komplikovane. Nita se nikako nijeuklapalo.

- Oups, sorry! Jedan mladi na rolerima ih je upravo gurnuo. Izvinjavajui se, bacio je

zbunjen i sumnjiav pogled u pravcu lisica. Alarmni signal se upalio u Alisinoj glavi.- Ne moemo i dalje da stojimo ovdje ukipljeni i blenemo kao budale -

uplaila se ona. - Za manje od minut imaemo policiju za vratom.

14


15/182

- ta predlaete? - Uhvatite me za ruku, brzo! - A?- Uhvatite me za ruku kao da smo zaljubljeni par i preimo most! -

pourila ga je.

Pristao je i krenuli su preko mosta Bou. Vazduh je bio otar i suv. Naistom nebu u pozadini ocrtavali su se obrisi luksuznih zgrada Zapadnogcentral parka: dvije kule bliznakinje San Remo, mitska fasada Dakote, art -deko apartmani Maestika.

- U svakom sluaju, moramo da se prijavimo vlastima - nastavio jeGabrijel hodajui i dalje.

- Dabome, idite meki na rupu! Uzvratio je napad: - Sluajte glas razuma, mala...- Nazovite me jo jedanput tako i zadaviu vas ovim lisicama! Stezau

vam iju dok ne izdahnete. Mrtav ovjek mnogo manje lupeta, vidjeete.

Ignorisao je prijetnju.- Poto ste Francuskinja, idite makar po savjet u svoju ambasadu! - Ne prije nego to shvatim ta se stvarno sino dogodilo. - Kako god, ne raunajte na mene u izigravanju bjegunca. im izaemo

iz parka, idem pravo u prvu stanicu policije na koju naiemo da ispriam tanam se deava.

- Jeste li glupi ili to namjerno radite? U sluaju da niste primijetili,imamo lisice na rukama, deko! Nerazdvojive, neraskidive, povezane silomstvari! Dakle, dokle god ne naemo naina da polomimo nae lance, vi eteraditi ono to ja radim.

Most Bou je obezbjeivao prijatan prelazak izmeu divljeg rastinjaRembla i briljivo ureenih vrtova juno od jezera. Stigavi do kraja mosta,krenuli su putem koji je iao du vodene povrine sve do granitne kupolefontane eri Hila.

Gabrijel je insistirao: - Zato odbijate da poete sa mnom do policije? - Zato to poznajem policiju, zamislite. Dezer se pobunio: - Ali s kojim pravom me uvlaite u svoju frku? - Kako to, moju frku? Moda sam u govnima, ali i vi ste sa mnom do

gue.- Ne, jer ja sebi nemam ta da prebacim! - Ma nemojte? A na osnovu ega moete tako neto da tvrdite? Mislila

sam da ste sve zaboravili iz te vae noi... Odgovor je izgleda izveo Gabrijela iz ravnotee. - Znai, nemate povjerenja u mene? - Apsolutno ne. Vaa pria o baru u Dablinu ne pije vodu, Kejne. - Kao ni vaa o izlasku na Jelisejska polja! Uz to, vama su ruke skroz

krvave. Imate i pitolj u depu i ...

Presjekla ga je:

15


16/182

- Po ovom pitanju, imate pravo . Ja imam pitolj, znai zavezaete iradiete tano ono to vam kaem, OK?

Slegnuo je ramenima i duboko i ljutito uzdahnuo. Progutavi pljuvaku, Alisa je osjetila kao da je neto pee iza grudne

kosti, kao da joj je mlaz kiseline poprskao jednjak. Stres. Umor. Strah. Kako da se izvue iz ove neprilike? Pokuala je da sredi svoje misli. U Francuskoj je poetak po podneva.

Poto je nisu vidjeli u kancelariji, tipovi iz njene istrane grupe sigurno su sezabrinuli. Sejmur je sigurno pokuao da je dobije na mobilni. Njegaprvenstveno mora da kontaktira i od njega zatrai da sprovede istragu. Usvojoj glavi je poinjala da pravi listu svega onoga to treba provjeriti: 1)prikupiti snimke nadzornih kamera sa parkinga Frenklin -Ruzvelt, 2) napraviti spisak svih privatnih aviona koji su nakon ponoipoletjeli iz Pariza u pravcu Sjedinjenih Drava, 3) pronai mjesto na kome jeostavljen njen audi, 4) provjeriti da li zaista postoji taj Gabrijel Kejn kao iosnovanost njegovih iskaza...

Zbog ovih istranih radnji koje je isplanirala, malo se oraspoloila. Vedugo vremena je adrenalin koji se u njoj stvarao zahvaljujui poslu, bionjeno glavno gorivo. Istinska droga koja joj je u prolosti upropastila ivot,ali koja joj je danas davala jedini valjani razlog da ustane svakog jutra.

Udahnula je punim pluima svje vazduh Central parka. S osjeajem olakanja poto je policajka u njoj opet uzela stvar u svoje

ruke, poela je da osmiljava istranu metodu: pod njenom komandomSejmur e voditi istragu u Francuskoj, dok e ona istraivati na licu mjesta.

I dalje s rukom u ruci, Alisa i Gabrijel su bez oklijevanja stigli do vrta uobliku trougla kojim se izlazilo iz parka sa zapadne strane. Policajka jekriom bacala poglede u pravcu muziara. Apsolutno je morala da sazna ko

je zaista taj ovjek. Da li mu je ona lino stavila lisice? Ukoliko je tako, iz kograzloga?

Sad je i on nju pogledao razmetljivo.- Dobro, ta onda predlaete? Odgovorila mu je pitanjem: - Da li imate poznanike u ovom gradu? - Da, ak imam jednog odlinog prijatelja, saksofonistu Kenija Foresta,

ali loe se poklopilo: on je trenutno na turneji u Tokiju.

Sada je drugaije formulisala pitanje: - Znai ne znate nijedno mjesto gdje bismo mogli da pronaemo alat da

bismo se otarasili ovih lisica, presvukli ili istuirali? - Ne - priznao je. - A vi?- Ja ivim u Parizu, da vas podsjetim! - Ja ivim u Parizu, da vas podsjetim! - stao je da je imitira kao neko

dangrizalo. - Sluajte, ne vidim kako to moemo da izvedemo a da ne odemou polici ju: nemamo love, nemamo rezervnu garderobu, nemamo ime dadokaemo svoj identitet...

- Prekinite sa alopojkama. Hajde za poetak da naemo neki mobilnitelefon, vai?

16


17/182

- Pa rekao sam vam da nemamo ni prebijene pare! Kako mislite da toizvedemo?

- To bar nije komplikovano: samo treba da ga ukrademo.

17


18/182

4

Vezani lisicamaU sreditu svake tekoe krije se mogunost.

Albert Ajntajn

Naputajui javni park, Alisa i Gabrijel su izbili na Zapadni central park,aveniju koja je ila du parka. Napravili su nekoliko koraka na trotoaru iosjetili da ih je istog trenutka ponijela gradska bujica: sirene utih taksijakoji su svom brzinom jurili ka Midtau nu, povici prodavaca hotdoga, zvucipneumatskih builica radnika iz gradskog komunalnog koji su popravljalika nalizacije.

Nema se vremena za gubljenje. Alisa je zakiljila da bi bolje odmjerila okruenje. S druge strane avenije

uzdizala se impozantna fasada Dakote u boji pijeska, zgrade pred kojom jeprije trideset tri godine ubijen Don Lenon. Zgrada je bila u neskladu sokruenjem: sa svojim malim kulama, zabatima, prozoriima i malimbalkonima, ocrtavala je gotiku siluetu na nebu Menhetna.

Srednji vijek u jeku XXI vijeka. Na trotoaru je jedan ulini preprodava bio smjestio svoju opremu i

prodavao turistima ma jice i natpise s likovima bivih lanova Bitlsa. Mladaena je primijetila jednu grupu adolescenata na desetak metara ispred nje:bune pance koji su se slikali pred zgradom. I nakon trideset godina mit je idalje funkcionisao...

Poslije nekoliko sekundi posmatranja, ona je primijetila svoju metu irazradila detaljni plan napada. Pokretom brade je Gabrijelu oznaila grupu.

- Vidite onog mladog momka koji razgovara telefonom? On se poeao popotiljku.

- Kojeg? Polovina njih ima mobilni prislonjen na uvo. - Mali debeljko s naoarima i pa frizurom u dresu Barse.

- Ne mislim da je mnogo hrabro da napadnemo dijete... Alisa je prasnula: - Ne izgledate mi ba kao da ste svjesni u kolikom smo sranju, Kejn! Ovaj

tip ima bar esnaest godina i nije rije o tome da ga napadnemo, ve samoda pozajmimo njegov telefon.

- Crkavam od gladi - poalio s e. - Zar ne bi bilo bolje da ma znemo jedanhotdog?

Prostrijelila ga je pogledom.- Prestanite da se pravite pa metni i sluajte me dobro. Hodaete

priljubljeni uz mene. Kad stignemo do njega, gumuete me ka njemu, imbudem zgrabila telefon, smjesta kidamo.

Gabrijel se sloio klimanjem glave.

18


19/182

- Izgleda lako. - Lako? Vidjeete kako je lako trati s lisicama... Dogaaji su se dalje odigrali kao to je Alisa predvidjela: iskoris tila je

iznenaenost adolescenta da bi se dokopala njegovog telefona.

- Trite sada! - dobacila je Gabrijelu. WALK: treperilo je zeleno svjetlo za pjeake. Iskoristili su to da bi preliaveniju i zamakli u prvu poprenu ulicu. Tranje s lisicama se pokaza logorim od onoga ega se Alisa pribojavala. Pored tekoe da usaglase ritamtranja, bila je tu i razlika u njihovoj visini i bolovi od elinih narukvica kojesu im se, pri svakom zaletu, usijecale u kou na zglobovima ruku.

- Jure nas! - povikao je Gabrijel bacivi pogled unazad. Alisa se i samaokrenula i primijetila grupu panskih adolescenata kako su se dali u potjeruza njima.

Nema anse...

Jednim pokretom glave sporazumjeli su se da ubrzaju jo vie. 71. ulica je bila velika ali mirna, tipina za Aper Vest Sajd, oivie na elegantnimbrownstones -ima 3 od crvenog pjeanika. Nije bilo nijednog turiste, trotoarisu u njoj bili iroki, to je paru omoguilo da brzo protre kroz stambeniblok koji je razdvajao dvije avenije. I dalje za njihovim petama, adolescenti suih sve vie pritiskali, viui za njima ne bi li uzbunili prolaznike i naveli ih daim se pridrue u hajci.

Avenija Kolambas. Ponovo guva: radnje su otvarale svoje izloge, kafii se punili, studenti

izlazili iz susjedne stanice metroa.

- Li jevo! - povikao je Gabrijel naglo skrenuvi. Promjena pravca je iznenadila Alisu. Bilo joj je teko da odri ravnoteu i

vrisnula je osjetivi kako joj se eljusti lisica zarivaju u kou. Sili su niz aveniju prema jugu, odgurkujui pjeake, obarajui nekoliko

stalkova, umalo pregazivi i jednog jorkirskog patuljastog naucera. Previe svijeta. Osjeaj vrtoglavice. Nesvjestica. Probadanje koje razdire bokove. Da bi

izbjegli gomilu, pokuali su da preu nekoliko metara na kolovoz. Loa zamisao...

Umalo da ih jedan taksista udari. Nagazivi na konicu, voza je dugodrao sirenu i uputio im sijaset psovki. Pokuavi da se ponovo popne naplonik, Alisa se saplela na ivicu trotoara.

Ponovo joj je narukvica lisica zasjekla zglob. Zanijela se i tre snula nazemlju, povukavi prilikom pada i Gabrijela sa sobom i ispustivi mobilnitelefon oko koga su se toliko namuili.

Sranje! Brzim pokretom, Gabrijel je epao mobilni.

3 Brownstones, kue ili zgrade u nizu s fasadama od braon ili crvenogpjeanika. - Prim. prev.

19


20/182

Dii se! Ustali su i ponovo bacili pogled na svoje progonitelje. Mada se grupa bila

rasula, dva adolescenta su im i dalje bila za petama, uestvujui u jurnjavipo Menhetnu odakle su se nadali da e izai kao pobjednici i neizostavnozadiviti drugarice po povratku.

- Ove bitange brzo tre! - bjesnio je Gabrijel. - Isuvie sam ja star za ovebudalatine!

- Potrudi se jo samo malo! - zatraila je Alisa primoravi ga da nastavi strkom.

Svaki novi korak bio je muenje, ali oni su grabili dalje. S nikom u ruci.Deset metara, pedeset metara, sto metara. Isprekidani prizori iskakali su impred oima: alite koje se pue i ija se para uzdie ka nebu, eline stubekoje idu du fasada od opeke, djeje grimase kroz stakla kolskih autobusa.I uvijek to smjenjivanje zgrada od stakla i betona, to izobilje firmi i reklamnihpanoa.

67. ulica, 66. ulica. Runi zglobovi su im bili krvavi, jedva su dolazili do daha od tranja, ali

su i dalje hitro grabili. Noeni adrenalinom i za razliku od klinaca koji su imbili za petama, uspjeli su da smognu snage. Stupali su sigurnije, trali sugipkije. Stigli su do mjesta na kome Brodvej sijee Kolambas. Avenija se tadapreobraavala u dinovsku raskrsnicu, stecite tri glavne ulice s etirikolosijeka. Jedan pogled je bio dovoljan da se razumiju.

- Sad! Rizikujui u potpunosti, naglo su preli raskrsnicu po dijagonali, uz

slono kripanje guma i sviranje sirena. Izmeu 65. i 62. itav zapadni dio Brodveja bio je zauzet kulturnimkompleksom Linkoln centra, izgraenog oko Metropoliten opere. Alisa jepodigla pogled da bi se orjentisala. Visoka nekoliko spratova, jednadinovska laa od stakla i eline mree imala je istureni iljati pramac svedo sredine avenije.

Prepoznala je hol kole Dulijard ispred koje je ve bila prola saSejmurom. Iza prozirne fasade, mogli su se primijetiti plesni koraci balerinakao i unutranjost studija u kojima su vjebali muziari.

- Podzemni parking opere! - dobacila je ona pokazujui na betonsku

rampu koja je ponirala u zemlju. Gabrijel je pristao. Provukli su se u unutrnjost od betona izbjegavajuivozila koja su se pela ka izlazu. Stigavi na prvi podzemni nivo, upotrijebilisu posljednju snagu da bi preli parkiralite svom duinom i krenuli jednimod izlaznih stepenita koja izlaze tri bloka dalje, u malu enklavu Demraparka.

Kad su se konano nali napolju, sa olakanjem su ustanovili d a sunjihovi progonitelji nestali.

Naslonjeni na bedem koji je opkoljavao esplanadu, Alisa i Gabrijel nisumogli da dou do daha. Oboje su bili u goloj vodi i oduzeti od bolova.

- Dodajte mi telefon - grcala je ona.

20


21/182

- Doavola, ja... ja sam ga izgubio! - povikao je stavivi ruku u dep. - Ne mogu da vjerujem, vi...- alim se - utjeio ju je pruajui joj smartfon. Alisa ga je pogledala kao da bi ga najradije ubila i spremala se da ga

estoko izgrdi kad je najednom osjetila metalni ukus u ustima. Uhvatila ju jevrtoglavica. Osjetila je kako joj se od munine podie eludac i ona senagnula preko jedne ardinjere da bi ispovraala u.

- Treba da popijete vode. - Treba neto da pojedem. - Lijepo sam vam rekao da maznemo jedan hotdog! Oprezno su krenuli

dalje ka javnoj fontani da bi utolili e. U Demra parku, omeenom Njujork Siti Balejom i staklenim lukovima

ogromne Metropoliten opere, bilo je dovoljno guve da bi iko na njih obraaopanju. Na platou ispred, radnici su bili uposleni montiranjem atora i

podijuma zbog defilea koji treba da se odri. Poslije nekoliko gutljaja vode, Alisa je epala telefon, provjerila da nije

sluajno zatien ifrom i ukucala Sejmurov broj mobilnog. ekajui da se uspostavi veza, stavila je telefon u udubljenje na ramenu

i s tala da masira potiljak. Srce joj je i dalje jako udaralo u grudima. Odgovori, Sejmure... Sejmur Lombar je bio zamjenik u istranoj grupi kojom je rukovodila

Alisa. Sainjena od pet drugih policajaca, grupa efer je dijelila etiri malekancelarije na treem spratu u broju 36, Ke dez Orfevr.

Alisa je pogledala na sat da bi uzela u obzir vremenski razmak. U Parizu je sada bilo 14:20h.

Policajac je odgovorio nakon to je tri puta zvonilo, ali je zbog graje unjegovoj pozadini razgovor bio otean. Ako Sejmur nije na terenu, sigurno je

jo uvijek na doruku. - Sejmure?- Alisa? Pa gdje si ti, zaboga? Ostavio sam ti nekoliko poruka. - Na Menhetnu.- Ti... ti se to zeza sa mnom?- Mora da mi pomogne, Sejmure.- Mnogo te loe ujem. Isto je vailo i za nju. Prijem je bio lo. Isprekidan. Glas njenog

zamjenika joj je dopirao nekako izvitopereno, gotovo s metalnim zvukom. - Gdje si ti, Sejmure?- U Kavo di Paleu, na trgu Dofin. Sluaj, vraam se u kancelariju i zovem

te opet za pet minuta, OK?- Vai. Je l' li se prikazao broj? - Da.- Super. I pouri. Imam posla za tebe. Frustrirana, Alisa je zavrila razgovor i pruila mobilni dez muziaru.

21


22/182

- Ako hoete nekoga da pozovete, uinite to sada. Dajem vam pet minuta.Ajde brzo.

Gabrijel ju je udno pogledao. Uprkos hitnoj i opasnoj situaciji, on nijemogao da izdri a da se ne nasmije.

- Je l' uvijek priate s ljudima tim autoritativnim tonom? - Nemojte da me gnjavite - obrecnula se na njega. - Hoete li ovaj telefon

ili ne?Gabrijel je dohvatio ureaj i razmislio nekoliko sekundi. - Pozvau svog prijatelja Kenija Poresta. - Saksofonistu? Rekli ste da je u Tokiju. - Uz malo sree, vjerovatno je ostavio kljueve od stana susjedu ili

kuepaziteljki. Znate li koliko je sada sati u Japanu? - upitao je ukucavajuibroj.

Alisa je izraunala na prste. - Rekla bih da je 10 sati uvee. - Majku mu, mora da je usred koncerta. U stvari, Gabrijel je naletio na sekretaricu i ostavio poruku u kojoj

objanjava da je u Njujorku i obeava da e pozvati kasnije. Vratio je Alisi telefon. Ona je pogledala na sat uzdahnuvi.Pouri malo, Sejmure! - molila je stiskajui smartfon meu prstima. Bila je

odluna da ponovo pozove svog zamjenika kada je spazila niz cifara ispisanihhemijskom olovkom na dlanu svoje ruke. Zbog znojenja su poeli polako dase briu.

- Da li imate ideju ta ovo moe da bude? - upitala je otvorivi dlan predGabrijelovim oima. 2125558900 - Otkrila sam ove cifre jutros kad sam se probudila. Meutim, ne sjeam

se da sam ih ispisala.- Vjerovatno je telefonski broj, zar ne? Dajte mi da vidim. Znam! -

uzviknuo je Gabrijel. - 212 je pozivni za Menhetn. Recite mi, jeste li sigurnida ste policajka?

Kako sam to mogla da previdim? Ignorisala je njegovo zadirkivanje i pozvala broj u letu. Javili su joj se im

je prvi put zazvonilo.- Hotel Grini, dobar dan. Kendis vam stoji na usluzi. Kako mogu da vam

pomognem?Hotel? Alisa je razmiljala iz petnih ila. Otkud ova adresa? Moda je u njemu

bila nakratko odsjela? Nije imalo nikakvog smisla, ali vrijedilo je pokuati. - Mogu li dobiti sobu gospoice Alise efer, molim vas? S druge strane veze recepcionarka je zautala a zatim odgovorila: - Mislim da nemamo nijednog gosta s takvim imenom, gospoo. Alisa je insistirala:

22


23/182

- Mislite ili ste sigurni?- Sasvim sigurna, gospoo. ao mi j e.Alisa nije ak imala vremena ni da zavri razgovor kad se na ekranu

ukazao Sejmurov broj kao poziv na ekanju. Odgovorila je svom zamjeniku ine potrudivi se da se zahvali svojoj sagovornici.

- Jesi li u kancelariji, Sejmure? - Stiem - odgovorio joj je zadihanim glasom. - Ta pria o Njujorku, reci

mi da je ala.- Nije, na alost. Imam malo vremena i mora da mi pomo gne kako zna

i umije.Za manje od tri minuta, ona mu je ispriala o svemu onome to joj se

dogodilo prethodne veeri: o izlasku sa drugaricama u barove na Jelisejskimpoljima, kako je izgubila sjeanje otkako je dola na parking, o njenombuenju u Central parku, o tome kako je vezana lisicama za potpunog

neznanca i najzad o krai mobilnog telefona da bi ga pozvala. - Ne, neto muti. ta to izvodi, Alisa? Ovdje imamo puno posla. Sudijahoe da te vidi: odbio je nae zahtjeve za sasluanja povodom sluaja Sikar.to se tie Tajandijeove, ona...

- Sluaj me, zaboga! - urlala je.Oi su joj bile pune suza i bila je na ivici nerava. ak i s drage strane

Atlantika, njen zamjenik mora da je osjetio slabost u njenom glasu. - Nije ala, jebote! U opasnosti sam i mogu da raunam samo na tebe! - U redu. Smiri se. Zato nee da ode u policiju? - Zato? Zato to u depu svoje jakne imam pitolj koji nije moj, Sejmure.

Zato to mi je krv po cijeloj koulji. Zato to nemam ni jedan dokument kodsebe i Eto zato! Stipae me u orku ne pokuavajui da saznaju neto vie.

- Nee ako nema lea - prigovorio je policajac.- Ni u to nisam ba sigurna. Treba najprije da otkrijem ta mi se desilo. I

pronai naina da se otarasimo ovih lisica! - ta hoe da uinim? - Majka ti je Amerikanka. Ima rodbinu ovdje, poznaje ljude. - Moja majka ivi u Sijetlu, to odlino zna. U Njujorku od rodbine imam

samo jedn u staru tetku. Sitnu staricu koja ivi povueno na Aper Ist Sajdu.Nas dvoje smo je zajedno posjetili prvi put kad smo doli na Menhetn, sjease? Ona ima devedeset pet godina, ne vjerujem da ima testeru za metal priruci. Nee ti ona pomoi.

- Ko e onda ?- ekaj da razmislim. Moda imam ideju, ali prvo moram da obavim

jedan razgovor prije nego to te uputim na pogrenu adresu.- OK, pozovi me opet, ali pouri, preklinjem te. Zavrila je razgovor i stisnula pesnice. Gabrijel ju je pogledao u oi. Po

podrhtavanju tijela svoje partnerke , mogao je da osjeti mjeavinu bijesa ifrustracije koji su kiptjeli u njoj.

- Ko je tano taj Sejmur?

23


24/182

- Moj zamjenik u kriminalistikoj brigadi i takoe moj najbolji prijatelj. - Jeste li sigurni da u njega moemo imat i povjerenja? - Apsolutno.- Ne razumijem najbolje francuski, ali nisam osjetio da mu se pretjerano

uri da vam pomogne...

Nije mu odgovorila. On je nastavio.: - A hotel, nita niste saznali?- Ne, kao to ste mogli da ujete, poto prislukujete razgovore .- Na ovoj razdaljini teko da moe da bude drugaije! Gospoa neka mi

oprosti na indiskreciji s obzirom na okolnosti - branio se on podsmjeljivimtonom. - I kao to ste me maloas podsjetili, niste samo vi u neprilici!

I bjesno je okrenula glavu da bi izbjegla Kejnov pogled. - Doavola, prestanite da me tako odmjeravate. Zar nemate jo neki

poziv da obavite? Nekoga da upozorite: enu, djevojku... - Ne. Jedna djevojka u svakoj luci, to je moj moto. Slobodan sam kao

vazduh. Slobodan kao muzike note koje polijeu s mog klavira. - Jeste: slobodan i sam. Dobro poznajem takve tipove. - A vi, imate li mua ili deka? Izbjegla je pitanje okrenuvi glavu, ali on je osjetio da je dirnuo u neto

osjetljivo.- Ne, ozbiljno, Alisa: jeste li udati? - Nosite se, Kejn.- Da, razumio sam, vi ste udati - zakljuio je. Poto nije poricala, on se

okomio: - Zato ne pozovete mua? Ponovo je stegnula pesnice. - Brak vam je u krizi, zar ne? Nije ni udo s vaim groznim karakterom... Pogledala ga je kao da joj je zario no u stomak. Potom je zaprepaenje

ustupilo mjesto bijesu. - Zato to je mrtav, glupane!

*

Ljut zbog toga to je ispao nespretan, Gabrijel se snudio. Prije nego to je uspio da joj se izv ini, uasno zvonjenje - nevjerovatna mjeavina salse ielektrinog zvuka - zaulo se iz telefona.

- Da, Sejmure?- Imam rjeenje za tvoj problem, Alisa. Sjea li se Niki Nikovski? - Osvjei mi pamenje. - Kad smo doli u Njujork za posljednji Boi, posjetili smo jedan kolektiv

savremenih umjetnika... - U jednoj velikoj zgradi blizu keja, je l' to?

24


25/182

- Da, u kvartu Red Huk. Nadugako smo raspravljali s jednomumjetnicom koja je pravila serigrafije 4 na elinom limu i aluminij umu.

- I ti si na kraju kupio od nje dva dijela za tvoju kolekciju -sjetila se ona.- Da, to je ona, Niki Nikovski. Ostali smo u kontaktu i upravo sam s

njom razgovarao telefonom. Njen atelje se nalazi u jednoj staroj fabrici. Onaima odgovarajui alat za lisice i spremna je da ti pomogne.

Alisa je uzdahnla s olakanjem. Uhvatila se za tu utjenu novost i predstavila svom zamjeniku plan

borbe: - Treba da sprovede istragu sa svoje strane, Sejmure. Za poetak

pokupi trake s nadzornih kamera s podzemnog parkinga na aveniji Frenklin -Ruzvelt. Raspitaj se da bi saznao da li su mi kola i dalje tamo.

Policajac je ukopao: - Rekla si mi da su ti pokrali sve stvari, dakle mogu da pokuam da

uem u trag tvom mobilnom kao i kretanjima na tvom bankovnom raunu. - U redu. I raspitaj se o svim privatnim letovima koji su vjerovatno

krenuli iz Pariza za Sjedinjene Drave tokom noi. Poni sa Le Bureom,zatim proiri listu na sve poslovne aerodrome u pariskom regionu. Pokuajtakoe da nae informacije o izvjesnom Gabrijelu Kejnu: amerkom dezpijanisti. Provjeri da li je sino svirao u jednom klubu u Dablinu, u Braunugaru.

- Informacije o meni? - pokuao je da je prekine Gabrijel. -Ne, vi stestvarno drski!

Alisa mu je dala znak da uuti i nastavila je da da je uputstva svomzamjeniku:

- Ispitaj i moje drugarice, nikad se ne zna: Karin Pejet, Maliku Hadad iamiju uaki. Bili smo zajedno na pravnom fakulteta. Nai e njihovuadresu u kompjuteru u mojoj kancelariji.

- OK.Odjednom se neega sjetila. - U svakom sluaju pokuaj da vidi moe li da ue u trag jednom

pitolju. Glok 22. Dau ti serijski broj. Proitala mu je slijed slova i cifara koje su bile ugravirane na oruju.

- Zabiljeio sam. Uiniu sve to mogu da bih ti pomogao, Alisa, ali trebada obavijestim Tajandijeovu. Alisa je zamurila. Slika Matilde Tajandije, komesara odsjeka, koja je

rukovodila kriminalistikom brigadom, prola joj je kroz glavu. Tajandijeova je nije mnogo voljela i to je bilo uzajamno. Poslije sluaja Erik Von ,pokuala je vie puta da je ukloni iz broja 36. Do sada su se njenipretpostavljeni tome protivili, prvenstveno iz politikih razloga, ali Alisa jeznala da joj se pozicija u toj slubi i dalje ljulja.

4 Serigrafija (sitotampa) je tehnika tampanja. - Prim. prev.

25


26/182

- Ni govora - bila je izriita. - Izuzmi ostale iz te prie i snai se da ovoodradi sam. Spasila sam te neprilika dovoljno puta da bi mogao dapreuzme bar minimalni rizik za mene, Sejmure.

- OK - prihvatio je. - Zovem te im budem imao novosti. - Ja u tebe zvati. Neu jo dugo moi da zadrim ovaj telefon, ali poalji

mi adresu i telefon Niki Nikovski SMS -om.Alisa je zavrila razgovor i nakon nekoliko sekundi na ekranu smart fona

se prikazala adresa slikarkinog ateljea. Kliknuvi na hiperlink, naila je naaplikaciju geopozicije.

- Red Huk nije ba blizu - primijetio je Gabrijel nagnuvi se nad plan. Alisa je pomno gledala u ekran i prstom pomjerala povrinu na dodir da

bi bol je shvatila gdje se nalazi. Atelje se nalazio u jugozapadnom dijeluBruklina. Uzaludno je bilo nadati se da e tu stii pjeice. Ni javnimprevozom, uostalom.

- A nemamo ni novca da bismo platili kartu za bus ili metro -primijetio jeGabrijel kao da joj je proitao misli. - ta onda predlaete? - upitala ga je izazivaki. - Nita posebno: ukraemo kola - potvrdio je. - Ali ovoga puta pustite

mene, vai?

*

Na uglu avenije Amsterdam i 61. ulice bila je mala slijepa ulica stisnutaizmeu dvije stambene zgrade.

Gabrijel je snanim udarcem lakta slomio staklo starog mini morisa. Alisii njemu je trebalo vie od etvrt sata da bi pronali neki auto parkiran naskrovitom mjestu i dovoljno starog godita da bi ga upalili na stari nain .

Bio je to prastari dvobojni ostin kuper s ija je karoserija bila sjajnokestenjasta a krov bijel. uveni model s kraja ezdesetih koji je nekikolekcionar izgleda briljivo renovirao.

- Jeste li sigurni da znate ta inite? Gabrijel je izbjegao odgovor. - A u ta ovjek uopte moe da bude siguran u ivotu? Provukao je ruku kroz staklo i otvorio vrata automobila. Suprotno onome

to se moe povjerovati iz filmova, kraa automobila pomou spajanjakablova za paljenje nije sitnica. A jo je komplikovanije nekome ko nosilisice.

Gabrijel je sjeo na mjesto vozaa, zatim se spustio ispod volana odaluminijuma i lakovanog drveta, dok se Alisa pravila kao da razgovara sanjim, oslonjena na prozor.

Instinktivno su bili podijelili uloge: ona je uvala strau dok je on petljaooko main e.

Otrim udarcem je izvalio ugraenu plastinu masku koja oblae stubupravljaa. Svojom slobodnom rukom je skinuo plastini dio da bi mogao dadoe do kablova. Iz jednog pohabanog plastinog cilindra ispala su tri paraica razliite boje.

26


27/182

- Gdje ste to nauili? - U ulinoj koli, Kvart Inglvud, na jugu ikaga. Osmotrio je paljivo sveanj kablova da bi odredio koji par aktivira

akumulator.

- Ovo je kabl koji napaja cijelo elektrino kolo vozila - objasnio jepokazujui dvije ice kestenjaste boje. - Ne mogu da vjerujem! Neete mi valjda sada drati kurs iz mehanike! Uvrijeen, izvukao je kablove iz cilindra, ogolio im krajeve i spojio ih da

bi aktivirao prekida za paljenje. Instrument tabla se istog asa upalila. - Pourite malo, doavola! Jedna ena nas je primijetila sa balkona. - Mislite da je lako samo s jednom rukom! Volio bih vas da vidim! - Vi ste se maloas hvalili svojom ulinom kolom .Pod pritiskom i zanemarujui svaku opreznost, Gabrijel je zubima ogolio

kablove za paljenje motora. - Bolje mi malo pomozite umjesto to se alite! Uzmite ovu ovdje icu.

Protrljajte je blago s mojom. Eto, tako... Njihovo rukovanje je izazvalo varnienje i uli su kako se motor upalio.

Nakratko su se sauesniki pogledali da bi zapeatili tu malu pobjedu. - Brzo - zapovijedila je ona gurnuvi ga unutra u kabinu. - Ja u da

vozim.- Ne dolazi u obz... - To je nareenje - presjekla ga je ona. - I u svakom sluaju, nemate

izbora! Ja u da drim volan a vi mijenjajte brzine.

27


28/182

5

Red HukNeke stvari se bolje ue u mirno doba

a druge kad je olujno vrijeme. Vila Kater

Sa bojama Njujorkog policijskog odsjeka, jedan ford taurus se parkiraona uglu Brodveja i 66. ulice. Pouri, Majki

U vozilu je dvadeset etvorogodinja Dodi Kostelo postaja la nestrpljiva

lupkajui prstima po volanu. Mlada policajka je poela da radi u njujorkoj policiji poetkom mjeseca injen posao daleko od toga da je bio onoliko uzbudljiv koliko se tome nadala.Ovog jutra, nije proteklo ni etrdeset pet minuta otkako je dola na posao, ave je osjeala da je ne dri mjesto. Njen patrolni sektor, zapadno od Centralparka, pokrivao je jedan bogati kvart, previe miran za njen ukus. Zapetnaest dana, njena aktivnost se svodila na to da daje obavjetenjaturistima, da tri iz sve snage za kradljivcima, da sastavlja zapisnik vozaimakoji previe ure i obraunava se sa pijanicama koji povraaju rakiju na

javnom mjestu.Kao za inat, dodijelili su joj za partnera pravu karikaturu: na est

mjeseci od penzije, Majk Hernandez je b io je pravo pravca to bure. Pristalicato manjeg naprezanja, mislio je samo na klopu i zduno se trudio da tomanje radi, umnoavajui pauze za krofne , odmore za hamburgere ,predahe za koka -kolu ili naklapajui i s najmanjim povodom s trgovcima itu ristima. Prilino lina vizija policije iz susjedstva...

E pa sad je stvarno dosta, iznervirala se Dodi. Ne treba mu valjda dvasata da bi kupio krofne!

Ukljuila je stop svjetla i izala iz kola zalupivi vrata. Spremala se daue u radnju da bi izgrdila svog partnera kad je spazila grupu od estadolescenata koji su trali u njenom smjeru.

- Ladrn, ladrn 5 ! Odlunim tonom im je naredila da se smire prije nego to pristane da

saslua ove panske turiste koji su natucali engleski. Najprije je povjerovalada se radi o najobinijoj krai mobilnog telefona i spremala se da ih poaljeda podnesu tubu u 20. okrugu kad joj je jedan detalj privukao panju.

- Jesi li siguran da su tvoji lopovi imali lisice na rukama? - upitala jeonog to je istovremeno izgledao najmanje glup i najruniji: deka koji jenosio fudbalski dres, sa okruglom facom, naoarima za kratkovidost iasimetrinom pa frizurom.

5 Lopov, na panskom. - Prim. prev.

28


29/182

- Siguran sam - odgovorio je panac, dok su to buno potvrdili i njegovidrugari.

Dodi je zagrizla donju usnu. Bjegunci? Teko je u to povjerovati. Kao i svakog jutra, primila je izvjetaje o

pokrenutim istragama i potjernice, koje su joj poslale njene kolege iz Biroapatrolnih slubi i niko nije odgovarao opisu dvoje lopova.

Vodei se svojom intuicijom, izvadila je iz gepeka kola svoj lini tabletraunar.

- Koja ti je marka telefona, mladiu? Sasluala je njegov odgovor i konektovala se na proizvoaev servis cloud

computing. Zatim je zatraila od adolescenta da joj kae adresu njegoveelektronske pote kao i odgovarajuu lozinku.

im je aktivirala tu aplikaciju, ona joj je omoguila da pristupi potikorisnika, njegovoj listi kontakata kao i da odredi poziciju ureaja. Dodi je

dobro poznavala tu operaciju jer ju je koristila est mjeseci ranije usopstvenom ljubavnom ivotu. Jednostavnim rukovanjem uspjela je da ue utrag odlascima njenog biveg deka kod ljubavnice i tako dobije potvrdunjegovog nevjerstva. Pritisnula je ekran na dodir da bi otpoela proceduru.Plava taka je zatreperila na planu. Ako sajt funkcionie, onda se telefonovog klinca trenutno nalazi nasred Bruklinskog mosta!

Dva lopova se oigledno nisu bila zadovoljila da ukradu samo telefon.Maznuli su i kola i sad su pokuavali da napuste Menhetn!

U njenoj glavi, optimistine misli su odagnale dosadu: nada da konanoradi na pravoj istrazi i mogunost unapreenja koje bi moglo da joj otvori

vrata ka boljoj slubi. U teoriji, ona je mogla da pusti svoju informaciju na radio frekvencijeNjujorkog policijskog odsjeka kako bi neka bruklinska patr ola uhapsilaosumnjiene. Ali nije ni najmanje eljela da joj ovaj sluaj izmakne.

Bacila je pogled na Dankin Donats. Majk Hernandez se i dalje nijepojavljivao.

teta... Smjestila se za volan, stavila rotaciju, ukljuila sirenu i pravac Bruklin. Opkoljen vodom, stari dokerski kvart se nalazio na kraju polu ostrva na

zapadu Bmklina. Mini moris je stigao na kraj ulice Van Brant, glavne prometne ulice koja

je prolazila kroz Red Huk od sjevera do juga i zavravala se slijepom ulicom.Poslije toga, put je ustupa o mjesto ograenoj i naputenoj industrijskoj zonikoja je izlazila direktno na kejove.

Alisa i Gabrijel su se parkirali du izlokanog trotoara. I dalje zarobljenilisicama, izali su iz vozila na ista vrata. Uprkos jakom suncu, ledeni vjetar

je ibao pejza. - Ovdje je da se sledi! - alio se dezer podigavi kragnu na svom sakou. Alisa je postepeno poinjala da prepoznaje mjesto. Ljepota neravnog

industrijskog pejzaa, naputeni magacini, gomila dizalica, teretni brodovi ibarke na istom mjestu.

29


30/182

Utisak da ste na kraju svijeta koji jedva da remete sirene trajekata. Posljednji put kada je dola ovdje sa Sejmurom, kvart se tek bio

oporavljao od prolaska uragana Sendi. Nadola voda je tada bila poplavilapodzemne prostorije i prizemlje smjetene suvie blizu okeana. Danas seinilo da je veina tete uspjeno otklonjena.

- Atelje Niki Nikovski se nalazi u ovoj zgradi - pokazala je Alisa, oznaivi jednu impozantnu konstrukciju od cigle koja, sudei po silosima i dimnjaku,mora da je bila znaajna manufaktura iz vremena industrijskog sjajaBmklina.

Krenuli su u pravcu zgrade koja je prkosila otvorenom moru. Kejovi subili gotovo pusti. Ni sjenke od nekog turiste ili etaa. Nekoliko obnovljenihmalih kafia i radnji bili su poredani u ulici Van Brant, ali jo uvijek nisu bilipodigli svoje zastore.

- Ko je u stvari ta ena? - up itao je Gabrijel opkoraivi ka nalizacionucijev.

- Top- model koja se proslavila devedesetih godina. Jedan plamiak seupalio u dezerovim oima.

- Prava manekenka? - Malo vam treba da se uzbudite, zar ne? - odgovorila mu je prekornim

tonom.- Ne, samo me udi ta promjena zanimanja - odgovorio je pomalo

uvrijeen. - U svakom sluaju, njene slike i skulpture poinju da dobijaj u na cijeni

kod galerista.

- Va prijatelj Sejmur je amater u savremenoj umjetnosti?- Da, on je i istinski kolekcionar. Tu strast mu je prenio otac kao i veliko

nasljedstvo koje mu omoguava da je zadovolji... - A vi?Slegnula je ramenima.- Ja se u umjetnost uopte ne razumijem. Ali svako neka radi ono to

umije: j a imam svoj raspored potjere.Nabrao je obrve. - A koga hvatate?

- Kriminalce, razbojnike, ubice. Stigavi pred staru fabriku, jedno vrijeme su utke stajali prije nego to

su primijetili da gvozdena vrata kroz koja se ulazi u prizemlje nisu zatvorenarezo m. Krenuli su liftom s reetkama koji je vie liio na teretni lift ipritisnuli su dugme posljednjeg sprata. Kabina se otvorila na jednubetoniranu platformu koja je vodila do metalnih protivpoarnih vrata. Moralisu da zvone u nekoliko navrata prije nego to je Niki dola da im otvori.

Debela kona kecelja, debele rukavice, slualice protiv buke, titnik zalice i crne naoare. Privlana figura bive manekenke gubila se u odjeisavrenog kovaa.

- Dobar dan, ja sam Alisa ef er. Moj prijatelj Sejmur je vjerovatno...

30


31/182

- Uite, pourite!. - prekinula ju je Niki podigavi masku i zadimljenastakla. Da vas upozorim, briga me za vae prie, ne elim da budemumijeana u to. Skinuu vam lisice i odmah odlazite, je l' jasno?

Potvrdno su klimnuli glavama i zatvorili vrata za sobom. Mjesto je vie liilo na kovanicu nego na slikarski atelje. Osvijetljena

samo dnevnom svjetlou, bila je to beskrajna prostorija, na ijim suzidovima visile najrazliitije alatke: ekii svih veliina, lemilice i aparati zazavarivanje. Vatrene eravice koje su se crvenile u kovanici ocrtavale sunarandaste konture oko nakovanja i araa.

Pratei u stopu Niki, kretali su se po sirovom parketu i probijali kako suznali i umjeli meu metalnim kompozicijama koje su zapremale prostor:mono tipi uraeni serigrafijom sa purpurnim i oker odrazima koji bljete naeliku, skulpture od zaralog gvoa ije su linije od varenog elika prijetileda probiju plafon.

- Sjedite tu - naredila je skulptorka pokazavi dvije udubljene stolice koje je stavila prije njihovog dolaska.

Pourivi da zavre s tim, Alisa i Gabrijel su zauzeli mjesto s jedne idruge strane jednog postolja. Dok je Niki zarafljivala branu plou nabrusilicu, zatraila je od njih da zategnu lanac lisica u stegi mengela. Potom

je ukljuila mainu koja je poela da vibrira uz strahovitu buku i pribliila sedvojici bjegunaca.

Disk je presjekao lanac za manje od tri sekunde i veza je nagloprekinuta. Nekoliko jakih udaraca iljatim dletom su konano razlabavilibrave elinih naruk vica.

Najzad, uzdanula je Alisa masirajui bolan i krvav runi zglob. Promrmljala je nekoliko rijei zahvalnosti, ali ju je Nikovska osorno

prekinula: - Sada briite! - zatraila je pokazavi vrata. Sa olakanjem to su najzad osloboeni, par je posluao. Nali su se na keju s osmijehom na usnama. Ovo oslobaanje im nije

davalo odgovor ni na jedno od njihovih pitanja, ali je oznaavalo jednu etapu:ponovno osvajanje samostalnosti, prvi stepe nik u pribliavanju istini.

Kao da su se oslobodili balasta, malo su proetali dokovima. Sada jevjetar bio blag. Nebo, i dalje podjednako plavo, bilo je suprotnosti sa strogom

post- industrijskom pozadinom: naputeno zemljite, niz hangara i skladita. Pogled je svakako bio zadivljuju. Jednim pogledom mogao se obuhvatiti itav njujorki zaliv od Kipa slobode sve do Nju Dersija.

- Hajde, ja astim kapuino! - predloio je Gabrijel veselim glasompokazavi na jedan majuni kafi koji je smjeten u starom tramvajskomvagonu ispisanom grafitima.

Alisa je pokopala njegov entu zijazam.- A ime ete platiti svoju kafu? Planirate i nju da ukradete? Napravio je grimasu, povrijeen to ga realnost nadilazi. Potom je akom

obuhvatio ruku. Bol koji je osjetio jo prilikom buenja, sada je postajao sve jai.

31


32/182

Gabrijel je skinuo sako. Rukav njegove koulje bio je umrljan krvlju.Podvrnuo je tkaninu i opazio zavoj koji mu pritiska podlakticu: irokaplatnena kompresa natopljena zgruanom krvlju. Kad ju je sklonio, otkrio jegroznu povredu koja je odmah krenula da krvari. itava podlaktica mu jebila izbrazdana sjeivom. Na svu sreu, usjeci nisu bili duboki. Rezovi kojisu ocrtavali ...

- Niz cifara! - povikala je Alisa pomaui mu da zaustavi krvarenje. Urezan u njegovu kou, broj 141197 je izbijao iz krvavih usjeka.

Gabrijelov izraz lica se izmijenio. Za nekoliko sekundi, olakanje zbogdobijene slobode pretvorilo se u izraz nespokoja.

- Kakva je sad ovo ifra? Poinje da me izluuje ova bolesna pria! - Ovoga puta to svakako nije broj telefona - ocijenila je Alisa.- Da nije moda datum? - zapitao se on loe raspoloen i navlaei sako. - 14. novembar 1997... Mogue.

Ogoren, potraio je pogled mlade Francuskinje. - Sluajte, ne moemo i dalje ovako da lutamo, bez dokmena ta i novca.- ta predlaete? Da odemo u policiju, kad ste upravo ukrali kola? - Ali to je zbog vas! - Oh, kakva neustraivost! Pravi ste dentlmen! Pazite, s vama je lako,

uvijek je u pitanju tua greka. Poinjem dobro da vas upoznajem. Pokuao je da ne pada u vatru i odustao je od svae. - Znam da ima neka registrovana zalagaonica u ajnataunu. To je

adresa koju ponekad popunjavaju dezeri onda kad su prinueni da zaloe

svoj instrument.Nanjuila je zamku. - A ta hoete da mu ostavimo? Va klavir? Kiselo se osmijehnuo i pogledao runi zglob Parianke. - Jedino to imamo je va sat... Ustuknula je za nekoliko koraka. - To, stari, ne moe ni u snu. - Ma hajde, to je Patek Filip, zar ne? Mogi bismo za njega da izvuemo

bar... - Rekla sam vam ne! - viknula je. - To je bio sat mog mua.

- ta drugo, onda? Nemamo nita osim ovog mobilnog. Vidjevi ga kakovitla telefonom koji je bio izvadio iz depa, umalo se nije zadavila.- Zadrali ste telefon? Rekla sam vam da ga bacite! - Ni govora! Previe smo se namuili da ga ukrademo! I to je za sada sve

to posjedujemo. Jo moe da nam poslui. - Ali s time mogu da nam uu u trag u roku od tri minuta! Zar nikada ne

itate policijske romane? Zar nikada ne idete u bioskop? - U redu je, opustite se. Ovo nije film. Dok je otvarala usta da bi ga uvrijedila, ona se zaustavila. Noeno

vjet rom, dvotonsko zavijanje ju je navelo da okrene glavu. Sledila se nanekoliko sekundi pred bljeskovima crvenog svjetla koji su padali na put.

32


33/182

Sirena je urlala, rotacija je bila upaljena, policijsko vozilo se kretalo unjihovom smjeru.

*

- Doite! - viknula je stegnuvi Gabrijela za ruku. Uputili su se ka mini morisu. Alisa je skliznula na sjedite i krenula.

Ulica Van Brant bila je slijepa ulica i dolazak policajaca im je oduzimaosvaku mogunost da pobjegnu onuda odakle su doli.

Svaku mogunost da pobjegnu, ukratko... Jedino pribjeite: kapija sgvozdenim ipkama kroz koju se izlazilo na kejove. Na alost, bilo jezakataneno jednim lancem.

Nema drugog izbora. - Veite pojas - zapovijedila je krenuvi uz kripu guma. Ruku zgrenih oko volana, Alisa je ubrzala prvih trideset metara i

zaletjela se mini morisom izmeu dva krila kapije. Lanac je spao uz bukugvourije i kola su pojurila po kaldrmi starog tramvajskog kolosjeka koji jeopkoljavao naputenu fabriku.

Zabezeknuti Gabrijel je spustio staklo i bacio mobilni kroz prozor. - Sada je malo kasno! - psovala je Alisa pogledavi ga krvniki. Sjedei na nekoliko centimetara od zemlje, mlada ena je imala utisak da

vozi igraku. Sa svojim uskim donjim dijelom i majunim tokovima, kuperse drmusao na nera vnoj i izoblienoj zemlji.

Bacila je pogled u retrovizor. Nije se iznenadila primijetivi da supolicijska kola krenula u potjeru za njima putem pored samog mora. Alisa jevozila kejovima stotinak metara sve dok nije spazila jednu ulicu nadesno. Tuse zavu kla. Asfalt na kome se nala i dugaka prava linija omoguili su jojda nagazi gas da bi u punoj brzini popela prema sjeveru. U to doba danasaobraaj je postajao sve gui u tom dijelu Bruklina. Alisa je prola dvaputa uzastopce kroz crveno, umalo ne izazvavi saobraajni udes, ali neuspjevi time da se otrese policijskog presretaa koji je sad jo vie ubrzao.

Mini moris nije bio ba slika i prilika komfora, ali odravao se na putu. Jurei, starudija je uz kripu guma uletjela u punoj brzini u krivinu, da bikrenula ka najprometnijoj ulici kvarta.

Alisa je u retrovizoru spazila prijeteu reetku Taurusa koji sepribliavao.

- Odmah su iza nas! - upozorio je Gabrijel okrenuvi glavu. Alisa se spremala da ue u tunel koji je vodio do brzog kolosjeka.

Iskuenje da se utopi u saobraaj je bilo veliko, ali na au to-putu mini morisnee biti u stanju da se bori sa motorom V8 presretaa.

Uzdajui se u svoj instinkt, Alisa je zakoila i naglo okrenula volan usljedega je vozilo otilo na pjeaku rampu koja omog uava radnicima naodravanju da pristupe krovu podzemnog prolaza.

- Ubiete nas! - urlao je Gabrijel steui iz sve snage kopu na svompojasu.

33


34/182

S jednom rukom na upravljau, s drugom zgrenom na mjenjau, Alisa je vozila dvadesetak metara po ljunku. Kola su poela da se zaglibljuju kad je uspjela da ih izvue skrenuvi na betonirani uzani put koji ide ka KobHilu.

Bilo je manje od jedan ... Okret volana ulijevo, udesno, promjena brzine. Kola su izala na trgovaku ulicu s mnotvom ivopisnih radnji: m esara,

italijanska piljarnica, poslastiarnica, pa ak i berberin usred posla! Previe je svijeta ovdje. Njihov progonitelj im je uvijek bio za petama, ali Alisa je koristila veliinu

kupera da bi vozila slalom meu vozilima, ne bi li to bre napustila tu prolaznu ulicu i dola do stambene zone.

*

Sada se pejza izmijenio. Industrijska pozadina Red Huka ustupila jemjesto mirnom predgrau: crkvica, kolica i mala dvorita ispred nizovakua od crvenog pjeanika, svih istovjetnih.

Uprkos uskim ulicama, Alisa nije smanjila brzinu, stiskajui i dalje gasdo daske, glave priljubljene uz oferajbnu, u potrazi za idejom. Iza stakla jepejza promicao velikom brzinom. Kabina mini morisa bila je prilinoneudobna. Pri toj brzini, svaki put kad bi Alisa mijenjala poloaj, ulo bi sepucketanje zbog ega se sticao utisak da e se kabina raspasti.

Odjednom je ukoila kad su proli pored jedne uliice. Naglo je krenulaunazad i strahovitom brzinom se zavukla u prolaz.

- Ne ovuda, ovo je zabranjeni smjer! Kao za ina t, jedan kombi za dostavu blokirao je saobraaj od sredine

puta.- Usporite! Zabiemo se u potanski kamion! Ogluivi se na ovaj povik, Alisa je ubrzala to je vie mogla i popela se

mini morisom na trotoar. Ve preoptereeni, amortizeri su popustili. Ali sa jepritisla sirenu i na silu oslobodila prolaz, ba civi pogled na spoljni retrovizor.Onemoguena da ih prate, policijska kola su se nala direktno naspram

kamioneta. Nekoliko sekundi spokoja! I dalje na trotoaru, auti se popeo uz ulicu i naiao na asf altni put poto

je skrenuo desno na nalegnutim tokovima. Uputili su se ka jednom engleskom vrtu okruenom gvozdenom ogradom:

Kobi Hil parku. - Znate li gdje smo? - upitala je Alisa usporivi vonju du kapije. Gabrijel je tumaio saobraajne znakove. - Krenite desno da bismo stigli do avenije Atlantik. Uradila je kako je

rekao i izali su na etiri kolosjeka: prometna ulica koja prolazi kroz Njujorkod istoka do zapada poev od okoline aerodroma JFK sve do obala Ist Rivera.

34


35/182

Alisa je odmah prepoznala put. Tuda su ponekad prolazila taksi vozila naputu do aerodroma.

- Sad smo blizu mosta za Menhetn, je li tako? - On nam je iza lea.

Napravila je polukrug i ukljuila se na Interstejt. Uskoro je primijetilapetlju na autoputu koja vodi na Menhetn. Sivkasti stu bovi viseeg mostanazirali su se u daljini. Dvije eline kule zategnute isprepletanim kablovimai uadima.

- Iza nas! Policijska kola su ih u stopu pratila. Previe kasno da promijene pravac. U ovom stadijumu, imali su samo dva rjeenja: da krenu ka L ong

Ajlendu ili da se vrate na Menhetn. Krenuli su ka iskljuenju 29A da bi stiglina most. Sedam saobraajnih traka, etiri kolosjeka metroa i jednabiciklistika staza: Menhetnski most je bio gorostas koji je gutao putnike i

vozila u Bruklinu da bi ih ponovo ispljunuo na obale Ist Rivera. Odjednom se kolovoz suzio. Prije nego to stignu do ulaska na most,trebalo je da krenu jednim betonskim prelazom koji se ocrtavao kao dugakakrivina.

Mjesto je bilo zakreno i kola su morala da se kreu dodirujui sebranicima. Poto se zaglavila u saobraaju, Alisa je ukljuila stop svjetla kaoto su uradila i ostala vozila. Policajci su bili na stotinak metara iza njih.Uzalud su ukljuili sirenu, na tom dijelu puta, prolaz je bio isuvie uzan dabi se vozila pomjerila i propustila ih da prou. Ali par bjegunaca vie nijeimao ansi da se izvue.

- Sad smo gotovi - ocijenio je Gabrijel. - Ne, moemo da preemo most. - Razmislite malo: ve imaju nau potjernicu i sada znaju naa kola. ak

i da uspijemo da proemo, druga patrolna kola e nas saekati na izlasku smosta!

- Spustite malo ton, OK? Podsjeam vas da su nas pronali zahvaljuivama! Rekla sam vam bila da zavrljaite taj prokleti telefon.

- OK, zasrao sam - popustio je on.Zamurila je nekoliko sekundi. Nije mislila da policajci ve znaju njihov

identitet i najzad to nije ni bilo vano. Meutim, Kejn je bio u pravu za onoto je rekao: problem je bilo njihovo vozilo.

- Imate pravo.Vidjevi da se saobraaj malo dalje prorjeuje, ona je odvezala pojas i

otvorila vrata.- Drite volan - naredila je Gabrijelu. - ta, ali... ispada da sam sad ja u pravu?- Naa kola nisu dovoljno neupadljiva. Hou da pokuam neto. Iznenaen ovim, zgrio se da bi promijenio mjesto. Na obilaznici koja je

vodila na most, kola su i dalje miljela. kiljio je da ne bi izgubio Alisu iz vida.Ideje ove djevojke nisu prestajale da ga iznenauju. Provlaila seneuhvatljivo kroz zakreni saobraaj. Najednom ga je uhvatila panika

35


36/182

vidjevi je kako vadi pitolj iz svoje jakne. Dospjela je do starog modelahonde akord be boje.

Prosjena kola, shvatio je najednom.S orujem u aci, upravila je pitolj ka staklu. Putnica je izala ne

postavljajui suvina pitanja. Dala se u bjekstvo tako to je preskoilaogradu i krenula niz travnatu kosinu koja se sputala vie od dvadesetmetara.

Gabrijel nije mogao a da ne zvizne u znak divljenja. Okrenuo se.Policijska kola bila su na suprotnoj strani, u podnoju obilaznice. S terazdaljine, teko da su mogli da razlikuju bilo ta.

Sad je i on napustio mini moris i prikljuio se Alisi u hondi u trenutkukada je saobraaj ponovo krenuo.

*

Gabrijel joj je namignuo i napravio se kao da se ali da bi malo opustioatmosferu:

- Taman sam poeo da se vezujem za malog engleza! Bolje je iao od ovekrntije.

Pod dejstvom stresa, Alisine crte lica su ogrubjele. - Umjesto to se glupirate, bacite pogled na pregradu za lukavice. Uinio je to i otkrio ono to mu je nedostajlo jo otkako se probudio:

paklicu cigareta i upalja.

- Hvala Bogu! - rekao je pripalivi jednu cigaretu. Povukao je dvadugaka dima i pruio je Alisi. Ne isputajui volan, povukla je i ona jedandim iz cigarete. Opori ukus duvana joj je udario u glavu. Morala je pod hitnoneto da pojede ili e se onesvijestiti.

Otvorila je prozor da bi udahnula malo svjeeg vazduha. S desne strane,bljetali su hiljadama svjetala neboderi Midtauna, dok su je s njene lijevestrane, dugake stambene zgrade Louer Ist Sajda podsjeale na pozadinustarih policijskih romana koje je prodirao Pol, njen mu.

Pol... Odagnala je svoje uspomene i pogledala na sat. Bilo je prolo ve vie od

sat vremena kako su se probudili nesvjesni u parku. Otada, njihova istraga se nije pomakla n i za mali prst. Ne samo da jemisterija ostajala netaknuta, ve su se pridodala i druga pitanja da bisituacija postala jo zamrenija. I jo opasnija.

Njihova istraga je morala da se ubrza, a po tom pitanju se Gabrijel nijevarao: nisu mogli nita naroito bez novca.

- Dajte mi adresu vae zalagaonice - zatraila je ona dok su kola stizalana Menhetn.

36


37/182

6

ajnataunStarenje u sutini nije nita drugo

nego kad se vie ne bojitesvoje prolosti.

Stefan Cvajg

Kola su prola Boveri i zaokrenula u ulicu Mot. Alisa je nala mjestoispred jedne kineske radnje s ljekovitim biljem. Nije bilo mnogo prostora, ali

je ona uspjela da se besprekorno uparkira i uglavi izmeu dostavnogkamioneta i food truck -a koji je prodavao dim sum. - Ako me sjeanje dobro slui, zalagaonica se nalazi malo nie niz ulicu -

objasnio je Gabrijel zalupivi vrata honde. Alisa je krenula u stopu za njim nakon to je zakljuala kola. Ne gubei vrijeme, poli su glavnom ulicom u kvartu. Ulica Mot je bila

jedna uska ulica koja je vrvjela od svijeta i brujala od ivosti; koridor zgradaod tamne cigle, sa elinim stepenicama, koji prolazi kroz ajnataun odsjevera do juga.

Na trotoaru je bio niz najrazliitijih radnji sa izlozima prekr ivenim

ideogramima: saloni za tetovau i akupunkturu, prodavnice nakita, butici simitacijama luksuzne robe, piljarnice i restorani koji isporuuju gotova jela,u ijim su se izlozima nalazili oklopi kornjaa iznad kojih je visila hrpalakiranih pataka okaenih na kuke.

Ubrzo su stigli ispred jedne sive fasade na kojoj je bila dinovska neonkau obliku zmaja. Reklama Pawn Shop - Buy - Sell - Loan treperila je na

jutarnjoj svjetlosti.Gabrijel je gurnuo vrata zalagaonice. Alisa ga je pratila kroz turobni

hod nik koji je izbijao na veliku salu bez prozora, sa sivo -zelenim svjetlom. Unjoj se osjeao zadah memle i zaparloenog znoja.

Na metalnim policama bile su nagomilane stotine neobinih predmeta:televizori s ravnim ekranom, firmiran i modeli runih torbi, muzikiinstrumenti, preparirane ivotinje, apstraktne slike.

- Va sat - zatraio je Gabrijel pruajui ruku. Stojei pokraj zida, Alisa je oklijevala. Poslije smrti njenog mua,

otarasila se, nesumnjivo prebrzo, svih linih stvari - odjee, knjiga,namjetaja - svega to ju je podsjealo na ovjeka koga je toliko voljela. Sada

joj je ostao samo jo njegov sat: Patek Filip od roze zlata sa kalendarom imjeseevim mijenama koji je Pol naslijedio od svog djede.

Poslije tolikih mjeseci, asovnik je postao neka vrsta amajlije, nevidljivaspona koja ju je povezivala sa sjeanjem na Pola. Alisa je nosila hronometarsvakog dana, ponavljajui svakog jutra postupke koje je nekada inio njen

37


38/182

mu: pritezala kopu kone narukvice oko zgloba ruke, navijala krunicu,brisala brojanik. Predmet ju je smirivao, davao joj utisak - pomalo vjetaki,naravno, ali tako utjean - da je Pol i dalje negdje sa njom.

- Molim vas - insistirao je Gabrijel. Krenuli su u pravcu pulta zatienog nekakvom blindiranom staklenom

pregradom iza koje je stajao mladi azijat, koji je liio na androgina i izgledaonjegovano: stepenasto oiana kosa, uske farmerke, treberske naoare,otkopan strukirani sako ispod koga je nosio fluorescentnu majicu na kojojsu se nazirali likovi Kejt Haring.

- ta m ogu da uinim za vas? - upitao je Kinez sklanjajui pramen koseiza uveta.

Njegova spremnost da usluzi odudarala je od prljavog ambijenta kojim jemjesto odisalo. Alisa je sa aljenjem skinula sat i spustila ga na pult.

- Koliko?

Zajmodavac je zgrabio naki t i osmotrio ga sa svih strana.- Imate li neki dokument koji dokazuje autentinost ovog predmeta?Sertifikat na primjer?

- Nemam kod sebe - promrmljala je mlada ena strijeljajui ga pogledom. Zaposlenije malo naglo rukovao hronografom, igrajui se kazaljkama,

vrtei krunicu. - Vrlo je krhko - prekorila ga je ona. - Podeavam datum i sat - pravdao se on ne diui glavu. - Pokazuje tano vrijeme! Dobro, sad je dosta! Uzimate ga ili ne?

- Dau vam 500 dolara - predloio je Azijat. - Vi ste ludi! - prasnula je Alisa otevi mu sat iz ruku. - To jekolekcionarski primjerak! Vrijedi sto puta vie!

Spremala se da napusti radnju kad ju je Gabrijel zadrao za ruku. - Smirite se! - naredio joj je odvukavi je u stranu. - Ne radi se o tome da

prodate sat va eg mua, razumijete? To je jednostavno stavljanje u zalog.Doi emo da ga pokupimo im rijeimo nau stvar.

Odmahnula je glavom.- Ni govora. Nai emo drugo rjeenje. - Nema drugog rjeenja i vi to znate! - odsjeno je izgovorio podigavi

glas. - Sluajt e, vrijeme nam izmie. Moramo neto da pojedemo da bismodobili snagu, a bez novca neemo moi nita da preduzmemo. Izaite da mesaekate napolju i pustite mene da se cjenjkam s ovim tipom.

Alisa mu je s gorinom pruila sat -narukvicu i izala iz radnje. Tek to je izala na ulicu, zapahnuo ju je miris zaina, dimljene ribe i

kiselih ampinjona koji nekoliko minuta ranije nije ni primijetila. Od svihovih isparenja odjednom joj je pripala muka..Od greva se presamitila i bila

je primorana da se nagne napri jed da bi ispovraala utu i kiselu u, koju jenjen prazan eludac izbacio. S blagom vrtoglavicom, ona se uspravilaoslanjajui se na zid.

Gabrijel je imao pravo. Morala je obavezno neto da pojede.

38


39/182

Protrljala je oi i postala svjesna da joj se suze slivaju niz obraze.Osjeala je kako gubi tlo pod nogama. Ovaj kvart ju je pritiskao, tijelo jeprijetilo da je izda. Sada su je stigli napori koje je neto ranije ulagala.

Njen zglob sa posjekotinama se upalio, miii su joj bili uasno bolni. Naroito se osjeala veoma usamljeno, obuzeta tugom i oajem. Zasljepljujui flebekovi su prtali u njenom umu. Epizoda sa satom je

oivjela bolnu prolost. Ponovo se sjetila Pola. Njihovog prvog susreta.Opinjenosti koju je tada bila osjetila. Na tu estinu koju ljuba v nosi sasobom: snagu koja je u stanju da poniti sve strahove.

Uspomene su izbijale na povrinu, kuljale u njenom biu snano kaogejzir.

Uspomene na srene dane koji se vie nee vratiti. Sjeam se... Tri godine ranijePariz

Novembar 2010. Bujice vode, lije kao iz kabla. - Skreni desno, Sejmure, to je tu: ulica Svetog Tome Akvinskog. Brisai

koji stalno rade tamo -amo jedva uspjevaju da uklone potoke kie koji su seobruili na Pariz. U prkos gumenim lamelama koje iste, gotovo u istomtrenutku opet se na ofrerajbni stvara prozirna zavjesa.

Naa slubena kola bez policijskih oznaka naputaju bulevar Senermen da bi zamakla u usku ulicu koja izlazi na trg sa crkvom.

Nebo je crno. Od sino oluja sve potapa. Pred nama izgleda kao da sepejza razliva. Crkveni zabat je iezao u oblacima. Ornamenti i bareljefi segube u magli. Jedino se jo kameni aneli zaklonjeni u uglovima naziru uovom potopu.

Sejmur obilazi oko malog trga i parkira se u zoni za dostavu ba prekoputa ginekoloke ordinacije.

- Misli li da e se dugo zadrati? - Dvadesetak minuta, obeavam. Ginekolog mi je potrvrdio sastanak

putem mejla. Dala sam mu do znanja da sam u kripcu s vremenom.On provjerava svoje poruke na ekranu telefona. - Sluaj, ima jedna kafeterija malo povie. Idem sebi da kupim sendvi

dok te ekam i pozvau slubu da bih saznao dokle su Sa vinjon i Krii stigliu sasluavanju.- OK, ibni mi poruku ako bude imao neto novo. Do vienja i hvala ti

to si me dopratio - rekla sam je zalupivi vrata za sobom. Kia pljuti po meni iz sve snage. Podiem jaknu preko glave da bih se

zatitila od kie i pretravam deset metara koliko ima od kola do ljekarskeordinacije. Sekretarici je potrebno skoro minut da mi otvori. Kad konanouspijevam da uem u hol, shvatam da je na telefonu . Daje mi jedvaprimjetno znak kao da bi se izvinila i upuuje me u ekaonicu. Otvaramvrata prostorije i padam s nogu u jednu od konih fotelja.

Od jutros ivim komar zbog neke odvratne urinarne infekcije koja senaglo pojavila. Strano muenje: bolovi u donjem stomaku, piki mi se na

39


40/182

svakih pet minuta, nepodnoljivo peckanje pri svakom mokrenju, i akpovremeno prisustvo krvi u urinu.

I kao za inat, moe se rei da je palo stvarno u pogrean dan. Posljednjadvadeset etiri sata, moja grupa je bila na svi m frontovi ma. Zlopatimo se dabismo izvukli priznanja od jednog ubice protiv koga nemamo jake dokaze, aupravo se pojavio novi sluaj: ubistvo ene koja je pronaena mrtva kodkue, u jednoj burujskoj zgradi u ulici Fezandri, u 16. arondismanu. Mladauiteljica, divljaki zadavljena parom arapa. Sada je 15 asova. Sejmur i jasmo na mjestu zloina ve od 7 sati jutros. Sami sprovodimo istragu pokomiluku. Nita nisam jela, imam muninu i osjeaj da mokrim ilete.

Dohvatam pudrijeru koja mi se jo uvijek vue po torbi i pred ogledalompokuavam da malo sredim frizuru. Glava mi je kao zombiju, odjea mi jeskroz mokra i imam utisak da smrdim na pokislo kue.

Diem duboko da bih se smirila. Nije mi prvi put da patim od bolova. Premda je uasno bolno, znam da se to dobro lijei: jedna doza

antibiotika i dan kasnije svi simptomi e nestali. Opsjedala sam apotekupreko puta mog stana, ali apotekar nije htio nita da mi da bez recepta.

- Gospoica efer? Muki glas me je prenuo i upravila sam pogled s pudrijere na bijeli

mantil. Umjesto ene koja je bila moj ginekolog, tu sada stoji zgodni dasa,zagasite koe, etrvrtastog lica uokvirenog plavom talasastom kosom iozarenog nasmijanim oima.

- Ja sam doktor Pol Malori - predstavlja se on namjetajui okvirnaoara.

- Ali ja imam zakazano kod doktorke Ponsele... - Moja sestra je na odmoru. Mora da vas je obavijestila da je ja mijenjam. Nerviram se.- Nije uopte, naprotiv: potvrdila mi je zakazani termin mej lom.Vadim telefon i traim poruku na ekranu kao dokaz. Pono vo je

proitavi, shvatam da tip ima pravo: samo sam ovla preletjela prekoporuke, primjetivi potvrdu termina, ali ne i obavjetenje o odlasku naodmor.

Sranje. - Uite, molim vas - predlae blagim glasom. Oklijevam onako smetena. Previe dobro poznajem mukarce da bih

ikada ijednog poeljela za ginekologa. Oduvijek mi je izgledalo oigledno da jeena prije u stanju da razumije drugu enu. U pitanju je psihologija,senzibilitet, intimnost. I dalje na oprezu, ipak idem za njim u ordinaciju,potpuno rijee na da ne odugovlaim razgovor.

- Vrlo dobro - kaem. - Biu direktna, doktore: treba mi samo antibiotikda bih izlijeila neki cistitis. Doktorka Ponsele mi obino prepisuje jednudozu antibiotika, lijek...

On me gleda mrtei se i presijeca moju tiradu:

40


41/182

- Oprostite, ali ne biste valjda da napitete recept umjesto mene, zar ne?Razumjeete da ne mogu da vam prepiem antibiotik, a da vas nepregledam.

Pokuavam da savladam svoj bijes, ali shvatila sam da e stvari bitikomplikovanije nego to sam zamiljala.

- Kaem vam da imam kronini cistitis. Ne morate da postavljate drugudijagnozu,

- Nema sumnje, gospoice, ali ovdje sam ljekar ja. - U stvari, ja nisam ljekar. Ja sam policajka i imam posla preko glave!

Dakle, nemojte da gubim vrijeme s glupim vaginalnim testom koji e trajatisatima!

- Upravo e se tako desiti - kae pruajui mi aicu za urin. - Iprepisau vam takoe da uradite citobakterioloki pregled u nekojlaboratoriji.

- Tvrdoglavi ste, asna rije! Dajte te antibiotike pa da zavrimo s ovim! - Sluajte, budite razumni i prestanite da se ponaate kao narkoman! Nepostoje samo antibiotici u ivom.

Najednom, osjeam se u isti mah umorno i glupo. Ponovno probadanjekida mi donji dio stomaka. Nagomilani umor otkako sam stupila ukriminalistiku brigadu navire u meni kao vulkanska lava. Previeneprospavanih noi, previe nasilja i uasa, previe nemoguih fantoma kojetreba uloviti.

Osjeam se kao da sam na ivici snage, ispranjena. Treba mi sunce,topla kupka, nova frizura, enstvenija garderoba i dv ije nedjelje odmora

daleko od Pariza. Daleko od mene same. Gledam ovog tipa, elegantnog, uglaenog, vedrog. Njegovo lijepo licejeodmorno, osmijeh mu je blag, izgleda ljupko dok se iuava. Njegovanevjerovatna plava talasasta kosa me izluuje. ak i njegove sitne bore okooiju su da odlijepi. A ja se osjeam runom i glupom. Smijena glupaakoja s njime pria o svojim problemima s beikom.

- Pijete li dovoljno vode, inae? - nastavlja on. - Znate li da se polovinacistitisa moe izlijeiti jednostavnim unoenjem dva litra vode dnevno?

Vie ga i ne sluam. U tome sam jaka: moja obeshrabrenost nikada netraje dugo. Poput bljeskova, sjeanja naglo iskrsavaju u mojoj glavi. Le te

ene na mjestu zloina jutros: Klara Matiren, divljaki zadavljenanajlonskom arapom. Njene iskolaene oi, lice sleeno od uasa. Nemamprava da gubim vrijeme. Nemam prava da se preputam razonodi. Moramubicu da satjeram u tjesnac prije nego to se odvai da opet ubije nekoga.

- A fitoterapija? - pita lijepi plavuan. - Znate li da biljke mogu biti odvelike koristi, naroito sok od jarebike.

Pokretom istovremeno naglim koliko neoekivanim, odlazim za njegov stoi kidam neispisani recept iz njegovog bloka.

- U pravu ste, sama u ispisati recept! Toliko je zaprepaen da ne pokazu je ni nagovjetaj namjere da me u

tome sprijei.

41


42/182

Okreem se u mjestu i odlazim zalupivi vrata.

*

Pariz, 10. arondisman. Mjesec dana kasnije decembar 2010. 7 asovaujutru.Audi juri kroz no i dolazi na trg Kolonel -Fabijen. Svjetlosti grada se

odraavaju na impozantnom talasu od betona i stakla sjedita Komunistikepartije. Vlada polarna hladnoa. Odvrem grijanje na najjae i kreem prekokrunog toka da bih stigla do ulice Luj -Blan. Palim radio prelazei kanal SenMarten.

- Frans Info, 7 je asova, o najnovijim vijestima izvjetava vas BernarTomason.

- Dobar dan, Florans, dobar dan svima. Na ovo Badnje vee, vremenske

nepogode i dalje prijete da budu glavna vijest dana. Francuski meteorolokizavod je, naime, upravo dao narandasto upozorenj e 6 , strahujui od znatnihsnjenih padavina koje bi trebalo da pogode Pariz krajem prijepodneva.

Dolazak snijega jako e ometati saobraaj na II - de- Fransu... Prokleti doek. Proklete porodine obaveze. Na svu sreu da Boi pada samo jedanput godinje. Ali za mene je i taj

jedan put previe.U taj jutarnji as, Pariz je sauvan od oluje koja se najavljuje, ali mir e

kratko potrajati. Koristim rijedak saobraaj da bih projurila vrtoglavombrzinom ispred stanice Gar de Lest i kreem bulevarom Maanta, prelazeivelikom brznom 10. arondisman od sjevera ka jugu.

Prezirem majku, prezirem sestru, prezirem brata. I mrzim ova godinjaokupljanja koja se uvijek preobraze u komar. Berenis, moja mlaa sestra,ivi u Londonu gdje dri umjetniku galeriju na ulici N ju Bond. StarijaFabris, radi u finansijama u Singapuru. Svake godine, sa muevima idjecom, prave dvodnevnu pauzu u vili moje majke, blizu Bordoa, da bi tuproveli Boi prije nego to odlete prema egzotinim i osunanimdestinacijama: Maldivima, ostrvu Mauricijus, Karibima.

(...) Bizon Fite 7 zato snano preporuuje da izbjegavate vonju svojimkolima u pariskom regionu kao i u pograninim departmanima na zapadu.Upozorenje kojeg je izgleda teko drati se ovog Badnjeg dana. Prefekturatakoe izdaje vrlo vano upozorenje, strahujui da ve poetkom veeri snijegne prede u poledicu, kada temperature padnu ispod nule.

Ulica Reomir, zatim ulica Bobur: prelazim Le Mare sa zapada i izlazimispred trga na kome se nalazi Gradska optina, koja je zatrpana svjetiljkama.U daljini, obrisi dva masivna tornja i vrh Notr Dama ocrtavaju se u mraku.

6 Oznaava loe vrijeme umjerenog intenziteta. - Prim. prev.

7 Centar za prognozu stanja na putevima. - Prim. prev.

42


43/182

Svake godine, uz neke male izmjene, odigrava se ista pozorinapredstava u ova dva dana: moja majka e na sav glas hvaliti uspjenostBerenis i Fabris, njihov izbor u ivotu, njihovu karijeru. Obeznanie se prednjihovom dje urlijom, hvalei njihovo vaspitanje i uspjeh u koli. Razgovorie se uvijek vrtjeti oko istih tema: imigracija, fiskalna glavobolja, sav taj

french bashing. Za nju, za njih, ja ne postojim. Ja nisam njihova. Ja sam nekakav deko

s falinkom, bez elegancije, bez znakova raspoznavanja. Promaenafunkcionerka. Ja sam ki mog oca.

Tekoe u saobraaju prijete da se proire na odreene linije metro a iRER - a. Isto vai i za avio saobraaj. Za Pariske aerodrome na pomolu je crnidan, s hiljadama putnika koji e ostati blokirani na zemlji.

Ove velike snjene padavine zaobii e, meutim, dolinu Rone kao i oblastmediterana. U Bordou, Tuluzu i Mar seju, temperature e se kretati izmeu 15C i 18 C. Za to vrijeme, u Nici i Antibima moi ete da ruate na terasi, sobzirom da e se iva u termometru popeti na 20 C.

Dosta mi je da me osuuju ove budale. Dosta mi je njihovih kolikopredvidljivih toliko estih primjedbi: Jo nisi nala nekog tipa?

Nisi spremna da ostane u drugom stanju... Zato se oblai kao dak? Zato ivi kao neka tinejderka? Sita sam njihovih vegetarijanskih obroka da bi sauvale liniju i bile

dobrog zdravlja: njihovog zrnevlja za ptice, njihove odvratno neukusne kinoe,njihovih tofi g aleta, pirea od karfiola.

Polako ulazim u ulicu Kutelri da bih prela kej preko mosta Notr Dam.Mjesto je magino: s lijeve strane, istorijske zgrade bolnice Otel -Dje, s desnestrane fasada Zatvora i krov Sat - kule.

Svako od ovih okupljanja u porodinoj kui mi daje utisak kao da smo sevratili trideset godina unazad, ponovo otvara rane iz djetinjstva i lomove izmladosti, ini da ponovo iskrsnu bratski sukobi, oivljava apsolutnuusamljenost.

Svake godine kaem sebi da je to posljednji put i svake godine ponovotonem u isto. A da zaista i ne znam zato. Jedan dio mene me tjera dadefinitivno poruim mostove, ali drugi dio bi dao sve samo da im vidi izraze

lica onog dana kad se budem pojavila obuena kao princeza, s tipom kojiispunjava sve uslove.Lijeva obala. Jurim du keja, zatim zaokreem nalijevo u ulicu De Sen -

Per. Usporavam, palim stop svjetla i parkiram se na uglu ulice De Lil.Zalupim vrata na kolima, navlaim svoju narandastu traku za intervencije izvonim na interfon jedne lijepe nedavno renovirane zgrade.

Pritiskam palcem dugme tokom tridesetak sekundi. Ideja mi se rodila uglavi poetkom sedmice i od mene iziskivala da odradim nekolikoistraivanja. Znam da upravo inim ludost, ali svijest o tome nije dovoljna dabi me odvratila.

- Da, ko je? - pita jo nerazbueni glas. - Pol Malori? Sudska policija, hoete li da otvorite, molim vas.

43


44/182

- ta, ali...- Policija, gospodine, otvorite!

Jedna od tekih krila ulaznih vrata se otvaraju uz kljocanje. Ostavljamlift i penjem se trkom preskaui stepenike sve do treeg sprata, gdje lupamna vrata.

- Evo, evo! ovjek koji otvara je zaista moj lijepi ginekolog, ali ovoga jutra ne izgleda

tako kooperno: u gaicama i staroj majici, razbaruene plave kose, s licemna kome se oituje iznenaenost, umor i nespokoj.

- Hej, pa ja vas poznajem, vi ste... - Kapetan efer, kriminalistika brigada. Gospodine Malori,

obavjetavam vas da odlazite u pritvor poev od sada, etvrtka 24. decembrau 7:16 h ujutru. Imate pravo da...

- Izvinite, ali to mora da je neka greka! Za ta sam osumnjien, molim

vas?- Falsiflkovanje i korienje falsifikata. Molim vas poite za mnom. - Je l to neka ala? - Nemojte da me primoravate da pozovem kolege da se popnu, gospodine

Malori.- Mogu li barem da navuem pantalone i koulj u?- Hajde, samo brzo. I ponesite

gijom muso- central park.pdf

Documents