g.kent p.rodionoff - kriza da vincijevog koda

1

Grenville Kent • Philip Rodionoff

KRIZA DA VINCIJEVOG KODA

2 KRIZA DA VINCIJEVOG KODA

Nakladnici

ADVENTUS d.o.o.

www.adventus.hr

i ZNACI VREMENA

Izvornik

The Da Vinci Decode

ISBN 1 876010 90 8

Copyright Ÿ 2006.

Grenville Kent, Philip Rodionoff

Urednik

Dragutin Matak

Prijevod

Hinko Pleπko

Lektura

Marijan MalaπiÊ

Korektura

Branka VukmaniÊ

Prijelom

GENESIS, Zagreb

Tisak

STUDIO MODERNA

Zagreb, 2006.

3

Grenville Kent • Philip Rodionoff

KRIZADA VINCIJEVOG

KODA

Je li krπÊanstvo“najveÊe prikrivanje istine

u ljudskoj povijesti”?

ADVENTUS


CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 821.111(73).09 Brown, D.-31

KENT, Grenville

Kriza da Vincijevog koda ; je li

krπÊanstvo “najveÊe prikrivanje istine u

ljudskoj povijesti”? / Grenville Kent, Philip

Rodionoff ; [prijevod Hinko Pleπko]. -

Maruπevec : Adventus, 2006.

Prijevod djela: The Da Vinci decode

ISBN 953-7119-17-3 (Adventus)

1. Rodionoff, Philip

I. Brown, Dan -- “Da vincijev kod”

460626021

5

Posveta

G. K.

vrataru hobotnici i naπem timu,

okretnom krilnom igraËu, munjevitom

napadaËu i proædrljivom braniËu,

s ljubavlju sa sredine terena.

“Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom.”

(Luka 7,35)

I Mimi i Sabai sa zahvalnoπÊu i ljubavlju.

P. R.

Mojim roditeljima

Leonardu i Heleni Rodionoff,

za vaπe nadahnuÊe, poticaj i ljubav.


Autori zahvaljuju:

Aaronu Bartlettu, Hannah Bath, Nathanu Brownu,

Greameu Christianu, dr. Alexu Currieu, Jamesu Etwellu,

Eliezeru Gonzalesu, Neroli Hills-Perry, Carli Kent,

Garyju Kentu, Michelle Mulligan, Danu Northu,

dr. Svenu Ostringu, dr. Paulu Petersenu,

Anne-Marie Raymond, Davidu Rileyu,

Amandi Rodionoff, Paulu Rodionoffu,

Hansu i Herti von Stiegel, dr. Clintonu Wahlenu,

Jasmini Wallace, studentima Instituta Wesley.

Nakladnici hrvatskog izdanja

jamËe za vrsnoÊu ovoga prijevoda.

Izvornik knjige moæete dobiti na

www.thedavincidecode.net

7

Prvo poglavlje

Prikrivanje istine?

Da Vincijev kod je najprodavanija knjiga. Prvi put objav-

ljen 2003. godine, roman Dana Browna prodan je u Ëetr-

deset milijuna primjeraka na Ëetrdeset dva jezika, a po

njemu je snimljen i holivudski film. Opisuje se kao “uz-

budljiv, domiπljat triler koji provaljuje πifru” (New York

Times) i “najbolje je prodavani roman za odrasle svih vre-

mena” (Daily Telegraph).

Neki smatraju upitnim njegovu knjiæevnu vrijednost,

ali je mnogo viπe njih oduπevljeno zakuËastim odvijanjem

radnje i brzim ritmom pripovijedanja. »ini se da na sva-

kom zrakoplovu, u svakom vlaku ili prigradskom autobu-

su postoji nekoliko Ëitatelja udubljenih u svoj meko uko-

riËeni primjerak. Likovi su privlaËni, od zgodnog profe-

sora Roberta Langdona, zgodne i pametne Sophie i njezi-

nog simpatiËnog djeda genijalca, do ekscentriËnog i podlog

sir Leigha Teabinga i Sile, nasilnog redovnika koji ipak

nekako zadobiva naπu simpatiju.

Da Vincijev kod potaknuo je mnoge oponaπatelje, a

veÊ je objavljeno viπe od dvadeset veÊih knjiga i doku-

mentarnih filmova u kojima povjesniËari i drugi struËnjaci

opovrgavaju mnoge povijesne tvrdnje navedene u knjizi.

Ali ljudi ozbiljno shvaÊaju Da Vincijev kod i prihvaÊaju

teorije koje zastupaju likovi knjige. U sredstvima javnoga


prometa moæete Ëuti ovakve komentare: “Kako mogu biti

krπÊanin nakon Ëitanja Da Vincijevog koda? Pa on razot-

kriva cijelu stvar.” »ak se i neki krπÊani pitaju nije li Biblija

izmiπljotina, a roman Ëinjenica.

Zaπto je Zaπto je Zaπto je Zaπto je Zaπto je Da Vincijev kodDa Vincijev kodDa Vincijev kodDa Vincijev kodDa Vincijev kod toliko popularan? toliko popularan? toliko popularan? toliko popularan? toliko popularan?Osim πto ima uzbudljivu fabulu, Da Vincijev kod po-

stavlja pitanja koja su aktualna u naπoj kulturi.

1. On izraæava sumnju u organiziranu religiju.

U danaπnjem sve svjetovnijem druπtvu popularno je u

meusobnim razgovorima izraziti sumnju u crkvu. I ne

bez razloga. Na primjer, James Rudin iz Religious News

Servicea, u Ëlanku u kojem navodi deset dogaaja u koje

je bila upletena crkva a koji su privukli najveÊu pozor-

nost u 2005., dodaje ovaj komentar: “RimokatoliËku cr-

kvu, posebno u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama i Ir-

skoj, potresaju stalni skandali o seksualnom zlostavljanju

u koje su ukljuËeni sveÊenici. Goleme novËane odπtete

ærtvama dovele su neke biskupije do steËaja.” Druge crkve

su se suoËile s pohlepnim, lukavim televizijskim evane-

listima i drugim skandalima.

U Brownovom romanu sir Leigh Teabing to uzima kao

dokaz, tvrdeÊi da ljudi “gledaju skandale u crkvi pa se

pitaju tko su ti ljudi koji tvrde da govore istinu o Kristu,

a laæu da bi sakrili seksualno zlostavljanje djece?”1

Na nesreÊu, komentar je istinit. Mi ponizno priznaje-

mo da su mnogi krπÊanski voe postupali nekrπÊanski ili

nekristoliko. KrπÊanski akademik Greg Clarke ide korak

dalje s iznenaujuÊom i snaænom reËenicom: Æao mi je.

U knjizi u kojoj raspravlja o nizu Brownovih povijesnih

teorija, Clarke pokazuje nepristranost rijeËima: “KrπÊani

su nesumnjivo krivi za neke od tvrdnji u ovom romanu i

1 Dan Brown, Da Vincijev kod, V.B.Z., Zagreb 2006., str. 267.

9

meni je zbog toga doista æao.”2 On priznaje: “Ako Crkva

moæe skrivati tako odvratne grijehe u svojim redovima”,

onda je jasno zaπto Êe ljude “privuÊi ideja da je Crkva

skrivala tako veliku tajnu kao πto je identitet Isusa i Ma-

rije Magdalene. Kad se izgubi povjerenje, onda sve po-

staje moguÊe.”

Clarke priznaje da je crkva ponekad postupala “nasil-

niËki”. Pritom dodaje da mnogi sveÊenici (i vikari i pas-

tori) nisu pokvareni i da veÊina ljudi ima pozitivno isku-

stvo s crkvom, ali on vidi zaπto “post-krπÊani” mogu sum-

njati u crkvu.3 Zato kaæe: “Æalim πto je Crkva ponekad

skrivala istinu od naroda” i “πto nije iznijela istinu na uz-

budljiv, privlaËan i vjerodostojan naËin, onako kako je mi

razumijemo. Æalim πto je dosadna ... KrπÊani mogu krπÊan-

stvo prikazati neduhovnim, kao skup pravila ili ustanovu

koja govori samo o odricanju od zadovoljstava. Ako to Ëi-

nimo, mi prikazujemo iskrivljenu sliku krπÊanstva.”

I Isus je kritizirao vjerske organizacije. Za neke sveÊe-

nike rekao je prije dvije tisuÊe godina: “Zaista, kaæem vam,

carinici i bludnice pretekoπe vas u kraljevstvo Boæje!” (Ma-

tej 21,31) Zamislite Isusa kako gleda vjerske voe u oËi

i govori im kako su upravo oni na koje gledaju svisoka

dalje odmakli na putu za Nebo od njih. Isus je skupini

sveÊenika rekao da narodu zatvaraju vrata Neba pred no-

som, a sami ne ulaze u njega (vidi Matej 23,13). Nije Ëudo

πto su Ga razapeli. Govorio je istinu o vjerskoj pokvarenosti

svojega vremena.

Ne iznenauje πto i danas postoje primjeri vjerskih or-

ganizacija koje straπno postupaju dok istodobno izgova-

raju lijepe rijeËi. Isus je upozorio na to.

Poπteno je reÊi i to da crkve potiËu one koji imaju da

daju onima koji nemaju. One vode dobrotvorne ustanove,

puËke kuhinje i bolnice, obrazuju siromaπne i daju mili-

PRIKRIVANJE ISTINE?

2 Greg Clarke, Is It Worth Believing? The Spiritual Challenge

of The Da Vinci Code, Matthias Media, Sydney, 2005., str. 46.3 Isto, str. 37—39.


june sati dragovoljnog rada svake godine za stare, bole-

sne, osamljene i odbaËene. One sluæe, nadahnute æivotom

i rijeËima Isusa Krista.

Ali nemojmo ustuknuti pred primjerima crkvene po-

hlepe, korupcije i zlostavljanja pred onima koji propovi-

jedaju i govore drugima.

Moæda je Boæji najozbiljniji problem slika crkve u jav-

nosti.

Nije Ëudo da kritiziranje crkve privlaËi pozornost ljudi.

I nema boljeg naËina da se izbriπe samozadovoljni osmi-

jeh s lica krπÊana od dokaza da sve je to mit. Samo πto

Brown, kao πto Êemo vidjeti, to ne uspijeva dokazati.

2. Ljudi vole razotkrivati prikriveno.

Mnogi od nas su, Ëini se, i te kako spremni vjerovati

da nam velike poslovne tvrtke i vlasti pokuπavaju zamag-

liti vid, a mi æelimo Ëuti istinu. Za mnoge je crkva samo

joπ jedna multinacionalna organizacija s vlastitim intere-

sima, pa zaπto i nju ne razotkriti?

Ima u tome i nekog dobra. Ako u crkvi vlada korup-

cija, njezino otkrivanje moæe dovesti do promjene da bi

se lakπe naπlo dobro koje postoji u krπÊanstvu.

3. Roman promiËe pomodnu duhovnost.

Greg Clarke kaæe da razumije zaπto je Da Vincijev kod

tako privlaËna alternativa. On “nudi pogled na mnogo hu-

maniju religiju, koja je viπe u kontaktu sa stvarnim svije-

tom, viπe joj je stalo do odnosa i iskustava, ljubavi i spolnih

odnosa te proslavljanja.”4

Brownov izmiπljeni lik, profesor Robert Langdon, tvrdi

da je tradicionalno krπÊanstvo kao izvorna vjera bilo mnogo

manje iskrivljeno i neoptereÊeno seksom, a s mnogo se

viπe poπtovanja odnosilo prema æenama. Povijesno gleda-

4 Isto, str. 45.

11

no, on je u pravu. Crkve su Ëesto dræale æene na drugom

mjestu, iza muπkaraca, dok Isus nije nauËavao niti postupao

tako seksistiËki. Ali Brown nije u pravu kada tvrdi da su

prvi krπÊani πtovali æene kao boæice.

Knjiga pokuπava krπÊanstvu dati drugi oblik da bi iz-

gledalo viπe kao duhovnost new agea. Kao kod neke stare

slike, ponekad je potrebno paæljivo skinuti stoljeÊa na-

slaga prljavπtine kako bi se mogle vidjeti izvorne boje.

Kako tvrdi Clarke, pravo krπÊanstvo je “doista zapanjuju-

Êe. Mi mislimo da je [Isus] kljuË za razumijevanje svrhe

æivota. Mi smatramo da On stvara priliku za slobodu, nadu

i milosre za sve koji vjeruju u Njega. I vjerujemo da je

ustao iz groba i time pokazao svoju moÊ nad onim Ëega

se najviπe bojimo. Mi smo oduπevljeni ovim duhovnim

idejama.”5

4. Da Vincijev kod zvuËi demokratski kad govorio duhovnoj istini.

Mnogi ljudi u zapadnom druπtvu sumnjiËavi su prema

autoritativnim osobama i sloæit Êe se sa Sophieinim dje-

dom kad kaæe: “Crkvi ne bi trebalo dati da nam govori

πto trebamo misliti.”6 (To bi vjerojatno rekao i Isus — On

je isticao individualnu odgovornost.)

Mnogi od nas sumnjiËavi su prema dogmama. Ako ne-

tko tvrdi da ima duhovnu istinu koju drugi nemaju, ve-

Êina ljudi na Zapadu smatrat Êe ga arogantnim i usko-

grudnim. Nama je toliko stalo da se ljudi svih rasa i vje-

rovanja slaæu u naπim kozmopolitskim gradovima — πto

je svakako dobro — da æelimo izbjeÊi razgovore o istinitosti

ili neistinitosti vjerovanja. Igramo igre rijeËima pa kaæe-

mo ovako: “X je istina za tebe, ali nije za mene.” Ali ako

netko kaæe: “Isus je stvarno umro i uskrsnuo”, a drugi:

“Isusovo uskrsnuÊe je mit”, mogu li obojica biti u pravu?

PRIKRIVANJE ISTINE?

5 Isto, str. 46.6 Brown, op. cit., str. 249.


Zar graanska duænost ne zahtijeva od nas da pokaæemo

sposobnost da se sloæimo s onima s kojima ne dijelimo

isto miπljenje?

Dr. Michael Green slaæe se da je ova tendencija vid-

ljiva iz popularnosti Da Vincijevog koda. On govori bez-

briæno u ime Ëitatelja zapadnih zemalja: “Dolje Vatikan i

sva njegova pokvarenost i prijevare! Dolje s evaneljima

i Kristovim boæanstvom! Dolje s autoritarnoπÊu koja je

obiljeæila crkvu kojom dominiraju muπkarci! Nadomjesti-

mo ga sveobuhvatnim neopoganstvom, gdje do izraæaja

dolazi sveta æenstvenost, gdje se nikome ne govori πto

treba vjerovati, gdje su sve religije iste i gdje se πtuje pri-

roda s punom seksualnom permisivnoπÊu. Sve ovo je vrlo

privlaËno u danaπnjem druπtvu.”7

Ali Green upozorava da “Brownova tvrdnja o toËnosti

Ëinjenica, koja raËuna na suvremenu sklonost da se Ëi-

njenica mijeπa s fikcijom”, Ëini knjigu potencijalno prije-

varnom, posebno zato πto veÊina Ëitatelja malo zna o iz-

vornom krπÊanstvu.

“AmeriËka je kultura opsjednuta Isusom”, kaæe profe-

sor Ben Witherington III., “ali je istodobno biblijski nepi-

smena. Kad imate ovu neobiËnu kombinaciju, gotovo sve

moæe proÊi kao poznavanje povijesnog Isusa.”8

Tvrdnje protiv krπÊanstvaTvrdnje protiv krπÊanstvaTvrdnje protiv krπÊanstvaTvrdnje protiv krπÊanstvaTvrdnje protiv krπÊanstvaKao mnogi dobri romani, Da Vincijev kod nije samo

dobra priËa. Knjiga iznosi neke ozbiljne tvrdnje o istini i

nastoji raskrinkati, kako kaæe, “najveÊe prikrivanje istine

u ljudskoj povijesti”9 — unutar samog krπÊanstva. Ona o

krπÊanskoj vjeri iznosi sljedeÊe radikalne tvrdnje:

7 Michael Green, The Books the Church Suppressed: Fiction

and Truth in The Da Vinci Code, Monarch Books, Oxford, 2005.8 Intervju u Jane Lampman, Who was Mary Magdalene? The

buzz goes mainstream, The Christian Science Monitor online,

2003.9 Brown, op. cit., str. 336 (u izvorniku).

13

w da Isus Krist nije bio Bog u ljudskom obliËju, veÊ

samo Ëovjek — “smrtni prorok”;10

w da je povijest falsificirana 325. godine kad su rimski

car Konstantin i crkveni koncil u Niceji odluËili Isusa

podiÊi na razinu Boga kako bi ojaËali svoju moÊ;11

w da je Marija Magdalena bila boæanstvo, ali da seksis-

tiËki crkvenjaci nisu mogli prihvatiti ovu istinu;12

w da su Isus i Marija bili u braku i da se u njihove

potomke ubrajaju francuski kraljevi i neki ljudi koji

joπ sada æive u Europi;13

w da voe RimokatoliËke crkve znaju istinu, ali su se

posluæili nasiljem i terorom da je prikriju i zadræe

crkvenu vlast.14

Ovo su odvaæne tvrdnje i internetska stranica catho-

lic.com prelazi na sræ: “Kad bi tvrdnje izreËene u knjizi

bile istinite, svi oblici krπÊanstva bili bi laæni (osim moæ-

da gnostiËke feministiËke verzije koja je usmjerena na Ma-

riju Magdalenu umjesto Isusa).”

Ova je teorija bila iznesena veÊ prije u knjizi Sveta

krv, Sveti gral, koju su 1982. objavili Michael Baigent,

Richard Leigh i Henry Lincoln. (©ifranti Êe primijetiti da

je Leigh Teabing u romanu dobio ime prema prezimeni-

ma prve dvojice pisaca, s tim πto su slova u Baigent iz-

mijeπana tako da daju Teabing. UnatoË tako odanom pri-

znanju, ova su dva pisca tuæila Browna, neuspjeπno, da

je uzeo njihovu grau, premda Brown priznaje da se iz-

meu ostaloga koristio i njihovom knjigom.) A postojali

su i drugi pisci new agea koji su otkrivali sliËne urote

tajnih druπtava, premda se ne smatraju ozbiljnim povjes-

niËarima.

Ali roman je iznimno utjecajan. »asopis Time nedavno

je stavio Browna na popis stotinu najutjecajnijih ljudi na

PRIKRIVANJE ISTINE?

10 Isto, str. 235.11 Isto.12 Isto, str. 256.13 Isto, str. 251.14 Isto, str. 256.


svijetu. Pogledajmo, dakle, pobliæe tvrdnje u romanu kori-

steÊi se nezavisnim povijesnim izvorima.

Koliko je u skladu s Ëinjenicama?Koliko je u skladu s Ëinjenicama?Koliko je u skladu s Ëinjenicama?Koliko je u skladu s Ëinjenicama?Koliko je u skladu s Ëinjenicama?U jednoj vili izvan Pariza Leigh Teabing objaπnjava ove

teorije Sophie i Langdonu. On kaæe da je “rana Crkva”

ukrala Isusovu “ljudsku poruku obavijajuÊi je neproboj-

nim plaπtem boæanstva”. On kaæe da je Isus postojao i

“da je bio velik i moÊan Ëovjek ... Nitko ne kaæe da je

Isus bio varalica niti nijeËe da je hodao po zemlji i pota-

knuo milijune ljudi na bolji æivot.” Ali Ga je “Konstantin

uzdignuo” kao Boga gotovo Ëetiri stoljeÊa nakon Njego-

ve smrti, a “dotad je veÊ postojalo na tisuÊe spisa koju

su kronoloπki biljeæili Njegov æivot kao smrtnika.” “Kon-

stantin je naruËio i financirao sastavljanje nove Biblije u

kojoj su ispuπtena ona evanelja koja su govorila o Kri-

stovim ljudskim obiljeæjima i uljepπao ona u kojima je

predstavljen kao boæanska osoba. Starija evanelja bila su

zabranjena, sakupljena i spaljena.”15

Ovih nekoliko redaka daju nam mnogo toga za razma-

tranje:

1. Teabing (ili Brown) prihvaÊa da je Isus bio povijesna

osoba i da je hodao zemljom i nadahnuo milijune

ljudi. Nijedan ozbiljni povjesniËar ne sumnja da je

Isus bio povijesna osoba. Kao πto Êemo vidjeti, razliËiti

nezavisni rimski povjesniËari smatrali su Isusa neo-

biËnim i nesvakidaπnjim, ali su potvrdili da je æivio i

da je bio vjerski uËitelj kojeg su Njegovi sljedbenici

smatrali Bogom; sluæbeni æidovski povijesni izvori kri-

tiziraju Ga i ne prihvaÊaju da je bio Mesija — ali pri-

znaju da je stvarno postojao.

2. Teabing tvrdi da je Isus bio Ëovjek i smrtnik, kako je

napisano u mnogim evaneljima. (Evanelje je Isusov

æivotopis koji su pisali oËevici ili je napisano na teme-

15 Isto, str. 236.

15

lju svjedoËenja oËevidaca. Ova rijeË izvorno znaËi “ra-

dosna vijest” i evanelisti su smatrali da je Bog koji je

postao Ëovjek velika vijest.) A Teabing tvrdi da su sva

evanelja koja opisuju Kristove ljudske znaËajke izo-

stavljena, stavljena izvan zakona, skupljena i spaljena.

Ali prihvaÊena evanelja — po Mateju, Marku, Luki

i Ivanu, kako ih nalazimo u Bibliji na poËetku Novoga

zavjeta — Ëesto prikazuju Isusa kako se vlada sasvim

ljudski. Bilo je trenutaka kada je bio umoran, gladan,

æalostan, kuπan, odbaËen od svojih sugraana, kad je

Njegova moÊ bila ograniËena i kad je napredovao u

mudrosti.16 Njegova ljudska narav prikazana je u evan-

eljima koja priznaje svaka krπÊanska crkva.

KrπÊani su uvijek tvrdili da je Isus bio Ëovjek kao i

Bog. To moæe izgledati velika proturjeËnost i krπÊani

su od najranijih vremena zakljuËili da je to neshvatlji-

va “tajna”, ali i zadivljujuÊi izraz Boæje naklonosti pre-

ma ljudskom rodu.

Bog je postao Ëovjek, ali je isto tako ostao Bog.

Mnogi mogu zamiπljati Boga kao “strogog suca”, “sil-

nu oluju” ili “pobjedonosnog ratnika” — ali tko bi

mogao zamisliti Boga koji “kao rob visi na kriæu”? A

upravo je tako Isus prikazan u jednoj krπÊanskoj pjes-

mi zapisanoj 62.—63. godine17 koja slavi Boæju samo-

poærtvovnu ljubav i poniznost.

I druge novozavjetne knjige jasno pokazuju da je

Bog stvarno postao Ëovjek. Pavao, rabin koji je postao

krπÊanin, pisao je: “Pazite da vas tko ne odvuËe mudro-

vanjem i ispraznim zavaravanjem ... Jer u njemu tjele-

sno prebiva sva punina boæanstva.” (Koloπanima 2,8.9)

PRIKRIVANJE ISTINE?

16 Vidi Ivan 4,5.6; Matej 4,2; Ivan 11,35.36; Matej 4,1; 13,54-

58; Luka 2,52.17 Iz jasne obrade ovog predmeta Normana H. Younga, “Jesus

— Divinity Revealed in Humility” u Bryan W. Ball i William G.

Johnsson, urednici, The Essential Jesus: The Man, His Message,

His Mission, Pacific Press Publishing Association, Nampa i Signs

Publishing Company, Warburton, 2002., str. 103—123.


Prema tomu, Brown nije u pravu kad kaæe da su evan-

elja koja prikazuju Isusa kao Ëovjeka spaljena. Ona

su bila i joπ uvijek su cijenjena.

3. Teabingova teorija da su evanelja spaljena argument

je zasnovan na πutnji. On za svoju tvrdnju ne navodi

povijesni dokaz. Imamo zapise o tome da je Konstan-

tin 325. godine zapovjedio spaljivanje dokumenata

jednog neortodoksnog pisca koji se zvao Arije, ali to

nisu bila evanelja. Spaljivanje evanelja plod je Ëiste

maπte. Maπta je razlog zbog kojega tako dobro plaÊa-

mo romanopisce, ali nju ne smijemo uzeti kao ozbilj-

nu povijest ili religiju.

Teabing nastavlja. “SreÊa za povjesniËare ... πto su neka

evanelja koja je Konstantin pokuπao izbrisati nekako pre-

æivjela. Na zapadnoj obali Mrtvog mora 1950-ih u Judej-

skoj pustinji pronaeni su stari hebrejski rukopisi. I, na-

ravno, koptski spisi 1945. u Nag Hammadiju. Osim πto

ti spisi govore istinu o Gralu, oni govore i o djelovanju

Krista kao Ëovjeka. Naravno, Vatikan je, u skladu s vlasti-

tom tradicijom krivog informiranja, pokuπao sprijeËiti ob-

javljivanje tih spisa. A zaπto? Jer se iz njih vide jasna po-

vijesna neslaganja i izmiπljotine koje jasno potvruju da

su suvremenu Bibliju sastavili i uredili ljudi koji imaju od-

reeni politiËki cilj da prikaæu Ëovjeka Isusa Krista kao

Boga i Njegov utjecaj uporabe za jaËanje vlastite moÊi.”18

Valja razmotriti i sljedeÊe tvrdnje:

4. Teabing navodi svitke s Mrtvog mora kao “evanelja”

— knjige o Isusu. To je ozbiljna pogreπka u istraæiva-

nju. Rukopisi s Mrtvog mora su æidovske, a ne krπÊan-

ske knjige. U velikim knjiæarama moæete kupiti pre-

vedene primjerke svitaka i vidjeti da oni sadræe veÊi

dio hebrejske Biblije (nazvane i Stari zavjet), kao i

spise jedne konzervativne æidovske zajednice koja je

æivjela u pustinji. Teabing rukopise naziva “najranijim

18 Brown, op. cit., str. 236.

17PRIKRIVANJE ISTINE?

©to su to gnostiËka “evanelja”?©to su to gnostiËka “evanelja”?©to su to gnostiËka “evanelja”?©to su to gnostiËka “evanelja”?©to su to gnostiËka “evanelja”?RijeË “gnostik” oznaËava “osobu koja zna”, “znalac”. Gno-

stici su vjerovali da su prosvijetljeni tajnom istinom.Kao ezoteriËna religija koja se javlja u mnogo razliËitih

oblika, gnosticizam je bio zasnovan na ideji da je materijalnisvijet zao, dok je duhovni svijet dobar. Gnosticizam je na-uËavao da su ljudska biÊa naËinjena od duπe (koja je dobra)i tijela (koje je zlo ili, u najboljem sluËaju, neuko i nepro-miπljeno). Vjerovali su da postoji niæi bog koji je stvorio zem-lju, ali da je Vrhovno BiÊe stvorilo naπu duπu i æeljelo nasprosvijetliti.

Moæete zamisliti πto su gnostici naËinili od Isusa. On jebio vjesnik Vrhovnog BiÊa s ciljem da nam prosvijetli duπu.Ali na sebe nije stvarno uzeo ljudsko tijelo (jer je tijelo zlo).Samo se Ëinilo da je u tijelu. On zapravo nije umro (jer du-πa ne moæe umrijeti).

Takvo glediπte nalazimo u ovim gnostiËkim “evanelji-ma”. KrπÊani se nisu mogli sloæiti s vjerovanjem gnostika.KrπÊani:w znaju samo za jednoga Boga (u tri Osobe) koji je dobar i

savrπen, a ne nekoga niæeg boga;w vjeruju da je ovaj Bog Stvoritelj svega i da je fiziËki svijet

nazvao “dobrim” (sedam puta u izvjeπtaju o stvaranju uPostanku 1). Prema tomu, ljudsko tijelo nije zlo;

w vjeruju da je na ljudsko tijelo i Ëitav prirodni svijet djelo-vao grijeh (protivno Boæjem planu), ali Bog joπ uvijek æeliizbaviti i obnoviti ljude i svijet prirode. Na Nebu Êe ljudi ipriroda opet biti savrπeni;

w vjeruju da je Isus bio pravi Bog u ljudskom tijelu;w vjeruju da je Isus æivio bez grijeha i umro da ponese kriv-

nju svih koji vjeruju u Njega; tako im moæe dati vjeËniæivot. Ovo je najvaæniji nauk krπÊanstva. A krπÊani znaju dato moæemo uzvjerovati sluπanjem valjanih dokaza oËevi-daca (vidi Rimljanima 10,17; 1. Ivanova 1,3; 2. Petrova 1,16-21), a ne nekim bljeskom prosvjetljenja (koji moæe biti vrlosubjektivan).


Prvi krπÊanski pisci kao Irenej, Tertulijan i Hipolit uspro-tivili su se gnosticizmu nazivajuÊi ga poganskim, zasnova-nim na idejama grËkog filozofa Platona. Apostol Ivan, kojije bio najmlai Isusov uËenik i æivio do oko 100. godine poKr., vidio je rani oblik gnosticizma i pisao protiv njega, po-sebno braneÊi misao da je Isus bio Bog u ljudskom tijelu(vidi 1. Ivanova 4,1-3; 2. Ivanova 7).

Saæeto reËeno:a) GnostiËka “evanelja” bila su gnostiËka, a ne krπÊanska.

Gnostici i krπÊani pripadali su veoma razliËitim religijama istalno su vodili rasprave.

b) Ako su napisana izmeu 150. i 250. godine, onda ih nisupisali oËevici Isusova æivota. Ona mogu tvrditi da ih je pi-sao Toma ili Filip, ali u vrijeme kad su ta evanelja pisana,ovi su uËenici bili odavno mrtvi.

Nick Gumbel kaæe: “Rukopisi iz Nag Hammadija uopÊenisu evanelja. GnostiËka su ‘evanelja’ nepovijesna, Ëak pro-tupovijesna, s malo pripovjedaËkog teksta i smisla za vrije-me. Napisana su naraπtajima nakon zbivanja, premda tvrdeda o njima imaju izravno, tajno znanje.”19

Zaπto su onda Brownu draga ova “evanelja”? Jedan odrazloga jest πto vjeruje u jednakost spolova i misli da onazastupaju æene. Meutim, pogledajmo kako zavrπava Evan-elje po Tomi:

©imun Petar reËe svima njima: “Neka Marija ode odnas, jer æene nisu dostojne æivota.”

Isus reËe: “Gledajte, ja Êu je voditi dok od nje ne stvo-rim muπkarca te Êe postati duh æivi koji sliËi svima vama.Svaka æena koja se preobrazi u muπkarca, uÊi Êe ukraljevstvo nebesko.” (Kazivanja, 114)

Ovaj bizarni seksistiËki komentar ne uklapa se u Brownovuteoriju o Isusu kao izvornom feministu ili Mariji kao “sve-toj æenstvenosti”. Prema tomu, Ëak ni ova “evanelja” nepodupiru njegovu teoriju ako se ne citiraju selektivno.


krπÊanskim zapisima”,20 a zapravo su æidovski i pret-

krπÊanski. VeÊina rukopisa potjeËe iz vremena najma-

nje stotinu godina prije Krista. Ove podatke nalazimo

u enciklopedijama i Brown ih je u svojem istraæivanju

trebao proËitati. On na uvodnoj stranici romana tvrdi

da “su svi opisi umjetniËkih djela, arhitekture, doku-

menata i tajnih obreda u ovom romanu toËni”.

5. A πto reÊi za otkriÊe u Nag Hammadiju 1945. godi-

ne?21 Tamo zapravo nisu naeni svici, kako to kaæe

Teabing, veÊ zbirka knjiga uvezanih u koæu, napisa-

nih na koptskom, drevnom egipatskom jeziku. Dva

seljaka sluËajno su ih naπla i jedan od njih, po imenu

Muhammed Ali (uobiËajeno muslimansko ime), po-

nio ih je u egipatski grad Nag Hammadi.

Znanstvenici su ustanovili da se radi o knjigama

napisanim na papirusu i da potjeËu iz Ëetvrtog sto-

ljeÊa, oko tri stotine godina poslije Krista. To su pri-

jepisi dokumenata napisanih na grËkom prije 250. go-

dine. “Sluæbeni prevoditelj knjiænice Nag Hammadi

datira nastanak Evanelja po Filipu u 250. godinu.

Kao najraniji datum predlaæe se 175. godina.”22 To je

Ëak i tada oko 144 godina nakon Isusove smrti; pre-

ma tomu, nije bilo oËevidaca i Isusovih suvremenika

koji bi bili ukljuËeni u pisanje spomenutih spisa.

Trinaest knjiga sadræi Ëetrdeset pet razliËitih na-

slova, dotad uglavnom nepoznatih, ukljuËujuÊi neka

koja se nazivaju “evaneljima”: Evanelje istine, Evan-

elje po Tomi i Evanelje po Filipu. Ostale knjige bile

su mistiËna nagaanja.23

19 Nicky Gumbel, The Da Vinci Code: A Response, Alpha Inter-

national, London, 2005.20 Isto, str. 247.21 Vidi Bart B. Ehrman, Truth and Fiction in The Da Vinci Code,

Oxford University Press, New York, 2004., str. 36—45 za raspravu

o otkriÊu u Hammadiju.22 Vidi James M. Robinson, The Nag Hammadi Library in En-

glish ili www.focus.org.uk/jesus2.htm


VeÊ povrπno Ëitanje ovih “evanelja” pokazuje da

je u njima rijeË o potpuno razliËitom Isusu koji ne

trepÊe i ne ostavlja tragove svojih stopa, a izgleda kao

Ëovjek samo ako Ga ne promatrate izbliza. Toliko o

Teabingovoj tvrdnji da prikazuju Isusa kao pravog

Ëovjeka. A svakako ne pokazuju “zamjetna povijesna

neslaganja”, jer po naravi nisu povijesna, veÊ mistiËna.

Nijedno od ovih “evanelja” ne spominje Sveti gral

kojim su zaokupljeni likovi u Da Vincijevom kodu.

Tradicionalne priËe tvrde da je Gral kaleæ iz kojeg je

Isus pio na posljednjoj veËeri i da Êe onomu tko ga

nae donijeti nebrojene blagoslove. Da Vincijev kod

prikazuje Mariju kao Grala. Ali to se nikako ne moæe

zakljuËiti iz ovih spisa.

Postoje i druga gnostiËka evanelja osim ovih

pronaenih u Nag Hammadiju. Na primjer, Evanelje

po Mariji, koje spominje Teabing, otkriveno je 1896.

u Kairu.

Ali nije bilo nikakvog prikrivanja. Rani crkveni oci

u svojim su spisima citirali gnostiËke pisce i javno im

se protivili, sluæeÊi se radije slobodom govora nego

nastojanjem da ih uπutkaju. A krπÊanski uËenjaci

dobrodoπlicom su doËekali nedavne nalaze kao

zapanjujuÊi uvid u gnosticizam, religiju protiv koje

govore neke mlae novozavjetne knjige.24

6. A πto reÊi za Teabingovu (ili Brownovu) izjavu da

“tisuÊe dokumenata” koji su nastali prije 325. godine

Isusa prikazuju kao obiËnog Ëovjeka, a ne Boga, i da

nitko prije te godine nije vjerovao da je Isus bio Bog?

Postoje dvije vrste dokaza. U ovoj fazi neÊemo nastojati

dokazati da je Isus Bog; jednostavno pokuπavamo po-

kazati da su prvi krπÊani vjerovali da je Isus od samog

23 Ovi su dokumenti dostupni na internetu <ccat.sas.upenn.edu/

~humm/Resources/Texts/nagHam.html> ili <w w w.gnosis.org/

naghamm/nhl.html>24 Na primjer Ivanova poslanica.


poËetka bio Bog, davno prije 325. godine. Evo doka-

za:

a) KrπÊanski pisci

PiπuÊi u drugom i treÊem stoljeÊu, rani crkveni voe

ili “oci” jasno su izrazili vjerovanje da je Isus Bog. Neki

Êe tvrditi da je crkva mogla krivotvoriti ove dokaze nakon

πto je promijenila priËu, meutim, je li moguÊe da su

ove citate mogli staviti u poznate knjige kad su pisci

poticali iz razliËitih zemalja i kad su se primjerci nalazili

na razliËitim mjestima?

b) Dokazi iz rimske povijestiNezavisni rimski povjesniËari, Ëija su djela kljuËna za

drevnu povijest do naπih dana, takoer su zapisali da su

prvi krπÊani vjerovali da je Isus bio utjelovljeni Bog. To

je najjaËi dokaz. »ak i da je Konstantin spalio evanelja,

nije mogao promijeniti zapise povjesniËara Ëija su djela

u ono vrijeme bila vrlo rasprostranjena i dobro prihvaÊena.

Primjer: Plinije Mlai bio je rimski upravitelj Bitinije

112. godine. On je pisao caru Trajanu da se posebno trudi

oko toga da pobije krπÊane pa je pitao cara treba li ih i

dalje hvatati. OËito nije bio naklonjen krπÊanima. Plinije

izvjeπtava o njihovom “zloËinu” da “su se odreenih dana

sakupljali prije zore i slaveÊi Krista kao Boga obvezivali

se zakletvom da neÊe Ëiniti prijestupe, da Êe se suzdræavati

od kraa, grabeæi, preljuba i krπenja zadane rijeËi.”

(Poslanice X, 97)

KrπÊani joπ uvijek sve to Ëine πtujuÊi Krista kao Boga.

U gotovo dvije tisuÊe godina vjerovanje se nije promijenilo.

I tako, osim Biblije, koja obuhvaÊa niz pisaca iz prvog

stoljeÊa koji su oËito vjerovali da je Isus bio Bog, postoji

jak dokaz da su prvi krπÊani vjerovali da je Isus Bog u

ljudskom tijelu — mnogo prije Konstantina 325. godine.


“Crkveni oci” tvrde da je Isus Bog“Crkveni oci” tvrde da je Isus Bog“Crkveni oci” tvrde da je Isus Bog“Crkveni oci” tvrde da je Isus Bog“Crkveni oci” tvrde da je Isus BogF oko 110. godine — Ignacije Antiohijski (u Siriji): “Naπ je

Bog, Isus Krist, zaËet u Mariji prema Boæjem planu: istina,potomak je Davidov, ali i Svetoga Duha.” (Pismo Efeæa-nima 18,2)

F oko 170. godine — Tacijan Sirijski: “Mi ne izigravamo bu-dale, o Grci, niti govorimo besmislice kad kaæemo da seBog rodio u ljudskom obliËju.” (Govor Grcima, 21)

F oko 190. godine — Klement Aleksandrijski: “Prema tomu,RijeË, Krist, uzrok je naπeg pradavnog poËetka — jer je biou Bogu — i naπeg zdravlja. I sada se ista ova RijeË pojavilakao Ëovjek. Samo je On Bog i Ëovjek, i izvor svakoga do-bra.” (Pouke Grcima, 1,7,1)

F oko 210. godine — Tertulijan iz Kartage (Sjeverna Afrika):“Samo je Bog bez grijeha. Jedini Ëovjek bez grijeha jeKrist, jer Krist je i Bog.” (Duπa, 41,3)

F oko 225. godine — Origen: “Premda je bio Bog, uzeo jetijelo; i kad je postao Ëovjek, ostao je ono πto je bio: Bog.”(Temeljne doktrine, 1,0,4)

Vidi www.catholic.com/library/cracking_da_vinci_ code.asp

Dobar romanopisac, loπ povjesniËarDobar romanopisac, loπ povjesniËarDobar romanopisac, loπ povjesniËarDobar romanopisac, loπ povjesniËarDobar romanopisac, loπ povjesniËarPremda je Da Vincijev kod Ëitak roman, Ëini se da

Brown nije poloæio ispit iz povijesti ili nije dopustio da

mu Ëinjenice ometaju razvijanje fabule. Dobri poznavatelji

povijesti svakako teπko mogu mnoge tvrdnje uzeti za

ozbiljno.

Moæda se Brown malo umorio od sluπanja ovakvih pri-

mjedbi, jer na svojoj internetskoj stranici danbrown.com

pita: “Koliko je povijesno toËna sama povijest?” Ovo je

zanimljiva obrambena taktika, jer ako se odriËe same po-

vijesti, odriËe se i svoje tvrdnje da je napisao istinite Ëinje-

23

nice. To sliËi Ëovjeku koji pokuπava uπutkati kritiku mnogih

povjesniËara koji su progovorili.

ZakljuËak: zgodna priËa, iskrivljena povijest. Nedavno

je Time u jednom Ëlanku objavio: “Strogo govoreÊi, ro-

man je heretiËke naravi. Moæda treba naglasiti da je jedna

od vrlo rijetkih knjiga koja je u dvije godine prodana u

viπe primjeraka od Da Vincijevog koda sama Biblija.”25

Brown je postavio neka vrlo zanimljiva pitanja o Isusu

i traæi duhovnost osloboenu dogmi, arogantnosti u izno-

πenju istine, licemjerja, nerazumnih zakona i seksizma. Isus

iz Novog zavjeta vjerojatno bi se sloæio s mnogim od ovih

ciljeva, πto Êemo vidjeti u iduÊim poglavljima ove knjige.

PRIKRIVANJE ISTINE?

25 Michelle Orecklin, “The Novel That Ate the World”, Time,

15. travnja 2005.


Drugo poglavlje

Isus: smrtni prorokili Sin Boæji?

Isus iz Nazareta jedna je od najkontroverznijih osoba

u povijesti, a Da Vincijev kod je samo posljednje poglavlje

u raspravi staroj dvije tisuÊe godina.

Preko svojeg junaka Leigha Teabinga, Brownov roman

tvrdi da je Isus bio samo Ëovjek dok Ga rimski car Kon-

stantin i crkveni koncil 325. godine nisu proglasili Bo-

gom:

w “... do tog trenutka u povijesti na Isusa su Njegovi

sljedbenici gledali kao na smrtnog proroka ... velikog

i moÊnog Ëovjeka, ali ipak Ëovjeka, Smrtnika.”1

w “Proglaπenje Isusa kao ‘Sina Boæjega’ sluæbeno je

predloæio i izglasao Nicejski koncil ... Da, i to nakon

razmjerno tijesnog glasovanja.”2

w “... da je gotovo svako miπljenje koje su naπi oËevi

imali o Kristu laæ.”3

Kao πto smo vidjeli, prvi krπÊani su vjerovali da je Isus

bio Bog u ljudskom tijelu, kao i mnogi krπÊanski pisci

1 Da Vincijev kod, str. 233.2 Isto, str. 235.3 Isto, str. 237.

25

prije 325. godine. No jesu li oni sanjali? Zar su bili preva-

reni iskrenom vjerom i neËijim laænim prikazivanjem? Ili

je moguÊe da postoje jaki dokazi da je Isus bio mnogo

viπe od velikog ljudskog uËitelja?

Glavni razlog πto su prvi krπÊani vjerovali u Isusovu

boæansku narav bio je πto su vjerovali da je umro i da se

nekoliko dana poslije vratio u æivot. O ovom pitanju krπ-

Êanstvo stavlja na kocku svoju vjerodostojnost. KrπÊanski

uËitelj Pavao, piπuÊi oko 54. godine,4 kaæe: “Ako pak Krist

nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naπe, uza-

lud i vjera vaπa. Zatekli bismo se i kao laæni svjedoci Boæji

πto posvjedoËismo protiv Boga: da je uskrisio Krista ... A

ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaπa, joπ ste u

grijesima ... [u tom sluËaju] najbjedniji smo od svih ljudi.

Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih!” (1. KorinÊanima 15,14-

20)

Ovo je smjela tvrdnja — i opasno ju je napisati. Pavao

zasniva svu vjerodostojnost krπÊanske vjere na Isusu koji

je uskrsnuo od mrtvih. Ako se to doista nije dogodilo u

povijesti, onda je krπÊanstvo beskorisna laæ.

Mnoge religije sadræe nejasne tvrdnje o svojoj istinito-

sti pa ih je teπko opovrgnuti. Ako izrazite sumnju u po-

vijest njihovih utemeljitelja ili bogova, njihovi Êe vam se

sljedbenici vjerojatno strpljivo nasmijeπiti i reÊi da to ni-

je vaæno jer istinski prosvijetljenima nije potrebna ob-

jektivna potvrda. Neki Ëak smatraju da se potraga za do-

kazima protivi vjeri: ili ste prosvijetljeni ili niste, i bit

Êete bolje sreÊe u sljedeÊem æivotu. Ali ako religiju ne

moæete opovrgnuti, moæete li je dokazati? KrπÊanstvo æeli

vjerovati razumom — ono æeli utjecati na um kao i na

srce. Ono nudi mistiËno iskustvo, ali uz to æeli biti i vje-

rodostojno pa iznosi provjerene Ëinjenice o stvarnom svije-

tu.

4 Anthony C. Thiselton u The First Epistle to Corinthians, str.

29—32, navodi niz znanstvenika koji datiraju u 53. do 57., a kao

najvjerojatniju godinu navode 54.

ISUS: SMRTNI PROROK ILI SIN BOÆJI?


Osloniti Ëitavu vjeru na Isusovo uskrsnuÊe bio bi ka-

tastrofalni potez kad ne bi bilo dokaza. Prvi krπÊani mo-

rali su biti vrlo uvjereni u Ëinjenice. Ispitajmo neke od

tih dokaza.

1.1.1.1.1. Isus je bio stvarna povijesna osobaIsus je bio stvarna povijesna osobaIsus je bio stvarna povijesna osobaIsus je bio stvarna povijesna osobaIsus je bio stvarna povijesna osobaBilo bi stvarno neuvjerljivo citirati samo krπÊanske izvore

da je Isus povijesna osoba. Najmanje petnaest nekrπÊan-

skih izvora, koji potjeËu iz prvog i drugog stoljeÊa, spo-

minju Isusa kao povijesnu osobu.5 Istraæimo neke od njih.

(Ove izvore moæete provjeriti u svakoj dobroj enciklo-

pediji.)

U Britanskom muzeju nalazi se zanimljiv dokument koji

aludira na Isusa. Napisao ga je oko 73. godine Sirijac po

imenu Mara Bar-Serapion svojem sinu Serapionu. Otac je

bio u zatvoru, ali je pisao s namjerom da ohrabri sina

da i dalje traga za istinom i pokaæe da su Ëak i najbolji i

najmudriji ljudi doæivljavali nesreÊe. On pita: “©to su Ate-

njani dobili kad su Sokrata osudili na smrt? Snaπla ih je

glad i kuga ... Kakvu su korist stanovnici Samosa imali

πto su spalili Pitagoru? Ubrzo je njihovu zemlju pokrio

pijesak. Koju su korist imali Æidovi πto su ubili svojega

mudrog Kralja? Ubrzo nakon toga ukinuto im je kraljev-

stvo. Bog je pravedno osvetio ova tri mudra Ëovjeka.”6

Kad je krπÊanin Tertulijan, poznavatelj zakona u Kar-

tagi, branio krπÊanstvo 197. godine pred rimskim vlasti-

ma, spomenuo je razmjenu pisama izmeu upravitelja Pon-

cija Pilata i cara Tiberija — i nijedan Rimljanin ne bi po-

sumnjao u njihovu autentiËnost.

5 Za raspravu o ovim izvorima vidi Josh McDowell, He Walked

Among Us: Evidence for the Historical Jesus, Here’s Life Publishers,

San Bernadino, California, 1988.6 Citirao F. F. Bruce, The New Testament Documents: Are They

Reliable? Eerdmans, Grand Rapids i InterVarsity Press, Downers

Grove, 2003., str. 114.

27

Rimski povjesniËari:Rimski povjesniËari:Rimski povjesniËari:Rimski povjesniËari:Rimski povjesniËari:

TacitKornelije Tacit (roen oko 52. godine) vjerojatno je najveÊi

povjesniËar koji je pisao na latinskom jeziku.7

U svojim Analima od osamnaest svezaka, napisanima oko105. godine, Tacit piπe kako su Nerona optuæili da je izazvaopoæar u Rimu. “Da stane, dakle, na kraj tim glasovima, pod-metne Neron krivce i stavi na najstraπnije muke one koji subili omraæeni sa svojih gadosti, a koje prosti puk nazivaπekrπÊanima. Ime im to dolazi od Krista, koji za Tiberijeva vla-danja bjeπe pogubljen po naredbi prokuratora Poncija Pilata.”(Anali, XV, 44)

Ovaj izvor nezavisno potvruje da je Isusa smaknuo PoncijePilat, kako je zapisano u evaneljima (vidi Matej 27; Marko15; Luka 23; Ivan 18 i 19).

LukijanLukijan iz Samosate (roen 120. godine) je bio grËki sa-

tiriËar koji je pravio πale na raËun krπÊana.8 Savjetovao jesvojim Ëitateljima da se prave krπÊanima kad budu odlaziliu strane gradove kako bi kod lakovjernih krπÊana dobilibesplatnu hranu i prenoËiπte. Lukijan je Isusa nazvao “Ëovje-kom koji je razapet u Palestini zato πto je u svijet uveo ovajnovi kult”. Za krπÊane kaæe: “Jadnici su, prije svega, uvjerilisebe da Êe biti besmrtni i da neÊe umrijeti; zbog toga prezirusmrt i Ëak su spremni na zatvaranje, veÊina njih. Osim toga,njihov prvi zakonodavac uvjerio ih je da su svi braÊa.” Onih opisuje kao ljude koji “πtuju tog razapetog sofista i æivepo njegovim zakonima”.9

7 “Tacitus”, Encyclopaedia Britannica, 2006., Ultimate Reference

Suite DVD, napisao Alexander Hugh McDonald, predavaË drevne

povijesti, Cambridge University.8 “Lucian”, Encyclopaedia Britannica, 2006.9 The Passing of Perigrinus 11, 13, www.tertullian.org/rpearse/

lucian/peregrinus.htm



Lukijan je krπÊane smatrao lakim ærtvama, a Isusa nazivasofistom, “uËiteljem” sumnjivog prosuivanja10, ali time po-tvruje da je æivio, da je bio razapet i da su nakon raspeÊaljudi πtovali Njega umjesto grËkih bogova i æivjeli po Njegovimzakonima oËekujuÊi besmrtnost. Da je to napisao krπÊanin,mogli bismo reÊi da je pisano s predrasudom. Premda Luki-jan nije krπÊanima pokuπavao uËiniti uslugu, ipak ju je uËi-nio. Gotovo da bismo ga pozvali na veËeru.

Josip FlavijeJosip Flavije (roen 37. godine) bio je Æidov i zapovjed-

nik æidovskih snaga u Galileji, ali su ga Rimljani zarobili paje napisao svoja povijesna djela.

PoËetkom drugog stoljeÊa pisao je:“U to vrijeme pojavio se Ëovjek nazvan Isus; njegovo je

ponaπanje bilo plemenito i bio je poznat po vrlinama. Mnogimeu Æidovima i drugim narodima postali su njegovi uËenici.Pilat ga je osudio na smrt razapinjanjem. A oni koji su postalinjegovi uËenici, nisu odbacili svoje uËeniπtvo. Oni su izvijestilida im se javio tri dana nakon raspeÊa i da je æiv. Prematomu, moæda je bio Mesija o kojem su proroci tvrdili da ÊeËiniti Ëuda.”11

Na drugom mjestu Josip Flavije piπe o “Isusu nazvanomKrist” (Starine, XX, 9,1). Ovo je snaæna potvrda. Josip Flavijenije bio krπÊanin, ali za Isusa piπe:

F da Ga je Pilat dao pogubiti na kriæu;F da se proËulo kako je nakon tri dana oæivio;F “da je moæda bio Mesija” (Josip Flavije je Æidov, a ne krπ-

Êanin, ali ne odbacuje misao da je Isus mogao biti Mesi-ja);

F da su Ga drevni proroci prorekli (vidi treÊe poglavlje oveknjige).

O Pliniju Drugome (ili Mlaemu) bilo je rijeËi u prethod-nom poglavlju.

29

Tertulijan piπe:

Tiberije je u one dane kad se u svijetu pojavilo ime

krπÊani, poπto je iz Palestine obavijeπten o dogaa-

jima koji jasno pokazuju istinu o Kristovoj boæan-

skoj naravi, iznio predmet pred Senat, sam se odlu-

Ëivπi za Krista. Senat je odbio njegov prijedlog jer

nije dao odobrenje. Cezar je ostao pri svojem miπ-

ljenju plamteÊi gnjevom protiv svih tuæitelja krπÊa-

na. (Apologija, V,2)

Prema tomu, Isus je bio poznat rimskoj povijesti.

Æidovska povijest

Æidovski Talmudi (glavne knjige æidovskog zakona i na-

uËavanja) takoer spominju Isusa. Jedan tekst u babilon-

skom Talmudu savrπeno se uklapa u biblijski izvjeπtaj o

Isusu koji je visio na kriæu neposredno uoËi æidovskog

blagdana Pashe: “UoËi Pashe objesili su Jeπuu (iz Nazare-

ta) ... zbog toga πto se bavio vraËanjem i obmanjivao i

zavodio Izrael.” (Babylonian Sanhedrin, 43,a) Time πto

Ga naziva vraËem, spis nagovjeπtava Njegovu Ëarobnu ili

Ëudotvornu silu — a evanelja biljeæe kako su neki æidovski

voe optuæili Isusa za vraËanje (vidi Matej 12,24; Marko

3,22).

Talmud Ga naziva “Ben Pandera” ili “Jeπu ben Pandera”.

Neki smatraju da je to vjerojatno podrugljivo ime “sin

djevice”, travestija ili mjeπavina grËke rijeËi parthenos,

10 Shorter Oxford Dictionary.11 Josephus, Antiquities of Jews, 18.3.3. Prijevod izraelskog

znanstvenika profesora Schloma Pinesa s arapskog rukopisa koji

datira iz Ëetvrtog stoljeÊa. Vidi E. M. Blaiklock, Jesus Christ: Man

or Myth? Anzea Books, Sydney, 1983. Ovaj citat bio je predmet

mnogih rasprava. »ini se da je jedna varijanta krivotvorina nekog

ranokrπÊanskog pisca. Meutim, verziju koju mi citiramo snaæno

potkrepljuju rukopisi i mnogi komentatori, ukljuËujuÊi profesore

Blaiklocka i F. F. Brucea, brane njegovu autentiËnost.



koja znaËi djevica.12 To je bilo ruganje tvrdnji da je Isus

roen od djevice i prilika da Ga se nazove izvanbraËnim

djetetom, πto se slaæe s onim πto je o Isusu reËeno u evan-

eljima (usporedi Ivan 9,34 i Marko 6,3 gdje je nazvan

“Marijinim sinom”, πto je u ondaπnjoj kulturi znaËilo sum-

nju u to tko mu je bio otac).

Povijesna vjerodostojnost

Svi spomenuti tekstovi o Isusu napisani su u okviru

stotinu pedeset godina Njegova æivota, πto nije dugo raz-

doblje prema mjerilima stare povijesti. Na primjer, Alek-

sandar Veliki osvojio je najveÊi dio tada poznatog svijeta

i smatra se povijesnom liËnoπÊu, a ne mitom. Ali najpo-

uzdanije povijesne izvore o pojedinostima Njegovog æi-

vota nalazimo u djelu Plutarha koji je æivio Ëetiri stolje-

Êa nakon Aleksandra. PovjesniËari starog vijeka visoko ga

cijene kao vjerodostojni izvor, unatoË razmaku od Ëetiri

stotine godina.

Tako su naπi nekrπÊanski izvori vrlo ranog datuma, a

krπÊanski su izvori joπ stariji. E. M. Blaiklock, bivπi pro-

fesor klasike na SveuËiliπtu Auckland, piπe: “Moj pristup

klasicima povijesne je naravi. I kaæem vam da su dokazi

za Kristov æivot, smrt i uskrsnuÊe bolje potvreni od ve-

Êine Ëinjenica u drevnoj povijesti.”13

2.2.2.2.2. SvjedoËenje oËevidacaSvjedoËenje oËevidacaSvjedoËenje oËevidacaSvjedoËenje oËevidacaSvjedoËenje oËevidacaOËevici opisuju kako je Isus iz Nazareta umro i vratio

se u æivot — a to su ljudi koji nemaju πto dobiti time πto

Êe ispriËati izmiπljenu priËu. Naravno, neki Êe prigovo-

riti da su svi ti pisci krπÊani pa su zbog toga pristrani.

12 Neki nagaaju da je Pandera ime rimskog vojnika, navodnog

Isusovog oca.13 Citirao Ian Wilson, Jesus: The Evidence, Weidenfeld & Nichol-

son, Londaon, 1996., str. 39.

31

Ali ako su stvarno bili svjedoci Njegova uskrsnuÊa, πto

su drugo mogli biti nego vjernici?

Zastanimo za trenutak i razmislimo o uskrsnuÊu. Svi

smo Ëuli za ljude koji su doæivjeli srËani napad i leæali

kliniËki mrtvi na operacijskom stolu, a onda bili oæivlje-

ni. Ali zapisi o Isusu tvrde da je bio mrtav od petka po-

slije podne do nedjelje ujutro i tek onda oæivio.

Ovakva tvrdnja zahtijeva ozbiljno ispitivanje. Ako nije

istinita, onda je u najmanju ruku fantazija, a u najgoru

ruku opasna propaganda.

Postavimo si zato nekoliko pitanja:

Mogu li se dogoditi Ëuda? Skloni smo nijeËnom od-

govoru. Mi volimo znanstveno objasniti stvari i to je razum-

no. Meteoroloπko vrijeme objaπnjavamo sustavom zraËnih

tlakova, a ne bogovima vjetra. Ali iskljuËiti moguÊnost

da postoji Bog i da taj Bog povremeno postupa na naËin

koji naizgled krπi prirodne zakone, pristran je pristup doka-

zima. Zasad nemojmo reÊi: da, Ëuda su moguÊa, a nemojmo

to ni nijekati. Imajmo otvoren um za Ëuda dok ne Ëuje-

mo dokaze.

©to reÊi za ljude koji tvrde da su vidjeli kako Isusumire, a onda se vraÊa u æivot? Zaπto bi to uËinili?

Jedan od oËitih razloga bio bi novac ili vlast. Kad biste

napisali sladunjav roman o takvom izmiπljenom Isusu i

on bi se svidio ljudima, vi biste zaradili, imali oboæava-

telje i ljudi bi vam se divili i lijepo postupali s vama. Ali

novozavjetni pisci nisu takvo πto oËekivali. Vlasti su ih

muËile i ubijale nastojeÊi uguπiti njihovu priËu i njezine

politiËke posljedice. Od Ivana bar-Zebedeja, oËevica i pisca

Isusove biografije, rimske su vlasti zahtijevale da se pokloni

caru kao Gospodinu. On je to odbio jer je njegov Gospodin

bio Isus, pa su ga bacili u kipuÊe ulje i prognali na kaæ-

njeniËki otok. Bio je izloæen straπnoj smrti, ali od svojeg

iskaza nije odustao; ostao je pri njemu i nakon πto su ga

oslobodili. Ivan je napisao Isusovu biografiju i nakon πto

je vidio kako je njegov prijatelj i suvjernik Stjepan po-

gubljen kamenovanjem zato πto je govorio o Isusu.



Ovi Isusovi biografi pisali su unatoË tomu πto su ih

progonili od mjesta do mjesta, prijetili im zatvorom i

smrÊu, tukli ih, i unatoË tomu πto su vidjeli kako su neki

njihovi prijatelji pogubljeni zato πto su to priËali. Znali

su da za to neÊe biti plaÊeni niti postati popularni. Nji-

hov Gospodin umro je straπnom smrÊu pa su znali da

mogu biti sljedeÊi na redu. A ipak su pisali i govorili pu-

tujuÊi do najudaljenijih krajeva svijeta i govoreÊi povijest

o Isusu svakome tko je æelio sluπati.

Uzmimo samo jedan primjer: uËenik Toma (ponekad

nazvan sumnjiËavi Toma zbog svoje sumnjiËavosti i prvo-

bitnog odbijanja da povjeruje kako je Isus ustao iz mrt-

vih) vidio je dokaz koji ga je osvjedoËio pa je otputovao

Ëak u Indiju navijeπtajuÊi istinu o Isusu dok ga netko tko

ga je htio uπutkati nije probo kopljem.

Prema tomu, ovi oËevici nisu to Ëinili zbog novca ili

vlasti, a nastavili su svjedoËiti bez obzira na zastraπujuÊe

prijetnje. Zaπto? Zar su stvarno doæivjeli Ëuda, sreli Boga

u ljudskom obliku, ustanovili da ih to potpuno mijenja

pa su svima htjeli objaviti ovu istinu?

Bliski Isusov prijatelj Ivan pisao je o tome ovako: “©to

bijaπe od poËetka, πto smo Ëuli, πto smo vidjeli oËima

svojim, πto razmotrismo i ruke naπe opipaπe o RijeËi, Æivot

— da, Æivot se oËitova, i vidjeli smo i svjedoËimo, i na-

vjeπÊujemo vam Æivot vjeËni, koji bijaπe kod Oca i oËitova

se nama — πto smo vidjeli i Ëuli, navjeπÊujemo i vama da

i vi imate zajedniπtvo s nama. A naπe je zajedniπtvo s Ocem

i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. I to vam piπemo

da radost naπa bude potpuna.” (1. Ivanova 1,1-4)

Vidimo li njegovu pobudu? On æeli da znamo kako je

vidio VjeËnoga i govori nam kako da naemo vjeËni æi-

vot. Æeli da se sprijateljimo s Bogom i drugim vjernici-

ma. I æeli da budemo sretni.

Morala je postojati snaæna pobuda da se ovi oËevici

raziu po svijetu iznoseÊi svoj izvjeπtaj i da osnuju krπ-

Êansku crkvu koja je, u samo nekoliko stoljeÊa, postala

rival samom Rimskom Carstvu. A poËeli su govoriti lju-

33

Samo ËinjeniceSamo ËinjeniceSamo ËinjeniceSamo ËinjeniceSamo ËinjenicePrisjetimo se osnovnih Ëinjenica iz Isusova æivota kako

ga iznose evanelja:

1. Isusova smrt i pokopF Isus je bio razapet i umro je u petak poslije podne.F Jedan rimski vojnik kopljem mu je probo slabinu. Iz rane

je potekla krv i voda (Ivan 19,34).F Tijelo je bilo umotano u Ëistu lanenu tkaninu (Matej 27,59).F Stavljen je u grob isklesan u stijeni (Matej 27,60).F Na ulaz u grob navaljen je veliki kamen (Matej 27,60).F Postavljena je straæa (vjerojatno rimska) da Ëuva grob (Ma-

tej 27,65).F Kamen na ulazu u grob bio je zapeËaÊen (Matej 27,66).

2. Isusovo uskrsnuÊeF Rano u nedjelju ujutro dogodio se snaæan potres (Matej

28,1.2).F Aneo je maknuo kamen s ulaza u grob (Matej 28,2).F Straæari su drhtali od straha i “postali kao mrtvi” (Matej

28,4).F Aneo je rekao æenama da ostale uËenike obavijeste da je

Isus æiv i da Êe se sresti u Galileji (Matej 28,7).F Neki od straæara izvijestili su o dogaaju sveÊeniËke po-

glavare (Matej 28,11).F Vojnici su bili potkupljeni da kaæu kako su zaspali, πto su

iskoristili Njegovi uËenici i ukrali tijelo (Matej 28,13.14).F Vojnicima je obeÊana zaπtita ako za to sazna upravitelj

(Matej 28,14).

3. Tko je vidio Isusa nakon uskrsnuÊa?14

F U nedjelju ujutro: Marija Magdalena i “druga Marija”(Matej 28,1.9.10).

14 Ovo je popis prema Davidu N. Marshallu, “The Risen Jesus”

u Bryan W. Ball i William G. Johnsson, urednici, The Essential



F U nedjelju ujutro: druge æene (Matej 28,9.10).F U nedjelju poslijepodne: Kleofa i njegov prijatelj (Luka

24,13-31).F U nedjelju poslijepodne: ©imun Petar (Luka 24,34).F U nedjelju uveËer: desetorica apostola (ali ne Toma i Juda)

(Ivan 20,19-24).F SljedeÊe nedjelje uveËer: jedanaestorica apostola, zajedno

s Tomom (Ivan 20,26-29).F Kasnije: sedmorica uËenika pokraj Tiberijskog jezera (Ivan

21).F Kasnije: viπe od pet stotina vjernika (1. KorinÊanima 15,6).F Kasnije: jedanaestorica apostola, svjedoci Njegova uzaπaπÊa

(Djela 1).F U vienju: Savao/Pavao (Djela 9,3-6; 1. KorinÊanima 15,8).

Jesus: Man, His Message, His Missiona, Pacific Press Publishing

Association, Nampa i Signs Publishing Company, Warburton, 2002.,

str. 168—191.

dima koji su æivjeli tamo gdje su se svi ovi dogaaji odigrali

i pozivali ih da provjere njihov izvjeπtaj s onim πto im je

bilo poznato (vidi, na primjer, Djela 2).

Da Vincijev kod tvrdi da je prva crkva stvorila Isusa

— ali ako je to toËno, tko je onda stvorio prvu crkvu?

Pitanja o uskrsnuÊu

Kao πto smo rekli, Isusovo uskrsnuÊe je srediπnja isti-

na krπÊanstva. Tko god æeli pobiti krπÊanstvo, jednostav-

no mora pobiti uskrsnuÊe. Ali to se za skeptike pokazalo

jalovim poslom. Frank Morison, britanski istraæivaË, odluËio

je napisati knjigu kojom Êe uskrsnuÊe proglasiti “mitom”.

Nakon temeljitog ispitivanja napisao je knjigu Tko je po-

krenuo kamen? (1958.), koja je joπ uvijek klasiËna obrana

istine o Isusu. Josh McDowell sjeo je da izbuπi rupe u

35

vjerovanju krπÊana, ali je nakon provjere dokaza zavrπio

kao vjernik i napisao knjige kao πto su I ne samo tesar

i Dokazi koji zahtijevaju presudu. Ima joπ mnogo dru-

gih ateista i kritiËki nastrojenih mislilaca koji su povje-

rovali u Isusa — meu njima je i C. S. Lewis, poznat po

Narniji, kojemu je povijesne dokaze podastro njegov pri-

jatelj i kolega profesor na Oksfordskom sveuËiliπtu J. R.

R. Tolkien, pisac Gospodara prstenova.

Pretpostavimo za trenutak da su novozavjetna evane-

lja vjerodostojna (πto Êemo razmotriti u Ëetvrtom poglav-

lju); u tom sluËaju svatko tko æeli opovrgnuti srediπnju

istinu krπÊanstva mora objasniti sljedeÊe:

w Rimski peËat — znak rimske vlasti — bio je slomljen

(Matej 27,66).

w S ulaza u grob uklonjen je veliki kamen u trenutku

dok je straæarila postrojba rimskih15 vojnika (Matej

27,60; 28,2).

w Dobro uvjeæbani rimski straæari pobjegli su s mjesta

koje su Ëuvali i primili mito od vlasti da laæu o onome

πto se dogodilo (Matej 28,11-15).

w Jeruzalemske vlasti potvrdile su da je grob prazan

(Matej 28,11-15).

w Posmrtno platno, platneni zavoji koji su se ovijali oko

tijela i natapali mirisnim zaËinima, bili su sloæeni u

grobu, a ne neuredno ostavljeni od strane uæurbanih

pljaËkaπa groba (Ivan 20,6.7; vidi i 19,38-40).

w Æene su opisane kao prvi svjedoci praznoga groba

(Matej 28,5-8). Da je to lukavo smiπljena priËa, pisac

ne bi izabrao æene kao prve svjedoke jer one prema

zakonu nisu mogle svjedoËiti na æidovskom sudu.

15 Bilo je rasprava oko toga je li straæa bila sastavljena od rimskih

vojnika ili se radilo o æidovskoj hramskoj straæi. Josh McDowell

tvrdi da tekstualni dokaz pokazuje da se radilo o rimskoj straæi i

citira Camusa i A. T. Robertsona kao potporu ovome glediπtu. Vidi

The New Evidence That Demands a Verdict, Thomas Nelson,

Nashville, 1999., str. 236,237.



w UËenici su u vrijeme raspeÊa pokazali kukaviËko po-

naπanje. Petar se triput odrekao Isusa, a ostali uËenici

su pobjegli s mjesta gdje je uhiÊen. Samo nekoliko

tjedana poslije uËenici su propovijedali o praznom

grobu u samom Jeruzalemu (Matej 26,69-75; Marko

14,50; Djela 2,14-32).

w »ini se da uËenici nisu oËekivali da Êe Isus uskrsnuti

i zato su isprva bili sumnjiËavi. Ali poslije su bili

spremni umrijeti za svoju vjeru u uskrsnuÊe (Luka

24,10.11).

w Vijest o uskrsnuÊu srediπnja je tema Novoga zavjeta i

propovijedanja prve krπÊanske crkve. A crkva je na-

glo rasla unatoË æestokom progonstvu (vidi, na pri-

mjer, Djela 2,41.47; 4,33; 5,14; 8,1-4; 23,6-8).

Alternativne teorije

Alternativne teorije o uskrsnuÊu nastoje objasniti πto

se dogodilo s Isusovim tijelom i zaπto su uËenici mogli

vjerovati da je ustao od mrtvih.16 Najpoznatije su ove:

w Teorija o oæivljavanju ili nesvjesticiPrema njoj Isus se onesvijestio na kriæu i kasnije

probudio.

Ali rimski vojnici su bili odliËno izvjeæbani u iz-

vrπenju smrtne kazne, a posebno su pazili kad je

bila rijeË o pobunjenicima. Jedan rimski vojnik bio

je spreman Isusu slomiti noge kako bi ubrzao Njego-

vu smrt guπenjem, ali je onda od toga odustao jer je

16 Za iscrpniju raspravu o glavnim alternativnim teorijama o us-

krsnuÊu vidi Peter Kreeft i Ronald K. Tacelli, Handbook of Christian

Apologetics, InterVarsity Press, Downers Grove, 1994., str. 176—

198; Gary R. Habermas i Michael R. Licona, The Case for the Resur-

rection of Jesus, Kregel, Grand Rapids, 2004., str. 81—131 i Josh

McDowel, The New Evidence That Demands a Verdict, Thomas

Nelson, Nashville, 1999., str. 257—283.

37

bio siguran da je mrtav (vidi Ivan 19,31-33). Osim

toga Ivan je kao oËevidac vidio kako je iz rane na

Isusovim slabinama potekla krv i voda — znakovi

smrti (vidi Ivan 19,34.35).

Isus je prije razapinjanja bio nemilosrdno biËe-

van. Takvo biËevanje lako je moglo zavrπiti smrÊu.

Rimski vojnici pretvorili su biËevanje u umijeÊe i

znali su kad treba prestati a da ne ubiju zatvorenika,

pa je Isus vjerojatno bio teπko ozlijeen i prije nego

πto su Ga razapeli. Kako bi netko tako oslabljen mo-

gao raskinuti laneno platno u koje je bio Ëvrsto umo-

tan, pobjeÊi iz groba i svladati rimsku straæu (vidi

Ivan 19,38-42)? Kako je mogao biti æiv i zdrav prigo-

dom mnogih javljanja nakon uskrsnuÊa (vidi Ivan

20,19-29)?

w Teorija o urotiPrema njoj uËenici su skovali urotu i izmislili laæ-

ni izvjeπtaj.

Ali nitko se od njih nije “slomio” i promijenio

iskaz izloæen mukama i smrti. Kakav su motiv mogli

imati da umru za neπto za πto su znali da je laæ?

Osim toga, isprva su bili sumnjiËavi prema izvjeπta-

ju o uskrsnuÊu i povjerovali su tek kad su vidjeli

dokaze. Njihov je æivot doæivio istinsku promjenu. Iz

potiπtenosti rodila se takva vjera da su javno svjedo-

Ëili samo nekoliko dana nakon πto su se sakrivali u

zakljuËanoj prostoriji.

Ako se radilo samo o priËi koju su uËenici izmi-

slili, zaπto vlasti nisu jednostavno pokazale Isusovo

tijelo i opovrgle izvjeπtaj? Imale su vlast i razlog da

otkriju prijevaru, a Isusovo su lice lako mogle pre-

poznati tisuÊe onih koji su Ga vidjeli. Ali uËenici su

poËeli javno iznositi svoje svjedoËanstvo u samom

Jeruzalemu gdje je Isus tako Ëesto djelovao.



w Teorija o halucinacijiPrema njoj su svi svjedoci mislili da vide Isusa, ali

je On zapravo bio plod maπte.

MoguÊe je da spretni struËnjak hipnotizira poje-

dinca, a nakratko Ëak i skupinu, ali Isus se javio

mnogim ljudima u razliËito vrijeme i na raznim mje-

stima, a jednom prigodom i pred pet stotina oËe-

vidaca (1. KorinÊanima 15,6).

A halucinacija se razlikuje od hipnotiziranosti. Ha-

lucinacija je poremeÊaj osjeta percepcije vanjskog

svijeta, koju Ëesto izazivaju droge ili duπevne bole-

sti. Kolika je vjerojatnost da toliki ljudi u razliËitim

vremenima doæive istu halucinaciju?

UËenici su Ga doticali (vidi Matej 28,9) i s Njim

razgovarali (vidi Djela 1,3). Zapisano je da su jedan

oËevidac i medicinski izobraæeni svjedok vidjeli da

je Isus nakon svojeg uskrsnuÊa najmanje dvaput jeo

(vidi Luka 24,42.43; Ivan 21,1-14). Da li halucinacije

jedu, govore i fiziËki su stvarne?

I priËa zasnovana na halucinaciji lako se mogla

opovrgnuti da su vlasti pokazale tijelo.

Halucinacija ne moæe objasniti prazan grob.

w Teorija o kraiPrema njoj, uËenici su ukrali Isusovo tijelo i

izmislili priËu o Njegovom uskrsnuÊu.

Matej iznosi Ëinjenicu da su rimski straæari bili

potkupljeni da priËaju takvu priËu. Straæari su otiπli

do vjerskih vlasti i izvijestili ih πto se dogodilo. Vjer-

ske vlasti nisu æeljele da se to sazna pa su rekle

vojnicima da raπire priËu kako su zaspali na duæno-

sti i da su uËenici ukrali tijelo (vidi Matej 28,11-15).

Ali ova priËa ima tri velike rupe. Prvo, kako su

straæari mogli opisati dogaaj koji se navodno odi-

grao dok su spavali? Drugo, buduÊi da su rimski

vojnici koji bi zaspali na duænosti bili pogubljeni,

kako to da su joπ uvijek bili æivi? (SveÊenici su ih

39

uvjerili da Êe razgovarati s njihovim zapovjednicima

kako ih ne bi smaknuli na osnovi izmiπljene priËe.)

I treÊe, kako su mogli spavati dok je netko ispred

njih pokretao golemi kamen?

A πto reÊi za uËenike? U petak su bili æalosni,

zbunjeni, uplaπeni za æivot. Je li ih dobro smiπljena

laæ mogla iznenada uËiniti odvaænima da se uspro-

tive naoruæanom odredu i ukradu tijelo? I zaπto bi

glumili uskrsnuÊe kad uopÊe nisu vjerovali da Êe

Isus uskrsnuti?

Ako netko svjesno govori laæ za javnost, zaπto bi

to nastavio Ëiniti kad se suoËi s muËenjem? I kako bi

se to uklopilo u moralni i etiËki nauk njihove vjere?

Kada pobliæe ispitamo ova alternativna objaπnjenja, usta-

novit Êemo da ona jednostavno nisu uvjerljiva.

J. N. D. Anderson, bivπi profesor orijentalnih zakona

na Londonskom sveuËiliπtu, zakljuËuje: “Niz razliËitih teo-

rija, od kojih se svaka moæda moæe primijeniti na dio do-

kaza, ali koje zajedno ne tvore razumljivu cjelinu, ne mogu

biti alternativa tumaËenju koje djeluje kao cjelina.”17

Lord Darling, bivπi sudac Vrhovnog suda Engleske, re-

kao je: “Sræ problema oko toga je li Isus doista bio ono

πto je za sebe tvrdio, svakako mora ovisiti o istini uskrs-

nuÊa. O ovoj najvaænijoj istini od nas se ne traæi da samo

vjerujemo. U prilog ovoj æivoj istini postoji toliko snaæ-

nih dokaza, pozitivnih i negativnih, ËinjeniËnih i indika-

tivnih da ni jedna razumna porota na svijetu ne bi mo-

gla zakljuËiti kako je izvjeπtaj o uskrsnuÊu neistinit.”18

17 J. B. D. Anderson, Wolf hart Pannenberg i Clark Pinnock, “A

Dialogue on Christ’s Resurrection”, Christianity Today, 12, trav-

nja 1968., citirano u McDowell, op. cit. 1999., str. 258.18 Citirano u Micheael Green, Man Alive! InterVarsity Press,

Downers Grove, 1968. Citirao Josh McDowell, The New Evidence

That Demands a Verdict: Historical Evidence for the Christian

Faith, sv. 1, Thomas Nelson, Nashville, 1979.



Saæeto reËeno: najvjerojatniji je zakljuËak da je uskrs-

nuÊe povijesno toËno.

Tko je, onda, bio Isus?Tko je, onda, bio Isus?Tko je, onda, bio Isus?Tko je, onda, bio Isus?Tko je, onda, bio Isus?©to onda misliti o Isusu iz Nazareta?

Isus je bio veliki uËitelj. Izgovorio je klasiËne izreke

kao πto su: “Blago mirotvorcima”, i: “Sve, dakle, πto æelite

da ljudi vama Ëine, Ëinite i vi njima.” Jedan je psihijatar

rekao: “Ako uzmemo sve najbolje πto je ikada reËeno ili

napisano o tome kako imati uspjeπne odnose, dobro men-

talno zdravlje i sretan æivot, i uklonimo suviπne rijeËi, to

joπ uvijek ne moæemo usporediti s Isusovom Propovijedi

na Gori.”

Isusove rijeËi o nenasilju pokrenule su Desmonda Tu-

tua, Mohandasa Gandhija i Martina Luthera Kinga. Nje-

gove rijeËi o siromasima nadahnjuju Vojsku spasa, World

Vision i bezbrojne druge udruge. Njegove su rijeËi promi-

jenile æivot ljudi, nadahnule ih dareæljivoπÊu i visokim ide-

alima izvlaËeÊi iz njih ono najbolje i najuzviπenije. Isus

je rekao: “RijeËi moje neÊe proÊi.” Njegove su rijeËi uπle

u viπe knjiga, poslovica, umjetniËkih djela, govora, pje-

sama, filmova i internetskih stranica nego bilo Ëije — i

nikad ne prolaze. On je bio veliki uËitelj.

Ali tvrdio je za sebe i da je Bog u ljudskom obliËju.

To je rekao toliko puta da te tvrdnje ne moæemo odbaciti

kao potonju izmiπljotinu.19 Tvrdio je da moæe dati æivot i

uzeti ga. Tvrdio je da je put za Nebo. Tvrdio je da moæe

opraπtati grijehe — πto moæe samo Bog.

Prema tomu, On ne moæe biti samo veliki moralni uËi-

telj. Ako netko za sebe tvrdi da je Bog, postoje samo tri

moguÊnosti:20

1. da je lud — u psihijatrijskim ustanovama ima mnogo

onih koji tvrde da su Bog;

19 Vidi, na primjer, Marko 14,61-64; Ivan 8,58; 10,25-33; 14,8.9.20 SlijedeÊi C. S. Lewisa i Josh McDowella i druge.

41

2. da je varalica;

3. da govori istinu.

Razmotrimo ove moguÊnosti.

Prva moguÊnost: Je li Isus bio lud? Ako Ëitate jednu

od Njegovih biografija — Mateja, Marka, Luku ili Ivana —

upoznat Êete neobiËnu osobu koja nadahnjuje ljude. On

je smiren bez obzira na to kliËe li Mu mnoπtvo ili uzima

kamenje da Ga ubije. On podnosi napade ispunjene mræ-

njom, briljantno odgovara na pitanja i Ëak predvia svo-

ju smrt a da pritom ne gubi moralnu ravnoteæu. Teπko

da se moæe reÊi da je bio lud.

Druga moguÊnost: Je li bio varalica? Teπko da se to

uklapa u sliku velikog moralnog uËitelja. A zaπto bi va-

rao? Radi novca? Ne, æivio je jednostavnim æivotom i ve-

Êinu je svojeg novca dao siromaπnima.21 Zato πto je bio

æeljan moÊi? Ne, odbio je da Ga ljudi postave za kralja i

radije je izabrao smrt nego da pokrene bunu. Radi popu-

larnosti? Ne, toliko je govorio istinu da je broj Njegovih

neprijatelja nadmaπio broj prijatelja pa su Ga na kraju ubili.

Prema tomu, nije dobio niπta. Ako ste toliko pametni

da izvedete ovakvu prijevaru, zaπto biste bili toliko glupi

da to uËinite bez razloga?

A je li ipak mogao prevariti ljude? Kad biste se æeljeli

izdavati za Mesiju, morali biste ispuniti niz stoljeÊima starih

proroËanstava hebrejskih proroka. Prvo, morali biste se

roditi u pravo vrijeme, u pravom gradu, iz pravog ple-

mena — a obiteljski preci trebali bi sezati do kralja Davi-

da. Recimo da ste u tome uspjeli — ali postoji i proroËan-

stvo o toËnom datumu i naËinu smrti. Ne bi bilo teπko

izazvati rimskog vojnika da vas ubije — samo prekrπite

zakon. Ali biste li mogli izabrati datum svoje smrti? “Ne,

srijeda mi ne odgovara. A petak?”

I biste li mogli izabrati kako Êete umrijeti? “Ne, ne,

stotniËe, spusti taj maË. Vrijeme je da me razapneπ, a pro-

21 Vidi Matej 10,8-10. Marko 14,5-7 pokazuje da je to bio vaæan

izuzetak.



roËanstvo kaæe da trebam biti proboden kroz slabine i

nijedna moja kost ne smije biti slomljena. Pazi! Nijedna

kost ne smije biti slomljena.”

To je smijeπno. Tko bi mogao izvesti takvu prijevaru?

Kad biste i mogli, zaπto biste to uËinili?

Pa moæda je jednostavno imao sreÊu? MatematiËar i as-

tronom Peter Stoner22 izraËunao je da je vjerojatnost za

ispunjenje osam ovih proroËanstava jedan prema stotinu

milijuna milijuna milijuna. To je kao 1 prema 100,000,000,

000,000,000.000. To bi stvarno bila izuzetna sreÊa. Po-

krijte Novi Zeland kovanicama metar visoko i traæite od

nekoga da zavezanih oËiju nae jednu koju ste obiljeæili

— to je otprilike vaπa πansa.

Vjerojatnost da se ispuni svih 48 proroËanstava bila

bi jedan prema 100,000,000,000,000,000,000,000,000,000,

000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,

000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,

000,000,000,000,000.000.

A to je tek poËetak. Neki znanstvenici smatraju da je

Isus ispunio 332 proroËanstva. Da to prikaæemo, morali

bismo uzeti najmanju veliËinu slova i popuniti cijele novine

niπticama.

S obzirom na takve dokaze, je li vam jasno zaπto viπe

od milijarde ljudi iz svih kultura vjeruje u Isusa?

TreÊa moguÊnost: Ova je najjednostavnija. On je go-

vorio istinu. On je bio Istina.

Profesor C. S. Lewis napisao je Narnijske kronike i

druga velika prozna djela, ali je znao razliku izmeu umjet-

niËkog proznog djela i povijesti. Pisao je:

»ovjek koji bi bio samo Ëovjek i rekao stvari koje

je Isus rekao ne bi bio veliki moralni uËitelj. Bio bi

ili luak — sliËan Ëovjeku koji kaæe da je kuhano

22 Peter Stoner, Science Speaks, Moody Press, Chicago, 1963.;

citirano u Josh McDowell, The New Evidence That Demands a

Verdict: Historical Evidence for the Christian Faith, sv. 1, Thomas

Nelson, Nashville, 1979., str. 167.

43

jaje — ili bi bio sâm pakleni avao. Morate se od-

luËiti. Ili je taj Ëovjek bio, i jest, Sin Boæji, ili je bio

luak ili neπto joπ gore. Moæete Ga zatvoriti kao

luaka, moæete Ga popljuvati i ubiti kao demona;

ili moæete pasti k Njegovim nogama i nazvati Ga

Gospodinom i Bogom. Ali nemojmo velikoduπno

izgovarati besmislicu da je veliki ljudski uËitelj. Tu

nam moguÊnost nije ostavio. Nije to ni namjeravao.23

To su, dakle, naπe moguÊnosti.

Ne brinite se, to je vaπa najvaænija æivotna odluka koju

Êete sami donijeti — prema tomu, nema pritiska. Ako ste

po prvi put Ëuli dokaze na ovaj naËin, nitko ne oËekuje

od vas da se odluËite za pet minuta. Ovdje ne isprobavamo

taktiku prodavaËa, veÊ objaπnjavamo zaπto cijelim srcem

vjerujemo da je to istina, a vama dajemo moguÊnost da

odluËite. Kao Ivan, i mi smo osjetili da je to istina, ozbiljni

moralni izazov, prijateljstvo s Bogom i — usuujemo se

reÊi — izvor sreÊe i svrhe æivota koju æelimo da i vi imate.

Zauvijek.

C. S. Lewis kaæe: “Vjerujem u krπÊanstvo kao πto vjeru-

jem da je iziπlo sunce, ne zato πto vidim sunce, veÊ zato

πto vidim sve drugo.”24

Posljednje rijeËi prepuπtamo apostolu Petru: “Ta nismo

vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina naπega Isusa

Krista slijedeÊi izmudrene priËe, nego kao oËevici njegova

veliËanstva ... Tako nam je potvrena proroËka rijeË te

dobro Ëinite πto uza nju prianjate kao uza svjetiljku πto

svijetli na mrklu mjestu — dok Dan ne osvane i Danica

se ne pomoli u srcima vaπim. Ponajprije znajte ovo: nijedno

se proroπtvo Pisma ne moæe tumaËiti samovoljno jer nikada

proroπtvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Du-

hom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.” (2. Petrova

1,16.19-21)

23 Mere Christianity, Macmillan, New York, 1952., str. 40,41.24 C. S. Lewis, The Weight of Glory, Macmillan, New York, 1965.,

str. 92.



TreÊe poglavlje

Newtonova velika jabuka:proreËena buduÊnost

“Biblija je ljudski proizvod, draga moja”, kaæe sir Leigh

Teabing, ekscentriËni zlikovac u Da Vincijevom kodu.

“Biblija nije pala s neba. Napisao ju je Ëovjek kao povijesni

zapis nemirnih vremena i razvila se kroz nebrojene prije-

vode, dodatke i promjene. U povijesti nikada nije posto-

jala definitivna verzija Biblije.”1

Ova izjava iznosi ozbiljnu optuæbu na raËun Biblije —

optuæbu koju Êe odbaciti drugi engleski vitez koji je spo-

menut u Da Vincijevom kodu, sir Isaac Newton. U ro-

manu Langdon posjeÊuje Newtonov grob traæeÊi trago-

ve2 i tvrdi da je Newton bio Veliki meπtar Sionskog prio-

rija od 1691. do 1727. godine.3 Za ovu tvrdnju nema povi-

jesnih dokaza, ali nema sumnje da je Newton bio jedan

od najveÊih umova koji je dao znaËajan pridonos na pod-

ruËju matematike, optike, gravitacije (navodno nakon pro-

matranja pada jabuke), kemije i, naravno, fizike (premda

su je Einstein i drugi fiziËari poslije zakomplicirali). Ali

1 Da Vincijev kod, str. 233.2 Isto, str. 387.3 Isto, str. 388.

45

veÊina ljudi ne zna za Newtonovu najveÊu preokupaciju

koja je gotovo zanemarena u mnogim biografijama.4 New-

ton je o tome napisao viπe od milijun rijeËi:5 o proroËkim

pretkazanjima u Bibliji. Bio je oËaran miπlju da su nadah-

nuti ljudi toËno opisali buduÊnost.

Kod pretkazivanja se lako pogrijeπi. Na primjer, sjetite

se predsjednika kuÊe Decca Records koji je 1962. godine

odbio Beatlese rijeËima: “Ne dopada nam se njihov zvuk,

a gitara je na putu da nestane.” A Darryl Zanuck, πef film-

ske producentske kuÊe 20th Century Fox rekao je prije

samo πezdeset godina da “televizija neÊe dugo trajati jer

Êe se ljudi uskoro zasititi zuriti svake veËeri u kutiju od

πperploËe”. »ak je i Margaret Tatcher rekla: “Trebat Êe

proÊi godine — ne za mojeg æivota — da neka æena postane

premijer” — samo pet godina prije nego πto je postala

britanska premijerka 1979.

Tako bismo mogli nastaviti unedogled.

ProroËko pretkazivanje — sposobnost poznavanja bu-

duÊnosti — izaziva divljenje. Mi ne govorimo o znanstve-

nim predvianjima, o raËunanju vjerojatnosti ili iznoπe-

nju maglovitih Nostrodamusovih i sliËnih pretkazanja koja

se mogu tumaËiti na mnogo razliËitih naËina. Govorimo

o toËnom poznavanju dogaaja koje ljudi ne mogu znati.

Teπko za povjerovati?

Istraæimo zajedno jedno biblijsko pretkazanje. Ne mo-

rate vjerovati u dobru vilu — i sir Isaac Newton osvjedo-

Ëio se Ëvrstim dokazima. On je istraæivao stare povijesne

zapise, provjeravao podatke i dogaaje u jednoj zemlji s

podacima i dogaajima u drugima i usporeivao ih s drev-

NEWTONOVA VELIKA JABUKA: PRORE»ENA BUDU∆NOST

4 Na primjer: “Ostali dogaaji u Newtonovu æivotu ne zahtijevaju

mnogo komentara. Godine 1705. proglaπen je vitezom. Od tog

trenutka posveÊivao je mnogo slobodnog vremena teologiji i mno-

go pisao o proroËanstvima i pretkazanjima, a ti su ga predmeti

oduvijek zanimali.” (W. W. Rouse Ball, A Short Account of the His-

tory of Mathematics, 4. izdanje, 1908.)5 www.historicist.com


nim proroËanstvima. Njegova knjiga nema uzbudljiv naslov

— Razmatranja o proroËanstvima u Danielu i Apoka-

lipsi svetoga Ivana — ali je bila vrlo cijenjena 1733. godine

i joπ je i danas dostupna preko interneta.6 Nakon Ëetrde-

set dvije godine prouËavanja ovaj je veliki mislilac zakljuËio

da je Bog dao pretkazanja kako bi ljudi vidjeli da se os-

tvaruju i povjerovali u Njega:

Bog je dao ... proroËanstva u Starom zavjetu ... da

nakon πto se ispune mogu biti protumaËena i da se

njegova Providnost ... oËituje svijetu. Tako Êe doga-

aji pretkazani prije mnogo vjekova biti uvjerljiv do-

kaz da svijetom upravlja Providnost.7

Pogledajmo kako je doπao do ovog zakljuËka.

ProroËanstvo koje je Newton otkrioProroËanstvo koje je Newton otkrioProroËanstvo koje je Newton otkrioProroËanstvo koje je Newton otkrioProroËanstvo koje je Newton otkrioJedno je proroËanstvo posebno privuklo Newtonovu

pozornost — i ono je bitno za naπe istraæivanje o Isusu.

U tom je proroËanstvu æidovski mudrac imenom Daniel

pretkazao kljuËne dogaaje o buduÊnosti Jeruzalema te

o æivotu i smrti Isusa Krista viπe od pet stotina godina

prije nego πto su se odigrali. A povijest potvruje toË-

nost njegovog vienja.

Evo πto je Daniel napisao: “Znaj i razumij: Od Ëasa kad

izae rijeË ‘Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem’

pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda πezde-

set i dvije sedmice ... A poslije πezdeset i dvije sedmice

bit Êe Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jed-

nog kneza koji Êe doÊi razorit Êe Grad i Svetiπte.” (Daniel

9,25.26)

6 Isaac Newton, Observations Upon the Prophecies of Daniel

and the Apocalypse of St. John, J. Darby i T. Browne, London,

1733. Vidi i www.historicist.com/newton/title.htm7 Newton, str. 251,252. Citirano u Desmond Ford, Daniel,

Southern Publishing Association, Nashville, 1978., str. 51.

47

Objasnimo ovo. Izvjeπtaj o Danielu datira se u πesto

stoljeÊe prije Krista,8 kad su Jeruzalem opkolile babilon-

ske vojske. Mladi plemiÊ Daniel zarobljen je prigodom prve

opsade Jeruzalema 605. godine pr. Kr. i odveden u Babi-

lon (danaπnji Irak), gdje su Babilonci ubrzo zamijetili njegov

bistri um pa su ga zaposlili na kraljevom dvoru. On se

molio za svoj zaviËajni grad Jeruzalem i dobio vienje o

njegovoj buduÊnosti.

1. Jeruzalem obnovljen.

Prvi dio njegovog pretkazanja bio je da Êe Jeruzalem

biti obnovljen. To se inaËe nikako nije moglo predvidjeti

— mnogi drevni gradovi nikad se nisu oporavili od ratnog

razaranja. Zapovijed da se Jeruzalem izgradi doπla je tek

jedno stoljeÊe nakon pretkazanja, nakon πto su Perzijanci

osvojili babilonsko carstvo. Kralj Artakserkso Dugoruki od-

luËio je Izrael opet ojaËati kako bi ga mogao opteretiti

tlakom i uporabiti kao tampon-zonu protiv svake prijet-

nje iz Egipta. Godine 457. pr. Kr. izdao je proglas kojim


8 Ugledni uËenjak Tremper Longman III. piπe: “Danielova knjiga

nastala je u πestom stoljeÊu prije Krista. U to nema nikakve sum-

nje. Vaæne liËnosti iz tog razdoblja, poznate iz drugih biblijskih i

bliskoistoËnih izvora, igraju vaænu ulogu u knjizi ... Daniel 1,1 da-

tira knjigu u treÊu godinu Jojakima (605. pr. Kr.), a posljednji da-

tumi su “prva godina kralja Kira” (Daniel 1,21 — 539. pr. Kr.) kao

i treÊa godina njegove vladavine (Daniel 10,1 — 537. pr. Kr.).”

Longman priznaje da knjiga koja je nastala u πestom stoljeÊu prije

Krista ne mora nuæno biti tada napisana — mnogi uËenjaci tvrde

da je napisana ili preraena u drugom stoljeÊu zbog toga πto su

pretkazanja neobiËno toËna i precizna sve do drugog stoljeÊa pri-

je Krista pa pretpostavljaju da su morala biti napisana nakon tih

dogaaja. Longman ispituje dokaze za jedno i drugo i zakljuËuje:

“S obzirom na podatke i unatoË poteπkoÊama, tumaËim knjigu na

osnovi zakljuËka da proroËanstva potjeËu iz πestog stoljeÊa prije

Krista.” (The NIV Application Commentary: Daniel, Zondervan,

Grand Rapids, 1999., str. 21—23)


se Æidovima dopuπta povratak kuÊi i izgradnja9 — πto je

znakovito s obzirom na to da su mnogi od njih bili njegovi

robovi.

2. Dolazak Mesije.

Ovaj proglas o izgradnji bio je poËetak razdoblja od

483 godine. To se moæe izraËunati kao “sedam sedmica”

i “πezdeset i dvije sedmice”, πto daje ukupno “πezdeset i

devet sedmica”. Sedmice ovdje znaËe tjedne godina — sed-

mogodiπnja razdoblja, inaËe veoma poznata u judaizmu.

Njihovi tjedni godina sastojali su se od πest obiËnih go-

dina nakon kojih je slijedila subotnja godina namijenjena

obnovi i oporavku i posveÊena obitelji. Mojsijev zakon

je glasio: “©est godina zasijavaj svoju njivu ... Ali sedme

godine neka i zemlja uæiva subotni poËinak...” (Levitski

zakonik 25,3-7) Ovo sedmogodiπnje razdoblje imalo je uzo-

rak u æidovskom tjednu koji se sastojao od πest radnih

dana i subotnjeg odmora. Prema tomu, oni koji su Ëuli

Danielovo proroËanstvo, odmah su pomislili na “tjedne”

godina.10 Josh McDowell kaæe: “Sedam tjedana i πezdeset

dva tjedna shvaÊani su kao πezdeset devet sedmogodiπ-

njih razdoblja.”11

(7 x 7) + (62 x 7) = 69 x 7 = 483 godine

9 Za viπe pojedinosti vidi William H. Shea, Daniel 7—12, Pacific

Press Publishing Association, Boise, 1996.10 McDowell takoer zapaæa: “Daniel je znao da je babilonsko

suæanjstvo bilo utemeljeno na krπenju subotnje godine, a buduÊi

da su Æidovi bili u suæanjstvu sedamdeset godina, oËito je subot-

nja godina krπena 490 godina (Levitski zakonik 26,32-35; 2. Ljeto-

pisa 36,21 i Daniel 9,24).” (Evidence That Demands a Verdict:

Historical Evidence for the Christian Faith, sv. 1, Thomas Nel-

son, Nashville, 1979., str. 172)11 Isto, str. 170. Uz neke varijacije u poËetnim i zavrπnim datu-

mima, McDowellovo opÊe miπljenje o ovom proroËanstvu sliËno

je Newtonovu.

49

Ako vam je trebalo neko vrijeme da to izraËunate, ne-

mojte se æalostiti — Newton je u matematici bio bolji od

svih nas. PoËnite s 457. godinom (kad je Jeruzalem bio

obnovljen), dodajte 483 godine i stiÊi Êete do 27. godine

naπe ere. (Ako vam jedna nedostaje, sjetite se da ne po-

stoji nulta godina.) Zanimljivo je da je 27. godina prihva-

Êeni datum12 kao poËetak javnog djelovanja Isusa Krista

koji je za sebe tvrdio da je Mesija ili Pomazanik (vidi Ivan

4,25.26).

Dosad smo dobro raËunali.

3. Mesija umire — toËno na vrijeme.

ProroËanstvo sadræi joπ jednu pojedinost: “A poslije πez-

deset i dvije sedmice bit Êe Pomazanik pogubljen, ali ne

za sebe.” (Daniel 9,26)

Ovo nije πifra. Hebrejska rijeË Pomazanik (Mesija) znaËi

“od Boga poslani kralj”. NeobiËno je πto Êe On biti “po-

gubljen”. OËekivali bismo da Êe Boæji kralj Pomazanik

vladati svijetom, ali Daniel je pretkazao da Êe se pojaviti

u Jeruzalemu i biti pogubljen. Kao πto smo vidjeli, povje-

sniËari se slaæu da su Isusa iz Nazareta, nazvanog Krist,

ubili rimski vojnici na kriæu nakon montiranog suenja

na æidovskom i rimskom sudu. A 31. godina savrπeno se

uklapa u proroËanstvo.

Joπ viπe zapanjuje Ëinjenica da Êe Isus umrijeti toËno

nakon tri i pol godine. Daniel je zapisao: “A u polovici

sedmice prestat Êe ærtva.” (Daniel 9,27) Sredina sedmo-

godiπnje “sedmice” je tri i pol godine — i povijest potvr-

uje da je Isus umro nakon tri i pol godine javne sluæbe.

Isusova smrt bila je vrhunska ærtva za Ëovjekovu krivnju

i grijeh.


12 Kronologija moæe malo varirati. Na primjer Stephen Miller

zastupa 458. godinu pr. Kr. i smatra da je Isus pomazan 26. godi-

ne (Stephen R. Miller, Daniel, Broadman & Holman, 1994., str. 266).

Josh McDowel kaæe da je Isus umro 33. godine (str. 173).


A proroËanstvo kaæe da neÊe biti pogubljen “za sebe”.

Dakle, umrijet Êe za druge. Isus je nauËavao da Êe svo-

jom smrÊu platiti za grijehe svijeta. Izraz “pogubljen” Ëesto

se rabio za opis smrti ærtvene janjadi u æidovskom hra-

mu;13 Isus je u evanelju opisan rijeËima: “Evo Jaganjca

Boæjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Ivan 1,29; vidi u Iza-

iji 53,10 joπ jedno proroËanstvo o istom dogaaju).

4. Razorenje Jeruzalema i Hrama.

Meutim, u proroËanstvu zapaæamo joπ jednu pojedi-

nost: “Narod jednog kneza koji Êe doÊi razorit Êe Grad i

Svetiπte.” (Daniel 9,26) Proπao je samo jedan naraπtaj na-

kon Isusove smrti i Rimljani su pod Titom i Vespazija-

nom opsjeli i napali Jeruzalem. Tit je zapovjedio da se

Hram saËuva jer je bio jedno od svjetskih Ëuda, ali je

jedan rimski vojnik primijetio da ga æidovski vojnici rabe

kao skroviπte pa je u trenutku gnjeva bacio baklju na dr-

veni krov. Hram je izgorio do temelja. U nastalom kaosu

rimska je vojska preplavila grad.14 To se dogodilo 70. go-

dine i smatra se jednom od najveÊih tragedija u povije-

sti. (Zato æidovski mladoæenje do danas nogom gaze Ëaπu.)

Ovo je proroËanstvo boæanskog podrijetla — kako bi-

smo ga inaËe objasnili? U teænji za domovinom neki je

13 Daniel je uporabio hebrejsku rijeË karat, koja podrazumi-

jeva nasilje i koja se rabila u æidovskim pravnim dokumentima za

osobu osuenu na smrt. Ova se rijeË rabila i kod sklapanja saveza

(obiËno klanjem ærtve; vidi Postanak 15,10.18; Jeremija 34,13.18).

“Tako proroËanstvo poistovjeÊuje Mesiju sa zavjetnom ærtvom. Sli-

Ëno janjetu, Njegova je smrt omoguÊila sklapanje saveza i osigurala

boæanski oprost. Sve je ovo bio jezik koji su Izraelci, s obzirom

na to da su æivjeli okruæeni ærtvama koje su bile dio svakidaπnjeg

æivota, dobro razumjeli.” (Jaques B. Doukhan, Secrets of Daniel:

Wisdom and Dreams of a Jewish Prince in Exile, Review and

Herald Publishing Association, Hagerstown, 2000., str. 148,149)14 Tako su razumjeli Josip Flavije, koji je prisustvovao dogaa-

ju, Talmud i poznati srednjovjekovni rabin Raπi, Ibn Ezra i drugi,

piπe Jaques Doukhan.

51

Æidov mogao sanjati o obnovi svojega grada, ali kako bi

mogao predvidjeti da Êe se za pet stoljeÊa pojaviti i umrijeti

njegov Mesija kralj (ni do danaπnjeg dana Æidovi ne mogu

zamisliti mrtvog Mesiju), a onda Êe neprijatelj taj grad

razoriti? Kako je sve to mogao predvidjeti s takvom vre-

menskom preciznoπÊu? NemoguÊe da bi bilo istinito ili

samo nemoguÊe da bi bilo ljudsko?

Je li Daniel varao?Je li Daniel varao?Je li Daniel varao?Je li Daniel varao?Je li Daniel varao?Neki uËenjaci tvrde da Daniel ovo pretkazanje nije iznio

onako kako je zapisano, nego da je varao i zapisao sve

dogaaje nakon πto su se dogodili. Ako je tako, onda je

sliËan ljudima koji rezultat utakmice proriËu u ponedje-

ljak, nakon πto je odigrana, a ne u petak. ProroËanstvo

nakon dogaaja svakako nije pravo proroËanstvo.

Ali postoji previπe dokaza u prilog Danielu:

1. Meu svicima naenim u blizini Mrtvog mora nalazi

se fragment rukopisa s oznakom 4QFlor, na kojem je

tekst iz Daniela 11,32 i 12,10. Fragment je datiran

najmanje 150 godina pr. Kr.15 »ak ako Daniel i nije

pisao 539. godine pr. Kr., ipak je svoja pretkazanja

napisao gotovo dvije stotine godina prije njihova ispu-

njenja.

2. Danielova knjiga pojavljuje se u Septuaginti (LXX),

grËkom prijevodu Staroga zavjeta. Prevoenje je po-

Ëelo 250. godine pr. Kr. i trajalo je cijelo stoljeÊe ili

neπto viπe.

3. Daniel se spominje u æidovskim povijesnim knjigama

o Makabejcima (pisanima 134.—104. godine pr. Kr.),

koje opisuju æidovsku pobunu protiv sirijske vlasti

175.—135. godine pr. Kr. Otac Makabejaca poziva obi-

telj da se ugleda na junake iz æidovske povijesti, uklju-

ËujuÊi Daniela (1. o Makabejcima 2,59.60).


15 Vidi Walter Kaiser, The Old Testament Documents, InterVarsity

Press, Leicester, UK, 2001., str. 45,46.


4. Prema povjesniËaru Josipu Flaviju, Aleksandar Veliki

je Ëitao Danielovu knjigu oko 330. godine pr. Kr. Alek-

sandar je upravo osvojio gradove Tir i Gazu i krenuo

prema Jeruzalemu, a neki od njegovih savjetnika zah-

tijevali su da prema njemu pokaæe nemilosrdno nasi-

lje. Ali pred njega je iziπla povorka sveÊenika pa je

Aleksandar ostavio svoju vojsku i otiπao sam s njima.

U Hramu su mu pokazali Danielovu knjigu koja je

pretkazala da Êe Grci pobijediti Perzijance. Aleksan-

dar je bio oduπevljen. Nije razorio Jeruzalem, veÊ ga

je oslobodio poreza svake sedme godine kako bi Æi-

dovi mogli uæivati svoju “subotnju godinu”.16 To po-

kazuje da je Danielova knjiga postojala prije 330. go-

dine.

Ima joπ dokaza koji pokazuju da je Daniel poznavao

Babilon iz prve ruke,17 ali i ovo dovoljno govori o tome

da nije varao. Napisao je pretkazanja dogaaja stoljeÊima

prije nego πto su se odigrali.

Je li baπ tako kako Ëitate?Je li baπ tako kako Ëitate?Je li baπ tako kako Ëitate?Je li baπ tako kako Ëitate?Je li baπ tako kako Ëitate?Moæda se pitate nije li Daniel napisao desetke ili stotine

pretkazanja koja se nisu ostvarila, a mi smo izabrali sa-

16 “Kad je [Aleksandar] uπao u hram, prinio je prema uputama

velikog sveÊenika ærtvu Bogu i lijepo postupio prema velikom

sveÊeniku i sveÊenicima. A kad su mu pokazali Danielovu knjigu

u kojoj je Daniel izjavio da Êe Grci uniπtiti perzijsko carstvo [joπ

jedno od Danielovih proroËanstava], shvatio je da je upravo on ta

osoba. I buduÊi zadovoljan, raspustio je mnoπtvo, ali ih je sljedeÊi

dan opet sazvao i upitao Ëime bi im mogao ukazati naklonost, na

πto je veliki sveÊenik izrazio æelju da æive prema zakonima svojih

predaka i da ne plaÊaju porez sedme godine. On je udovoljio svim

njihovim æeljama.” (Josip Flavije, Starine, knjiga XI, pogl. viii, 5

— oko 330. godine pr. Kr. Vidi www.ccel.org/j/josephus/works/

ant-11.htm)17 Vidi Arthur J. Ferch, Daniel on Solid Ground, Review and

Herald Publishing Association, Washington DC, 1988.)

53NEWTONOVA VELIKA JABUKA: PRORE»ENA BUDU∆NOST

18 Ako æelite dalje istraæivati, pogledajte Dodatak A.19 Citirano u Ford, str. 198.

mo ona koja su se ostvarila. Odgovor je negativan. Ali

sami provjerite knjigu.

A ne radi se ni o naËinu tumaËenja. Ako ponovno pro-

Ëitate kako piπe, vidjet Êete da je spomenuto ime grada,

povijest potvruje poËetni datum, navedeno je razdoblje

i opisana Mesijina smrt, a ubrzo nakon toga razoren je

Jeruzalem i njegov Hram. Nema simbolizma ni nekog po-

sebnog izvoenja dokaza. Neke stvari zahtijevaju poneko

objaπnjenje nakon dvadeset pet stoljeÊa i u drukËijoj kul-

turi, ali tekst je jasan, doslovan.18

Kako nam to moæe koristiti?Kako nam to moæe koristiti?Kako nam to moæe koristiti?Kako nam to moæe koristiti?Kako nam to moæe koristiti?Ovo poglavlje poËeli smo Langdonovim komentarom

da je Biblija samo ljudski proizvod. Ali sir Isaac Newton

i Daniel izraæavaju u to ozbiljnu sumnju.

Zar Danielovo pretkazanje, ljudski gledano neobjaπnjivo,

ne dokazuje da moæemo vjerovati u sveznajuÊeg Boga koji

poznaje buduÊnost? (Ovo je dobra vijest za svakoga ko-

me se ne svia ono πto vidi i Ëuje u vijestima.)

Ne pokazuje li to da Bog nije negdje daleko i ravno-

duπan, veÊ da Mu je stalo do ljudskoga roda pa ga oba-

vjeπtava na ovaj naËin? (Ovo je dobra vijest za svakoga

tko smatra da bi mu u æivotu dobro doπle neke upute i

zaπtita.)

Ne Ëini li se da se taj Bog, zajedno s Isusom Kristom,

ukljuËuje u ljudska zbivanja pokazujuÊi im vaænost svojeg

æivota i smrti?

Sve ovo zasluæuje ozbiljno razmatranje.

Tako je mislio i sir Isaac Newton. Nakon mnogo godina

prouËavanja nazvao je ovo pretkazanje “kamenom temelj-

cem krπÊanske vjere”.19 Kao svi temelji, on je teæak i zahti-

jeva dosta kopanja — ali zar nije divno znati da su vjera

i nada izgraeni na neËemu Ëvrstom?


»etvrto poglavlje

Da Vincijev kod i Biblija

Da Vincijev kod tvrdi da je krπÊanstvo izgraeno na

prikrivanju istine pa time dovodi u pitanje vjerodostoj-

nost Biblije. VeÊ smo zapazili rijeËi koje Leigh Teabing

upuÊuje Sophie:

Biblija je ljudski proizvod, draga moja, a ne Boæji.

Biblija nije pala s neba. Napisao ju je Ëovjek kao

povijesni zapis nemirnih vremena i razvila se kroz

nebrojene prijevode, dodatke i promjene. U povije-

sti nikada nije postojala konaËna verzija Biblije.1

On nastavlja:

Prilikom sastavljanja Novoga zavjeta razmatrano

je viπe od osamdeset evanelja, a samo ih je nekoli-

ko izabrano — meu njima su bili Matej, Marko, Lu-

ka i Ivan.2

Bibliju, onakvu kakvu danas poznajemo, sabrao

je rimski car Konstantin Veliki, koji je bio poganin.3

1 Da Vincijev kod, str. 233.2 Isto, str. 233.3 Isto.

55

... Konstantin je naruËio i financirao sastavljanje no-

ve Biblije u kojoj su ispuπtena ona evanelja koja su

govorila o Kristovim ljudskim obiljeæjima i uljepπao

ona u kojima je prikazan kao boæanska osoba. Starija

evanelja zabranjena su, sakupljena i spaljena.4

Ovaj razgovor sadræi i nekoliko drugih izjava na koje

smo se veÊ osvrnuli:

SreÊa za povjesniËare ... πto su neka evanelja koja

je Konstantin pokuπao izbrisati nekako preæivjela.

Na zapadnoj obali Mrtvog mora 1950-ih u Judejskoj

pustinji pronaeni su stari hebrejski rukopisi. I,

naravno, koptski spisi 1945. u Nag Hammadiju.5

Teabing se poslije vraÊa na ove predmete: “... iz Nag

Hammadija i s Mrtvog mora ... Najraniji krπÊanski zapisi.

Problem je u tome πto ne odgovaraju evaneljima u Bib-

liji.”6 Razmotrimo ove tvrdnje.

Rukopisi pronaeni kraj Mrtvog moraRukopisi pronaeni kraj Mrtvog moraRukopisi pronaeni kraj Mrtvog moraRukopisi pronaeni kraj Mrtvog moraRukopisi pronaeni kraj Mrtvog moraKao πto smo vidjeli, izjave o rukopisima koji su prona-

eni kraj Mrtvog mora otkrivaju neke zaËuujuÊe velike

pogreπke u Brownovu istraæivanju. Ti su rukopisi æidov-

ske knjige — nemaju nikakve veze s prvim krπÊanima i

napisane su najmanje jedno stoljeÊe prije Krista. To se

moæe provjeriti u svakoj dobroj enciklopediji.

Ali u Brownovu sluËaju joπ je veÊe iznenaenje πto ovi

rukopisi zapravo potvruju toËnost prijenosa velikog di-

jela Biblije. KrπÊansku Bibliju Ëini Stari zavjet, zbirka æi-

dovskih knjiga napisanih pribliæno izmeu 1500. i 430.

godine pr. Kr., i Novi zavjet, zbirka dokumenata o Isuso-

DA VINCIJEV KOD I BIBLIJA

4 Isto, str. 236.5 Isto.6 Isto, str. 236.


vom æivotu i æivotu prve crkve, napisanih izmeu deset

i πezdeset godina nakon Isusova æivota na zemlji.7

»ini se da Brown ne razlikuje Stari zavjet od Novoga,

ali meu njima postoje znaËajne razlike. Stari zavjet je

uglavnom napisan na hebrejskom, æidovskom jeziku, dok

je Novi napisan na grËkom, jeziku carstva koje je osvojila

vojska Aleksandra Velikog. StruËnjaci smatraju da je Sta-

ri zavjet priznat kao zbirka oko 250. godine pr. Kr. U to

su ga vrijeme uËenjaci poËeli prevoditi na grËki jezik pa

je tako nastala Septuaginta Ëije primjerke danas imamo.

Dugo vremena znanstvenici nisu imali rukopisne pri-

mjerke Staroga zavjeta na izvornom hebrejskom jeziku sta-

rije od 1000. godine naπe ere pa su kritiËari tvrdili da

su se u njega uvukle pogreπke i promjene. Ali sredinom

proπlog stoljeÊa arapski su pastiri sluËajno otkrili drevne

dokumente pohranjene u jedanaest πpilja u blizini Kum-

rana u Izraelu. Suhe klimatske prilike oËuvale su ove ru-

kopise u dobrom stanju. Znanstvenici su ih proglasili ot-

kriÊem stoljeÊa, a neki su sve svoje vrijeme posvetili nji-

hovom prouËavanju. Najvaæniji rezultat jest πto rukopise

iz 1000. godine naπe ere moæemo usporediti s ovim ruko-

pisima iz vremena prije Krista. Brown bi trebao znati da

se, premda u njima postoje neke pisarske pogreπke —

pokoje slovo i rijeË, viπe od devedeset devet posto8 ono-

ga πto se nalazi u danaπnjoj Bibliji slaæe s ovim potpuno

nezavisnim rukopisima nastalim prije dvije tisuÊe godi-

na. Toliko o “dodacima i promjenama”.

Moæda Brown nije trebao spominjati rukopise kraj Mr-

tvog mora buduÊi da oni pobijaju tvrdnje koje se pojav-

7 Vidi Darrell L. Bock, Breaking the Da Vinci Code, Nelson,

Nashville, 2004., str. 104 i Paul Barnett, Is the New Testament His-

tory? (izmijenjeno izdanje), Aquilla Press, Sydney South, 2003., str.

191.8 Norman L. Geisler, Baker Encyclopedia of Christian Apolo-

getics, Baker, Grand Rapids, 1999., str. 532—533; citirao M. Metzger,

The Text of the New Testament.

57

ljuju u njegovoj priËi. Oni potkrepljuju toËnost velikog

dijela Biblije.

Rukopisi iz Nag HammadijaRukopisi iz Nag HammadijaRukopisi iz Nag HammadijaRukopisi iz Nag HammadijaRukopisi iz Nag HammadijaTo su bila gnostiËka “evanelja” o kojima smo prije

raspravljali. Napisali su ih mnogo kasnije od prihvaÊenih

evanelja ljudi s gnostiËkim, a ne krπÊanskim pogledima

na Isusa. RimokatoliËka i druge crkve nakon njihovog ot-

kriÊa nisu pokuπale potisnuti ove gnostiËke spise. Umje-

sto toga krπÊanski su ih uËenjaci prihvatili kao zanimljiv

uvid u gnostiËku religiju, vaænu za razumijevanje povije-

sti ranog krπÊanstva. I kao πto smo ustvrdili prije, ona

nisu sklona æenama kao πto to prikazuje Brown niti su

prema njima sklona kao πto je bio Isus.

Ukratko, ova gnostiËka “evanelja” nikad nisu ozbiljno

smatrana evaneljima koja treba uvrstiti u Bibliju.

Biblija promijenjena?Biblija promijenjena?Biblija promijenjena?Biblija promijenjena?Biblija promijenjena?Uzmimo da je rimski car æelio izvrπiti neke “promjene”

u postojeÊoj Bibliji u Ëetvrtom stoljeÊu, viπe od tri stotine

godina nakon πto je napisan Novi zavjet. Da je samo jedan

primjerak Biblije bio utisnut u srebro u nekoj knjiænici,

zadatak bi bio jednostavan: promijeniti izvornik, uniπtiti

sve stare prijepise, ubiti svakoga tko se usprotivi i moæ-

da se tajna saËuva. Ali ovako zamiπljeni scenarij nailazi

na ozbiljan problem. U Ëetvrtom stoljeÊu primjerci Bib-

lije bili su rasprπeni po cijelom svijetu.

Kako se to dogodilo, priËa je za sebe. Na primjer, Ivan

piπe Isusov æivotopis i on se Ëita u crkvama u Turskoj

gdje je Ivan djelovao. Izvorni primjerak napisan je na grË-

kom na papirusu, materijalu izraenom od trske. On kruæi

od crkve do crkve i tako je dobro prihvaÊen da netko

odluËi naËiniti prijepis.

S obzirom na to da do tiskarskog stroja treba proÊi

joπ tisuÊu i Ëetiri stotine godina, posebno uvjeæbani pisari



prepisuju ga rukom. Za to su bili potrebni tjedni — i bilo

je skupo. ProsjeËan radnik nije se mogao nadati da Êe

za svojeg æivota imati jedan jedini svitak, a moæda ga ni-

je bio u stanju ni Ëitati. Mjesna crkva mogla je imati kom-

plet biblijskih svitaka i javno Ëitati iz njih. Ovi su se pri-

jepisi brzo πirili po crkvama u tada poznatom svijetu i

ponovno su se prepisivali u raznim zemljama. U Konstan-

tinovo vrijeme mogli su se naÊi primjerci u najudaljeni-

jim krajevima svijeta, i on se nije mogao nadati da bi ih

sve mogao promijeniti.

A znaËajno je πto su izvorni novozavjetni dokumenti

izgubljeni, πto znaËi da nije postojalo izvorno Evanelje

po Ivanu negdje u nekoj knjiænici da bi ga Konstantin

mogao promijeniti. Ali postoje prijepisi saËuvani u mno-

gim zemljama u koje se krπÊanstvo proπirilo, posebno u

onima s vruÊom i suhom klimom gdje rukopisi mogu duæe

trajati.

Jesu li svi ovi rukopisi bili jednaki? Otvoreno reËeno,

nisu — i to je razumljivo. Potpuno jednaki primjerci u

toliko mjesta — bilo bi odviπe lijepo da bi se moglo vje-

rovati. Tijekom prepisivanja uvukle su se male ljudske po-

greπke. I ako je neki prepisivaË u svojem rukopisu naËi-

nio pogreπku, svi drugi primjerci prepisani iz tog ruko-

pisa sadræavali bi istu pogreπku.

ZnaËi li to da je danaπnja Biblija beznadno netoËna?

Ni u kojem sluËaju. Suvremena znanstvena disciplina tek-

stualne kritike nastoji prikupiti sve “rukopisne porodice”

u pokuπaju da rekonstruira izvornik. U cjelini gledano,

ove su razlike toliko neznatne da ne utjeËu ni na jedno

veÊe krπÊansko nauËavanje ili vjerovanje. Suvremeni pri-

jevodi kao πto je New International Version (NIV) vrlo

su poπteni u pogledu malih razlika u rukopisima. Oni ih

navode u biljeπkama tako da svaki Ëitatelj, kojemu je do

toga stalo, ima potpunu informaciju.

Tekstualna kritika je opseæan predmet i na njemu mo-

æete doktorirati na sveuËiliπtu, ali za naπe potrebe dovoljno

je znati ovo:

59

Tekstualne varijacije u Evanelju po MarkuTekstualne varijacije u Evanelju po MarkuTekstualne varijacije u Evanelju po MarkuTekstualne varijacije u Evanelju po MarkuTekstualne varijacije u Evanelju po MarkuU Evanelju po Marku moæemo naÊi viπe tekstualnih

varijacija koje su istaknute u fusnotama prijevoda NewInternational Version (NIV) i drugih. Pogledajmo nekolikoprimjera da vidimo koliko one utjeËu na naπe razumijeva-nje Isusa i izvjeπtaja o Njegovom æivotu.

VeÊ u prvom retku nalazimo razliku u tekstu:Marko 1,1: “PoËetak Evanelja Isusa Krista Sina Boæje-

ga.”A biljeπka u prijevodu NIV-a glasi: “U nekim rukopisima

nema Sina Boæjega.” Zato u njima piπe samo: “PoËetak Evan-elja Isusa Krista”, ali nedostaju rijeËi Sina Boæjega.

Moæemo smatrati da je neki prepisivaË umetnuo ove rijeËiu tekst ili ih je moæda drugi prepisivaË izostavio. Nismo sigurnijesu li bile u izvorniku ili nisu. Meutim, moæe li to izazvatisumnju da je Isus stvarno bio Sin Boæji? Ne moæe. »ak i akotih rijeËi nije bilo u izvorniku, dovoljno je da Ëitamo devetredaka dalje i naÊi Êemo kako glas s neba govori Isusu: “Tisi Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!” (Marko 1,11) Aovaj je dogaaj zapisan u svim rukopisima. Prema tomu, akou Marku 1,1 nema rijeËi Sina Boæjega, ova je misao jasnoprisutna u nastavku poglavlja.

Zatim nema tekstualne varijacije sve do treÊeg poglav-lja:

Marko 3,14: “I ustanovi dvanaestoricu da budu s njimei da ih πalje propovijedati.”

A biljeπka u NIV-u glasi: “Neki rukopisi nemaju ‘i postaviih apostolima’,” a tu reËenicu ne nalazimo ni u hrvatskimprijevodima. Tako je neki prepisivaË ovu reËenicu izostavioili ju je drugi dodao. Meutim, na drugim mjestima u No-vom zavjetu naÊi Êemo da je Kristovih dvanaest uËenika na-zvano apostolima, kao na primjer samo nekoliko poglavljadalje, u Marku 6,30, i joπ πest tekstova u Evanelju po Luki.Ovo je Ëinjenica bez obzira na to jesu li ove rijeËi izostav-ljene ili dodane.

Uzmimo joπ tri kratka teksta:


Marko 7,4 kaæe za æidovske voe: “Niti s trga πto jeduako prije ne operu. Mnogo toga joπ ima πto zbog predajedræe: pranje Ëaπa, vrËeva i lonaca.”

A biljeπka na dnu stranice kaæe da u nekim rukopisimanema rijeËi Ëaπa pa popis glasi: “vrËeva, kotlova i stolova”.Je li ovo bitna promjena?

Nekoliko redaka dalje Marko biljeæi kako je Isus æestokokritizirao neke od vjerskih voa. U Marku 7,9 piπe: “Lijepo!Dokidate Boæju zapovijed da biste saËuvali svoju predaju.”

U biljeπci stoji da neki rukopisi nemaju izraz “saËuvalisvoju predaju”, veÊ “stvorili svoju predaju”. To stvarno nijeozbiljna razlika.

Jedan izvjeπtaj poËinje rijeËima: “Odande otie u krajtirski.” (Marko 7,24) U biljeπci stoji da u nekim rukopisimastoji “tirski i sidonski”. Tir i Sidon su dva susjedna gradapa nije bilo bitno da kaæete kako ste u jednom ili drugomkraju. ZnaËenje je isto.

Posljednje poglavlje Evanelja po Marku pruæa priliku daistraæimo najveÊu tekstualnu razliku u Novom zavjetu. Dvarana grËka rukopisa ne sadræe posljednjih dvanaest redaka.Neki uËenjaci vjeruju da je taj dio otkinut i da su drugeverzije kasnije dodali dobronamjerni prepisivaËi jer knjiganaglo zavrπava. Drugi pak tvrde da je posljednjih dvanaestredaka autentiËno jer se nalaze u velikoj veÊini ranih ruko-pisa, a krπÊanski ih pisci citiraju veÊ na poËetku drugogstoljeÊa.

Ne ulazeÊi u sve argumente obiju strana, kako postupitiu ovom sluËaju? Ako postoji bilo kakva sumnja u autenti-Ënost nekog retka, valja biti oprezan: ni jednu povijesnu tvr-dnju ili vjerovanje ne treba zasnivati samo na njemu. Aliglavna vjerovanja treba provjeravati usporeivanjem viπe tek-stova kako bismo bili sigurni da ne grijeπimo u tumaËenju.Prema tomu, ovo nije veliki problem. Sporni ulomak trebausporediti s drugim evaneljima. Marko 16,9-11 sliËan je Luki24,10.11; redci 12-14 Ëini se da su skraÊena verzija izvjeπta-ja u Luki 14,13-15; redak 15 sliËan je Mateju 28,18-20. De-

61

w veÊina promjena u Novom zavjetu odnosi se na pro-

mjene slova ili rijeËi — πto nije tajna; biblijski prijevo-

di ukazuju na njih;

w znanost tekstualne kritike moæe sve rekonstruirati uz

visoki stupanj toËnosti.

Nijedan rukopis ne ukazuje na ozbiljno mijenjanje ili

da je neËija ruka kasnije manipulirala tekstom. Ovo je vrlo

snaæan dokaz da je Biblija koju danas imamo funkcional-

no identiËna s izvornikom.

Provjerimo izvoreProvjerimo izvoreProvjerimo izvoreProvjerimo izvoreProvjerimo izvoreKad povjesniËar starog vijeka æeli procijeniti toËnost

rukopisa nekog starog dokumenta, on postavlja dva glav-

na pitanja:

1. Koliko je primjeraka saËuvano?

Danas postoji 24.970 rukopisa Novog zavjeta, od kojih

su 5.686 grËki rukopisi.9 Od drugih starih dokumenata


vetnaesti redak moæe se usporediti s Lukom 24,51. Redci 17i 18 sadræe neke jedinstvene pojedinosti (na primjer Isuso-vo spominjanje jezika i sigurnosti od zmijskog otrova), alise mogu dovesti u vezu s drugim Njegovim primjedbama oznakovima.

Ova pitanja ne utjeËu na vjerodostojnost Novoga zavje-ta. U najgorem sluËaju, rijeË je o dvanaest spornih redakakoje ionako potkrepljuje druga graa. U usporedbi s veli-kim “dodavanjem i promjenama”, kako tvrdi Brown, ovoje vrlo malo.

9 Josh McDowel, The New Evidence That Demands a Verdict,

Thomas Nelson, Nashville, 1999.; na str. 34 iznosi se pregled posto-

jeÊih rukopisa u kategorijama starih jezika.


imamo mnogo manje primjeraka. Najbolje je potvrena

Homerova Ilijada sa 643 primjerka. Od veÊine cijenjene

drevne literature postoji samo πaËica rukopisa.10

2. Koliki je vremenski raspon izmeu dostupnihprimjeraka i izvornika?

U sluËaju Biblije nije velik.11

w SveuËiliπe u Manchesteru ima rukopis koji struËnjaci

datiraju izmeu 115. i 130. godine. On sadræi nekoli-

ko redaka iz Evanelja po Ivanu. Nazvan je P52 ili

Papirus Rylands po bogatom tvorniËaru tekstila koji

je financirao otkriÊe.

w U Æenevi u ©vicarskoj nalazi se papirus datiran izme-

u 150.—200. godine. On sadræi cijelo Evanelje po

Ivanu izuzev nekih praznina izazvanih oπteÊenjem i

zove se Papirus Bodmer II.

w U muzeju u Dublinu u Irskoj nalazi se rukopis koji

potjeËe iz 200. godine i sadræi velike dijelove Novog

zavjeta. Nazvan je P45 ili Papirus Chester Beatty po

sir Alfredu Chesteru Beattyju, milijunaπu, vlasniku

rudnika bakra, koji je pomogao u istraæivanju.

Dakle, ako su evanelja pisana izmeu pedesetih i πez-

desetih godina prvoga stoljeÊa, naπ najstariji rukopis uda-

ljen je samo πezdeset godina. Osim toga, mnoge navode

iz evanelja — i drugih novozavjetnih knjiga — citiraju u

svojim djelima apostolski oci kao πto su Klement i Igna-

cije oko 100. godine, a oni su nakon Novog zavjeta naj-

stariji krπÊanski pisci.

U oba ova pitanja evanelja prolaze bolje nego ijedan

stari dokument. Ne kaæemo da to dokazuje istinitost nji-

10 Za raspravu o novozavjetnim rukopisima i njihovoj usporedbi

s drugom drevnom literaturom vidi McDowell, isto, str. 33—38.11 Vidi McDowell, isto, str. 38—41 za raspravu o ovim ranim

rukopisima.

63

hova sadræaja, ali Brownova tvrdnja o “bezbrojnim... doda-

vanjima i promjenama” zgodna je za roman, ali nije pouz-

dana povijest.

Kada je napisan Novi zavjet?Kada je napisan Novi zavjet?Kada je napisan Novi zavjet?Kada je napisan Novi zavjet?Kada je napisan Novi zavjet?O tome je bilo dosta rasprave, ali polaziπte je Isusovo

raspeÊe — opÊe je prihvaÊeno da se zbilo oko 31. godine.

Nezavisni, nekrπÊanski pisci kao πto su Tacit i Josip Fla-

vije, potvruju da je bio razapet u Judeji negdje izmeu

26. i 36. godine.12

I unutarnji dokazi omoguÊuju datiranje novozavjetnih

dokumenata. Na primjer, knjiga Djela apostolska ne biljeæi

smrt apostola Pavla koji je umro muËeniËkom smrÊu u

vrijeme cara Nerona 67. ili 68. godine, a ta Ëinjenica daje

slutiti da su Djela napisana prije tog datuma.13 Evanelje

po Luki napisao je ranije isti pisac, a struËnjaci vjeruju

da je Evanelje po Marku napisano joπ bliæe dogaajima

koje opisuje. Drugi nagovjeπtaj nalazimo u 1. KorinÊani-

ma 15 gdje Pavao spominje pet stotina osoba koje su bile

svjedoci Isusova uskrsnuÊa, od kojih su mnogi joπ æivjeli

u vrijeme kad je pisao tu poslanicu.

IstraæivaË Darrell Bock datira Pavlove spise izmeu 50.

i 68. godine,14 dok Paul Barnett smatra da su pisani izmeu

50. i 65. godine, a Evanelja po Mateju, Marku i Luki stavlja

“negdje izmeu πezdesetih i osamdesetih godina”. Zatim

dodaje: “O ovim se datumima raspravlja meu znanstve-

nicima i ja spominjem najkonzervativniji raspon.”15


12 Vidi Tacit, Anali, 15,44 i Josip Flavije, Starine, 18,3.3; obojica

izvjeπÊuju da je Poncije Pilat (upravitelj Judeje od 26. do 36. godine)

osudio Isusa na smrt.13 Geisler, op. cit., Ëlanak “New Testament, dating of”, str. 528,

iznosi detaljan dokaz za rano datiranje Evanelja po Luki i Djela

apostolskih.14 Bock, loc cit.15 Barnett, loc cit.


Je li onda Konstantin promijenio Bibliju?Je li onda Konstantin promijenio Bibliju?Je li onda Konstantin promijenio Bibliju?Je li onda Konstantin promijenio Bibliju?Je li onda Konstantin promijenio Bibliju?Konstantin je vladao Rimskim Carstvom od 313. do

337. godine. Bio je naklonjen krπÊanstvu, moæda iz poli-

tiËkih razloga, ali je sporno koliko je doista bio krπÊanin

jer je za æivota sudjelovao u razliËitim poganskim obre-

dima.

Konstantin je financirao prepisivanje Biblije, premda

je nije sastavio niti uredio. Nema dokaza da je izostavio

neka evanelja a druga ukrao, a dobar dokaz da to nije

uËinio jesu sljedeÊi razlozi:

1. Kao πto smo vidjeli, evanelja su bila odviπe raπire-

na po cijelome svijetu da bi doπao do veÊine primjeraka.

2. Imamo rukopise evanelja dvije stotine godina sta-

rije od Konstantina i ona su potpuno ista kao rukopisi

evanelja nakon njegova vremena.

3. Uz to dijelovi ovih evanelja citirani su u spisima

ranih crkvenih otaca davno prije 325. godine, dok Brown

tvrdi da ih je crkva promijenila na Nicejskom koncilu.

4. Imamo zapise da je Konstantin zapovjedio spaljiva-

nje odreenih spisa kao πto su spisi krivovjerca Arija, ali

se nigdje ne spominje spaljivanje nikakvih evanelja —

ni krπÊanskih ni gnostiËkih. Nije Konstantin iskljuËio gno-

stiËka “evanelja” iz Biblije. Odbacila ih je veÊ prva crkva.

Zaπto su neke knjige prihvaÊene, a druge odbaËene?Zaπto su neke knjige prihvaÊene, a druge odbaËene?Zaπto su neke knjige prihvaÊene, a druge odbaËene?Zaπto su neke knjige prihvaÊene, a druge odbaËene?Zaπto su neke knjige prihvaÊene, a druge odbaËene?U prvoj crkvi kruæile su mnoge knjige. Primjeri su “Bar-

nabina poslanica”, “Pastir Herma” kao i prva i druga Kle-

mentova poslanica. Zaπto su izostavljene iz Novoga za-

vjeta?

Prva crkva morala je biti vrlo odreena o tome koji

su spisi pravi i od Boga “nadahnuti”. Sjetimo se da su

njezini Ëlanovi bili proganjani i ubijani zbog svoje vjere

i da nitko nije htio umrijeti za laæ ili laæni dokument. Zbog

toga su pomno ispitivali spise sluæeÊi se trima glavnim

kriterijima:

65

1. Poznato autorstvo apostola ili pomagaËa apostola;

2. Sadræaj koji se slaæe s prihvaÊenim apostolskim nau-

kom u crkvi;

3. OpÊa prihvaÊenost unutar krπÊanske crkvene zajed-

nice.

»ini se da su krivotvorine postojale od najranijih vre-

mena. Pavao je zbog varalica poËeo potpisivati svoje po-

slanice (2. Solunjanima 3,17; 2,2).

Zaπto bi netko napisao laæno pismo?

w Da izrazi svoje glediπte. Na primjer, da zastupa gno-

sticizam.

w Da nagaa o Isusovom djetinjstvu ili nekom drugom

podatku koji nije otkriven.

w Jednostavno da priËa uzbudljive priËe.

w »ak da zaradi, kad je krπÊanstvo postalo popularnije

i manje opasno.

w S iskrenim namjerama. Jedan crkveni sluæbenik iz Azije

napisao je Djela Pavlova — stotinu godina nakon Pav-

love smrti. Izgovarao se da je to uËinio iz “ljubavi

prema Pavlu”. Ali su mu oduzeli sluæbu.16 Iskrenost

ne treba mijeπati s istinom ili boæanskim nadahnu-

Êem.

Tako je prva crkva pozorno ispitivala buduÊa “pisma”.

Ali su prava Pisma smatrali veÊim autoritetom od same

crkve. Crkva nije stvorila taj autoritet, veÊ ga je samo pri-

znala. F. F. Bruce kaæe: “Jedno treba posebno naglasiti.

Novozavjetne knjige nisu postale autoritativne za Crkvu

nakon πto su formalno ukljuËene u kanonski popis; na-

protiv, Crkva ih je uvrstila u svoj kanon zato πto ih je

veÊ smatrala boæanski nadahnutima, prepoznajuÊi, izrav-

no i neizravno, njihovu iskonsku vrijednost i opÊi apostolski

autoritet.”17


16 www.earlychristianwritings.com17 F. F. Bruce, The New Testament Documents: Are They Re-

liable? (πesto izdanje), InterVarsity Press, 1981., str. 27.


Kad je zbirka dovrπena?Kad je zbirka dovrπena?Kad je zbirka dovrπena?Kad je zbirka dovrπena?Kad je zbirka dovrπena?»etiri evanelja sastavljena su ubrzo nakon pisanja Evan-

elja po Ivanu.18 »etverostruka zbirka zapravo je bila po-

znata kao “Evanelje” veÊ na poËetku drugog stoljeÊa. Oko

170. godine Ticijan je napisao harmoniju evanelja: to je

bio kontinuirani paralelni prikaz svih Ëetiriju evanelja.

Do 180. godine — kao πto se vidi iz spisa Ireneja, lionskog

biskupa — Ëetiri evanelja imala su utvren i autoritativ-

ni poloæaj u crkvi.

Vrlo rano je prihvaÊena knjiga Djela apostolska, buduÊi

da ju je napisao Luka, pisac treÊeg evanelja, i koja je

dijelila autoritet i ugled toga djela.

I Pavlovi su spisi prihvaÊeni rano. »ini se da je Ignacije

(oko 115. godine) poznavao zbirku Pavlovih spisa. »ak i

jedan biblijski ulomak (2. Petrova 3,15.16) spominje ne-

ke Pavlove spise koji imaju autoritet u crkvi.

Origen (185.—254.) ustvruje da su svi prihvatili slje-

deÊe spise: Ëetiri evanelja, Djela, trinaest Pavlovih spisa,

Prvu Petrovu, Prvu Ivanovu i Otkrivenje. Spisi koje su

neki osporavali bili su Poslanica Hebrejima, Druga Petrova,

Druga i TreÊa Ivanova, Jakovljeva i Judina poslanica.19

Euzebije (oko 260.—oko 340.) spominje da su sve da-

naπnje novozavjetne knjige πiroko prihvaÊene osim Jako-

va, Jude, Druge Petrove, Druge i TreÊe Ivanove. Njih je

veÊina prihvatila, ali su ih neki osporavali.20

Atanazije 367. godine objavljuje prvi popis kanonskih

knjiga koji sadræi dvadeset sedam knjiga danaπnjeg No-

voga zavjeta. Koncili u Hipu (393.) i Kartagi (397.) prvi

su objavili sluæbeni popis dvadeset sedam prihvaÊenih knji-

ga Novoga zavjeta, premda je to bilo jednostavno prizna-

vanje postojeÊe zbirke koja je prije toga bila πiroko pri-

hvaÊena. Ovaj popis je i danas prihvaÊen.

18 Isto, str. 23.19 Isto, str. 25.20 Isto.

67

KrπÊani vjeruju da je Bog upravljao postupkom obli-

kovanja Biblije. To je logiËno ako prihvatimo ideju o Bogu

kao Osobi koja djeluje u ljudskoj povijesti i koja je obli-

kovala pouzdanu Bibliju.

©to se dogodilo na Nicejskom koncilu?©to se dogodilo na Nicejskom koncilu?©to se dogodilo na Nicejskom koncilu?©to se dogodilo na Nicejskom koncilu?©to se dogodilo na Nicejskom koncilu?Brown kaæe da je Konstantin “uzdignuo Isusa gotovo

Ëetiri stoljeÊa nakon Njegove smrti.” Brownov lik Tea-

bing tvrdi da je koncil u Niceji (325.) sluæbeno odluËio

Isusa proglasiti “Sinom Boæjim” i da je to bilo posljedica

“razmjerno tijesnog rezultata glasovanja”.

Crkveni koncil odræan je u Niceji 325. pod pokrovi-

teljstvom rimskog cara Konstantina. Ali na njemu se nije

raspravljalo o tome je li Isus boæanske naravi ili nije. Ras-

pravljalo se o tome je li oduvijek postojao kao Bog ili

Ga je stvorio Bog Otac. Popularni uËitelj Arije nauËavao

je da je Bog stvorio Isusa. To je bila neobiËna ideja za

krπÊanstvo, pa su se crkveni voe iz gotovo Ëitavog po-

znatog svijeta sastali da to rasprave.

Tvrdnja da je Isus prvo stvaranje zapravo Ga je uËinila

podloænim Bogu Ocu. Biskupi, kao Astanazije, tvrdili su

da je Krist postojao oduvijek i da je bio u potpunosti

Bog. Bio je iste biti i tvari kao Otac. To se oduvijek sma-

tralo ortodoksnim krπÊanskim naukom i crkva je zadræa-

la to stajaliπte.

Nitko nije zastupao miπljenje da je Isus bio samo Ëovjek

kako to tvrdi Da Vincijev kod. KrπÊani su Ga veÊ goto-

vo tri stotine godina smatrali Bogom.21


21 Vidi Bart D. Ehrman, Truth and Fiction in The Da Vinci

Code, Oxford University Press, New York, 2004., str. 21,22; Henry

Chadwick, The Penguin History of the Church (Vol 1): The Early

Church, Penguin, London, 1993., str. 130; Philipp Schaff, History

of the Christian Church (Vol 3): Nicene and Post-Nicene Christ-

ianity — From Constantine the Great to Gregory the Great AD

311—590 (5. izmijenjeno izdanje), Hendrickson, Peabody, Massa-

chusetts, 1889. (reprinted 1996.), str. 618—632; Ben Witherington


III, The Gospel Code, InterVarsity Press, Downers Grove, Illinois,

2004., str. 64.22 Atanazije spominje da ih je u jednom trenutku bilo 318, a

Euzebije 200. Schaff smatra da se zapaæanja odnose na razliËite

dane.23 Chadwick, op. cit., str. 130,131.24 Vidi Schaff, op. cit., str. 622—630.

A glasovanje u Niceji? Nikad ga nije bilo. Biskupi —

kojih je bilo izmeu 200 i 318 u razliËitim trenucima odr-

æavanja koncila22 — raspravljali su o Arijevom nauku nasu-

prot prihvaÊenom krπÊanskom nauku. Samo se pet biskupa

javilo s primjedbama vezanim uz neke rijeËi vjerovanja,

a samo su ga dvojica odbila potpisati. Njihova su imena

Theonas i Secundus i oni su ga vjerojatno odbili potpi-

sati iz politiËkih razloga — vjerovanje je sadræavalo reËe-

nicu koja bi ih stavila pod vlast biskupa u Aleksandriji.23

Na kraju je koncil objavio izjavu koja je izraæavala tra-

dicionalni krπÊanski nauk da su Bog Otac i Isus Krist “jedno

u biti” i “jedno u tvari”. Rekli su da je Isus Krist “zaËet,

a ne stvoren” i da je “Bog od Boga, svjetlo od svjetla,

pravi Bog od pravoga Boga”. Arijeva glediπta bila su osu-

ena.24

Prema tomu, Brown nije bio u pravu kad je rekao da

je “rezultat glasovanja bio tijesan” jer glasovanja nije ni

bilo; Ëak i da ga je bilo, 198 prema dva glasa ne bi bilo

tijesno.

Je li Biblija promijenjena prevoenjem?Je li Biblija promijenjena prevoenjem?Je li Biblija promijenjena prevoenjem?Je li Biblija promijenjena prevoenjem?Je li Biblija promijenjena prevoenjem?Neki kritiËari kaæu da je biblijski prijevod pristran ne

bi li izrazio æelje crkve. Ali Bibliju ne prevode samo krπ-

Êani. SveuËiliπta imaju nezavisne struËnjake iz mnogih kul-

tura i religija, a neki nisu vezani uz religiju, koji prouËa-

vaju stare jezike. Svaki jezik ima svoja pravila i znaËe-

nje. Svi su prijevodi otvoreni za razmatranje. Odnesete li

bilo koji objavljeni prijevod Novoga zavjeta profesoru kla-

69DA VINCIJEV KOD I BIBLIJA

siËne filologije, on Êe vam reÊi da je rijeË o poπtenom i

objektivnom prijevodu s grËkoga jezika.25

Naravno, u prijevodima se javljaju varijacije. Neki su

prijevodi doslovni — “formalni prijevodi” — koji doslovce

prevode ono πto kaæe izvorni tekst i prepuπtaju Ëitatelju

da dokuËi znaËenje. Takvi su prijevodi precizni, ali teπki

za Ëitanje. Drugi su prijevodi viπe usmjereni na smisao

— “dinamiËki prijevodi” — koji nastoje objasniti i moæda

pojednostavniti tekst. »esto su lakπi za Ëitanje.

Meutim, gledano u cjelini, razliËiti prijevodi Biblije

sluæe se razliËitim rijeËima da izraze istu misao.

Pouzdana knjigaPouzdana knjigaPouzdana knjigaPouzdana knjigaPouzdana knjigaPostoje, dakle, Ëvrsti razlozi da vjerujemo kako je Biblija

toËna. Moæemo biti uvjereni da je Novi zavjet povijesno

pouzdan i da je ostao funkcionalno identiËan skoro dvije

tisuÊe godina.

25 Iznimka bi bila Biblija Jehovinih svjedoka, Ëiji je prijevod

velika veÊina znanstvenika proglasila pristranim.


Peto poglavlje

Seks i seksizam

Da Vincijev kod je seksistiËka knjiga. Ali o kakvom

je seksizmu rijeË? Knjiga opisuje dva glavna glediπta, od

kojih je svako povezano s odreenim pogledom na svijet.

Ali izostavlja treÊu moguÊnost.

1.1.1.1.1. “Ne uËini...”“Ne uËini...”“Ne uËini...”“Ne uËini...”“Ne uËini...”Kako Brown vidi, prvo glediπte o seksu je crkveno “Ne

uËini...”. Njegov lik Leigh Teabing opisuje crkvene voe

kao ljude koji kruto nadziru spolni æivot drugih, dok do-

bar dio njih zlorabi djecu i pokriva kolege koji to Ëine.

Poruka je da krπÊanstvo nije sklono spolnom odnosu

i da je njegov nauk o tome tako beznadno ekstreman da

ga Ëak ni njegovi voe ne mogu poπtovati.

A Ëini se da je crkvi za navodno dobro duπe draæe trpjeti

tjelesne bolove nego uæivati u spolnom zadovoljstvu. Za

redovnika Silu “bol je dobra”.1 On nosi cilicij, bodljikavi

pojas oko bedara i biËuje se do krvi radi “tjelesnog mu-

Ëenja”.2

1 Brown, Da Vincijev kod, str. 19.2 Isto, str. 19.

71

Je li to pravo krπÊanstvo?

Priznajmo da crkva ima groznu povijest seksualnih zlo-

Ëina. Ekstremna pravila kao πto su prisilni celibat — πto

nije biblijska zapovijed — mogu izazvati neuravnoteæenost

u drugom smjeru. Ove ekstremne ideje o spolnom odnosu,

koje su toliko oteæale æivot dobronamjernim sljedbenicima

i upropastile æivot tolikim ærtvama, nemaju mjesta u na-

uku Isusa iz Nazareta koji je nauËavao zdrav pogled na

spolni odnos. Ne ulazeÊi duboko u povijesnu teologiju,

moæemo zakljuËiti da je Isusovo uravnoteæeno nauËava-

nje crkva postupno nadomjestila drugim idejama.

Moæda je najekstremniji primjer krπÊanski filozof Au-

gustin (354.—450.). Rodio se u krπÊanskom domu, ali je

u ranoj mladosti bio vrlo slobodan u pogledu spolnog mo-

rala i gotovo je odbacio svoju duhovnost. Imao je dijete

s ljubavnicom i poËeo shvaÊati da spolni odnos nije samo

igra. Na kraju je opet potraæio Boga i nastojao obnoviti

svoju vjeru, ali je osjeÊao izuzetnu krivnju zbog prijaπ-

njeg ponaπanja i joπ uvijek je bio izloæen veoma ozbilj-

nim seksualnim kuπnjama.

U pokuπaju da izbjegne seksualnu kuπnju, na kraju je

otiπao u drugu krajnost i odsjekao svoje testise. Ni to nije

pomoglo; joπ uvijek su ga muËile seksualne fantazije. Otje-

rao je svoju ljubavnicu — kao da je ona bila problem — i

odbacio svoje dijete u bizarnom pokuπaju da se oslobodi

krivnje. Onda je svoj æivot posvetio razmiπljanju i znano-

sti. Njegov glavni projekt bio je da uskladi krπÊansko raz-

miπljanje s platonskom filozofijom koja je u to doba bila

u modi, a potekla je od grËkog filozofa Platona.

Augustin je od Platona posudio ideju da je tijelo po-

kvareno i greπno, dok su duπa i um iskra Boga i izvor

dobra. (Gnostici su nauËavali neπto sliËno, kao πto se sje-

Êate iz jednog od prethodnih poglavlja.) To nije biblijska

misao jer Biblija nauËava da je Bog stvorio ljudsko tijelo

i nazvao ga “veoma dobrim”. A Augustinovo vlastito isku-

stvo govorilo mu je da ono nije dobro. »ak i nakon πto

je odsjekao testise, joπ uvijek je bio izloæen umnoj kuπ-

SEKS I SEKSIZAM


nji, πto je njemu pokazivalo da njegov problem grijeha

nije bio samo u njegovom tijelu, veÊ i u umu i duhu.

Ali on je posudio Platonovu ideju o platonskim odno-

sima koji nisu ukljuËivali tijelo, veÊ samo um i duh. Au-

gustin je nauËavao da je to idealni odnos za krπÊane: ne-

ma spolnog odnosa, veÊ samo duhovna bliskost. To je po-

teklo izravno od Platona, a ne od Krista, ali crkva je to

prihvatila. Augustin je stotine godina vrπio nevjerojatno

snaæan utjecaj na crkvu. Njegovo razmiπljanje postalo je

sluæbeni nauk crkve.

Nije Ëudo πto je srednjovjekovna crkva imala neke ek-

stremne poglede na spolni odnos.

2.2.2.2.2. Slobodna ljubav za πtovatelje prirodeSlobodna ljubav za πtovatelje prirodeSlobodna ljubav za πtovatelje prirodeSlobodna ljubav za πtovatelje prirodeSlobodna ljubav za πtovatelje prirodeRoman zastupa drugi odnos prema spolnom odnosu.

Mogli bismo ga nazvati slobodnom ljubavi za πtovatelje

prirode. Sophie se sjeÊa kako je kao studentica upala na

orgiju u domu svojeg djeda i promatrala ga kako vodi ljubav

s jednom æenom usred kruga maskiranih ljudi koji su

pjevali.3 Bila je zaprepaπtena i povrijeena pa je preki-

nula svaki kontakt s njim. Sada joj Langdon objaπnjava

da je to bilo tajno druπtvo koje je provodilo obred nazvan

Hieros gamos. O tome on govori Sophie:

Objasnio joj je da, iako je to πto je vidjela izgle-

dalo kao seksualni ritual, Hieros gamos nema nika-

kve veze s erotikom. To je duhovni Ëin. Povijesno

gledajuÊi, spolni odnos je Ëin u kojem muπkarac i

æena doæivljavaju Boga. Drevni ljudi su vjerovali da

muπkarac nije duhovno potpun sve dok tjelesno ne

upozna svetu æenstvenost. FiziËko sjedinjenje sa

æenom jedini je naËin na koji muπkarac moæe postati

duhovno potpun i pomoÊu kojeg moæe dosegnuti

gnozu — spoznaju Boga. Od vremena boæice Izide

3 Isto, str. 311.

73

seksualni rituali smatrani su jedinom Ëovjekovom

vezom izmeu zemlje i raja. “Sjedinjenjem sa æenom”,

rekao je Langdon, “muπkarac postiæe vrhunac u ko-

jem se um potpuno zamraËi i tada moæe vidjeti Bo-

ga.”

Sophie je bila skeptiËna. “Govoriπ mi da je orga-

zam molitva?”4

Ova izjava izaziva niz pitanja:

1. Ima li smisla reÊi da seksualni ritual “nema nikakve

veze s erotikom”?

2. Na πto Brown misli kad kaæe “povijesno gledano”? Na

koje druπtvo? Kada u povijesti? Je li ikoja glavna reli-

gija ikad nauËavala da je spolni odnos “jedina Ëovje-

kova veza izmeu zemlje i raja”? ©to reÊi za molitvu,

meditaciju ili proroπtvo?

3. Ovdje se govori o naËinu na koji muπkarci ostvaruju

sjedinjenje s boæanskim. A πto je sa æenama? Zaπto

one nisu spomenute u knjizi koja promiËe jednakost?

4. Kako zamraËen um moæe pomoÊi da se Boga uopÊe

razumije ili osjeÊa? Nije li um, sa svojom sposobnoπ-

Êu da cijeni emociju, ljepotu, logiku i sliËno, naπ jedi-

ni naËin da se poveæemo s Bogom? Ali Langdon na-

stavlja s predavanjem:

“Sophie”, mirno je rekao Langdon, “vrlo je vaæno

da imaπ na umu da je pogled na seks u to vrijeme

bio u potpunosti suprotan danaπnjem. Spolnim Ëi-

nom stvarao se novi æivot — krajnje Ëudo — a Ëuda

su mogli Ëiniti samo bogovi. Sposobnost æene da

stvori æivot u svojoj utrobi Ëinila je æenu svetom.

Spolni odnos πtovao se kao sveto sjedinjenje dviju

polovina ljudskog duha — muπke i æenske — preko

kojeg je muπkarac mogao postiÊi duhovnu cjelovi-

SEKS I SEKSIZAM

4 Isto, str. 308.


tost i pribliæiti se Bogu. To πto si vidjela nije imalo

veze sa seksom, nego s duhovnoπÊu.”

Dao joj je trenutak da se pribere. Istina, pojam

seksa kao puta koji vodi k Bogu u poËetku je bio

neshvatljiv.5

Ali ovo izaziva nova pitanja:

5. Je li itko ikad stvarno nauËavao da samo æene stvaraju

æivot?

6. Zaπto izuzetno inteligentnu Sophie toliko poduËavaju

dvojica starijih muπkaraca?

I ako ste u sve to povjerovali, kako Êete voditi svoj

spolni æivot? Evo i Langdonovog savjeta njegovim studen-

tima.

“Kad iduÊi put budete sa æenom, pogledajte u

svoje srce i potrudite se da spolni odnos vidite kao

mistiËni, duhovni cilj. Pokuπajte naÊi iskru boæan-

skog koju ljudi mogu postiÊi jedino preko sjedinje-

nja sa svetom æenstvenoπÊu.”

Djevojkama se na licima pojavio sveznajuÊi smi-

jeπak i klimale su glavama.

Muπkarci su se dvosmisleno cerekali i nabacivali

se dosjetkama.

Langdon je uzdahnuo. Studenti su joπ uvijek dje-

Ëaci.6

Ovo moæe zvuËati vrlo pronicavo i duhovno ako brzo

proËitate, ali stanite i razmislite. “Kad iduÊi put budete

sa æenom...” Kojom æenom? Bilo kojom? Onom koju volite

i poπtujete? I kako Êete prepoznati tu iskru boæanskog

ako se probudite u krevetu s njom? ©to ako je “slobodna

ljubav” protivna pozitivnoj duhovnoj praksi? ©to ako je

prava duhovnost usmjerena na ljubav, predanost i samo-

5 Isto, str. 308,309.6 Isto, str. 310.

75

svladavanje? ©to ako intimnost najbolje funkcionira samo

s jednom osobom?

I svi ti savjeti muπkarcima. Gdje su savjeti za æene?

Kako one nalaze iskru boæanskog? Zaπto navodni feminist

Langdon ne spominje ovu vaænu stvar? Ili misli da to “sve”

æene veÊ znaju? ZnaËi li da su one duhovno nadmoÊnije

od muπkaraca? Kakvog smisla ima ako Langdon kaæe da

su muπko i æensko dijelovi boæanskog duha? I jesu li sve

æene stvarno prosvijetljene o seksu i Bogu? I one koje su

imale bolna seksualna iskustva? »ak i agnostici i ateisti

koji ne vjeruju u duhovno? Sve to zapravo nema smisla.

Brown piπe i o seksu u biblijskoj povijesti: “Langdo-

novi studenti æidovske vjere uvijek bi izgledali potpuno

zabezeknuti kad bi im prvi put spomenuo da je rana æi-

dovska tradicija ukljuËivala ritualni spolni odnos. I to u

samom hramu ... Muπkarci koji bi æeljeli postati duhov-

no kompletni dolazili bi u hram k sveÊenicama — ili hiero-

dules — s kojima bi vodili ljubav i doæivljavali boæansko

sjedinjenje preko tjelesnoga. Æidovsko YHWH — sveto Boæje

ime — zapravo je izvedeno iz Jahve, fiziËkog sjedinjenja

muπkog Jah i prethebrejskog imena za Evu, Havah.”7

U ovom sluËaju ima upola pravo. Mnogo puta u æidov-

skoj povijesti, kako je zapisano u Starom zavjetu ili heb-

rejskoj Bibliji, spolni odnos bio je koriπten u bogosluæju,

ukljuËujuÊi i svetu prostituciju u Hramu. To je stoljeÊi-

ma bilo standardna praksa mnogih naroda koji su okru-

æivali Izrael. Ali Brown izostavlja vaænu stvar: bludniËe-

nje kao dio bogosluæja obavljalo se kad se judaizam iskvario

oponaπajuÊi druge narode, a biblijski pisci i proroci uvi-

jek su se tome protivili. A Izrael je zbog toga uvijek stra-

dao.

Mojsije je od najranijih vremena objavio jasnu zabra-

nu: “Neka ne bude svetiπne bludnice meu izraelskim kÊe-

rima i neka ne bude svetiπnog bludnika meu izraelskim

sinovima!” (Ponovljeni zakon 23,18) Meutim, bludniËe-

SEKS I SEKSIZAM

7 Isto, str. 309.


nje kao dio bogosluæja bilo je od samog poËetka, kad su

æidovski robovi napustili Egipat, problem za Izrael. Na-

kon πto su priredili orgiju u pokuπaju da istodobno πtuju

boga-tele i Jahvu, pojavljuje se Mojsije i podsjeÊa ih na

Deset zapovijedi (Izlazak 32). Kasnije dolazi do sliËnog

bogosluæja popraÊenog orgijom (vidi Brojevi 25,1-3). Pozivu

jednog susjednog naroda na seksualno-duhovnu svetkovi-

nu u Ëast njegovih bogova izraelski muπkarci nisu se mogli

oduprijeti i to je imalo πtetne duhovne i moralne poslje-

dice.

Ove “religije plodnosti” Izraelovih susjeda bile su po-

pularne jer su obeÊavale rodne usjeve, a i bogosluæje je

bilo puno privlaËnije — radilo se o velikoj reklami. »ini

se da se na svakoj drugoj stranici Staroga zavjeta izraelski

narod na ovaj naËin “prostituirao” (vidi, na primjer, 1. o

kraljevima 14,24 i Job 36,14). Razni su kraljevi predvo-

dili obnovu i buenje prave religije i pokuπavali iskorije-

niti ovu nezakonitu praksu (vidi 2. o kraljevima 23,7),

ali Ëini se da je Izrael postao ovisnik. Jedan od posljednjih

proroka iznosi odvratnu sliku oca i sina koji spavaju s

istom hramskom prostitutkom i leæe pijani pokraj pogan-

skog ærtvenika troπeÊi novac koji su oteli siromaπnima (vidi

Amos 2,7.8). To je bila religija u najgorem obliku: zlou-

poraba æena, uniπtavanje obiteljskih vrijednosti i πirenje

bolesti.

Brown je u pravu kad govori o toj povijesti, ali zaklju-

Ëuje da je to bilo izvorno bogosluæje u Hramu. To jedno-

stavno nije istina.

Izvorni judaizam poznavao je samo monoteizam i mo-

nogamiju — jednog Boga i jednog braËnog druga. Narod

je to Ëesto namjerno zaboravljao, ali to je ostao pravi ju-

daizam.

A πto se tiËe Brownove teorije da Boæje ime ukljuËuje

boæicu: YHWH je osobno ime koje je Bog otkrio Mojsiju,

ali je na hebrejskom izvorno pisano bez samoglasnika.

Najvjerojatnije potjeËe od glagola “biti” i znaËi “JA JESAM”

ili “JA SAM ONAJ KOJI JESAM”. Znanstvenici smatraju da

77

bi se trebalo izgovarati Jahve ili Jehova, ali nismo posve

sigurni. A Evino ime nije Havah veÊ Chavah (s drukËi-

jim prvim glasom na hebrejskom). Njezino ime Chavah

potjeËe od rijeËi chayah, a znaËi æivot;8 Eva je nazvana

majkom svih æivih.

I ovdje Brown zasluæuje peticu za kreativno pisanje, a

jedinicu za povijest i hebrejski jezik. A πto se tiËe odnosa

judaizma prema spolnosti i duhovnosti, to moramo tra-

æiti na drugom mjestu. Ne spominje se u Da Vincijevom

kodu.

3. Biblijski pogled na spolnost3. Biblijski pogled na spolnost3. Biblijski pogled na spolnost3. Biblijski pogled na spolnost3. Biblijski pogled na spolnostJudaizam je spolni odnos smatrao Boæjim darom danim

za uæivanje u okviru ljubavi i predanosti u braku. A Isus,

buduÊi da je bio Æidov, imao je ovo biblijsko glediπte.

U poËetku je Bog stvorio Adama i Evu gole, “ali ne

osjeÊahu stida”, πto pokazuje da je Ëovjekov duh i tijelo

pripremio za uæivanje u spolnom odnosu i svim svojim

dobrim darovima. Bog je zatim pogledao πto je stvorio i

vidio da “bijaπe veoma dobro” (Postanak 2,25; 1,31). Po-

sebno je vaæno zapaziti da je Bog stvorio muπko i æensko

na svoju sliku (Postanak 1,27.28). Oboje su bili na Boæju

sliku. A to ukljuËuje i spolnost, jer kad im je rekao: “Plodite

se, i mnoæite”, Bog nije govorio o matematici. Spolni od-

nos je dio Boæjeg blagoslova Ëije su posljedice plodnost

i stvaranje.

U Bibliji nalazimo tekstove koji proslavljaju od Boga

danu radost spolnog odnosa. Izreke 5,18-20: “Neka je bla-

goslovljen izvor tvoj i raduj se sa æenom svoje mladosti:

neka ti je kao mila koπuta i ljupka gazela, neka te grudi

njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez

prestanka! Ta zaπto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom

i grlio tuinki njedra?”

SEKS I SEKSIZAM

8 Gordon J. Wenham, Genesis, Word Books, 1987., str. 84.


U Bibliji nalazimo Ëitavu zbirku erotske poezije poznatu

kao Pjesma nad Pjesmama (Salomonova pjesma). Ona

senzualnim detaljima opisuje ljubav æene i muπkarca. U

njoj æena govori isto toliko koliko i muπkarac i u svemu

je jednaka njemu — premda je kralj.

Neki se zaprepaste kad takvo πto nau u Bibliji. Ali

tu je. ©to nam se time pokuπava reÊi?

1. Bog æeli da ljudi uæivaju u ljubavi i spolnosti. Bog

ljudima ne kvari veselje.

2. Spolni odnos i druæenje idealni su u braku. Æena

kaæe svojem muæu: “Takav je dragi moj, takav je prijatelj

moj.” (Pjesma 5,16)

3. Biblija — suprotno gnostiËkom asketizmu i legalis-

tiËkim religijama koje poniæavaju tijelo — ne smatra spol-

nost neËim πto treba “potiskivati, nijekati i utamniËiti”.

Asketska religija “se boji da Êe, ako ne osudi radost fiziËke

ljubavi”, um “zaboraviti duhovne stvari” i “pasti u joπ dublju

pokvarenost”. Time podcjenjuje Boæju sposobnost da do-

nese iscjeljenje ljudskom srcu i da ga usmjeri na pozitiv-

ne stvari. LegalistiËka religija nastoji podiÊi zaπtitni zid

oko ljudskog srca, ali time na kraju Ëovjeka joπ viπe odvaja

od Boga i daje mu laænu nadu da moæe biti dobar vlasti-

tim naporima. Prava biblijska religija pak prodire u srce.

Ona vjeruje da je Boæje stvaranje tijela bilo dobro i da

Bog moæe pouËiti vjernike kako da ispravno æive.9

4. To treba Ëuti crkva. SjeÊate li se Augustina koji je

zastupao Platonovu misao da je tijelo zlo? Mnogi krπÊani

joπ uvijek Ëine istu pogreπku. KrπÊanski uËenjak Gollwi-

tzer piπe: “Nijedna crkva nije bila bolja; sve su djelovale

pod utjecajem neoplatonistiËkog neprijateljstva prema tijelu

i seksu.”10

9 Prema Duane A. Garrett, NAC Proverbs, Ecclesiastes, Song of

Songs, Broadman, Nashville, 1993., str. 377,378.10 H. Gollwitzer, Songs of Love: A Biblical Understanding of

Sex, prijevod na engleski K. Crim, Fortress, Philadelphia, 1979.,

str. 172; citirano u Garrett, str. 388,378.

79

5. Svrha spolnog odnosa jest bolje povezivanje braË-

nog para u ljubavi. To nije neπto πto se dijeli sa svakim,

veÊ za produbljivanje intimnosti. Teolozi to nazivaju “sje-

dinjujuÊim” aspektom seksa,11 povezivanjem muπkarca i

æene u “jedno tijelo” — a to je mnogo vaænije od same

reprodukcije. Neke crkve joπ uvijek nauËavaju da je spolni

odnos moralan samo ako se vrπi zbog reprodukcije, ali

Biblija to ne kaæe.12

6. Ljudsko biÊe nije dobra duπa u zlom tijelu. Tremper

Longman III. kaæe: “Bog nas vidi kao cjelovite ljude. Mi

nismo duπe zatvorene u tjelesnu ljuπturu. Pjesma nad pje-

smama proslavlja radost tjelesnog dodira, oduπevljenje eg-

zotiËnim mirisima, slatki zvuk intimnog glasa, okus dru-

gog tijela. Osim toga, knjiga istraæuje ljudske osjeÊaje —

uzbuenje i snagu ljubavi kao i bol koja ih Ëesto prati.

Pjesma nad pjesmama uzdiæe ljudsku ljubav, intimni odnos,

senzualnost i seksualnost.”13

7. Pjesma nad pjesmama razlikuje se od ljubavnih pje-

sama koje nalazimo u religijama plodnosti mezopotamskih,

kanaanskih i egipatskih kultova. U njima nema spomena

o ljubavnoj igri meu bogovima i nikad se ne kaæe da Êe

seksualnost braËnog para pomoÊi bogovima da obnove

prirodu.14 MetodistiËki uËenjak John Snaith knjigu naziva

“nemitoloπkim, nekultnim, neidolopokloniËkim, otvorenim

i iskrenim proslavljanjem od Boga dane spolne ljubavi”.15

SEKS I SEKSIZAM

11 Barry G. Webb, Five Festal Garments: Christian ref lections

on the Song of Songs, Ruth, Lamentations, Ecclesiastes, Esther,

InterVarsity Press, Downers Grove, 2000.12 Vidi, na primjer, Elizabeth Huwiler, “The Songs of Songs” u

Roland E. Murphy i E. Huwiler, NIC Proverbs, Ecclesiastes, Song

of Songs, Hendrickson Publishers, Peabody, Massachusetts, 1999.,

str. 243.13 Trepmper Langman III., NICOT Songs of Songs, Eerdmans,

Cambridge, 2001., str. 59.14 Garrett, op. cit., str. 378.15 John Snaith, NCBC: The Songs of Songs, Eerdmans, Grand

Rapids, Michigan, 1993., str. 5.


8. Takav spolni odnos i duhovnost sasvim su drukËiji.

BaptistiËki teolog Duane Garrett kaæe: “Jednostavno re-

Ëeno, spolni Ëin nije vjerski Ëin. To je mnogima sasvim

jasno, ali drevni pogani ni u kojem sluËaju ne bi dijelili

ovo glediπte. Kultovi starog svijeta, od Indije do Sredo-

zemlja, promicali su seksualnost kao ritual religiozne oda-

nosti ... U suvremeno doba neke novije teoloπke perspek-

tive (posebno radikalna feministiËka teologija) ponovno

pokuπavaju spojiti religiju i erotiku na naËin nepoznat u

zapadnom svijetu joπ od pretkrπÊanskog poganstva.”16

Isus i spolnostIsus i spolnostIsus i spolnostIsus i spolnostIsus i spolnostMoramo dræati na umu da je Isus bio Æidov i da je

baπtinio svu starozavjetnu literaturu s njezinim zdravim

pogledima na spolni odnos. Kad su Ga ljudi pitali o is-

pravnom i pogreπnom odnosu prema spolnom Ëinu, On

je citirao Postanak pokazujuÊi Adama i Evu kao Boæji ideal

(vidi Matej 19,4-8). OËito je poznavao Pjesmu nad pjes-

mama (vidi Matej 6,28; Otkrivenje 3,20 takoer aludira

na Pjesmu nad pjesmama 5,2-5).

Isus je zastupao brak — jedan od Njegovih prioriteta

nakon πto je otpoËeo javnim djelovanjem bio je da prisu-

stvuje svadbi na kojoj je uËinio svoje prvo Ëudo (vidi Ivan

2,1-11).

A πto reÊi o celibatu? “Isus je imao poslanje”, piπe Mar-

garet George, autorica knjige Mary, Called Magdalene.

“GovoreÊi ljudskim jezikom, ne mogu vjerovati da bi uzeo

æenu i obitelj znajuÊi πto Êe Mu se dogoditi.”17 Krist je

svakako znao da Êe umrijeti mlad (vidi Matej 16,21) i zbog

toga je vjerojatno zakljuËio da bi bilo neodgovorno stu-

piti u brak. Drugo, da je ostavio potomke, oni bi se mogli

16 Garrett, loc cit.17 Citirano u Roxanne Roberts, “The Mysteries of Mary Magda-

lene: The Da Vinci Code Resurrects a Debate in Biblical Propor-

tions”, Sunday, 20. srpnja, 2003., str. D01.

81

pozivati na povlaπteni status — kao Merovinzi u Browno-

vom romanu — dok je Isusu bilo viπe stalo do jednakosti

(vidi Luka 11,27.28).

Isus je nauËavao da je brak Boæji ideal za veÊinu ljudi

(vidi, na primjer, Matej 19,4-6), ali je rekao da neki mogu

izabrati celibat u posebnim okolnostima; meutim pono-

vio je da celibat nije za svakoga: “Ne shvaÊaju toga svi,

nego samo oni kojima je dano.” (Matej 19,11) Isusovi su

uËenici bili oæenjeni, ukljuËujuÊi i Petra (vidi Matej 8,14),

za kojega neki tvrde da je bio prvi papa. KrπÊanski pi-

sac Pavao smatra da je celibat za neke ljude dar, ali ga

nikome ne treba silom nametnuti jer ljubav i spolna strast

mogu biti veoma snaæne (vidi 1. KorinÊanima 7,7-9).

I prvi krπÊani su imali pozitivan pristup spolnom Ëi-

nu. Jedan vrlo rani pisac rekao je oko 60. godine: “Æenidba

neka bude u Ëasti u sviju i postelja neokaljana! Jer blud-

nicima Êe i preljubnicima suditi Bog.” (Hebrejima 13,4)

Prema ovome, za krπÊane je spolni odnos izvan ljubavne

veze u braku greπan, ali je u braku Ëastan i Ëist.

U rimsko doba nastavljena je hramska prostitucija i ona

je bila kuπnja za prve krπÊane. Pavao otvoreno govori krπ-

Êanskim muπkarcima u Korintu — gradu u kojem je hram-

ska prostitucija bila uobiËajena: “Ne znate li da su tijela

vaπa udovi Kristovi? HoÊu li dakle uzeti udove Kristove i

uËiniti ih udovima bludniËinim? Nipoπto! Ili zar ne zna-

te: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? ... A tko prio-

ne uz Gospodina, jedan je duh. Bjeæite od bludnosti! Svaki

grijeh koji uËini Ëovjek, izvan tijela je, a bludnik grijeπi

protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaπe hram je

Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste

svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga

u tijelu svojem!” (1. KorinÊanima 6,15-20)

On tvrdi da spolni odnos moæe biti svet, kao i tijelo,

a bludniËenje je πtetno za tijelo i duh. Takvo je bilo izvorno

krπÊansko nauËavanje mnogo prije nego πto ga je Augu-

stin poremetio.

SEKS I SEKSIZAM


Je li krπÊanstvo seksistiËko?Je li krπÊanstvo seksistiËko?Je li krπÊanstvo seksistiËko?Je li krπÊanstvo seksistiËko?Je li krπÊanstvo seksistiËko?Dio Brownove motivacije za pisanje knjige Ëini se da

je bio jaËanje statusa i dostojanstva æena. Njegova inter-

netska stranica spominje kako je roman “vrlo snaæno sred-

stvo u uzdizanju æena” i Brown piπe kako suvremene re-

ligije izostavljaju boæice pa su æene “u veÊini kultura liπene

svoje duhovne snage”.18 Njegov je cilj da vrati ideju boæice

i “svete æenstvenosti” tako πto je Mariju Magdalenu uËi-

nio boæanstvenom i time uzdiæe poloæaj æena.

Njegove su namjere vrijedne divljenja. VeÊe dostojan-

stvo i poπtovanje æena bilo bi velika stvar. Ali Brown u

tome nije uvjerljiv. On okrivljuje krπÊanstvo da je uklonilo

boæicu kako bi uspostavilo muπku dominaciju: “Priorij vje-

ruje da su Konstantin i njegovi muπki nasljednici uspjeπ-

no prebacili svijet iz matrijarhalnog poganstva u patri-

jarhalno krπÊanstvo vodeÊi propagandu koja je demonizi-

rala svetu æenstvenost i zauvijek izbrisala boæice iz suvre-

mene religije.”19

»itajuÊi ovaj i druge komentare u Da Vincijevom ko-

du, pomislili biste da su bogovi i boæice odræavali mu-

πko i æensko u sretnom skladu tijekom svih stoljeÊa prije

nego πto su se pojavili seksistiËki nastrojeni krπÊani i sve

upropastili. No kako se to uklapa u povijest?

Dobro je poznato da su u veÊem dijelu povijesti domi-

nirali muπkarci. Sa æenama se postupalo kao vlasniπtvom

njihovih muæeva i bilo im je uskraÊivano pravo na obra-

zovanje, glasovanje, istupanje u javnosti i mnoga druga

temeljna ljudska prava. Tako je bilo u asirskom, babilon-

skom, perzijskom, grËkom i rimskom carstvu koja su po-

stojala u biblijsko vrijeme, a takoer i u tradicionalnim

kineskim, indijskim, afriËkim i ameriËkim kulturama. GrËki

filozof Aristotel nauËavao je da je vrijednost æene negdje

izmeu muπkarca i roba.20

18 www.danbrown.com19 Brown, op. cit., str. 172.20 Ovaj dio posuuje ideje iz www.focus.org.uk/mary4.htm

83

Naæalost, ovako se i danas misli u mnogim zemljama.

Ovo je ugnjetavanje postojalo mnogo prije krπÊanstva.

Zar je poπteno za njega okrivljavati samo crkvu? I ima li

od toga koristi?

Dio ove navodne krπÊanske urote bio je izbrisati izvjeπtaj

o Mariji Magdaleni. Brown tvrdi da je Marija bila stijena

na kojoj je sagraena crkva, ali da su muπkarci pobijedili

i da su crkvom zavladali muπkarci, pa je “Crkva zabra-

nila njezino ime”.21

Ovo je stvarno bizarna tvrdnja. Marijino ime nije nikad

bilo zabranjeno. Ona se mnogo puta spominje u novoza-

vjetnim evaneljima. Ako je Brownova teorija toËna i ako

su seksistiËki sveÊenici prekrojili Bibliju, kako on to

objaπnjava? Bezbroj crkava nosi njezino ime, zajedno s elit-

nim koledæima kao πto je Magdalen College u Oxfordu

(osnovan 1448.) i Magdalene College u Cambridgeu (os-

novan 1428.).

Dakle i to je plod maπte.

©tovanje boæice?©tovanje boæice?©tovanje boæice?©tovanje boæice?©tovanje boæice?Boæice su πtovane mnogo prije krπÊanstva, no jesu li

pomogle poloæaju æena?

Nema sumnje da je πtovanje boæica postojalo u staroza-

vjetna vremena, tisuÊljeÊima prije Kristova roenja. Ali

od najranijih vremena biblijski proroci su se protivili ta-

kvom πtovanju jer je bilo dio rituala plodnosti i jer su te

boæice bile primjeri kako ljudi prave bogove na svoju sliku.

Ironija je — kao πto se moæe vidjeti u biblijskim izvje-

πtajima — u tome da su æene to viπe svoene na igraËke

πto je Izrael viπe πtovao poganske boæice u hramskom blud-

niËenju. Biblijski izvjeπtaj u Sucima daje niz primjera o

tome.

U poËetnim poglavljima, kad je Izrael πtovao Jahvu,

æena je zauzimala najviπi poloæaj. Sjajna Debora bila je

SEKS I SEKSIZAM

21 Brown, op. cit., str. 256.


narodni voa. U velikom pothvatu u kojem æene vode (Suci

4 i 5), ona govori proroËki i pomaæe poraziti vojsku ne-

prijateljskih napadaËa i ima Ëasnu titulu “majke u Izra-

elu” (Suci 5,7).

Na kraju ove knjige Izrael se vraÊa πtovanju bogova i

boæica, i pisac opisuje kako su æene izloæene masovnom

silovanju (Suci 19), a oËevi dopuπtaju da im kÊeri otmu

stranci ne dajuÊi im slobodu izbora (vidi Suci 21,12-23).

Poruka je oËita: prava Jahvina religija uzvisuje dostojan-

stvo i poπtovanje æena, dok ih poganstvo poniæava. Pre-

ma Deborinim rijeËima, problemi nastaju kad “tue bo-

gove sebi izabraπe” (Suci 5,8).

U Ëitavoj izraelskoj povijesti proroci su osuivali πto-

vanje boæica. To nije imalo veze sa spolom. To su bili

laæni bogovi i boæice. Stvar je bila u tome πto nisu bili

pravi Bog i πto djelomiËno πtovanje Boga nije bilo dovoljno

za izgradnju prave duhovnosti, etike i uspjeha. Ali Izra-

elci, koji su trebali biti pametniji, πtovali su laæne bogo-

ve i boæice, pa Ëak i nekoÊ veliki kralj Salomon (vidi 1.

o kraljevima 1,1-10). Ove religije nisu bile osuivane zbog

spola njihovih boæanstava, veÊ zbog laænih ideja koje su

upropaπtavale æivot ljudima.

Boæice su se πtovale i u krπÊansko vrijeme. Na primjer,

boæica Dijana prepuna dojki bila je pokroviteljica i za-

πtitni znak Efeza, grada u kojem su krπÊanski apostoli

privukli obraÊenike i doæivjeli nasilje svjetine (vidi Djela

19,23—20,1). Bilo je oËito da se radilo o potpuno druk-

Ëijoj religiji od krπÊanstva.

Je li Bog muπkog roda?Je li Bog muπkog roda?Je li Bog muπkog roda?Je li Bog muπkog roda?Je li Bog muπkog roda?©tuju li biblijske religije (judaizam i krπÊanstvo) muπ-

kog Boga?

Ne. Bog je Duh. Biblija se sluæi rijeËju On da opiπe

Boga zato πto bi srednji rod bio odviπe neosoban. Pa ipak,

Bog se sluæi i æenskim slikama da opiπe sebe. »esto se

kaæe da Bog osjeÊa rahumin, πto oznaËava “snaænu suÊut”

85SEKS I SEKSIZAM

22 Isto, str. 414.23 Isto, str. 448.

Religija plodnosti?Religija plodnosti?Religija plodnosti?Religija plodnosti?Religija plodnosti?Religije plodnosti smatrale su da je priroda pod utjeca-

jem duhovnog svijeta. Brown se pribliæava ovoj ideji u ne-koliko ulomaka: “GledajuÊi u πuπkava stabla College Gardena,Langdon je osjetio njezinu razigranu prisutnost. Znakovi subili posvuda. Poput silueta koje mame iz magle, grane naj-starijih britanskih stabala jabuka bile su osute cvjetovima spet latica koji su svjetlucali poput Venere. Boæica je sadabila u vrtu. Plesala je na kiπi, pjevala, virila iza grana nabreklihpupoljaka kao da podsjeÊa Langdona da plodovi spoznajerastu nadohvat njegove ruke.”22 I zatim: “Na trenutak muse uËinilo da Ëuje æenski glas ... glas drevne mudrosti ... πa-putanje iz dubina zemlje.”23

Ovo je animistiËki pogled na prirodu. Animizam (od la-tinske rijeËi anima, koja znaËi “duh”) nauËava da je fiziËkisvijet pod utjecajem duhova.

Takvo glediπte smatra prirodu æivom i svetom i tvrdi daduhovi mogu æivjeti u mjestima, æivotinjama i biljkama. ToËesto dovodi do oboæavanja prirode, pa se pomoÊu magijei gatanja nastoji dobiti informacija i moÊ od svijeta duho-va.

Pavao, rabin preobraÊen na krπÊanstvo, ovo jasno tuma-Ëi: “Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vjeËna njegova moÊ iboæanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djeli-ma razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaπeBoga, ne iskazaπe mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, ne-go ishlapiπe u mozganjima svojim te se pomraËi bezumnosrce njihovo. GradeÊi se mudrima, poludjeπe i zamijeniπe slavuneraspadljivog Boga likom, obliËjem raspadljiva Ëovjeka, iptica, i Ëetveronoæaca, i gmazova. Zato ih je Bog po poho-tama srdaca njihovih predao neËistoÊi te sami obeπËaπÊujusvoja tijela.” (Rimljanima 1,20-24)


i njeænu materinsku ljubav, a zapravo potjeËe od hebrej-

ske rijeËi za “utrobu” (vidi Izaija 49,15; Ponovljeni zakon

13,17 i drugi tekstovi).

Isus se pojavio kao muπkarac, ali je za sebe rabio æenske

metafore kad je svoju ljubav za Jeruzalem usporedio s

ljubavlju kvoËke za svoje piliÊe (vidi Matej 23,37). Isus

se prema æeni Samarijanki — tuinki iz omrznutog naroda

sa sumnjivom seksualnom proπloπÊu — ponio kao prija-

telj. PouËavao je Mariju kao i svoje muπke uËenike. Na-

kon uskrsnuÊa Isus se prvo javio æenama i dao im prednost

i odgovornost da to jave Njegovim uËenicima — da budu

apostoli apostolima. Isus je pohvalio æene u kojoj god ulozi

bile: ako su bile majke, nije bio prezaposlen da blago-

slovi njih i njihovu djecu (vidi Luka 18,15-17); ako su imale

smisla za financije i upravljanje, davao im je rukovodeÊe

uloge (na primjer Ivana u Luki 8,3).

U seksistiËkom svijetu onog vremena svih dvanaest

apostola koje je Krist izabrao bili su muπkarci, ali ne bi

bilo poπteno prema æenama da im je dao tu ulogu. Æeni

nije bilo dopuπteno da svjedoËi na sudu, a apostoli su

trebali javno posvjedoËiti o Kristovom uskrsnuÊu. Isus nije

u takvu borbu slao æene da izginu, veÊ se neizravno i

mnogo djelotvornije borio za njihovo dostojanstvo. U ta-

kvom svijetu Krist je radio na tome da promijeni poloæaj

æena.

Pavao iznosi saæetak Kristova nauka: “Nema viπe: Æidov

— Grk! Nema viπe: rob — slobodnjak! Nema viπe: muπko

— æensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!” (GalaÊanima

3,28)

Ovo je hrabra i slobodoumna izjava. Brown tvrdi da

je “Isus bio pravi feminist”. Nema sumnje da se zalagao

za bolji æivot æena i muπkaraca — kao i robova — smatra-

juÊi da jednako zasluæuju sreÊu.

Rana krπÊanska crkva imala je koristi od æena koje su

pouËavale i imale vodeÊe uloge. Pavao je napisao neke

ulomke koje su naraπtaji muπkih komentatora zlorabili,

ali on joπ uvijek pozdravlja æene, “jer su se one u evanelju

87SEKS I SEKSIZAM

borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim

suradnicima, kojih su imena u knjizi Æivota” (Filipljani-

ma 4,3). Æene su prorokovale iznoseÊi Boæju rijeË (vidi

Djela 21,8.9). Poloæaj krπÊanskih æena bio je uzdignut do

poπtovanja koje se rijetko vidi u nekoj kulturi.

Na nesreÊu, crkva je poslije oponaπala druπtvo viπe nego

Isusa pa je crkva u srednjem vijeku oponaπala srednjo-

vjekovno druπtvo u pogledu postupanja sa æenama. Na-

æalost, to joπ uvijek Ëini u mnogim mjestima. To je stalni

problem za crkvu. Ali nema veze s Isusom. On je ostavio

pozitivni primjer. Kad bi se crkva bar zadræala na nje-

mu!

Sræ krπÊanstva jest u oslobaanju muπkaraca i æena od

nejednakosti i davanju dostojanstva i vrijednosti svakoj

osobi podjednako. KrπÊanstvo je vrijedno i kao skup etiË-

kih pravila za æivot, ukljuËujuÊi ona koja govore o naπem

spolnom æivotu. Ono nije ni restriktivno ni neuravnote-

æeno — kao neki dijelovi crkve — niti lakomisleno dopu-

πta da idemo kamo god nas poæuda vodi. KrπÊanstvo je

uravnoteæeno i razumno. Da je bar Da Vincijev kod jas-

nije prikazao ovu sliku!


©esto poglavlje

Evanelje po Mariji

U Da Vincijevom kodu govori se da se Isus oæenio

Marijom Magdalenom i da su imali kÊer Saru. Brownovi

dokazi su sljedeÊi:

1.1.1.1.1. UmjetniËka slika Leonarda da VincijaUmjetniËka slika Leonarda da VincijaUmjetniËka slika Leonarda da VincijaUmjetniËka slika Leonarda da VincijaUmjetniËka slika Leonarda da VincijaBrown vjeruje da na slici Leonarda da Vincija Posljed-

nja veËera postoje skrivene indicije. On tvrdi da lik pokraj

Isusa nije uËenik Ivan, veÊ preruπena Marija Magdalena i

da je to πifrirani oblik V koji simbolizira svetu æenstve-

nost i Sveti Gral. Brown tvrdi da je Sveti Gral sama Ma-

rija, a ne kaleæ, kako se tradicionalno vjeruje. Ali ako je

ovo Marijin lik, gdje je lik apostola Ivana?

Pa ipak je dugokosa osoba pokraj Krista najvjerojat-

nije Ivan. On je bio najmlai apostol, a renesansna je umjet-

nost Ëesto feminizirala ljepotu mladih muπkaraca:1 postoji

duga tradicija prikazivanja Ivana sa svijetlom koæom i

plavom ili crvenom kosom.2 Zbog tog i drugih razloga

1 Darrell L. Bock, Breaking the Da Vinci Code, Nelson, Nashville,

2004., str. 168.2 Ben Witherington III., The Gospel Code, InterVarsity Press,

Downers Grove, 2004., str. 20.

89

Brownovu teoriju ne podupiru priznati povjesniËari umjet-

nosti.

»ak kad bi sve to i bilo na slici, zaπto bi Leonardo da

Vinci, koji ju je naslikao u Italiji 1498., viπe od 1400 godina

nakon tog dogaaja, znao viπe od oËevidaca koji su pi-

sali evanelja? Brown tvrdi da je da Vinci imao posebnu

spoznaju buduÊi da je bio jedan od Velikih meπtara Sion-

skog priorija, i citira Les Dossiers Secrets, dokumente iz

Nacionalne pariπke knjiænice. Problem je u tome πto se

Dossiers opÊenito smatraju krivotvorinama iz dvadesetog

stoljeÊa.3

Izradila ih je skupina koju je predvodio Pierre Plantard,

jedan od osnivaËa kluba po imenu “Sionski priorij”, regi-

striranog u Francuskoj 1956. Klub se uskoro raspao, ali

ga je Plantard obnovio tvrdeÊi da ima nevjerojatne spo-

znaje o drevnoj povijesti. Ove je tvrdnje opovrgnuo An-

dre Bonhomme, osnivaË i predsjednik kluba. Plantard je

1980-ih bio upleten u korupcijski skandal i podvrgnut

istrazi. Pri premetaËini njegove kuÊe policijski sluæbeni-

ci su uzeli dokumente Sionskog priorija, a u nekima su

se nalazile tvrdnje da je Plantard pravi francuski kralj.

Pod zakletvom Plantard je priznao da je cijelu priËu iz-

mislio. Sudac je zakljuËio da je Plantard bezopasni Ëudak

i upozorio ga da se ne igra.4

Izmiπljotina je bila oËaravajuÊa dok je trajala, ali ne-

ma potrebe za preradom povijesti.

2.2.2.2.2. Rukopisi iz Nag Hammadija i gnostiËka “evanelja”Rukopisi iz Nag Hammadija i gnostiËka “evanelja”Rukopisi iz Nag Hammadija i gnostiËka “evanelja”Rukopisi iz Nag Hammadija i gnostiËka “evanelja”Rukopisi iz Nag Hammadija i gnostiËka “evanelja”Brown tvrdi da je gnostiËko Evanelje po Filipu do-

kaz da su Isus i Marija Magdalena bili u braku. On daje

Sophie da Ëita iz njega: “A Spasiteljeva druæica je Marija

Magdalena. Isus ju je volio viπe od svih uËenika i Ëesto

EVAN–ELJE PO MARIJI

3 Iz odliËnog dokumentarca The Real Da Vinci Code, 2004.4 Vidi Richard Abanes, The Truth Behind The Da Vinci Code,

str. 45—61 i www.catholic.com/library, cracking_da_vinci_code.asp


ju je ljubio u usta. Ostale je uËenike to vrijealo pa su

izrazili svoje negodovanje. Rekli su mu: ‘Zaπto voliπ nju

viπe od nas?’”

Sophie komentira kako to ne dokazuje da su bili u bra-

ku, ali Teabing uzvraÊa: “Bilo koji aramejski uËenjak re-

Êi Êe ti da je druæica u ono vrijeme doslovno znaËilo

supruga.”5

Ovdje postoji nekoliko zabluda:

1. Ovaj ulomak nije pisan na aramejskom, veÊ na kopt-

skom, drevnom egipatskom jeziku, u kojem rijeË “dru-

æica” (koinonos) jednostavno oznaËava prijatelja, a ne braË-

nog druga.

2. Izvorni je rukopis tako star da neke rijeËi danas ne-

dostaju. Brown i neke internetske stranice dodali su rijeËi

koje po njihovom miπljenju nedostaju, ali to ne kaæu Ëi-

tateljima. Standardni tekstovi pokazuju da citat zapravo

glasi (praznine su oznaËene trotoËkom u uglatoj zagra-

di):

“Pratilju [...] Mariju Magdalenu [... volio] je viπe nego

[sve] uËenike i [Ëesto] ju je ljubio u [usta]. Ostali [uËe-

nici...]. Rekli su mu: ‘Zaπto voliπ nju viπe od nas?’”6

RijeË usta je dodana — to je nagaanje. Moglo se ra-

diti o ruci, obrazu, Ëelu — ne znamo. A u ondaπnjoj kul-

turi poljubac je Ëesto bio znak prijateljstva. To Brown ne

kaæe svojim Ëitateljima.

3. Ne moæemo oËekivati da Êemo u nekom gnostiË-

kom evanelju naÊi dokaz da je Isus bio muæ i otac. Gno-

stiËka evanelja prikazuju Isusa kao duhovno biÊe i sa-

mo naizgled fiziËko. A gnostici su vjerovali da je tijelo

zlo. Zaπto bi se savrπeni duh upustio u tjelesnu ljubav?

4. Kao πto smo primijetili, gnostiËka su evanelja na-

pisana kasno (izmeu 150. i 250. godine). Jasno je da

5 Brown, Da Vincijev kod, str. 248.6 James M. Robinson, urednik, The Nag Hammadi Library in

English, Harper & Row, San Francisco, 1988., citirano u Withering-

ton, str. 87,88.

91

Evanelje po Filipu nije napisao apostol Filip, nego je neki

kasniji pisac uporabio njegovo ime. Zato se ova “evanelja”

ne mogu uzeti kao povijest. Urednik knjiænice Nag Ham-

madi, profesor James Robinson, piπe: “Mislim da se jedi-

na vjerodostojna povijesna informacija o Mariji Magdale-

ni nalazi u Novom zavjetu.”7

Barth Ehrman kaæe: “»ak ako su rani izvori i tvrdili

da su Isus i Marija bili ljubavnici i/ili u braku, morali bi-

smo ih istraæiti da vidimo jesu li te tvrdnje istinite. Ali

je Ëinjenica, bez obzira na Teabingove tvrdnje, da ni jedan

jedini drevni izvor ne pokazuje da je Isus bio oæenjen, a

joπ manje Marijom Magdalenom. Sve takve tvrdnje dio su

suvremenih maπtovitih rekonstrukcija Isusovog æivota ko-

je nemaju oslonca u dostupnim izvjeπtajima.”8

3.3.3.3.3. Æidovska kulturaÆidovska kulturaÆidovska kulturaÆidovska kulturaÆidovska kulturaBrown tvrdi da æidovska kultura osuuje celibat.9 Ne-

ma sumnje da su se u æidovskoj kulturi skladan odnos i

obitelj smatrali najveÊim Boæjim darovima, ali povjesni-

Ëari Josip Flavije i Filon spominju poimence neke Æidove

koji nisu stupali u brak i æidovske skupine koje su, kao

eseni, joπ i poticale na samoÊu.

Brown tvrdi da je Isus morao biti oæenjen jer bi inaËe

evanelja spomenula da je bio samac, ali je to dokaz koji

se zasniva na πutnji, a Isus je — kao πto smo pokazali prije

— iznosio razloge zaπto Êe neki odluËiti ostati sami (vidi

Matej 19,12).

Prema tomu, Brownova tvrdnja ne stoji.

7 id, “What the Nag Hammadi texts have to tell us about ‘libe-

rated’ Christianity” u Dan Bernstein, urednik, Secrets of Code: The

unauthorized guide to the mysteries behind The Da Vinci Code,

CDS Books, New York, 2004., str. 99; citirano u Clarke, str. 106.8 Nart Ehrman, Truth and Fiction in The Da Vinci Code, Oxford

University Press, New York, 2004., str. 144,145.9 Brown, op. cit., str. 247.



Drugi razlog: Dok su se udane æene obiËno oslovlja-

vale imenom svojega muæa — na primjer “Ivana, æena He-

rodova upravitelja Kuza” (Luka 8,3) — Marija nikad nije

nazvana “Marija, æena Isusova”.

Zbog toga je dokaz za Brownovu tvrdnju vrlo upitan.

Dr. Ben Witherington III. rabi prihvaÊena evanelja kao

pouzdane izvore za svoje istraæivanje. On komentira: “Ja

se nadam da Êe ljudi, kad se stiπa sva ova buka, ponov-

no sami Ëitati biblijske izvjeπtaje. A tekst bez konteksta

samo je prilika da iz njega naËinite πto god æelite.”10

Evanelje po Mariji MagdaleniEvanelje po Mariji MagdaleniEvanelje po Mariji MagdaleniEvanelje po Mariji MagdaleniEvanelje po Mariji MagdaleniJe li Marija Magdalena bila Kristova boæanska ljubav-

nica, prvi apostol, demonima opsjednuta prostitutka ili

ærtva ogovaranja ljubomornih muπkih sveÊenika?

Nema sumnje da je Marija postala vruÊa tema. “U eri

u kojoj je ‘razgovor o Bogu’ uπao u arenu medija i zabave,

kaæu promatraËi, izvjeπtaj o Mariji posebno je zanimljiv

jer sadræi glavne nerijeπene probleme s kojima se krπÊan-

stvo suoËava — ulogu æene u crkvi, mjesto seksualnosti

u ljudskom æivotu i teænju za æenskom karakteristikom Bo-

ga.”11

StoljeÊima se Marija na slikama poznatih slikara po-

javljivala golih grudi ili zavodniËki odjevena, obiËno s cr-

venom kosom i alabastrenom posudom mirisnog ulja. U

mjuziklu Isus Krist superzvijezda pojavljuje se kao pro-

stitutka i pjeva “Ne znam kako da ga volim”. Bila je stalna

seksualna kuπnja u Kristovoj posljednjoj kuπnji. U kla-

siËnom nijemom filmu Cecila B. De Millea Kralj kralje-

va — Ëesto prikazivanom na televiziji za Uskrs — ona je

nakiÊena kurtizana s pet leoparda i muπkim robovima.

10 U intervjuu s Jane Lampman. Vidi Jane Lampman, “Who Was

Mary Magdalene? The buzz goes mainstream”, www. csmonitor.com/

2003/1114/p01s02-ussce.html11 Lampman, isto.

93

Spomenuta je u The Magdalene Sisters, filmu o groznim

irskim ustanovama u kojima djevojke koje su upale “u ne-

volju” zbog trudnoÊe i buntovnosti rade u praonicama,

Ëesto izloæene tiraniji i zlostavljanju opatica. Marija je pri-

mjer bivπe prostitutke koja je postala uzorna.

Brownov roman opisuje je kao ljubavnicu Isusa Krista,

boæanski Sveti Gral, koja je pobjegla u Francusku sa svo-

jom kÊeri Sarom. Brown tvrdi da su seksisti unutar crkve

zatajili ovu istinu i Marijin dobar glas ukaljali izmiπljenom

priËom o prostituciji. Brown to koristi da zagovara du-

hovnu jednakost spolova i “svetu æenstvenost”, æensku stra-

nu Boga.

Zagovarati jednakost je pohvalno, ali Brown bi svoju

tezu trebao graditi na Ëvrstom temelju. Malo povjesniËara

smatra njegovu priËu ozbiljnom.

Crkve danas ponovno ispituju svoje drevne tekstove i

u njima nalaze mnogo viπe dokaza za jednakost spolova.

Zbog toga mnoge crkve primaju æene u crkvenu sluæbu

pa se pitaju nije li Marija bila prvi æenski propovjednik

i apostol. Evanelja je nesumnjivo prikazuju kao prvu

osobu koja je objavila da je Krist uskrsnuo, πto je Ëini

apostolom apostolima.

Ovu vaænu æensku ulogu u kasnijim je stoljeÊima sek-

sizmu naklonjena crkva svakako umanjila.

Neki uËenjaci tvrde da su seksisti unutar crkve oslabili

Marijinu vjerodostojnost laæno je etiketirajuÊi kao prosti-

tutku, πto joj evanelja ne pripisuju. Oni tvrde da je Marija

prvi put nazvana prostitutkom 591. godine, kad je u jednoj

propovijedi papa Grgur zamijenio njezin identitet s iden-

titetom neimenovane æene “greπnice” u Luki 7.

RimokatoliËka je crkva 1969. godine, nakon 1400 go-

dina, promijenila svoje glediπte tvrdeÊi da Marija nije bila

prostitutka. I otad je mnogi struËnjaci smatraju bogatom

æenom, moæda udanom, koja se sprijateljila s Isusom i fi-

nancijski Ga podupirala.

No poznati struËnjaci veliËine Johna Wemhama i Andrea

Feuilleta vide u evaneljima nagovjeπtaje da je Marija bila



prostitutka. Postoje dokazi da tri evaneoska pisca nisu

objavila identitet æene s greπnom proπloπÊu i samo Ivan,

koji piπe godinama kasnije, otkriva da se zvala Marija. Ova

Marija, koja je æivjela u Betaniji, mogla je biti Marija

“Magdalena”, πto znaËi da je potjecala iz Magdale. Mag-

dala je bila bogat grad koji su rabini kritizirali za nemo-

ral i “zloÊu”, pa bi se djevojka koja je odlazila u taj grad

da se bavi prostitucijom uklapala u sliku. Oni takoer

citiraju izjave iz evanelja da je Marija Magdalena imala

mraËnu proπlost, ukljuËujuÊi opsjednutost demonima (vidi

Marko 16,9; Luka 8,2).12 (Za raspravu o ovim dokazima

pogledajte Dodatak B.)

No smatrati Mariju bivπom prostitutkom nije sramot-

no niti je diskreditira. To je zapravo prekrasan izvjeπtaj

o æeni koja se uzdigla iz ruæne proπlosti do Ëasne uloge,

kojoj je pomoglo njezino prijateljstvo s Kristom.

Bi li Krist prihvatio bivπu prostitutku u svoj tim su-

radnika? Rekao je da Êe prostitutke doÊi u Nebo prije

nekih sveÊenika zato πto su povjerovale i pokajale se (vidi

Matej 21,31.32). Treba li nekoga proπlost, pa i proπlost

prostitutke, diskvalificirati za krπÊansku sluæbu? Neki misle

da treba, ali sjetimo se da je Isusova glavna vijest bila

vijest o praπtanju i promjeni æivota. A muπki apostoli oËito

su imali greπnu proπlost — Petar se javno odrekao Krista

(vidi Matej 26,69-75), a Pavao je tako neumorno progonio

krπÊane.

Pavao je poslije pisao: “Zahvalan sam Onome koji mi

dade snagu — Kristu Isusu, Gospodinu naπemu — jer me

smatrao vrijednim povjerenja, kad u sluæbu postavi me-

ne koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik ... A po-

milovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaæe

svu strpljivost i pruæi primjer svima koji Êe povjerovati

u njega za æivot vjeËni.” (1. Timoteju 1,12-16)

12 Prema John Wenham, Easter Enigma, 2. izdanje, Baker, Grand

Rapids, 1992., str. 22—33. Vidi i A. Feuillet, “Les deux anctions

faites sur Jesus, et Marie-Madeleine”, RevThom75 (1975.), str. 361.

95

Ako je Bog na primjeru Pavla pokazao svoju veliku strp-

ljivost u mijenjanju æivota i najgorih greπnika, zaπto onda

ne bi promijenio i prostitutku?

Zaplet postaje zanimljivZaplet postaje zanimljivZaplet postaje zanimljivZaplet postaje zanimljivZaplet postaje zanimljivU evaneljima nalazimo nekoliko vrlo zanimljivih izvje-

πtaja o Mariji iz Betanije i Mariji Magdaleni. Ako su one

ista osoba, onda je njihov izvjeπtaj pravo epsko djelo. U

svojem æivotu Marija je bila:

w seksualno uplaπena osoba koja je znala za Isusovu

sposobnost da temeljito lijeËi grijeh i zadovolji nje-

zine emocionalne teænje;

w ærtva opsjednutosti demonima koja je osjetila Isusovu

vlast nad duhovnim svijetom;

w bliska Isusova prijateljica koja je sjedila do Njegovih

nogu i satima sluπala Njegov iznimni nauk;

w oËevidac zapanjujuÊeg Ëuda kada je njezin brat Lazar,

koji je danima bio mrtav, uskrsnuo;

w suradnica i financijska potpora Isusovom suradniË-

kom timu;

w davateljica, koja je skupocjenim poklonom i spon-

tanim suzama izrazila svoju ljubav i zahvalnost;

w sluπateljica, koja je mnogo jasnije od veÊine uËenika

Ëula da Êe Isus umrijeti — i da Êe time spasiti ljude od

grijeha;

w oËevidac Njegove smrti;

w svjedokinja mjesta gdje je sahranjen;

w prva od ljudi koja je vidjela Isusa nakon Njegova us-

krsnuÊa;

w prva koja je druge obavijestila da je Isus pobijedio

smrt — i prvi propovjednik uskrsnuÊa u koje se sum-

njalo i nije mu se vjerovalo.

Kakav æivot! Umjesto da ovu æenu ponizi, Isus je pre-

tvara u osobu Ëija Êe priËa biti priËana πirom svijeta u

sva vremena, zajedno s izvjeπtajem o Njemu.



Marija je bila bliska Isusova prijateljica, πto pokazuje

da Bog cijeni æene, i prvorazredni je “izloæak” Isusove

sposobnosti da u ljudima potakne pozitivno unatoË nji-

hovim pogreπkama u proπlosti.

Pogledajmo viπe pojedinosti u samom izvjeπtaju.

PriËa o MarijiPriËa o MarijiPriËa o MarijiPriËa o MarijiPriËa o MarijiKad se prvi put susrela s Isusom, Marija Magdalena

se nalazila u velikoj nevolji. Bila je opsjednuta sedmori-

com demona dok ih Isus nije iz nje istjerao (vidi Marko

16,9; Luka 8,2). Ovo moæe izgledati kao zaplet u nekom

filmu strave i uæasa, ali okultne pojave poput ove danas

mnogi suvremeni istraæivaËi parapsihologije uzimaju oz-

biljno. Neki znanstvenici ovo vide kao predznanstvene po-

kuπaje da se opiπe mentalna bolest ili kao neku vrstu me-

tafore,13 ali se Ëini da Isus to smatra ozbiljnim duhovnim

ratom. On Ëesto spominje “avla” i “Sotonu” i njegove

demone. Zli duhovi su “neËisti” i uzrokuju ludilo i uniπtenje

(vidi Marko 5,1-13). Isus je rekao da demone istjeruje

“Duhom Boæjim” (vidi Matej 12,28; Luka 4,33-36); prema

tomu vodio se rat: dok je na zemlju donosio Boæje kra-

ljevstvo, Isus je bio izloæen napadima Sotone, tog samo-

zvanog “kneza ovoga svijeta” kojeg je doπao istjerati i osu-

diti (vidi Ivan 12,31; 16,11). Istjerivanje demona iz ljud-

ske duπe bio je jedan od naËina na koji je Isus pokazao

da Êe Njegovo kraljevstvo Ëovjekovu bolest, grijeh i oËaj

nadomjestiti zdravljem, mirom i radoπÊu. Bio je to izra-

van sukob izmeu “Sotoninog i Boæjeg kraljevstva”14 i on

13 Na primjer, Mary Ann Getty-Sullivan u Women in the New

Testament, Liturgical Press, Collegeville, 2001., str. 184, to pripisuje

pretjerivanju s obzirom na novozavjetno “primitivno znanje o pod-

rijetlu mentalnih i fiziËkih bolesti” i kaæe da se “Isusova borba protiv

zla koje napada ljude u mnogo oblika prikladno moæe izraziti poj-

mom egzorcizma”.14 Michael Wilcock, The Message of Luke, InterVarsity Press,

Leicester, 1979., str. 91.

97

je pokazao da je Boæje kraljevstvo moÊnije (vidi Luka

11,20).

Isus je takoer upozorio da onaj iz koga izie demon

mora dopustiti Boæjem Duhu da ga ispuni; u protivnom

se demon moæe vratiti s joπ sedmoricom drugih (vidi Lu-

ka 10,24-26; Matej 12,43-45). Tako Marijinih “sedam de-

mona” moæda upuÊuje na to da je bila osloboena opsjed-

nutosti, ali je zbog pogreπnih odluka uslijedilo joπ teæe

stanje opsjednutosti. To bi znaËilo da je Isus pokazao ne-

vjerojatnu strpljivost i odluËnost da joj pomogne u pro-

mjeni æivota dajuÊi joj vremena da pokuπa, padne i po-

novno pokuπa, koliko god puta trebalo. Na kraju je pobi-

jedila — uz obilatu Isusovu pomoÊ.

Evanelja ne iznose mnogo pojedinosti iz njezinog æi-

vota, osim πto kaæu da je bila “greπnica u gradu” (vidi

Luka 7,37) πto je u ondaπnjoj kulturi ukazivalo na prosti-

tutku.15 Nakon promjene srca i zvanja, Marija Magdalena

je pripadala Isusovom misionarskom timu. Dok je Isus pu-

tovao pouËavajuÊi i lijeËeÊi, Marija i nekoliko drugih æe-

na podupirale su Ga kao glavne financijerke. One su radile

s Isusom i financijski Ga podupirale (Luka 8,2.3).

Otresita sestra, uskrsli brat

Isus je rado provodio vrijeme u druπtvu Marijine obitelji.

Kad bi prolazio kroz Betaniju, Marta, Marijina sestra, po-

zvala bi Ga u njihovu obiteljsku kuÊu. Marta je bila nemirna

æena, stalno u æurbi dok je nastojala pripremiti obrok za

15 Ili preljubnica. RijeË greπnica pomaæe nam definirati Ëinje-

nica da se izrazi “sakupljaËi poreza i greπnici” i “sakupljaËi poreza

i bludnice” javljaju skoro naizmjeniËno. (Usp. Matej 9,10.11 s

21,31.32.) Izraz u Lukinom izvjeπtaju “greπnica u gradu” vjerojat-

no ima znaËenje “javna greπnica” i sve ima smisla ako se “greπnica”

shvati kao eufemizam za “prostitutku” ili “kurtizanu”, kaæe John

Nolland, World Biblical Commentary: Luke 1-9:20, Word, Dallas,

1989., str. 353.16 U Djelima 22,3 izraz “do nogu” nekome znaËi uËiti od Njega.



Isusa i desetak gladnih uËenika. U meuvremenu je Marija

jednostavno uæivala u Isusovom druπtvu i pouËavanju sje-

deÊi do Njegovih nogu u poniznom stavu uËenice.16

Uæurbana Marta upada u prostoriju rijeËima: “Gospo-

dine, zar ne mariπ πto me sestra samu ostavila posluæiva-

ti? Reci joj dakle da mi pomogne.” U njezinom se glasu

osjeÊa uvrijeenost i srdæba.

Isus joj odgovara: “Marta, Marta!” — izgovorivπi njezino

ime dvaput, moæda ju je pokuπao umiriti da doe do daha

i postane svjesnija svojih postupaka. A onda je pohvalio

njezinu brigu, ali joj je ponudio bolji izbor: “Brineπ se i

uznemirujeπ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uis-

tinu izabrala bolji dio, koji joj se neÊe oduzeti.” (Luka

10,38-41)

Isus nije odobravao lijenost, veÊ uravnoteæenost. Dobro

je raditi, ali treba imati vremena i za opuπtanje s prija-

teljima, a iznad svega za prisno zajedniπtvo s Bogom.

I Ivan izvjeπtava o Lazaru iz Betanije, bratu Marije i

Marte i dobrom Isusovom prijatelju. Lazar se ozbiljno

razbolio i sestre su poslale Isusu poruku nadajuÊi se da

Êe doÊi i ozdraviti ga. Isus je rekao uËenicima: “Ta bolest

nije na smrt”, i nije odmah otiπao u Betaniju. Za to je

vrijeme Lazar umro, zbog Ëega su se uËenici morali pitati

nije li njihov Mesija prorok pogrijeπio.

Kad je Isus stigao, sestre su Ga æeljele vidjeti. Marta

— dominantna, logiËna osoba — iziπla Mu je u susret i

rekla: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.

Ali i sada znam: πto god zaiπteπ od Boga, dat Êe ti.”

Isus joj je uputio Ëvrsto jamstvo: “Uskrsnut Êe brat tvoj!”

Marta je odgovorila: “Znam da Êe uskrsnuti o uskrs-

nuÊu, u posljednji dan.”17

Isus je uzvratio: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot: tko u mene

vjeruje, ako i umre, æivjet Êe ... Vjerujeπ li ovo?” (Ivan

11,26) Isus se mogao osloniti na Martin razum i vjeru

koja se zasnivala na zdravom prosuivanju.

17 Ovo su citati iz Evanelja po Ivanu 11.

99

Ona je rekla: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist,

Sin Boæji, Onaj koji dolazi na svijet!”

Zatim je pozvala Mariju — mnogo osjeÊajniju osobu —

koja je Ëekala kod kuÊe. Kad je ugledala Isusa, pala je

pred Njegove noge i rekla isto πto i njezina sestra, ali

vjerojatno blaæim, suznijim glasom: “Gospodine, da si bio

ovdje, brat moj ne bi umro.”

Isus je Ëuo njezinu jadikovku. Nije joj iznosio Ëinjenice,

veÊ je zatraæio da Mu pokaæe grob. A onda je jednostav-

no s njom zaplakao. Dao joj je πto je u tom trenutku bi-

lo najpotrebnije — suÊut, suosjeÊanje, razumijevanje.

A onda je pokazao i da je SvemoguÊi Bog. Pristupio

je grobu isklesanom u stijeni i naredio ljudima da uklone

kamen s ulaza. Marta je prosvjedovala jer Êe Ëetiri dana

star leπ zaudarati. Isus joj je opet uzvratio logikom: “Ni-

sam li ti rekao: budeπ li vjerovala, vidjet Êeπ slavu Boæju?”

Viπe nije raspravljala pa su uklonili kamen.

I mrtvi se Lazar vratio u æivot.

Marijina reakcija nije zapisana — ali je moæemo pogo-

diti.

Pokazala je svoju ljubav

Neposredno prije svoje smrti “doe Isus u Betaniju gdje

bijaπe Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu

prirediπe veËeru. Marta posluæivaπe, a Lazar bijaπe jedan

od njegovih sustolnika” (Ivan 12,1.2).

Ne spominje se da je bila pozvana Marija; Ëini se da

je stigla dok su jeli, moæda se uπuljala u kuÊu. Bilo je

proljeÊe pa je kuÊa vjerojatno bila otvorena radi pritje-

canja svjeæeg zraka.

DomaÊin je bio farizej ©imun, pripadnik stroge tradi-

cionalne vjerske skupine, koji je Mariju bez sumnje sma-

trao velikom “greπnicom” i moæda je nije æelio vidjeti u

svojoj kuÊi. Ali ©imun je nazvan i “gubavcem” (vidi Matej

26,6; Marko 14,3), a smatralo se da je guba zarazna pa

je gubavcima bilo zabranjeno druæenje s ljudima. Zato je



©imun sigurno bio jedan od mnogih gubavaca koje je Isus

izlijeËio jer je u ovom trenutku opet bio meu ljudima.18

Farizeji su nauËavali da je svaka bolest Boæja kazna za

grijeh (usp. Ivan 9,2) pa je ©imunova gubavost morala

biti dvostruka tragedija — znak da mu je æivot praktiËki

zavrπio i da ga je Bog prokleo. Pa kad ga je Isus izlije-

Ëio, bilo je to viπe od obiËnog izljeËenja — znak da ga

Bog ljubi i da mu je oprostio grijeh.

Pomislili biste da je nakon toga ©imun razumio Boæju

bezuvjetnu ljubav i milost, ali on je to nekako saËuvao

samo za sebe pa je prema Mariji postupao kao da ona

takvo πto ne zasluæuje. Moæda je smatrao da je normalno

da bude voljen i da mu se oprosti jer je u bîti bio dobar

Ëovjek. Ali Isus mu je æelio pokazati kako je velika Boæja

ljubav. Luka u svojem izvjeπtaju triput naziva Mariju greπ-

nicom — ali triput istiËe da joj je Isus oprostio grijehe.19

Marija je uπla u prostoriju, vjerojatno potajno, sluπa-

juÊi πto Isus govori. Gosti nisu sjedili, veÊ su prema rim-

skom obiËaju leæali na naslonjaËima ili prostiraËima oko

niskog stola glavama okrenutim prema stolu, a nogama

pruæenima od stola. Ivan ovako opisuje prizor: “Tada Marija

uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaæe

Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuÊa napuni

mirisom pomasti.” (Ivan 12,3)

Nard je miris koji se dobiva iz bodlji nardova grma

koja raste na obroncima Himalaja. Pomast je vjerojatno

doπla s indijskih zaËinskih træiπta brodom do Arabije, a

onda karavanom deva do Jeruzalema. Pomast je bila po-

sebno egzotiËna i ovaj nard je bio Ëist, nije bio pomije-

πan s jeftinim tvarima. Stajao je kao godiπnja radniËka nad-

nica. Teπko je zamisliti koliko je razornog djelovanja na

duπu bilo potrebno da ga prostitutka zaradi.

18 Vidi Donald A. Hagner, WBC Matthew 14-28, Word, Dallas,

1995.19 Ona je greπnica, ali joj Isus opraπta grijehe (Luka 7,37.39.47.

48.49). Vidi Wilcock, op. cit.

101

Dva pisca evanelja — Marko i Ivan — kaæu da je ovim

mirisnim uljem pomazala Isusovu glavu. To je bio uobi-

Ëajeno iskazivanje gostoljubivosti u drevnom svijetu u ko-

jem se ulje obiËno rabilo za osobnu higijenu, neπto sliË-

no kolonjskoj vodi, kremi za lice i preparatima za njegu

kose u naπoj kulturi (vidi Luka 7,46; takoer i Psalam 23,5;

133,1.2). Ali pomazanje je bilo Ëin koji se obavljao na

kralju; rijeË Mesija — æidovski naziv za kralja kojeg je iza-

brao Bog — potjeËe od rijeËi maπah, πto znaËi “poma-

zati uljem”. Titula “Krist” ima isto znaËenje na grËkom

jeziku. Prema tomu, to bi se moglo smatrati potvrdom

Marijine vjere da je Isus Mesija.

Dva pisca evanelja — Luka i Ivan — kaæu da je pomazala

i Njegove noge. To se u ondaπnjoj kulturi Ëinilo samo

prigodom ukopa.20 Poznati rimokatoliËki uËenjak Raymond

Brown piπe: “Æivoj se osobi ne pomazuju noge, ali se po-

mazuju leπu kao dio rituala kojim se cijelo tijelo priprema

za ukop.”21 Zato Ivan biljeæi ovu neobiËnu pojedinost po-

mazanja Isusovih nogu.

Æidovska je tradicija takoer bila da se nakon pomazanja

mrtvaËevih nogu slomi grliÊ boËice — moæda kao simbol

da viπe nikad neÊe biti uporabljena ili kao znak gubitka

— da bi kasnije bila poloæena u lijes.22 Zato je Marija raz-

bila boËicu premda je bila izraena od skupocjenog ala-

bastra (vidi Marko 14,3). Isus je prepoznao znaËenje sim-

bola: “UËinila je πto je mogla: unaprijed mi pomaza tije-

lo za ukop.” (Redak 8.)

On je Ëesto govorio uËenicima da Êe biti razapet, ali

Ga oni uglavnom nisu sluπali niti razumjeli. Ponekad su

20 Feuillet, op. cit., str. 382 citira Legault i Schnackenburg. Vidi

Ivan 19,38-42 za opis rituala pokopa Isusovog tijela kako su to uËinili

Josip iz Arimateje i Nikodem.21 Raymond E. Brown, The Gospel According to John I—XII,

Doubleday, New York, 1966., str. 454.22 A. M. Hunter, TBC: St Mark, SCM, London, 1948., str. 127;

citirano u George R. Beasley-Murray, WBC John, Word Books, Waco,

1987., str. 209.



Ëak raspravljali s Njim jer su vjerovali da Êe Mesija biti

nepobjedivi kralj i da Êe æivjeti vjeËno, a Njegova se smrt

nije uklapala u njihove planove (vidi Matej 16,21-23). Isus

im je pokuπavao objasniti da mora umrijeti za grijehe

svijeta, da je to Njegova glavna zadaÊa. Ali dok su to os-

tali uËenici teπko shvaÊali, Marija je razumjela da Êe Isus

stvarno umrijeti.

On je trebao umrijeti da plati za oprost ljudskih grije-

ha, ukljuËujuÊi i njezine. Ona Ga je bolje sluπala i razu-

mjela nego Njegovi uËenici. Nema sumnje da ju je pomi-

sao na Njegovu smrt raæalostila. I zato je odluËila da Mu,

dok je joπ æiv, pokaæe svoju ljubav, a ne da Ëeka dok umre.

“NavjeπÊivat Êe se i ovo πto ona uËini”

Kako je izniman dar bio spontana zahvalnost! Marija

je vjerojatno nastojala ostati nezapaæena. Ali onda su navrle

suze. Ako se suze mogu objasniti rijeËima, one su govo-

rile o ljubavi, zahvalnosti, æaljenju, sreÊi i gubitku prije

nego πto je Isus umro. Ona nije namjeravala plakati, i kad

su suze poËele kapati na Njegove praπnjave noge i na podu

ostavile prljav trag, a ona ih nije imala Ëime obrisati, ras-

plela je svoju dugu kosu i slijepo njome otirala Njegove

noge.

To je bilo ulje na vatru. Prirodnu ljepotu æenske kose

neki su smatrali odviπe zavodniËkom da bi se pokazivala

u javnosti. Da jedna bivπa prostitutka rasplete dugu, lepr-

πavu kosu i da nekoga dotakne bilo je i te kako sablaæ-

njivo. Farizeju se to Ëinilo kao nepromiπljeno kaljanje. I

dok je Marija bila sagnuta nad Isusovim nogama, poËela

ih je ljubiti, πto je u toj kulturi bio znak “posebne zahval-

nosti”.23

U tom trenutku Luka nas uvodi u misli farizeja ©imuna.

(Luka nije bio oËevidac i moæda je poslije imao priliku

razgovarati sa ©imunom.) ©imun se u sebi pitao je li Isus

23 Nolland, op. cit., str. 355.

103

prorok ili samo opasan fanatik kao πto je to vjerovala ve-

Êina farizeja. OËekivao je da pravi prorok dovoljno zna

da odbije ovu “greπnu” æenu. Tako bi ©imun postupio.

Ali Isus je u tom trenutku odluËio pokazati ©imunu

da Ëita njegove neizgovorene misli — i da dobro zna tko

je Marija. IspriËao mu je priËu od dvojici duænika i kako

onaj kojemu je oproπten veÊi dug osjeÊa veÊu zahvalnost

i ljubav. Isus je ljubazno rekao ©imunu da su on i Marija

Boæji duænici kojima je besplatno oproπteno. Nijedno od

njih nije moglo platiti svoj dug. Oboje je potpuno ovisilo

o Boæjem milosru da ih spasi i nitko nije imao razloga

da se osjeÊa boljim od drugoga. A πto je Ëovjek svjesniji

koliko mu je potrebna milost, to Êe viπe ljubiti Boga.

Isus je takoer usporedio Marijin postupak sa ©imu-

novim mlakim gostoljubljem. U ondaπnjoj se kulturi oËe-

kivalo da se posjetitelja ponudi vodom da opere noge na-

kon πto je hodao praπnjavim cestama zajedno sa æivoti-

njama, da mu se uljem pomaæe kosa i lice i pozdravi po-

ljupcem. ©imun niπta od toga nije uËinio Isusu jer je joπ

uvijek bio maloduπan i nesiguran u pogledu »ovjeka koji

ga je izlijeËio od gube. ©imun je bio klasiËni samodopadni

vjernik koji je duhovno slijep.

U ©imunovoj poboænosti nije bilo mjesta za Mariju niti

“pravog odgovora na problem grijeha”. On ju je mogao

samo osuivati. “Ali Isus je stvarno uklonio njezin grijeh

i u najdubljem smislu donio spasenje i mir.”24 Isus je Mariji

rekao da ju je spasila njezina vjera — jednostavna vjera u

Isusovu ljubav i oprost koji Êe On kupiti svojom smrÊu.

Rekao joj je da moæe iÊi u miru. Time joj nije rekao da

ode, veÊ je to bio æidovski naËin na koji se nekome zaæelio

mir i sreÊa.

Bog je bio na njezinoj strani. Zaπto da se boji svojih

neprijatelja?

24 Wilcock, op. cit., str. 91.



Kritiziranje

A onda je s vedra neba doπao javni napad. Jedan uËe-

nik, Juda Iskariotski, prigovorio je: “Zaπto se ta pomast

nije prodala za trista denara i razdala siromasima?” (Ivan

12,5)

Ovaj je komentar izgledao uvjerljivo i drugim uËeni-

cima, moæda zato πto je Isus tako Ëesto isticao duænost

pomaganja siromasima i Ëak je jednom jako sebiËnom Ëo-

vjeku rekao da proda sve πto ima i razdijeli siromasima

(vidi Matej 11,5; 19,21). Ali Ëak i u potrebitom svijetu

postoji potreba za rastroπnim izraæavanjem ljubavi. Ovo

je bio k lasiËan primjer ulaganja novca iz emotivnog

prosuivanja i duhovnog razumijevanja.

“Pusti je! Neka to izvrπi za dan mog ukopa! Jer siro-

mahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.” (Ivan

12,7.8) Isus nije rekao da pomaganje siromasima nije vaæ-

no, veÊ je podsjetio uËenike na stariji biblijski tekst koji

je napisao Mojsije: “Kako siromaha nikad neÊe nestati iz

zemlje, zapovijedam ti: πirom otvaraj svoju ruku ... siro-

mahu i potrebitu.” (Ponovljeni zakon 15,11)

Dakle, dok su samodopadni poboænici napali Mariju,

Isus se njome ponosio. Poπto neki muπkarci nisu uoËili

dubinu njezinog srca, Isus je rekao da Êe se o onome

πto je ona uËinila govoriti kad god se bude govorilo o

Njemu: “Zaista, kaæem vam, gdje se god bude propovije-

dalo ovo evanelje, po svem svijetu, navjeπÊivat Êe se i

ovo πto ona uËini — njoj na spomen.” (Matej 26,13) Ona

je razumjela Isusovu smrt i darovala Mu svoj spomenik,25

a nju je Isus uËinio besmrtnom i nezaboravnom. Izvje-

πtaj o njoj pokazuje kako vjera u Isusa donosi oprost, du-

hovno osvjeæenje i novi poËetak.

25 Posljednji izraz u Isusovom komentaru moæe se prevesti kao

“njena uspomena za mene”. Vidi Hagner, op. cit., str. 759.21.

105

Vidjela je Njegovu smrt

Kad je Isus trebao biti javno pogubljen, Marija je doπla

da Mu pruæi potporu. VeÊina Njegovih muπkih uËenika

ostavila Ga je i pobjegla (Matej 26,56) bojeÊi se pojavlji-

vanja u javnosti u sluËaju da je rimskim vojnicima nare-

eno da uhite i Njegove sljedbenike. Ali Marija i druge

æene izloæile su se opasnosti i prisustvovale Njegovom ras-

peÊu (vidi Matej 27,55.56).

Promatrala je Njegovu ljubaznost prema drugima dok

je bio u mukama. Vidjela je da nije proklinjao rimske voj-

nike kad su Mu tijelo prikivali klinovima. Vidjela je kako

je priroda prosvjedovala potresom i zemlja πkripala zu-

bima kad je umro. »ula je rimskog stotnika koji je nadgle-

dao smaknuÊe kako na kraju kaæe: “Zaista, ovaj Ëovjek

bijaπe Sin Boæji!” (Marko 15,39)

Kad su skinuli Njegovo tijelo s kriæa, umotali ga u platno

i poloæili u posueni grob, Marija Magdalena je ostala kraj

groba s drugom Marijom, Kleofinom æenom. Zatim je otiπla

kuÊi gdje Êe provesti najtuæniju subotu u svojem æivotu.

Uzeli su joj njezinog prijatelja, njezinog iscjelitelja, nje-

zinog Boga u ljudskom tijelu. Moæda joj je jedina utjeha

bila πto Mu je pokazala svoju ljubav dok je joπ bio æiv —

i Ëinjenica da je veÊ vidjela jedno uskrsnuÊe.

Kad je subota zavrπila, u nedjelju u zoru Marija Magda-

lena i “druga Marija” — Kleofina æena (Ivan 19,25) — otiπle

su do groba da pomaæu Isusovo tijelo (Marko 16,1).

Ali su zakasnile — On je bio æiv.

Pitale su se kako Êe ukloniti kamen, ali su ustanovile

da je jedan aneo veÊ obavio posao za njih (vidi Matej

28,2). Marija je uπla u grob plaËuÊi, kao πto je plakala

kraj bratova groba (vidi Ivan 20,11; usporedi 11,31-35).

Aneli su je pitali zaπto plaËe, a ona vjerojatno nije jasno

vidjela jer im je rekla da je netko uzeo njezinoga Gospo-

dina. Zatim je iziπla iz groba i gotovo se sudarila s Isu-

som. On se odluËio najprije javiti njoj, prije nego ikome

drugome. Ona je joπ uvijek plakala pa ju je upitao zaπto

plaËe. I ovaj put je pokazao suÊut za njezinu tugu.



Mislila je da je vrtlar pa je upitala gdje je Isusovo tijelo.

Onda je Isus izgovorio njezino ime jezikom njezinog

srca, na njezinom hebrejskom: Mariam!

Ona je tog trena odgovorila: Rabbouni! Ova rijeË znaËi

rabin ili uËitelj, ali zavrπetak joj je osoban i draæestan,26

kao kad omiljenog profesora zovete “profa”. Ona pokazuje

poπtovanje prema Njegovoj ulozi, ali pokazuje i da su pri-

jatelji. Isus je uravnoteæio vlast i moÊ koju je imao kao

Bog s intimnoπÊu i osjeÊajnoπÊu kao Ëovjek.

Isus ju je upitao: “Koga traæiπ?” (Ivan 20,15) Ovo je

pitanje postavio i svojim uËenicima kad ih je prvi put

pozvao da pou za Njim i rade s Njim. Oni su Ga takoer

oslovili s “rabbouni” i onda postali Njegovi apostoli (vi-

di Ivan 1,35-40).27 I sada Isus traæi od Marije da bude apo-

stol apostolima — da ide i kaæe im da je æiv kao πto je

obeÊao. I tako je Marija bila prvi svjedok Isusova uskrs-

nuÊa.

Æena je bila prva osoba koja je objavila zapanjujuÊu

vijest da je Isus pobijedio smrt. Ali evo ironije. Kad su

Marija i druge æene otiπle i rekle apostolima da je Isus

æiv, muπkarcima “se te rijeËi priËiniπe kao tlapnja, te im

ne vjerovahu” (Luka 24,11). “U skladu s kulturalnim ste-

reotipima onog vremena ... one su bile ‘samo æene’ kojima

se nije moglo vjerovati u vaænim stvarima. Njihov su

izvjeπtaj shvatili kao histeriËni ispad ... Premda je Luka

visoko cijenio æene, on je ovdje sklon opÊeprihvaÊenom

miπljenju da rijeË æene treba odbaciti.”28

Ali ako je crkva imala nelagodna razdoblja seksizma,

Isus nikad nije imao takve predrasude. On se poslije jav-

lja osobno i silno potvruje ono πto su æene rekle.

26 F. Scott Spencer, Dancing Girls, Loose Ladies and Women

of the Cloth, Continuum, London, 2004., str. 98.27 Isto, str. 95.28 John Nolland, World Biblical Commentary: Luke 18:35—24:53,

Word, Dallas, str. 1193,1191.

107

Witherington istiËe kako je Isus izabrao Mariju da pr-

va objavi Njegovo uskrsnuÊe. I zakljuËuje: “BuduÊi da ju

je Isus u bîti opunomoÊio da bude apostol apostolima,

ona je najpoznatiji novozavjetni uzor æene uËiteljice, pro-

povjednika ili evanelista.”29

Isus i MarijaIsus i MarijaIsus i MarijaIsus i MarijaIsus i MarijaProglasiti Mariju Magdalenu prostitutkom za Browna bi

znaËilo umanjiti njezinu svetu æenstvenu narav. Ali evan-

elja iznose sliku koja odaje poπtovanje toj æeni i njezinu

grubu proπlost pretvara u zlatnu buduÊnost.

Ova priËa nikako ne poniæava Mariju. Ona je jedna od

Kristovih najboljih prijateljica, uËenica s kojom se Krist

najviπe ponosio i jedan od najboljih primjera onoga πto

je doπao uËiniti.


29 Citirano u Lampman, op. cit.


Sedmo poglavlje

ToËno ili netoËno?Okladimo se

©to ako nismo u pravu?

Pokazali smo da su evanelja pisali prisebni oËevici

koji nisu imali razloga da laæu. Pokazali smo da ona nisu

promijenjena — da ima odviπe primjeraka rukopisa koji

su vremenski jako blizu dogaajima. Vidjeli smo snaæne

povijesne dokaze da je Isus Krist bio razapet i da je us-

krsnuo, a krπÊanski, æidovski i rimski povjesniËari potvr-

uju pojedine dijelove ovog izvjeπtaja. Vidjeli smo jasne

dokaze nadnaravne sposobnosti drevnog proroπtva da

vjerodostojno pretkaæe dolazak Isusa i Njegovo znaËenje.

Takoer smo vidjeli da je izvorni krπÊanski nauk razu-

man kad se radi o spolnosti i da promiËe jednakost spo-

lova.

Ali πto ako nismo u pravu? ©to ako su Isusa Krista iz-

mislili ljudi koji se nisu mogli pomiriti s Ëinjenicom da

je æivot kratak, okrutan i besmislen, i koji su imali potrebu

da vjeruju da negdje gore postoji nestvarni, izmiπljeni

Prijatelj koji ih πtiti? ©to ako su ljudi stvarno samo proizvod

sluËajnih kemijskih reakcija i nasumiËne mutacije? ©to ako

se nakon smrti jednostavno pretvaramo u ugljiËne spojeve,

bez moguÊnosti nekog preæivljavanja u bilo kojem obliku?

109

©to ako ne postoji istinsko dobro i zlo, nema velikih istina,

nema svrhe æivota, nema æivota nakon smrti?

Ako je to istina, svi Êemo jednog dana umrijeti i nikad

se viπe neÊemo probuditi. Ali πto propuπtamo ako ne vje-

rujemo u Isusa? Proæivjet Êemo svoj æivot — prosjeËno

oko 28.000 dana — vjerujuÊi da smo jako voljeni. Nadah-

njivat Êe nas izuzetno draga osoba — najutjecajnija u Ëitavoj

literaturi — koja nas poziva da æivimo dareæljivo i postu-

pamo prema drugima onako kako bismo æeljeli da se s

nama postupa. OsjeÊat Êemo se dovoljno sigurnima da

se suoËimo s osobnim slabostima i da ih pokuπamo svla-

dati, i sve vrijeme osjeÊati Boæju milost i odobravanje.

Bit Êemo optimisti: u teπkim i bolnim vremenima vjerovat

Êemo da se Bog brine za nas i ostat Êemo mirniji nego

kad bismo se oslanjali na sebe. Imat Êemo veliki razlog

da se saËuvamo od samoæivosti i sebiËnosti i pokaæemo

ono najbolje prema drugima.

OËekivat Êemo æivot na savrπenom mjestu gdje Êe Bog

izbrisati bol, patnju i zlo i gdje Êemo se moÊi radovati s

ljudima koje volimo. Stajat Êemo nad lijesom voljene osobe

i reÊi: “Dovienja!” i stvarno tako misliti jer Êe naπa tuga

biti pomijeπana s nadom. Naravno, morat Êemo se suoËiti

s teπkim vremenima i gubitkom — ali vjerovat Êemo da

Êe nam Krist vratiti viπe od toga (vidi Marko 10,29.30).

Neki su krπÊani izgubili æivot zbog svoje vjere, bilo u

Koloseumu ili u nekoj danaπnjoj dræavi bez vjerske slo-

bode — ali u bezbrojnim izvjeπtajima oni su se suoËavali

sa smrÊu s mirnim dostojanstvom na kojemu su im zavi-

djeli njihove ubojice. A svatko se od nas u nekom trenutku

suoËava sa smrÊu.

Moæda ste doæivjeli nekoliko “zadovoljstava” koja su

ionako kratkoroËna i riziËna. Ali da smo pazili, naπ æivot

bi bio sretniji. A onda Êemo zauvijek spavati na groblju

sa svima ostalima. ©to smo izgubili?

Ali πto ako smo u pravu? ©to ako se odjednom probu-

dimo na mjestu koje Êe jednog dana biti savrπeno, a slje-

deÊeg joπ savrπenije? ©to ako se probudimo u savrπenom

TO»NO ILI NETO»NO? OKLADIMO SE


tijelu koje ne pozna bol, starost i ne umire — Ëak mu

nije potreban ni san (vidi Otkrivenje 21,4.25; 22,5)? ©to

ako se probudimo sa svima koji su tragali za istinom i

ljubavlju spoznavπi Boæju sposobnost da preobrazi ljud-

sko srce i shvatimo koliko su velike naπe moguÊnosti jer

æivimo meu najboljim ljudima svih vremena? I πto ako

zahvaljujuÊi Boæjoj nevjerojatnoj kreativnosti budemo sve

sretniji, mudriji i sposobniji tako da nikad neÊemo poæeljeti

da doe kraj æivotu?

Tada smo zadobili vjeËnost. Da nismo vjerovali, svega

toga ne bi bilo.

RaËunajte malo: beskonaËna sreÊa prema niπtici ili ne-

gativnome.

Vjerovati: MoguÊi dobitak: vjeËno blaæenstvo,beskonaËna koristMoguÊi gubitak: gotovo niπta

Ne vjerovati: MoguÊi dobitak: zadovoljstva? (sporno)MoguÊi gubitak: savrπen æivot u savrπenomvjeËnom svijetu

Posljedice ovog izbora su astronomske, goleme, besko-

naËne, nevjerojatno vaæne.

©to mislite?©to mislite?©to mislite?©to mislite?©to mislite?A. Isus je govorio ludosti, a Njegove ideje privlaËe samo

opasne πaπavce.

B. Isus je bio sanjar i bezopasan fanatik, ali moæda

koristan.

C. Isus je moæda bio u pravu. Volio bih viπe dokaza.

D. Isus je bio u pravu.

Ako ste se opredijelili za odgovore A i B, joπ uvijek

moæemo biti prijatelji i voditi koristan razgovor bez ob-

111

zira na razliku u glediπtima. Ali mi vas najozbiljnije po-

zivamo da pronaete bolje objaπnjenje za Ëvrste dokaze

iz proroπtva i povijesti navedene u prethodnim poglavlji-

ma.

Ako je vaπ odgovor C, provjerite naπu internetsku stra-

nicu www.davincicode.net i www.bigquestions.com.

Ako ste se odluËili za odgovor D, nastavite Ëitati.

Kamo odavde?Kamo odavde?Kamo odavde?Kamo odavde?Kamo odavde?U vjeËni æivot, naravno.

U meuvremenu evo nekoliko praktiËnih koraka iz Isu-

sova nauka.

1. Vjerujte da vas Bog osobno poznaje — zna vaπe

ime i adresu, vaπe snove, strahove, vaπe talente, æivotopis

osobe koja vas je povrijedila, odluke zbog kojih æalite,

probleme s novcem, vaπu æelju da postanete bolji. Isus

je rekao: “Ne prodaju li se dva vrapca za novËiÊ? Pa ipak

ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vaπega. A

vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle!

Vredniji ste nego mnogo vrabaca.” (Matej 10,29-31) On

vas zna i cijeni.

Isus je takoer rekao: “Ta sâm vas Otac ljubi.” (Ivan

16,27) IspriËavamo se svakome tko ima loπa iskustva s

rijeËju ljubav — umjesto nje moæete dodati svoju rijeË:

brine se, suosjeÊa, jako Mu je stalo, voli, cijeni.

Neki se ljudi pitaju voli li ih Bog buduÊi da su stra-

dali. Zaπto im Bog nije pomogao? To je veliko pitanje koje

zahtijeva sloæen odgovor, ali zasad moæemo reÊi da je i

Kristov æivot bio iznimno teæak — rodio se u πtali, roditelji

su s Njim bjeæali kao izbjeglice, odrastao je u siromaπtvu,

bio je izloæen zlobnom ogovaranju i stalno uhoen od

pokvarenih vlasti, i na kraju pogubljen okrutnom smrÊu.

Bilo Mu je teπko kao i svakom Ëovjeku premda je bio Bog

u tijelu. Zato moæemo biti sigurni da razumije naπe pro-

bleme. I da bol u naπem æivotu ne znaËi da smo zaborav-

ljeni.



2. ZakoraËite u svjetlo. Lako je reÊi: “Tragam za isti-

nom”, ali mnogi u biti ne æele istinu. Jedan je komiËar

rekao: “Napustio sam potragu za istinom i sad traæim dobru

fantaziju.”1

Istina moæe biti zastraπujuÊa. Problem je u tome πto

istina sasijeca moje samodopadno miπljenje o sebi samo-

me. Nisam savrπen. Imam nedostatke koje vide moji pri-

jatelji i nedostatke za koje samo ja znam. Moja je ljubav

umrljana sebiËnoπÊu, moji najljubazniji postupci prepuni

ponositosti. Nisam onakav kakav bih trebao biti. Bez

sumnje ima ljudi s kojima se mogu usporediti i zaklju-

Ëiti da sam bolji od njih. Ali kad se usporedim s nevje-

rojatno ljubaznim Isusom — Ëak i prema svojim nepri-

jateljima — onda izgledam priliËno bijedno. To je jedan

od razloga πto je Isus tako nepopularan: u Njegovoj se

blizini ne moæemo osjeÊati samodopadnima. On to zna

jer je rekao: “A ovo je taj sud: Svjetlost je doπla na svijet,

ali ljudi su viπe ljubili tamu nego svjetlost jer djela im

bijahu zla. Uistinu, tko god Ëini zlo, mrzi svjetlost i ne

dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko

Ëini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su

djela njegova u Bogu uËinjena.” (Ivan 3,19-21)

Æelite li istinu? Æelite li istinu o sebi? Istina je da smo

svi mi greπnici — a toga prirodno nismo svjesni. Grijeh

ukljuËuje odvajanje od Boga i mi greπnici po svojoj naravi

ne razumijemo Boæju dobrotu i ne osjeÊamo potrebu za

Njegovom ljubavi. Naπe je srce odrvenjelo. Naπ duh je

gluh za glazbu i naπ æivot ne moæe plesati u njegovom

ritmu (vidi Matej 11,15-17). Oko nas postoji duhovni svijet.

On je stvaran kao radijski valovi, ali mi nismo raπirili svoje

antene i prolazimo kroz æivot bez njega. A upravo to ne-

znanje je kobno.

Osim ako ne vidimo traËak svjetla.

Moæda ga isprva vidimo maglovito i mutno. Ako ga za-

nemarimo, nestat Êe. Ako mu poklonimo pozornost i kre-

1 Ashleigh Brilliant.

113

nemo prema njemu, ono postaje jasnije. Kako mu se pri-

bliæavamo, vidimo na sebi bore i ruænoÊu koju ne moæe

pokriti ni najbolja πminka ili filmska rasvjeta. Ali imamo

moguÊnost izbora. PobjeÊi u udobni mrak dok se svjetlo

u naπem æivotu ne ugasi, ili zakoraËiti u svjetlo i priznati

da nam je potrebna pomoÊ. Ispod naπe uËtivosti, popu-

larnosti, druπtvenog poloæaja, obrazovanja i æivotnog isku-

stva postoji unutarnja potreba i otrcanost koju sami ne

moæemo ukloniti.

“Boæe, treba mi pomoÊ!”

Eto, nije bilo tako teπko. Zar ne?

3. Prihvatite pomoÊ. Glavni naËin na koji Bog moæe

pomoÊi ljudskom rodu jest preko Isusa Krista.

Prvo, On je postao Ëovjek i æivio savrπenim æivotom.

I to u punom smislu rijeËi. Dok su Ga pribijali na kriæ,

molio se za vojnike koji su to Ëinili. Kad Ëitate evane-

lja, vidjet Êete zapanjujuÊu istinu i dojmljivu ljubav u go-

tovo nemoguÊim kombinacijama.

Drugo, On je umro za nas — za ljudski rod. Bila je to

najveÊa zamjena u povijesti. On je umro smrÊu koju smo

mi zasluæili svojim grijesima da bismo mogli zauvijek æivjeti.

Isus “æivot svoj poloæi za svoje prijatelje” (Ivan 15,13).

Moæemo reÊi da je Isus upio sudbonosne posljedice

Ëovjekova grijeha i osobno postao zatrovano smetliπte ljud-

ske krivnje i sramote omoguÊujuÊi nama da hodamo Ëisti.

Sam Bog je rjeπavao naπ problem.

Mogli bismo reÊi i da je plaÊao odπtetu za grijehe svijeta.

On je dobio naπ raËun za kaznu, a mi smo dobili Njegov

veliki bankovni raËun.

Ali najteæe je povjerovati da Mu to ne morate vratiti.

Vi Mu ne moæete uzvratiti Ëak ni da pet puta proæivite

kao Majka Tereza njegujuÊi siromaπne u predgraima Kal-

kute. Bog je platio raËun. Ono πto ste dobili, dobili ste

besplatno — ili uopÊe niste dobili.

Ovo je teπko prihvatiti. Pojavljuje se naπe “ja” — bilo

da kaæe kako nam nije potreban oprost jer nismo gori



od drugih, ili kako moæemo biti dovoljno dobri da makar

malo vratimo Bogu. Ovo moæe biti posebno teπko shva-

titi ljudima koji su vjerski odgojeni jer misle da Ëovjek

treba biti dobar, a zapravo se radi o prihvaÊanju pomo-

Êi.

Ali sve πto je potrebno jest da pomoÊ prihvatimo.

HoÊete li moÊi reÊi: “Hvala Ti, Boæe, æelim to”? ©to Êe

se dogoditi ako to kaæete?

Isus je rekao: “Ako me tko ljubi, Ëuvat Êe moju rijeË

pa Êe i Otac moj ljubiti njega i k njemu Êemo doÊi i kod

njega se nastaniti.” (Ivan 14,23) ©to se viπe budete divili

Isusu, to viπe Êete æivjeti u svjetlu Njegovog nauka, jer

Bog æivi s vama. Bog je sveprisutan, a Isus je rekao da

Êe Bog æivjeti s nama. To znaËi da Êe doÊi u obliku Duha

i postati dio naπeg æivota i æivjeti u naπem srcu i umu.

To je nevjerojatna, mistiËna istina koju moæete razumjeti

samo ako je sami iskusite. Isus je rekao da Boæji Duh djeluje

kao vjetar — ne vidite ga, ali svakako vidite promjene koje

donosi (vidi Ivan 3,8). Ako Bog ue u vaπ æivot, znaËi da

se mijenjate.

Isus je rekao: “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je

dao svoga Sina Jedinoroenca da nijedan koji u njega vje-

ruje ne propadne, nego da ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16)

Ovo je jedan od najpoznatijih biblijskih tekstova i to s

dobrim razlogom. On odgovara na mnoga pitanja:

Kome je Isus doπao pomoÊi? Tekst kaæe da je doπao

pomoÊi cijelom svijetu.

Tko moæe vjerovati u Njega? Svatko. NeÊe svi, ali moæe

svatko.

Koje su dvije perspektive buduÊnosti? Propast — vjeË-

na smrt. Ili vjeËni æivot.

©to trebam uËiniti ako æelim vjeËni æivot? Vjerovati u

Isusa.

©to ako sam mnogo grijeπio? SljedeÊi redak kaæe: “Ta

Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se

svijet spasi po njemu.” (redak 17) On nije ovdje da sudi,

veÊ da pomogne.

115

©to ako ne vjerujem? SljedeÊi redak glasi: “Tko vjeruje

u njega, ne osuuje se; a tko ne vjeruje, veÊ je osuen

πto nije vjerovao u ime jedinoroenoga Sina Boæjega.” (re-

dak 18)

Ovaj tekst ne osuuje one koji su tek Ëuli za ovo. Postoje

neki Ëvrsti razlozi zaπto se morate boriti da vjerujete u

Isusa. Moæda ste odgojeni u nekoj zastraπujuÊoj, krutoj,

mrænjom ispunjenoj mjeπavini krπÊanstva. Moæda ste vi-

djeli kako Njegovi takozvani sljedbenici Ëine straπne stvari

— sveÊenike koji zlostavljaju djecu, “krπÊane” koji ubijaju

Æidove, ili straπnog braËnog druga, loπe suradnike na poslu

ili susjede. Moæda ste odgojeni u nekoj drugoj vjeri ili

su vam govorili da nema Boga. »ak i ako vjerujete, to

moæe biti 51 posto vaπih misli, dok je ostatak prepun sum-

nji. Moæda dosad niste vidjeli dokaze. I to je poπteno i

razumljivo. Bog daje ljudima dovoljno vremena i dokaza

da povjeruju. Isus ne kaæe da ste izgubljen sluËaj.

Ali Isus kaæe da je vaæno kako se odnosimo prema Nje-

mu. Ako se Bog preko Isusa sâm pokazao svijetu, a ja

odbacim Isusa, onda odbacujem Boga.

Ako vam sve to izgleda logiËno, moæda se æelite obra-

titi Bogu rijeËima: “Boæe! Mislim da me voliπ i da imaπ

prekrasan plan za moj æivot, ali priznajem da sam uËinio

pogreπke i potrebna mi je Tvoja pomoÊ. »ujem da je Isus

smrÊu platio za moje grijehe i ja æelim prihvatiti tu ponudu.

Molim Te da mi od ovog trenutka pomaæeπ u æivotu.”

Ako ste se tako pomolili, vi ste krπÊanin. Moæete

potraæiti pomoÊ i savjet od drugih krπÊana. Mi ne kaæemo

da smo savrπeni i sveti, ali vas moæemo ohrabriti vlasti-

tim iskustvom i pomoÊi vam da razumijete Bibliju i da

je Ëitate za sebe.

Brown na svojoj internetskoj stranici kaæe da je svoj

roman napisao s namjerom da “sluæi kao otvorena vrata

Ëitatelju da poËne vlastito istraæivanje i obnovi zanimanje

za vjerske teme”. Moæda on nije na to mislio, ali ako ste

doπli dotle, sigurni smo da vam se osmjehuje nevidljivi,

potpuno stvarni, potpuno boæanski Isus Krist.



Dodatak A

Daniel 9: Kopati dublje

“Sedamdeset je sedmica odreeno tvom narodu i tvomsvetom gradu da se dokrajËi opaËina, da se stavi peËat gri-jehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vjeËna pra-vednost, da se stavi peËat vienju i prorocima, da se pomaæeSveti nad svetima. Znaj i razumij: Od Ëasa kad izae rijeË‘Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem’ pa do KnezaPomazanika: sedam sedmica, a onda πezdeset i dvije sed-mice, i bit Êe opet sagraeni trg i opkop, i to u teπko vrije-me. A poslije πezdeset i dvije sedmice bit Êe Pomazanikpogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji Êe doÊirazorit Êe Grad i Svetiπte.” (Daniel 9,24-26)

SaæetakSaæetakSaæetakSaæetakSaæetakDaniel je 539. godine pr. Kr. prorekao da Êe Mesija

doÊi 483 godine nakon πto izie proglas da “opet sagra-

de Jeruzalem”. Ovaj je proglas objavljen 457. godine pr.

Kr. A Isus je otpoËeo s javnim djelovanjem 483 godine

kasnije, 27. godine, kad se krstio. Daniel je isto tako pro-

rekao da Êe Mesija umrijeti — πto moæemo datirati u 31.

godinu — i da Êe Jeruzalem biti ponovno razoren — Rim-

ljani su to uËinili 70. godine.

117

©to to znaËi?

1. Ovo je snaæan dokaz za postojanje Boga kao Osobe.

Koji je Ëovjek mogao predvidjeti buduÊnost pet sto-

tina godina unaprijed?

2. To pokazuje da je tom Bogu stalo do ljudskog roda

kad mu je dao ovakve upute.

3. Ovaj je Bog povezan s Isusom Kristom. OËito je da su

Isusov æivot i smrt vaæni dogaaji u povijesti ljudskog

roda.

PoËetna toËka ovog razdoblja

Kao poËetnu toËku proroËanstvo navodi proglas: “Neka

se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem.” Moæda se pitate

na koju obnovu se to odnosi s obzirom na to da je Jeru-

zalem bio mnogo puta razaran. OËito je rijeË o zapovije-

di koja je bila izdana nakon Danielova vremena, a ima

dosta povijesnih zapisa koji nam pomaæu da odredimo ovaj

datum.

Povijesne biblijske knjige Ezra i Nehemija biljeæe Ëeti-

ri poznata proglasa:

1. Godine 538./537. pr. Kr. perzijski kralj Kir dopustio

je Æidovima da se vrate u zaviËaj i obnove svoj hram nov-

cem koji je on priloæio — ali u tom se proglasu ne spominje

izgradnja grada s obrambenim zidovima; neprijatelji iz

Samarije ubrzo su ih sprijeËili pa nisu mogli dovrπiti ni

Hram (vidi Ezra 1,2-4).

2. Godine 520./519. pr. Kr. Darije I. Histap izdao je

dopuπtenje za obnovu Hrama (vidi Ezra 6,1-12) — ali ne

i grada.

3. TreÊi proglas izdao je kralj Artakserkso osobno

æidovskom voi Ezri 457. godine pr. Kr. dopustivπi mu

da imenuje javne duænosnike, rabi sredstva iz kraljevske

riznice, uspostavi æidovski zakon i uËini sve πto je bilo

potrebno (vidi Ezra 7,19) — i tako je poËela obnova grada.

(Proglas je zapisan u Ezri 7,12-26.)

DANIEL 9: KOPATI DUBLJE


4. Zbog politiËkog pritiska neprijatelja na Jeruzalem,

Artakserkso je do daljnjega zaustavio obnovu grada (vidi

Ezra 4,13-23). SljedeÊih trinaest godina nije se dogaalo

niπta, sve dok kraljev æidovski peharnik Nehemija nije o-

sobno zatraæio dopuπtenje da ide i ponovno poËne izgra-

dnju grada (Nehemija 2,1-5).

Prema tomu, nakon treÊeg proglasa poËela je prava iz-

gradnja.

Kad se to dogodilo? U Ezri 7,8 stoji da je Ezra “doπao

u Jeruzalem petoga mjeseca: bilo je to sedme godine kra-

ljeve”. A mi imamo toËne datume Artakserksove vladavi-

ne zahvaljujuÊi grËkom povjesniËaru Herodotu, aleksan-

drijskom astronomu Ptolemeju (“Ptolemejski kanon”), ba-

bilonskim zapisima i nekim zapisima koji usporeuju egi-

patske datume s perzijsko-babilonskim kalendarom.1 Zbog

toga moæemo biti sigurni da je 457. godine pr. Kr. Artak-

serkso izdao proglas da se obnovi Jeruzalem. To je pola-

zna toËka Danielova proroËkog razdoblja.

“Tjedni”“Tjedan” oznaËava sedmogodiπnje razdoblje. Prema æi-

dovskom zakonu narod nije smio obraivati zemlju svake

sedme godine, a trebao se hraniti samo onim πto je izraslo

samo od sebe. To je vrijeme bilo namijenjeno obitelji i

opuπtanju, a spreËavalo je uniπtavanje okoliπa pretjeranom

obradom zemlje.

“©est godina zasijavaj svoju njivu, πest godina svoj vino-

grad obrezuj i beri njegov plod. Ali sedme godine neka

i zemlja uæiva subotnji poËinak, Jahvinu subotu ... Neka

to bude zemlji godina poËivanja. Zemljiπni poËinak neka

vam priskrbi prehranu: neka njezini plodovi sluæe za hra-

nu.” (Levitski zakonik 25,3-7)

1 Vidi William H. Shea, Daniel: A Reader’s Guide, Pacific Press

Publishing Association, Nampa, 2005., str. 157. Vidi i Desmond

Ford, Daniel, Southern Publishing Association, Nashville, 1978.,

str. 229—231.

119

Ovo spominje i Miπna, napisana 200. godine, koja sadræi

æidovske zakone unatrag sve do 450. godine pr. Kr.2

Prema biblijskom zakonu svaka je pedeseta godina (na-

kon sedam razdoblja od po sedam godina) bila “jubilar-

na”, kad je ljudima bila vraÊena zemlja koju su morali

prodati (vidi Levitski zakonik 25,8-13). Ovo je prekrasna

misao i ona je potaknula krπÊane da pokrenu kampanju

Oprost dugova koja je trajala do 2000. godine.

Æidovski i krπÊanski uËenjaci “Danielove tjedne tuma-

Ëe kao tjedne godina”, piπe Jacques Doukhan i navodi po-

velik popis. Iz helenistiËke literature: Knjiga Jubileja (3/

2. stoljeÊe pr. Kr.), Levijeva oporuka (1. stoljeÊe pr. Kr.),

1. Henokova (2. stoljeÊe pr. Kr.); iz kumranske zbirke:

11Q Melchitsedeq, 4Q 384-390 Pseudo Ezekiel, damaπÊan-

ski dokument; iz rabinske literature: Seder Olam (2. sto-

ljeÊe), Talmud, Midraπ Rabbah i djela srednjovjekovnih

apologeta kao πto su Saadia Gaon, Ibn Ezre u Miqraoth

Gdoloth i veliki Raπi.3

Neki struËnjaci tvrde da “sedmice” znaËe sedmodnevne

tjedne, ali to bi bilo samo oko godinu i pol, a æidovski

zapisi pokazuju da je izgradnja grada trajala mnogo dulje,

a da ne govorimo o svim drugim pretkazanjima.4

Prema tomu: 69 x 7 godina = 483 godine.

Je li Isus bio povijesna osoba?Je li Isus bio povijesna osoba?Je li Isus bio povijesna osoba?Je li Isus bio povijesna osoba?Je li Isus bio povijesna osoba?Mnogi povjesniËari ne vjeruju da je Isus bio Bog, ali

gotovo svi vjeruju da je bio stvarna osoba u povijesti, kao

πto smo veÊ vidjeli.

2 S. R. Driver, citiran u Stephen R. Miller, Daniel, Broadman &

Holman, 1994., str. 258.3 Jacques B. Doukhan, Secrets of Daniel: Wisdom and Dreams

of a Jewish Prince in Exille, Review and Herald Publishing Asso-

ciation, Hagerstown, 2000., str. 145.4 William H. Shea, Daniel 7—12, Pacific Press Publishing Asso-

ciation, Boise, 1996., str. 55.



Je li Isus bio æidovski Mesija?Je li Isus bio æidovski Mesija?Je li Isus bio æidovski Mesija?Je li Isus bio æidovski Mesija?Je li Isus bio æidovski Mesija?Ovo proroËanstvo zavrπava pojavom “Pomazanika” (heb-

rejski “Mesija” ili grËki “Krist”). StoljeÊima je dolazak ovog

Mesije-kralja bio nada Æidova, ali i mnogih sveÊenika (vi-

di Djela 6,7) koji su povjerovali da je Isus bio taj Mesija.

Gotovo svi prvi krπÊani doπli su iz judaizma i tijekom dva

tisuÊljeÊa bezbrojni su Æidovi priznali Isusa za svojeg Me-

siju.

Ali mnogi æidovski voe odbacili su Isusa kao laænog

Mesiju i danas ljudi æidovske vjere Isusa ne priznaju Mesi-

jom. Zaπto?

Rabin Yechiel Eckstein u knjizi What Christian Should

Know About Jews and Judaism piπe da Æidovi prema

svojem razumijevanju proroËanstva od Mesije oËekuju da

svijetu donese mir, a to Isus nije uËinio. On objaπnjava:

“Ne samo πto se biblijska proroËanstva koja pretkazuju

dolazak svjetskog mira i politiËkog sklada nisu ispunila,

nego se dogodilo upravo suprotno — Æidovi su izgubili

suverenitet nad izraelskom zemljom, Hram je razoren, a

progonstvo i stradanje postali su obiljeæje njihovog ko-

lektivnog stanja.”5

I Isusovu smrt vide kao promaπaj: “Da je stvarno bio

Mesija, On ne bi umro!”6 Zato Ga smatraju “jednim od

brojnih æidovskih muËenika kojeg su Rimljani pogubili

zbog ustanka”.7

A Daniel 9 upravo proriËe Mesijin dolazak i (iznena-

ujuÊu) smrt, a Jeruzalem ne ulazi u zlatno doba mira,

veÊ ga strani vladar razara. Moæda je to bilo nezamislivo,

ali upravo to Ëini proroËanstvo joπ znaËajnijim.

Naravno, rabin s dobrim razlogom zastupa svoje gledi-

πte. Mnoga proroËanstva u Starom zavjetu govore o Me-

siji kao kralju koji donosi mir cijelom svijetu (vidi na pri-

5 Yechiel Eckstein, What Christian Should Know About Jews

and Judaism, str. 262.6 Isto, str. 261.7 Isto, str. 262.

121

mjer Psalam 72). Ne moæemo se praviti kao da postoji

samo jedna vrsta pretkazanja. Ali to nije u suprotnosti,

veÊ se moæe uklopiti u cjelinu; Mesija umire prigodom

svojeg prvog dolaska, ali se poslije vraÊa da vlada. »ak

su i uËenici imali poteπkoÊa da ovo razumiju dok im Isus

nije objasnio: “Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te

ue u svoju slavu?” (Luka 24,26) To su krπÊani vjerovali

o Isusu.

Daniel 9 bio je kljuËni tekst za mnoge Æidove koji su

u Isusu Kristu vidjeli svojeg Mesiju, odbaËenog æidovskog

kralja. Ali to je i danas izuzetno osjetljiv predmet kod

æidovskog naroda. Rabin Eckstein ide Ëak tako daleko da

kaæe: “Æidov koji prihvati Isusa kao Gospodina ili Mesiju

zapravo prestaje biti Æidov. Njega se smatra gotovo izdaji-

com koji se odrekao svoje vjere, napustio æidovsku baπti-

nu i presjekao sve veze sa æidovskim narodom. On je sliËan

dezerteru koji je napustio svojeg Boga i svoju obitelj.”8

To je razumljivo s obzirom na tragiËnu stoljetnu povijest

progonstva æidovskog naroda od strane krπÊana. A ipak

je takva izjava veoma gruba u odnosu na Æidove koji su

prihvatili Isusa, od kojih su se mnogi rodili u æidovskim

obiteljima i æidovskoj vjeri. Oni svoju novu vjeru u Isusa

smatraju korakom bliæe Bogu, a ne udaljavanjem od Boga.

Oni Ëak tvrde da ih je vjera u Isusa uËinila joπ boljim

Æidovima — kako to pokazuju na svojim majicama reËeni-

com “Isus me je uËinio koπerom”. Takvi vjernici vide krπ-

Êanstvo kao ispunjenje judaizma.

Drugi æidovski filozofi smatraju da je gotovo nemogu-

Êe viπe vjerovati u ideju o Mesiji. Don Cohn-Sherbok u

svojoj knjizi The Jewish Messiah9 smatra da “doktrine po-

vezane s dolaskom Mesije ... izgledaju potpuno neprihvat-

ljive” i da se mnogi Æidovi “oslanjaju na sebe u oblikovanju

svoje buduÊnosti”. “Umjesto da oËekuju nebeski oblik ot-

8 Isto, str. 296.9 Dan Cohn-Sherbok, The Jewish Messiah, T&T Clark, Edinburgh,

1997.



kupljenja, æidovska se zajednica sada mora osloniti na sebe

za vlastito preæivljavanje i za spasenje svijeta.”

Con-Sherbok sumnja u mnoge tradicionalne temelje æi-

dovske vjere tvrdeÊi da se Æidovi trebaju “osloboditi apso-

luta proπlosti” jer se “ove drevne doktrine mogu zamije-

niti novom vizijom æidovskog æivota koja je usredotoËe-

na na Ëovjeka.” On se Ëak pita moæemo li uopÊe spoznati

istinu. Za njega viπe nije “uvjerljivo tvrditi da je bilo ko-

je religijsko glediπte kategoriËki istina” i Æidovi trebaju

“shvatiti da su njihova Pisma samo jedan od mnogih za-

pisa” i da ne “posjeduju istinu za Ëitavo ËovjeËanstvo”. I

tako nakon tisuÊa godina razoËaranih nada on napuπta

ideju da Êe Mesija uopÊe doÊi i odriËe se gotovo svake

tvrdnje o vjerskoj istini. Ovaj je pristup znakovit za izu-

zetno liberalni ili agnostiËki judaizam.

Vjerovanje u Isusa Ëesto se smatra razornim za judai-

zam, a nema sumnje da su mnoge crkve bile i te kako

protuæidovske. Peter de Rosa govori kako su neke crkve

za vrijeme nacizma izlagale raspelo s Isusom i znakom

“INRI” — “Isus iz Nazareta, kralj æidovski”, a uz to drugi

natpis: “Ovdje Æidovi nisu dobrodoπli.” A raspelo je Isu-

sa prikazivalo golog — kakav je stvarno bio — ali pokri-

venog platnenom pregaËom zbog Ëinjenice da je bio ob-

rezani æidovski muπkarac.10 Neki su krπÊani prosvjedova-

li i πtitili Æidove,11 ali su crkve uglavnom πutjele — ili Ëak

bile pomagaËi — tijekom Hitlerova holokausta.12 Nije Ëu-

do da su Æidovi sumnjiËavi prema krπÊanima.

Ali sâm Isus nije bio protiv Æidova. Bio je Æidov. Pokuπao

je sve πto je mogao da spasi Jeruzalem. Na primjer, veÊi-

na ljudi poznaje Njegove zapovijedi “ljubite neprijatelje

svoje”, “okreni drugi obraz” i “idi joπ jednu milju”. Ali

10 Peter de Rosa, Vicars of Christ, London, 1988., str. 3—6.11 Na primjer Dietrich Bonnhoeffer ili Ten Boom family of

Holland, vidi Corrie Ten Boom i John Scherrill, The Hiding Place.12 Vidi, na primjer, John Cornwell, Hitler’s Pope: The Secret

History of Pius XII, Penguin, London, 1999.

123

Isus je ponajprije govorio o rimskim osvajaËima. Rimski

vojnik imao je zakonsko pravo natjerati vas da mu nosite

prtljagu jednu milju (ili stadij). Isus je rekao da trebate

iÊi dvije (i time pomoÊi Rimljaninu da se ne smatra pre-

zrenim). Kad je rekao da treba ljubiti neprijatelje, rekao

je æidovskom vodstvu da ne pokazuje preveliki prkos i

ne izaziva Rimljane. Umjesto toga Isus je Rimljanima Ëi-

nio usluge (vidi Matej 8,5-13) nastojeÊi primjerom poka-

zati ljubav prema neprijatelju. Nedugo nakon Isusove smrti

Jeruzalem je ponovno prkosio Rimljanima — i platio tra-

giËnu cijenu. Neshvatljivo je da Æidovi nisu sluπali Isusa

ili Daniela.

Æidovski starjeπine prigovorili su kad je rimski upravi-

telj Pilat na Isusov kriæ dao napisati: “Isus NazareÊanin,

kralj æidovski” (vidi Ivan 19,19-22), a On je to upravo bio.

Kako znamo da Êe se Mesija pojaviti u Jeruzalemu?Kako znamo da Êe se Mesija pojaviti u Jeruzalemu?Kako znamo da Êe se Mesija pojaviti u Jeruzalemu?Kako znamo da Êe se Mesija pojaviti u Jeruzalemu?Kako znamo da Êe se Mesija pojaviti u Jeruzalemu?U tekstu se viπe puta spominje Jeruzalem. Daniel Ëuje

rijeËi “u tvom svetom gradu” πto je za Æidova moglo znaËiti

samo jedan grad (Daniel 9,24). Motiv dvadeset petog retka

je obnova Jeruzalema i tako se iz konteksta moæe zaklju-

Ëiti u kojem Êe se mjestu pojaviti Mesija knez. Razaranje

grada i njegovog svetiπta motiv je dvadeset πestog retka.

Kada je Isus bio pomazan?Kada je Isus bio pomazan?Kada je Isus bio pomazan?Kada je Isus bio pomazan?Kada je Isus bio pomazan?“SveÊenici su bili pomazivani s trideset godina, a Isus

je 27. godine dostigao ovu dob i bio pomazan Svetim Du-

hom i javno proglaπen Mesijom. Novi zavjet je odreeniji

u datiranju ovog dogaaja (vidi Luka 3) nego cijela Biblija

u pogledu bilo kojeg drugog dogaaja.”13

U Evanelju po Luki nalaze se datumi vladanja razliËi-

tih vladara pa ih moæemo usporediti s rimskim povijes-

nim izvorima.

13 Ford, isto, str. 232.



“Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravi-

telj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov

brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije

tetrarh Abilene, za velikog sveÊenika Ane i Kaife, doe

rijeË Boæja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obie

svu okolicu jordansku propovijedajuÊi obraÊeniËko krπtenje

na otpuπtenje grijeha.” (Luka 3,1-3)

NeÊemo se baviti Ëitavom ovom povijeπÊu, ali Êemo

spomenuti πest povijesnih liËnosti:

w “Tiberije je naslijedio Augusta 14. godine tako da se

najvjerojatnije radi o godini 28./29. Meutim, posto-

janje razliËitih kalendara, nepoznavanje obiËaja raËu-

nanja (dijela) godine stupanja na prijestolje, a poseb-

no razdoblje djelomiËnog suvladarstva s Augustinom,

ne jamËe sigurnost.”14

w Poncije “Pilat bio je upravitelj Judeje od 26. do 36.

godine”.15

w “Herod Antipa, u skladu s oporukom Heroda Velikog

i potvren od cara Augusta, vladao je Galilejom i Pe-

rejom od 4. godine pr. Kr. do 29. po Kr. Luka spomi-

nje samo prethodni teritorij.”16

w “Filip je bio manje ambiciozan od svoje braÊe i zato

je dobio samo manje teritorije. Vladao je do svoje

smrti 34. godine. Trahonitida je podruËje juæno od

Damaska. Itureja je dosta neodreen podatak. NekoÊ

poveÊe kraljevstvo sa sjediπtem u Libanonu, postup-

no se raspalo na manja podruËja.”17

14 John Nolland, Word Biblical Commentary: Luke 1—9:20, Word

Dallas, 1898., str. 139,140, citira J. Finegana, Handbook of Biblical

Chronology, University Press, Princeton, 1967, str. 259—280; H.

W. Hoehner, Chronological Aspects of the Life of Christ, Zonder-

van, Grand Rapids, 1977., str. 29—44.15 Nolland, isto.16 Isto.17 Isto, str. 140, citirao Schurera, Jewish People, 1:561—573.

125

w “Duæina æivota Lizanijine vladavine nije poznato ...

Abilena se nalazila neposredno zapadno od Dama-

ska.”18

w “Luka piπe: ‘... kad veliki sveÊenici bijahu Ana i Ka-

ifa.’ Ana je, naime, bio bivπi veliki sveÊenik (6.—15.

godine), a njegov tast Kaifa trenutaËni veliki sveÊenik

(18.—36. godine). Takva je situacija omoguÊila da ve-

liki sveÊenik zadræi vlast i moÊ (Ivan 18,13.24; Djela

4,6).”19

Analizom ovih podataka dolazimo do zakljuËka da se

27. godina odliËno uklapa.

Moæda Êete pitati: ako se povijest dijeli oko datuma

Kristova roenja, zaπto se nije rodio nulte godine? Prvo,

nulta godina nije postojala. Drugo, redovnik koji se zvao

Dionysius Exiguus (ili Dionizije Kratki), koji je skicirao

gregorijanski ili zapadni kalendar, pogrijeπio je za Ëetiri

godine. Zato se Krist zapravo rodio 4. godine pr. Kr. —

Ëetiri godine prije Krista prema Dioniziju! Dakako, ova

pogreπka ne ometa naπu kronologiju.

Je li Isus razumio Danielova pretkazanja?Je li Isus razumio Danielova pretkazanja?Je li Isus razumio Danielova pretkazanja?Je li Isus razumio Danielova pretkazanja?Je li Isus razumio Danielova pretkazanja?U svojem prvom javnom govoru Isus je rekao: “Ispunilo

se vrijeme, pribliæilo se kraljevstvo Boæje! Obratite se i

vjerujte evanelju!” (Marko 1,15) Na drugim mjestima go-

vori o Danielu kao proroku i kaæe: “Tko Ëita, neka razu-

mije.” (Matej 24,15) On je sa zapanjujuÊom toËnoπÊu pri-

mijenio Danielova proroËanstva na svoje vrijeme.20

18 Isto.19 Isto.20 Za raspravu o tome vidi C. Mervyn Maxwell, God Cares, sv.

2, Pacific Press Publishing Association, Nampa i Review and Herald

Publishing Association, Hagerstown, 1985., str. 13—47.



©to Êe prema Danielu Mesija uËiniti?©to Êe prema Danielu Mesija uËiniti?©to Êe prema Danielu Mesija uËiniti?©to Êe prema Danielu Mesija uËiniti?©to Êe prema Danielu Mesija uËiniti?Ranije u 9. poglavlju Daniel je vidio problem Izraela

— grijeh. Bog je za taj narod imao velike planove, ali na-

rod nije htio suraivati i stalno je donosio pogreπne od-

luke. To zvuËi tipiËno ljudski. VeÊinu patnji na ovom pla-

netu prouzroËio je “grijeh”, bilo da se radi o πiroko ras-

prostranjenim grijesima kao πto su prodaja droge i oru-

æja, ili malim, privatnim grijesima kao πto je uskraÊiva-

nje svojim najbliæima potrebne ljubavi.

Daniel je sanjao o vremenu kad Êe se sve to promije-

niti i kad Êe od Boga izabrani Kralj osnovati kraljevstvo

u kojem Êe se svatko odluËiti za ljubav i suraivati s Bo-

gom u ostvarenju Njegovih planova. To je ono πto krπÊa-

ni nazivaju “nebeskim kraljevstvom”, kad Êe Isus osvojiti

svijet i izazvati velike promjene.

Prvi korak na tom putu bio je da Bog postane Ëovjek

i “umre za naπe grijehe” — odnosno da upije svu krivnju

svih ljudskih grijeha i da ih sam ukloni.

Drugi je korak da se vrati i osnuje kraljevstvo u kojem

Êe svatko izabrati novi naËin æivota po Boæjem planu.

Tekst opisuje Boæju namjeru “da se dokrajËi opaËina,

da se stavi peËat grijehu, da se zadovolji za bezakonje,

da se uvede vjeËna pravednost, da se stavi peËat vienju

i prorocima, da se pomaæe Sveti nad svetima” (Daniel 9,24).

Ne ulazeÊi u pojedinosti, ovaj redak opisuje Boæju na-

mjeru da uspostavi novo kraljevstvo u kojem Ëovjekov gri-

jeh neÊe sve upropastiti:

w “da se dokrajËi opaËina” i

w “da se stavi peËat grijehu”.

Ova prva dva izraza opisuju Boæju spremnost da oprosti

pobunu i namjerno uËinjene grijehe (hebrejski peπa zna-

Ëi namjerno krπiti zakon), ali i sluËajno poËinjen grijeh

(Ëatah znaËi promaπiti cilj).

1. “Da se zadovolji za bezakonje” ili za grijeh, znaËi

da je Isus smrÊu na kriæu sam preuzeo cijenu i posljedice

ljudske krivnje (hebrejski avon oznaËava uvredu, krivnju).

127

RijeË zadovolji znaËi donijeti pomirbu u odnos (ponov-

no pomiriti ljude) i opisuje naËin na koji se Bog i ljudi

mire zahvaljujuÊi onome πto je uËinio Isus.

2. “Da se uvede vjeËna pravednost” (ili dobrota) uka-

zuje na kraljevstvo u kojem ljudi mogu æivjeti bez grije-

ha i zla.

3. “Da se stavi peËat vienju i prorocima” znaËi potvrdu

toËnosti Danielovog proroËkog vienja. Iz danaπnje per-

spektive vidimo uvjerljiv dokaz da je vienje nadahnuo

Bog i objavio ga s odreenom namjerom.

4. “Da se pomaæe Sveti nad svetima” znaËi da Isus dje-

luje kao sveÊenik koji miri ljude s Bogom. Ovo je vaæna

biblijska tema koja zahtijeva dublje prouËavanje.

Za ljudsko srceZa ljudsko srceZa ljudsko srceZa ljudsko srceZa ljudsko srceOvo se proroËanstvo obraÊa naπem umu, ali znaËi viπe

od hladnog prosuivanja. Ono opisuje Boga koji nije ravno-

duπan prema naπim problemima i koji ima plan kako Êe

rijeπiti naπe promaπaje i krivnju i naπ æivot vratiti na put

— πto je izvanredno lijep osjeÊaj.

Za one meu nama koji su sposobni Ëiniti dobro, ali i

zlo — davati u dobrotvorne svrhe a istog dana manipuli-

rati svojim prijateljima — proroËanstvo govori da Bog ima

plan za pruæanje pomoÊi Ëovjeku u takvom stanju. Bog

mrzi grijeh i njegov utjecaj na nas pa je ovaj problem

odluËio preuzeti na svoja pleÊa. KrπÊanstvo nauËava da

je Isus osobno prihvatio krivnju greπnika kakvi smo mi i

platio naπ dug. Daniel je rekao: “Bit Êe Pomazanik pogub-

ljen, ali ne za sebe.” (Daniel 9,26) Isus je umro za pro-

blem ljudskog grijeha u osobnom smislu, za naπ problem

grijeha.

Isus je umro da nas oslobodi krivnje i da “uvede vjeËnu

pravednost”, dobrotu koja Êe trajati zauvijek. Mi znamo

kako se odliËno osjeÊamo kad uËinimo ono πto je pravo.

Zamislite da stalno imate ovaj osjeÊaj. Zar ne zvuËi kao

Nebo?



Posluπajmo osobno poruku Daniela 9,24-27: Vaπem je

grijehu kraj, vaπa je krivnja zadovoljena, dobrota koja vam

je dana trajat Êe zauvijek. Bog se na vas ne srdi.

129

Dodatak B

Tko je bila MarijaMagdalena?

KljuËno je pitanje kako sloæiti djeliÊe slagalice koje su

ostavili pisci evanelja: jesu li Marija Magdalena, Marija

iz Betanije i neimenovana “greπnica” ista osoba?

Papa Grgur je 591. godine potvrdio: “Ona koju Luka

naziva greπnicom, a Ivan Marijom [iz Betanije], vjerujemo

da je bila Marija [iz Betanije] iz koje je prema Marku istje-

rano sedam avola.”1 Biblijski uËenjak Andre Fuillet sla-

æe se s tvrdnjom2 i pokazuje da Grgur nije bio prvi krπÊa-

nin koji je povezao ove izvjeπtaje; ranokrπÊanski pisac Ter-

tulijan takoer je povezao Luku i Mateja sluæeÊi se ide-

jom koja je zajedniËka drugim dvama evaneljima.3 John

1 U propovijedi. A. Feuillet, “Les deux onctions faites sur Jesus,

et Mari-Madeleine”, RevThom75 (1975.), str. 361; takoer David

van Biema, “Mary Magdalene: Saint or Sinner?” Time, 11. kolovoza

2003.2 Feuillet, isto. Engleski prijevod Eddy Johnson.3 Terulijan, De pudicitia, XI, 1, PL2, col 1001B, piπe “kako je

dopustio greπnici da dotakne Njegovo tijelo, da suzama opere Nje-

gove noge i da ih osuπi svojom kosom i svojim uljem ukaæe na

Njegovu smrt” (engleski prijevod dr. Gösta Claesson, oko 1950.).

Thelwall prevodi ovako: “Dopustio je da Mu ‘æena, greπnica’ dotakne

tijelo — da Njegove noge opere suzama i da ih obriπe svojom ko-


Wenham takoer vjeruje da su sve tri æene ista osoba i

citira druge uËenjake iz dvadesetog stoljeÊa koji to podu-

piru.4

Ali vaænije je πto sama evanelja sadræe nagovjeπtaje

koji podupiru staru krπÊansku tradiciju, a njoj se niπta

ne protivi.

Je li Marija iz Betanije “greπnica u gradu”?Je li Marija iz Betanije “greπnica u gradu”?Je li Marija iz Betanije “greπnica u gradu”?Je li Marija iz Betanije “greπnica u gradu”?Je li Marija iz Betanije “greπnica u gradu”?Pomno usporeivanje Ëetiriju evanelja pokazuje da su

Marija iz Betanije i “greπnica u gradu” ista osoba.

RazliËiti izvjeπtaji iznose razliËite pojedinosti jer su

njihovi pisci razliËite osobe s razliËitim interesima i

glediπtima. Na primjer, pisci koji sjede na razliËitim mje-

stima za stolom Ëut Êe i izvijestiti o razliËitim pojedi-

nostima. Ali Êe se njihovi izvjeπtaji slagati.

No recimo prvo koju rijeË o izvjeπtajima oËevidaca.

Zamislite tri osobe koje su oËevici prometne nezgode. Ma-

tej kaæe policiji: “VozaË volva je jurio, razgovarao mobi-

telom i nije pazio pa je odzada udario u lexus RX350.”

Marko kaæe: “Srebrni 4WD koËio je zbog maËke, a zeleni

automobil nije se mogao zaustaviti na vrijeme.” Ivan kaæe:

“Kad je karavan udario u SUV kojim je upravljala sport-

ski odjevena plavuπa, djevojka je bila πokirana.” Ovi iz-

vjeπtaji mogu zvuËati razliËito, ali moraju li biti proturjeËni?

som, i time posveti Njegov grob pomaπÊu” (“On Modesty”, 1870.;

oba prijevoda dostupna na tertullian.org/works/de_pudicitia.htm).

Koji god prijevod rabili, Tertulijan povezuje “greπnicu”, misao iz

Luke, s pripremom Isusa za pokop (“posveti Njegov grob” ili “ukaæe

na Njegovu smrt”), a tu misao nalazimo u svim evaneljima, osim

Lukinom. Takoer doticanje Kristova “tijela” spominje samo Ma-

tej. Tako Tertulijan povezuje evaneoske dogaaje u jednu cjelinu.4 John Wenham, Easter Enigma, 2. izd., Baker, Grand Rapid,

1992., str. 24, citira A. O’Rahillyja, The Family Of Bethany, Cork

University Press, Oxford, Blakwell, 1949., str. 182, koji spominje

dvadeset “suvremenih” komentatora koji se slaæu da su Marija Mag-

dalena, Marija iz Betanije i greπnica jedna te ista osoba.

131

Matej 26,6-13 Marko 14,3-9 Luka 7,36-50 Ivan 12,1-18

1. Grad Betanija Betanija — Betanija

2. Mjesto kuÊa kuÊa kuÊa kuÊa, r. 3

3. Vrijeme 2 dana pred 2 dana pred — Isus je stigaoPashu, r. 2 Pashu, r. 3 πest dana

prije Pashe, r. 1

4. Ime domaÊina ©imun ©imun ©imun farizej, —gubavac, r. 6 gubavac, r. 3 rr. 39.40

5. Drugi prisutni — — — Marta sluæi, Lazar za stolom

TKO JE BILA MARIJA MAGDALENA?

Ne, ako je vozaË u zelenom volvu karavanu jurio i razgo-

varao mobitelom pa nije stao na vrijeme kad je sportski

odjevena plavuπa, vozeÊi srebrni lexus s pogonom na sva

Ëetiri kotaËa, zakoËila zbog maËke. Ovi se izvjeπtaji savr-

πeno slaæu — premda je svaki svjedok zapamtio druge po-

jedinosti koje drugi nisu zapazili. »ini se da je Matej obratio

pozornost na automobile i vozaËa u volvu, ali ne i na æenu.

Moæda su ga zanimali automobili, ali nije bio u poloæaju

da vidi æenino lice. Marko je moæda ljubitelj æivotinja ko-

ji je sudar gledao s ploËnika, predaleko da bi vidio lica.

Ivan je mogao biti Amerikanac (zbog izraza SUV) i prvo

je primijetio æenu. Ali ove razlike daju boju izvjeπtaju i

zapravo potvruju njegovu istinitost. Policiji bi ove razli-

Ëite pojedinosti dobro doπle jer pokazuju da se ova tri

svjedoka nisu sastala da “izmisle” priËu.

Usporedimo pojedinosti iz izvjeπtaja pisaca evanelja

i sami provjerite Ëinjenice. Prvo proËitajte biblijske teks-

tove, a onda se pitajte: Ukazuju li sliËnosti na isti doga-

aj? Jesu li razlike nuæno proturjeËne?

UkratkoUkratkoUkratkoUkratkoUkratko


6. Ime æene neimenovana neimenovana greπnica Marija izu gradu Betanije,

[Betanija, sestra Lazararr. 37.39.47] i Marte, rr. 1.2

vidi 11,1.2

7. Nauznak za da da da dastolom “za stolom” “za stolom” “za stolom” “za stolom”

8. Pomazani dio glava, r. 7 glava, r. 3 miris na noge, noge, r. 3tijela i tijelo, r. 12 rr. 38.46

9. Alabastrena da da da (litra)posuda

10. Slomljena — da — —posuda

11. Skupocjeni skupocjen skupocjen pomast, r. 38 dragocjenamiris nardova pomast,

r. 3

12. »isti nard — da, r. 3 — da, r. 3

13. KuÊa ispunjena — — — da mirisom

14. Tko se buni? uËenici neki od — Juda, jedan odprisutnih uËenika, r. 4

15. Judina — — — kradljivacskrivena pobuda

16. Negodovanje da da, 14,4 — prigovaranje, r. 4

17. Zaπto rasipanje? da, r. 8 da (pomasti) — —

18. Trebalo je da da — daprodati

19. Cijena skupa godiπnja — godiπnjanadnica nadnica

(300 denara) (300 denara)

20. Novac za da da — da, r. 5siromahe

133

21. Isusov prvi Zaπto dodi- Pustite je. — Pusti je, r. 7komentar u javate æeni?

njezinu obranu

22. Isus kaæe uËinila dobro dobro djelo, (mnogo ljubi, —da je djelo r. 6, πto je r. 47)

mogla, r. 8

23. Siromasi su da da — —uvijek tu

24. Pripremila da, r. 12 da, r. 8 — da, r. 7za ukop

25. Vjera te spasila — — da, r. 50 —

26. O ovom Ëinu da da — —Êe se govoriti gdje

god se propovi-jeda evanelje

27. Rezultat: da, rr. 14-16 da, r. 10 — spomenutoJuda planira izdaju neizravno, r. 4

28. Rezultat: — da, ali se da, “zatim” —Marija Magdalena spominje slijedi Isusa

putuje s Isusom, kasnije: (8,1-3)podupire Ga Marko 15,40.41

svojim novcem

29. Demoni — da (16,9) da (8,2) —Marije Magdalene

30. Prijaπnji — — — daizvjeπtaj o Mariji (11. poglavlje)

Magdaleni



©imunov problem©imunov problem©imunov problem©imunov problem©imunov problem (koji je ©imun ispriËao Luki?)

a. Stala je iza Isusa — — da —

b. Ovlaæila Isusove — — da —noge suzama

c. Obrisala Isusove — — da danoge svojom kosom

d. Ljubila — — da —Isusove noge

e. ©imun misli: — — da —kad bi bio prorok

f. Isus Ëita misli — — ©imunove, r. 39 —

g. PriËa o dvojici — — da —duænika

h. Nisi mi dao vode — — da —

i. Grijesi oproπteni — — da —jer je ljubila

Izvjeπtaji imaju mnogo zajedniËkih pojedinosti. U ovih

trideset devet pojedinosti moæete naÊi:

w Deset pojedinosti u kojima se dva pisca potpuno slaæu

bez proturjeËja na drugim mjestima (12, 17, 21, 22,

23, 26, 27, 28, 29, c).

w ©est pojedinosti u kojima se slaæu tri pisca bez pro-

turjeËja na drugim mjestima (1, 9, 16, 18, 20, 24).

w Tri pojedinosti kod sva Ëetiri pisca (2, 7, 11).

w Trinaest pojedinosti spominje samo jedan pisac, ali

bez protuslovlja na drugim mjestima (5, 10, 13, 15,

25, a, b, d, e, f, g, h, i).

w Ukupno:

w 32 pojedinosti bez protuslovlja.5

5 OdluËili smo se za konzervativan broj. Na primjer, s toËkom

19 jasno se slaæu dva pisca, ali to ne smatramo slaganjem jer drugi

135

w sedam razlika u pojedinostima (br. 3, 4, 6, 8, 14, 19,

21).

Razlike koje se ne mogu “uklopiti” da bi se dobila uvjer-

ljiva slika nagovjeπtavaju da izvjeπtaji opisuju druge doga-

aje.6 Istraæimo i njih:

#3. Matej i Marko kaæu da je gozba odræana dva dana

prije Pashe. Ivan kaæe da je Isus stigao u Betaniju πest

dana prije Pashe — ali ne kaæe da je gozba bila pri-

reena prvog dana.

#4. Matej i Marko kaæu da je domaÊin bio ©imun guba-

vac, a Luka ga naziva ©imun farizej. Ime i gradiÊ su

isti. Gubavcu ne bi nikad bilo dopuπteno da se druæi

s ljudima zbog straha od zaraze, pa je ©imun morao

biti bivπi gubavac: Isus je Ëesto lijeËio gubavce (vidi,

na primjer, Matej 11,5) i ©imun je oËito bio jedan od

njih. To bi lako mogao biti isti ©imun iz istog mjesta,

opisan da se naglase drugi detalji.

#6. Marija iz Betanije lako je mogla biti “greπnica” iz

Betanije, neimenovana u drugim evaneljima. Imena

ne moraju biti proturjeËna — osoba je mogla imati

razliËita imena.

#8. Marija je mogla pomazati glavu i noge ili, opÊenito

govoreÊi, Isusovo “tijelo”. Kao πto se vidi iz πestog

poglavlja, pomazanje glave bilo je Ëin uobiËajene

gostoljubivosti, pa Ivan moæda podrazumijeva glavu i

noge kada piπe kako Marija “pomaæe Isusu noge [gla-

va bi se podrazumijevala] i otare ih svojom kosom”

(Ivan 11,3).7


pisac iznosi drukËije pojedinosti. Osim toga taj broj izgleda mnogo

prihvatljivije ako u obzir uzmemo oËite pojedinosti — na primjer,

da je Isus bio tamo — ali smo bili konzervativni.6 Neki znanstvenici smatraju da je tradicija iskrivljena prenoπe-

njem. Wenham vidi dokaz da su pisci evanelja bili “poπteni i do-

bro informirani”, ali ipak daje mjesta sumnji: “Izvjeπtaji su pouz-

dani ako ne postoji ozbiljan razlog za suprotno.” (Wenham, op.

cit., str. 24)7 Wenham, op. cit., str. 25.


#14. Marko jednostavno piπe da su neki prisutni gosti

kritizirali Mariju. Matej je usredotoËen na uËenike, a

Ivan je joπ odreeniji kad imenuje pokretaËa. Moæda

su promatrali s raznih mjesta za stolom.

#19. Dva se evanelja slaæu da se radilo o “godiπnjoj

nadnici” ili tristo denara. Matej ne iznosi svotu, veÊ

kaæe da je pomast bila skupocjena.

#21. Dva pisca kaæu: “Pustite je/Pusti je.” Matej kaæe:

“©to dodijavate æeni?” Misao je ista i moguÊe je da je

Isus izgovorio jedno i drugo.

Premda smo razmotrili razlike, neki tvrde da se Lukin

izvjeπtaj mora razlikovati jer ga stavlja ranije u izvjeπtaj

o Isusu. Ali Luka svoju priËu obiËno gradi oko ideje, gru-

pirajuÊi izvjeπtaje oko nje. UËenjaci su svjesni da je skloniji

logiËnom slijedu nego kronoloπkom.8

Razlike, dakle, postoje, ali nijedna od njih ne mora biti

proturjeËna. »ak se i precizne pojedinosti uklapaju u sliku

i tvore uvjerljivu cjelinu.

Stoga su Marija Magdalena i “greπnica” ista osoba.9

8 Feuillet, op. cit., str. 370.9 R. Holst vidi isti dogaaj u sva Ëetiri evanelja. “The Anointing

of Jesus, Another Application of the Form-Critical Method”, JLB

95 (1976.), str. 435—446. Joseph A. Fitzmyer nalazi sedam razloga

za povezivanje Markove i Lukine verzije, The Gospel According to

Luke 1—9; introduction, translation and notes, Doubleday, New

York, 1981., str. 686. C. H. Dodd vidi isti dogaaj u svim izvjeπta-

jima, Historical Tradition in the Fourth Gospel, Cambridge Uni-

versity Press, Cambridge, 1963., str. 162—173. D. A. Carson, The

Gospel According to John, Eerdmans, Apollos, 1991., str. 426,427,

ne slaæe se, ali kaæe da neki poznati uËenjaci vide pogreπke u Ivanu

zbog pogreπnog povezivanja dvaju izvjeπtaja: Brown, Marshall, Bea-

sley-Murray, Benoit i Legault vide u Luki drugi izvjeπtaj o drugoj

æeni. Feuillet vidi odvojene dogaaje, ali istu æenu: Marija iz Betanije

= Marija Magdalena = anonimna greπnica.

137

Jesu li Marija Magdalena i Marija iz Betanije istaJesu li Marija Magdalena i Marija iz Betanije istaJesu li Marija Magdalena i Marija iz Betanije istaJesu li Marija Magdalena i Marija iz Betanije istaJesu li Marija Magdalena i Marija iz Betanije istaosoba?osoba?osoba?osoba?osoba?

Ovo nije potpuno jasno iz biblijskih tekstova, ali po-

stoje neki zanimljivi pokazatelji i “podudarne vjerojatno-

sti”10 koje to Ëine vjerojatnim.

1. VeÊ smo vidjeli da tri pisca evanelja biljeæe iden-

titet æene s greπnom proπloπÊu, a da je Ivan, koji je po-

sljednji pisao svoje evanelje, otkriva kao Mariju. To bi

moglo znaËiti da su raniji pisci preπutjeli cijelu priËu ka-

ko bi Mariju poπtedjeli neæeljenog publiciteta11 — moæda

zato πto je bila aktivna u javnom svjedoËenju o istinito-

sti izvjeπtaja o Isusu. Tada bi se priËa o njoj mogla poja-

viti kasnije, nakon πto se povukla ili Ëak umrla pa se Ivan

smatrao slobodnim da je imenuje. »ak se i u tom sluËa-

ju nitko ne sluæi grubom i uvredljivom rijeËi prostitut-

ka.12

Ili je moæda postojao mnogo vaæniji razlog za privat-

nost. Zanimljivo je da ranija evanelja ne izvjeπÊuju o us-

krsnuÊu Lazara iz Betanije, Marijinog brata. Ivan je spo-

menuo pravi razlog: vodeÊi sveÊenici namjeravali su ubi-

ti Lazara (vidi Ivan 12,9.10). Kad su mnogi oËevici nje-

govog uskrsnuÊa proπirili vijest o Ëudu, narod je dolazio

da ga vidi i poËeo vjerovati u Isusa, pa su sveÊenici od-

luËili zauvijek uπutkati Lazara. Moæda su pisci prvih evan-

elja iz sigurnosnih razloga ovu obitelj iz Betanije nasto-

jali saËuvati πto anonimnijom.13 NazivajuÊi Mariju “Magda-

lenom”, πto znaËi da je potjecala iz Magdale, mjesta u bli-

zini Galileje (vidi Matej 15,39). To bi bilo toËno ako je

10 Feuilletov izraz, op. cit., str. 380.11 Christopher Wordsworth, The New Testament of Our Lord

and Saviour Jesus Christ in the Original Greek, With Notes and

Introductions: The Four Gospels, Rivingtons, London, 1886., str.

323.12 Wenham, op. cit., str. 32.13 Isto.



tamo æivjela, ali moglo je posluæiti i kao prikrivanje kako

bi se skrenula pozornost s doma njezine obitelji koja se

nalazila u Betaniji, nedaleko od Jeruzalema.

Ova potreba za privatnoπÊu mogla bi objasniti zaπto

Luka ne imenuje Mariju Magdalenu “greπnicom”, ali veÊ

u sljedeÊem poglavlju kaæe da je financijski podupirala

Isusa (vidi Luka 8,1.3). Luka je moæda æelio spomenuti

njezina dobra djela, a mraËnu proπlost preπutjeti.

Neki Êe reÊi da su Magdala i Betanija dva razliËita grada

i da Marija nije mogla potjecati iz oba. Ali mogla je æivjeti

u jednom i drugom u razliËito vrijeme. A prostituciji je

sklonija djevojka koja æivi izvan doma i bez obiteljske pot-

pore; Magdala je bila na glasu po tome. Rabini su Magdalu

nazivali bogatim, ali moralno iskvarenim gradom — toliko

iskvarenim da su poslije govorili kako je to bio razlog

πto je razoren. Alfred Edersheim kaæe da je “njezino bo-

gatstvo bilo veoma veliko” (uglavnom od proizvodnje tka-

nina i boja koje su se dobivale iz πkoljaka u jezeru), ali

je “i njezina moralna pokvarenost bila velika”.14

Promjena boraviπta mogla bi objasniti zaπto Marija po-

nekad ima ime Magdalena.15

2. Marija Magdalena je bila “opsjednuta sa sedam de-

mona” dok ih Isus nije istjerao (vidi Marko 16,9; Luka

8,2). Ovo se teπko uklapa u sliku Marije kao pristojne,

imuÊne æene, koja je moæda imala nekoliko blago depre-

sivnih trenutaka i koja je financijski podupirala Isusa. “Sma-

tra se da demoni nagone ljude na svaki moguÊi grijeh i

14 Jer Taan 69 a; 11 Jer Taan us; Midr on Lament ii, 2. izdanje,

Warsh, str. 67 b sredina; sve u Alfred Edersheim, The Life and

Times of Jesus the Messiah, knjiga III, pogl. 22, 1883.; iz

www.kjvuser.com/lifeantimes/book322.htm Migdal na hebrejskom

znaËi kula, pa ime Magdala moæda potjeËe od obrambene kule.

Nekoliko poznatih rabina poteklo je iz Magdale i “o njima se govori

u Talmudu kao ‘Magdalencima’ (Magdelaah ili Magdelaya).” (Baba

Mets, 25 a, sredina, R, u Edersheim).15 Wenham, op. cit., str. 32.

139

porok”,16 pa bi se to dobro uklapalo u misao da je Marija

Magdalena imala vrlo mraËnu proπlost, moralno i duhovno

— ukljuËujuÊi i seksualni grijeh. Jedan dokument, koji od-

raæava sliËne ideje onog vremena, Zavjeti dvanaestorice

patrijarha, navodi sedam duhova koje “Beliar” (Zli ili mo-

æda Sotona) πalje ljudima, a prvi je seksualni grijeh. Da-

lje na popisu su proædrljivost, gnjevna tuËa, laskavo varanje,

arogantnost, laganje i nepravda ili kraa, neposluπnost ro-

diteljima i propast. Prema tomu, demoni ili duhovi u ono

su vrijeme bili jasno povezivani s grijehom. Takav opis

sedam duhova moæe se uskladiti s komentarom da je Marija

iz Betanije imala “mnoge grijehe” (vidi Luka 7,47).17

3. »ini se da Luka nagovjeπÊuje da Marija Magdalena

radi i putuje s Isusom zahvaljujuÊi promjeni æivota Mari-

je iz Betanije. On pokazuje kako je Isus rekao “greπnici”

(Mariji iz Betanije) da ju je njezina vjera spasila i da ide

u miru. VeÊ u sljedeÊem prizoru Marija Magdalena sluæi

Isusu na misionarskom putovanju (vidi Luka 8,1-3), a Lu-

ka nagovjeπÊuje kako je to logiËna posljedica onoga πto

se ranije dogodilo. Naπa Biblija jednostavno kaæe “zatim”

(Luka 8,1), ali Luka je oba prizora povezao s grËkom rijeËi

“koja oznaËava odsjeËak vremena, prostora ili logike”.18

Mogli bismo prevesti: “I zatim je...” Wenham piπe: “Luki-

no predstavljanje Marije Magdalene na poËetku osmog po-

glavlja bilo bi jasno ako je sedmo poglavlje izvjeπtaj o nje-

zinom obraÊenju.”19

16 Feuillet, op. cit., str. 387,388.17 The Testaments of the Twelve Patriarchs, I, 3. ObiËno se

smatra da je to æidovski dokument koji su prilagodili krπÊani i da-

tira se pribliæno izmeu 80. i 200. godine. Za izvor preko interne-

ta vidi earlychristianwritings.com/patriarchs.htm! Vidi i Wenham,

op. cit., str. 30.18 U Luki 81 kathegzes “oznaËava odjeljak vremena, prostora

ili logike ... doslovce u sljedeÊem ...” (Friberg); “sukcesivni redoslijed

u vremenu, prostoru ili logici” (Louw-Nida).19 Wenham, op. cit., str. 28.



U izvjeπtaju o pomazanju Luka ne spominje Mariju iz

Betanije kao “greπnicu” i predstavlja Mariju Magdalenu kao

da po prvi put podupire Isusa, ali bi se i to moglo objasniti

brigom za privatnost.

4. Marija Magdalena i Marija iz Betanije nikad se ne

pojavljuju zajedno.20

5. Ako su Marija iz Betanije i Marija Magdalena ista

osoba, izvjeπtaj u evaneljima bio bi vrlo zanimljiva priËa,

a Marija dosljedna osoba. Wenham je opisuje kao “impul-

zivnu, osjeÊajnu, posveÊenu, pronicavu, povlaπtenu”.21

(a) Na primjer, Marija iz Betanije pojavljuje se

plaËuÊi u blizini groba svojeg brata (grËka rijeË kla-

io znaËi ridanje, a moæda i formalno æalovanje. JaËa

je od rijeËi dakruo, koja oznaËava samo lijevanje

suza). Poslije se Marija pojavljuje u blizini Isusovog

groba, opet ridajuÊi (klaio, usporedi Ivan 11,31-35

i 20,11).22

(b) Nakon Isusove smrti Marija Magdalena dolazi

pomazati Njegovo tijelo za ukop (vidi Marko 16,1.2).

Upravo je to Marija iz Betanije nastojala uËiniti u

©imunovoj kuÊi, πto je Isus prepoznao, a tri pisca

zapisala (vidi Matej 26,12; Marko 14,8; Ivan 12,7).

To je logiËno ako su Marija Magdalena i Marija iz

Betanije ista osoba.

(c) Na gozbi u ©imunovoj kuÊi Juda zakljuËuje da

je Marija Magdalena mogla nakon prodaje mirisne

pomasti dati novac siromasima tako πto bi ga dala u

20 Isto, str. 29.21 Isto.22 F. Scott Spencer, Dancing Girls, Loose Ladies and Women

of the Cloth, Continuum, London, 2004., str. 95, i Mary Ann-Sullivan,

Women in the New Testament, The Liturgical Press, Collegeville,

2001., str. 188, istiËu paralelu izmeu ova dva glagola i prizora,

premda ne izjednaËuju osobe.

141

njegov tobolac (vidi Ivan 12,4-6). Zaπto? Zato πto je

Marija inaËe davala novac (vidi Marko 15,40.41; Luka

8,2). I ovo pokazuje da su Marija Magdalena i Marija

iz Betanije ista osoba.23

(d) Moæda viπe kao poetska slika, Marija je Ëesto

prikazana kako sjedi do Isusovih nogu. Marija iz Be-

tanije sjedi do Isusovih nogu i sluπa (Luka 10,39).

Pada pred Njegove noge da Ga izvijesti o gubitku

svojeg brata (Ivan 11,32). Ona pomazuje Njegove

noge (Ivan 12,3). Nakon Isusova uskrsnuÊa Marija

Magdalena i druge æene iznenada susreÊu Isusa: “Re-

Ëe im: ‘Zdravo!’ One polete k njemu, obujme mu

noge i niËice mu se poklone.” (Matej 28,9) Nakon

πto Marija i druge æene kaæu uËenicima da je uskr-

snuo, Isus se iznenada pojavljuje u prostoriji i svi

Mu se klanjaju (Luka 24,39.40). Moæda su to uËinili

zato πto su na Njegovim nogama joπ uvijek bile

vidljive rane od kriæa, πto ih je uvjerilo da je to stvar-

no Isus, ponovno æiv. Zato se uËenici klanjaju u div-

ljenju πto je umro za njih i ponovno uskrsnuo. »inje-

nica je da su mnogi pali pred Isusove noge da Ga

neπto mole ili Mu zahvale (vidi Matej 15,30; Marko

5,22; 7,25; Luka 8,41; 17,14), πto je oËito bilo uobi-

Ëajeno u onoj kulturi (vidi Matej 18,29), ili su sjeli

do Njegovih nogu da Ga sluπaju (vidi Luka 8,35).

Ova ponovljena slika moæe biti literarni motiv koji

karakterizira Mariju i povezuje razliËite izvjeπtaje.

6. U evaneljima se spominje samo jedna “druga Ma-

rija”. Marija je bila uobiËajeno ime. Ali u opisu prizora

blizu Kristova kriæa sva Ëetiri evanelja spominju samo

dvije æene po imenu Marija: Mariju Magdalenu i “drugu

Mariju” (vidi Matej 27,61; 28,1). (Isusova je majka spome-

nuta prije, a sada je imenovana samo kao “njegova majka”,

a ne vlastitim imenom.) Ivan kaæe: “Uz kriæ su Isusov stajale

23 Feuillet, op. cit., str. 384,385, citira A. Lemonnyera.



24 Isto, str. 381 i vidi temeljitu raspravu u Raymond F. Brown,

The Gospel According to John, XII—XXI, Doubleday, New York,

1970., str. 904—906.25 Prema Brownu, isto, str. 905.

majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleo-

fina, i Marija Magdalena.” (Ivan 19,25) Matej, Marko i Luka

opisuju isti prizor i spominju “drugu Mariju” malo druk-

Ëijim rijeËima (vidi tablicu koja slijedi), ali je sasvim ja-

sno da je to ista osoba.24

Æene pokraj kriæa i grobaÆene pokraj kriæa i grobaÆene pokraj kriæa i grobaÆene pokraj kriæa i grobaÆene pokraj kriæa i groba25

Matej 27,55.56 Marko 15,40 Luka 24,10 Ivan 19,25(pokazuje æene

kraj groba;vidi Marko 16,1)

i Luka 23,49

1. Marija Marija Marija MarijaMagdalena Magdalena Magdalena Magdalena

2. Marija, majka Marija, majka Marija (majka?) MarijaJakova i Josipa. Jakova mlaeg Jakovljeva KleofinaPoslije dvaput i Josipa. 15,47

nazvana naziva je majkom“druga Marija” Josipovom. 16,1

27,61; 28,1 naziva je Mari-jom Jakovljevom.

3. majka Saloma — —Zebedejevih

sinova

4. — Ivana — (u Luki —8,3 æena koja

putuje s Isusomi uËenicima)

5. — — — Isusova majka(ime Marija nije

spomenuto, moædazato da se izbjegnezabuna oko Marija)

143

Jasno je da Matej dvaput spominje “drugu Mariju” za-

jedno s Marijom Magdalenom (vidi Matej 27,61; 28,1). Ako

su Marija iz Betanije i Marija Magdalena bile dvije oso-

be, onda bi dvije Marije (osim Isusove majke) bile bliske

Isusu i imale znaËajnu ulogu u Njegovom æivotu. Onda

bi Matej mogao reÊi “jedna od dviju Marija”. Ali on to

ne Ëini, πto pokazuje da su Marija Magdalena i Marija iz

Betanije jedna te ista Marija.

Svaka od ovih toËaka nije uvjerljiva sama za sebe, ali

zajedno tvore logiËnu cjelinu. »ini se da je Marija ista

osoba u Ëitavom zbivanju.

Wenhamu je “teπko povjerovati” da ova Marija, za Ëije

je prekrasno djelo reËeno da Êe se uvijek pamtiti, “ne bi

odigrala nikakvu ulogu u priËi o uskrsnuÊu, veÊ da bi

prednost da prva vidi uskrsloga Gospodina bila dana

drugoj, gotovo nepoznatoj Mariji”.26

Zbog toga se Mariju Magdalenu, Mariju iz Betanije i

“greπnicu” moæe smatrati istom osobom. Tako izvjeπtaj o

njoj na najljepπi naËin pokazuje πto Isusovo evanelje moæe

ostvariti u ljudskom srcu. Moæda je to razlog πto je Isus

rekao da Êe se o njoj govoriti gdje god bude navijeπtana

Radosna vijest (vidi Matej 26,13; Marko 14,9).

26 Wenham, op. cit., str. 29.



Kazalo

1. poglavlje • Prikrivanje istine? .................................... 7

2. poglavlje • Isus: smrtni prorok ili Sin Boæji?......... 24

3. poglavlje • Newtonova velika jabuka: proreËena

buduÊnost ................................................................... 44

4. poglavlje • Da Vincijev kod i Biblija ..................... 54

5. poglavlje • Seks i seksizam ...................................... 70

6. poglavlje • Evanelje po Mariji ............................... 88

7. poglavlje • ToËno ili netoËno? Okladimo se........ 108

Dodatak A • Daniel 9: Kopati dublje ........................ 116

Dodatak B • Tko je bila Marija Magdalena? .............. 129