GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina VIII Broj 63/64 Lipanj/ Srpanj 2010. Cijena 1 € ISSN 1800-5179

HHRRVVAATTSSKKII PPRREEDDSSJJEEDDNNIIKK IIVVOO JJOOSSIIPPOOVVIIĆĆ UU PPOOSSJJEETTUU CCRRNNOOJJ GGOORRII

Učvršćivanje prijateljstva

3

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +382 (0) 32 304 232 Faks: +382 (0) 32 304 233E-mail: hgd-kotor@t-com.meŽiro-račun: 510-4741-76Osnivač: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor

Predsjednik: dr Ivan Ilić Glavni urednik: Tamara PopovićUr e đivački odbor: Tripo Schubert, Marija Mihaliček, Jo škoKatelan, Željko Filičić Fotografije: Foto Parteli, R. Milić, S.Kordić, N. Dabanović

Dizajn&priprema: Radionica LCG Tisak: Grafo-Bale –Podgorica Naklada: 800 primjeraka Cijena: 1,00 euro

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitateljiLjeto je doba odmora, putovanja, kulture... Ako ne živite na moru, pa

tada ponajviše radite. Crnogorskim je političarima, bilo da su radili iliodmarali ovoga ljeta, već krenula veoma dinamična politička jesen. Iz-borni zakon, rađen rekordnih 30 mjeseci, još čeka na usaglašavanje saUstavom usvojenim prije četiri godine, i europske su institucije poruči-le da se taj posao mora dovršiti što prije. Za 21. rujna je zakazana par-lamentarna rasprava, a kompromis se do tada mora naći.

Zakon predviđa “punu autentičnu zastupljenost manjina”. Sve ma-njine mogu konkurirati za nekoliko mjesta u parlamentu na osnovi pro-cenata. To je suštinska promjena u odnosu na pet garantiranih manda-ta za albansku manjinu. Radi se o originalnom rješenju koje su crno-gorski parlamentarci, uz stručnu pomoć, osmislili, a koje je proizvodvišegodišnjeg iskustva.

Novim rješenjem neće se bitnije promijeniti broj mjesta koja će uSkupštini Crne Gore pokrivati manjinski predstavnici.

Ako je vjerovati, a vjerujemo prognozama zasnovanim na znanstvenimistraživanjima uglednog prof.dr. Milenka Pasinovića, taj će Zakon mo-žda biti manje značajan od problema s kojim se već neko vrijeme suoča-vaju Hrvati u Crnoj Gori – da li su uopće manjina ili etnička grupa.

“To ovisi o mladima, kojih je punoljetnih sada 13,84%. Pitanje je dali ćemo uopće dostići cenzus od 0, 7% za ulazak u parlament”, upozo-rio je Pasinović, koji je upitao da li su to mladi utonuli u ravnodušnostprema svemu, pa i prema svom nacionalnom korpusu. Upozoravajućije i podatak da samo 39% Hrvata u Boki govori maternjim jezikom.

Hrvatsko građansko društvo ostvarilo je za devet godina postojanjanesporne rezultate u očuvanju identiteta. Knjižnica iz dana u dan imasve više naslova, izdavačka djelatnost je kontinuirana, nebrojene suaktivnosti iz oblasti kulture, povijesti, sporta... koje mogu privući mla-de. Nadamo se da je došlo vrijeme kada će se to prepoznati i od stra-ne pripadnika hrvatske zajednice koji odlučuju o financiranju takvihprojekata. Da će se na ovogodišnjem natječaju Fonda za manjine ko-načno uspostaviti zakonitost u raspodjeli sredstava namijenjenih upra-vo očuvanju identiteta.

Ali to je već tema za sljedeće izdanje. Do tada, posjet hrvatskog pred-sjednika Ive Josipovića, veliki posao zagrebačke tvrtke Geofoto za iz-vedbu geodetskoga projekta koji će biti temeljem katastra Crne Gore,podatak da crnogorski vojnici odlaze u Afganistan u odorama rađenimu Hrvatskoj... govore kako na državnoj razini odnosi kontinuirano iduuzlaznom putanjom, što svakako ulijeva optimizam da će se i ostaliproblemi riješiti. No, to ipak najviše ovisi o nama samima.

Vaša urednicaTamara Popović

IIXX.. GGOODDIIŠŠNNJJAA SSKKUUPPŠŠTTIINNAA HHGGDDCCGG

Animirati mladeSTR. 7

HHRRVVAATTSSKKEE SSVVJJEETTSSKKEE IIGGRREE UUZZAADDRRUU

26 medalja! STR. 12

PPRROOSSLLAAVVAA DDAANNAA DDRRžžAAVVNNOOSSTTII RRHH

U znaku broja 4STR. 18

LLJJEETTNNAA ŠŠKKOOLLAA LLIIBBEERRAALLNNEEDDEEMMOOKKRRAACCIIJJEE

Obnova kulture STR. 22

PPEERRSSPPEEKKTTIIVVEE KKOOTTOORRAA

Stoljetne veze sa EuropomSTR. 32

IIZZ KKOOTTOORRSSKKEE BBIISSKKUUPPIIJJEE

Blagoslovljen i otvoren Muzej sakralne umjetnosti STR. 36

LLIIKKOOVVNNAA MMOONNOOGGRRAAFFIIJJAA MMEELLIITTAA BBOOŠŠNNJJAAKK

Neumorna slikaricabokeljskog pejzažaSTR. 46

4

Predsjednik RepublikeHrvatske Ivo Josipovićdoputovao je, na pozivcrnogorskog kolege FilipaVujanovića, 1. srpnja udvodnevni službeni posjet Cr-noj Gori.

Uz najviše državne počasti,hrvatskog predsjednika i iza-slanstvo na pisti podgoričkezračne luke dočekao je pred-sjednik Crne Gore. Josipović,kojemu je ovo bio prvi službe-ni posjet Crnoj Gori otkako je

preuzeo dužnost, po dolaskuse susreo s predsjednikom cr-nogorskog parlamenta Ran-

kom Krivokapićem i premi-jerom Milom Đukanovićem.

Josipović je uoči posjeta ka-

Učvršćivanjeprijateljstva

Josipović se u Kotoru sastao spredstavnicima hrvatske zajednice. Uoči posjeta kazao da u Crnu Goru nedolazi kako bi razgovarao o prošlosti,nego o budućnosti, jer je vrijeme zasuradnju na dobrobit svih građana

HHRRVVAATTSSKKII PPRREEDDSSJJEEDDNNIIKK IIVVOO JJOOSSIIPPOOVVIIĆĆ

Vujanović dočekuje Josipovića uz najveće počasti Predsjednici Vujanovići Josipović na Cetinju

5

zao da u Crnu Goru ne dolazikako bi razgovarao o prošlo-sti, nego o budućnosti, jer jevrijeme za suradnju na do-brobit svih građana.

„ Hrvatska će pomoći CrnojGori u pristupanju Europskojuniji tako što će joj prenijetisvoje iskustvo”, rekao je Josi-pović, te dodao da će europ-skim institucijama prenositiafirmativan stav o Crnoj Gori.

“Crna Gora je prijatelj Hr-vatske i zasigurno zaslužujeda bude u EU”, rekao je Josi-pović.

Suradnja je na svim podru-čjima veoma dobra, a izmeđuCrne Gore i Hrvatske nemaotvorenih pitanja - ako se neračuna pitanje trajne granicei Prevlake.

Ali Josipović je i ovom prili-kom izjavio kako postoji čvr-sta namjera Zagreba i Podgo-rice da se pitanje razgraniče-nja na poluotoku Prevlaka ri-ješi na civilizirani način: “Bitiće i trajno riješeno, kada do-đe vrijeme da se to obavi. Sa-da je na snazi sporazum kojiočito odgovara i jednoj i dru-goj strani, i dobar je primjerodličnog sporazumijevanja iz-

među dvije države.“Crnogorski čelnici se potpu-

no slažu s gostom iz Hrvatskei ističu kako će Podgoricaprihvatiti svaki rezultat me-đunarodne arbitraže.

U razgovoru hrvatskogpredsjednika sa crnogorskimuglednicima istaknuti su pri-mjerni odnosi za čitavu regi-ju.

Tijekom razgovora s Josipo-vićem, predsjednik SkupštineCrne Gore Ranko Krivokapićje izrazio zadovoljstvo sura-dnjom i političkim kontakti-ma između Crne Gore i Hr-vatske. „Oni mogu biti pri-mjer dobrih odnosa u regiji,čime i Hrvatska i Crna Gorapotvrđuju svoju istinsku eu-ropsku opredijeljenost“, re-kao je Krivokapić.

Krivokapić je, kako je priop-ćeno, zahvalio Josipoviću nasuradnji u procesu europskihintegracija, osobito u povoduustupanja prijevoda europskepravne stečevine Crnoj Gori.

Naglasio je i potrebu daljegintenziviranja suradnje nagospodarskome planu, za ko-ju je dobra osnova međudrža-vni Savjet za gospodarsku su-

radnju.Predsjednik Vlade Crne Go-

re Milo Đukanović i predsjed-nik Republike Hrvatske IvoJosipović izrazili su obostra-no zadovoljstvo što dobre po-litičke odnose, uz značajnufrekvenciju susreta na viso-kom državnom nivou, karak-teriše i intezivna bilateralnasuradnja.

Crnogorski predsjednik Vu-janović rekao je da u borbiprotiv organiziranog krimina-la dvije države trebaju biti sa-veznice. „Naš interes je dabudemo saveznici do kraja uborbi protiv organiziranogkriminala i korupcije, jer onine poznaju granice. Preniosam Josipoviću našu želju dadva ministarstva pravde tajsporazum što prije zaključe.“Dva predsjednika najavili suda će ministri pravosuđa Hr-vatske i Crne Gore uskoropotpisati sporazum o među-sobnom izručenju osoba op-tuženih za najteža krivičnadjela.

Potrebu za suradnjom uborbi protiv zločina ističe i hr-vatski predsjednik: “Prošlo jevrijeme kada su kriminalci

UU PPRRVVOOMM SSLLUUžžBBEENNOOMM PPOOSSJJEETTUU CCRRNNOOJJ GGOORRII

Susret Josipovića s crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem

6

bolje surađivali od država idoista mislim da je zaključi-vanje ugovora o ekstradicijivažan čin. Hrvatska je to uči-nila sa Srbijom i siguran samda će to učiniti i sa CrnomGorom“, kazao je Josipovićkoji je uvjeren kako će to zna-čiti prekretnicu u borbi protivkriminala u regiji.

U okviru službenog posjetaCrnoj Gori, Josipović je 2. sr-pnja boravio u Kotoru gdje sesastao s crnogorskim pred-sjednikom Vujanovićem, gra-donačelnicom Kotora Mari-jom Ćatović te generalnimkonzulom RH u Kotoru Bo-žom Vodopijom. U Pomor-skom muzeju organiziran jesusret s predstavnicima hr-vatskih udruga i hrvatskemanjine. Nazočni su bilipredsjednik Hrvatskog gra-đanskog društva Crne Goredr. Ivan Ilić, tajnik HGDCGTripo Schubert, predsjednikHrvatskog nacionalnog vijećaMiroslav Franović, predsjed-nica Hrvatske građanske ini-cijative Marija Vučinović,parlamentarna zastupnicaHGI Ljerka Dragičević ipredsjednik Krovne udrugeZvonimir Deković.

Na sastanku je razgovaranoo njihovu aktualnom statusuu Crnoj Gori, a osim pred-sjednika Ive Josipovića i Fili-pa Vujanovića, nazočili su igradonačelnici Kotora MajaĆatović i Dubrovnika AndroVlahušić. Tijekom razgovoraistaknuta je potreba bolje su-radnje na kulturnom polju sdubrovačkom regijom, za ko-ju je dubrovački gradonačel-nik obećao dati potporu.

„Hrvatska manjina odigralaje važnu ulogu u osamostalje-nju Crne Gore. Problema uprošlosti bilo je dosta, među-tim ono što ohrabruje su svebolji odnosi između dvijezemlje kojima je zajedničkapolitika zaštita manjinskihprava i afirmacija manjina“,naglasio je nakon susreta hr-

vatski predsjednik. On je iz-razio zadovoljstvo i bogatomkulturnom aktivnošću Hrvatau Boki kotorskoj. Najavljenoje kako će u idućoj godini uKotoru biti otvoren novi ob-jekt u kojem će biti smještenkonzulat RH, a bit će namije-njen i kulturnim aktivnosti-ma Hrvata u Boki kotorskoj.

Komentirajući pitanje novi-nara o slučaju Morinj, hrvat-ski predsjednik kazao je dazna za to suđenje ali ne želiocjenjivati rad crnogorskogpravosuđa. „Važno je da jeproces proveden, a krivci osu-đeni“, kazao je Josipović.

Crnogorski predsjednik ta-kođer je kazao kako objezemlje imaju dobar odnosprema manjinama, a kad je upitanju granični prijelaz naDebelom brijegu koji koristeuglavnom stanovnici Bokekotorske i dubrovačkog po-dručja, izrazio je uvjerenostda će obje države učiniti sveda se prohodnost s granič-nim prijelazom učini što bo-ljim.

Mediji su otkrili i kako Josi-pović ima rođake u Crnoj Go-ri. Dvije sestre njegovog ocasu udane za Crnogorce i nje-govi rođaci žive u Nikšiću.

Susret Josipovića s Krivokapićem

Nakon susreta u Kotoru: Ilić, Josipović, Schubert

7

Udvorani palače Bizantiodržana je 18. lipnja IX.redovita godišnja Skup-ština Hrvatskog građanskogdruštva Crne Gore.

Skupštini su kao gosti na-zočili počasni članovi društvaiz Dubrovnika Igor Žuvela iMiše Galjuf, te povjerenik zaRH Krunoslav Težak. Gener-alni konzul RepublikeHrvatske Božo Vodopija poz-dravio je nazočne i poželio us-pješan rad u ime Vele-poslanstva RH u Podgorici iKonzulata u Kotoru.

“Želim čestitati na svemušto ste uradili i uspjeli, pogo-tovu u vrijeme recesije. Aligdje nema novaca, ima srca ientuzijazma”, kazao jeVodopija.

Nazočila je i savjetnica vele-poslanika Petra TurčinovićaAna Modun.

Skup je pozdravio i vicead-miral Bokeljske mornarice Ili-ja Radović, koji je poželio us-pješan rad. On je naglasio

IIXX.. GGOODDIIŠŠNNJJAA SSKKUUPPŠŠTTIINNAAHHRRVVAATTSSKKOOGG GGRRAAĐĐAANNSSKKOOGG

DDRRUUŠŠTTVVAA CCRRNNEE GGOORREE

Animirati mlade

Nakon Skupštine, kao poklon zaDan HGDCG od Ministarstvakulture Republike Hrvatske, održanje koncert Zagrebačkog gudačkogkvarteta u bazilici Sv. Tripuna

Radno predsjedništvo Skupštine

8

odličnu suradnju izmeđuBokeljske mornarice iHrvatskog građanskog društ-va i poželio da se tako nastavii narednom periodu.

Predsjednik Maticecrnogorske – ogranak KotorSlavko Mandić kazao je kakoje HGDCG jedna iznimno važ-na organizacija koja je odavnoprevazišla okvire udruge. Onje naglasio kako mu je iznim-na čast što je na Skupštinidruštva koje je sve uradilo dapribliži i spoji dvije države –Hrvatsku i Crnu Goru.

Predsjednik društva prim.dr. Ivan Ilić u uvodnom izla-ganju kazao je kako su uprethodnom periodu, unatočpoteškoćama, realizirani svizacrtani projekti. TajnikTripo Schubert podnio je izv-ješće o radu društva i finan-cijskom poslovanju. Govorioje o tome s koliko se napora iuz dosta problema ipak uspi-jevaju realizirati ne samotradicijske manifestacijedruštva, nego i novi projekti,posebice u izdavačkoj djelat-nosti.

Skupština je usvojila planrada i financijski plan, kao iizmjene Statuta HGDCG.Radno predsjedništvo činili supredsjednik Ilić, tajnik Schu-bert i predstavnici podružnicaPodgorica, Bar, Herceg Novi,Tivat i Kotor. Predsjednik Ver-ifikacione komisije bila jeDanijela Vulović

Skupštini su se obratili iprof.dr Milenko Pasinović iodvjetnik Boško Grgurević.

“Ovo je društvo profilirano iima značajne rezultate”,kazao je među ostalim Gr-gurević. Osvrnuvši se naprobleme koje HGDCG ima utzv. tihom ratu s ostalim “fan-tomskim udrugama”, naglasioje kako opstaje unatoč finan-cijskoj blokadi, prije svega odstrane HNV.

“Stoga se HGDCG može spravom nazvati džinom međupatuljcima”, ocijenio je Gr-

Koncert Zagrebačkogkvarteta u baziliciSv. Tripuna

9

gurević. Kao odvjetnik, govo-rio je o izmjenama Statuta ko-je su predložene i usvojene naovoj Skupštini.

Prof. dr. Pasinović govorio jeo aktualnom trenutku u ko-jem se nalaze Hrvati CrneGore– da li su manjina ili et-nička grupa.

“To ovisi o mladima, kojih jepunoljetnih sada 13,84%. Pi-tanje je da li ćemo uopćedostići cenzus od 0, 7% zaulazak u parlament”, upozo-rio je Pasinović, koji je upitaoda li su to mladi utonuli uravnodušnost prema svemu,pa i prema svom nacionalnomkorpusu. Pogledajte samostarosnu strukturu HNV iHGI, dodao je Pasinović.

“Participiranje u drugim,jačim političkim partijama nebi trebalo da bude problem.Partijska pripadnost ne trebada potire nacionalnu”, istakn-uo je Pasinović i dodao kakoje upozoravajuća činjenica dasamo 39% Hrvata u Boki gov-ori maternjim jezikom.

On je zahvalio gradonačel-niku Podgorice Miomiru Mu-goši i svima koji su omogućilida podružnica HGDCG imaprostor za okupljanje uglavnom gradu Crne Gore. “Miu Kotoru to nemamo”, dodaoje Pasinović.

Aljoša Camović je zahvalila

ispred podružnice Podgoricaveleposlaniku Petru Turči-noviću što im je omogućio dase do dobivanja prostora sas-taju u prostorijama Vele-poslanstva RH.

U ime podružnice Bar na-zočne je pozdravio BožoŠaltić, koji je govorio o prob-lemima s kojima se susrijećenjihovo iznimno aktivnočlanstvo, a prije svega u svezinedostatka prostora za okupl-janje.

Mirko Vičević predložio je,a Skupština usvojila, daHrvatsko građansko društvouzme za obvezu da u nared-nom razdoblju priđe utemel-jenju lanca društava pri-jateljstva širom Crne Gore,Republike Hrvatske i zajed-ničke dijaspore širom svijeta,budući da je najpozvanijezbog dosadašnjeg rada, priz-nanja i rezultata da to uradi.

Nakon Skupštine, kao pok-lon za Dan HGDCG od Min-istarstva kulture RepublikeHrvatske, održan je koncert

Intoniranje himni

Branka Bezić Filipović

10

Zagrebačkog kvarteta u bazili-ci Sv. Tripuna. Na programusu bila djela Josepha Haydna,Antonina Dvoraka i našeg su-građanina Iva Brkanovića.

Zagrebački kvartet je najsta-riji hrvatski ansambl. Uteme-ljili su ga daleke 1919. godineVaclav Huml, Ladislav Mira-nov, Milan Graf i UmbertoFabbri. Do konca prvog razdo-blja djelovanja (1943) u Kvar-tetu su djelovali mnogi istak-nuti glazbenici, među kojimase ističu Dragutin Arany, Zla-tko Topolski te Stjepan Šulek.Drugo razdoblje Zagrebačkogkvarteta počinje 1954. kadaga ponovno utemeljuju JosipKlima, Tomislav Šestak, Du-šan Stranić i Zvonimir Pomy-kalo. Tijekom dotadašnjih če-tiri desetljeća tog razdoblja,među ostalima, kroz Kvartetsu prošli i Zlatko Balija, FredKiefer, Josip Stojanović, IvanKuzmić, Dorđe i Marija Trku-lja, Goran Bakrač i drugi, adanašnji sastav Kvarteta čineGoran Končar, Davor Philips,Ante Živković i Martin Jordan.

Kvartet je nastupao u zname-nitim koncertnim dvoranamapoput Sydney Opera House,New York UN Concert Hall,Berlin Schauspielhaus, Lon-don St. John Smith Sq. i mno-gim drugima. Brojni tonskizapisi, između ostalog preko40 gramofonskih ploča, govo-re o bogatom repertoaru Za-grebačkog kvarteta, ali i otrajnoj skrbi za domaće glaz-beno stvaralaštvo. Mnogi do-maći i inozemni skladateljiveć od 1920. godine posvetilisu svoja djela Zagrebačkomkvartetu. Tijekom svoga djelo-vanja Kvartet je nagrađenbrojnim domaćim i inozem-nim nagradama.

Na dan osnutka HGDCG, 23.lipnja, Hrvatska Matica iselje-nika iz Splita, pod vodstvomBranke Bezić Filipović, uprili-čila je u dvorani palače Bizantiprojekciju filma „100 godinasplitske kinematografije“ i pri-kaz hrvatskih velikana na mar-kama, autora poznatog split-skog filateliste Pjera Baranovi-ća. DVD je podijeljen na više

dijelova u kojima su predstav-ljeni Hrvati iz područja znano-sti, umjetnosti, politike, športa,glazbe. Na sam vrh treba stavi-ti poštansku marku Argentine,posvećenu utemeljitelju dakti-loskopije, Ivanu Vučetiću. Udrugoj zemlji Južne Amerike,Boliviji, objavljena je marka Si-monu Martiniću, utemeljiteljufilatelije u toj zemlji. FranciscoOrlic Bolmarcich dobio je mar-ku Kostarike, jer je kao pred-sjednik te države pomogao njenrazvoj 60-ih godina prošlogastoljeća, a bio je i organizatorpovijesnog susreta latinoame-ričkih predsjednika s JohnomKennedyjem. Tu je i legendarniigrač baseballa Roger Maris(podrijetlom Maras iz Senja),kojemu su marku posvetileSjedinjene Američke Države.On je potukao rekord igračaBabe Rutha, kada je 1961. go-dine postigao 61 ”home run”.Pošta Čilea posvetila je markuSpomeniku hrvatskom iseljeni-ku u Punta Arenasu, a austrij-ska Hrvatskom kulturnomdruštvu u Gradišću.

11

Priredila: prof. Marina BASTAŠIĆ

Kršćansko nazivlje:Tijelovo – smisao iznačenje blagdana

Ove je godine blagdan Tijelo-va obilježen 3. lipnja. Tijelovose smatra državnimpraznikom, te je neradni dan.Sve ono što je Isus govorio na osvome tijelu i svojoj krvi, do-godilo se na posljednjoj večeri.On tada kruh pretvara u svojetijelo, te vino u svoju krv, tesvojim učenicima daje da jedu ipiju. Isus je zapovjedio da to ioni čine na njegovu uspomenu.

To se događa pri svakoj svetojmisi. Na taj način Krist ostajenazočan u svojoj Crkvi, te ost-varuje čvrsto duhovno jedinst-vo sebe i svoje Crkve u zajed-ništvu s Ocem i Duhom Sve-tim.

Dakle, kruh postaje tijeloKristovo, ma vino Njegova krv.To je ujedno i vrhunac euharis-tijskog slavlja. Primanje tijela ikrvi Kristove pod prilikamakruha i vina naziva se svetompričesti.

Ovaj se blagdan u našojtradiciji različito nazivao:Presveto tijelo, Božje tijelo,Kristovo tijelo, a u nekim sekrajevima nazivao i Božjimdanom, kako ima zapisanoBartol Kašić u svom Ritualurimskom.

U nekim se krajevima nazivai Brašančevo, što je vezano uzriječ brašno kao simbol hrane,u ovom smislu duhovne hrane.

Jezični savjetnik:Žetva je počela

Stari je to izraz. Obilno jepotvrđen u našim najstarijimizvorima. Osnovno joj jeznačenje „sabiranje i spreman-je usjeva, poljskog i vrtnog plo-da kad je sazreo, pa je prik-ladan za uporabu“. Zatim oz-

načava i proizvod, dobit, doho-dak, nagradu za uloženi trud.

U uskoj vezi sa starijomtehnologijom, žetva je najčešćeobuhvaćala one poslove koji suse obavljali srpom. No, kako jetehnologija napredovala, takoje i žetva mijenjala svoje fraze,pa je danas normalno upotri-jebiti riješ žetvu za „ubiranjeplodova žitarica kombajnom“.

Značenje ove riječi jest široko,a najobuhvatnije je u ubiranjuplodova uopće, i to u pravom iprenesenom smislu. Riječ žetvanaći ćemo i u prenesenomesmislu u biblijskim tekstovima,poslovicama i dr. Međutim, na-ma je najbolje da pripazimo nanašu žetvu, jer stara poslovica

glasi: Kako siješ, tako žanješ.Stoga, vodite brigu o svojimplodovima i redovito ih zalijeva-jte dobrotom, iskrenošću i poš-tovanjem…

Jeste li znali?Bartol Kašić, rođen na otoku

Pagu 15. kolovoza 1575. go-dine, jedan je od najvećihhrvatskih jezikoslovaca. Autorje prve hrvatske gramatike In-stitutionum linguae illyricaelibri duo ili Ustrojilirskog/hrvatskog jezika u dvi-je knjige, čije je prvo izdanjeobjavljeno u Rimu, 1604. go-dine. Uspio je i u objavljivanjudjela vjerskog sadržaja, od ko-jih su najpoznatiji Ritual rims-ki i prijevod Svetog pisma.

UUČČIIMMOO HHRRVVAATTSSKKII

12

VELIKI USPJEH NAŠE DELEGACIJE NA II. HRVATSKIM

SVJETSKIMIGRAMA U ZADRU

MEdAljA!

Predsjednik HSK Josip Sovulj

13

Piše: Tamara POPOVIĆ

Na Drugim Hrvatskimsvjetskim igrama održa-nim od 18. do 23. srpnjau Zadru natjecatelji iz Crne

Gore postigli su iznimanuspjeh: nogometaši i va-

terpolisti osvojili su zla-tne medalje u ekipnimnatjecanjima,

tenisači ZvonkoUsanović i Klau-

dio Katelanosvojili su zla-to u dublu,pojedinačno

srebro i broncu ukategoriji veterana.Brončanu medaljuu plivanju 50 mslobodno osvojio jeMarin Restović, abroncom se okitioi boćar Mato Kr-stović. Delega-cija od 26 spor-taša vratila sesa ukupno 26medalja, auspjeh je ti-

me većišto su se

prvi puta pojavili na natjecanju koje seorganizira u 12 sportskih disciplina ina kojem sudjeluje više od 750 natje-catelja s pet kontinenata: iz Argentine,Australije, Austrije, Belgije, BiH, Bra-zila, Čilea, Danske, Francuske, Hrvat-ske, Italije, Južnoafričke Republike,Kanade, Makedonije, Nizozemske, Nje-mačke, Rumunjske, SAD, Slovačke,Srbije, Švedske, Švicarske i Venezuele.

Odlazak delegacije organiziralo je Hr-vatsko građansko društvo Crne Gore,koje je član Hrvatskog svjetskog kon-gresa.

„Kao član Svjetskog komiteta prošlegodine smo dobili poziv od predsjedni-ka kongresa Josipa Sovulja i ravnate-lja HSI Jura Strike, da predstavljamoCrnu Goru na Hrvatskim svjetskimigrama 2010. U suradnji s potpred-sjednikom općine Tivat Ilijom Janovi-ćem koji je organizirao ekipu nogome-taša i boćara, formirana je naša sport-ska delegacija koja je postigla iznimanrezultat“, izjavio je tajnik HGDCG Tri-po Schubert.

„Mini olimpijadu“ svečano su otvoriliministar vanjskih poslova RepublikeHrvatske Gordan Jandroković i kana-dska ministrica hrvatskih korijenaLynne Yelich. Veleposlanik Igara izCrne Gore bio je proslavljeni vaterpoli-sta Mirko Vičević.

Prva medalja osvojena je u plivanju,

VVEELLIIKKII UUSSPPJJEEHH NNAAŠŠEE DDEELLEEGGAACCIIJJEE NNAA IIII.. HHRRVVAATTSSKKIIMM

SSVVJJEETTSSKKIIMMIIGGRRAAMMAA UU ZZAADDRRUU 26MEdAljA!

Predsjednik HSK Josip Sovulj

14

a Marin Restović pridružio senakon toga ekipi vaterpolistakoju su činili: Vojo Peković,Željko Đurović, Željko Don-čić, Đorđe Radošević, Sre-ćko Pasković, Ivan Brkano-vić, Srđan Barba i Drago Pe-jaković. Pod vodstvom ŽeljkaVičevića do zlata su stigli na-dmoćno nadigravši mješovititim Hrvatskih svjetskih igara,a potom i ekipu Hrvatske, re-zultatima 12-9 i 12-7.

Nogometaši pod vodstvomIlije Janovića: Uglješa Vuka-

šinović, Danijel Petković,Šime Kokić, Anton Stjepče-vić, Josip Pasković, KrstoKrstović, Darko Lasić, BojanUsanović, Goran Lenac i An-ton Petković svoj put do fi-nala počeli su pobjedom pro-tiv Nizozemske od 15-0. Pob-jednički niz nastavili su nautakmici protiv mješovitog ti-ma HSI, 14 – 0, a natjecanje ugrupi završili su pobjedomprotiv Italije 5-1.

Odličnom igrom pobrali susimpatije i samih natjecateljia

i posjetitelja, pa su u polufi-nalu, unatoč tome što su igra-li protiv domaćina, tima Hr-vatske - osvajača zlata s PrvihHSI, imali najveću potporu stribina. Rezultat opet uvjer-ljiv: 3-1.

U finalu ih je ponovo čekalaneugodna ekipa Italije. Rezul-tat je na kraju bio tijesan, alidovoljan za zlato: 1-0 za CrnuGoru.

„ Vraćamo se sa pregršt me-dalja, što premašuje sva našaočekivanja. U svakom sluča-

Delegacija natjecatelja iz Crne Gore na otvorenju Igara

15

ju, zasluženo, igrali smo odgo-vorno i kvalitetno. I domaćinii ostale delegacije pratili sunas sa velikim simpatijama.Biti najbolji i pokazati odličnuigru među 12 reprezentacija –na turniru su igrali i Brazil,Australija, Srbija, Rumunj-ska, Švicarska, Austrija... ve-liki je uspjeh“, kazao je vođaekipe Ilija Janović.

Boćari su također imali veli-ku konkurenciju – natjecalose 16 reprezentacija i 43 poje-dinaca. Mato Krstović osvo-

jio je brončanu medalju, Fra-no Petković je bio četrvti, aekipno, skupa s DejanomPetkovićem, boćari su biličetvrti, što ima posebnu teži-nu jer su sva trojica omladin-ci, a natjecali su se sa seniori-ma Bosne i Hercegovine i Hr-vatske, prvacima svijeta u bo-ćanju. „Jedina smo reprezen-tacija koja je imala dva pred-stavnika u polufinalu“, kazaoje nakon natjecanja Krstović idodao kako su imali nepodije-ljene simpatije sa tribina svih

pet dana natjecanja. Simpatije navijača imali su i

tenisači Katelan i Usanović,pogotovo u finalu dubla kadasu pobijedili Amerikanca kojije prethodno porazio Usanovi-ća u finalu singla. Igrao sekvalitetan tenis na visokomnivou, izjavili su tenisači na-kon pobjedničkog meča.

Opći je dojam kako je osimna terenima delegacija iz CrneGore, uglavnom mladih spor-taša, svojom odgovornošću,druželjubivošću i ponašanjem

Vaterpolisti

Nogometaši i tenisači

16

pobrala simpatije i van tere-na, kod samih domaćina izZadra i Posedarja. „Disali smokao jedno“, jedinstveni su uocjeni nakon uručenja meda-lja, što je bio i slogan ovih iga-ra – „Jedno srce“.

Ambiciozan projekt Hrvat-skog svjetskog kongresa us-pješno je okončan dodjelommedalja najboljima u 12 disci-

plina. Hrvati iz 24 zemlje vr-hunac petodnevnog druženjadoživjeli su u prepunom klu-bu Arsenal.

„Hrvatski svjetski kongresorganizator je manifestacije,no može se reći da je 95 po-sto posla napravio jedan čo-vjek - ravnatelj Igara. On sezove Jure Strika. Svi mi radi-mo na Igrama i doprinosimo

koliko možemo, no mi ne živi-mo u Zadru, ne živimo u Hr-vatskoj, tako da je glavninaorganizacije i bezbroj detaljapalo na Strikina leđa. Ovimputem želio bih mu se zahva-liti na svemu“, istaknuo jeFranjo Pavić, glavni tajnikHSK.

„Uistinu, Strika bio je sve-prisutan gotovo na svim bo-rilištima. Kada je trebalo po-staviti neko pitanje vezanoza program novinari su traži-li Strikin broj, isto kao i gla-vnina od 2.500 sudionika(sportaši, delegacije...). Uinat nerazumijevanju struk-tura i skromnim sredstvimakojima je raspolagao, na kra-ju se može reći da je JureStrika napravio velik posao“.

Tijekom Igara bilo je dostagovora o preseljenju Croo-limpijade iz Zadra u nekidrugi hrvatski, ili grad uHercegovini. Najviše zbog or-ganizacijskih problema s ko-jima su HSI bile suočene oveRavnatelj HSI Jure Strika

17

godine. Interes su tako poka-zali Split, Šibenik i Međugor-je. Ipak, kada je sve završilo,organizatori su poručili dažele ponovno pokušati u Za-dru.

„Hrvatske svjetske igre sa-da su činjenica. Nisu se odr-žale samo jedan put i pale u

zaborav. Bez obzira na svepoteškoće koje smo imali uorganizacijskom smislu, mo-žemo reći da se projekt učvr-stio i da ide dalje. Sretni smoda je sve dobro završilo, anajviše nas veseli zanimanjesudionika koji su izrazili že-lju da sudjeluju i na trećimIgrama“, izjavio je na krajuJure Strika.

Izostala financijska

potporaSudjelovanje na HSI nije sa-

mo pitanje predstavljanja hr-vatskih nacionalnih zajednicaširom svijeta, već je to, poredprilike za stvaranje novih pri-jateljstava, kontakata, druže-nja, i pitanje prestiža. Hrvatiiz Crne Gore su to i pokazali.Međutim, za ovakve projekteHrvatsko nacionalno vijećenije zainteresirano. Njegovpredsjednik Miroslav Frano-vić i parlamentarna zastupni-ca Ljerka Dragičević ovaj pro-jekt, koji je kandidiraloHGDCG na raspisani natječajFonda za manjine, nisu fina-ncijski podržali.

Hrvatsko građansko društvoi koordinator iz Tivta Ilija Ja-nović morali su se snalaziti itražiti sredstva na brojnimadresama kako bi delegacijaHrvata iz Crne Gore uopćeotišla na HSI.

Bronca u boćanju:Mato Krstović

Potpora s tribinau Posedarju

18

Središnja proslava Da-na državnosti i ove jegodine održana u Vu-kovaru. Nakon polaganjavijenaca i paljenja svijećana Ovčari i Memorijalnomgroblju u Vukovaru pred-sjednica Vlade RH Jadran-ka Kosor, predsjednik Hr-vatskoga sabora Luka Bebići hrvatski predsjednik i vrho-vni zapovjednik oružanihsnaga Ivo Josipović prisu-stvovali su promociji polaz-nika hrvatskih vojnih škola.

Prije odlaska u Vukovar,državni čelnici s izaslanstvi-ma udruga proizišlih iz Do-

movinskog rata položili su vi-jence i zapalili svijeće kodspomenika Glasa hrvatskežrtve - Zida boli, kod glavno-ga križa u Aleji poginulihbranitelja iz Domovinskograta na Mirogoju te na grobprvoga hrvatskog predsjedni-ka Franje Tuđmana. Pred-sjednik Josipović vijenac jepoložio i na grobnicu narod-nih heroja.

U povodu Dana državnostiu crkvi sv. Marka u Zagrebuslužena je misa za poginulepripadnike Oružanih snagaRH i sve žrtve Domovinskograta.

Državni čelnici nakon togabili su na svečanoj sjedniciVlade, a svečanog postroja-vanja Hrvatske vojske na Tr-gu bana Jelačića ove godinenije bilo zbog štednje.

Veleposlanik Republike Hr-vatske u Crnoj Gori dr PetarTurčinović sa suradnicimaorganizirao je 10. srpnja sve-čano obilježavanje Dana dr-žavnosti u Crnogorskom na-rodnom pozorištu u Podgori-ci. Nazočni su bili predsta-vnici Vlade Crne Gore, diplo-matskog kora, crkava, kul-turni djelatnici, te predsta-vnici hrvatske zajednice, Hr-

DDAANN DDRRžžAAVVNNOOSSTTII RREEPPUUBBLLIIKKEEHHRRVVAATTSSKKEE OOBBIILLJJEEžžEENN UU

PPOODDGGOORRIICCII II KKOOTTOORRUU

U znakubroja 4

Hrvatska slavi Dan državnosti 25.lipnja, na dan kada je Hrvatskisabor donio odluku o pokretanjupostupka razdruživanja od drugihrepublika SFRJ i Deklaraciju oproglašenju suverene i samostalneRepublike Hrvatske

Viteški ples na Citadeli

19

vatskog građanskog društvaCrne Gore – podružnice Pod-gorica.

Budući da je ovo bila četvr-to obilježavanje Dana drža-vnosti RH koje organizira ve-leposlanik Turčinović, te če-tiri godine od neovisnosti Cr-ne Gore, nakon uvodnogobraćanja uslijedio je pro-gram u znaku broja četiri:četiri balerine, četiri flauti-stice, četiri harmonike i četi-ri saksofona.

Dan državnosti RepublikeHrvatske, u Kotoru, kojeg je25. srpnja organizirao Gene-ralni konzulat Republike Hr- Vodopija, Nižić, Turčinovićsa suprugom u Podgorici

20

vatske, započeo je Sv. misomza Domovinu u bazilici Sv.Tripuna. Prijemu na Citadelinazočili su predstavnici poli-tičkog i javnog života, diplo-matskog kora, crkava, hrvat-ske zajednice u Crnoj Gori,te brojnih hrvatskih i crno-gorskih poduzeća.

Glavni sponzor bila je Du-brovačko-neretvanska župa-nija, a nazočan je bio županNikola Dobroslavić sa su-radnicma.

Nakon intoniranja crnogor-ske i hrvatske himne uzvani-cima se obratio generalnikonzul Božo Vodopija. Pro-gram je svojim nastupomučinila iznimno zanimljivimViteška kumpanjija iz Blatana Korčuli.

Podsjetimo: 30. svibnja1990. konstituiran je prvi vi-šestranački Sabor, nakonprvih demokratskih višestra-načkih izbora u novijoj hr-vatskoj povijesti. Do 2002.

Turčinović sa suradnicima, djelatnicima Veleposlanstva RH U Podgorici

Generalni konzul Božo Vodopijana prijemu u Kotoru

21

slavio se kao Dan državnosti,od te se godine slavi kao DanHrvatskog sabora. 25. lipnja1991. Sabor je izglasaoUstavnu odluku o suvereno-sti i samostalnosti RH, ko-jom se utvrđuje pokretanjepostupka razdruživanja odostalih jugoslavenskih repu-blika, a sukladno rezultati-ma referenduma od 19. svib-nja, kada je više od 94 postograđana glasalo za hrvatskusamostalnost. Posredstvommeđunarodne zajednice, radilakših pregovora o razdruži-vanju među bivšim jugosla-venskim republikama, Bri-junskom je deklaracijom od7. srpnja utvrđen tromjese-čni moratorij na primjenuUstavne odluke. Od 2002,25. lipnja slavi se kao Dandržavnosti.

8. listopada 1991. nakonisteka tromjesečnog morato-rija, Republika Hrvatska ra-skida sve državno-pravne ve-ze s ostalim republikamaSFRJ i tako postaje samo-stalna i neovisna država.Odluka je donesena na sjed-nici u Ininoj zgradi u zagre-bačkoj Šubićevoj ulici, gdjesu zastupnici zasjedali iz si-gurnosnih razloga. Od 2002.godine slavi se kao Dan ne-ovisnosti, prije te godine nijebio na popisu blagdana.

Biskup kotorski mons. Ilija Janjić

Članice podružnice HGDCG Podgorica

Članovi podružnice HGDCG Podgorica na koktelu u CNP

NNAA KKOORRČČUULLII OODDRRžžAANNAA PPRRVVAA LLJJEETTNNAA ŠŠKKOOLLAA„„TTEEMMEELLJJII LLIIBBEERRAALLNNEE DDEEMMOOKKRRAACCIIJJEE““

ObnovakultureŠkola je osmišljena s ciljem da se studentima imladima koje zanimaju ove teme od stranenekoliko vrlo uglednih predavača iz Hrvatske isvijeta predstave razmišljanja o temidemokracije i slobode

22

23

Piše: Tamara POPOVIĆ

Delegacija Hrvatskoggrađanskog društvaCrne Gore: savjetnikpotpredsjednika Vlade zaodnose s javnošću mr. An-drija Petković i potpredsjed-nik Liberalne partije CrneGore Aleksandar Ljumović,sudjelovala je na poziv Cen-tra za obnovu kulture od 1.do 7. kolovoza Ljetnjoj školiTemelji liberalne demokracijena Korčuli. Školu koju je po-hađalo 80-ak mladih iz Hr-vatske, BiH, Srbije i CrneGore otvorili su župan du-brovačko-neretvanski NikolaDobroslavić, predsjednikCOK-a Stjepo Bartulica igradonačelnik Korčule MirkoDuhović. U svom obraćanjužupan Dobroslavić je nagla-sio značaj demokracije zadruštvo te ukazao na nepre-stanu potrebu za preispitiva-njem i unaprijeđivanjem de-mokracije. Direktor ŠkoleŽarko Kovačić naveo je kakoje ona osmišljena s ciljem dase studentima i mladima ko-je zanimaju ove teme od stra-ne nekoliko vrlo uglednihpredavača iz Hrvatske i svije-ta predstave razmišljanja otemi demokracije i slobode ida stoga žele raditi s mladi-ma kako bi im omogućili do-datnu kvalitetu koju ne mo-gu steći redovnim obrazova-njem na sveučilištima te po-nuditi jednu cijelovitu vizijuo tome kako treba izgledatizdrava demokracija.

Ugledni predavačiProf. dr. Michael Pakaluktrenutno je profesor filozofijena Sveučilištu Ave Maria naFloridi, a svrstavaju ga u sa-mi vrh živućih filozofa svije-ta. U svojim predavanjimaponajviše je govorio o liberal-izmu gdje se najvećim di-jelom pozivao na JohnaRawlsa.

24

Robin Harris, britanskipovjesničar, autor i novinar,bio je među ostalim i člankabineta bivše britanske pre-mijerke Margaret Thatcher. Usvojim predavanjima govorioje o konzervativizmu, liberal-izmu, današnjoj europskojstvarnosti. Predavanje natemu„Konzervativizam i

Hladni rat: Ronald Regan,Margaret Thatcher i raspadkomunizma“ izazvalo je na-jveću pozornost sudionika.

Jose Pinera, ugledni ekon-omist i intelektualac najvišeje poznat kao autormirovinske reforme u Čileukoja se pokazala najefikasni-jom. Čile je po ekonomskim

slobodama bio 146. od 147.država u istraživanju, anakon ekonomske reformekoju je najvećim dijelompredvodio Pinera Čile došaona peto mjesto te je pretekaoi SAD koji je ovom ekonomis-tu bio i uzor. U svojim preda-vanjima govorio je o pouka-ma iz osnivanja SAD-a,

mirovinskim reformama, kaoi o Čileu, ekonomskom čuduLatinske Amerike.

Joseph Wood diplomirao jei na U.S. Air Force akademijiu Coloradu te na Fran-cuskom Joint Defensekoledžu u Parizu. Bio je i sav-jetnik za pitanja nacionalnesigurnosti američkog pot-

predsjednika Dicka Cheneya.„Što je danas Zapad?“, „SAD iEuropa: Približavanje iliudaljavanje?“ bile su teme okojima je govorio. Posebno jeupozorio na „izumiranje“ Eu-rope u kojoj bi se brojstanovnika drastično smanji-vao, no taj proces trenutnozaustavljaju imigranti.

Korporativno upravljanje“ jebio naslov predavanja EmilaTedeschia, Predsjednika up-rave Atlantic grupe, tvrtkekoja izrasta u jednoga odgospodarskih lidera regije. Usvome zanimljivom preda-vanju Tedeschi je ponajvišegovorio o trenutnoj gospo-darskoj situaciji.

Grad Korčula

25

Prof. dr. Ivo Banac usvome predavanju „Raspadbivše Jugoslavije i naslijeđekomunizma“ detaljno se os-vrnuo na razdoblje povijestiod 1945. pa sve dodevedesetih godina 20. stol-jeća.

Salezijanski svećenik i stu-dentski kapelan Zagrebačke

nadbiskupije don Damir Sto-jić u svom predavanju „Što jeljudska narav“ govorio je sgledišta Svetog pisma te papeIvana Pavla II. ističući da nje-govo predavanje nije nami-jenjeno samo za katolike većza sve ljude jer ono donosi is-tinit pogled na život. Osimdon Stojića i veliki dio ostalih

Kumpanjija, Blato

Andrija Petković prigodom obilaska Blata

Blato

26

predavača znatan dio svojihizlaganja posvetio religiji.

Predsjednik Centra za ob-novu kulture Stjepo Bartuli-ca 1992. godine diplomirao jepolitologiju i klasičnu filologi-ju na Sveučilištu Missouri-Columbia, magisterij je za-vršio na Filozofskom fakulte-tu Družbe Isusove u Zagre-bu, nakon čega upisuje idoktorski studij iz filozofijena Papinskom sveučilištuGregoriana u Rimu. Bio jediplomat u službi vanjskihposlova RH od 1993.do2005., vanjski član Odboraza Hrvate izvan RH. Glavni jekoordinator na Hrvatskomkatoličkom sveučilištu u Za-grebu, a obavlja i dužnostpovjerenika predsjednika RHIve Josipovića za vjerska pi-tanja.

„Obnova kulture: Kako i za-što?“ naslov je Bartulicinapredavanja koji je govorio ozadaćama i planovima Cen-tra za obnovu kulture.

Osim predavanja predavačite polaznici ljetne škole sud-jelovali su u raspravama gdjesu izmjenjivana različitamišljenja.

Otok KorčulaSedam dana na Korčuli bila

je prigoda sudionicima Ljet-nje škole da nakon predavan-ja upoznaju sve znamenitostiovog prekrasnog otoka na ko-jem je većina bila prvi puta.

Otok Korčula pripadaDubrovačko-neretvanskojžupaniji. Proteže se u smjeruistok-zapad, dug je 46 kilo-metara, a s površinom od270 km2 je šesti po veličinijadranski otok. Dužina obaleje 182 km, a na njoj se nalazi96 uvala i rtova. Otok ima16.000 stanovnika, aokružen je sa 48 otočića odkojih su neki i nastanjeni.Povezan je sa Orebićem napoluotoku Pelješcu, te ljeti saDrvenikom blizu Makarsketrajektima. Trajekti drže vezui sa drugim gradovima, kaošto su Dubrovnik, Split i Ri-jeka, a ljeti i sa Italijom.

Tri najveća mjesta na Ko-rčuli su glavni grad Korčula,Blato u unutrašnjosti i VelaLuka na zapadu otoka. Osta-la mjesta i naselja su Brna,Lumbarda, Pupnat, Kneže,Račišće, Žrnovo, Prigradica,Prižba, Grščica, Čara,

Zavalatica, Babina, Smokvi-ca.

Korčula je bila naseljena jošod prapovijesti o čemu svje-doče nalazi iz kamenog dobaotkriveni u Veloj Spili krajVele Luke, koji se danas ču-vaju u zbirci Centra za kultu-ru tog mjesta. U IV. stoljećupr.n.e. Grci osnivaju kolonijuna Korčuli, a cijeli otok zbogbujnog raslinja nazivaju Ko-rkyra Melaina ili Crna Korču-la. Pod vlašću Rimljana otokse zove Korkyra Nigra.

Godine 1214. otok Korčulaima svoj Statut, jedan od na-jstarijih pisanih pravnihdokumenta u ovom dijeluEurope. Statutom su uređenimeđusobni odnosi otočkogstanovništva, a niz odredbiodnosi se na brodogradnju,poljoprivredu, trgovinu i os-tale svakodnevne životnepotrebe žitelja otoka.

Istočni dio otoka Korčulečuven je po svom kvalitetnomkamenu koji je korišten ugradnji Dubrovnika, ali i gra-da Korčule – jednog od najl-jepših srednjovjekovnihgradova na Jadranu. U Ko-rčuli se nalazi i kuća svjet-skog putnika Marka Pola ko-

Blato, u daljini se vidi Vela Luka

Žarko Kovačić: pripreme za završno predavanje

27

jeg su Genovežani zarobili 7.rujna 1298. godine kada suse s Mlečanima sukobili upomorskoj bici ispred samoggrada Korčula. U uspomenuna to Korčulani svakog rujnaodržavaju rekonstrukcijubitke.

Katedrala svetog Markasvakako je najvrjednijagrađevina u Korčuli. Građenaje od XIII. do XVI. stoljeća. Is-prva trobrodna crkva sazvonikom, četvrti brod dobilaje u XVI. stoljeću. Najboljikorčulanski i dubrovačkigraditelji utkali su u ovozdanje, tijekom 150 godina,svu svoju umjetničku vir-tuoznost i znanje. Na tom iz-vanrednom građevinskomostvarenju izredale su segeneracije klesara sa svojimstilovima među kojima i zna-meniti Marko Andrija Ko-rčulanin te Bonino iz Milanakoji je izgradio portal. Zvoniksu podigli domaći graditelji umiješanom stilu romanike igotike dok je sam vrh najvišerenesansni. Unutar katedralese, među ostalim, ističe veli-ka oltarna pala venecijan-skog slikara Tintoreta kojaprikazuje sv. Marka te rene-

Svetište Blažene Marije Petković

28

sansno-barokni oltar.Usporedno s katedralom,

na trgu se uzdiže nekadašnjaBiskupska palača, sadaOpatska palača u kojoj se od1953. nalazi čuvena Opatskariznica umjetničkih radovaizloženih u šest dvorana idvorištu. U mnoštvu radovadomaćih autora ističe sepoliptih Bogorodice s djete-tom Blaža Jurja Trogiranina.Svojim bogatstvom i pregled-nošću izložaka, ova je riznicajedna od najvrjednijihcrkvenih zbirki u Dalmaciji.

Blato – mjesto nasedam brda

Nakon upoznavanja sa zna-menitostima grada Korčule,uputili smo se u unutrašn-jost, na neizostavnu adresusvih posjetitelja otoka – Bla-to. Udaljeno od grada Korču-la 42 kilometra, smješteno jeu amfiteatru na sedam brda.Dobilo je ime po jezeru kojese nalazilo na mjestudanašnjeg velikog poljaizmeđu Blata i Vela Luke. Poput svih starih mjesta naotoku Korčuli i Blato senalazi u unutrašnjosti otoka– iz mora je dolazila opasnostu obliku gusara i poroblji-vača. S druge strane, mjestose smjestilo i u blizini jezerakoje je bi ljeti presušilo, anjegovo dno postalo bi plod-na ravnica na kojoj se sijaložito.

Uz takve povoljne uvjeteBlato je uvijek bilo bogato iveliko mjesto. U njemu je živ-jelo i mnogo plemića koji suza svoju zaštitu gradilikaštele – utvrđene kuće na-jčešće u obliku kule, koje se idanas mogu vidjeti.

Blatsko plemstvo i pučanisastajali su se u loži na pros-tranom trgu ispred crkve.Današnja loža sagrađena je1700. godine, a zamijenila jestaru koja se spominje već uXV. stoljeću. Zvonik ispredcrkve sagrađen je u XVIII.

stoljeću, a puškarnice u nje-govim zidovima svjedoče dase i on koristio za obranu.

Jezero je isušeno velikimmelioracijskim radovima, ka-da je i prokopan 4 km dugtunel do mora. To je bilopočetkom XX. stoljeća, u vri-jeme najveće ekonomskeekspanzije Blata. Tada su eu-ropski vinogradi već bili po-harani filokserom, bolešćukoja je došla iz Amerike, aDalmacija je ostala jedno odposljednjih zdravih područja.U to vrijeme su se sagradililukobran i riva u obližnjojuvali Prigradici, koja je bilaizvozna luka za blatsko vino.

Blato je tada proizvodilo višeod 1000 vagona tržišnihviškova vina, a svjedoci pros-tranih vinograda su kamenizidovi terasa po svim brdimaoko mjesta.

1911. posađen je i drvoredlipa Zlinje koji se proteže či-tavom dužinom mjesta. Ovajdrvored je dug 1 kilometar idrugi je najduži drvored lipau Europi – na prvom mjestuje čuveni berlinski Unter denLinden.

Nakon I. svjetskog rata iblatske vinograde napadafiloksera i počinje masovnoiseljavanje iz mjesta koje jetada imalo preko 8000

Vela Luka

29

stanovnika. Samo je u jed-nom danu 1925. iz Prigradiceza Brazil otišlo 1200 Blaćanai Velolučana. U početku seselilo u Južnu Ameriku, akasnije u Australiju. Danassamo u Sidneyu živi triputviše Blaćana i njihovih po-tomaka nego u Blatu samom.

Nakon II. svjetskog rata uBlatu se uz poljoprivredurazvijaju industrija i turizam.Tvornica brodske opremeRadež danas je jedan odglavnih motora razvoja mjes-ta, a i turizam igra značajnomjesto jer mnogi Blaćani iz-najmljuju apartmane u okol-nim uvalama. Postupno se

obnavljaju i zapušteni vino-gradi i maslinici i poljoprivre-da ponovno postaje važan dioblatske ekonomije.

U Blatu se nalazi SvetišteBlažene Marije PropetogPetković, koji rado posjećujubrojni hodočasnici iz cijelogsvijeta.

I na kraju jedna neobičnost:ulice nemaju imena nego bro-jeve! Blaćani se očito nisu ht-jeli svađati zbog burne povi-jesti koja mnoge znameniteosobe i događaje u jednomvremenu slavi, a potom bacau zaborav ili nemilost.

Samo nekoliko kilometaraod Blata, a na krajnjoj zapad-

noj točki otoka Korčule,nalazi se krajnje odredištenašeg obilaska - Vela Luka.

Smještena je u zaljevudugom 9,2 km, jednom odnajboljih sidrišta na istočnojobali Jadrana. U široj okolicisu slikoviti otočići, dubokeuvale, strmo odsječe hridi iplodne pitome zaravni. Čin-jenicu da je najrazvijenijemjesto na hrvatskim otoci-ma, Vela Luka može zahvalititome da su se njeni stanovni-ci dugi niz godina bavilibrodogradnjom, po-morstvom, ribarstvom ipoljoprivredom. Niz čamaca iopreme za spašavanje razvi-jen je u Veloj Luci. Luškekoćarice su i danas medjunajljepšima na Jadranu.

Među dalmatinskim otoci-ma Korčula je jedinstvena jersu njena bijela vina poznatijaod crnih. To su vina auto-htonih sorti Grk, čiji su vino-gradi smješteni napjeskovitim terenima uzmjesto Lumbarda, i Pošip,kojega uzgajaju u Smokvici iČari. Od kulinarskih speci-jaliteta posebno su omiljenižrnovski makaruni i korču-lanski klašuni.

Otok Korčula poznat je i podobro očuvanom folkloru, aposebno po plesovima smačevima. U Korčuli se plešeMoreška, a u Žrnovu, Pup-natu, Čari, Smokvici, Blatu iVeloj Luci Kumpanija. Ugradu Korčuli se stoga održa-va i Festival viteških igara nakojem se okupljaju izvođačimačevalačkih plesova iz cijel-og svijeta.

Kanal između Pelješca i Ko-rčule posebno je popularanmeđu jedriličarima na dascizbog pogodnih vjetrova. Nau-tičari zaklon mogu potražiti umnogim uvalama, među koji-ma je Vela Luka najzaštićeni-ja, i u marini u gradu Korčuli.

Milijun razloga za doćiponovo na ovaj prekrasniotok.

30

Gradsko kazalište Ja-strebarsko posjetilo jeBoku kotorsku te go-stovalo u Tivtu i Kotoru 28. i29. svibnja 2010. Ovo je kaza-lište jedno od najboljih hrvat-skih amaterskih kazališta tena sceni postoji preko 40 go-dina.

U petak, 28. svibnja, jaskan-ski su kazalištarci izveli pred-stavu „Kidaj od svoje žene“ uCentru za kulturu Tivat, a većje naredne večeri predstavaodržana u Centru za kulturuKotor. Riječ je o komediji udva čina, čiju režiju potpisujeuvaženi Nino Škrabe. Glavniprotagonist ovoga kazališnogkomada jest taksist Ivan Ko-vač, koji je, ni manje ni više,oženjen dvjema ženama te živina dvije različite adrese. Svepostaje složenije kada Ivan je-dne noći završava u bolnici,gdje između svih podataka da-je i obje adrese. Naravno, ova-kav zaplet i ovakva radnja pu-bliku su ostavili bez teksta.Dva puna sata bila su ispu-njena smijehom, a svakih ne-koliko minuta, oduševljena jepublika ovu ambicioznu glu-mačku postavu prekidala svo-jim gromoglasnim pljeskom.

Ovaj je posjet bio organizi-ran u dogovoru s Hrvatskimnacionalnim vijećem, na čelus predsjednikom MiroslavomFranovićem. Veselu ekipu,koju je Franović ugostio i nasvom brodu, na tivatskoj surivi dočekali i poželjeli dobro-

došlicu: predsjednica Hrvat-ske građanske inicijative Ma-rija Vučinović, predsjednikHrvatske krovne udruge Zvo-nimir Deković, te potpred-sjednik općine Tivat Ilija Ja-nović. Krenulo se u obilazakKotorskog zaljeva. „Izaslan-stvo“ jaskanskog kazališta načelu s dogradonačelnikom Ja-strebarskog Zvonimirom No-voselom u Kotoru je primiogeneralni konzul RepublikeHrvatske u Kotoru Božo Vo-dopija. Nakon razgleda Koto-ra, na povratku smo svratilina Gospu od škrpjela, gdjenas je lijepo dočekao i u pu-nom zanosu povijesne pričepripovijedao don Srećko Ma-

jić. Poslijepodne je bilo rezer-virano za odmor i pripremupredstave, a subota ujutro jetakođer ostavila predivan do-jam na ovaj predivan kraj Cr-ne Gore izletom na Budvan-sku rivijeru. Ovom bih se pri-likom, u ime Gradskog kazali-šta Jastrebarsko i u svoje oso-bno ime, zahvalila svima kojisu omogućili jedan nezabora-van vikend u Boki te nas pri-mili na najljepši mogući na-čin. Nadam se da ovaj posjetnije bio samo posjet kazališta,nego da je početni korak stva-ranja jedne lijepe suradnje iprijateljstva Hrvata Boke igrada Jastrebarskog.

prof. Marina Bastašić

KKUULLTTUURRNNAA SSUURRAADDNNJJAA RREEPPUUBBLLIIKKEE HHRRVVAATTSSKKEE II CCRRNNEE GGOORREE

Posjet kazalištajastrebarsko

31

piše: prof. Marina BASTAŠIĆ

Novalja je turističkosredište Ličko-senjskežupanije. Smjestila se naotoku Pagu – u njegovusjeverozapadnom dijelu. Oso-bitu pažnju plijeni svojimprekrasnim pješčanim išljunčanim plažama.Jedna od najljepših i najatrak-tivnijih plaža jest Zrće, zbog ko-je je ovaj dio Jadrana prozvanhrvatskom Ibizom. Njezina jeobala prostrana, šljunčanapovršina na koju može stati inekoliko tisuća ljudi, što je oso-bito slučaj u špici sezone. Zrćeje bogato raznolikim sadržajimate diskoklubovima, od kojih sunajpoznatiji i najposjećeniji Ka-lypso, Aquarius i Papaya. Iakoje Zrće središte posjeta mlađedobne skupine, ni starija popu-lacija ne ostaje imuna na dobredanonoćne provode, jer kakokaže dobra stara: „Noć na Zrćutraje 24 sata.“ Osim Zrća, No-valju još krase plaže: Caska,Sveti Duh, Straško i, zasad,neotkrivena plaža Ručica, dokoje se dolazi preko Metajne. Izvanrednoj turističkoj ponudiNovalje zasigurno uvelike pri-donosi i njezina bogata i vrijed-na kulturna baština. Gradskimuzej jedno je od najzan-imljivijih kulturnih mjesta u

Novalji. Rijetki su oni koji znajuda se baš unutar te zgradenalazi podzemni, rimskivodovod koji datira još iz 1. st.pr. Kr., a koji je u cijelosti iskle-san ljudskom rukom u kamenuu dužini od 1042 m. Pos-jetiteljima muzeja svakodnevnoje na raspolaganju izložba fo-tografija više od dvije tisuće go-dina starog nalazišta amfora,koje se nalazi na dubini od 27m u uvali Vlaška mala. Ove suamfore ostatak potonulog trgo-vačkog broda iz 1. st. pr. Kr., aod strane stručnjaka ustanovl-jeno je da su ove amfore koris-tile isključivo za prijevoz vina.Kulturnoj baštini Novalje valjapridodati i arheološku zbirku„Stomorica“ – arheološku građui nakit iz prapovijesnog doba.Međutim, jedna od nezaobi-

laznih predstavnica baštineNovalje zasigurno je i paškačipka – izvorni hrvatskiproizvod, ručni rad, koji senalazi na UNESCO-voj listi ne-materijalne baštine. Vrijedneruke novaljskih baka i danasna „pijaci“ u Novalji svakod-nevno vezu čipku i održavajuovu bogatu i vrijednu tradiciju.Ni miris paškog sira, maslina idomaćeg vina neće vas ostavitiravnodušnim. Maslinici i sir-ane, glasanje paških ovaca iizvorni kamen, gostoljubivost idobra kuhinja, dobro vino ipjesma, a sve to još začinjenoplažama na kojima vijore plavezastave kao znak čistoće ikvalitete mora, može vampružiti samo nezaboravan ljetniodmor u ovom prekrasnommjestu na otoku Pagu.

UUPPOOZZNNAAJJMMOO HHRRVVAATTSSKKEE GGRRAADDOOVVEE:: IISSTTAARRSSKKAA ŽŽUUPPAANNIIJJAA

Novalja

32

PPEERRSSPPEEKKTTIIVVEE KKOOTTOORRAA:: LLUUKKAA II KKUULLTTUURRNNII CCEENNTTAARR KOJIPPRRIIVVLLAAČČII SSVVEE VVIIŠŠEE TTUURRIISSTTAA

Stoljetne vezesa Europom

Pisani tragovi govore o povezivanju Kotora s talijanskom obalom, teDubrovnikom i Omišom, još u XII. stoljeću. Danas, Kotor morazaokružiti nautičku ponudu izgradnjom infrastrukture kakvupredviđaju međunarodne konvencije

Hoće li se uspjeh crnogorskog turizmabrojati dolaskom brodova i jahti

33

Piše: prof.dr Milenko PASINOVIĆ

Teško je naći grad u Crnoj Gori koji ne-ma neki od epiteta, koji se, najčešće,odnose na pretežitu funkciju ili djelat-nost. Kotor je jedan od rijetkih koji je bez epi-teta. Pa ni drugi nijesu bili tako darežljiviprema njemu i njegovoj ulozi i funkcijama.Nema logo koji bi, kako se to suvremeno ka-že, sadržao njegov imidž i činio ga prepozna-tljivim. Kotor je, jednostavno, ono što je odu-vjek bio, kulturni centar, luka. Od nekada-šnjeg regionalnog centra ostala je samouspomena u geografskom nazivu zaljeva. Iova priča će biti posvećena jednoj od tradi-cionalnih funkcija koje je stoljećima obavljaoi koje obavlja. Priča o Kotoru kao luci, najve-ćoj luci nautičkog turizma na jugoistoku Ja-drana, a nekada trgovačkoj i jedno vrijemeratnoj (za vrijeme Mletačke Republike ), aliuvijek luci. Ta priča stara je najmanje kolikoi legenda o Bokeljskoj mornarici, koja je, sva-kako, podrazumijevala i flotu i luku. Dakle,priča stara najmanje 12 stoljeća. Tako du-gom tradicijom lučkog grada malo koji gradmože da se pohvali.

Pisani tragovi govore o povezivanju Koto-ra sa prekomorskim i susjednim obalama,talijanskom, Dubrovnikom i Omišom, još uXII. stoljeću. .

Kada je 1838. godine povezan redovitomparobrodskom linijom sa Trstom, četr-naest godina prije nego što se Ivo Visin oti-snuo svojim „Splendidom“ na put oko svi-jeta, Kotor je i saobraćajno ojačao svoje ve-ze sa Europom.

Prvog siječnja 1892, osnovano je para-brodarsko društvo Radoničić Co, koje jesa dva broda održavalo redovitu liniju narelaciji Kotor – Herceg Novi. S prekidimatijekom II. svjetskog rata, linija je nastav-ljena prosinca 1944, kada je od mine stra-dao brod Cetinje, a linija je konačno uki-nuta krajem 1966. Tako Kotor , kao iostale luke na obali Crne Gore, spada urijetke koje nemaju lokalni linijski sao-braćaj. A vrijedilo bi da ga imaju, posebnoone u Boki, zbog prirodne konfiguracijeobale i korespodentnosti naselja na nji-ma, a sve zajedno radi rasterećenja kop-nene saobraćajnice, i parkinga, posebnou ljetnjim mjesecima. Konačno, i radi do-življaja.

Početak kružnih putovanja na Meditera-nu, 1844.godine, brzo je uključio i lukuKotor, a pisani dokumenti registriraju jah-te u kotorskoj luci, dvadesetih godina pro-šlog stoljeća. Kotoranin Đorđe Petkovićimao je 1926.godine agenciju za servisira-nje jahti. I ne pišemo ovo da bismo dokaza-li ono što je stoljećima potvrđivano. Piše-

LUKA I KULTURNI CENTARR KKOOJJIIPRIVLAČI SVE VIŠE TURISTTAA

Stoljetne vezesa Europom

Pisani tragovi govore o povezivanju Kotora s talijanskom obalom, teDubrovnikom i Omišom, još u XII. stoljeću. Danas, Kotor morazaokružiti nautičku ponudu izgradnjom infrastrukture kakvupredviđaju međunarodne konvencije

34

mo o kontinuitetu funkcijejednoga grada, Kotora. A onošto slijedi je potvrda njegovevrijednosti kao kulturnog re-sursa, što je potvrđeno upi-som njegovog područja, 12000 ha kopnenog i 2 600 hamorskog prostora, ili 46% te-ritorija njegove općine, usvjetsku baštinu UNESCO-a.Davno, 1979.godine. Rijetkopodručje upisano po dvaosnova, i još rjeđe i morskiakvatorij, skoro 1% obalnogmora Crne Gore i 15% njeneobale.

I još jedna potvrda ljepoteBoke kotorske, upis među tri-deset najljepših zaljeva u svi-jetu. Kao kuriozitet ističemoda nakon stjecanja nezavisno-sti Crne Gore 2006, izmješta-nje sjedišta Upravnog odborajednog od najljepših zaljeva,niti njegovo konstituiranje -nije izvršeno.

To su potvrde vrijednostijednoga grada i njegovogokruženja, dobivene u među-narodnoj konkurenciji, u ko-joj se nisu dijelili epiteti većafirmirale vrijednosti. A te suvrijednosti, rečeno suvreme-nom terminologijom, postaleturistički resurs. Malo pred-met marketinga, a više proiz-vod povjerenja u ono što jesvijet potvrdio, učinili su daKotor postane najveća lukanautičkog turizma, kruzinga ijahtinga na jugoistočnom di-jelu Jadrana.

I u godini potresa 1979, ka-da je kotorska riva ličila naokamenjene valove, podignutesmjerom kretanja trusnih va-lova, pojedini autori su razmi-šljali i o tome pisali, kako rivutreba obnoviti sa infrastruk-turom koju podrazumijevanjezina nova uloga. I te godineje kotorsku luku posjetilo 11brodova sa 4.808 turista i 147jahti.

I kada se pristupilo obnovikotorske luke, nakon razor-nog potresa 1979. godine, iz-vršena je ugradnja infrastruk-

ture za vez 27 jahti, riva jeprodužena da bi se dobilaodgovarajuća dubina za pri-vez velikih kruzera, Ali, jednastvar nije završena. Nije izgra-đena recepcija za prihvat put-nika, odnosno turista, s pra-tećim sadržajima, tako da se idanas za te svrhe koristi kon-tejner i nastrešnica. Neoprav-dano za jedan granični pijelaz,na kome se turist susrijeće sastranom državom. To nije slu-čaj s nekim kopnenima i ma-nje važnim prijelazima. A du-go smo morali dokazivati daKotor treba da dobije statusstalnog graničnog prijelaza,ne sezonskog, kakav je ranijeimao. I drago je onima koji su

na tome radili, elaborirajućiočekivani promet nautičkihturista. I nijesu pogriješili.Kotor je stalnim rastom nauti-čkog prometa plovila, njihovihkorisnika, pokazivao rastućitrend. Posebno nakon liberali-zacije kretanja nautičkih plo-vila na vojno-strateški značaj-nim područjima kakva je bilaBoka kotorska. Tako je 1970.kotorsku luku posjetilo 140nautičkih plovila a 1978.godi-ne 305 ili 2,18 puta više. A toje posljedica povećanog inte-resiranja za ono što turisti že-le ili očekuju da vide i dožive uBoki, kada je riječ o njenomprirodnom geomeorfološkomfenomenu, po čemu asocira

35

na fjord, i po onome što je unjoj građeno minulih stolje-ća.To potvrđuje, pored osta-log, i posjeta broda „Theworld“

(plovećih apartmana) čiji sevlasnici opredjeljuju za odre-đenu destinaciju.

Zahvaljujući navedenim či-njenicama Kotor je 1978. po-sjetilo 11.950 turista nakružnom putovanju, a 2009.njih 75.128, ili 6,3 puta više,što znači da je promet ove ka-tegorije turista rastao po pro-sječnoj godišnjoj stopi od20,32 %.

I broj jahti bilježi stalni rast.Tako je 1969. kotorsku lukuposjetilo 125 jahti a 2009. go-

dine 1.100 ili 8,8 puta više,što znači da je prosječni go-dišnji rast prometa jahti izno-si 22%.

U istom periodu broj brodo-va na kružnom putovanju, uluci Kotor, porastao je sa 34(1978) na 262 ( 2009) ili za7,7 puta, odnosno taj rast jebilježio godišnju stopu od24,83%.

Indikativan je podatak da je2009. zabilježen pad prometanautičkih, jahting turista za13,69% u odnosu na pretho-dnu godinu, što bi moglo bitipotvrda da se ponavljaju neka„stara vremena“. Naime, dva-desetih i tridesetih godinaproteklog stoljeća velike jahteje koristio mali broj korisnika,turista, a veći dio posade, ko-ja se ne registrira kao turisti.

JP LUKA KOTOR protekluposlovnu godinu završilo je sadobiti od 46. 411 E ili 14,9%više nego 2008.Perspektiva Kotora kao lukenautičkog turizma zavisiti ćeod vrste i karaktera ponudekakvu traže sudionici ovog vi-da turizma, kulturne, prijesvega. U tom smislu već ovegodine, točnije 6. srpnja, uBazilici-Katedrali svetog Tri-puna u Kotoru, njenim galeri-jama, otvoren je Muzej sakral-ne arhitetkture u kome su iz-loženi eksponati od IV. do XX.stoljeća. Dovoljno razloga dase samo zbog ovoga posjetiKotor.

U perspektivi je valorizacijagradske tvrđave Sveti Ivan(280 m) sa interesantnim sa-držajima. Ali, i izgradnja žiča-re Kotor –Lovćen – Cetinje,kojom bi se za 45 minuta tu-risti našli sa obale Meditera-na, u zoni subalpske klime,Nacionalnog parka i u crno-gorskoj prijestonici Cetinju.

Perspektiva je i da Kotor po-stane domaća luka, homeport, za turiste na kružnomputovanju, u kojoj bi započi-njali ili završavali svoje puto-vanje.Velika prednost je blizi-

na zračne luke Tivat.No, ovo ne smiju biti proble-

mi Kotora. Nekoliko je grado-va u igri koji u nautičkom tur-izmu vide svoju šansu, veza-nu za Kotor kao luku nauti-čkog turizma, ali i kao gradbogate kulturne ponude. Na-ravno, i Tivat vidi svoju šansusa svojom nautičkom ponu-dom, koja nije konkurentnaKotoru. Tivat će, zahvaljućivezovima za mega jahte, turi-stičku sezonu produljiti na 12mjeseci, a Kotor, zahvaljujućidolasku kruzera i jahti, naosam mjeseci, a kulturnomponudom na čitavu godinu.

Hoće li se uspjeh crnogor-skog turizma brojati dola-skom brodova i jahti, duži-nom trajanja sezone nauti-čkog turizma, a ne samo bro-jem popunjenih kreveta i da-na za kupanje? Drugim riječi-ma, da li ćemo more koristitisamo 100% za dobivanje soliili i kao turistički resurs i zabogatiju klijentelu od one ko-ja dolazi samo radi kupanja?

No, bez obzira kako računali,brodovi i jahte će stizati u Ko-tor. Kotor će ostati ono što je-ste, grad koji svojom kultur-nom ponudom privlači sudio-nike kružnih putovanja i jah-tinga. Epitet koji je stekao unautičkoj turističkoj ponudinije sam sebi dao, ali morazaokružiti nautičku ponudu,produljenjem operativne obale,izgradnjom infrastrukture ka-kvu predviđaju međunarodnekonvencije za luke za međuna-rodni saobraćaj, izgraditi re-cepciju za prihvat turista saplovila, odnosno granični prije-laz učiniti onakvim kakvog po-drazumijevaju luke ovog nivoa,izgraditi marinu na za to rezer-viranoj lokaciji, sa sadržajimaprilagođenim njenoj kategoriji.

Dosadašnji trendovi posjetanautičkih plovila i turista ko-torskoj luci opravdavaju ova-kva razmišljanja. A, sigurnismo da bi opravdali i investi-cije.

Kotor ima rastući trend nautičkog prometa plovila

36

Piše: Don Anton BELAN

UKotoru je 6.7.2010. svečanoblagoslovljen i otvoren Mu-zej sakralne umjetnosti ba-zilike-katedrale sv. Tripuna. U 19sati u katedrali je služena Pontifi-kalna sveta Misa, koju je u zajed-ništvu s biskupom hvarsko-bra-čko-viškim mons. SlobodanomŠtambukom, svećenicima Ko-torske biskupije i uz sudjelova-nje oko 30 svećenika-misiona-ra iz Bosne i Hercegovine i Re-publike Hrvatske služio kotor-ski biskup mons. Ilija Janjić.Poslije svete Mise upriličen jeblagoslov i otvaranje Muzejasakralne umjetnosti. Programje započeo srednjevjekovnomantifonom Tollite portas koja jeuzeta iz kotorskog Pontifikala iLekcionara iz XI. stoljeća. Ovajnapjev kotorske katedralesnimljen je u produkciji Muzi-čkog centra iz Podgorice. Ubra-

ja se među najarhaičnije koral-ne napjeve istočno-jadranskeobale. Sigurno je pjevan i 19.VI. 1166. godine kada je kotor-ski biskup Malon posvećivaokatedralu sv. Tripuna.

Nakon antifone govorili su bi-skup mons. Ilija Janjić, akade-mik Radoslav Tomić i prof.mr. sc. Mario Beusan, diplomi-rani inženjer arhitekture. Stal-ni postav Muzeja sakralneumjetnosti otvorio je i u imeopćine govorio potpredsjednikAndrija Popović. Sudjelovalisu uz brojne građane predsta-vnici kulturnih institucija gra-da i države, među kojima itali-janski ambasador Sergio Bar-banti i hrvatski konzul Radoj-ko Nižić. Muzejsku koncepcijustalnog postava uradili su aka-demik Radoslav Tomić, donAnton Belan, katedralni žup-nik i prof. Mario Beusan. Obli-kovanje likovnog postava ura-dio je prof. Mario Beusan, a su-

radnik na postavu bio je aka-demski kipar Stipan Kujun-džić. Donosimo prigodni govorbiskupa kotorskog mons. IlijeJanjića:

„Otvorite vrata nadvratnikesvoje, dižite se dveri vječne, dauniđe Kralj slave!...

Upravo smo čuli antifonu snapjevom iz kotorskog Pontifi-kala koji potječe iz XI. i XII. sto-ljeća. Ovaj napjev se ubrajameđu najarhaičnije i najpoetič-nije modele koralne melodijena istočnoj obali Jadrana. Lije-po se uklapa u večerašnji činblagoslova i otvaranja Muzejasakralne umjetnosti u sklopukotorske bazilike-katedrale sv.Tripuna.

Večeras vidimo realiziranuželju brojnih kotorskih bisku-pa i svećenika čija imena nespominjemo poradi mogućno-sti da neko, i poredsuprotnenam želje, izostavimo. Oni sudanas zajedno s brojnim čuva-

IIZZ KKOOTTOORRSSKKEE BBIISSKKUUPPIIJJEE

Blagoslovljen iotvoren Muzej

sakralne umjetnostiProstor katedrale, njene sakristije, kapele relikvija, tegalerije nad južnim i sjevernim brodom, s izloženimpredmetima sakralne provenijencije predstavljajedinstvenu cjelinu koja u sebi sažima 1600 godinakršćanske prošlosti „in continuo” prisutne naprostorima grada Kotora

37

rima kotorske riznice, koje jesvake godine imenovala kotor-ska srednjovjekovna Komuna,glavni protagonisti ovog kultur-nog dešavanja.

Prostor katedrale, njene sa-kristije, kapele relikvija, te ga-lerije nad južnim i sjevernimbrodom, s izloženim predmeti-ma sakralne provenijencijepredstavlja jedinstvenu cjelinukoja u sebi sažima 1600 godi-na kršćanske prošlosti „in con-tinuo” prisutne na prostorimagrada Kotora. Na istočno-ja-dranskoj obali malo se gradovamože prepoznati s takvim kon-tinuitetom. Bar jer nasljednikDuklje, Dubrovnik Epidaura,Split Salone, a Hvar i Šibeniknemaju kasnoantičku admini-strativnu kršćansku organiza-ciju. Episkopija Zetska, odno-sno Mitropolija Crnogorskoprimorska prošle je godine sla-vila 790. godina postojanja.Osim toga, nijedna katedrala

istočno-jadranske obale nemaono što Kotor danas dobiva i spravom smo mi danas na toponosni, jer znamo da će i ovajMuzej sakralne umjetnosti bitipropovjednik i širitelj Božjeslave i kršćanske kulture, oni-ma do kojih naša riječ sa pro-povjedaonice neće doći.

Na najbolji mogući način ov-dje se može vidjeti i upoznatikoliko i kako kult oblikuje kul-turu.Muzej sakralne umjetno-sti kojega večeras blagoslivlja-mo i otvaramo ima 15 zbirki:arhitektura, kamena plastika,skulptura, slikarstvo, freske,zlatarstvo, liturgijsko staklo ikeramika, liturgijsko ruho, li-turgijske knjige, čipka, ikone,manuskripti, pečatnjaci i me-dalje, ex voto i moderna umjet-nost. Sve je to u dugoj povijestitrajanja služilo za proslavljanjeBoga velikog i dobrog, koji je iz-vor svake ljepote.

Muzejsku koncepciju ovog

stalnog postava sakralneumjetnosti uradili su akade-mik Radoslav Tomić, don An-ton Belan katedralni župnik iprof. mr. Mario Beusan, dipl.ing. arhitekture. Likovni postavuradio je prof. Beusan. Pomoć-nik na likovnom postavu bio jeakademski kipar Stipan Ku-jundžić. Njima zahvaljujem zaljubav, umijeće i trud. Zahva-ljujem i djelatnicima Regiona-lnog zavoda za zaštitu spome-nika kulture koji su žurno istručno izvršili potrebnu re-stauraciju pojedinih predmeta.U osjećaj zahvalnosti uključu-jem sve one koji su na bilo kojinačin, ponekad skriven ljud-skom oku, doprinijeli da sveovo što vidimo tako lijepo izgle-da. I na kraju, ali ne manje va-žno, danas smo se u molitvisjetili pokojnog prof. Vjekosla-va Verone, od čije je zaostavšti-ne i oblikovan ovaj prelijepi iz-ložbeni prostor“.

Muzej blagoslovio mons. Ilija Janjić, biskup kotorski

38

UBoki kotorskoj, zaljevuhrvatskih svetaca, odr-žan je kao i prethodnihgodina u prvom punom tjednusrpnja 22. ljetni susret hrvat-skih misionara i misionarki ko-ji su tijekom ovih ljetnih mjese-ci, nakon nekoliko godina izbi-vanja, ponovno došli u Domo-vinu na zasluženi odmor bilo uBosnu i Hercegovinu bilo u Re-publiku Hrvatsku. Ovogodišnjisusret održan je od 5. do 8. sr-pnja u zgradi Biskupskog ordi-narijata u Kotoru. Domaćin jebila Kotorska biskupija sa svo-jim biskupom mons. IlijomJanjićem. Na prošlogodiš-njem ožujskom zasjedanju Bi-skupske konferencije BiH uMostaru, na kojoj je izvješćepodnosio nacionalni ravnateljPapinskih misijskih djela BiHmr. vlč. Tomo Knežević, na-zočni kotorski biskup mons.Ilija Janjić izrazio je želju i

spremnost da njegova Kotor-ska biskupija bude domaći-nom ovogodišnjeg susreta kaosjećanje na pokojnog kotor-skog svećenika-misionara donMilu Galića. Dvojica naciona-lnih ravnatelja Papinskih mi-sijskih djela Bosne i Hercego-vine i Republike Hrvatske, učijem su nadleštvu ljetni su-sreti hrvatskih misionara i mi-sionarki, rado su Kotorskoj bi-skupiji povjerili da budu do-maćini ovogodišnjem susretu.Ovogodišnji susret, osim sje-ćanja na pokojnog don MiluGalića, bio je i svojevrsni na-domjestak najavljenog susretaza 1991. godinu, koji je treba-la organizirati Dijecezanskauprava Papinskih misijskihdjela Kotorske biskupije, alinije održan zbog ratnih doga-đanja.

Ovogodišnji susret započeoje u popodnevnim satima u

ponedjeljak 5. srpnja okuplja-njem u hotelu Bokeljski dvoriu Prčnju. Okupilo se četrdese-tak sudionika, među kojima jebilo šest misionara i šest mi-sionarki, predsjednik Vijeća zamisije HBK hvarsko-bračko-viški biskup mons. SlobodanŠtambuk, generalni tajnik Pa-pinskog misijskog djela iz Va-tikana mons. Jan Dumon,dvojica nacionalnih ravnateljaPapinskih misijskih djela Bo-sne i Hercegovine mr. vlč. To-mo Knežević i Republike Hr-vatske dr. vlč. Milan Špehar,dijecezanski ravnatelji Papin-skih misijskih djela Bosne iHercegovine i Republike Hr-vatske, tajnica Misijske sre-dišnjice iz Sarajeva s. FidelisLučić i djelatnici Misijskogureda iz Zagreba gosp. JosipBurja, gosp. Saša Ričković igđica Nives Sosa. Na susretusu sudjelovali sljedeći aktivni

2222.. LLJJEETTNNII SSUUSSRREETT HHRRVVAATTSSKKIIHH MMIISSIIOONNAARRAA II MMIISSIIOONNAARRKKII

Sjećanje na don Galića

Sudionici ispred bazilikeSv. Tripuna u Kotoru

39

misionari i misionarke: fra Fi-lip Sučić i fra Ante Kutleša izDR Konga, don Ante Batareloi don Nikola Sarić iz Tanzani-je, don Marin Mandić iz Me-ksika, s. Vedrana Ljubić izUgande, s. Lukrecija Mamićiz Burundija, s. Beatrica Kr-stačić iz Brazila, s. JacintaPetrović iz Benina, s. MirjamBubnić iz Rusije, s. CelestinaGavrić sa Islanda i s. Ivka Pi-plović iz DR Kongo. Svojimpozdravima i porukama i dru-gi naši misionari i misionarke,koji ove godine nisu došli naodmor, pridružili su se ovogo-dišnjem susretu u Kotoru.Vrijedni suradnici biskupa Ja-njića na čelu s aktualnim kan-celarom don Pavom Medač,koji je podnio najveći teret pri-preme i održavanja susreta, tedrugim svećenicima sve suučinili kako bi Kotorska bi-skupija bila dobar domaćin. Utom svom nastojanju su i us-pjeli biti nesebičnim domaći-nom. Mogu biti primjerom idrugim velikim i malim bisku-pijama Crkve u Hrvata bilo dasu one turistička ili neturisti-čka odredišta.

Susret je započeo večernjimmisnim slavljem u kotorskojprvostolnici kojemu je pred-sjedao biskup Štambuk uzkoncelebraciju generalnog vi-kara Kotorske biskupije mons.Antona Belana i nazočnih su-dionika ovogodišnjeg susretapropovijedao je generalni taj-nik Papinskog misijskog Djelasv. Petra apostola mons. JanDumon. U svojoj propovijedi,koju je imao na više jezika, na-zočnim sudionicima i vjernici-ma uprisutnio je mjesto i ulo-gu Papinskih misijskih djela,poglavito Djelo svetog Petraapostola, kao i doprinose poje-dinih Nacionalnih upravaPMD u nošenju odgovornostiza ovo Papinsko misijsko dje-lo. Posebno je pohvalio praksuDviju nacionalnih upravaPMD Bosne i Hercegovine i Hr-vatske o održavanju ljetni su-

sreta hrvatskih misionara imisionarki, a što je rijetkost usvijetu, kazao je mons. JanDumon. Istaknuo je kako ćeovo vrijedno iskustvo prenijetikako u Vatikan tako i drugimnacionalnim upravama PMDEurope i svijeta. Misu se slavi-lo i molilo u novoobnovljenojkotorskoj katedrali na misij-ske nakane i za misijske po-trebe cijele Crkve, ali i Crkve uhrvatskom narodu kako bi no-vi svećenici i redovnice bilispremni naviještati KristovuRadosnu vijest diljem svijeta.

Sutradan, u utorak 6. sr-pnja, nakon moljenja jutarnječasoslova u dvorani biskupijeradni dio susreta započeo jepozdravima dvojice naciona-lnih ravnatelja PMD BiH i RHte predsjednika Vijeća za misi-je HBK. Dobrodošlicu svimanazočnima izrekao je kotorskibiskup mons. Ilija Janjić kojinije krio radost što se ovogo-dišnji ljetni susret hrvatskihmisionara održava u Boki Ko-torskoj u gradu Kotoru. Prije-podnevnom program vodio jenacionalni ravnatelj PMD BiHmr. vlč. Tomo Knežević, a po-podnevni nacionalni ravnateljPMD Republike Hrvatske dr.vlč. Milan Špehar. Nakon poz-drava kvalitetno predavanjeodržao je bivši afrički misionarvlč. Anton Štefan. Poslije pre-davanja i diskusije svaki mi-sionar i misionarka predstavi-li su sebe i svoj rad te oslikalisituaciju zemalja iz kojih dola-ze i u kojima djeluju kao mi-sionari. Bilo je zanimljivo čutimnogo toga što je obogatilosaznanja svih nazočnih. Popo-dne se nastavilo s izvješćimate o aktualnim pitanjima veza-nim uz projekte koji vode našimisionari i misionarke. Večer-nje misno slavlje u 18,00 satislavljeno je u kotorskoj prvo-stolnici kojemu je predsjedaokotorski biskup mons. Ilija Ja-njić uz koncelebraciju nazoč-nih biskupa i svećenika tesvih svećenika Kotorske bi-

skupije. Nato toga slijedila jesvečanost blagoslova i otvara-nja Muzeja sakralne umjetno-sti. Srijeda, 7. srpnja, bio jedan izleta i obilaska Zaljevahrvatskih svetaca izletničkimbrodom. Posjećeni su Bogoro-dičin hram u Prčanju, otokGospe od Milosti u Tivatskomzaljevu, zatim u podne stiglisu na otok Gospe od Škrpjelaispred Perasta. Misno slavljeslavljeno je u svetištu Gospeod Škrpjela, a predsjedao muje biskup Slobodan Štambuk.Nakon svete mise ručak u Po-mirbenoj dvorani za sve nazo-čne pripremio je revni čuvarsvetišta i bivši dijecezanski ra-vnatelj PMD Kotorske biskupi-je don Srećko Majić. Poslijepodne posjećen je otok sv.Jurja, barokni Perast te crkvasv. Nikole i muzej.

U četvrtak, 8. srpnja, u ra-nim jutarnjim satima slavlje-na je misa s moljenjem jutar-nje u svetištu blaženoga Gra-cija – Muo, koju od prije trimjeseca vode poljski salvatori-janci, a svetu misu predslavioje domaćin biskup mons. IlijaJanjić. Nakon popričesne mo-litve svi su pošli na grob blaže-nog Gracije Kotorskog otpjeva-li pjesmu i poljubili moći ovogblaženika. Nakon zahvale dvo-jice nacionalnih ravnatelju ko-torskom biskupu mons. IlijiJanjić i njegovom vrijednomkancelaru don Pavi Medačovogodišnji lijepi i dobro orga-nizirani ljetni susret završenje, a svi nazočni krenuli sukućama. Malo, ali hrabro sta-do Kotorske biskupije ispu-njen duhovnom baštinom svo-jih predaka preživio je svoj ne-davni križni put i opstao nasvojim vjekovnim ognjištima.Naši misionari i misionarke,koji su ove godine u Domovinina godišnjem odmoru, pošlisu u svoja privremena prebi-vališta. Sljedeći ljetni susretbit će u Varaždinskoj biskupi-ji u vremenu od 4. do 7. srpnja2011. godine. K.T.

Priredio:Dario MUSIĆ

Ucrkvi Svetoga Tripuna najradije se di-vio zlatnoj pali na oltaru. Tu su u bli-stavom redu stajali sveci, njih dvade-set u redovima, podijeljenim tordiranim stu-pićima, i svaki je imao svoj luk. Kad bi se za-gledao pozorno i ne trepnuvši očima, čestomu se činilo da se oni miču. Lagani pokretruke, glave, svjetlost koja razmiče nabore nahaljama, vijugave metalne odsjeve brada iaureola zapažao je gotovo uvijek u laganommicanju, ali nije o tome govorio nikome. Bo-jao se da će mu se rugati. Imao je i svoga fa-vorita – najljepšega sveca kojemu nije znaoime, ali je volio njegov bujni bradati lik i na-

gnutu glavu. Činilo mu se da ona ponekadklimne malom dječaku. Svetac je stajao usrednjem redu, treći zdesna. Njemu se Ivanznao pomoliti za neku dječju molbicu, zašti-tu, dobru ocjenu u školi, jer mu se činilo daje svetac nekako raspoložen za dobrotu.

Majka je najčešće zastajala pred Oplakiva-njem Sina, gotičkom skulpturom koja prika-zuje Gospu s mrtvim Sinom na krilu.Skulptura je bila stara, danas znam da je izpetnaestoga stoljeća, potamnjela od vreme-na, nekada obojena u vedrije boje. Ivan nijerazumio zašto ona dugo stoji pred kipom.Molila se za svoga prvoga supruga koji je bioi ostao njena jedina ljubav cijela života.Umro je na njenim rukama kao i Krist naMajčinim. Bespomoćnost i beskrajna tuga

NNEEVVEENNKKAA NNEEKKIIĆĆ:: PPOOSSVVEEĆĆEENNOO MMOOJJEEMM OOCCUU IIVVAANNUU 33..

“Ja sam sve ovo saznala popripovijedanju roditelja pa se kaopisac javljam u trećem licu. Stogasu mi spoznaje kao ljuljačkaizmeđu vode i zraka, njihovedoživljaje zapisujem zapljusnutanjihovim osjećajima, sjećanjima,koja bi posve iščeznula kao što sui oni već odavno, da nema ovihzapisa. Možda se negdje izgubimu nitima jer miješam svoja injihova sjećanja, ali drhtavomrukom želim svjedočiti postojanjemoga prošloga sadržano i ukotorskoj dionici. Tako lebdimnad davnim čarobnim zaljevom ukome je odsanjan jedan san kojije postao i moj”

Kotorska trilogija

40

bili su vjerojatni spoj njena života i oveskulpture koja je neodoljivo podsjećala nasmrt njena prvoga mladoga supruga. U njojje bila neka vječna rana koja je nju dovodi-la pred ovu skulpturu. Nije voljela o tome go-voriti. Uzela bi sina za ruku i tvrdim kora-kom otišla kući. Posao ju je spašavao. A bilaje nadarena za izmišljanje jela i uređenjastolova.

�Ponekad se išlo na izlete. Ivan se rado sje-

ćao i prepričavao izlet u Perast. Europa jošnije slutila krvavi Prvi svjetski rat. Društvose zabavljalo i slavilo blagdane, priređivalo

plesove, pjevalo. Ivanovo dječje srce radova-lo se posebno tom izletu, jer je često slušaolegende o čudesnom i mističnom gradu Pera-stu.

Dan je meni nepoznat, ali svakako je biotopao, možda ljetni, jer se on sjećao maminesvijetle haljine, šešira široka čipkana obodai suncobrana.

Oveće društvo pošlo je barkama na izlet uPerast.

Legenda kaže da su Perast sagradili ratniciiz plemena Pirusta. Najprije se naselje nala-zilo visoko u brdu na lokalitetu Glogovac, dabi se kasnije Peraštani- Hrvati spustili naobalu, na morsku pjenu koja će oplakivatinjihove zidine. Od prvoga naselja ostale susamo ruševine. To su suhozidne u trnje i ko-

Perast 1910.

41

42

rov zarasle uspomene na ljude kojih davnonema, ali mitsko vrijeme je zato u te ruševi-ne naselilo vještice i vampire. Tako je sve topostalo dijelom večernjih priča u kojima do-bro i zlo vode vječnu bitku.

Odmah po dolasku lađicama u Perast, dje-čaci su odlučili poći na Glogovac. To je bioizazov. Ta tko bi se usudio biti kukavica?!

Uzbrdo su se vješto i relativno brzo uspelido gluhoga i napuštenoga naselja, ruševina,u kojem se nije čulo ništa osim cvrčaka i vje-tra u granama podivljala drveća. Neki su po-čeli zavirivati u obrasle razvaline, drugi bra-ti kupine, a treći dozivati zmije i vještice,onako, iz zabave, kako to već dječaci znaju.Odjednom je zapuhao čudan vjetar, zašumi-le su lisnate grane i neki prijeteći huj prošaoje Glogovcem. Netko je viknuo: Bježmo! I svisu se počeli vrtoglavo i nepažljivo spuštatiniz strmine, jurnuli su u sigurnost obitelj-skoga kruga koji je čekao na obali. Sa zvoni-ka Svetoga Nikole, sjećao se otac, izbilo je to-

čno podne, kad su stigli na glavnu ulicu ko-ja je paralelna s morem. Tu negdje sjedili suodrasli i pijuckali krahere, vino, soda-vodu,voćne napitke, pomalo jeli i uživali u hlado-vini. Dječaci su zajapureni od vrućine sletje-li kao ptice u zagrljaje svojih.

Uvijek je taj posjet Glogovcu imao onajprizvuk straha u pričama moga oca. Za-gnjurio je, veli, glavu u krilo materi, a onaga je lagano odgurnula i upitala: Pa, što sedogodilo? Jesi li gladan? Ili si vidio babu-ro-gu tamo gore ?!

Sačuvala je šjora Liza onu svoju slavonskujezičnu slikovitost, kojom je često znala izaz-vati smijeh u Kotorana. Tako je odmah podolasku u Kotor slušala zapomaganje proda-vačice na tržnici: Kukumare! Dotrčala šjoraLiza do nje i pita što se dogodilo toj Mari?!Ostale prodavačice udare u smijeh. Ta tko biznao da se tako zovu obični krastavci!

Tada su još u Perastu živjeli brojni stano-vnici, palače su bile uređene, «škura» oboje-na, vrtovi u cvatu, staze očišćene, brodoviprivezani za kolone u poratu. U sjajnih pet-naest kapetanskih palača u Perastu, u hla-dovitim vrtovima, u stubištima koja se penjuuz kamene zidove sigurnih kuća, živjelo sedobro i na gospodsku. Grad je bio pun ska-linada i pjaceta, žamora djece i odraslih, aglazba mora stvarana valovima koji udarajuu kamene gatove i zidove, stizala je od Veri-ga, gdje su prema legendi nekada bili lancida se Peraštani zaštite od neprijatelja. Nitkou to doba nije mogao slutiti propast grada,kako bi stari Grci rekli- ALEO POLIS…

U daljini na plavoj pučini stajala su dva ča-robna otoka : Gospa od Škrpjela i Sveti Ju-raj. Cijeli je bokokotorski zaljev bio kao raz-glednica s najljepšega dijela svijeta.

A već su u dalekim dvorcima i sobama po-stojali planovi o najvećem požaru koji ćeobuzeti svijet, o milijunskom razbojištu ukojem će mnogi, ne sluteći ništa, ostavitisvoje živote ili dijelove tijela. Među njima bitće i Ivan koji ne zna svoju budućnost.

Život se do početka Prvoga svjetskoga ratanastavljao miran i tih, pripremala su sevjenčanja, krstitke, pričesti i sprovodi, zavr-šavale su svečanim proslavama školske go-dine; slika cara i kralja Franje Josipa visjelaje na zidu u svakom službenom mjestu. Uli-jevao je ostarjeli car prividni mir svojim veli-kim brkovima i «bakenbardima», urednom ikićenom uniformom koja je sama po sebijamčila stabilnost carevine. Zvona sa Sve-toga Tripuna ravnomjerno su određivala vri-jeme života i smrti.

Oltar u crkvisv.Tripuna 1910.

43

U hotel «WIEN» navraćali su i dalje boljestojeći putnici, kapetani organizirali sveča-nije večere, domaći svraćali na objede, jutar-nje kave, kartanje. Šjora Liza nije očekivalanikakvo zlo, ono se samo došuljalo. Ivan jeupravo završavao školsku godinu jer je tek-la 1914. i lipanj je bio vreo, posljednji miranlipanj prije velikoga svjetskoga klanja.

Pred školom je bio postavljen slavoluk odcvijeća, na podiju u hladovini sjedili su uva-ženi profesori i upravitelj škole, a na klupa-ma su zauzeli mjesta roditelji i hladili se še-širima i lepezama. Taman je svečanost kre-nula vrhuncu, svirkom i nastupima krasno-slovitelja, kadli se pojavio famu-lus(podvornik) i hitro prišao upravitelju temu nešto šapnuo u uho. Ovaj je izduljio lice,smrknuo čelo i skočio na noge, glazba je pre-stala svirati, nastupila je grobna tišina, aonda je upravitelj drhtavim glasom rekao:

- Upravo smo primilivijest o velikoj tragedi-ji koja je zadesila našudomovinu: u Sarajevuje ubijen prijestolona-sljednik, njegovo veli-čanstvo Franjo Ferdi-nand! Prekidamo slav-lje!

Odmah se našla crnazastava i zavihorila navjetru smorcu zabode-na u veliku žardinijerus oleandrom, a ljudi suse razišli u žamoru ipanici: zna se, kad ne-koga tako velikogaubiju, ni malima se nepiše dobro. Uskoro sutužno zvonila sva zvo-na u crkvama, a ljudeje obuzela strepnja ne-izvjesnosti. Osjećalo seda iza ovoga slijedi rat.Bio je 28. lipnja 1914.godine.

�Svi brodovi koji su

polazili na sjever putRijeke ili Trsta bili supuni putnika, a osobi-to kad je rat službenoobjavljen i kad su po-

čele vojne operacije protiv Srbije.Šjora Liza i Ivan bili su na raskrsnici. Ov-

dje nisu mogli ostati jer se čulo da se CrnaGora sprema na operacije protiv carevine, pase mnogi odlučuju napustiti Kotor. Najviše jebilo Hrvata.

U hotel «Wien» dolazio je i neki kapetan en-gleskoga broda, odsjedao kraće ili dulje, raz-govarao njemačkim jezikom sa šjorom Lizomi cijenio njenu vještinu dobre kuhinje i ele-gantnih stolova. I baš sada na početku jošneobjavljena rata, zatekao se u Kotoru, hitaona dalji put znajući da se više neće vratiti.Ponudio je da pođu oboje s njim na brod, paće tamo u Engleskoj nekako početi novi ži-vot. Ako neće ona, neka pusti sina, on ćepreuzeti brigu za njega.

Sjećao se Ivan toga razgovora i svojih dvoj-bi: bilo bi pustolovno i zamamno ploviti bro-dom do Engleske, ali pogled na majku je

odlučio- ta on nju nemože napustiti, onanema nikoga osimnjega. Rodbina je da-leko u Đakovu, Zagre-bu, Varaždinu, on ihnije nikada vidio.

Naslonio se na vrat-nice, odbijala je «ulti-ma ura» i kapetan seopraštao s njima. Ne-će ga nikada više vi-djeti ni čuti.

Ispratili su ga dobroda koji je otploviouz dugi huk brodskesirene, pozdrav neka-da mirnom, sigurnomKotoru, čudesnomgradu podno vrletnihplanina, u zaljevu ka-kvih je malo na svije-tu.

Nitko nije svjestandodira krila povijesti.Ona su bešumna, uprolazu prohuje, doh-vate te, ali nevidljiva imistična odjure daljenoseći i tebe.

Tko zna što bi biloda su tada njih dvojekrenuli u Englesku…(nastavlja se)

Svjedodžba Ivana Jaklina 1909-1910.

44

Piše:Vlasta MANDIĆ

Mama, mama, vidi kako ro-nim... i mene, plivam,majko... pljas, pljas.. đavote ponio mali, tebe i mamu zajedno,svu si me skvasio... Marino, izlazi izmora, ledeno je... nije nije, more jeko piš.... gospodična, mogu li pre-skočit vaš šugaman, baš mi je nasred puta... ako baš morate... sla-doled, sladoled, freške krofne, ku-pite, kupite...

đovanoto,sram te bilo, pišaš umore, eno ti tamo kondut... ajdekevo oladi, što si napaljena... dat ćuti ja turistu nijedan, ajte doma, ajtedoma za svetoga Tripuna...

Kate: Mare, što se vataš samularijom. Ne možeš na kraj snjima izać. Nisu ti ovo ondašnjadjeca od rešpekta. Dođi, prostrišugaman, lezi i grij škinu.Valjatće ti za zimu.

MARE: Lezi ti na te bubulje,pa žuljaj svaku kost, ja bomeneću. Idem uzet šezlon pa kaogospođa, kako je sada u modi.

Kate: Ajde kućo moja, ajde.Evo su cijelu plažu prekrili sašezlonima. Jedan do drugoga,fila od 100 u jednom redu odpjene od mora pa sve do brda.Para kao da si u pozorište.

Naplate ti debelo, altroke dapjeva Boćeli, a na svaki šezlonleži po jedan glumac i predstavaod života kreće od ranih zora pasve do prvoga sutona. Koje uži-vanje- to ti je robija. Meni je naove bubulje odlično, malo žulja,mala je i gužva, a šugaman mije dovoljan da naslonim ovomalo života, što će mi više. Cije-lu si se mladost sunčala na bu-bulje. Ništa ti nije smetalo. A niovo sunce nije kao što je bilo.Ništa nije kao što je bilo.

MARE: Ben fato! Toliki si op-timizam prosula po ovoj spjaži,

da ću deboto odmah poći doma. Kate: Doma!? Oklen doma,

jade moja. Kiša je padala doprekojuče i samo što je sunceogrijalo, a već je pasalo polja lje-ta– valja iskoristit. Ajde lezi po-red mene, čini mi kompaniju.Doći će i Đove i donijeti će ter-mos pun crne kafe, pa ćemoobrnut koju.

MARE: Vidim li ja dobro? Je liono šjor ljubavnik od Karanpa-ne? Puštio je drob, a noge sumu otančale. Bijele su mu koda ih je držao u lisiju.Vidi, vidi,nema nijanci mrvu dlaka po ži-votu. Ke muškardin, ha, ha! Makako se samo možeš prevaritina čovjeka kada ga vidiš u abit.

Kate: Ljeto ti je to, sve se po-kaže. Tu si kao od majke rođen,pa ajd sada ko pasa, pasa. A,možda brije dlake? To ti danas imuški čine. Ali je zato kosu ri-cao, a cuf mu lambata prekoočiju. Odozada para kao žen-sko.

MARE: Ti ga nagrdi. Baš je še-san, pasao bi on još i sa tolikompancetom i bez dlaka. On ti jeumjetnik od ljubavi – pravimaestro.

Kate: Mare, okle ti to znaš?Oli si se divertila sa umjetni-kom?

MARE: E, da sam, kamo sre-će. Ne bi mi se poznalo. Čulasam, priča se! Đe ima dima,ima i vatre. Bije ga glas.

Kate: Vidi, vidi! Marko ma-rangun sa ženom i šestoro dje-ce uvatio je postu ispod lean-dra. Ne treba mu suncobran.Od ranih zora pa do naveče onti je sa cijelom fameljom nabanj. Pamidora i kruva i svi suve