godina 16. broj 1. (30.) petrovdan 2016

30

Godina 16. Broj 1. (30.) Petrovdan 2016.

SIVERIĆISSN 1334-9589

Go

din

a 16

. B

roj 1

. (30

.) P

etro

vdan

, 201

6.

Duhovna obnova u župi sv. Petra Apostola u Izvanrednoj svetoj godini Božjeg milosrđa

Siverić, 26.-28. 6. 2016. Predvodi: Vlč. Žarko Vladislav Ošap, banjolučki župnik

Nedjelja: 18.00 sati sv. Misa s homilijom: Božansko milosrđe u sakramentu sv. Ispovijedi.

Ponedjeljak: 18.00 sati sv. Misa s homilijom: Božansko milosrđe i Presveta Euharistija.

Utorak: Cjelodnevno klanjanje od 8.00 – 16.00 sati

16.00 sati – Pokorničko bogoslužje i sv. Ispovijed 18.00 - sv. Misa s homilijom:

Božansko milosrđe u sakramentu Bolesničko pomazanja. Srijeda: Svetkovina Sv. Petra i Pavla, patron župe

10.30 – Svečana Sv. Misa s procesijom DOBRO DOŠLI, DRAGI VJERNICI!

Fra Stjepan Matić, župnik

1

Uvodnik

Cijenjeni čitatelji diljem Hrvatske i širom svijeta

Radujte se radošću velikom i veselite se, cijenjeni čitatelji, na svim prostorima

zemaljske kugle: Evo, javljam vam veliku radost; bit će to prava eksplozija vaše sve-ukupne dobrote i nesebične ljubavi prema našemu listu “Siverić”. A to znači da je na vaše časne ruke stigao naš JUBILARAC, “starac” od 15 godina, a on je u nizu 30. po redu. Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima nosim!

Velecijenjeni čitatelji, da me u ovim izu-zetno veselim trenucima upitate: “Uredniče i župniče, kako se u ovim svečanim časovi-ma osjeća Vaše životno biće?” Odgovorio bih: “Vrlo ponosno! Pun sam zdravoga i po-nosnoga ponosa! Dragom Bogu neodoljivo sam zahvalan da sam ovo što jesam – mali glasnik velikoga Kralja. Hvala ti moj Gospo-dine, što si se i bez mojih zasluga, udostojao me ubrojiti među svoje svećenike.”

Hvala Ti Gospodine, što si mi priuštio i pružio pomoć i priliku da 24 (dvadeset četiri) godine budem glavnim i odgovor-nim urednikom župnih listova “SLIVNA”, u istoimenoj župi u Imotskome kraju, i “SIVERIĆA”, naravno.

Dragi moji čitatelji, koje u srcu nosim sve ove prohujale godine, što se pak lista “Siverić” tiče ne radim ništa osobito, ne-go koristim Božje darove koji mi stoje na raspolaganju od strane Božje darežljivosti.

Naslovnica našeg lista dostatno govori o tome da se radi o svečanom broju koji će unijeti dodatnu radost među “sinove

ljudske”. Sama pomisao na to da u svojim rukama imate svečano ukrašeni “SIVERIĆ” ispunja vas neprolaznom radošću koju vam nitko ne može oduzeti.

Stoga, čitatelji dragi, imate neotuđivo pravo na radost koju vam nudi ugodno opremljeni naš zajednički JUBILARAC.

Sveti Pavao, apostol Isusa Krista, me-đu ostalim piše Filipljanima: “Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: Radujte se! Neka vaša dobrota bude poznata svim ljudima.” (Fil. 4,4)

Prijatelji lista “Siverić”, vaša je do-brota i te kako dobro uočljiva! Hvala vam!

Što smo za vas pripremili u jubilar-nom broju?

Mi nudimo, a vi odlučite...

Nakon najava, evo i dojava:

Iskoristite radove profesora povijesti Josipa Šiklića iz Pazina, poglavito vi dragi učenici!

Naš višestruki suradnik Mile Prpa sa svrhom i razlogom piše: Čudo sv. Leopolda Bogdana Mandića, i drugo.

Vrlo korisni član u našoj župnoj za-jednici Ivan Topić piše: Herodovim putem (zvali su ga Herod Veliki, a bio je tvrdokorni zločinac, op. urednika).

Ovo jubilarno izdanje nudi vam neza-boravnu reportažu s hodočašća na Široki Brijeg i u Međugorje, piše fra Stjepan Matić.

Fra STJEPAN MATIĆ

2

UVODNIK »SIVERIĆ« BR. 30

U nastavku najava učinaka i uradaka naših vrijednih suradnika – ne propustite!

Dan za dugo pamćenje, oglasila se i dolačka PETORKA.

U “Siveriću” nemojte smetnuti s uma! A što to? – Pročitajte o čemu pjeva raspjeva-no pero našega fra Stojana Damjanovića... I posljednje zrno odnesoše...

U “Siveriću” svratite pozornost na: Pregorka muka Isusova, spjevala naša marljiva i stalna suradnica Marija Loić, rođ. Tomić, i drugo.

U nastavku najava učinaka i uradaka naših vrijednih suradnika – ne zanemarite!

Nudimo vam i krasna pisma prekra-snih ljudi koja ostaju dovika.

A imena onih koji svojim prilozima podupiru daljnje izlaženje lista i uzdignuće župe apostolskog Prvaka, isto tako zaslu-žuju pozornost i dužno poštovanje.

Mnoge zaslužne osobe ugrađene su u mozaik ljetopisa! Otkrijte njihova imena, koja piše i sriče Urednik “Siverića”.

O časnoj sestri Augustini Vukančić neo-doljivo piše Marija Grcić, rođ. Topić, i drugo.

A tko to može propustiti i ovu svoje-vrsnu reportažu u nizu serijala o velikanu Katoličke crkve i sveopće povijesti, a on je: SVETI PAVAO – Zvijezda koja ne zalazi: Na suđenju pred carskim namjesnikom Feliksom u Cezareji Primorskoj, piše fra Stjepan Matić.

Još su stari Rimljani rabili izreku: Exempla trahunt! – Primjeri privlače! – Sva-kako ne propustite pročitati kako je časna sestra Alojzija Šušnjara u gradu Vodice punih 25 godina živo svjedočila vjeru u Krista Gospodina... u cijelosti donosimo govor don Franje Glasnovića...

Svakako pročitajte: Što je to Frane Tomić rekao nad otvorenim grobom svome bratu Dinku Tomiću...

U pogrebnoj misi za Željka Odaka, pri-godno slovo održao je župnik – domaćin...

Ovo jubilarno izdanje SIVERIĆA moglo bi, vrlo lako biti i o........o. Imajte na umu da je gotovo nadohvat ruke svetkovina sv. Petra i Pavla. Čitatelji, čast i čestitka vam svaka, nek vas prati zaštita “PRVAKA”.

Osječki slivanjci priredili su ugodno iznenađenje onodobnom župniku

3

CrtiCe iz povijesti siverića

Roški slap je šesti vodopad na rijeci Krki. Ime je dobio po utvrdi Rog (Rogovo,

Babin-grad), koja se nalazila na desnoj obali Krke. Utvrda je pripadala hrvatskim velikašima Šubićima Bribirskim. Hrvat-sko-ugarski kralj Ludovik I. je, kao nagradu za vjernost 16. travnja 1345. godine, potvr-dio tu utvrdu zajedno s otokom Visovcem knezu Budislavu I. Ugriniću. Rogovo kasnije preuzimaju plemići Martinušići iz čije su obitelji potekla dva biskupa skradinske biskupije. O ovoj značajnoj utvrdi nema puno sačuvanih pisanih tragova, a danas ostaci ove tvrđave više nisu vidljivi.

Roški slap je zanimljiv zbog niza malih kaskada poznatih kao Ogrlice, kojima počinje sedrena barijera, te zbog bogate vegetacije, mlinova i stupa. Barijera je duga 650 metara, najveća širina je 450 metara, a visinska razlika je 22,5 metara. Glavni slap visok je 15 metara i njime se Krka u širokoj lepezi ulijeva u Visovačko jezero. Rudar-sko društvo Monte Promona iz Siverića sagradilo je 1909. godine na desnoj obali Roškog slapa malu protočnu hidroelektra-nu za potrebe rudnika ugljena u Siveriću. Uz hidroelektrane Jaruga i Miljacka koje se nalaze na istom vodotoku, predstavlja jednu od prvih izgrađenih hidroelektrana u nas i u Europi. U njoj su bila dva generatora, svaki od 660 KS. Sva oprema naručena je kod tadašnjeg A.E.G. Uniona u Zagrebu.

U svojoj dugoj povijesti hidroelektrana Roški slap promijenila je nekoliko država i

Josip Šiklić

Mala hidroelektrana Roški slap

vlasnika, da bi s radom prestala za vrijeme Domovinskog rata, za kojeg je postrojenje napušteno i devastirano. Rekonstrukcija hidroelektrane otpočela je u ljeto 1997. godine, a završena je u proljeće 1998. go-dine kada je postrojenje pušteno u rad. S obzirom da je novo tehničko rješenje hidro-elektrane Roški Slap uključivalo povećanje instaliranog protoka i instalirane snaga, kao i ugradnju drugačijeg tipa vodnih turbina od onih koji su ranije postojali u postroje-nju, rekonstrukcija je bila sveobuhvatna i uključivala je:

– kompletnu rekonstrukciju strojarnice uz zadržavanje svih vanjskih gabarita i očuvanje pročelja zgrade,

– rekonstrukciju ulazne građevine,

– sanaciju dovodnog gravitacijskog tunela i vodne komore,

– produbljenje odvodnih kanala ispod strojarnice,

– izgradnju novog, dva kilometra dugog, kabelskog priključka na mrežu,

– rekonstrukciju dijela srednje napon-ske nadzemne mreže na području Miljevaca,

– zamjenu kompletne elektrostrojarske opreme i ugradnju modernog sustava upravljanja i nadzora.

U postrojenju se nalaze dva agregata, koji su, zbog efikasne evakuacije energije s lokacije, priključeni na različite srednje naponske (10 kV) vodove preko kojih se

4

CRTICE IZ POVIJESTI SIVERIĆA »SIVERIĆ« BR. 30

energija predaje u elektroenergetski sustav. Hidroelektrana je protočnog tipa, što znači da nema mogućnost akumulacije vode, već se proizvodnja regulira obzirom na raspolo-živi protok u vodotoku. Na području rijeke Krke na kojem se nalazi mala hidroelektra-na Roški Slap, 1985. godine proglašen je Nacionalni park Krka. To znači da u svojoj stogodišnjoj povijesti, hidroelektrana Roški Slap nije ničim narušila ili ugrozila prirodni ambijent u kojem se nalazi.

Osnovni podaci:

– instalirani protok 2 x 12 m3/s

– raspoloživi bruto pad 18,3 m

– duljina dovodnog tunela 200 m

– tip turbine: Ossberger SH 1.174

– proizvođač: Ossberger turbinenfabrik GmbH, Njemačka

– tip generatora: TNC9 636>8,

– proizvođač: Uljanik TESU, Pula

– instalirana snaga: 2 x 882 kW

– godišnja proizvodnja (prosjek) 7.500.000 kWh

– visina investicije: 1.500.000 EUR

Rekonstrukcija ove hidroelektrane plod je entuzijazma i interesa grupe ka-nadskih poduzetnika hrvatskog podrijetla, koji su, okupljeni u zagrebačkom društvu Hidro-wat d.o.o. za proizvodnju i distribuciju električne energije, iskazali interes za ula-ganjem u male hidroelektrane na području Republike Hrvatske i uspješno okončali ovaj projekt. Projekt je financiran sred-stvima društva Hidro-watt, koje upravlja hidroelektranom od početka njenog rada u obnovljenom izdanju.

Pogled na hidroelektranu Roški slap

5

Lidija Kolombo, druga s lijeva, s članovima Laboratorija za molekulsku fiziku, oko 1975.

poznati i manje poznati siverćani

Josip Šiklić

Lidija Colombo (Kolombo) – hrvatska fizičarka iz Siverića

Hrvatska fizičarka Lidija Colombo (Ko-lombo), rođena je 28. lipnja 1922.

godine u Siveriću, kao prvo dijete obitelji Krste i Marije Colombo rođene Zenić. U Siveriću se rodila i druga kći Karmen/Carmen (23. svibnja1924.). Djetinjstvo u Siveriću, u kojem je otac bio računovođa u rudniku mrkog ugljena, bilo je, malo iza Prvog svjetskog rata, sve prije samo ne bezbrižno. Nakon završene osnovne škole u Siveriću 1932. godine, Lidija se upisala u realnu gimnaziju u Šibeniku na kojoj je

maturirala 1942. godine. U Šibenik se 1932. godine preselila i cijela obitelj. Stanovali su nedaleko današnjeg autobusnog kolod-vora. Otac Krsto u Šibeniku je i dalje radio za vlasnika rudnika u Siveriću, ali sada na

“Hrvatska fizičarka Lidija Colombo (Kolombo), rođena

je 28. lipnja 1922. godine u Siveriću˝...”

6

POZNATI I MANJE POZNATI SIVERĆANI »SIVERIĆ« BR. 30

otpremi ugljena iz šibenske luke. Iz Šibenika se obitelj vratila u Siverić 1943. kada su po-čela saveznička bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. Po završetku rata obitelj se preselila u Zagreb gdje je Lidija 1946. upi-sala Prirodoslovno-matematički fakultetu na kojem je 1950. diplomirala matematiku i fiziku. Zbog obiteljskih razloga, prije diplo-me, zaposlila se 1948. godine na Farmace-utskom fakultetu kao laborant pri Katedri za fiziku, gdje je 1950. unaprijeđena u zvanje asistenta. Slijedi prvo vanjsko suradništvo, a 1955. prelazi na Institut Ruđer Bošković gdje je bila zadužena za razvoj istraživanja na Raman-spektroskopiji. Na Institutu je radila sve do pune mirovine. Umrla je u Zagrebu, 23. veljače 2015. godine.

Lidija Colombo je životnu i znanstvenu karijeru gradila s puno žara, talenta, pedan-tnog rada, nadahnuća i neiscrpne energije, uvijek pošteno i sukladno temeljnim moral-nim principima kako su je njezina obitelj i njezina vjera naučavali. Prošla je težak, dug put znanstvenog napredovanja od asistenta pripravnika sve do znanstvenog savjetni-ka odnosno profesure. Taj je put uistinu dubinski zahvatila dvogodišnjom speci-jalizacijom (1958./1959.), kao stipendist

tadašnje vlade, u Laboratoire des recherc-hes physiques de la Faculte des Sciences, Sorbonne u Parizu. Doktorirala je 1961. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu iz područja vibracijske spektrosko-pije s tezom Analiza vibracionih spektara monokristala antracena i paratoluidina. Godine 1963. postaje znanstveni suradnik, 1976. viši znanstveni suradnik, a 1978. znan-stveni savjetnik. Nekoliko puta boravila je u inozemstvu kao profesor na institutima i sveučilištima (1965.–67. i 1974./75. u Parizu; 1971. u Dortmundu). Znanstveno i stručno područje njezina rada je spektroskopija, posebno vibracijska spektroskopija. Kon-struirala je i izgradila prvi laser u Jugoslaviji (1966.). Iz područja spektroskopije objav-ljivala je radove u mnogim publikacijama. Druge duge i plodonosne međunarodne znanstvene suradnje prostirala je u Italiji, Njemačkoj, Engleskoj i Sjedinjenim Ame-ričkim Državama.

Znanstveno područje kojim se bavila profesorica Colombo leži negdje između, zapravo je na preklopu, dvije prirodoslov-ne oblasti: Fizike i Kemije; a može se

“Doktorirala je 1961. na Prirodoslovno-matematičkom

fakultetu u Zagrebu iz područja vibracijske spektroskopije s tezom Analiza vibracionih

spektara monokristala antracena i paratoluidina.

Godine 1963. postaje znanstveni suradnik, 1976. viši znanstveni suradnik, a 1978.

znanstveni savjetnik.”

Znanstveno i stručno područje njezina rada je spektroskopija,

posebno vibracijska spektroskopija. Konstruirala je i izgradila prvi laser u Jugoslaviji

(1966.). Iz područja spektroskopije objavljivala je radove u mnogim

publikacijama. Druge duge i plodonosne međunarodne

znanstvene suradnje prostirala je u Italiji, Njemačkoj, Engleskoj

i Sjedinjenim Američkim Državama.

7

»SIVERIĆ« BR. 30 POZNATI I MANJE POZNATI SIVERĆANI

bolje opisati s ključnim riječima Struktura materije, Molekularna fizika i Vibracijske spektroskopije. Tako je i laboratorij koji je osnovala početkom 70-ih godina dobio ime Laboratorij za molekulsku fiziku. Puno je radova objavila u svjetskim znanstvenim časopisima, sudjelovala je na brojnim simpozijima i konferencijama u zemlji i inozemstvu s izlaganjima i pozvanim preda-vanjima te u organizaciji niza skupova. Tako vrijedan, uspješan i plodan rad morao je i u našoj zemlji biti prepoznat, doktorica Co-lombo dobila je dva puta najviše Republičke nagrade za znanost – Nagradu Nikola Tesla (1966.) i Nagradu Ruđer Bošković (1979.), a 1983. dobila je i priznanje Francuskog ministarstva obrazovanja.

U domovini, strpljivo i nadasve pažljivo Lidija Colombo je u Institutu Ruđer Boško-vić gradila i unapređivala svoj Laboratorij za molekularnu fiziku, koji je s vremenom postao jedan od respektabilnijih Ruđerovih laboratorija. Prepoznavanje kvalitete grupe krenulo je iz međunarodnih znanstvenih kru-gova, kasnije se nastavilo kroz Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Sveučilište u Zagrebu, da bi tek naposljetku završilo u krugu Instituta Ruđer Bošković. Nekoliko go-dina prije Domovinskog rata sredstvima Mi-nistarstva znanosti Laboratorij je opremljen najmodernijim Raman spektrometrom čime je uvršten ravnopravno uz bok srodnih europskih, svjetskih centara. Dugogodišnja stremljenja konačno su ispunjena i profesori-ca Colombo je time još jednom dobila puno priznanje, a njeni mlađi znanstvenici sreću i zadovoljstvo vrhunskih istraživanja.

Doktorica Lidija Colombo nije samo radila s vlastitom grupom znanstvenika – istraživača njenog laboratorija. Radila je s mladima iz drugih grupa, bila je savjeto-davac u mnogim prijelomnim stručnim, a osobnim odlukama. Po savjete s molbama za pomoć dolazilo se od svukuda, uključivo

konkurentske laboratorije, druge institute, fakultete, iz drugih krajeva naše Domovine, pa i šire, i u uvjetima Domovinskog rata. Sve to govori koliko je profesorica Lidija bila cijenjena. Njezina dobra narav, moral, karakter i djelotvornost u prekograničnom komuniciranju prenosili su se od uha do uha, a svima je ostajala samo u trajnom i lijepom sjećanju, jer su njezine preporuke u inozemstvu uvijek bile respektirane neovisno o tome jesu li vodile povratku ili trajnom ostanku izvan Domovine.

Od svojih najranijih dana prof. Colom-bo je radila ne baš direktno s najmlađima ali i za najmlađe sigurno. Ta je aktivnost započela još 60-ih godina kroz Društvo matematičara, fizičara i početno astrono-ma Jugoslavije. Astronomi su se kasnije izdvojili, a doktorica Colombo je nastavila svoj rad u redakciji Matematičko-fizičkog časopisa Zagreb (bila je glavna urednica časopisa od 1973. do 1998), čiji su osnov-noškolski i srednjoškolski rješavači zada-taka u zamjetnom broju doktorirali neku prirodoslovnu oblast i postali istaknuti znanstvenici.

“Od svojih najranijih dana prof. Colombo je radila ne baš direktno s najmlađima ali i za najmlađe sigurno.

Ta je aktivnost započela još 60-ih godina kroz Društvo

matematičara, fizičara i početno astronoma Jugoslavije.”

“Umrla je u Zagrebu, 23. veljače 2015. godine.”

8

pisani prilozi žUpnom listU

Fra Stjepan Matić

Hodočašće na Široki Brijeg i u Međugorje

(02.04.2016.)

U praskozorje dana pred Bijelu nedjelju, 02. travnja 2016. godine, autobusi

tvrtke "Dražan Čupić" nalaze se na svome odredištu: Vrlo iskusni (a nama dobro po-znati) vozač Marijan Bagavac točno u 05.00 sati prešao je prve metre i mi smo na putu, prema Badnju i Drnišu, gdje smo primili i preostali dio hodočasnika: zahvala Bogu za ovaj dan i pozdrav i preporuka Blaženoj Djevici Mariji. Slijede pozdravi, najprije vr-lom pomagaču fra Stojanu Damjanoviću, a potom i Marijanu vozaču. Srdačan pozdrav i zahvala hodočasnicima na brojnom oda-zivu... padaju kilometri, a fra Stjepanovi bivši župljani Dolačani čekaju na svojim postajama i ulaze u svoj autobus, kako bismo jedni druge čekali u Prgometu pred ulazom na autocestu. Fra Stojan je zasad vodič u "siverskom" autobusu, a fra Stjepan u autobusu hodočasnika iz Župe Sv. Ante u Primorskom Docu. Treba svakako reći da je hodočasnika iz te župe pošlo 57, a rekoše nam da ih je još 15 ostalo na čekanju... Vrlo vrući hodočasnici! Nema šta!

Nakon malo dulje vožnje, zaslužili smo odmor na odmorištu Mosor. Autobusi jure prema granici Bosne i Hercegovine. Iz do-bro poznatih razloga prijelaz preko granice trajao je puno dulje no obično! A mi smo već u Ljubuškome, gdje je i svetište sv. Ante Padovanskoga. Na smjerokazima se koče

natpisi mjesta i gradova: Mostar – Imotski – Međugorje... evo nas u Grudama, gdje počinje usprsita cesta prema širinama Širo-koga Brijega. Jedva smo dočekali trenutak ulaska u "žarište vjere i rasadište kulture". I evo nas na "Brigu"... pred crkvom punom svijeta. Dobro je znao da dolazimo. Stoga nam se na izlazu iz crkve pridružio fra Ven-delin Karačić, koji je radosno priopćio da su

9

»SIVERIĆ« BR. 30 PISANI PRILOZI ŽUPNOM LISTU

u crkvi ovogodišnji Prvopričesnici, njih 260 na broju. Pomolili smo se Širokobriješkoj Gospi za hrvatski narod na svim zemljinim prostorima i za mir Božji za čovjeka našeg vremena.

Fra Vendelin je preuzeo stvar u svoje ruke... i po onoj: mikrofon je vaš! – fra Vendelin je naš! Kako nas je samo svojim izlaganjem još više uozbiljio. Ukratko je iznio nastanak župe i gradnju crkve uz višestruka razaranja iste.

U Drugom svjetskom ratu i poraću smrtno je stradalo oko 800 župljana. U to vrijeme, kad su domaćinstva bila dosta brojna, značilo je: iz svake kuće žrtva! Što se tiče samostana, "mozak naroda", velike nevolje dosežu svoj vrhunac. Sve koje su partizani našli u habitu – od gimnazijalaca – klerika do najstarijeg fratra, 80-godišnjeg fra Marka Barbarića – ubili su pa zapalili. Partizanski se zločin nije zaustavio na lju-dima. Potpuno je uništeno kulturno blago; crkva, samostan i gimnazija pretvoreni su u "grozu pustoš".

Kako neki očevidci kažu da je narod u takvom duševnom stanju da se nije bojao ni smrti... Širokobriježani, vjerni puk, nije pao u beznađe. S vjerom u Božju pomoć krenuo je smjelo noseći svoj križ. Prisjetimo se da su partizani spalili gotovo sve matične knjige! Koja je to bila nevolja i muka velikih razmjera, prikupiti ono što je sažgano i zapaljeno...

Prijenos ostataka ubijenih i spaljenih fratara iz skloništa u crkvu, kao i pokop onih ranije dopremljenih iz Gornjega Graca obavili su franjevci 01. srpnja 1971. godine. Učinili su to u pol bijela dana s procesijom i svetom misom.Bilo je potresno! Dvadeset šest godina nakon mučeničke smrti!... Franjevci su se potiho dogovorili da će sve-tište i mjesta mučeništva tijekom ljeta gore spomenute godine svake nedjelje do Velike Gospe cijela Hercegovina hodočastiti Gospi i mučenicima na Široki Brijeg.

Jedan očevidac uzbudljivog događaja pripovijeda: dr. fra Vencel Kosir, starac plače od ganuća i radosti. A nije se čulo da

10

PISANI PRILOZI ŽUPNOM LISTU »SIVERIĆ« BR. 30

ga je itko vidio da je prosuzio. Sam je rekao da nije plakao ni majci na sprovodu. Bio je to početak nastavka hodočašćenja mladih iz Južne Hrvatske, Bosne, Slavonije, Podra-vine, Zagreba i Zagorja, Bačke, Srijema,

Hrvati s Kosova, iz Gradišća (Austrija), Molise (Italija). I to je mjesto tih godina postalo najvećim hodočašćem te vrste u svijetu. A komunističke vlasti su nerado gledale na te pojave. Sve su činili da smanje

11


i onemoguće. Organizatorima se u više navrata otvoreno prijetilo zatvorom.

Cijenjeni čitatelji, i vaš je sadašnji i ljetopisac i dopisnik više godina hodoča-stio s mladima iz župe Primorski Dolac u Široki Brijeg.

Dobro se sjećam da je sarajevsko "Oslobođenje" pisalo da se na hodočašću mladih godine 1990. okupilo oko 100 000 sudionika, a obrede je predvodio hrvatski kardinal dr. Franjo Kuharić.

Dok sam na krilima vremeplova "pro-šetao" davno minulim vremenima k nama se pridružio prof. fra Serafin Hrkać, fra Stje-panov kolega iz gimnazijskih dana u Sinju, te vojničkih vremena na jugu Makedonije...

Kada nam je fra Vendelin Karačić sve to dostatno protumačio, hodočasnici su prekrili Široki Brijeg, izložili hranu za okrepu i dobili su novu snagu. Od srca smo zahvalili fra Vendelinu i fra Serafinu za svu iskazanu ljubav i želju te smo se uputili u Međugorje, gdje smo sudjelovali u svetoj misi u crkvi

sv. Jakova u 13.00 sati. Misnu proslavu pred-vodio je međugorski župnik fra Marinko Šakota te je za slavljenja mise krstio četvoro (4) djece. Uza nj su koncelebrirali fra Mate Puđa, fra Stjepan Matić te župnik iz župe Sali, rodom sa Kupresa. Dobro se moglo zapaziti da su naši hodočasnici bili izuzet-no sretni i radosni. A to i je pravi smisao hodočašćenja u Gospina i druga svetišta.

Naši vrijedni vozači Marijan i Željko bili su vrlo uslužni, veseli, raspjevani!

Za čitava dana dragi Bog nam je podario vedro i toplo vrijeme (a isto tako i raspoloženje) te smo istim pravcima na putu povratka svojoj kući...

Toga istog dana 02. travnja 2016. na zadnjem odmorištu osvježenje, a onda u zalaz sunca: pjesma u čast rastanka do novog sastanka.

Mikrofoni braće Ivakića učinili su da se pjesme, a posebno ona o Kupresu, razlije-gale preko brda i dolina, daleko, daleko do sinjega mora.

12


Dan za dugo pamćenje

Dana 17. travnja 2016. godine na poziv oca fra Stjepana, nas petorica Dolača-

na u ranim popodnevnim satima stigosmo u Siverić. Razlog dolaska: fra Stjepanova i naša želja da vidimo ljepote našega zaleđa.

Vrijeme idealno. Prvo odredište Roški slap. Malo upoznavanja pa naprijed u po-nosne Kistanje među Janjevce. Obilazak župe pa odlazak u Burnum. Iznenadi nas ime, a ljepota da ne govorimo. Kako je s nama naš pastir fra Stjepan svi putovi su nam otvoreni.

Dolačani

Burnum arheološki lokalitet, sjedište IV. i XI. legije rimske vojske. Nakon sata povijesti u najljepše ozvučenom amfiteatru krenusmo dalje.

Novi izazov za oči i uši jest Manojlovač-ki slap. Tolike divote na jednome mjestu teško je i zamisliti. Od siline vodenih slapova zastaje nam dah.

Usput budi rečeno: slučajno ili ne, istog datuma ove ljepote privukoše i cara Franju Josipa I, sa suprugom Elizabetom, samo

13


141 godinu ranije. O ovom napravismo i slikovne zabilješke.

Punih baterija, laganom vožnjom, od-morismo oči na ljepotama selâ kroz koja

prođosmo. Dolaskom u Drniš, uz ugodno druženje lijepo se okrijepismo u restoranu Kod Tome. Dan je već na izmaku.

HVALA!

FRA STJEPANE OD SRCA HVALA!

Neno, Ante, Denis, fra Stjepan, Anđelko i Ivica

14


Arheološki lokalitet Burnum

UREDNIK

Skriven u njedrima kamena i krša u nepo-srednoj blizini ljepotice i krasotice Krke,

obrastao surovom makijom, nalazi se biser antičke povijesti, rimski vojni logor Burnum. Gradnja je potrajala i prije i poslije Kristova rođenja, na položaju s kojeg je nadziran prije-laz preko rijeke Krke. Burnum je bio sjedište XI. legije rimske vojske Claudiae Piae Fidelis i IV. legije Flaviae Felix. U njemu su bile smje-štene i pomoćne postrojbe (kohorte) za koje je bio izgrađen mali logor u istočnom dijelu.

Ime Burnum izvedeno je od etnika Bur-niste (naziv za stanovnika liburnskoga grada ili kraja). Rimljani su pri uspostavi smirivanja Ilirika na tom mjestu i podigli vojnički logor XI. legije koja se od godine 42. poslije Krista šepirila počasnim nazivom CLAUDIA PIA FIDELIS, koji joj je dodijelio rimski car Klau-dije (MILA KLAUDIJEVA VJERNA XI. legija).

Nije zgorega spomenuti da je već u to vrijeme u današnjem Čitluku kraj Sinja (rodnom mjestu vašeg Urednika) u punom sjaju cvala Colonia Claudia Aequum, grad cara Klaudija, što ga je on (Klaudije podigao za ratne veterane... car Klaudije vladao je od 41. do 54. godine). Nakon njegove smrti na carsko prijestolje dolazi zloglasni Neron.

Spomenuta XI. legija u Burnumu uta-borila se poslije ustanka plemena Delmata i Panona (6. do 9. godine nakon Krista). Ne može se sa svom sigurnošću govoriti da je tu bio i logor XX. legije rimske vojske, koja je ubrzo poslije završetka ilirskog ustanka napustila to šire područje. Čuvena XI. rimska legija bez prekida se nalazila u Burnumu do 68./69. godine, kada je morala žurno u Italiju za građanskog rata, koji je bjesnio

svom žestinom nakon Neronove smrti 68. Godine. Ta se legija borila najprije na strani Marka Salvija Othona, pa Vitelija i napokon Vespazijana, da bi 70. godine bila upućena na granice rijeke Rajne... a nju je zamijenila isto tako čuvena – IV. legija – s počasnim naslovom FLAVIA FELIX (Flavijeva sretna). Ona ostaje u Burnumu do 86. Godine. Od tada rimska pokrajina Dalmatia na svom zemljopisnom opsegu nema čuvenih vojnih postrojba jer se prije nemirno područje poče-lo stubokom smirivati.

Treba primjetiti da se u logoru najduže zadržala XI. legija, koje su dijelovi bili ras-poređeni daleko od Burnuma.

Naravno da su u Burnumu bile raspo-ređene i neke pomoćne postrojbe bez kojih se jednostavno nije moglo napredovati na crti dugotrajnih bitaka. Smatra se da su imale i svoje vlastite logore u samoj blizini logora glasovite IV. legije.

U vrijeme cara Hadrijana (117. – 138.) Burnum je postao municipij (grad s vla-stitom samoupravom). Grad je igrao vrlo važnu ulogu sve do vremena kasne antike.

Treba svakako naglasiti da se Burnum razvio u trgovačko središte koje je svoj uspon doživjelo krajem 5. i početkom 6. stoljeća. U to doba bio je jedan od najvažnijih gradova na istočnoj obali Jadrana. Imao je veliko svetište, amfiteatar, oko 20-ak kilometara dugi akvadukt (vodovod), popločane ceste i ulice te druga gradska obilježja. U njegovoj neposrednoj blizini vodili su se vrlo teški borbeni okršaji. Burnum se posljednji puta u pisanim izvorima spominje 537. godine. Burnum je razoren 639. godine za vrijeme

15


Amfiteatar u Burnumu - Car Vespazijan darovao je čuvenoj i proslavljenoj IV. legiji (legio IV. Flavia Felix). Bilo je to 76/77 godine. Od tog događaja prohujalo je 1939 godina.Kada se rodio 17. studenog 9. godine poslije Krista Vespazijan je dobio ime Tit Flavije Vespazijan, a kao car se zove IMPERATOR CAEZAR VESPASIANUS AUGUSTUS. Umro je 24. lipnja 79. Za cara su ga 01. srpnja 69. godine izvikale egipatske, sirijske, panonske i druge legije Rimskoga carstva.

avarsko – slavenskih ratova. Logor Burnum sa svojih preko 6000 vojnika nadzirao je prijelaz preko Krke u pojasu slapa Brljana, a

preko njega su prelazile sve rimske postrojbe koje su sudjelovale u ratovima na ovdašnjim prostorima u ratnim vremenima.

16


Razgovarao i priredio: Ante Tonći Prpa

Siveriću moje selo ti si…

Vesela sam vala dragom Bogu Kaži malo dite

Siveriću moje selo ti si… - pod ovim trećim naslovom nastavljam pisati još

o razgovoru s tetom Marom Mrđen koji sam zabilježio 30. studenoga 2014. g.

Naslov sam stavio iz jedne „čudne“ nabrajalice. Kao pouku i komentar ću ovdje citirati poznatu rečenicu koju je američki

predsjednik J. F. Kennedy izrekao 20. si-ječnja 1961. g. na svojoj inauguraciji: „NE PITAJTE ŠTO VAŠA ZEMLJA MOŽE UČI-NITI ZA VAS – PITAJTE ŠTO VI MOŽETE UČINITI ZA SVOJU ZEMLJU…“.

Poradi uspomene i sjećanja na neke u razgovoru spomenute osobe, sada ću

Blaž i Marija Mrđen, nakon jednog obiteljskog slavlja sa dijelom rodbine (12 odraslih i 16 djece), fotografirao Dinko Mrđen

17


spomenut i njezina strica Blaža Mrđena (1882. – 1961.). Podsjeća me njegov unuk Božo iz Muća da se ženio dva puta. Nakon smrti prve supruge s kojom je imao kćer Mariju, udanu Buva u Drniš, ženi se Mari-jom Vukušić (1894. – 1985.) iz Lišnjaka, s kojom je imao devet sinova. Dva su umrla kao mala djeca, treći Mile (Milić) je obolio i umro kao mladić, a Bože je poginuo ispred Trsta na kraju Drugog svjetskoga rata. Od ostale petorice: Josipa, Nikole, Dinka, Stipe i Slavka, još je, hvala Bogu, živ jedan, Din-ko. Babu Mariju su zvali „Vukuška“, očito po prezimenu, jer su tada često svi imali i nekakve nadimke.

Stric joj Blaž, kao i braća mu Ivan – Iva-niš (1885. – 1965.) i Stipan (1894. – 1949.), moj djed, su se bavili poljoprivredom, naravno u početku zajedno, a kasnije kad su se povećale obitelji i „došla dica“, „a dica ka dica“, moralo se je osamostaljivati. Naj-stariji, Blaž, je sa svojima ostao u postojećoj kući. Logično jer je najstariji bio gazda, u to vrijeme kod gazde su bili ključevi konobe. Marin otac Ivaniš, kako je bio majstor zidar, nakon povratka iz talijanskoga zarobljeniš-tva po završetku Prvog svjetskoga rata, je za svoju obitelj nadogradio susjednu njihovu kućicu, koja je bila uz pojatu na gumnu. Zna se da je: „Proda vola i kupijo tavan.“ Djed Stipan je dobio malo dalje na kraju vrta („ispod vrtlića“), malu kuću koju su zvali „donja kuća“ ili „tavančići“ pokraj koje je bila srušena zidina gdje im je ranije njihova sestra Boja držala ovce. Popravio je tu kući-cu za svoju nadolazeću obitelj. Nastavio je držati ovce, te je znao često reći: „Moj Ante će biti mesar“. Tako je kasnije i bilo. Osim spomenutih trojice sinova, njihov otac Bože, zvani „Buble“ je imao i četiri kćeri: Boju, koja se nije udavala, te Katu (Katušu) i Peru koje su se obje udale u Topiće i Maru (1879. – 1957.), udanu u Prpe. Da je dioba među braćom bila realna i poštena neka potvrdi i Blaževa izjava, kao najstarijega

brata: „Ako sam vam krivo dilijo, evo vam moj dijo, a ti meni vaš.“

„Blaž je imao dva konja sa kojima je radio usluge oranja, prijevoza, vršidbe i drugo mještanima, a plaća je tada uglav-nom bila razmjena za uslugu ili u proizvodu kojeg je imao. Pored vinograda od kojeg bi se prodalo nešto vina, sijalo se nešto žita da se prehrani obitelj. Na okućnici se sadilo nešto povrća i držale kokoši, svinje, te go-lubovi. Zidao je i palio klačinu i prodavao živo vapno (klak).“ – kaže Božo.

Ako se dobro sjećam, njegova klačina je bila iznad ceste na „vr’ Jabuke“ blizu rudničkog koša iz kojega bi se ruda (ugljen) kamionima prevozila na „Ribasso“ za da-lju otpremu prema „šeparaciji“. Tu su na

Baba Marija i najstarija joj unuka Blaženka - Marija

18


udaljenosti stotinjak metara bile još dvi – tri klačine. Kako izgleda klačina može se vidjeti na slici u jednom od ranijih brojeva „Siveri-ća“, a također i detaljniji opis, uz napomenu da su kemijske formule netočno napisane.

Zahvaljujući spomenutom unuku Boži, na objavljenim fotografijama će mnogi prepoznati Blaža i ženu mu Mariju, a mnogi će valjda i sebe vidjeti kada su bili djeca.

Ovo je bio obećani uvod u citiranje trećega nastavka razgovora s tetom Marom o „pivanju u kolu“, različitim pjesmama, nabrajalicama i molitvicama:

Šta j’ u pismi to se pivat mora, lud bi bijo ko bi zamirijo.

Sve sam svoje sakupila redom u Promini pod Varoškom gredom. Oj Promino, Promina te bila,

Djed Stipan Mrđen, jedina sačuvana fotografija, povećana i retuširana, ali taj lik mi je ostao u sjećanju

zvajo dragu, za me nije tila. Moj dragane, Promina je tvoja, moje polje, ko će živit bolje!

Nije udaja put do raja.

Bilo je tu i ozbiljnijih poruka:

Moja majko, bunjevac me prosi, a rišćanin darove donosi. Ćeri mila oči izgubila ako b’ svoju viru pogazila. Sve bi majko naučila lako, virovanje ne mogu nikako.

Na kraju, opet nabrajalice:

Sitan kamen do kamena, rosno cviće do kolina, poslaše me da ga berem i u kitu da ga kitim, na nedilju jednu kitu, samo cviće progovara: ne dajte me gospođama, neg’ me dajte divojkama, zim’ me nosu u njedarca, litnju nosi zapašnjaka.

Cura putom putovala, narod sebi ona zvala, da će pivat pismu novu na dolasku Isusovu: Sad je došlo vrime novo, skup’te stado Isusovo, ako niko kupit neće Isus s neba s vojskom kreće.

Čuvam ovce i dobro mi pasu, moje grlo zvoni kano zvonce, naučilo čuvajući ovce.

Čuvam ovce sve su mi na broju, da’ će majka za prćiju koju.

Ala ću se nositi po modi, ne bi li se dopala gospodi.

19


Teta Mara, kad počne, uživljeno priča

Grlo moje šta si mi zamuklo, k’o da si mi kokuruze tuklo.

Pisme moje stoje m’ u libriću kad i’ pivam same mi izliću.

Siveriću, moje selo ti si, ništa dobra (za me) ni zla napravijo nisi.

Na kraju krajeva, kako bi stric joj Blaž rekao: „Pasje ti vire!“, dosta više priče.

20


Mile Prpa

U kontekstu presude Haaškog suda Šešelju

(Sloboda je slobodna plemenita riječ, slobodna misao, slobodno djelo ili čin.

A ljubav prema Domovini nije samo sloboda

već najveća i najsvetija dužnost svakog pripadnika naroda.)

Tko se još boji Vojislava Šešelja? Zar on nije moralna nula od nule? Kad bi tako

zao i krvav čovjek, takav zločinac – i mišlju, riječju, djelom i propustom – predstavljao ljudsko biće - jao se piše cijelom čovječan-stvu. On je samo alat u sotonskim rukama, kao što je to i Haaški tribunal.

Onaj tko ne razlučuje zlo od dobra, mrak od svjetla, poštenje od nepoštenja, laž od istine, ljubav od mržnje je sin ili produkt sotonskih djela. Šešelj je to očito.

On je danas strano tijelo i u samoj Sr-biji. Istini za volju oslobađajuća presuda je za Srbiju najgore moguće rješenje – on će uskoro Srbiju gurati u zlo i njenu potpunu propast. Putevi Božji su nedokučivi. Šešelj ništa dobro ne može donijeti Srbiji. Šešelj na slobodi je njena najveća mora i životna prijetnja.

Neće se dugo čekati na rezultate ove antimoralne i anticivilizacijske presude. Najveća njena žrtva – mogla bi biti Srbija i

Srbi kao narod bez obzira gdje se nalazili, bez obzira ako su krivi ili nevini. Krivnja je u onima koji podržavaju zlo i nečovječnost. Krivnja je i na onima koji su to samo mirno promatrali i osobno nisu ništa protiv toga poduzeli. Nad ovim bi se sve njeni razumni ljudi trebali dobro zamisliti.

Narod u čijim temeljima je zločin, ne može biti narod budućnosti. To je narod propasti.

Hrvatski narod je zakriljen plaštom Nebeske Kraljice Mira u Međugorju. Tu

“Onaj tko ne razlučuje zlo od dobra, mrak od svjetla, poštenje

od nepoštenja, laž od istine, ljubav od mržnje je sin ili produkt

sotonskih djela. Šešelj je to očito.”

21


silu i taj svemirski, eshatološki moral nitko ne može srušiti, ponajmanje jedan suludi Šešelj, pa i nitko drugi pa makar bio i sam Romanus Pontifex.

Nema te snage koja to može srušiti!

Haški sudci ponašaju se kao da su na biblijskoj Baltazarovoj gozbi. Raskalašeno i bludnički psuju na moral, na ljudskost, na čovječnost – ukratko na onu Zaratustrinu izreku koju je prihvatilo i kršćanstvo - Ne čini ono što ne želiš da drugi učini tebi.

Ali poput biblijske Baltazarove gozbe i nevidljivog prsta koji na zidu ispisa riječi Mene, Mene, Tekel, Parsin – ne treba biti prorok Danijel pa reći – jer nisu ponizili svoje srce ni pred Bogom ni pred narodom, njihova vlast je izmjerena i po dužini i po širini. Svi su vagnuti na tezulji i nađeni su prelagani. I njihovom kraljevanju dolazi kraj.

Svevišnji Bog ima vlast nad svakim kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga hoće. To se upravo događa Srbiji. Brojni današnji narodi u Europi, ali i u svijetu trebali bi dobro razmisliti jesu li ih njihovi političari u ovom sukobu u duhovnoj sferi dabra i zla svrstali na stranu marijan-skih sila dobra ili antimarijanskih sila zla.

Šešelj je u svom duhovnom nukle-usu samo zlo. Premda su mu pred četiri generacije preci bili Hrvati, to ga čini još sotnskijim, jer je sotonizam i izdaja svog vlastitog naroda.

Ti haški suci nisu dorasli moralu kojeg su već stoljećima, a i milenijima iznjedrile humanističke filozofije i monoteističke re-ligije, a ponajviše kršćanstvo. Takav doseg morala njima ni u teoriji nije poznat, a kamo li u praksi i životnom iskustvu. Oni nisu legi-timirani, ili bolje kazano nisu dorasli da sude o temeljima ljudskog i civilizacijskog mo-rala. Pogotovo onog koji zadire i u nebeski, eshatološki moral – što je svetinja nad svim svetinjama. Šešelj zadojen sotonizmom i

zadojen mržnjom to ne može shvatiti, ali nažalost ni Srbija, pa i vjerojatno i veći dio srpskog naroda – što će bez iti najmanje sumnje imati i svoje odgovarajuće i nesa-gledive posljedice.

U svakome zlu, pogotovo onom svjet-skom, univerzalnom i sveprisutnom, mi Hrvati kao narod, trebamo uvijek, general-no i u svakom segmentu, stati i svrstati se na stranu dobra, na stranu Božjih zakona, pa čak i onda ako nam to trenutno donosi i neko zlo. Mi, kao narod moramo postati moralni stup svijeta, moralni stup kršćan-stva i ni u čemu se ne smijemo pokolebati, ako mislimo u teškim vremenima zadobiti Božju pomoć.

Voislav Šešelj je zbir laži, mržnje, prezi-ra i prema Bogu i čovjeku, on je oličenje zla, svega onog sotonskog što i njeg osobno, ali nažalost i njigov narod koji ga podržava odvlači od Boga, vodi ga u mrak, u duhovni kolaps – ukratko u bezumlje i zov krvi.

A nama, Hrvatima, ne treba nova krv. Mi smo je i previše u 888 gdina neslobode prolijevali, više braneći druge nego sama sebe. Nismo bili sebični, stoljećima smo čuvali i Europu i Beč i Budimpeštu, ali bez i do dan danas iti jedne riječi zahvale. Pro-lijevali smo krv najviše zbog iluzionizma jugoslavenstva. Nadamo se da će ova pre-suda Šešelju ugasiti i zadnji trag plama za jugoslavenstvo kod hrvatskih anacionalista i komunista.

Pitagorin poučak je u osnovi poučak da svaki trokut ima tri stranice, onu Božju, našu ljudsku i stranicu naših neprijatelja. A kvadrat nad hipotenuzom i katetama su naše misli, naše riječi, naša djela i naši propusti.

Još jednom, ne bojmo se Vojislava Šešelja jer njega vodi poremećeni um, a bude li kao takav vodio i svoj narod – tada je to njihov a ne naš problem.

22


Mile Prpa

Deblokada hrvatskoga stvaralačkog duha

(Duh stvaralačke slobode naroda ne smije imati granice i bilo kakva ograničenja. On je poput povjetarca koji miluje lice

cijele nacije – i potiče na maštovitost, kreaciju, stvaralaštvo – on je duh pokretač, spiritus movens. Da bi to bio mora biti slobodan)

Još za vrijeme tzv. Kulturne revolucije u Kini, njen vođa i partijski čelnik Mao

Zedong (ili kako ga znamo po imenu Mao Ce-tung) kazao je – Neka Kina procvjeta s tisuću cvjetova. Doista to je Kina doživjela godinama nakon njegove smrti kad je do-puštena gospodarska sloboda, ali još ne i politička sloboda u Kini.

Hrvatski stvaralački duh u razdoblju Republike Hrvatske, nikada se do kraja nije deblokirao, a ponovnim dolaskom na vlast “crvenih” 2000. g na čelu s Račanom, taj stvaralački duh je dobrim dijelom blokiran, a punu blokadu je doživio prije četiri godine dolaskom na vlast Zorana Milanovića, koji je odmah to pretvorio u vlast Ali Babe i njegovih četrdeset hajduka. Hrvatskom je zavladala neokomunistička hajdučija. Da ništa drugo ne spominjemo, dokaz toga je politički rječnik – koji je postao pun uvre-da, primitivizma, bahatosti, drskosti, laži i prostakluka kakav rječnik od strane vlada-jućih nije poznat nigdje u svijetu. Sjetimo se samo političkog rječnika njihovih komuni-stičkih očeva, gdje je svaki političar svaku riječ dobro vagao prije nego je izgovori, jer je dobro znao što ga čeka izgovaranjem neke nesuvisle i neprimjerne riječi. Čak su stvorili

i novu socijalističku frazeologiju, koje su se komunistički pregaoci morali držati.

A današnja njihova – djeca komu-nizma, dobila su slobodu jezika, slobodu vrijeđanja, slobodu laganja u oči cijelom narodu, slobodu javnog lažnog denuncira-nja, optužbi, na sve strane je nikla grlatost kao princip politike. Nasilje i drskost, bezo-brazluk i sl. i sad se deklarira kao službena politika, kao rječnik koji je postao službeni u neokomunističkoj oporbi. U tu svrhu u cijelosti su podjarmljena sredstva javnog priopćavanja, prvenstveno mainstream mediji, koji su odreda izgubili političku

“Hrvatskom je zavladala neokomunistička hajdučija. Da

ništa drugo ne spominjemo, dokaz toga je politički rječnik – koji je postao pun uvreda,

primitivizma, bahatosti, drskosti, laži i prostakluka kakav rječnik od strane vladajućih nije poznat

nigdje u svijetu.”

23


kulturu javnog izvještavanja i sveli se na njihovu političku državnu propagandu. Sintagma “državna propaganda” uvijek se prevodila kao državna laž..!

U takvim uvjetima nije bilo moguće gotovo ništa napraviti po pitanju gospodar-stva, a poglavito ne na području kulture. Zapravo izvršena je sveopća blokada hr-vatskog stvaralačkog duha. Nigdje nema otvorenosti, nigdje nema susretljivosti – mediji sve kontroliraju i kao najveću cen-zuru upotrebljavaju – prešućivanje.

Stvaranjem hrvatske neovisne države, već završetkom rata očekivao se investicij-ski ulazak stranog, a ponajviše njemačkog kapitala, ali sve je palo u vodu. Preko cr-venih predsjednika Hrvatske i isto takvih premijera, i ministrice vanjskih poslova sve je usmjereno prema Velikoj Britaniji kao strateškom partneru, koja nije bila niti najmanje zainteresirana za investiranje u Hrvatsku, ali ju zanimala samo politička kontrola Hrvatske, dok su sva njemačka ulaganja unaprijed blokirana i to generalno.

Sad kad su izgubili izbore, sad kad se njihova piramida vlasti počela sama uruša-vati – postali su nevjerojatno grlati – a sve ih se može svesti pod zajednički nazivnik – političke galamdžije i žderači državnog proračuna. Sad im se urušavaju temelji njihovog skupnog i osobnog opstanka – nema više meda i mlijeka, koji su slapovima tekli u njihove udruge, dok narod kopa po smeću i opsjeda javne kuhinje. Kao slamka spasa ostao im je samo tzv. antifašizam, i

besprimjerna optužba hrvatskog naroda da se fašizira, i tu beskrajnu laž sve više guraju prema inozemnom faktoru. Sve miriše na to da se možda spremaju da u Hrvatskoj izazovu nestabilnost, iza koje bi slijedio građanski rat. Sve im smeta, sve preziru, sve optužuju – vide grijehe gdje ih i nema, na silu žele uvjeriti cijeli svijet da se u Hrvatskoj razvija fašizam, žele ocrniti državu na svakom koraku. A najbolji način njenog uništenja je blokada stvaralačkog duha, blokada stvaralačkih snaga bilo iz domovine ili iz dijaspore.

Ljudi koje interesira samo grabež iz državnog proračuna, a tu grabež pokriva-ju egidom antifašizma. Taj govor mržnje i javne manipulacije medijima želi izazvati reakcije onih koji se s time ne slažu, da bi ih odmah proglasili fašistima, a tako oprav-davali postojanje svog tzv. antifašizma i da-vajući mu podlogu za dobivanje financijske podrške iz Državnog proračuna.

Hvala Bogu, polako, ali sigurno dolazi u Hrvatsku političko vrijeme koje će de-blokirati stvaralački duh cijeloga naroda domovine i iseljeništva..

Pozivamo sve takve, da se ostave mržnje i zlobe, da prihvate kulturu jezika civiliziranih i kulturnih ljudi, i da prijeđu u tabor ljubavi za svoju domovinu.

Zato svima putem CODEXA MORALIS CROATICUM - poručujemo:

“Odašiljemo poruku da više ne želimo budućnost graditi na lažiranoj povijesti ili prešućivanju istine, na laži i mućkarijama svakodnevne politike, na lažnim ideologi-jama koje su samo magla za gospodarski kriminal i korupciju, na antinarodnom ban-karstvu i sl. Kao što želimo slobodu svoga duha, a posebno i slobodu duha naroda kao cjeline. Svaki pojedinac ima pravo na svoj san, ali ne zaboravimo i svaki narod pa i naš hrvatski narod, kao cjelina, - ima pravo

“Hvala Bogu, polako, ali sigurno dolazi u Hrvatsku političko vrijeme koje će deblokirati

stvaralački duh cijeloga naroda domovine i iseljeništva..”

24


na svoj san kao san naroda i nitko mu ga nema pravo oduzimati.” (Codex moralis croaticum).

Zato, ako smijemo znati baš sve što se dogodilo u doba Rimskiog Carstva, još više imamo pravo doznati što se u našoj domovini dogodilo 1945.g. i u Poraću.

Imamo pravo tražiti da mainstream mediji više ne manipuliraju, a prventvsno da HRT hrvatske građane izvješćuje pra-vovremeno, nepristrano, istinoljubivo, ne prešućujući ništa i ne lažući ništa, već da ta TV kuća postane servis samo naroda a ne bilo koje političke stranke, a najmanje da bude u funkciji “djece komunizma i njihove ideologije” Imamo pravo znati na što se troši državni proračun, koje su to političke i ideološke strukture privilegirane na visoko financiranje njihovih “djelatnosti” iz državnog proračuna, a vidimo da su sve odreda ljevičarske, i oprostite, moramo reći – izrazito antihrvatske, pri tome ne mislimo samo na Hrvate, već na sve građane RH.

Pritom moramo spomenuti, dok one plivaju u nezasluženom medu, narod ko-pa po kantama za smeće i opsjeda javne kuhinje, a što je još tragičnije naša hrvat-ska mladost masovno odlazi trbuhom za kruhom u Europu i brojne prekooceanske zemlje. Zahvaljujući takvoj politici, pa i onoj medijskoj, naša domovina ostaje ugašenih ognjišta, staračkog stanovništva i nesta-jemo kao nacija. Dok, vi ili oni koji sebe nazivaju “antifašistima” o tome ne prozbore niti jedne riječi, kao da se radi o stanovniš-tvu jedne Tunguzije, a ne naše jedine nam i zajedničke domovine Hrvatske. Svaki pokušaj spasa naroda i spasa Hrvatske, ili ukazivanje na potrebu tog spasa, ti žderači državnog proračuna nazivaju “fažizacijom” Hrvatske.

Naše društvo, još od doba II. svjetskog rata pa sve do danas, puno je protuprav-nog i protucivilizacijskog i protunarodnog

ponašanja vlasti i pojedinaca, što je rodilo teškim demografskim i drugim posljedica-ma. Pa kao savjest društva imamo i prirod-no i moralno pravo javno optuživati sve one pojedince, bilo žive bilo mrtve, za njihova protunarodna djela kojima su nanijeli silna zla narodu, ako i to zanemarimo nitko nam nema pravo oduzeti naše pravo da barem saznamo istinu.

Jednako se to odnosi i na javno osudu određenih društvenih pojava i anomalija manipulacija koje se provode u državnim javnim medijima, kao lažno izvještavanje o događajima, prešućivanje istine, davanje prava javnosti uvijek istim osobama iz redova komunističke provenijencije, koji zastupaju svoje separatne ideologije da ne kažem interese.

Mi nemamo ništa protiv socijal-de-mokracije, upravo obrnuto želimo da se ta socijal-demokracija stabilizira u moralnom i domoljubnom smislu i da sebi zada čvrsti zadatak samo prosperitet naroda i države. Ali ne prihvaćamo bilo kakvu “socijal-de-mokraciju” koja iz svojih usta riga jezikom, gotovo bi rekli jezičnog terorizma, kao način obraćanja prema narodu, poput riječi “po-stupat ćemo drsko, bezobrazno, agresivno, nasilono jer drugačije ne znamo, priredit ćemo vam pakao” i more drugih jezičnih nepodopština koje nemaju nikakave veza sa socijal-demokracijom.

“Mi nemamo ništa protiv socijal-demokracije, upravo

obrnuto želimo da se ta socijal-demokracija stabilizira u

moralnom i domoljubnom smislu i da sebi zada čvrsti zadatak samo prosperitet

naroda i države.”

25


Pozdrav Kristu kroz vjekove

Mile Prpa

Neka šume blagi vjetri maestrali - Kristu kroz vjekove!

Nek’ se pjene, nek’ se ziblju morski vali - Kristu kroz vjekove!

Neka rude, neka sviću bijele zore – Kristu kroz vjekove!

Neka zriju zlatna žita, da plode klasi - Kristu kroz vjekove!

Sjajna duga nebo krasi, srca drhte, srca gore. Do nebesa bruje glasi -

Pozdrav Kristu kroz vjekove!

Tekst: Mile Prpa Uglazbio: Kazimir Mikašek - Kazo

Iako dobro znamo, i to ne želimo sa-kriti, da u njihovim redovima ima veliki dio vrlo korektnih i čestitih ljudi. Ali njihovo vodstvo izgovara sotonsku mržnju – poput “mi ili oni” kao da svi nismo sinovi iste nam majke Hrvatske.

To je pakleni jezik, to je jezik ISIL-a, prije neg je počeo činiti zločine, taj jezik je poznat i kod Talibana. Sloboda nije ničija privilegija, ali je sloboda svačije pravo, naravno ako se koristi miroljubivo, dobro-namjerno, altruistički u skladu sa definici-jama slobode koje su još davno iznjedrile

humanističke filozofije i monoteističke religije, a ponajviše kršćanstvo.

Mogao bih nabrajati još brojne slu-čajeve protiv kojih smo, jer su suprotni javnom moralu i Božjim zapovijedima, a to ne bi stalo ni na nekoliko stranica teksta. Pametnom je i malo dosta.

Zato, želimo posvemašnju deblokadu hrvatskog stvaralačkog duha, u svim struk-turama javnog djelovanja. Želimo posvemaš-nju slobodu Hrvatskog i drugih naroda kako prema svojoj povijesti, tako prema svojoj sadašnjosti, ali i prema svojoj budućnosti.

26


Misaone krijesnice

(Nikad ne misli da si učen i mudar, jer izvan tvoje spoznajne svijesti stoji Svemir beskrajnih znanja koja ti još nisu dokučiva)

Nikada nitko ne zna što ga čeka na putu, ali ponekad ni što ga čeka i kod kuće.

Čovjek leti i bez krila – snagom svog uma.

Tko sije duhovne vrijednosti – žanje vječnost.

Ne može se ostati trajno slavan zbog bogatstva.

Slava i siromaštvo ne idu skupa.

Počesto se druže bogatstvo duha i – materijalno siromaštvo, ali bez slave.

Sve ima svoju mjeru - odgovori Bog - na neumjerene molitve ljudi.

Pišem knjigu koja nema ni prve ni zadnje stranice – u svemu je nedorečena.

I kad sam najgladniji - najprije ću na-hraniti duh, a potom tijelo.

Između kita kao najvećeg morskog bića, i - slona, kao najvećeg kopnenog bića nema nikakve sličnosti.

Od svih izbora ipak najradije bih iza-brao - nadu!

Bacim li nekome blato u lice - zar se i meni to ne može dogoditi?

I kad me nitko ne razumije - nastavit ću govoriti o istini i nadi.

Znam da nisam prorok - pa zar to netko od mene i očekuje?

Čovjek koji timari svoje konje i sam je uredan.

Ni sva slova alfabeta nisu dovoljna da iskažu - ono što se nalazi između Alfe i Omege.

Što je svjetlost u tami, a što je tama u svjetlosti? To je poput dobra u zlu i zla u dobru.

Tijelo nam je satkano od zemlje i zato živimo na Zemlji.

Kad bi oko planete Zemlja kružio čitavi roj prirodnih satelita poput našeg Mjeseca - imali bismo noć sjajniju od dana.

Čovjek koji razmišlja o smislu života ne može biti zao.

Čovjek je misleća kategorija, ali svi ljudi nisu filozofi.

Mudrost se nikada ne druži s razvratom i obijesti.

Bog je otac svih mudrosti.Bog je i otac svih dobrota.Bog je i otac svih plemenitosti.Bog je otac i svih radosti.

Mile Prpa

“Čovjek koji timari svoje konje i sam je uredan.”

“Tko sije duhovne vrijednosti – žanje vječnost.”

27


Bog je otac svake misli koja naginje ka dobru..

Kad mudrost zaspe probudi se lakomislenost.

Kad lakomislenost zaspe ne pojavljuje se mudrost.

Mudrost ima duboke korijene i to u samome Izvoru života.

Podloga svake mudrosti je – više slu-šati, a manje govoriti.

Strpljenje je pratilja mudrosti.

Strpljenje je anđeo čuvar mudrosti.

Ništa nije tako relativno kao mudrost.

Mudrost je poput dima, ne možeš je uhvatiti, a poglavito kad nam najviše treba.

Tko sije mudrost bere slobodu.

Nema slobode bez mudrosti i hrabrosti.

Ništa nije tako mudro kao priroda.

Najveća mudrost se može naučiti u prirodi.

Mudrost koju učimo u prirodni nije prijevarna.

Prema čovjeku najjači je zov i izazov prirode.

Tko uči od prirode, Božji je učenik.

Nema granica ljepoti prirode, ali ni njenoj mudrosti.

Priroda je filozofija koju još ni jedan filozof nije nadmudrio.

Priroda je najveća i najača Božja akademija.

Živjeti u prirodi i biti prirodan nije jedno te isto.

Priroda u čovjeku je sklad sa životom, ali ne i čovjek u prirodi.

Onaj tko se boji života boji se i prirode.

Tko ljubi prirodu, ljubi i Boga.

Priroda ima dva lica: raskošnu ljepotu i bogatstvo

Kad su bogati - siromašni, a siromašni – bogati, može biti samo riječ o duhovnim vrijednostima.

Kad su bogati bogati, a siromašni siro-mašni – može biti samo riječ o materijalnim vrijednostima.

Tko nema korijene u prošlosti neće imati ni sjeme u budućnosti.

Veliki novac istovremeno i vara i krade, a počesto i pljačka.

Ljepota je relativna kao što je relativan i onaj koji ju procjenjuje.

Bolje je biti i relativno lijep nego rela-tivno ružan.

Rađanje i umiranje ljudi je prirodni tijek koji prati sva živuća bića.

Ništa u prirodi nije prirodnije osim same prirode.

Priroda može bez čovjeka, ali čovjek ne može bez prirode.

Tko se tuče sa prirodom, udarce upu-ćuje prema sebi samom.

Priroda je majka svih ljudi.Povijest čovječanstva je vrlo duboka,

i gotovo joj je nemoguće spoznati sve korijene.

“Podloga svake mudrosti je – više slušati, a manje govoriti.”

“Tko se tuče sa prirodom, udarce upućuje prema sebi

samom.”

“Priroda je najveća i najača Božja akademija.”

28


Tamo gdje povijest zaboravlja, ne po-maže ni sva pamet svijeta.

Narod koji ne želi istražiti svoju po-vijest, taj ne može usmjeravati ni svoju budućnost.

Povijest je majka svega onoga što se dogodilo.

Čovjek i njegova sjena – što je sunce bliže zalazu čovjekova sjena je duža.

Ono što mladost sije to starost žanje.

Mladi nikada nisu razumjeli stare, a stari dobro razumiju mlade jer su i sami nekada bili mladi.

Između mladosti i starosti stoji rijeka životnog iskustva.

Svaka rijeka je pametnija u svome ušću nego li u svome izvoru. Ali svaka je rijeka bistrija u svome izvoru nego u svome ušću..

I ljudska duša u tek rođenoga djeteta je čistija nego u starca pred njegovu smrt.

Škola života je najbolja akademija, ali nitko tko pohađa tu školu ne dobiva diplomu.

Škola života traje od momenta rođenja pa do momenta smrti.

Tko god je živio prošao je kroz školu života.

I smrt je slavlje života jer odbacuje tijelo kao istrošeni ogrtač duše i oslobađa je tjelesnih okova.

Bez smrti tijela nikome nema prelaska u vječnost ili u novi onostrani život.

Tko ne umre ne može se ni nanovo roditi.

Čovjek govori kao - govor riječi, kao govor tijela i kao govor duše.

Kad ljudi slušaju govornika obično obraćaju pažnju na njegov govor riječi, al’ i to počesto ne razumiju do kraja.

Govor tijela najčešće govori ono što je suprotno govoru riječi, ali to sugovornik često ne primijeti.

Govor duše je govor plemenitosti i on je suprotan govoru riječi oporosti.

Savjest je poput ogledala i u njoj se uvijek vidi nečistoća naših riječi i djela.

Savjest je poput jeke našeg glasa koji se odbija o brdo i kad govorimo najtiše.

Nema toga nedjela za kojega se ne bi-smo kajali, jer savjest je tvrda kao dijamant i u sebe ne prima nikakvo nedjelo.

Sve nevaljalo se odbija o našu savjest, samo toj povratnoj jeki nekima treba dugo vremena da do njih stigne.

(Iz neobjavljene knjige Mile Prpa Glorifikacija života)

“Svaka rijeka je pametnija u svome ušću nego li u svome

izvoru. Ali svaka je rijeka bistrija u svome izvoru nego u svome

ušću..”

“Narod koji ne želi istražiti svoju povijest, taj ne može usmjeravati

ni svoju budućnost.”

“Savjest je poput jeke našeg glasa koji se odbija o brdo i kad

govorimo najtiše.”

29


Čudo sv. Leopolda Mandića – pohod u Hrvatsku

(Misterij duha je najveći misterij koji prati život ljudskog roda od njegova začetka i pratit će ga sve do svoga kraja.)

Ovih dana posjetio je svoju i našu do-movinu koju nazivamo – lijepa naša

domovino, sv. Leopold Mandić. U cijeloj stvari ništa ne bi bilo neobično da je došao u posjetu svojoj domovini neki visoki sve-ćenik, neki državnik, poznati znanstvenik i sl. ali došlo je u posjet tijelo čovjeka koji je umro 1942.g., dakle par godina prije nego se autor ovog teksta i rodio. Pohodio je mrtav svoju Domovinu, a blaženo spava kao da je umro prije nekoliko sati, a ne prije 74 godine.

To je čudo sv. Leopolda Mandića koji se rodio 1866. g. u Zaljevu hrvatskih sve-taca – Boki Kotorskoj. To nije samo čudo

hrvatskog sveca, već je identično čudo brojnih drugih svetaca. Prema crkvenim podatcima postoji oko dvije stotine takvih slučajeva među svetcima koji nisu niti najmanje istrunuli iako su živjeli pred sto-tinama godina.

Sveci koji nisu istrunuli! Iz svega ovo-ga slijedi jedna vrlo važna poruka cijelom čovječanstvu, svim naraštajima – to je misterij koji se samo događa u kršćanstvu, ponajviše gotovo isključivo u katoličanstvu.

Ovdje ćemo nabrojiti nekoliko slučaje-va neraspadnutog tijela svetaca:

U vjerskoj historiografiji spominje se nekoliko najpoznatijih ili najdoimljivijih takvih slučajeva u povijesti Crkve. Jedan od njih kojemu su posvećuje velika pažnja odnosi se na onaj s tijelom majke elekte, utemeljiteljice praškog karmela iz XVII. stoljeća, neraspadnuta tijela

Mile Prpa

“Sveci koji nisu istrunuli! Iz svega ovoga slijedi jedna vrlo važna poruka cijelom

čovječanstvu, svim naraštajima – to je misterij koji se samo

događa u kršćanstvu, ponajviše gotovo isključivo u

katoličanstvu.”

“Tijelo majke Elekte izloženo je u karmelićanskom samostanu u praškoj četvrti Hradčany i to u

uspravnom položaju ...!”

30


Tijelo majke Elekte izloženo je u kar-melićanskom samostanu u praškoj četvrti Hradčany i to u uspravnom položaju ...!

Talijanka Caterina tramazzoli rođena je 1605. a nakon ulaska u red bosonogih karmelićanki uzela je redovničko ime Elek-ta. Izvrsna organizatorica i stroga, ali isto-dobno ponizna poglavarica, utemeljila je nekoliko samostana u Beču, Grazu i Pragu.

Često se navodi i primjer sv. rite, od-nosno Margerite Lotti, kako je bilo njezino svjetovno ime, talijanske redovnice rođene 1381., a umrle 1457. Kada je papa Urban 1627. oglasio bulu In Coela Domini kojom je definirao nove procedure beatifikacije i kanonizacije, pokrenuo je i osnivanje povjerenstva koje je trebalo ispitati slučaj Rite iz Cascije. Tako je u umbrijski gradić do-putovalo povjerenstvo koje je s čuđenjem zaključilo kako se tijelo umrle redovnice i nakon 170 godina nalazi u onom istom stanju kao na dan smrti. Tu činjenicu su i pismeno potvrdili, kao i to da se iz tijela širi ugodan miris. 22. svibnja 1628. papa Urban VIII. betificirao je Ritu i proglasio je blaženom.

Skromna francuska seljanka postala je poznata nakon što joj se 1858. u Lourdesu ukazala Majka Božja. Godine 1866. Bernar-dica je ušla u red Školskih sestara Notre Damea u Neversu. Redovnice su skrbile za bolesne, siromašne te mladež. Ubrzo je mlada redovnica oboljela od tuberkuloze kostiju. Idućih godina bolest joj je uništavala organizam – sve do smrti koja je nastupila 16. travnja 1879.

Ili pak onog sv. lucije Filipini, pozna-te kao utemeljiteljice Družbe pobožnih naučiteljica Filipinki (Maeste Pie Filipini). Redovnica je umrla 25. ožujka 1732. u Montefiasconeu i pokopana je u tamošnjoj katedrali sv. Margarete Antiohijske, gdje počiva i danas. Ekshumirana je 194 godine poslije radi otvorenog procesa beatifikacije.

Pokazalo se kako joj je tijelo potpuno neras-padnuto. Svjedoci su tvrdili kako “izgleda kao da je upravo preminula”. Kosti su joj bile sačuvane, a koža meka i elastična.

sv. terezija avilska, sv. katarina Bo-lonjska, sv. andrija Bobola, sv. Cecilija, sv. padre pio i brojni drugi također se često spominju u knjigama na ovu temu

Slučaj, teško da je poznat u Judaizmu, Islamu, Hinduizmu, Budizmu i sl.

Nitko od na pr. fašista, komunista, i sličnih političkih i neljudskih pokreta da ih sve ne nabrajam nije imao niti jedan jedini slučaj da je tijelo nekog komunističkog sekretara ostalo toliko dugo savršeno saču-vano kao da je danas umro. To nije uspjelo ni s balzamiranjem lenjina i staljina, ali ni s desetak egipatskih faraona. Sva srebra, sva zlata i svi dijamanti kojima su obloženi nisu pomogli da ostanu sviježi, već su su se osušili poput suhog i istrunulog bakalara.

Nema boljeg upozorenja svima da Duh Sveti djeluje i šalje poruku, da je samo svetost ta koja nam popločava put prema vječnom životu, ili preciznije svetost je pu-tokaz, smjernik u pravcu krtetanja prema Božjem naumu – spasu svih ljudskih duša. Svi ljudi svijeta, a posebno bezbožnici iz ovog slučaja trebali bi izvući ozbiljnu i naj-ozbiljniju poruku – to nije slučajno, vratite se duhovno prema Izvoru života. Vatite se odmah – Crkva vas čeka širom otvorenih vrata.

“Sv. Terezija Avilska, sv. Katarina Bolonjska, sv. Andrija Bobola, sv. Cecilija, sv. Padre Pio i brojni drugi

također se često spominju u knjigama na ovu temu.”

31


Ivan Topić

Dječak iz kompjutora

Priča za djecu

Kao i svakog u dana, tako je i danas mala Antonija s oprezom prešla ulicu

čuvajući se jurećih automobila. Došla je pred svoj stan, skinula ključ koji je visio oko njezinog vrata, otključala vrata stana i ušla u svoj stan.

U stanu ju je dočekala tišina. Stan je prazan. Osim stvari u stanu nema nikoga. Mama i tata su do kasnog popodneva na poslu. U tom trenu osjetila se tužna i osa-mljena. Sjetila se školske vreve i glasova dječaka i djevojčica u svom razredu, koji su joj još odzvanjali u ušima, šireći joj uz-buđenje po tijelu.

– Da mi je imati brata ili sestru! – pomi-slila je u sebi

– Ne bih cijeli dan bila ovako sama! Da mi je imati bar nekoga? Koga god!? Samo da nisam sama!

Govoreći tako sama sa sobom, uzela je svoj kompjutor i kao i obično, započela na njemu otvarati razne igrice. Bilo je u tim igricama, u tim slikama puno lijepih i draže-snih, veselih dječaka i djevojčica, koji su se igrali, veselo poskakivali sve je odzvanjalo njihovim veselim glasovima. Jedan dječak posebno se isticao. Svečano obučen, u lijepom odjelcu, s mašnicom oko vrata, a na glavi je imao maleni smiješni šeširić.

On se posebno isticao skačući, smiješeći se i glasno uzvikujući među dječacima i djevojčicama.

Na Antonijino veliko čuđenje, taj dje-čak u kompjutoru stalno se povećavao, približavao se Antoniji i odjednom je isko-čio iz kompjutora i stao pred Antoniju. Ona je ostala zaprepaštena. Ipak, nije se preplašila.

– Tko si ti?! - upitala je Antonija.

– Ja sam Filip! Dječak iz kompjutora! Došao sam ti praviti društvo. Da ne budeš sama!

– Znaš! – dalje reče Filip. Ja ipak nisam dječak. Samo ti se čini da sam dječak. Nisam ovako mlad. Ja sam u stvari star. Živio sam davno. Zato nisam više dječak. Želim ti pričati o svom djetinjstvu…

Zato sam ti došao kao dječak.

– A što ćeš mi pričati? – upita ga Antonija.

– O onome što ti ne poznaješ. I o onome za što nisi nikada čula! – odgovori joj Filip. Sve je to bilo kad sam ja bio malen kao ti, kad sam bio dječak. Zato sam ti došao kao dječak! – reče joj Filip.

Filip joj započe pričati svoju priču: Ja sam se rodio u jednoj velikoj obitelji. Imao

32


Lucija Topić: Dječak iz kompjutera

33


sam petero braće i tri sestre. Nije mi bilo dosadno kao tebi. U mom susjedstvu bilo je još puno djevojčica i dječaka . Stalno smo se zajedno igrali po našim dvorištima i po livadama. Brali smo cvijeće. Tražili smo ptičja gnijezda po grmovima. Penjali smo se na stabla. Brali smo voće po stablima voćaka. Ponekada smo to radili noću da nas ne vide gospodari voćaka. Ljeti smo se kupali u obližnjoj rijeci. Lovili smo rakove i ribice. Na livadama smo igrali nogomet. Nismo imali pravu loptu. Lopte smo pra-vili od čarapa koje smo napunili krpama i vunom. To smo sve krali našim mamama. Zbog toga su se naše mame ljutile na nas. Navečer smo sjedili pred našim kućama. Na vedrom nebu gledali smo zvijezde. Bro-jali smo zvijezde. Tko ih može izbrojiti – kad ih ima toliko?!

Slušali smo male kukce, male zrikavce kako pjevaju svoju pjesmu.

A nakon odmora pred kućom, išli smo na spavanje. Naši kreveti bili su napravljeni od grubog drveta. Naše postelje bile su na-punjene slamom. Ipak smo slatko spavali.

I ja sam išao u školu kao i ti. Moja škola bila je daleko. Išao sam pješice do škole, a tako i natrag do kuće. Nisam imao lijepu školsku torbu kao ti. Mama mi je sašila torbu od grubog platna. Neki su dječaci i djevojčice imali torbe sašivene od vreća. Imao sam malo knjiga i malo bilježnica. Nisam imao kemijske olovke, ni razne flomaster-bojice ni kompjutor ni mobitel. Ti imaš sve bolje i ljepše od mene. U mojoj kamenoj kući nije bilo ni struje, ni vode. Nisam se mogao kupati i tuširati kao ti. Po vodu smo išli na daleki bunar u selu čekati vodu. Nije bilo radija ni televizora kao danas.

Kad sam bio dječak nismo imali bom-bona ni čokolada ni raznoga voća ni voćnih

sokova ni gaziranih pića. Nije bilo ni raznih jela kao danas. Moja mama kuhala nam je jela od kukuruznog brašna s malo mlijeka. Ja sam kao dijete cijelo ljeto išao bos. Bosi smo igrali nogomet. Kad ožednemo pili smo hladnu vodu iz poljskog bunara. A jeli smo i zeleno kiselo voće. Pa nije nam baš ništa smetalo! Našim roditeljima mo-rali smo ljeti sakupljati sjeno i klasje žita, a kad smo porasli morali smo motikom okopavati uzrasli kukuruz. Ipak smo živjeli radosno i uvijek smo bili veseli. Uvijek smo bili zadovoljni.

– Kako ste mogli biti zadovoljni, kad sve niste imali? – upita Antonija.

– Bili smo zadovoljni zato jer nikada nismo bili sami! – odgovori joj Filip.

– Hoćeš li ostati sa mnom? – upita ga Antonija.

– Ne znam?! – reče Filip. Moram se vra-titi natrag u kompjutor. Pitat ću moje društvo u kompjutoru. I tamo me traže. Ako se oni slože – doći ću ti opet. Pričat ću ti još o mom životu. Nisam ti ni pola od toga ispričao. Vidjet ćemo?! Možda ti opet dođem…?!

Odjednom se Filip smanji, postade malen, pretvori se u sjenu od dječaka, uđe u kompjutor i nestade…

Antonija se opet rastuži. Ostala je sama u svom stanu. Tako tužna čekala je mamu i tatu da joj dođu s posla, kasno predvečer. Pred očima joj je lebdjela slika veselog dječaka Filipa, koji ju je posjetio i skratio joj dugo čekanje mame i tate. Ostala je začuđena njegovom pričom i njegovim djetinjstvom. Drago joj je da ju je posjetio taj zanimljivi dječak. Bar malo nije bila sama. Ona se ipak nada da će ju opet posjetiti i nastaviti priču o svom djetinjstvu. Takvu priču o svom životu nije joj još nitko ispričao.

34


Ivan Topić

Pjesme

Vrijeme novo – pjesme stare

jadi prognanika

Mene moja zemlja i moj prag boli. Ja nemam ništa svetije što mi duša voli. Na rodnoj njivi želim da ju zgrabim i u šaci stisnem, bacim u nebo i žestoko vrisnem!

Vrišteći u nebo ja proklinjem ljude, podivljale zvijeri što nam paklom sude! Oni nam namriješe stradanja i jade. A u teškoj patnji svaka nada pade!

I suza ne vrijedi uzavrelom paklu. A nada se gasi ko duga u staklu.

Povrh teških boli u nama je zamrla svaka ljudska kletva. Srce ipak kliče: bit će Nova Žetva!

pitanja i ljUdi

Kada ćete kućama

pitaju nas ljudi.

Odgovor se ne zna

al’ pitanje čudi?

Čemu pitat isto

što i tebe muči?

Gdje li ti to živiš

da l’ te savjest uči?

Svi smo blizu crte

našeg ljutog boja!

Ovo je domovina

i moja i tvoja.

Nije naša patnja

neka šala, mućka.

Il’ se nekom možda

za sve to fućka?

Zaživite ljudi

našu tešku zbilju!

Tako ćemo jedino

moći stići k cilju.

35


ljUdi poslije rata

Kamo to hitaju

žure

ko spodobe

kreautre

ljudi s najlon vrećicama

u rukama.

Hodaju pognuti

satrveni

sa skrivenim suzama

i mukama.

Goni ih strah i tuga jer sve izgubiše. I što ih odbacuju ko otpad trulež i smeće. I vjetar ih gura nosi baca ko papir i prazne vreće.

Tako danas

hodaju ljudi

po Hrvatskoj

ne znajući

kamo žure.

Poniženi

izgubljeni

ko spodobe

kreature.

Hrvatska 2000.

A.G. Matošu – ANNO DOMINI 2016.

Evo je opet Što da kaže na zidu srama. čovjek bez laži...?! Onaj tko ju ljubi ISTINO, javi se...!! srcem grca, plače i pita: Osvijetli nam obraz. Zašto je obješena Srce nas boli. Duša te traži. naša mlada dama?! Podmuklo se javlja zloban, lažan glas u tami: Vi ste ju objesili sami:

Ne budite u zabludi prijatelji dragi. Nad njom stalno bdiju zemaljski Zidari, pohlepni Magi! Zalud sad pisati ode i davorije. Vječno nas gnječi kamen historije.

Kao u vrijeme mađarona i austrofila opet se rodi

politika bez stila. Satra nas žedna neman sa Istoka. Za neke druge bivmo stoka.

Nadvili se nad nas oblaci utopije. Nema više tko da vodi slijepe. Ključaju jalnosti, pohlepe, satrapije. Daleki Mudraci etikete nam lijepe.

Za svoje ciljeve u ime Globala sole nam pameti odabrani starci. U prah se ruši naša vertikala. Ponovno bivamo žrtveni jarci.

36


tUga za mačićima

Bila je crna, tamna noć. Lili su hladani mlazovi kiše. Netko je noću zgrabio mlade. U čas kad je k njima došla Vidjela je da ih nema više.

Sada se žalba po dvorištu širi Jer da ih živih vidjeti nema Ona se s time nikako ne miri. Čuje se bolan i tužan glas Pa tako uznemiri i ljude – nas.

I mene hvata u grudima muka Kad slušam glase njenog mijauka.

Zaludu da ih čuje napreže sluh. Svugdje se javlja samo muk.

I pored toga što posta jadna Nekoliko dana živjela je gladna. Ono što činiti nije smjela Datu joj hranu nije jela.

Nije ovo priča iz neke bajke Već vruća pouka za mnoge majke.

26.04.2016.

Ivan Topić

Herodovim putem…

Kad bijah malen i nedorastao, bez život-nog iskustva i spoznaja o životu i svi-

jetu oko sebe, s djetinjim čuđenjem nisam mogao dokučiti što su mislili stariji oko mene, kad bi nekome rekli: ‘’Onaj Irud!’’ ili ‘’Ona Irudica’’! Naravno, bile su to blage osude, za sitna ‘’nedjela’’, neusporedive s onim što bi se odnosilo na ‘’Iruda’’, na ono kakav je bio taj ‘’Irud’’ i na sve ono što je činio taj povijesni ‘’Irud’’. Dovoljno je bilo da je netko bio prenagal u riječima, previše govorljiv ocjenjivač sumještana oko sebe, pa je nekoga olako uvrijedio te bi nakon toga dobio taj nejasni epitet. U stvari, bio je to na neki način slijed malih razmirica

ili ogovaranja među susjedima i potvrda da su i mali ljudi, pučani, čuli za čuvenog ‘’Iruda’’. Sve je, dakle, po onoj narodnoj: Dobar glas se daleko čuje, a zao glas još dalje! Što nedvojbeno vrijedi i za ‘’Iruda’’.

Riječ je, dakle, o čuvenom židovskom kralju Herodu Velikom, kojeg je povijest dobro zabilježila i još bolje zapamtila po njegovim zlim djelima, pored nekih za židovski narod i njegovu povijest velikih i znamenitih materijalnim djela, prije svega grandioznih građevina koje i danas svje-doče o tim davnim vremenima i povijesti Izraela. Herod Veliki bio je zaista jedan od najpoznatijih i najvećih kraljeva graditelja u

37


židovskoj povijesti, graditelj kamenih građe-vina i spomenika, ali rušitelj živi građevina – ljudskih života i ljudskih duša, svih onih za koje je smatrao da bi mu mogli ometati vlast i njegovo kraljevanje.

O židovskom kralju Herodu Velikom koji je vladao od 40. – 4. godine prije Krista, mnogo je toga što bi trebalo spomenuti. Najprije, nije bio Židov. Porijeklom je bio Idumejac /ne – Židov/. Njegova majka bila je Arapkinja Nabatejka, imenom Ciprus. Za vladara ga je postavio njegov otac An-tipater. Rimljani su ga imenovali ‘’kraljem Židova’’. Zbog toga je cijelo vrijeme svog vladanja bio prijatelj i poklonik Rimljana. Kakav je to bio čovjek i koliko mu je bila draga vlast vidljivo je iz njegovih postupaka. Da bi održao svoju vlast dao je ubiti svoju ženu Marijamnu i svoja dva sina Aleksan-dra i Aristobula. Mirjamna je bila njegova žena, izabrana između deset žena, koliko ih je imao, koja mu je rodila njegove sinove. Nešto prije svoje smrti dao je ubiti i svoga trećeg sina Antipatera, sve zbog straha za vlast. Bilo je još smaknuća poznatih osoba koji se bojao čuveni kralj Herod Veliki.

A nama je poznata ona činjenica o kojoj govori Evanđelje o ubojstvima Ne-vine dječice, kad se rodio Novi kralj – Isus

Krist kojeg se Herod Veliki pobojao da će mu preuzeti vlast u Izraelu i zbog toga je naredio da se poubijaju sva muška djeca do dvije godine starosti u Betlehemu i njegovoj okolici, da bi on bio siguran za svoju vlast i vladanje Izraelom. O tom događaju odzva-njaju nam riječi iz Evanđelja: ‘’ U Rami se glas čuje, kuknjava i plač: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer ih više nema.’’ /Mt, 2, 17-18/. Prema navodima se spominje da je tada u Herodovoj državi poubijano nekoliko tisuća djece. Što znači da vlast jednog vladara krvnika. Također se spominje da je Herod Veliki naredio da se prije njegove smrti ubije veći broj ljudi samo zato da bi netko za njim imao plakati. Naravno, plakala je rodbina za članovima svojih obitelji koji su na tako svirep i čudan način poubijani, a nitko nije plakao za mrtvim kraljem. Mi se prisjećamo što su učinili ‘’herodi’’ totalitarnih sustava i država u našem 20. stoljeću da bi održali vlast i ostali na vlasti. I mnogi drugi slični njima kroz dugu ljudsku povijest. Težnja i pohlepa za vlašću nema granica, spremna je učinit sve da bi se održala na vlasti.

Nakon Herodove smrti njegovo tijelo nošeno je 40 km u povorci do Herodiona, mjesta njegove sahrane koje je sam dao iz-graditi. Kraljevstvo je dao podijeliti na svoja tri preostala sina: Arhelaja, Heroda Antipu i Filipa. Sestra mu Saloma dobila je manji dio kraljevstva. Da bi se dodvorio Židovima /jer nije bio Židov/, a tako i Rimljanima, dao je obnoviti židovski Hram u Jeruzalemu, Glav-no svetište, izgradit spomenik praocima, čuvenu tvrđavu Masadu, utvrdu Herodion na umjetnom brdu gdje je i sahranjen, luku Cezareju /po imenu rimskog cara/, grad Sebastu /po imenu rimskog cara Augusta/ i mnoge druge građevine i spomenike. Čak je sudjelovao u izgradnji neki spomenika u Grčkoj na Rodosu, te je sudjelovao kao počasni predsjedatelj Olimpijskih igara na Olimpu. Ovaj veliki graditelj dao je izgraditi i

“Herod Veliki bio je zaista jedan od najpoznatijih i najvećih

kraljeva graditelja u židovskoj povijesti, graditelj kamenih građevina i spomenika, ali

rušitelj živi građevina – ljudskih života i ljudskih duša, svih onih

za koje je smatrao da bi mu mogli ometati vlast i njegovo

kraljevanje.”

38


veliku građevinu dvorac /utvrdu/ Maheront gdje je prema pisanju rimskog pisca Josipa Flavija odsječena glava sv. Ivanu Krstitelju po nalogu njegovog sina Heroda Antipe.

Eto, Herod Veliki nastojao je biti veliki ostao je ‘’velik’’ po svojim zim djelima. Taj čovjek postao je simbol zla, koje zna poči-vati u čovjeku. Primjer ovog čovjeka, danas nam govori i o našem vremenu u kojem se događaju mnoga zla. I nakon dvije tisuće godina nakon Herodove smrti, živjeli su razni ‘’Herodi’’, koji su krivi za stotine tisuća i milijune ljudski života, sve u interesu vlasti i izmišljenih sustava i politika, konstruiranih u njihovim glavama. A mi danas živimo u jednom posebnom, specifičnom vremenu u kom je sve relativizirano i postalo ‘’manje važno’’, što nam je donijelo zabrinjavajuće pojave u pogledu poštivanja čovjekova živo-ta, ljudske etike i opće moralnosti. Ne treba ići daleko da bismo to ustanovili i potvrdili. Naravno, ovakvim zaključcima mnogi se bez kolebanja protive, tvrdeći da su

naslijeđe konzervatizma ili zaostalosti, ne-prihvaćanja napretka društva temeljenog na napretku znanosti i ljudskih sloboda.

Da bismo se tomu približili, moramo odmah govoriti o početku i kraju ili zavr-šetku života, života svakog čovjeka poje-dinca na Zemlji. Znamo da život svakog ljudskog života počima začećem u utrobi žene majke, a trebao bi završiti prirodnom smrću, bilo bolešću ili starosti. Ali mnogo ljudskih života, nažalost, ne završava danas tako. Mnogo je uzroka čovjekove smrti koju čovjek čini čovjeku. Time se krši ona najveća i najvažnija Božja zapovijed: Ne ubij!, koja nas upozorava na najveće zlo među ljudima. Čovjek je otišao predaleko u tumačenju svoji sloboda, pa danas čini jedno od najveći zala suvremene civiliza-cije: ubojstvo začetih života, ubojstvo ne-rođenih, nevinih i nemoćnih ljudskih bića. Priča je jednostavna: Ljudski život počinje začećem, a završava prirodnom smrću. Reći da to nije tako, prosto je nerealno, protuistinito i proturodno. Da ljudski život počinje začećem i da ta mala ljudska jedin-ka već na početku ima sve karakteristike čovjeka, svjedoči medicina, koja prati ra-zvoj tog malog bića. Struka koja prati razvoj tog malog začetog bića, tumači taj proces u detalje, a mi ovdje možemo spomenuti samo neke od važnijih koji nas začuđuju i zadivljuju. Događa se jedno zadivljujuće savršenstvo, nama ljudima nedokučivo kao da je to sve ‘’odnekud dirigirano’’. Reći ćemo da je to savršeno čudo, ma šta rekli protivnici¨! Divimo se ‘’Kreatoru’’ života u svoj prirodi i životu na planetu Zemlja! A čovjek je sve ‘’uzeo u svoje ruke’’ i rješava na svoj grozomoran način.

Grana medicinske struke koja prati i proučava nastanak ili začeće čovjeka i nje-gov daljnji razvitak – tumači nam sljedeće: U Hrvatskoj je od 1978. godine Zakonom dozvoljen pobačaj do 10. tjedna trudnoće

“Eto, Herod Veliki nastojao je biti veliki ostao je ‘’velik’’ po

svojim zim djelima. Taj čovjek postao je simbol zla, koje zna

počivati u čovjeku. Primjer ovog čovjeka, danas nam govori i

o našem vremenu u kojem se događaju mnoga zla. I nakon

dvije tisuće godina nakon Herodove smrti, živjeli su razni

‘’Herodi’’, koji su krivi za stotine tisuća i milijune ljudski života,

sve u interesu vlasti i izmišljenih sustava i politika, konstruiranih u

njihovim glavama.”

39


tj 70 dana nakon začeća djeteta. Može i u kasnijim stadijima trudnoće uz odobrenje posebne liječničke komisije. Broj prekida /abortusa/ svakoj ženi nije ograničen. Abortus je dozvoljen svakoj djevojci starijoj od 16 godina.

U desetom tjednu trudnoće bebi već tada kuca srce, ima noge i ruke, siše svoj prst, razvijen je mozak, spava i budi se. A već 20. dan trudnoće oblikuje se živčani sustav, mozak i leđna moždina. Nakon četiri tjedna mogu se raspoznati noge, ruke, oči i uši. Nakon navršenih mjesec dana srce djeteta već pumpa krv. U 8. tjednu /56 dana od začeća/ embrij je postao plod /lat. fetus/. Svi organi rade i obavljaju svoje funkcije. U 9. tjednu trudnoće pojavljuju se jedinstveni otisci prstiju koji ostaju nepro-mijenjeni do smrti. Radi se, dakle, o posve jedinstvenoj jedinki života, jedinstvenom i neponovljivom biću čovjeka. Zbog brzog razvoja mozga /u jednoj minuti 250.000 novih moždanih stanica!/, čelo je izbočeno i glava povećana u odnosu na tijelo. Srce kuca čak 160 otkucaja u minuti. Svi ovi navodi svjedoče o veličanstvenosti začetka ljudskog bića i čudesnoj veličini samog događaja, nama nepojmljivog. Pitamo se: Tko ima snage zaustaviti taj Božji ‘’projekt’’ i ugasiti ga bez grižnje savjesti?!

Čovjek to ipak čini zbog svoje se-bičnosti i oholosti, želeći sebi omogućiti lagodnost i ‘’olakšice’’ u zemaljskome životu. Dijete koje ima doći na ovaj svijet, postaje mu smetnja. Velika spasiteljica ljudskih života Nobelovka Majka Tereza u više svojih govora je rekla: Kada se ubijaju nezaštićena začeta nevina djeca, što se imamo čuditi drugim ubojstvima među ljudima?! Suvremena tumačenja, liberalna shvaćanja, feministički pokreti, ‘’progre-sivna’’ znanost i drugi tumači govore da je to ‘’nakupina stanica’’, a ne novi život. Iz ovog svega izlegla se i trgovina dijelovima

tijela i stanica abortirane djece kao što već postoji u svijetu trgovina ljudskim organi-ma, nazvana ‘’crvena trgovina’’. Pišući o zločinu abortusa jedna se novinarka zapi-tala: ‘’Kako zločin ubojstva može postati ljudsko pravo? ‘’A to se ‘’pravo’’ neograni-čeno proširilo pa možemo navesti strašne statističke brojke o tom ‘’pravu’’. Abortus se zaista može okarakterizirati kao dozvoljeno legalno ubijanje ljudi, ali ono zaista počiva na savjesti svake ljudske osobe – jedinke, majke; često uz suglasnost oca, drugog roditelja djeteta. Koliko je to zlo lako prihva-ćeno, govore mnoge statistike, mnogi po-daci. Tako ne baš davno pročitah u jednim

“U desetom tjednu trudnoće bebi već tada kuca srce, ima

noge i ruke, siše svoj prst, razvijen je mozak, spava i budi

se. A već 20. dan trudnoće oblikuje se živčani sustav, mozak

i leđna moždina. Nakon četiri tjedna mogu se raspoznati noge, ruke, oči i uši. Nakon navršenih

mjesec dana srce djeteta već pumpa krv. U 8. tjednu /56 dana

od začeća/ embrij je postao plod /lat. fetus/. Svi organi

rade i obavljaju svoje funkcije. U 9. tjednu trudnoće pojavljuju

se jedinstveni otisci prstiju koji ostaju nepromijenjeni do smrti. Radi se, dakle, o posve

jedinstvenoj jedinki života, jedinstvenom i neponovljivom

biću čovjeka.”

40


novinama da se u SAD-u godišnje izvrši 300 000 abortusa! Država plaća troškove abor-tusa svim ženama koje to učine. Također u istoj zajednici država, u istim novinama je navedeno da je jedan liječnik ginekolog u svom dugogodišnjem stažu obavio 50 000 abortusa. Čak je to obavio i svojoj ženi. Ipak se odrekao tog jadnog i žalosnog ‘’posla’’ i pridružio se jednoj molitvenoj skupini gdje sudjeluje kao pokajnik i obraćenik.

Naša statistika govori da se u Hrvatskoj godišnje obavi oko 3000 legalnih pobačaja /3020 2014. godine/. Broj je sigurno veći, ako se ubroje ilegalni pobačaji. Neki podaci govore o 10 000 pobačaja godišnje u Hrvat-skoj. I drugi statistički podaci u Hrvatskoj su nepovoljni kad je riječ o stanju stanovništva. Broj rođene djece u Hrvatskoj u 2015. godini je 38 140, a broj umrlih osoba je 55 651 što daje manjak od 17 500 stanovnika. Kada tome dodamo legalne i ilegalne pobačaje, plus odlaske u inozemstvo zbog zapošljava-nja, negativan broj ili manjak stanovnika se znatno povećava i demografska slika nam postaje sve gora i gora. A bez povećanja broja stanovnika ne može se povećavati pro-izvodnja i rasti gospodarstvo, niti održavati život jednog naroda, države ili zajednice. Na svjetskoj razini prema zvaničnoj statistici, godišnje se obavi 43 milijuna abortusa. To je 3 grada veličine New Yorka. /Glas Koncila br. 9 – 2016./ I ovdje je broj sigurno veći, jer je broj nelegalnih pobačaja nepoznat. Da bi smanjile broj stanovništva neke zemlje su za-konom ograničavale broj djece u obiteljima. Kina je uvela zakon da jedna žena u braku može roditi samo jedno dijete. Došlo je do toga da su žene sakrivale svoju ‘’više’’ rođe-no djecu! To im se osvetilo u demografskom smislu, prirastu stanovnika i broju radne snage pa su ipak ukinuli taj zakon. Sada je ‘’dozvoljeno’’ dvoje djece u jednom braku.

Ovdje možemo pripomenuti i slijedeće: Zar bi jedna Njemačka morala ‘’uvoziti’’

migrante da ima bolji prirast svoga stanovniš-tva? To isto vrijedi i za druge europske države. Teško je voditi borbu ‘’protiv života’’! Dolaze nam ‘’bumeranzi’’ koji nam se osvećuju.

I naša domovina Hrvatska došla je u veliku demografsku krizu, zbog velikog mortaliteta- umiranja svoga stanovništva i niskog nataliteta- malog broja porođaja no-vih članova stanovništva kao i zbog malog broja sklopljenih brakova i odlaska mladih u druge zemlje te nam već nedostaje radne snage za neka radna mjesta potrebnih za-nimanja pa se misli na uvoz radne snage što zvuči posve apsurdno. Sela su nam opustjela, polja leže neobrađena, mnoge vrijednosti propadaju, leže ‘’mrtvi kapitali’’ – trajne prirodne vrijednosti.

Ako se sve ovo događa gledano u pogledu zadovoljavanja uskog, sebičnog ljudskog ‘’olakšavanja’’ života pojedinca – ne može se u tomu vidjeti neki ‘’uspjeh’’ pojedinca. I poslije stvaranja ‘’uvjeta’’ za ‘’olakšavanje’’ života, ne bi se moglo reći da su ti i takvi pojedinci baš sretni ljudi. Pitanje je gdje je i što je ljudska sreća? Možda baš određena žrtva, strpljenje i podnošenje određenih teškoća u životu donosi zadovoljstvo i sreću, makar mnogi to ne prihvaćaju i odbacuju kao nazadnost. Dakle: Živio hedonizam!

Na kraju, sve ostaje na savjesti poje-dinca, njegovom shvaćanju i promišljanju života; da li smo rođeni za ‘’uživanja’’ ili za druge ciljeve života. Na odricanju od sebičnosti i izbjegavanju upada u mrežu neuvjerljivih tumača čovjeka i svijeta u kojeg je čovjek postavljen. Aksiom svega je – odricanje od egoizma! Kako će sve ići dalje, hoće li se čovjek promijeniti- neizvje-sno je proricati. Za sada možemo reći da čovječanstvo ili naša današnja civilizacija nastavljaju ići putem Heroda…

41


Priredio: Ivan Topić

Predstavljanje knjige CODEX MORALIS CROATICUM

našeg Siverćanina Mile Prpe u Drnišu

(Neka ovaj Codex, kao najljepša duhovna ogrlica, visi oko vrata Lijepe naše i neka svjetluca svim njenim budućim naraštajima - M. P.)

Nakon promocije ili predstavljanja svoje knjige CODEX MORALIS CROATICUM

u Mostaru, Zagrebu, Šibeniku i Bjelovaru, naš mještanin Mile Prpa s neskrivenim očekivanjem dočekao je predstavljanje iste svoje knjige u svom rodnom kraju, u svom zavičaju. Zahvaljujući zauzetosti i upornosti našega župnika u Siveriću fra Stjepana Matića te pomoći i prihvaćanju organizacije samog predstavljanja od strane Centra za kulturu grada Drniša i voditelja Centra gospodina Davora Čupića, dana 09. travnja 2016. godine održano je predstavljanje ove knjige u Velikoj vijećnici grada Drniša.

Uz znakovit broj nazočnih slušate-lja, posjetitelja te večeri, vođenje samog predstavljanja ovog značajnog i vrijednog književnog djela, ugodno i uspješno je oba-vio naš fra Stjepan Matić, a predstavljači knjige sa svojim razmatranjima bili su fra Žarko Maretić, Davor Gaurina, Ivan Topić i Marinko Šindilj.

O samom djelu, o spomenutoj knjizi, o njezinoj vrijednosti i značaju za današnju

stvarnost u našoj domovini Hrvatskoj, kao

i o drugim vrijednim djelima našega Mile

Prpe, više ćete saznati iz priloga fra Žarka

Maretića u nastavku ispod ovoga teksta.

Pišući ovaj prikaz, želim istaknuti misli

nekih od poznatih naših autora o Milinim

“Autor, erudit široke spoznajne palete osjetio je poziv da iziđe u javnost sa svojim viđenjima,

svojom istinom, svojim panopticumom o voljenoj domovini i to na način koji će biti dostupan i zanimljiv

doslovno svakom čitatelju, u zemlji i inozemstvu, u kojem će naći objašnjenja za gotovo sva najaktualnija pitanja vezana uz

narod i zemlju Hrvata.”

42


djelima: “Autor, erudit široke spoznajne palete osjetio je poziv da iziđe u javnost sa svojim viđenjima, svojom istinom, svojim panopticumom o voljenoj domovini i to na način koji će biti dostupan i zanimljiv doslovno svakom čitatelju, u zemlji i ino-zemstvu, u kojem će naći objašnjenja za gotovo sva najaktualnija pitanja vezana uz narod i zemlju Hrvata”. /Dr. h. c. Nikola Dabelić/

Govoreći u Uvodnoj riječi o djelu Mile Prpe “Kralj vjekova”, svima nam poznati i cijenjeni fra Bonaventura Duda, naglašava ljepotu riječi posvećenih Kristu Kralju – u Milinom djelu: “Riječ – dobra riječ, lijepa riječ – po svetom pismu zove se “plod usa-na” /Heb 13/,15/. I po Bibliji, u izvornom grčkom jeziku evanđelja, samo je dobra riječ lijepa. Ona je cvijet čovjekova srca, miomiris njegove duše.”

Mi koji smo bar djelomice pročitali Mi-lina djela, možemo samo potvrditi ove izre-čene misli našeg velikog teologa i mislioca u narodu Hrvata, jer u svim Milinim djelima prisutna je, živi i djeluje, dobra i lijepa riječ.

U svom Pogovoru o djelu “Kralj vje-kova” Mile Prpa pjesnik Boro Pavlović apsolvira znakovito djelo rječima: “Ugledni hrvatski poet i slikar Mile Prpa promovirao je svoju prvu, veliku i jedinstvenu poemu – himnu ljudske savjesti “Kralj vjekova”.

Poema “Kralj vjekova” nastala je tako reći hic et nunc. Zazvonile su kvartine, tercine, sekstine po koja kvintina i refreni. Percepcija je muzikalna i podsjeća nas na našu prvu, veliku, davnu poemu “Šibenska molitva”.

Ritam je homogen: gotovo kao da je isklesan iz mramora Ivana Meštrovića. U ovoj poemi, zaista, Milini stihovi stoje i zvuče kao da su isklesani u stjeni našeg dalmatin-skog kamena /bračkog/ illi nepropadljivog kamenog krša – kamenjara.

Milina djela, čiji je opus preširok i sve-obuhvatn do danas nisu priznata u našoj domovini Hrvatskoj, rekli bismo, u našoj ograđenoj i ograničenoj kulturi.

Kad sve saberemo, onda možemo zaključiti s onom čuvenom rečenicom je-dinstvenog i neponovljivog A. G. Matoša, iz dalekih godina prošloga stoljeća: “Ah, muč-no je biti književnik malog i neprobuđenog, zavisnog i neoslobođenog naroda...” što osobito vrijedi i za naše današnje vrijeme. Najteže je biti prorok u svom mjestu pa i u svojoj domovini.

Sudbina pjesnika je u neku ruku i sud-bina proroka. Zbog rečenih okolnosti po svemu je izgledno da će naš Mile, nažalost, morati još pričekati da njegova djela budu u Hrvatskoj široko prihvaćena.

govor fra žarka maretića - na predstavljanju knjige Codex moralis croaticum

(Hrvatski moralni kodeks) umjetnika mile prpe

U Drnišu, 9. 4. 2016. u19,30 sati u Velikoj gradskoj vijećnici

I ja pozdravljam najprije večerašnjeg svečara, autora knjige „Codex...“ , gosp. Mi-lu Prpu. Pozdravljam i glavnog organizatora i voditelja ove kulturne večeri fra Stjepana Matića, sve predstavljače knjige kao i sve poštovane sudionike ovog događaja u

“U ovoj poemi, zaista, Milini stihovi stoje i zvuče kao da su isklesani u stjeni našeg dalmatinskog kamena /

bračkog/ illi nepropadljivog kamenog krša – kamenjara.˝”

43


ovako prekrasnoj dvorani. Rado sam se odazvao pozivu moga fratra i prijatelja fra Stipe te smatram da mi je čast sudjelovati u predstavljanju ovako vrijednog djela, ovako sadržajne knjige.

Napisati dobru knjigu nije lako. „Knjiga je kao vlastito čedo, dijete“, znao bi reći profesor fra Gabro Jurišić, urednik zbornika „Kačić“u Sinju.

Naš autor, umjetnik Mile Prpa je na-pisao još jednu veoma dobru i nadasve korisnu knjigu za sve generacije hrvatskog društva. Vidi se da je Mile od Boga primio mnogo talenata, vjerojatno svih deset, i s njima dobro trguje (usp. Mt 25).

Njega je, kako bi rekli stari Grci, po-ljubilo više muza, osobito Erato, muza poezije i Klio, muza historije. A naši bi stari

narodni pjesnici rekli da su ga „nadanule posestrime vile“ koje se mogu usporediti s antičkim muzama, a koje možda obitavaju na vrhovima planine Promine. Bistrini nje-gova uma je sigurno pridonijela i siverićka klima, osobito bura koja se rađa na svetoj hrvatskoj planini Velebitu, a spušta se malo blaže niz obronke Promine. Mile je polihistor, znalac na mnogim područjima ljudske stvarnosti. On je vrstan pisac i na-dahnuti pjesnik, povjesničar i poznavatelj političkih prilika, filozof pa i teolog te umjet-nik-slikar, a po vokaciji dipl. pravnik (jedno vrijeme odvjetnik krivičar).

“Knjigu sam pomno pročitao i sa svime se u duhu slažem sa sadržajem opisanih tema. Pri čitanju sam se osobito divio

autorovu poznavanju događaja iz hrvatske povijesti te analizi, tumačenju uzroka i posljedica,

tih događaja.”

Knjigu sam pomno pročitao i sa svime se u duhu slažem sa sadržajem opisanih tema. Pri čitanju sam se osobito divio au-torovu poznavanju događaja iz hrvatske povijesti te analizi, tumačenju uzroka i posljedica, tih događaja.

On je veliki hrvatski rodoljub kao i kr-šćanin katolik što se kao zlatna nit proteže čitavim njegovim djelom. Smatram, da je Mile temelje bistrine uma i jasnoće duha te rodoljubni i kršćanski identitet dobio u svojoj obitelji, tako reći nosi ih u genima. To je „usisao s majčinim mlijekom“ kako kažemo mi Hrvati ili „Ihm ist es in die Wiege gelegt“, (to mu je položeno u kolijevku), kako bi rekli Nijemci.

“Naš autor, umjetnik Mile Prpa je napisao još jednu veoma

dobru i nadasve korisnu knjigu za sve generacije hrvatskog društva. Vidi se da je Mile od

Boga primio mnogo talenata, vjerojatno svih deset, i s njima

dobro trguje (usp. Mt 25).”

“Mile je polihistor, znalac na mnogim područjima ljudske

stvarnosti. On je vrstan pisac i nadahnuti pjesnik, povjesničar i poznavatelj političkih prilika, filozof pa i teolog te umjetnik-

slikar, a po vokaciji dipl. pravnik (jedno vrijeme odvjetnik

krivičar).”

44


Temelj svoga kršćanskog odgoja do-bio je isto tako u svojoj župi od svojih župnika, u crkvi sv. Petra Stijene, gdje je stekao tako čvrste stavove u obrani istine, poput stijene.

Knjiga se sastoji od mnogo kratkih štiva, o mnogim važnim temama. Svaki od tih naslova čini jednu cjelinu, jasnu poruku za čitatelja. Sve su to korisne upute, savjeti i prijedlozi koji proizlaze iz njegove velike brige i zabrinutosti za našu Hrvatsku i sve njezine ljude. On ukazuje na zablude naše prošlosti kada smo često išli kao „guske u maglu“ (Stjepan Radić) kao i na svijetle likove naše povijesti u koje bi se trebali ugledati. Zatim daje jasne smjernice za budućnost, da nam se nesreće iz prošlosti ne bi ponovile.

Mile poziva sve Hrvate u domovini i u dijaspori na slogu i rad za opće dobro; na spremnost na žrtvu i međusobnu ljubav; na čuvanje svetosti obitelji i pravilan odgoj djece i mladih. Svojim radom želi doprinijeti zajedničkom dobru prema onoj sv. Franje: „Non soli sibi vivere, sed et aliis proficere“ (Ne živjeti samo sebi već i drugima koristiti). A te svijesti kod ljudi u Hrvatskoj veoma nedostaje.

Njegovi tekstovi žele dotaknuti dušu, razum i srce te pokrenuti volju na činiti dobro, prema Kristovoj: „Idi i ti čini tako“ (Lk 10,37). Neki tekstovi izazivaju ljudske emocije sve do suza. Među takve spada: „Preludij za marševe smrti“, str. 54.; „Pjesma nerođene djevojčice“ str. 144. ili „Pismo hrvatskim braniteljima“, str. 153. Tko to iskreno čita ne može ostati ravnodušan. Bilo bi veoma korisno da su ovi naslovi, članci, bili objavljivani kao kolumne u velikotiražnim dnevnim novinama. Mislim da bi se to i dogodilo da su naši mediji u pravim, tj. u hrvatskim rukama.

Treba spomenuti da je Mile, pored svojih proznih djela, napisao preko pedeset

tisuća stihova, među njima i nekoliko velikih spjevova vrhunske kvalitete, kao i činjenicu da je naslikao preko šest stotina vrijednih slika (ulja na staklu – nije naiva). Autor je i grandioznog slikarskog projekta Hram minijatura s 2.160 majstorskih mini-jatura, sažetih u 50 poliptiha (122x133 cm – ulje na pergamentu na temu ISKONSKI DAROVI). On se preko Interneta uključuje u aktualna zbivanja u Hrvatskoj, želi i na taj način doprinijeti pozitivnom javnom mišljenju u društvu.

Premda je u godinama kada su većina ljudi u mirovini on dakle i dalje intenzivno radi. „Kao palma cvate pravednik i raste kao cedar libanonski... Rod donosi i u starosti, sočan i pun svježine“(Ps 92).

Završavam ovo izlaganje stihom rim-skog pjesnika Horacija: „Exegi monu-mentum aere perennius“ (Podigao sam spomenik trajniji od mjedi).

Mile Prpa je ovom knjigom kao i svojim drugim djelima podigao sebi spomenik trajniji i vrijedniji od brončanog kipa ili spomenika, ali ne samo sebi već i cijeloj Hrvatskoj. Hvala mu i neka mu Bog daje snage i volje da i dalje piše i svestrano radi za dobrobit Lijepe naše i svih njezinih žitelji

(FŽM)

“Mile Prpa je ovom knjigom kao i svojim drugim djelima

podigao sebi spomenik trajniji i vrijedniji od brončanog kipa

ili spomenika, ali ne samo sebi već i cijeloj Hrvatskoj. Hvala mu i neka mu Bog daje snage i volje

da i dalje piše i svestrano radi za dobrobit Lijepe naše i svih

njezinih žitelji. (FŽM)”

45


Seka-Marija Tomić

Neostvareni naum

Dok bi moj otac u zimskim večerima, a osobito odlaskom u mirovinu pričao o

strahotama iz Drugog svjetskog rata i iza rata, na neki način sam to proživljavala u sebi. Njegove priče bile su mi kasnije vodilje kroz život.

Sada mije silno žao što sam propustila snimiti njegova sjećanja. Ipak sam dosta zapamtila jer ih je često ponavljao,a ja sam hvala Bogu s njim provela dugi niz godina.

Ovaj događaj koji ću iznijeti dogodio se, koliko se sjećam očeva kazivanja, kroz 1943 godinu.

Jedan od mojih dragih susjeda uputio se u polje. Imao je potrebu skloniti se ispod željezničkog mosta. Taj most mi u Tomići-ma zovemo „knežev most“ budući se nalazi u blizini kuće obitelji Knez. Prilikom izlaska ispod mosta podigao je pogled i ugledao čudnu napravu pričvršćenu za most. Pri-javio je nadležnim vlastima. Naprava je uklonjena. Bio je to pakleni stroj - tako se nazivao.

Pri prolazu vlaka on bi se aktivirao i dignuo u zrak željezničku prugu skupa sa vlakom.

Kroz to vrijeme, kasnije se doznalo, dvoje „uglednih“ siverskih komunista (muškarac žena-neću im otkriti ime) sta-jali su na RIBASU - siverćani dobro znaju gdje je to - i čekali dolazak vlaka, a potom uključivanje stroja.

Vjerujem da su ostali zatečeni i razoča-rani vidjevši kako vlak nesmetano prolazi dalje. Da su uspjeli u svom naumu, Njemci sa udaljenosti oko 300 metara s obe strane mosta, sve pučanstvo koje tu živi odveli bi u

internaciju. Tu bi se našla i ja, a imala sam samo nekoliko mjeseci. Tako su Njemci odgovarali na diverziju.

Zanimljivo, a i nije, kako su komunisti stroj za uništenje mosta i željezničke pruge stavili baš ispod „kneževa“ mosta.

Vezano za ovaj događaj otac bi pričao o odlasku kroz rat po hranu u Slavoniju. Normalno zbog ratnog vihora putovanje je trajalo koliko je trajalo. Sjećam se njegove priče daje čekajući u Bihaću bilo kakvo prijevozno sredstvo za Siverić (željeznička pruga bila je prekinuta) gledao kolonu uplakanih ljudi, žena, staraca i djece svih uzrasta kako ih Njemci odvode u internaciju zbog diverzije na željezničku prugu.

Moj susjed je umro ne dočekavši neovi-snost Republike Hrvatske, a da nikada nije javno govorio o tom nemilom događaju. Bojao se komunističke odmazde na svoju obitelj. Bojao se za svoju djecu.

Hvala dragom Bogu i mom dobrom susjedu što se nije ostvario naum siverskih komunista.

Može se pisati i govoriti o raznim osvajačima i barbarima na ovom našem „trusnom" području. I neka se piše i govori. Ali o komunističkim zločinima još uvijek je tabu tema.Do kada? Možda kad više ne bude među živima onih koji su činili užasna zlodjela. A nažalost svjedoka o njihovim zločinima sve je manje među živima.

Osjećam se dužnom pisati o ovakvim događajima. To je dug prema nedužnim ljudima koji su otišli u vječnost, a da nisu smjeli govoriti što su doživjeli i proživjeli. A takvih je nažalost bilo mnogo.

46


Za sve vrijeme boravka u našoj župi Gospe od Ružarija u Drnišu puno si nas

zadužila sa svojom zauzetošću i velikoduš-nim zalaganjem.

Za tvoje veliko predanje ostavljaš nam lipe i drage uspomene ukorijenjene u našim sjećanjima. Ostavljaš nam svoj trud oko naših mladih i starijih, smisao za okuplja-nja svih onih koji žele surađivati. Ostavljaš nam svoj blagoslovljeni trud i zauzetost oko naših mladih u duhovnom životu.

Izgarala si za misijski rad, uvijek ja-kog srca, plemenite duše i dobre volje. Usmjeravala si sve one koji imaju smisla i dobru volju, zalažući se za naše u okolini i

Marija Grcić, rođ. Topić

Draga naša sestro Augustina

one vrlo potrebne u dalekom svitu. Uvijek bila puna ideja, radosna srca i nisi nikada posustajala. Nadam se da ćeš i dalje kročiti putem ljubavi i žara za našu braću i sestre u Africi. Neka ti ostanu u lipom sjećanju te duge godine u našoj župi koje si obilježila svojim radom. Blagoslovljen život i pun jedne vesele i čvrste sestre, naše Augustine ostaje nama u trajni zalog.

Draga naša sestro Augustina, ostaj nam i dalje ista! Neka te dragi Bog čuva, hrabri! Duh Sveti jača i prosvjetljuje u svom životu i radu!

Voli te i misli na tebe tvoja sestra

Badanj, 15. listopada 2015.

Fra Julijan i njegovo slavlje: 31. 08. 2003. Sa Slivanjcima na najvišoj točki surog Biokova

47

listak poezije

Marija Loić, rođ. Tomić

Pregorka muka Isusova

U Getsemanijskom vrtu, krvlju se znojio, za nas grješne duše, muke je trpio, samo su svjedoci, apostoli bili, i Gospodin Bog, njegov otac mili.

Kao okorjelom zločincu, vezali mu ruke, klečeći podnosio, strahovite muke, izorali bičem brazde, po leđima dragim, o, Isuse izranjeni, sa pogledom blagim.

Trnovu mu krunu, stavili na glavu, miran kao janješce, podnosi tu stravu, hvala ti za svaki ubod, te trnove krune, za sva bolna poniženja, pogrda prepune.

Drvo križa dali mu, on ga grli, ljubi, ponizno i zahvalno, nosi ga zbog ljudi, i dok drvo križa po kaldrmi struže, oprosti Isuse, onim' kome služe!

Čavlima probijaju i noge i ruke, probadaju kopljem, o strašne li muke! A on moli oca, s križeve visine, "Oprosti im Oče, ne znaju što čine!"

Ispod križa žalosna, Gospa naša kleči, gleda mrtvog sina, bol joj srce gnječi, mač bola probost će ti dušu, u njoj sve ječi, uplakana, sjetila se Šimunovih riječi.

SLAVA TEBI KRISTE BOŽE, SINE BOGA ŽIVOGA, NEKA TI JE ČAST I HVALA, U SVE VIJEKE VJEKOVA!

48

LISTAK POEZIJE »SIVERIĆ« BR. 30


Suze biserne

O, Kako Su Drage Suze, kad’ slavimo život novi, to su suze radosnice, a ne suze teške boli.

Pratilje su u životu, nekom’ manje, nekom više, kavez boli nesretniku, a sretniku utočište.

Pustimo ih neka teku, nek’ se slivaju niz lice, izliječit će dušu neku, vrele suze bisernice.

fra Stojan Damjanović

I posljednje zrno odnesoše

Drugi svjetski rat je završio. Fratrima je tada teško bilo. U povijesti ratova je bilo, U narodu fratre se je krilo.

Zlim ljudima fratri su smetali Pa probleme njima pravit' stali. Radili im i zlo su im htjeli, Narod pošten žalio ih cijeli.

Dolazili s vrećema u ruci. Sve nosili kao gladni vuci. Odnesli sve što su htjeli Fratri hranu nisu imat smjeli:

Ostadoše novaci bez hrane. To je bilo vrlo teško stanje. To upravo oni su i htjeli, Mlade fratre sa time su smeli.

S Visovca otjerat novake, Te su htjeli stvorit svoje đake. Pročulo se cijelim krajem tada Kakvo stanje na Visovcu vlada.

Ljudima tako misao dođe, Svako svome susjedu tad pođe. I što oni tada zamisliše To upravo tako ostvariše.

Hrane oni razne prikupiše, I u noći fratrim pođoše. Oni fratrim hranu donesoše A blagoslov sobom odnesoše.

Tako fratri podršku imaše, Partizani u očaj padoše. Mladi fratri hrane su dobili, Novicijat svoj su nastavili.

Bezbožnici gadno se varaju, Dok zlo fratrim u glavi snivaju, Gdje su danas ti bezbožni ljudi? Zla se savjest njihova sad budi? Ti novaci misnici postaše, Mnogo dobra ljudima učiniše.

49

»SIVERIĆ« BR. 30 LISTAK POEZIJE

fra Stojan Damjanović

Izgubljeni sin se vratio

Vratiću se moja stara mati, Srce moje za ognjištem pati. Tuđina me umorila kleta, Sada vidim koliko me smeta.

Teško mi je bez ognjišta moga, Gdje se slavi i moli se Boga. Kad se sjetim mira i tišine, Srce moje u selo se vine.

I pjesama velebitski vila, Srce lupa majko moja mila. Uhvati me tuga oko srca, Hoće ono od jada da puca.

Misli moje stalno doma lete, Kada radim to me stalno smete. Sudbina me ovdje postavila, A tuđina majko ostavila.

Znadem majko da spavala nisi, Moleć' Boga i pitajuć' di si. Di si sine što te nema više? Dok još majka na životu diše.

Vrati mi se ti moj mili sine. Prije neg' se duša Bogu vine. Mislila si stalno ti na mene, Srce tvoje majko znam da vene.

Zato majko teško mi je sada, Jer mnogo sam zadao ti jada. Evo majko tvoj sin ti se vraća, Al' ga neće zagrliti ćaća.

Otac sina dočekao nije, Prije smrti pito sin moj di je. Činjenica ta me majko boli, Ja sam znao da me otac voli.

50

LISTAK POEZIJE »SIVERIĆ« BR. 30

Nisam ima snage da se vratim, Mila moja oprosti mi mati. Možda i ja kriv sam tome bio, Što se ćaća nije probudio.

Od tuge je on u krevet pao, U njemu do smrti ostao. One noći kad mu srce stade, I u jutro više ne ustade.

Srce mu je prestalo da kuca, Sada moje za njim stalno puca. Ja sam svjestan što sam učinio, Ja sa ocem svojim nisam bio.

Ja pogrešku ponoviti neću, Bol nanijeti svojoj majci veću. Sebi ne mogo oprostiti Moram s majkom ja na Božić biti.

Veronica Tomić (Stanić)

Nebeski Oče

Ti si svjetlo na putu kroz noć jedina "nada" kroz moj život cijeli moja Ti se duša veseli Tebi ću na vječni počinak doć.

Nebeski Oče, beskonačni Bože zaštitniče od svih zala želim u vjeri živjeti duša mi je tako mala.

S Tobom u mislima i molitvama svim ne plašim se oluja što stalno prijete Tebi na volju sve bi da učinim jer Tvojom sam rukom stvoreno dijete.

Želim ispuniti svaku volju Tvoju i zato Te molim, beskonačni Bože oprosti za svaku pogrešku moju.

Čitam majko tvoje pismo sada, I u srcu tad mir mi zavlada. Kada pišeš da me jako voliš, Da se vratim Boga stalno moliš.

Uslišao Bog molitvu tvoju, Promijenio sada narav moju. Sad sam majko drugi čovjek posta, U neredu nisam više osta'.

Nego suze radosnice lijem, I sa njima svoje lice mijem. Tako čistim svoju dušu mati, A ti sina ako možeš shvati.

Izgubljen je tvoj sin majko bio, Jer se doma vratit nije htio. Loše društvo, a i život noću, Zato sada vratiti se hoću.

Jer me ljubav majko tvoja vraća, Srce, razum sada moje shvaća. Noćima si ti majko patila, Krunicom si ti sina vratila.

51

»SIVERIĆ« BR. 30 LISTAK POEZIJE

Albina Tomić

3 pjesme

Usamljena majka (1992.)

Noćas je život pokucao na vrata moga bića, noćas je strepnjom drhtala moja duša, noćas je počela nova životna priča, i opet moj me gospodar kuša!

Noćas je život pokucao na vrata moga bića, na me se ruši lavina hladnog svijeta, noćas je i opet počela jedna priča, i opet jedan život svima smeta!

Noćas je život započeo i ja ga spremno primam, iako odasvud vreba smrti strahota. Spasi nas, Bože, jer ti si sve što imam, jedino ti si gospodar života!

sveti leopold (2013.)

Malena rasta, velika duha, nositelj franjevačkog ruha, s domom se rasta, da u tuđini nevoljne tješi u tišini.

Suza u oku, razdori bole onih što Raspetoga mole. Misli na Boku sa puno žara, za ekumenu on izgara.

I dok mu tijelo tuđina krije duh mu nad Zaljevom svetaca bdije!

U međUgorjU (2013.)

Sa svih se strana svijeta mnoštvo vjernika slijeva, da tebi, Majko sveta, pjesmu zahvalnu pjeva.

Ko uzbibano more oko tvog prolaze lika, iskre u očima gore, Ljubavi vječne slika.

Gle, oni iz Japana, Amerike i Kine, lica sa raznih strana poznata, bliska se čine.

I nigdje nema buke, smirenost srce dira, uz osmijeh, pružene ruke poruku prenose mira.

52

Prva sveta pričest

mladež i mladi

O, Isuse, slava čast i hvala Ti! Tebi kliče Ante iz Odaka! Volimo Te, slavimo Te! Četvorka Ti pozdrav šalje!

Mi Ti slavu pronosimo: I nešto Ti svoga donosimo: To je naše srce malo, Za Te jutros zakucalo!

Ti si Kriste k nama doša Da bi vazda s nama osta! Mi ne znamo što nas čeka Ti nas prati iz daleka!

Sine Božji nam se smiluj! Sve grješnike Ti pomiluj! Tebi hvala – slava svaka, Kliče Ante iz Odaka!

Ante Odak

53

»SIVERIĆ« BR. 30 MLADEŽ I MLADI

Ja se zovem Marijo Pušelja Primio sam Krista Spasitelja Nek' me vodi, čuva, brani; Na njegovoj želim biti strani!

Zato molim za sve Siverćane, Badnjane i Drnišane! Kriste Bože, molim Te, Žarko Te molim za jedinu, Našu Domovinu milu!

Nek' uvijek sretna bude, U toplome Tvome krilu. Zato, Kriste, Tebi hvala! Tepaju Ti i mole Te – djeca mala!

Marijo Pušelja

Drago mi je, zašto nije? Nosim ime Karola Wojtyle. Nadbiskupa Krakowa u Poljskoj Što je ono prijatelj Hrvatskoj!

Tvoj te Karlo, Bože, poštuje i voli: Za dobrotu – Domovine moli: Za njezine gradove i sela Neka Lijepa naša bude sva vesela.

O, Isuse, živi kruše, branitelju moje duše. Ti me čuvaj, štiti, brani! Da ja budem pravi – odabrani! O, Isuse, budi hvaljen: Po sve vike vika.

Amen.

Karlo Ramljak

dragi moji

Pred vama je mali Roko. Ja poštivam sve duboko: Koliko sam sretan danas, Od radosti molim za vas.

Primio sam Krista svoga Spasitelja i tvoga i moga! Ne mogu vam opisati, Koja radost mene prati!

Čuvaj za se mene Bože! Što mi više duša može, Ti pomozi slabost moju Ja ću ljubit cijelu crkvu tvoju!

Roko Tomić

54

MLADEŽ I MLADI »SIVERIĆ« BR. 30

55


56


57


Blizanci Ivan i Josip Šerić, Karlo Ramljak i Petar Šiklić (rođaci), Tomislav MIhaljević

58


Obitelj Milana Ramljaka; 8.5.2016.

59


Drago nam je vidjeti i don Krstu Tomića u središtu naše pozornosti

60


Naši mladenci Antonio Goreta i Ruža rođ. Tomić.

Fotoreportaža

Vjenčani u Siveriću, 18.4.2015.g.

...i njihove djeveruše

61


Mladenci s kumovima: Željko Žugor i Lucija Prpa

62


Nisu ovo kameni svatovi: neka s pomoću Božjom budu zahvalni svatovi... Antonijevi roditelji, brat i sestre.

Ruža, njezini roditelji Dario i Dragica, braća Dominik i Zvone, sestra Terezija

63


Braća Lovre i Dani Đidara Did Ivica Nakić i unuci Lovre Đidara i Luka Tarle

Obitelj Ivice i Ankice Nakić. Kćeri su na krilima te sin Petar i nevista Matea rođ. Ujević

Naši mladenci Petar i Matea Nakić

64


Fotoreportaža

Kroz riječ i sliku Širokim Brijegom i Međugorjem

65


Ivica i Mate Ivakić, sin i otac

66


Fra Sjepan i fra Serafin

Vlado Papak kao snimatelj radi za mnoge kuće Jelena Ivakić uz kraljicu Jelenu

67


S vozačima: Željko Bogić i Marijan Bagavac

Tko nosi, ne prosi! Imaju svega u izobilju.

68


Dolačani zaželjeli ovaj snimak

U društvu s kraljicom Jelenom

69


Svladao ga san

70


Mara i Ivica sa svojim Matom

71


Ivakići: pogled na Međugorje

72


U blizini Gospe

Očito ozbiljne ragovore vode

73


Denis pozdravlja Gospu i Međugorje

74


Da se ne zaboraviFotoreportaža

Krizma, Siverić 29. 6. 2001.

75


On nije samac! - iako se čini da jest, ali u svojoj blizini ima još silne i ponosne “braće”

Doktor Antun Tamarut predsjeda slavlju u Primorskom Docu umjesto oboljelog kardinala Franje Kuharića, 13. lipnja 1986.

Krizma, Siverić 29. 6. 2001.

76


Na slici iza župnika domaćina je bogoslov fra Frano Čugura (a danas svećenik)

Generalni vizitator fra Viktor Papež uz meštra fra Juru i gvardijana fra Matu na Gospinu Visovcu, 30. 01. 2012.

77


Ispovijedanje krizmanika na Visokoj, u župi Nevest, 17. 06. 1978.

Dvadesetak autobusa iz kršovite Zagore s brojnim barjacima 80 godina prošlog stoljeća nakon mise u Sinju, produžili smo u Međugorje

78


Hipodrom - Zagreb, 11. rujna 1994. Ako mislite da je ovo razmjena zarobljenika, varate se. Preko 500 tisuća vjernika molilo je s Ivanom Pavlom II., a mnogi su se izgubili. Jednog od njih vidite na slici.

Fra Stjepan u Ilači: “sinovi tame” iza sebe ostaviše “grozu pustoš”. Ilača, 28. 01. 1998. Procesija, Siverić 29. lipnja 2001.

79


Mara Botić rođ. Šimac sa svojim sinovima: Toni sada ima 2 sina i kćer, Željko ima 5 sinova i kćer

Željko i Toni Botić s fra Stjepanom 80-ih godina 20-og stoljeća na hodočašću u Imotskome

80


Jozo Ramljak, fra Stjepan Matić i Ferdo Topić na Stipandan 2015. g.

81


Arheološki muzej Zadar

Fra Milan i fra Stjepan u Arheološkom muzeju Zadar, 09. 12. 2015. Snimio: fra Žarko Maretić

82


U Perušiću 9. 12. 2015. Foto: FŽM

Drugi dio proslave fra Julijanove dijamantne mise u Siveriću

83


Iz domaće radinosti

Ivan Mlado Tomić

Meštar Ivo s velikom radošću čeka: hoće l’ netko doći i iz daleka da pogleda bukaru i susak; uobručene čaše od borova drva za rujno vino!

U poslu mu pomažu supruga Anđelka i djeca

84


Meštar Ivan (Mlađa) kaže: kada nisam na misi, onda sam u svojoj radionici i obratno!

( Što ne nađeš u Siveriću nigdje naći nećeš)

Poštovani! - u zdravlje! - a uz miris borovine, dakako!

Manojlovački slap. Najniža stepenica ovoga slapa na rijeci Krki visoka je 32 m.

85


Fotoreportaža

Č.s. Majka Terezija

Sada je blaženica, a uskoro će biti proglašena svetom

Fra Mate Gverić i Nedjelko Brečić s Majkom Terezijom u Metkoviću

Čuveni misionari: Majka Terezija i otac Ante Gabrić za njihova pohoda Metkoviću

Misionari u Metkoviću sa župnikom fra Matom Gverićem

86


Željko Lilić

Slike koje čuvaju sjećanja i uspomene

U djedovu naručju unuk Marin. Siverić, 1996.

87


Unuci Zvonimir, Marin i Marijan s bakom Marijom i djedom Rokom. Siverić, 2014.

S osmijehom na licu djed Roko i unuk Marijan. Siverić 2002. godina

Svekar Roko i nevjesta Zdravka na dočeku Nove 2015. godine u Siveriću

88


Unuci Marin, Marijan i Zvonimir s djedom Rokom i bakom Marijom u božićnom ugođaju u toplini doma u Siveriću 2014.

Marijan Lilić s mamom Zdravkom, bratom Zvonimirom, tatom Željkom i svojim dragim djedom Rokom i bakom Marijom u Siveriću za Božić 2014.

89


Roko u zagrljaju unuka Zvonimira i nevjeste Zdravke za Božić 2014. u Siveriću

U miru i zadovoljstvu za obiteljskim stolom ispred jelke i upaljenih svijeća Roko i Marija u zasluženom odmoru. Siverić, Božić 2014.

Dragi djede, prošla je godina dana otkad nisi s nama. Sva si vrato otvorio, puno si nam rekao i puno govorio. teško nam je bez tebe, a bit će i teže, puno dobrog uza te se veže...

PONOSNI NA TEBE U SRCE TE NOSE TVOJI UNUCI

90


Na dan Mlade mise fra Luje Šušnjare - Sinj 6. 7. 1941. Jasensko - Sinj, mladomisnik sa svojim roditeljima: Kata, rođ. Matić i Ante Šušnjara. Iza vidimo fra Dominika Šušnjaru

Lujo ŠušnjaraTomislav Šušnjara

91


Fra Jakov Vrdoljak, fra Šimun Jelinčić, fra Bernardin Bajić, fra Lujo Šušnjara. Ugljane, 4 veljače 1957. Upisao Tomislav Šušnjara.

Fotoreportaža:

Sprovod Jeli Šušnjari

92


Tri Matića u trokutu: fra Pavao, iza njega fra Stjepan, do njega fra Jozo Matič

93


Berislav i Matko Lilić

Radovi na groblju

Uređenje travate površine van i oko obiteljske grobnice Lilić

Poslije odrađenog posla molitva nad grobom svojih najmilijih.

Radovi i foto Berislav i njegov stariji sin Matko Lilić

94


Fotoreportaža

Nogometni turniri u Siveriću

Šibenski biskup Ante Ivas pozdravlja sve i svakoga

95


Djelitelji pravde na zelenom travnjaku

Siverske mažoretkinje

96


I brojni franjevci zauzeto prate zbivanja na terenu

Bijeli momci iz Stankovaca izvjesili su bijelu zastavu u znak predaje, u susretu s momcima iz Knina, a susret je vodio šibenski sudac Ante Vranković

97


Pozdravni govor župnika domaćina

Ljudi iz vrha nogometa, Vlatko iz Šibenika te Pero iz Zagreba dijele pokale pobjednicima

98

Iz župskog ljetopisa

fra Stjepan Matić

Zaželjeli ste – pročitajte! Već pomalo zaboravljeni ljetopis ponovno je u središtu i žiži vašega

opravdanog zanimanja i odgovorne pozornosti...

Čitatelji pojedinci! Pitali ste i pitate: a gdje je ljetopis?

– s pravom tako postupate. – Evo ga, tu je pred vašim očima: eto našeg ljeto-pisa, što urednik nadopisa. Događaji napisani neće biti izbrisani... ono što je zapisano, to ostaje svima znano za – SVA VREMENA! – slažete se, zar ne? – HVALA!

studeni, 2013.

01.11. SVI SVETI SVETKOVINA. Sveto slav-ljenje Božjih tajna u 10.00 sati. Svijeta u pjevanju svete mise oko 70.

Krunica Srca Isusova za sve Pokojne u 15.30 sati, potom pjevana misa i sveča-no odriješenje za naše blagopokojnike.

A vrijeme je bilo kao naručeno: vedro i toplo.

02.11. Spomen svih vjernika pokojnika. Sveta misa u Siveriću u 10.00 sati... potom četiri odriješenja izvan crkve na četiri mjesta, a peto pjevano odri-ješenje u crkvi.

Točno u podne za svoje pokojne svetu misu služio je naš župljanin don Krsto Tomić, župnik u Podgrađu.

04.11. SVETI KARLO BOROMEJSKI. Veliki čovjek i čuveni biskup u Milanu (1538. – 1584.).Siverski župnik iz Drniša prema Vi-sovcu povezao fra Milana Ujevića na duhovnu obnovu koja je trajala sve do petka u podne.

07.11. Jedna skupina svećenika brodom se otisnula prema SKRADINSKOM BUKU. S velikim zanimanjem proma-trali smo razlivene vode moćne Krke.

08.11. BLAŽENI GRACIJA KOTORSKI... na Visovcu su i službeno završile duhovne vježbe... a voditelj kroz duhovnu obno-vu bio je fra Žarko Maretić.

09.11. U našoj crkvi vjenčali su se: Ante Čule i Mirela Odak. Vjenčanje pod mi-som obavio je fra Ilija Mikulić, župnik u Kljacima.

10.11. TRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU... danas se u našoj zajednici krstila Leona Bukarica, kći Jurice i Barbare, rođ. Grcić.

11.11. Hrvatska je na udaru snažnog nevre-mena... Danas je Hrvatsko sveučilište u Zagrebu proslavilo svoj 345. rođendan te se tako može s pravom pohvaliti da se ubraja među najstarija sveučilišta u Europi.

iz žUpskog ljetopisa

99

»SIVERIĆ« BR. 30 IZ ŽUPSKOG LJETOPISA

23.11. Na župnikovu zamolbu upućenu gradonačelniku Drniša, gosp. Josipu Begonji, 19. studenog 2013. da nam se pomogne pri kićenju crkve i (pre)krasnoj rasvjeti zvonika, gospodin Gradonačelnik je odgovorio pozitivno i podupro nas prilogom Grada u iznosu od 2000,00 kn (dvije tisuće kuna). Hvala gospodinu Gradonačelniku i nje-govim suradnicima u Gradskoj upravi.

prosinac, 2013.

01.12. NEDJELJA, PRVA DOŠAŠĆA. Sve-čano misno slavlje u 10.00 sati.I danas je svima nama bila na srcu briga i skrb za svećenička i redovnička zvanja sve do na kraj svijeta. Poslije mise obavili smo pobožnost blagoslov s Presvetim.Najavili smo: kako za Božić na najbolji mogući način pomoći Hrvatima u Kninu i ostalim potrebitima.

06.12. SVETI NIKOLA, BISKUP. Siverski župnik u Kistanjama bio u svečanoj koncelebriranoj misi u istoimenoj crkvi biskupa slavljenika.

12.12. Na predstavljanje Zbornika radova: KULTOVI I MITOVI VJEROVANJA U ZAGORI pozvan je i Vaš ljetopisac u Gradsku knjižnicu Drniš, gdje je naravno, neizostavno nazočio. Među predstavljačima bio je i fra Vicko Ka-pitanović, kolega vašega urednika fra Stjepana.

13.12. SVETA LUCIJA, DJEVICA I MUČENICA.Prekrasan sunčan dan. U tijeku pri-jepodneva našem Mladenu Matetiću (koji već radi na električnoj rasvjeti zvonika) pridružio se i gospodin To-mislav Jerković iz Drniša.Točno u podne župnik otputovao u Tur-jake, gdje je bio na sprovodu Ani Perić.

Sat vremena nakon povratka u Siverić stigao je 25. broj lista SIVERIĆ, isto tako nama dragi JUBILARAC... kao i sve dosadašnje brojeve iz Splita ga dovezao Željko Lilić.

15.12. NEDJELJA, TREĆA DOŠAŠĆA i ujedno nedjelja CARITASA. U zajed-ništvu siverskog puka služena je sveta misa za prvoga hrvatskog predsjedni-ka dr. Franju Tuđmana.

17.12. Jučer i danas župnik pomogao za božićnu ispovijed u Kninu.

20.12. Na božićnoj priredbi u našoj školi bio je i voditelj ove župe.U Kljacima božićna ispovijed puka božjega u 14.00 sati te u Drnišu u 16.00 sati, pomogao i siverski župnik kao suveznik.

21.12. Subota: božićna ispovijed u Gradcu u 15.00, u Kadinoj Glavici u 16.30 te u Siveriću u 17.30 sati.

22.12. NEDJELJA, ČETVRTA DOŠAŠĆA. Probudimo se i budimo budni za činje-nje dobrih dijela. Gospodin je blizu... naše kršćanstvo, naša vjera na djelu: bio je to smjerokaz prigodne propovi-jedi u Siveriću.U podjeli sakramenta svete ispovijedi u župi Miljevci sudionikom je bio i si-verski župnik u 15.30 sati.

23.12. Poštovane sestre Tomić: Seka i Milka svojim automobilima te župnik svojom "gromovitom olujom", uz po-moć Marka Bukarice, sina Ivice povezli smo raznolike živežne namirnice za krizmanike Pučke kuhinje u Kninu.U Siverić smo se vratili već u 10.00 sati. Siverski župnik i fra Milan Ujević pošli u Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju gdje smo im izručili prigodne poklone za Božić.Fra Stjepan nazočio odigravanju tom-bole u Glazbenoj dvorani u Drnišu u

100

IZ ŽUPSKOG LJETOPISA »SIVERIĆ« BR. 30

19.00 sati koju je organizirala FRAMA pod vodstvom fra Marija Radmana.

27.12. Sveta Misa... Blagoslov kuća od Ivice Tomića – uz Jabuku – do Miroslava Ramljaka.

28.12. MLADENCI... Krštenje Marije Bukarica...Blagoslov kuća od Veljka Odaka – četvrt.

29.12. Blagoslov kuća od Mande Bukarica...

30.12. Blagoslov kuća od Todorovića do Radeljaka (uključivo).

31.12. Na Staru godinu (na Silvestrovo) u našoj crkvi služila se misa zahvalnica za različite Božje darove kroz godinu koja se primiče svome kraju... u gozbi Božje ljubavi hvalu dragom Bogu iskazale su 22 (dvadeset dvije) osobe.Blagoslov kuća od obitelji Dušanke Puncet do Marice Bukarica...

siječanj, 2014.

01.01. SVETA MARIJA BOGORODICA – svetkovina. A mi smo blagdansko novogodišnje misno slavlje započeli zazivom Duha Svetoga u 10.30 sati. Našu crkvu koja dopire do krajeva svijeta, isto tako i svoju Domovinu stavili smo pod okrilje Svete Bogoro-dice. Poslijepodne blagoslov u obitelji obavili smo kod kod Ramljaka i dijelom kod Mrđena... Počeli smo od Željka Ramljaka pa Vila i oko Vile, nizbrdo do Ivana (Lule) Ramljaka i Mare Pok. Ive, krajem popodneva kod Marije Mrđen pok. Nikole, potom kod Anke pok. Ante Mrđen, a onda kod braće: Milana i Mladena Mrđen.

02.01. Početak blagoslivljanja u obiteljima: od Stanka Živkovića pa dalje na putu do Bandaluša uključivo do podne;

poslijepodne sprovodna misa za pok. Katu Odak.

03.01. Jutros je bila služena misa zadušni-ca za pok. Katu Odak u 08.00 sati.I danas Donjim Siverićem: od Karmele Ramljak i Jandre Nedoklana preko Ante Žuke Tomića do Vite Mrđena.

04.01. Od kuće Ane Miličević i Marije Marić do obitelji Bačić.Nakon mise zadušnice za pok. Maricu Mrđen, župniku su u pohode stigli Dolačani: Bože (rečeni i čuveni Pujo) Mišković, njegov sin Zvonko te Bože (Cuna) Brkić. S bivšim župnikom u Primorskom Docu u vremenskom razdoblju 15 godina, večeras su se zadržali u ugodnom razgovoru. Kako i ne bi, kada smo gradiva imali napretek! Ljetopisac svojim bivšim župljanima i dobrim ljudima izriče svoju zahvalnost i dužno poštovanje...

05.01. Blagoslov i pohod u obitelji: Gornji Mrđeni, Živko Mlađo Novaković, po-tom obitelj pok. Miroslava Mrđena, stanovi u blizini stare škole i kuća pok. Mile Todorovića.

06.01. BOGOJAVLJENJE – TRI KRA-LJA... blagoslov vode u 10.00 sati: svijeta – izvrstan!Nakon mise župnik (na poziv fra Mate našega gvardijana) pošao na Visovac, gdje smo nakon ručka odigrali čitav niz tombola. Bilo je i višestrukih pobjedni-ka i osvajača izglednih nagrada. Svaki pojedini slavljenik slušao je intoniranje božićnih pjesama... Svi smo ustvari bili pobjednici...

07.01. Blagoslov u obitelji: od Pučića do Darija Odaka i župnikovih prvih su-sjeda, Šiklića.

09.01. U Makarskoj sprovodne molitve i sveta misa za pok. fra Peru Rastočića. Žrtvu božanske ljubavi predvodio je

101


splitsko – makarski nadbiskup Marin Barišić uz izuzetno velik broj svećenika i ostaloga puka Božjega.Danas je župnik sa svoje strane, za uređenje bolesničkih soba u samo-stanu "o. fra Ante Antića" u Splitu na Trsteniku, uplatio 1990,00 kuna, a na žarku zamolbu našega provincijala fra Joška Kodžomana, koji je pozvao sve koji mogu pomoći.

10.01. Župnik prema Splitu (Gospa od Zdravlja) gdje je podmirio svoje nov-čane obveze prema našoj Franjevač-koj Provinciji. Isto tako poravnao je dugove svoje župe koji su obvezatni prema odredbama gore spomenute Provincije: "Čist račun – duga ljubav."

14.01. IME ISUSOVO. Župnik pošao u župu Imena Isusova na Miljevcima, gdje je bio sudionikom u procesiji i velikoj koncelebraciji koju je predvodio fra Miroslav Bustruc... na kraju božanske proslave miljevački župnik i drniški dekan fra Ivan Vidović zahvalio se – svima!

17.01. Sv. Antun opat, pustinjak (250. – 356.).Nepregledni pješčani predjeli egipat-ske pustinje kojima gospodari vjetar te smireno prolaze brojne karavane nomadâ bili su beskrajni prostor u kojemu je sveti Antun Pustinjak, ro-đen u mjestu Come godine 250., duž središnjega tijeka Nila, proveo čitav svoj život. U samoći molio, razmatrao i ljubio Boga, boreći se protiv nasrtaja i slijetanja sviju zala.Sveti je Antun opat odabrao tišinu pustinje kako bi doslovce poslušao Isusovu zapovijed: "... idi, prodaj što imaš i podaj siromasima... A onda dođi i idi za mnom" (Mt. 19,21).... njegov najrevniji učenik sveti Atanazi-je, koji je kasnije postao aleksandrijski

biskup, ostavio je cjelovitu biogra-fiju ovoga svetoga pustinjaka koje-ga je volio nazivati "utemeljiteljem asketizma".Iako je sveti Antun opat živio daleko od očiju javnosti, glas o njemu prodirao je i širio se kao munja te ga učinio oblju-bljenim Božjim ugodnikom.Sam car Konstantin i njegova djeca slali su mu poruke i izaslanstva dok su svećenici i hodočasnici, bolesni i potre-biti, odlazili na duga putovanja kako bi ga vidjeli pa iz njegova primjerena života primili duhovnu utjehu.Kao živi svjedok svega što se oko njega događalo nije se libio napustiti svoju ćeliju, kako bi pošao u Aleksandriju Egipatsku i ondje ohrabrio kršćane koje je progonio okrutni Maksimilijan.Još jednom je poduzeo putovanje u taj grad, na poziv Atanazija, kako bi ohrabrio i upozorio kršćane neka se ne daju zavesti novim krivovjerjima... U slobodi duha bez granica živio je između žarkoga pijeska i svježih zvjez-danih noći.Njegov će izniman primjer u nared-nim stoljećima biti kao magnet pa bismo mogli kazati kako je položio kamen temeljac povijesti kršćanskoga monaštva.Zaštitnik je: mesara, kobasičara, domaćih životinja i izrađivača košara.Siverski župnik bio je u župi Primorski Dolac, svojoj prvoj župi u svojstvu župnika u kojoj je bio punih petnaest godina te je trideset puta proslavio blagdan sv. Ante: Pustinjaka i puno mlađega poznatijega sv. Ante Pado-vanskoga, sveca svega svijeta.Sudjelovao u procesiji padinama bre-žuljaka i u misnoj blagdanskoj proslavi. Slavlje je predvodio fra Perica Maslać

102


iz Šibenika. Crkveni zbor je prekrasno pjevao, a to znači: čitava Crkva!Fra Žarko Mandarić sve je pozdravio i svima se zahvalio, počevši od Propo-vjednika, pa preko bivšega župnika i tako redom!Nakon prigodnoga ručka kod župnika fra Žarka, župnik nakratko pohodio ne-koliko obitelji i pod okriljem sumraka stigao (vratio se) u svoju župu.

28.01. Tek jutros je pao prvi (neveliki) snijeg koji nije pružio velike nezgode.Večeras je padao kudikamo veći snijeg...

29.01. Danas u srijedu, 29. siječnja 2014. na mjesnom groblju Šatrinica u Glavi-cama kraj Sinja vjernički je pokopan Ante Poljak, brat fra Eugenov.Sveta misa zadušnica služena je u cr-kvi Gospe Sinjske nakon sprovodnog obreda...

veljača, 2014.

02.02. Prikazanje Gospodinovo, Svijećnica.

12.02. Svećenička rekolekcija u Šibeniku.

19.02. Dekanatski sastanak u Miljevcima.

21.02. Sveta misa za pok. Antonija Odaka u 17.30 sati.

25.02. Sprovodna misa za pok. Anku Ra-deljak u 15.00 sati.

26.02. Visovac, Samostanski kapitul – za-jedničke dužnosti

ožujak, 2014.

02.03. Sprovodna misa za pok. Ivu Tomića (Remeta).

03.03. Misa zadušnica za pok. Anu Radeljak.

05.03. Pepelnica. Mladen Nakić za pok. roditelje Franu i Stanu u 17.00 sati.

07.03. Prvi korizmeni petak. Pobožnost Put križa u 16.30 sati.

08.03. Susret mladih, Katolička škola (Šibenik).

12.03. Svećenička rekolekcija.

15.03. Sprovodna misa za pok. Milku Barić. Imendan fra Žarku Maretiću, bio je i siverski župnik.

18.03. Priredba za Dan KOŠ-a.

19.03. Sveti Josip, sveta misa za pok. Matu Odaka i ostale poginule 1944. godine u Kninu u 17.30 sati.

21.03. Misa za Domovinu u 16.30 sati (Put križa u 16.00 sati).

22.03. Misa zadušnica za pok. Milku Barić u 17.30 sati. Ana Miličević za sina Jakova u 17.00 sati.

25.03. Navještenje Gospodinovo. Gospić. Sveta misa za pok. Mladena Odaka u 17.00 sati.

28.03. Put križa u 16.00 sati. Misa za sve hrvatske branitelje u 16.30 sati.

29.03. Crkva Gospe od Ružarija u Drnišu u 19.00 sati XIII. VEČERI PASIONSKE BAŠTINE.

31.03. XIII. VEČERI PASIONSKE BAŠTINE.

travanj, 2014.

02.04. Sprovodna misa za pok. Maricu Loić u 15.00 sati.

XIII. VEČERI PASIONSKE BAŠTINE.

06.04. Sveta misa za fra Gabrijela Tomića u 10.00 sati.

Put križa ulicama grada Drniša u 16.00 sati.

Večeras završavaju XIII. VEČERI PASI-ONSKE BAŠTINE u Drnišu u 20.00 sati.

08.04. Gospa od Zdravlja – župnik pošao rano u Split i gospodinu Silviju predao

103


obilje građe za 26. broj "Siverića". Kući se vratio oko 10.30 sati.

09.04. Javno snimanje televizijske emisije Lijepom našom u Drnišu.Svećenička rekolekcija.Misa zadušnica za Maricu Loić.

10.04. Obilazak bolesnika do podne. Ispovijed na Miljevcima u 16.00 sati (Širitovci – sveti Pavao)... pomogao i siverski župnik.

11.04. Put križa u 18.00 sati. Uskršnja ispo-vijed Kljaci u 15.00 sati, Drniš 17.00 sati.Milan Ramljak pokosio zelene površine.

12.04. Uskršnja ispovijed u našoj župi u 18.00 sati.

13.04. CVJETNICA. Procesija u 09.30 sati, sveta misa – pjeva se Muka po Mateju, glavni pjevač Ferdo Topić.Ura klanjanja u 17.00 sati.

14.04. Uskršnja ispovijed u Kninu.

15.04. Uskršnja ispovijed u Kninu.

17.04. VELIKI ČETVRTAK. Šibenik – katedrala.Sprovodna misa za pok. Josipa Šiklića.Misa Večere Gospodnje u 18.00 sati, Gospin plač.

18.04. VELIKI PETAK. Obredi u 17.00 sati.Pratili smo Put križa iz Koloseuma u Rimu u 21.00 sat.

19.04. Dugotrajna kiša uz grmljavinsku tutnjavu, ponoćka i blagoslov jela.

20.04. USKRS. Sveta misa u 10.30 sati. Svijeta u crkvi manje nego noćas.

21.04. Uskršnji ponedjeljak. Sveta misa u 10.00 sati.

22.04. U župi bili novinari Slobodne Dalma-cije – Dražen Duilo i Božidar Vukičević.

23.04. Sveti Jure. Rupe u 11.30 sati – Krizma.

24.04. Sprovodna misa za pok. Josipa Bukaricu u 16.00 sati.

25.04. Župnik otputovao u Rim na kanoni-zaciju dvaju papa: Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.

26.04. Rim... Jubilarna misa zahvalnica Ivana i Anke Topić u 17.00 sati. Oni slave 50 godina braka (fra Živko Petričević, fra Ivan Jelić, fra Milan Ujević).

27.04. Rim... Krštenje, Tea Knez – obavio fra Milan Ujević u Siveriću.

28.04. Roma – via Croatia. Ponijeli smo pregršt krasnih i neizbrisivih dojmova.

30.04. Misa zadušnica za pok. Josipa Šiklića u 18.00 sati.

Vremensko obilježje upamtit ćemo po izljevima kiše. Travanj je nadasve bio darežljiv kišnim padalinama.

svibanj, 2014.

01.05. Sveti Josip, radnik. Krizma u Kadi-noj Glavici.

Svibanjska pobožnost – krunica u 17.30 sati, sveta misa u 18.00 sati. Početak svibnja obilježila je kiša.

02.05. Sveta misa za pok. Senku Šiklić u 18.00 sati.

03.05. Misa zadušnica za pok. Josipa Bu-karicu u 18.30 sati.

04.05. Krštenje Roze Ramljak.

09.05. Prijepodne Kistanje. Ispovijed kriz-manika u Drnišu u 17.00 sati.

10.05. Krizma u Drnišu. U svečanoj misi krizme bio je i susjedni fra Stjepan Matić.

11.05. Krunica, sveta misa i blagoslov s Presvetim.

Župnik pomogao ispovijedati u Drnišu (obnova u 18.00 sati).

14.05. Svećenička rekolekcija u Šibeniku, kišovito i vjetrovito...

104


15.05. Uz svoje brojne obveze župnika pohodio fra Ilija Mikulić, župnik u Klja-cima. Bura tjera u kuću...

16.05. Ispovijed prvopričesnika u Drnišu.

17.05. Župnik na ispomoći u Miljevcima u 19.00 sati.

18.05. Nakon nedjeljne službe Božje na Miljevce (krizma). Skupa s Milanom i Karlom Ramljakom te Željkom Lili-ćem u Otok i Turjake (krizma). Treba svakako reći i to da su sva tri zvona zatajila, kao da se o njihovoj ulozi malo govorilo...

19.05. Na krunici i svetoj misi 49 osoba, sveta misa za pok. Niku i Ivanku Ramljak.

20.05. Dosta toplo, vedro. List "Siverić", br. 26 u tiskaru.

21.05. Visovac.

22.05. Oko devet sati stigao meštar Ivan Britvić iz tvrtke Grivi u Kaštelima, popra-vio bat od zvona (za strojno slavljenje).

25.05. Izbori za EU parlament. Prva pričest u našoj župi. Krizma u Promini.

26.05. Gospa od Karavaja – Tisno. Sipila je lagana kišica, a župnik se uputio u župu Banjevci odakle je sa fra Žarkom Maretićem krenuo Gospi od Karavaja u župu Tisno na otoku Murteru. Pomogli smo koliko smo mogli pomoći.U našoj župi svibanjska pobožnost: krunica, pjevane litanije i misa.

31.05. Ministrantski susret na Meterizama u Šibeniku. Krizma u župi Perković.

lipanj, 2014.

01.06. Sveta misa, blagoslov s Presvetim. Na večeri i noćištu u Franjevačkom samostanu na Trsteniku (Split).

02.06. – 06.06. Boka Kotorska – Kotor – pravac Albanija (Skadar – Tirana).

08.06. DUHOVI.

09.06. Kosili travu istočno od župne kuće: Ivan Puncet i Ferdo Topić.Devetnica sv. Anti Padovanskom u Drnišu.

10.06. Na sprovodu Stipanu Periću u Turja-cima, župnik povezao na sprovod svoje dvije sestre Anđu i Pavu, a brat Ante našeg sinovca Duju i sinovku Branku.

11.06. Oko 11.00 sati stigao fra Ivan Vidović, miljevački župnik i drniški dekan.

16.06. Urednik lista "Siverić" gotovo punih pet sati bio u tiskari, s gospodinom Silvijem, uljepšao 26. broj...

17.06. Veljko Odak iz Knina donio dva hr-vatska barjaka, veliki je stajao 333,00, a manji 250,00 kn. Minulih dana bilo je kiše, a večeras ponajviše.

18.06. Visovac... na zajedničkim dužnostima.

19.06. TIJELOVO.

20.06. Sastanak s generalnim vikarom gospodinom Marinkom Mlakićem u Šibeniku radi dogovora o krizmi u našoj župi.

21.06. Miljevci.

22.06. U našoj crkvi krstio se Zdeslav Nakić – Alfirević. Poslijepodne provodilo se u župnom stanu uz pripremne radove (pisane) za našu svetkovinu.

24.06. Siverski župnik bio u koncelebrira-noj misi u Konjevratima koju je pred-vodio fra Božo Marić.Danas smo za poplavljene župe u Istočnoj Slavoniji uputili 6000,00 kn.

25.06. Oblačno i ugodno, puše južni vjetar.Sveta misa za Domovinu u 18.00 sati.

26.06. Susret krizmanika s vikarom, prvi dan.Trodnevnice predvodio vikar Marinko Mlakić.

105


27.06. Trodnevnica (2.)

28.06. Trodnevnica (3.)

29.06. Krizma u našoj župi, naša velika svetkovina – Sveti Petar Apostol.

30.06. Voćin – Vukovar

srpanj, 2014.

01.07. Voćin – Vukovar

04.07. "Gromovita oluja" na servisu, s la-koćom i ispravnošću prošla je tehnički pregled u Drnišu.

05.07. Susret s biskupom Antom Ivasom u Drnišu. Župnik nazočio oblačenju četvorice te zavjetovanju šestorice franjevačkih Novaka.

06.07. Sveta misa na Promini. Nazočile su 92 osobe iz Siverića, Badnja i Drniša.

07.07. Danas su tri fra Petra proslavili svoj imendan: Đukić, Pletikosa i Klarić.

10.07. Pala je dobrodošla kiša. Josip Pun-cet vratio se na posao u Njemačku.

11.07. Sprovod pok. fra Vjeki Vrčiću u Imotskom.

12.07. U jutarnjim satima padala je kiša nalik na onu u kasnu jesen.

13.07. Župnik pošao u Lišane Ostrovičke na slavlje mlade mise fra Ivana.

17.07. Večeras je Željko Lilić dovezao po-sljednje stotine lista "Siverić" iz tiskare. On je dovezao sve brojeve od 1. do 26.

20.07. Čitluk – Jasensko

22.07. Župnika je poslovno pohodio fra Ivan Čupić, župnik iz Mirlovića.

23.07. Sprovodna misa za pok. Ivicu Ramljaka.

27.07. Hodočašće u Drvar, dvanaest župlja-na je pošlo iz Siverića, slavlje predvodio dr. Franjo Komarica.

31.07. Srpanj je bio darežljiv izljevima kiše, na stablima se ne može zapaziti niti jedan suhi list.

kolovoz, 2014.

02.08. Visovac. Gospa od Anđela.

04.08. Milan Ramljak pokosio zelene površine.

05.08. DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI. Sveta misa za Domo-vinu u 18.30 sati.

06.08. Hodočašće svećenika, časnih se-stara Gospi Sinjskoj.

08.08. Sinj (do podne). Pjevana sprovodna misa za Ivana Tomića (Ćimu), uz žu-pnika bili don Krsto Tomić i fra Milan Ujević.

11.08. Vrućine čine svoje, od 06.00 do 10.00 sati župnik ispovijedao u Sinju.

Sprovodna misa za pok. Tonku Odak (Seku) u 17.00 sati.

12.08. Prije 05.00 sati župnik poranio u Sinj. U 07.00 sati bio u svečanoj misi koju je predvodio fra Damir Ćiro Čikara. Nakon svega župnik je obišao svoje u Čitluku i Jasenskome.

15.08. VELIKA GOSPA. Župnik u ispomoći na Visovcu. Sveta misa u Siveriću u 18.30 sati. Nazočilo tek 20-ak osoba.

23.08. Vjenčanje Ivane Nakić i Tomislava Duvančića.

30.08. Udbina. Misa za sve hrvatske mu-čenike i stradalnike.

rujan, 2014.

01.09. Na današnji dan (01.09.1939.) Njemačka je napala Poljsku, time je započeo Drugi svjetski rat u koji je bila uvučena 61 država.

106


Rano jutros u 05.00 sati kiša i tuča koja je Drniškome kraju "podarila" brojne nezgode.

06.09. Milan Ramljak uredio zelene površine.

07.09. Blagoslov mrtvačnice nakon svete mise.Frama Drniš slavi 10 godina.Krštenje unuka Jose i Slavice Bukarice.

08.09. Početak nove školske godine. Sveta misa u školi.

11.09. Kiša padala čitavog dana, veliko nevrijeme pogodilo je čitavu Hrvatsku.

13.09. Biskupija kod Knina.

14.09. Sveta misa na Promini, sudjelovalo 66 osoba.Krštenje sina Marina i Manuele Ramljak.

17.09. Crivac – Dekanatski sastanak.

18.09. Gospodin Mile Prpa iz Zagreba pohodio župnika. Odmah po njegovu dolasku stigao je Ivica Tomić i našti-mao satnicu zvonjenja.

20.09. Hodočašće u Međugorje.

28.09. Krštenje Mateja Odaka.

listopad, 2014.

01.10. Početak listopadne pobožnosti.

04.10. Župnik u procesiji i misi u Trbounju.

05.10. U crkvi Gospe od Ružarija u Drnišu u 19.00 sati svirali su tamburaši orkestra Krste Odaka.

10.10. Pregled zvona.

20.10. Sprovod pok. Zvonimiru Tomiću.

21.10. Gospa od Zdravlja – Split. Sa žu-pnikom se uputio fra Milan Ujević, župnik se sastao sa Silvijem, predao mu materijal za 27. broj.

22.10. Kiša nošena silovitom burom.

23.10. Župnika je obišao fra Marko Prpa, definitor i dužnosnik za Hrvate u Lju-bljanskoj nadbiskupiji.Prijepodne stiglo lož ulje (1502 l = 8876,82 kn).

26.10. Sveta misa za fra Stanka.

studeni, 2014.

01.11. SVI SVETI. Svetu misu u 10.00 sati predvodio don Krsto Tomić. Krunica za mrtve u 16.00 sati. Večernja sveta misa u 16.30 sati. Nakon večernjih funkcija župnika pohodili Dolačani: Ante i Ivica Balov, Anđelko Šustić i Jakov Vržina.

02.11. Dušni dan. Svetu misu predvodio don Krsto Tomić. Odriješenje na četiri mjesta na groblju.

02.11. – 07.11. Duhovne vježbe na Visovcu.

08.11. Hodočašće u Krasno.

16.11. Krštenje Mate Burečića.

17.11. Župnik gospodinu Silviju predao materijal za 27. broj.

18.11. Sveta misa za žrtve Vukovara u 16.00 sati.

23.11. Krštenje Marije Odak.

prosinac, 2014.

06.12. Kistanje. Sveti Nikola.

08.12. Pregledavanje 27. broja, župnik dao pristanak za tiskanje.

09.12. Sprovod Ante Ramljak (Tonko).

10.12. Burno i vjetrovito.

13.12. Župnik u fra Milanovu društvu pošao u Dom za starije i nemoćne u Oklaj.

14.12. Sprovod pok. Mariji Plećković.Sveta misa za pok. dr. Franju Tuđmana.

16.12. Željko Lilić dovezao dvanaest paketa lista Siverić (br. 27).

20.12. Božićna ispovijed u Siveriću.

107


22.12. Seka i Milka Tomić, Zdravko Tomić, Ferdo Topić i fra Stjepan Matić odvezli hranu za pučku kuhinju u Kninu.

24.12. Ponoćka.

25.12. BOŽIĆ. Sveta misa u 10.30 sati.

26.12. Sveti Stjepan. Misa u 10.00 sati, pred-vodi Provincijal, koralna sveta misa na latinskom jeziku.

27.12. Sveti Ivan Apostol.

28.12. Mladenci. Sveta Obitelj.

30.12. Blagoslov kuća od Todorovića pre-ma Radeljcima sve do Mace Aleksić. Vrlo studeno.

31.12. Blagoslov od Radelića, oko škole te Bandaluše. Dosta hladno. Na svetoj misi zahvalnici jedanaest osoba.

siječanj, 2015.

Nova godina. Sveta misa u 10.30 sati. Zaziv Duha Svetoga.

02.01. Blagoslov od Karme Černivec do Vite Mrđena.

03.01. Blagoslov od Ane Miličević do Ivice Nakića.

04.01. Blagoslov od Ivana Tomića do braće Mrđen te Vjere Mrđen.

05.01. Blagoslov Mrđeni, Veljko Odak i četvrt, Ramljaci, Bukarice, Dučić, Burečić.

06.01. Tri kralja. Sveta misa i blagoslov vode, oko 90 osoba.Sveta misa za fra Antu Topića u 10.00 sati.

07.01. Blagoslov od Pučića do Šiklića.

09.01. Fra Stipica Grgat župniku poklonio monografiju 20 godina mješovitog zbora mladih i komornog orkestra.

11.01. Krštenje Gospodinovo. Predsjednič-ki izbori u Republici Hrvatskoj.

14.01. Sprovod pok. Petru Radeljaku.

16.01. Sprovod pok. Mati Dučiću.

19.01. Župnik predao dio duga za list "Siverić".

20.01. Sprovod pok. Tončiju Ramljaku (Iglici). Izljev obilne kiše.

21.01. Anka i Marica Ramljak uredno oči-stile mrtvačnicu.

28.01. Pohod Sinjskom svetištu.

31.01. U Šibeniku proslavljen Dan posve-ćenog života.

veljača, 2015.

02.02. Svijećnica. Nevest – Unešić. Sveta misa u Siveriću u 17.00 sati.


11.02. Dekanatski sastanak u Mirlović Zagori.

12.02. Zdravko Tomić uredio ruže u blizini župne kuće.

18.02. Pepelnica. Sveta misa u 16.30 sati.

20.02. Prvi korizmeni, Put križa u 16.00 sati, župnik povezao fra Milana Ujevića u Burnum.

23.02. Sprovod pok. Ani Novaković.

24.02. Sprovod pok. Tomislavu Mrđenu.

25.02. Samostanski kapitul na Visovcu.

27.02. Župnika pohodio fra Marko Prpa u 11.30 sati. Sprovod pok. Ivanu Ramljaku (Tajku) u 15.00 sati. Put križa u 17.00 sati.

28.02. Večeras su u župnom uredu za-sjedala devetorica u službi groblja i mrtvačnice.

ožujak, 2015.

02.03. Jutros je dostavljač kruha za Siverić, gospodin Damir Grašo, priopćio da u Siveriću 42 obiteljidobivaju svježi kruh iz Splita.

108


05.03. U noći sa srijede strahovita bura tijekom čitava dana i noći...

06.03. I danas je bura pokazala svoje pravo lice.

07.03. Križni put – Krčić kod Knina u 15.00 sati, divljanje bure ni danas se nije ukrotilo, na XIV. postaji usljed silovite bure neki su popadali na zemlju kao rimski vojnici na Kalvariji...


14.03. Marija Bistrica, susret svih redovni-ka i redovnica.

19.03. Sveti Josip. Ante Odak za sve pogi-nule Siverćane u Kninu 1944. godine.

20.03. Put križa u 16.30 sati. Župnik u druš-tvu fra Milana Ujevića pošao u Dom za starije i nemoćne u Oklaj.

22.03. Put križa ulicama grada Drniša.

28.03. Uskršnja ispovijed u Siveriću u 18.00 sati.

29.03. CVJETNICA. Blagoslov maslino-vih grančica, ophod prema crkvi uz prikladne pjesme. Muku po sv. Marku pjevao Ferdo Topić. Crkvenim zbo-rom ravnala Seka Tomić... Promatrač zapazio Siverćana od Knina, Zagreba, dijela i šire...

travanj, 2015.

02.04. VELIKI ČETVRTAK. Posveta ulja u Šibeniku, misa večere Gospodnje u Siveriću u 18.00 sati. 40-ak ljudi te pjevanje Gospinog plača.

03.04. VELIKI PETAK. Obredi Velikog petka u 17.00 sati.

04.04. Ponoćka. Svečano bdijenje, blago-slov ognja i pripravljanje svijeće.

05.04. USKRS. Svečana euharistijska služ-ba. Okolne planine: Promina, Dinara, Svilaja i Moseć osvanule pod bijelim

pokrivačem. Danja misa u 10.30 sati, crkva i kor poprilično popunjeni.

11.04. Hodočašće u Dubrovnik i Cavtat.

14.04. Oko 400 migranata utopilo se u Sredozemlju.

18.04. Vjenčanje Tomić – Goreta.

Krizma u Kljacima.

19.04. Susret hrvatskih katoličkih obitelji u Rijeci.

26.04. Krštenje Petra Tomića.

28.04. Noćas i jutros nije nas mimoišla dobrodošla kiša.

30.04. Iza župne kuće travu pokosio Zdrav-ko Tomić.

svibanj, 2015.

01.05. Početak svibanjske pobožnosti.

02.05. Krizma u Drnišu.

09.05. Sprovod pok. Roku Liliću.

16.05. Krštenje Marka Odaka (Nikolinog).

Hodočašće Sv. Spas – izvor Cetine.

20.05. Od 09.00 do 14.00 sati župnik na predavanju u Šibeniku.

21.05. Tijekom noći padala toliko željena kiša.

22.05. Gotovo čitavog dana kiša. Rano jutros župnik u rodnom kraju... Obišao sestru Anđu koja se vratila iz KALOS-a (Vela Luka), obišao brata Antu i sestru Pavu i njihove. Već u 11.00 sati bio u Drnišu, povezao fra Milana Ujevića, na Unešić čestitarima imendana: fra Mile Marović i fra Milan Ujević.

23.05. Ministrantski susret u Drnišu.

24.05. DUHOVI. Točno u podne, da ne ide sam, župnik je povezao Milana i Karla Ramljaka u Otok kraj Sinja, gdje smo bili gosti Mladenu i Ankici Katić i njiho-voj krizmanici Petri Katić.

109


25.05. Župnik poranio u Split na dogovor s gospodinom Silvijem Družeićem za novi broj "Siverića". Kući se vratio u 11.00 sati. Nakon ručka drniški i siver-ski župnici pošli u Šibenik, gdje smo u bolnici obišli fra Franu Samodola.

26.05. S fra Žarkom u Tisno. Pomogli smo koliko smo mogli.

30.05. Hodočašće župa Visovačkog okruž-ja, sve od Kljaka do Ravnih Kotara.

31.05. Svetkovina Presvetog Trojstva.

lipanj, 2015.

04.06. BLAGDAN TIJELOVA.

06.06. Papa Franjo u Sarajevu.

Devetnica sv. Anti u Drnišu.

07.06. Na 10. nedjelju kroz godinu televizij-ski prijenos svete mise iz Drniša u 11.00 sati. Sveta misa u Siveriću u 18.30 sati.

10.06. Jučer i danas u nekoliko navrata spuštala se kiša. Oko 11.00 sati stigla novinarka Antonija Mihaljević s Radio Drniša. Ferdo Topić govorio za Radio Drniš i s njom pošao kod kapelice Sve-te Nediljice. Župnik pošao na Visovac poslovno, s fra Jurom i fra Zvonimirom uredio plakat za blagdan Sv. Petra i Pavla.

11.06. 2. Sv. Ante Fest u crkvi Gospe od Ružarija u Drnišu.

13.06. U Drnišu od 06.30 do 14.00 na ispo-moći o blagdanu Sv. Ante.

17.06. Prema zamolbi djelatnika u tiskari, jutros je glavnog urednika pratila ki-šica, zajedno s gospodinom Silvijem, župnik je u Splitu radio na "Siveriću" punih pet sati.

20.06. Hodočašće župa Šibenske biskupi-je u Sinj. Mi iz župe Siverić pošli smo Gospi Sinjskoj jednim autobusom i s tri crkvena barjaka.

21.06. Sveta misa u Siveriću bila je u 09.30 sati jer je župnik morao na Miljevce.

24.06. Siverski župnik u koncelebra-ciji sa sedmoricom svećenika u Konjevratima.

26.06. Početak trodnevnice. Sveta misa u 19.30 sati.

27.06. 2. dan trodnevnice, prigodni kon-cert Damira Topića nakon svete mise te odriješenje i molitva za poginule branitelje ispred Križa.

28.06. 3. dan trodnevnice, sveta misa u 10.00 sati.

29.06. SVETI PETAR I PAVAO. Svečana sveta misa u 10.30 sati.

srpanj, 2015.

01.07. Dan Provincije u Sinju.

05.07. Sveta misa na Promini, u pjeva-noj svetoj misi nazočile 73 osobe, vrućina...

08.07. Sprovod pok. Ivici Radeljaku.

10.07. Servis vozila u Splitu, tehnički pre-gled "gromovite oluje" u Drnišu. Pre-gled obavio Jure Parat te je izrekao sve pohvale na račun ispravnosti i čistoće "gromovite oluje".

11.07. Siverski župnik i fra Milan Ujević pošli na Visovac, nazočili oblačenju i zavjetovanju Novaka...U 18.30 sati na svetoj misi zadušnici za pok. Ivicu Radeljaka nazočilo stotinjak osoba.

13.07. Vrućina čini svoje. Sprovodna misa za pok. Josipa Tomića (pok. Bogoslava).

15.07. Sprovodna misa za pok. fra Bruna Pezu u Imotskom.

20.07. Po velikoj žegi i pripecii siverski žu-pnik u procesiji i misi u Kljacima gdje se slavi Sv. Ilija...

110


22.07. Već punih dvadeset dana u Hrvat-skoj gospodare vrlo visoke tempe-rature, u Imotskome i Kninu živa u termometru popela se do +40 °C.

24.07. Sprovod pok. Anti Radeljaku, po prvi puta u župi sprovod s urnom.

26.07. Sveta Ana. Nakon svete mise u 09.00 sati župnik požurio u Kosovo kraj Knina.

27.07. Hodočašće u Drvar, iz Siverića pošlo šesnaestero.

kolovoz, 2015.

02.08. Gospa od Anđela. Sveta misa u Siveriću u 18.30 sati.

04.08. Posveta oltara i blagoslov nove crkve u Kninu.

05.08. DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI. Svečana sveta misa u crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu.

07.08. – 13.08. Župnik povremeno u Sinju na ispomoći.

15.08. VELIKA GOSPA.

16.08. Nako 45 izuzetno vrućih dana poho-dila nas je toliko željena kiša.

Blagdan Sv. Roka - Drniš.

17.08. Na današnji dan prije 25 godina počela je srpska balvan – revolucija, pobunjeni i odmetnuti Srbi počeli su podizati balvane na prilazima Kninu. Time je započela balvan – revolucija. Dopisnik BBC-a za Srednju Europu javlja kako je JNA izašla na ulice hr-vatskog Knina.

25.08. I danas je padala prekrasna kiša uz tutnjavu gromova, vidjelo se da se donja zelena površina kupala u kišnici. Uz svjedočenje i iskaz Anke Topić palo je 36 litara na m2.

26.08. Fra Stjepan Matić i fra Stipica Grgat na službenom razgovoru kod gradonačelnika.

28.08. Gospodin Ivica Grgurin obavio godišnje servisiranje zvona.

rujan, 2015.

01.09. Treba svakako podsjetiti naše čitate-lje da je na današnji dan 1939. započela velika nevolja smrtonosnih razmjera...Tog je dana Njemačka navalila na Polj-sku. Započele su dotad nezapamćene strahote Drugog svjetskog rata.

05.09. Vjenčanje Ramljak – Škarica.

07.09. Nakon razgovora s gradonačel-nikom u 08.00 sati župnik pošao u područnu školu u Siveriću gdje je zajedno s djecom, dijelom roditelja i učiteljicama proslavio Boga i njegovu dobrotu.

12.09. Zajedno s ostalim svećenicima žu-pnik ispovijeda u Biskupiji kraj Knina...

13.09. Danas smo na Promini proslavili Gospodina dobrote i ljubavi u 09.00 sati, 65 ljudi na misi.

14.09. Siverski župnik s fra Žarkom Ma-retićem na Trsteniku obišao bolesnu braću franjevce, kasnije se sastao s fra Stipicom Grgatom i Silvijem Družeićem.

16.09. Dolačani donijeli 14 uplata za Vukovar.

23.09. Dekanatski susret u Kljacima.

listopad, 2015.

01.10. Početak listopadske pobožnosti.

05.10. Kiša za čitava dana.

09.10. – 10.10. Hodočašće u Vukovar.

111


13.10. Predstavljanje knjige Mile Prpe CODEX MORALIS CROATICUM u Šibeniku.

15.10. Dva čovjeka iz INA-e dovezli 1500 litara goriva za župnu kuću u Siveriću.

21.10. Hodočašće svih franjevačkih pro-vincijala reda manje braće iz Europe u Sinj.

Milan Ramljak uredio zelene površine.

26.10. Možete ne povjerovati, ali istina je, vladala je prava vrućina.

studeni, 2015.

01.11. SVI SVETI. Jutarnja misa u 10.00 sati, krunica Srca Isusova u 16.00 sati, večernja misa u 16.30 sati.

08.11. Proslava 50. godišnjice smrti glaz-benika Krste Odaka.

12.11. Sastanak i predaja gradiva za novi broj "Siverića".

18.11. Svećenička rekolekcija u Šibeniku. Misa za žrtve Vukovara u 16.30 sati, na misi nazočile 33 osobe.

21.11. Gospa od Zdravlja, misno slavlje u Drnišu.

26.11. Zajedničko druženje na Visovcu, prohladno vrijeme.

27.11. Župnik pošao u Drniš gdje je u dvorani NP KRKA pratio predavanje akademika Vladimira Paara... a tema je bila: ZNANOST I VJERA.

prosinac, 2015.

04.12. Sveta Barbara. Sveta misa za sve žive i blagopokojne rudare.

09.12. Fra Stjepan Matić, fra Milan Ujević i fra Žarko Maretić u Zadru.

10.12. Pet sati župnik sa Silvijem uređivao "Siverić" br. 29.

17.12. Sprovodna misa za pok. Ivanku Mrđen.

19.12. Božićna ispovijed.

20.12. Stigao 29. broj "Siverića".

21.12. Odvezli hranu za pomoć pučkoj kuhinji u Kninu.

24.12. Na misi ponoćki puna crkva, savr-šena tišina, skladno pjevanje – užitak – milina!

25.12. BOŽIĆ. Sveta misa u 10.30 sati, oko 80 osoba.

26.12. Blagdan Sv. Stjepana. Sveta misa u 10.00 sati.

27.12. Sveti Ivan. Sveta misa u 10.00 sati. Blagoslov obitelji od Ivice Tomića do Mladena Mrđena.

28.12. Mladenci. Sveta misa u 10.00 sati. Bla-goslov: Mrđeni, Milka, Jurica i Barbara Bukarica, Miroslava Ramljak, Mara Ramljak, Šime Lilić, Marija Novaković i Vjera Mrđen.

29.12. Blagoslov od Todorovića do Midenjaka.

30.12. Blagoslov oko škole i Bandaluše.

31.12. Blagoslov: Pučići, donji dio središta, Odaci i Šiklići. Sveta misa zahvalnica u 16.30 sati.

siječanj, 2016.

Sveta Marija Bogorodica, svečanizaziv Duha Svetoga u 10.30 sati... sve-čana prva ovogodišnja misa, 75 osoba nazočilo.

02.01. Blagoslov obitelji od Jandre Nedo-klana do Vite Mrđena.

03.01. Danas se u našoj crkvi sv. Petra Apo-stola krstio Mihael Bukarica, četvrto po redu dijete Jurice i Barbare, rođ. Grcić.Na poziv fra Stjepanova nekadašnjeg vjeroučenika, Milan Ramljak i Ferdo Topić na njegovu zamolbu pošli su

112


skupa u Primorski Dolac, gdje smo se u fra Stjepanovoj bivšoj župi vrlo ugodno osjećali. U obitelji Nene Ivakića zatekli smo njemu drage svećenike: fra Filipa Milanovića, fra Josipa Klarića i fra Pericu Maslaća.

04.01. Blagoslov obitelji od Ane Miličević do obitelji Bačić.

Sprovod Marici – Mariji Bukarica u 14.00 sati.

05.01. Blagoslov obitelji od Veljka uzbrdo, Ramljaci, oko vile i Dučići.

06.01. Tri kralja, blagoslov vode i svečana misa, misa za fra Antu Topića u 10.00 sati. Svećenici na Visovcu...

10.01. Krštenje Gospodinovo, 76 osoba. Nakon svete mise blagoslov župne kuće, sudjelovalo 20-ak osoba.

12.01. Sprovod Cviti Bukarici u 14.00 sati.

16.01. Velika bura najavila je svoj poprilično rušilački pohod.

17.01. Pjevana sveta misa u 10.00 sati, osjetno manje naroda, a to sve zbog bure. Fra Stipe Bešlić, fra Stojan Da-mjanović, fra Stjepan Matić i fra Mario Radman u 13.00 sati proslavili svoje imendane, a vrijeme je bilo burno i vrlo hladno. No, to nije omelo da se okupi 33 fratra, za što su svećari bili izuzetno radosni uz duboku zahvalnost svojim čestitarima.

18.01. Blagoslov obitelji Damir Topić i Petar Nakić (naknadno), bura i vrlo hladno.

19.01. Jutros se živa na termometru spu-stila na -13 °C dojavio je Ivan Topić. Najhladniji dan u Hrvatskoj ove zime -22 °C.

23.01. Sprovod Živku Mrđenu u 14.00 sati, budući da je bio učesnik Domovinskog rata pokopan je uz vojne počasti.

27.01. Nakon dugog niza godina zaputili smo se u Makarsku, među ostalima

obišli smo i svog profesora iz naših stu-dentskih dana koji pokušava dočepati stotu godinu života. Rodio se davne 1918. Godine.

veljača, 2016.

02.02. Svujećnica. Sveta misa u 16.30 sati.

03.02. Danas je na redu naša župa da organizira Dekanatski sastanak... U 09.30 sati počelo je živopisno iz života, nastavilo se u radno – ozbiljnom tonu... uz nas svećenike u sveukupnom broju na našem skupu našlo se 14 svećeni-ka. Jučer i danas za ukusan prijam dragih ljudi pomogle su Seka Tomić i Anka Topić uz pripomoć Marka.

08.02. danas je u službeni pohod našoj župi stigao mnogopoštovani provin-cijal fra Joško Kodžoman, pregledao i potpisao službene knjige te sa župni-kom vodio razgovore o djelatnostima u župi...

10.02. Pepelnica. Blagoslov pepela, 29 osoba na svetoj misi i obavili smo pepeljavanje.

11.02. Fra Stjepan Matić i fra Milan Ujević "gromovitom olujom" pošli u sprovod fra Mili Čirki na Lovrincu, bijaše kišo-vito i maglovito.

12.02. Usprkos lošem vremenu na pobož-nosti Križnog puta skupila se oveća skupina svijeta i u slavljenju svete mise su oni bili sudionici na gozbi Božje ljubavi...

13.02. U noći s petka na subotu kiša šibana snažnim vjetrom.

14.02. Prva korizmena nedjelja, 81 nazoč-na osoba, pepeljavanje onih koji to nisu prije učinili... župnik na ispomoći u Drnišu u prigodi duhovne obnove.

15.02. U tijeku minule noći i jutra ponovno kiša.

113


17.02. Svećenička rekolekcija u Šibeniku, tema: Svećenik – vjerni služitelj sakra-menta pomirenja.

19.02. U župni ured na kratko stigao gra-fički urednik lista "Siverić", gospodin Silvio Družeić iz Splita.

Danas je u Benkovcu pokopana Kata Vukančić, majka triju časnih sestara.

21.02. Pjevani Put križa i svečanu misu pra-tilo 66 osoba, u ministrantska odijela obuklo se 8 ministranata.

23.02. Sveti Polikarp, biskup i mučenik (I. stoljeće). Polikarp je bio biskup Smirne (Mala Azija) i učenik sv. Ivana Evanđelista: život je proveo u sjeni toga velikoga apostola, ali ga je ipak okončao mučeništvom.

Kada je u Smirni započeo žestok prgon Mlade Crkve, stari se biskup Polikarp skrio u jednu žitnicu... no, pronašli su ga i izveli pred prokonzula koji je poku-šao sve kako bi ga naveo na odricanje od vjere i žrtvovanje lažnim bogovima.

Polikarp je, međutim, bio neustrašiv, kako svjedoče brojni pisani izvori o njegovu mučeništvu: "...mogu te živa spaliti!" -zaprijetio mu je prokonzul. "Ne bojim se ja toga ognja!" - odvratio mu je sv. Polikarp. I tako je završio na lomači, na koju se sam bio popeo. Umro je moleći: "Blagoslovljen budi Gospodine, neka Tvoje divno ime bude slavljeno dovijeka!" Bilo je to godine 156. Pepeo i preostale kosti skupljene su te – prema svjedočanstvu – čuvani kao zlato i drago kamenje. Recimo i to da je spaljen na gradskom trkalištu.

U dvorani župnog stana članovi NK Rudar imali su prigodno zasjedanje...

24.02. Visovac, samostanski kapitul za mjesec veljaču...

26.02. Siverski župnik pratio kazališnu predstavu "zapisi iz nevremena",

izbori tekstova don Branka Sbutege u Glazbenoj školi "Krsto Odak" u Drnišu u 18.30 sati.

29.02. Nakon što je u Policijskoj postaji u Drnišu podnio zahtjev za produženje valjanosti svoje vozačke dozvole, na putu prema kući, župnik se na stadi-onu NK Rudar sam samcat zadržao 20-ak minuta. U tišini se prisjetio no-gometnih turnira minulih godina i gla-snosti više stotina igrača i navijača...

ožujak, 2016

01.03. Na današnji dan 1941. siverski žu-pnik prvi put ugledao je svjetlo ovoga svijeta. Svojski je zahvalio Tvorcu života za darovani život!

Oko 10.00 sati župnik se u Gradskoj knjižnici u Drnišu sastao s gospodi-nom Davorom Čupićem i zajednički su uredili plakat za predstavljanje knjige CODEX MORALIS CROATICUM u Drnišu 09. travnja 2016. godine.

Rano jutros sa Širokog Brijega javio se fra Seratin Hrkač i čestitao župniku rođendan.

Bio kod Dražena Čupića u vezi s hodo-čašćem u Široki Brijeg.

03.03. Malo prije podne ozbiljno zaprijetio snijeg, koji je 15-ak minuta padao velikom silinom, ali prestao je. Siver-ski župnik u crkvi Gospe od Ružarija u 18.30 sati pratio GRADSKI ZBOR BRODOSPLIT u sklopu XV. VEČERI PASIONSKE BAŠTINE.

05.03. Dere bura, po brdima odjekuje nje-zina huka. U tijeku popodneva bura je preokrenula u snažan i hladan jugo.

11.03. Pobožnost Križnog puta, naizmje-nice su predvodili fra Stjepan Matić i Ferdo Topić, a klupe su bile dobro popunjene...

114


13.03. Vrijeme hladno i vjetrovito, Put kri-ža ulicama grada Drniša održan je u Gospinoj crkvi zbog lošeg vremena...

14.03. Bura na svome rušilačkom pohodu ne jenjava. Župnik sređivao stvari za novi, jubilarni 30. broj lista "Siverić".

19.03. Sveti Josip. Sveta misa za sve pogi-nule u Kninu 1944. godine u 10.00 sati.Sprovod Mariji Nakić u 14.00 sati.Uskršnja ispovijed u 18.00 sati.

20.03. Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjet-nica. Svečana i pjevana sveta misa uz Muku po Luki.

21.03. Pripomoć župi u Kninu (sveta ispovijed).

22.03. Pripomoć u Kninu, opet hladno i kišno vrijeme.

23.03. U noći s utorka kiša nije posusta-la, puše olujni vjetar.

24.03. VELIKI ČETVRTAK. Sveti obredi Velikog četvrtka u 18.00 sati.

25.03. VELIKI PETAK. Obredi Velikog petka započeli su u 18.00 sati.

26.03. VELIKA SUBOTA. Bdijenje, blago-slov ognja i ponoćka u 23.30 sati.

27.03. USKRS. Sveta misa u 10.30 sati... Visovački gvardijan pozvao je sve okolne župnike na prigodni ručak na Visovcu.

travanj, 2016.

02.04. Hodočašće u Međugorje i Široki Brijeg...

05.04. Sprovodna misa za pokojnu Anticu Bukarica u 16.00 sati.

08.04. Prvi put u ovoj godini Milan Ramljak dobro je pokosio zelene površine.

09.04. Nekoliko sati tiho je padala dobro-došla kiša.

Predstavljanje knjige Mile Prpe CO-DEX MORALIS CROATICUM. Knjigu su u Velikoj vijećnici u Drnišu pred-stavili: fra Stjepan Matić, fra Žarko Maretić, Ivan Topić, Davor Gaurina i Marinko Šindilj.

10.04. TREĆA USKRSNA NEDJELJA. Misna proslava svečana kao i uvijek. U svetoj misi molili smo za fra Gabrijela Tomića. Predvečer u Gospinoj crkvi pomoglo se ispovijedati. Na kraju sve-čane mise na dostojan način ispraćena je slika Gospe Visovačke.

11.04. Siverski župnik i fra Milan Ujević pošli u Split. Siverski župnik je oba-vio svojih osobnih i župnih poslova. Glavni urednik lista “Siverić” u Splitu se sastao s gosp. Silvijem o uređenju jubilarnog lista “Siverić”.

14.04. Jutros je župnik u samostanu sv. Ante u Kninu obišao fra Ivana Buljevića koji se oporavlja te se s njim zadržao više od sat vremena.

16.04. Marijan Pulić izradio, dovezao i po-stavio nova ulazna vrata na crkvu sv. Petra. Milan Ramljak je i danas pokosio zelene površine.

18.04. Sprovod pok. Dinku Tomiću.

20.04. Oko 16.00 sati u župni stan stigao je fra Filip Milanović, župnik u župi Gospe van Grada u Šibeniku. Odmah po dolasku rekao je da je Siverić jedina župa u našoj Provinciji u kojoj do danas nije bio.

23.04. SVETI JURE. Župnik u župi Rupe u svečanoj misi. Na Visovcu čestitao imendan fra Juri Šimunoviću.

25.04. SVETI MARKO. Bilo je kiše, ali i snijega na Svilaji. Kako javljaju mediji njegova visina u Zagrebu iznosila je 10 cm.

26.04. Na današnji dan prije 30 godina dogodila se Černobilska tragedija...

115


Ovu pjesmu: Čuvaj Bože branitelje naše! - nedavno ju je na adresu našeg Uredništva uputila Nevenka Soldo, poštovana djelatnica u vukovarskoj ratnoj bolnici. ZAHVALJUJEMO!!!

Stjepan Gabud

Čuvaj Bože branitelje naše

116

fra STJEPAN MATIĆ

Sveti Pavao: Zvijezda koja ne zalazi

Na suđenju pred Feliksom u Cezareji Primorskoj Antonije Feliks prokurator: 52. - 60.

Smatram da smo vam u prošlome broju našega lista na najbolji mogući način

predočili morsku luku u mramoru, CEZA-REJU PRIMORSKU.

Kada su do Židova stigle pouzdane vijesti da Pavla nema u Jeruzalemu, njihova mržnja nije splasnula. Kod njih je prevla-dala bojazan da rimski sud ne proglasi Pavla nevinim. Zato upregnuše sve sile da upropaste dušmanina kleta. Izabraše birano poslanstvo sastavljeno od članova Velikog vijeća, koje će predvoditi sam veliki svećenik. A da što bolje uspiju na sudu, uze-še sa sobom jednog rimskog odvjetnika, koji će mjesto njih voditi tužbu. Taj se zvao Tertul, a stanovao je u Jeruzalemu, gdje je zastupao stranke na sudu poznavajući rimske zakone.

A već treći dan poslije dolaska Pavla u Cezareju dođe onamo i veliki svećenik Ananija s nekim članovima Velikog vijeća i s odvjetnikom Tertulom. Feliks privoli da se Pavao odmah pozove na sud.

U jednoj dvorani Herodove palače započe Tertul raspredati svoju optužbu protiv Pavla. Da pridobije Feliksa na svoju stranu, poče mu laskati ovim riječima: "Presvjetli Felikse! Uvijek i posvuda priz-najemo s velikom zahvalom da je Tvoja

zasluga, što živimo u velikom miru i da se Tvojom brižljivošću mnogo toga popravilo ovome narodu."

Tako evo hvali plaćeni odvjetnik Felik-sa, protiv kojega su Židovi nekoliko mjeseci kasnije podigli silne tužbe kod cara radi okrutnosti i nasilja.

"Ali da ti mnogo ne dosađujem", nastavi Tertul, "molim te da nas ukratko poslušaš prema poznatoj tvojoj milostivosti.

Nađosmo da je ovaj čovjek kuga i da diže bune protiv Židova po svom svijetu i da je kolovođa sljedbe nazaretske. Taj je dapače pokušao oskvrnuti naš hram, a uhvatismo ga da mu sudimo po našem zakonu..."

Iz ove se optužbe vidi kamo smjeraju Židovi. Hoće na svaki način da Pavla otmu Rimljanima pa da ga sprave pod svoj sud. Znali su da ga rimski sud neće osuditi, jer nije počinio nikakva zločina. U to su ime tužili Pavla da diže bunu protiv Židova, da je kolovođa onih koji su otpali od židovske vjere i pristali na kršćanstvo, da je oskvrn-uo njihov hram, oni su ga ulovili, a rimski pukovnik Lizija da im ga je oteo.

Pavao je dobro znao što bi mu se dogodilo da je nesrećom dopao u ruke

vjerski podlistak

117

»SIVERIĆ« BR. 30 VJERSKI PODLISTAK

židovske. Optužba je sadržavala gadne klevete protiv Pavla. Prisjetimo se da ga je već na početku svog govora Tertul nazvao pravom kugom. Time je puno rekao da je Pavao iskvaren čovjek i treba ga uništiti kao što nalet kuge treba suzbiti i zapriječiti da se kuga ne širi dalje. Tertul je Pavla nazvao kugom iz tri razloga: što diže bunu protiv Židova po cijelom Rimskom Carstvu, što je glavni kolovođa sljedbe nazaretske i što je htio obeščastiti njihov hram.

Kad je Tertul završio, dade Feliks znak Pavlu da govori. Gledajući na Feliksa započe Pavao ovako: "Znajući da si ti već mnogo godina sudac ovomu narodu, mirne ću se duše braniti."

Već šest ili sedam godina upravljao je Feliks zemljom židovskom. U to vrijeme

imao je prilike upoznati židovski narod i njegove običaje, pa je lako mogao znati da kršćanstvo nikomu ne predstavlja pogibelj. Poslije ovoga jednostavnog uvoda, u ko-jemu nema trunka laskanja, pobija Pavao kao maljem redom pojedine točke optužbe.

Protiv prve točke da diže bunu protiv Židova, brani se Pavao ovako: "Možeš, naime, doznati da nema više od dvanaest dana kako uđoh u Jeruzalem da obavim pobožnost. I niti me nađoše u hramu da s kim raspravljam ili da bunim narod, ni po zbornicama, ni u gradu. I oni ne mogu tebi dokazati čim me sada krive."

Nakon sva tri misijska putovanja Pavao bi pošao u Jeruzalem da obavi pobožnost i dubinski zahvali Bogu što mu je udijelio

118

VJERSKI PODLISTAK »SIVERIĆ« BR. 30

milost da je mogao proširiti vjeru i što ga je sačuvao od mnogih nezgoda.

Za to vrijeme nije nigdje ni s kim zamet-nuo svađe niti koga razjario, pa nije istina da je bunio narod protiv Židova.

"Drugu točku optužbe priznaje Pavao, ali u tome što je kršćanin nema ništa zla... zato se i ja trudim da imam čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima".

Pavao dakle, otvoreno priznaje da je pristaša kršćanske vjere, koju Židovi pod-rugljivo nazivaju sljedbom. Ali i kao kršć-anin služi istomu Bogu kojemu su služili i oci patrijarsi, i vjeruje u sve što je pisano u židovskome zakonu i prorocima. Pavao je vodio silnu brigu o tome da svoju savjest ne okalja kakvim grijehom.

Na treću točku optužbe da je htio oskvrnuti židovski hram, odgovara Pavao ovako: "Poslije više godina dođoh podijeliti svome narodu milostinju i da prikažem žrtve. U tome poslu nađoše me očišćena u hramu bez mnoštva naroda i bez buke..."

Četiri ili pet godina Pavla nigdje vidjeti u Jeruzalemu. Kad je bio u hramu, digli su narod na njega neki Židovi iz Azije, koji bi sada morali biti ovdje da kažu što je Pavao skrivio.

Ciljajući napokon na svoje tužitelje za-vrši Pavao svoju obranu ovako: "Ili ovi sami neka kažu ako su našli na meni kakvu krivn-ju kad sam stajao pred Velikim vijećem, osim jednoga ovog povika koji doviknuh stojeći među njima: Radi uskrsnuća mrtvih sudite vi mene danas."

Poslije ove ukratko sročene obrane nije Feliks mogao osuditi Pavla. Iz optužnice i obrane razvidno mu je bilo da se tu ne radi ni o kakvom zločinu, već o vjeri. Budući da je dugo vremena boravio u Palestini o novoj vjeri čuo je više nego su Židovi mislili. Bio je živim svjedokom kako se ta vjera širi mun-jevitom brzinom. Znao je dobro kako Židovi

iz dna duše mrze i progone njezine pristaše. Zato nije nasjedao židovskim klevetama i nije mogao osuditi Pavla. Našao se između čekića i nakovanja. Da ga proglasi nevinim bio bi silno uvrijedio Židove i na sebe navukao njihov gnjev. Da se izvuče iz škripca, smisli kako bi bilo najbolje da parnicu odgodi. Promišljeno i vrlo lukavo uhvati se na izjavu Židova koji su se pozvali na pukovnika Lizija da posvjedoči njihovu tužbu. Prekinu, dakle, sudsku raspravu i reče Židovima: "Kad dođe pukovnik Lizija, ispitat ću vašu stvar." Da je to bila samo izlika vidi se po tomu što Liziju nije nikad pozvao. Sve što je Feliks učinio za Pavla, bilo je to da mu olakša zatvorske dane. Zapovijedio je da se s Pavlom dolično postupa i da se nikomu od njegovih ne brani dolaziti k njemu i posluživati ga. Siromašni uznik Pavao ostade i nadalje u zatvoru. Za ruku ili nogu bio je okovan lancem komu je drugi kraj bio pričvršćen o zidu.

O sužnju kojega je došao tužiti sam veliki svećenik iz Jeruzalema počelo se govoriti po svoj Cezareji. Pogotovo žene velikih činovnika bile su radoznale kakav je Pavao čovjek i radi čega se tako zamjerio Židovima. Tako je i Feliksovu ženu Druzilu silno zanimalo, kakva je to nova vjera koju naučava Pavao. Da udovolji njezinu znatižel-ju, a da i sam pobliže čuje Pavla, pozva ga jednom Feliks da njemu i njegovoj gospođi pripovijeda o nauci Kristovoj. Mislili su oboje da će ih Pavao koji sat lijepo zabaviti svojim tumačenjima. Ali se ljuto prevariše. Feliksu koji se nije bojao Boga ni ljudi i koji je je smatrao da smije činiti što hoće, jer ima moćna zagovornika na rimskome dvoru, ne htjede Pavao pripovijedati života Isusova, već mu je dao do znanja kako Kristova vjera uči da svaki čovjek mora biti pravedan. Druzili, koja je ostavila svoga zakonitog muža, tumačio je da po novoj vjeri svaki čovjek mora živjeti čisto. Potakao ih je da se oboje ostave svoga zloga puta i dodade kako će na sudnji dan svaki čovjek pred

119


Bogom odgovarati za svoje čine. Ovo malo riječi uzdrmalo je Feliksa tako da je sav preplašen prekinuo Pavla riječima: "Dosta, dosta za sada; kad budem imao vremena, pozvat ću te opet."

Uzaludni su bili pokušaji sv. Pavla da namjesničku i njegovu tobožnju ženu obrati na pravi put. Oboje se preplašilo njegovih riječi, ali se nije popravilo. Zato ih je stigla kazna Božja već na ovome svijetu. Feliksa je kasnije svrgnuo car s njegova položaja radi bezakonjašto ih je počinio u Palestini. Druzila je zaglavila s jednim svojim i Feliksovim sinom, kad je godine 79. provalio Vezuv i zasuo grad Pompej u južnoj Italiji.

I kasnije je Feliks više puta dao poz-vati Pavla, ali mu je zabranio govoriti više o vjeri jer mu takvi razgovori nisu išli u prilog. Volio je, vjerojatno, čuti kud je sve putovao i što je sve doživio. A to je bilo samo onako na oko. Iz obrane Pavlove bio je Feliks razlučio da je Pavao donio u Jeruzalem veću svotu milodara za siro-mašne Židove pa je živio u nadi da će mu ipak jedanput ponuditi novac, ne bi li ga pustio iz zatvora. Podmititi suca bilo je po rimskome zakonu strogo zabranjeno, ali ipak ništa neobično. Tako je namjesnik Albin, jedan od Feliksovih nasljednika, prije nego je otišao iz Palestine, pustio iz zatvora svakoga zločinca koji mu je dao novaca. Iz ovoga svega dobro je razvidno i opipljivo da je još u 1. stoljeću nakon Kristova rođenja uvelike cvjetala korupcija i mito te i jamčevina, riječ koja se danas čuje i u našim sudnicama. Dakle, ništa no-vo pod suncem! Ako imaš novaca, možeš vani iz zatvora, smiješi ti se sloboda... Tim je, veli jedan stari pisac, ispraznio tam-nice, ali je sve ceste napunio lopovima i drumskim razbojnicima. Pavlovi prijatelji bili bi u stanju skupiti svotu da mirne duše podmite Feliksa, jer je Pavla samo zloba

židovska uputila u zatvor, ali Pavlov ponos nije dopuštao da se dokopa slobode na tako nedostojan način. A imao je Feliks i drugi razlog da ne pusti Pavla. Odgodio je njegovu parnicu i time ostavio Židove u nadi da bi se još uvijek mogli dočepati Pav-love glave. Držeći, dakle, u zatvoru ovoga čovjeka, omražena najvećim židovskim poglavarima, držao je u neku ruku na uzdi i njih da ga ne tuže caru za njegova zvjerstva i zločine. Tako je Pavao ostao pune dvije godine u cezarejskome zatvoru, a bio bi čamio i dulje da nije pao Feliks.

U gradu Cezareji, gdje je Feliks vlad-ao, a Pavao tamnovao, bila je polovina žiteljstva židovska, a polovina sirska. Ta dva naroda različitih vjera živjela su stalno u međusobnoj svađi. Iz dana u dan znali bi se pristaše jedne i druge vjere potući tako te je bilo mrtvih glava na obje strane. Kad su se jednom opet zavadili ukaže se usred bitke sam Feliks. Videći kako Židovi tuku i ubijaju Sirce i Grke, zapovijedi im da se umire. Ali Židovi otkažu poslušnost. To razljuti Feliksa pa zapovijedi svojim vojnici-ma da golim mačevima nasrnu na Židove. Poganski vojnici nešto Židova sasjekoše, a nekima opljačkaše trgovine i kuće. Sad pođoše neki Židovi do samoga cara da se potuže na Feliksa. Kad je car Neron doznao što je sve počinio Feliks, udalji ga sa časti i naloži neka smjesta dođe u Rim da se opravda. Polazeći iz Cezareje zapovijedi Feliks da Pavao ostane u tamnici. Mislio je da će ugoditi Židovima da na carskome sudu prema njemu budu blaži. Bijednome Feliksu nije ni to pomoglo. Sud ga svrgnu sa visoke časti, a od cara mogao je izmoliti samo to da mu pokloni život. U sramoti proživi svoje stare dane i kao bijednik um-re negdje u zabitom kraju. I sjetih se one hrvatske mudrosti: "Tko pod drugim jamu kopa, sam pada u nju."

Za sada od nas toliko.

120

VJERSKI PODLISTAK »SIVERIĆ« BR. 30


Pravi križ

Na mjestu Golgota (lubanja) stoje tri križa. U sredini Isusov, a sa desne i lijeve strane od dvojice zločinaca. Jedan od ob-ješenih vrijeđao je Isusa, a drugi ga ukori: "Mi smo ovdje po pravdi, jer primamo zasluženu plaću. Za svoja djela, ali ovaj nije nikakva zla učinio." Pa nadoda: "Isuse, sjeti me se kad' dođeš u svoje kraljevstvo!" A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju!"

Od ta tri križa svaki će od nas morati izabrati jednog. Koji ćemo odabrati ovisi isključivo o nama i našoj slobodnoj volji, jer Bog nikakvu prisilu ne voli. Često smo slušali i čitali kako Isus neprestano opominje da budemo budni i pripravni, jer nitko od nas ne poznaje časa kada ćemo pozvani biti. Razuman čovjek vrlo dobro zna kako je život kratak – proleti u trenu. Iskoristit će maksimalno darovano mu i ni čim zasluženo vrijeme i činit će sve kako bi

zaslužio život vječni. Oni drugi, koji misle da život treba živjeti i uživati punim plućima (jer jednom se živi!) i da će se moliti kada ostare, u velikoj su zabludi. Ne shvaćaju da u trenu mogu nestati s lica zemlje. A smrt kada dođe, neumoljiva je. S njom nema na-godbe, nema uzmicanja, nema skrivanja, nema odbijanja, nema moljakanja, nema kupovanja vremena, nema čekanja. Uzima bez pogovora onog' komu je odzvonilo. I stoga, uključimo naše moždane vijuge, vremena imamo koliko nam je naš stvoritelj dao, razmislimo kako možemo postati bolji. Prestanimo biti egoisti. Nismo stvoreni da služimo samo sebi, stvoreni smo da služimo i drugima, da im pomognemo koliko je to u našoj moći, da ih tješimo, da ih slušamo, da im damo osjećaj da nisu napušteni niti zaboravljeni, da im damo moralnu podršku, jer kredit dobrote kamatom se plaća.

Zahvaljujmo se našem Gospodinu. Tražimo njegovu blizinu. Predajmo mu sve naše boli, muke, nevolje, stradanja, razočaranja. Sve će on preuzeti na sebe jer nas neizmjerno ljubi. Kad' gledamo Isusa na križu vidimo našeg' "prekrasnog" spasitel-ja. Ono što zapravo ne vidimo i što je oku skriveno jest neprepoznatljivi Isus, bezlična masa užasa, prekrivena svim strašnim bolestima koje je preuzeo na sebe. Molimo za sve one koji nemaju vremena za njega. Molimo da se obrate, jer ako to ne učine, bojim se da će pakao postati pretijesan!

Molimo se beskrajnom i neiscrpivom Božjem milosrđu da nam pomogne odabra-ti pravi križ – križ po komu ćemo se spasiti – križ po komu ćemo zaslužiti život vječni!

“Razuman čovjek vrlo dobro zna kako je život kratak – proleti u trenu. Iskoristit će maksimalno darovano mu i ni čim zasluženo

vrijeme i činit će sve kako bi zaslužio život vječni. Oni

drugi, koji misle da život treba živjeti i uživati punim plućima (jer jednom se živi!) i da će se moliti kada ostare, u velikoj su

zabludi.”

121



Da, Oče

Želimo nositi svoj križ. Zahvaljivati što smo dostojni trpjeti radi Tvog Imena.

Naši koraci upućeni u vjeri i poniznosti, neće nas razočarati. Sve dane Korizme uz naše molitve, žrtve, i brige, predajemo neizmjernoj ljubavi otkupiteljskoj našeg raspetog Isusa na Križu.

U ovoj godini milosrđa zahvaljujemo Gospodinu na divnom planu. Dobili smo kapelu Milosrdnog Isusa. Za radost svim vjernicima. Uvjerljiva ljubav i milost za

postignuće trajnog mira. Promatrajući sliku srce i duša nam se otvaraju. Potpuno predan-je nastaje u našoj nutrini. U tišini suze same teku. On sve zna nije potrebno nabrajati.

Svjesni da moramo sami poraditi na svemu što nas tišti. Sigurni da Isus hoće i može pomoći uz naše nastojanje i priznanje u poniznosti. Po svemu svijetu glas se širi: “Dođite k meni! Svi vi umorni, opterećeni i izgubljeni!” Sve je rečeno i jasno. Na nama je da li ćemo poslušati.

122

pisma prijatelja lista

Pisma prijatelja lista

dragi fra sjepane, poštovani kolega i prijatelju!

Hvala Ti na božićnom primjerku Tvoga župnog lista "Siverić". Bogat je zanimljivim i vrijednim sadržajima kao i inače, a gotovo svaki tekst popraćen slikom. Autori tek-stova su raznovrsni, ali i poznate osobe iz našeg vjerničkog i javnog života, a među njima si svojim prilozima i Ti, što mi je osobito drago.

Veselim se što je na naslovnoj strani lik Gospe od Utočišta iz Aljmaša. Moja prva dječačka hodočašća bila su u to Gospino svetište na lijepom plavom Dunavu. Dok upotrijebih ovaj mali splet riječi sjetih se novogodišnjeg koncerta Bečke filharmo-nije kojega mnogi i mnogi sa užitkom i slušaju i gledaju. A draga Gospa je nadah-nula mnoge i mnoge pjesnike i skladatelje, umjetnike različitih usmjerenja. Gotovo dojedan od nas koji smo izabrali duhovni poziv zahvaljuje Majci Mariji na njezinoj mnogovrsnoj pratnji u našem svećeničkom djelovanju. Susreli smo se s njom dok su nas kao mališane znali stariji pri susretima usput lagano pomilovati po glavi, a naši ro-ditelji učiti nizati Zdravomarije pri jutarnjoj molitvi, a osobito pri svetoj krunicikoja se često čula s pragova naših domova. Kako im ne bismo bili zahvalni!

Tko bi mogao navesti i opisati sve naše susrete, poštovani fra Stjepane, od onih dana naših prvih susreta za moga kratkog posjeta rodnom Slivnu pa do ovog zadnjeg, kojega si i slikom i riječju obilježio u božićnom broju.

Zahvaljujući Ti na svim tim dragim susretima želim to izraziti osvrtom na jednu znakovitu bjelinu na stranicama ovog broja. Riječ je o vijencima bijeloga luka kojima ste tolike ovjenčali pri posjetu mjestima ove drage nam Slavonije, a ona je mnogima i mnogima bila u ona teška vremena utočište i spas od neimaštine, pa ovdje i ostadosmo da su nas već i groblja puna.

Na prvim stranicama lista spominje se Stara Gradiška. Vadiš taj bilac iz torbe kako bi ovjenčao poput lovorova vijenca prvog čovjeka toga grada. Sigurno ima toliko lijepoga o tom gradu, ali tu bjelinu ljepote u ono olovno vrijeme obilježiše stradanja tolikih nevinih. Sjetih se svoga djetinjstva kad smo ostali bez svog oca Šimuna. Pet ipo godina tamnovanja je nedužan odrobovao što u Staroj Gradiški što u Lepoglavi (gledao je s prozora barake našeg kardinala mučenika gdje sam šeće zatvorskim dvorištem). Vrativši se bio je kao stranac osobito za mene i moga brata blizanca Tomislava. Ostao je za nas onaj koga smo oslovljavali na "Vi, tata!" kao da je stranac, a ne naš dragi otac. Dobro pamtim obiteljsku uopćenu jutarnju molitvu koju je otac svakodnevno predvodio. Majka Kata nam je zajedno s našim sestrama kroz vrijeme njegova tamnovanja bila i otac i majka. Uz sve nedaće uživali smo u bjelini našeg obiteljskog zajedništva povezani s našom župom sv. Petra i Pavla u Osijeku.

Župna crkva, danas konkatedrala, obilježila je naše djetinjstvo i mladenaštvo i zrelu dob. Ovaj broj "Siverića" opisuje i riječju i slikom i detalj iz nje.

123

»SIVERIĆ« BR. 30 PISMA PRIJATELJA LISTA

124

PISMA PRIJATELJA LISTA »SIVERIĆ« BR. 30

Bilo mi je osobito drago da si me, fra Stjepane, uključioi u skromnu organizaciju ovoga posjeta. Za moga boravka kao umi-rovljenika našao sam se kod svojih, pa sam u mnogočem obnovio poznavanje ulica moga djetinjstva, a neke sam morao po prvi put upoznavati bilo da sam se kretao automobi-lom bilo pješice. Tako mi nije bilo teško doći do i dočekati vaš autobusna silazu s auto-ceste pred ulazom u Osijek kod Višnjevca i dovesti vas do parkirališta uz samu Dravu, a konkatedrala je nadomak. Zahvalan sam dragom Bogu i Blaženoj Djevici Mariji što je tu niklo moje zvanje da bih doživio i zahvalno slavlje Zlatne Mise 11. listopada 2015. U toj crkvi mojih ministrantskih dana, kao i potom u vrijeme ljetnih praznika Ti si, dragi fra Stje-pane, i mene ovio vijencem luka.

Aljmaš i Gospu od Utočišta na početku već spomenuh. Kako je bilo teško gledati tragediju gdje žitelj pred najezdom Jugosla-venske takozvane narodne armije napušta spuštajući se u šlepere kako bi spasile žene, starce i nejačad na nekom sigurnijem mje-stu. Na mjestu razorene župne crkve, toga Gospina svetišta, mjesta tolikih molitava i primljenih milosti obilježili ste list "Siverić" slikom novoizgrađene moderne crkve u liku lađe s jarbolom. Sugurno ste i vi bili dionici uslišanih vam molitava. Moj kolega i prijatelj, župnik i upravitelj svetišta Ante Markić vidno je bio razdragan tim bijelim vijencem.

Cilj vašega putovanja je bio Vukovar, grad heroja, grad za pamćenje. Slike Spo-men – groblja, Ovčare, mjesta jednog od najvećih zločina. Smijemo li zaboraviti te pale naše heroje. Osobno sam mnogih subota sudjelovao na euharistijskom ispra-ćaju poginulih, najviše je to bilo u samom Vukovaru, ali i u mnogim mjestima oko Vukovara. Vjerujem da će nam te slike biti dragocjena uspomena.

Dragi fra Stjepane! Osvrnut ću se još kratko sa zahvalnošću što si u taj božićni

broj vašeg lista uvrstio i nekoliko slika sa za-hvalnog slavlja moje Zlatne mise u rodnom Slivnu. A što je Euharistija nego zahvala. Tu sam se rodio, tu sam kršten, a onda "presa-đen" u Slavoniju. Ali kako je naš did Petar marljivo sticao "sebi i svojim nasljednicima" i danas nastojimo koliko – toliko sačuvati tu didovinu. Ovdje bih ipak više htio istaći sudionike oko oltara. Tu je moj rođak fra Ivan Jukić, propovjednik. Uživao sam, a vjerujem i nazočni u prekrasnim porukama. Veselje i tuga često se izmjenjuju, pa tako i ovdje: fra Danko Glibota je navijestio Evanđelje. Sje-ćam se njegove Mlade Mise. A u posebnom sjećanju mi je ostala pozdravna riječ njegove sestre za obiteljskim mladomisničkim sto-lom u komšiluku Glibote koje je dalo u Slivnu najviše duhovnih zvanja. Samo kratko vrije-me nakon našeg slavlja Bog uze sebi dobrog i vjernog slugu. Bio nam zagovornikom kako bi se obnovile naše obitelji, a onda će biti i duhovnih i drugih zvanja!

U koncelebraciji je sudjelovao i još je-dan zlatomisnik.Niska rasta, al neoborivog duha. Bio je to fra Stjepan Frane Šešelja, iz Zaglava sa Dugog Otoka, član zajednice franjevačkih trećoredaca, u dva navrata u vojnom zatvoru, dugogodišnji misionar u Australiji. Sve ove godine nakon vojnog roka povezivao nas jedan skromni zavjet: kratka svakodnevna molitva.

Kako će za nekoliko sati započeti uskrsno slavlje navodim kratko ostale. Na slici su: fra Zoran jonjić (donedavni slivanj-ski župnik), don Mato Knežević, župnik u Garčinu kod Slavonskog Broda. Jednu od glavnih uloga odigrao je dr. prof. fra Željko Tolić, moj zavičajni župnik koji je puno toga vrlo vrijedno odradio u pripravi slavlja.

I na kraju ono najvažnije. Dragi fra Stjepane! Posebno ističem Tvoju veliku za-uzetost oko događanja povezanih s Tvojim župama. Vidim da imaš uvijek dobre su-radnike, pa odatle i njihove suradnje u listu.

125


126


127


Kako je, dok ove retke pišem, uočnica naše najveće svetkovine Gospodinova uskrsnuća, koristim ovu priliku zaželjeti Te-bi i čitateljima sretan i blagoslovljen Uskrs. Neka Ti Uskrsli udijeli da u ovom sigurno napornom radu ustraješ do kraja, na dobro zajednica kojima Te Gospodin šalje.

Drago mi je da ove retke pišem pred Bijelu Nedjelju (i bijeli luk je Božji dar) jer nam je Uskrsli donio najveći dar, Božje milosrđe.

Iskreni pozdrav Tebi i Tvojim suradni-cima, kao i svim vjernicima župe Siverić!

Tvoj subrat u svećeništvu

Vladimir Mikrut, župnik u m.

Split, siječanj 2016.

poštovani fra stjepane!

Primio sam list "Siverić". Puno hvala! Želim Vam sve najbolje, kao i Vašim župlja-nima Siverića.

Bog vas i dalje vodio i čuvao!

Obitelj Slobodana Glibote

Sutivan, ožujak 2016.

poštovani i dragi oče stipe!

Hvala ti na poslanim brojevima 28. i 29. "Siverića". Iznenadio sam se kad sam vidio broj 28, jer si mi ga poslao prošlog ljeta. Ali moja zaboravljivost nije ti zahvalila i javila da sam ga primio.

Dogodilo se sljedeće: ja napisao od-govor i stavio u jednu knjigu, a sutra ću poslati. Starost – zaboravljivost se iskazala i pismo ostalo u knjizi, dugo vremena sve do ovogodišnje korizme. Ništa posebno

nije bilo u tom pismu osim jedne rečenice: i ja sam se jedno ljeto 1958. godine grijao u Makedoniji; Štip (Šuti! Trpi! I pati!) od Sv. Ante do Male Gospe, a poslije Pirot 21 puni mjesec – sve 24 mjeseca.

Dragi Stipe, tebi želim najprije "Sretan Uskrs" i neka te dobri Otac nebeski još poživi kakvoga te imam u očima: čvrsti dinarac, sin majke hladne Cetine, "dite" Gospe Sinjske, sljedbenik asiškoga vese-loga siromaška o. Franje. Bog te poživio za dobro tvoje pastve!

Svako dobro uz iskreni pozdrav želi ti tvoj stariji brat

Don Petar Doljanin

Virovitica, ožujak 2016.

Štovani fra stjepane!

Na stazi života Božjom providnošću susrećemo u raznim prigodama različite osobe.

Zahvaljujem Svevišnjem što mi je udi-jelio radost da upoznam Vas kao iznimnog "Božjeg pastira", gdje sam u neposrednom susretu s Vama spoznao Vašu predanos tdubinom duše, svećeničkom zvanju.

Čestitam na svemu, a osobito na pre-danosti uređivačke sadržajnosti i kontinu-itetu izlaženja glasila Vaše župe "SIVERIĆ – List Župe sv. Petra Apostola Siverić".

I sam naime, po prirodi svoga posla, često uređujem gospodarske publikacije, te znam koliko treba osobnoga truda i ani-miranja svih iz okruženja, da se pripreme sadržajne i korisne informacije.

Želim Vam svako dobro i neka Vas čuva dragi Bog!

Milan Vanđura

128


129


130


Dugopolje, travanj 2016.

poštovani fra stjepane!

Želim Vam se zahvaliti na listu "Siverić" kojeg uvijek iznova imam želju čitati.

Nadam se da ste dobrog zdravlja te Vam želim da Vam dragi Bog podari još mnogo godina, da svojim postojanjem uveseljavate mene i mnoge čitatelje lista "Siverić".

Listajući tako Vaša izdanja, često se sjetim djetinjstva i godina kada ste Vi bili na mojoj župi u Primorskom Docu.

I tako moram priznati da me veoma obradovalo kad sam Vas susrela na blag-dan Velike Gospe u Sinju. Ne znam da li se sjećate Vi tog susreta, bilo je to otprilike prije pet – šest godina.

Tih par minuta što smo popričali tako me ohrabrilo, uveselilo, ne mogu riječima opisati, uglavnom taj susret meni je mnogo značio.

Primite puno pozdrava od mene i moje obitelji

Miranda Balić

Široki Brijeg, travanj 2016.

dragi fra stjepane!

Neka iz naše svete vjere cvjetaju radost i nada, ushiti i ponos – čega je prepuno Tvoje pismo.

Drago mi je da su hodočasnici ponijeli tako lijepe dojmove s ovog Marijina i muče-ničkoga Brijega. Bogu hvala!

Srdačan pozdrav Tebi i fra Stojanu

fra Vendelin Karačić

poštovani fra stjepane

Lijepo Vas pozdravljam i želim Vam svako dobro da Vas zdravlje služi kako bi Vi služili nama.

Hvala za svaki poziv i razgovor, hvala što ste nazvali mog Paška i pitali kako je!

Hvala za molitve koje ste uputili za mog sina dok je još bio mala beba, hvala što pitate gdje su i kako su moja djeca i danas! Kažem ja njima kako ih se sjećate i to ih baš veseli. A ja se veselim slijedećem susretu s Vama i Vašim župljanima!

Luca i Paško Šimac

dragi fra stjepane,

Evo jedan mali dar za veliki list Siverić. Srdačna vam hvala za zajedničke dane koji su nezaboravni.

Uvijek vam odani,

Ljubica Jukić i obitelj Mikrut

131

Naši pokojnici

Ja sam Put, Istina i Život, govori Gospodin, koji u svojim rukama drži ključeve života i smrti.

S tugom u srcu javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 26. siječnja 2015. okrijepljen svetim sakramentima, preminuo naš dragi

dujo Šušnjara pok. mate 1939.-2015.

Pogreb dragog nam pokojnika obavljen je dana 28. siječnja 2015. u 15 sati na groblju sv. Frane u Sinju.Ožalošćeni: sin Tomislav, kći Jelena Tomičić s obitelji, obitelji pok. braće Mirka, Pavla i Ivana, sestre č.s. Alojzija i č.s. Regina, Mara Ćurković i Neda Ivković s obiteljima, obitelji pok. sestara Ive Efendić, Ljube Gaurina i Milice Mažurin te ostala mnogobrojna rodbina i prijatelji.

Tužnim srcem javljamo rodbini i prijateljima da je dana 2.1.2016. godine preminula naša draga majka, baka i prabaka

marija Bukarica ud. marka 1925. - 2016.

Posljednji ispraćaj drage nam pokojnice obavljen je dana 4. 1. 2016. u 14 sati na mjesnom groblju Sv. Petra u Siveriću.Ožalošćeni: sin Marinko s obitelji, kćeri Anđelka, Desa i Ljilja s obiteljima, brat Slavko s obitelji, sestre Anka i Jelka s obiteljima, obitelj pok. brata Marka i ostala rodbina.

Počivala u miru Božjem.

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da nas je dana 08. 01. 2016. u 84. god. života blago u Gospodinu napustila naša draga i plemenita majka, sestra, teta, ujna

Cvita Bukarica, ž. Šime rođ. Bulić 1932. – 2016.

Pogreb drage nam pokojnice obavljen je dana 12. 01. 2016. God. na mjesnom groblju Sv. Petra u Siveriću.Ožalošćeni: suprug Šime, kćeri Marijana i Branka, sestra Iva Kapetanović i njezinih 11 žive djece (od 14), obitelj pok. sestre Dinke, zaove s obitelji, Marija

Flego, Tonka Pučić, i Slavko Radeljak.Počivala u miru Božjem!

dodatak listU

132

DODATAK LISTU »SIVERIĆ« BR. 30

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 21. 01. 2016.

godine preminuo u 69. godini života naš dragi brat, stric i rođak

živko mrđen pok. Frane 1947.-2016.

Pokop dragog nam pokojnika obavljen je dana 23. 01. 2016. godine na groblju

sv. Petra u Siveriću.

„Navik živi ki zgine pošteno”!

Ožalošćeni: brat Žarko, nećaci Franjo i Tomislav te ostala rodbina i prijatelji.

S vjerom u uskrsnuće i život vječni, zahvalni za svu ljubav koju nam je pružila, javljamo svoj rodbini, prijateljima i znancima da je naša voljena majka

kata vukanćić rođ. pavlović 1935. - 2016.

usnula blago u Gospodinu, nakon teške bolesti, 17. veljače 2016. godine u 81. godini života.Posljednji ispraćaj drage nam pokojnice obavljen je na mjesnom groblju u Benkovcu u petak, 19. veljače2016. godine.

Za njom tuguju, ali u na di ponovnog susreta: sin Anto, kćeri č.s. Viktorija, č.s. Augustina, č.s. Jozepka, nevjesta Silva, unuci Vanesa, Viktor, Igor i Tomislav i sestra č.s. ManelaPavlović

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 24. 02. 2016. godine preminula u 90. godini života naša draga majka, baka, prabaka, punica, sestra i strina

marija puncet ud. adolfa rođ. čolović 1926 - 2016

Posljednji ispraćaj drage nam pokojnice obavljen je dana 25. 02. 2016. godine na mjesnom groblju sv. Petra u Siveriću.Ožalošćeni: kćeri Ana Bikić, Milena Tomić i Katica Savić s obiteljima, unučad Šime, Josip, Afrodita, Ivana, Ivica, Sanda i Goran s obiteljima, praunučad, sestra Milka te ostala rodbina i prijatelji.

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 18. 03. 2016.

u 84. godini života preminula naša draga majka, baka i prabaka

marija nakić ud. ante

1932. - 2016.

Posljednji ispraćaj drage nam pokojnice obavljen je dana 19. 03. 2016. (subota)

na groblju Sv. Petar u Siveriću.

Ožalošćeni: sin IVICA s obitelji, sin MILJENKO s obitelji, sin BORIS s obitelji,

i ostala tugujuća rodbina.

133

»SIVERIĆ« BR. 30 DODATAK LISTU

S vjerom u uskrsnuće i život vječni, javljamo sestrama, rodbini i prijateljima da je na Uskrsni ponedjeljak, 28. ožujka 2016., okrijepljena svetim sakramentima, u 86. godini života i 65. godini redovništva, blago u Gospodinu preminula naša sestra

č.s. alojzija pava Šušnjara franjevka od Bezgrjesne

1930.-2016.Sprovodni obredi i Sveta Misa zadušnica obavljena je u srijedu, 30. ožujka 2016. u 15 sati na šibenskom groblju Kvanj. Preporučujemo njezinu plemenitu dušu

dobrom i milosrdnom Ocu kome je vjerno i odano služila.

Počivala u miru Božjem.

Sestre franjevke od Bezgrješne

Tužnim srcem javljamo, rodbini, prijateljima i znancima da nas je dana 03. 04. 2016 u 81 god. života blago u Gospodinu napustila naša draga i plemenita majka, sestra, svekrva, strina, teta, ujna i baka

antica (tonka) Bukarica ud. ante, rođ ivić

1935.-2016.

Pogreb drage nam pokojnice obavljen je dana 05. 04. 2016. god. na mjesnom groblju Sv. Petra u Siveriću.

Ožalošćeni: sinovi Tomislav Ivica i Ante, sestra Slavka s obitelji, nevjeste Dragica i Marija, obitelj pok sestre Marije unučad Hrvoje, Marina, Mirela, Marin, Krešimir i Nikola, praunučad te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

Umjesto cvijeća dati prilog za potrebe crkve! Počivala u miru Božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 17. 04. 2016. godine iznenada preminuo u 72. godini života naš dragi suprug, otac, brat, svekar, djed, ujac, stric i tetak

dinko tomić pok. ivana 1945. - 2016.

Pokop dragog nam pokojnika obavljen je dana 18. 04. 2016. godine na mjesnom groblju sv. Petra u Siveriću, a pogrebna povorka polazi od mrtvačnice u 17,00 sati.

Ožalošćeni: supruga KATA, sinovi IVAN, MILENKO i MARJAN, kći ZRINKA, brat FRANE s obitelji, sestre RUŽICA i MARIJA s obitelji, obitelji pok. braće MARKA i MATE, obitelj pok. sestre IVANKE, nevjeste VERONICA, LJUBICA i PETRA, zet FRANE, unučad LEONARDO, MATEO, ROKO, GABI, KLARA i KARMEN te ostala mnogobrojna tugujuća rodbina i prijatelji.

134


Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 06. 05. 2016. godine iznenada preminuo u 49. godini života naš dragi sin, suprug, otac, brat, stric, ujac, tetak, nećak i zet

željko odak pok. tomislava 1967.-2016.

Pokop dragog nam pokojnika obavjen je dana 09.05.2016. godine na mjesnom groblju sv. Petra u Siveriću.Ožalošćeni: majka MARIJA, supruga SVJETLANA, sinovi TOMISLAV i BRUNO, kćeri IVONA i DORA, brat DARIO s obitelji, sestra ŽELJKA s obitelji te ostala mnogobrojna tugujuća rodbina i prijatelji.Počivao u miru Božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znacima da nas je dana 13. 05. 2016. zauvijek napustio naš dragi suprug, otac, djed, brat, djever, stric i ujac

petar čugura 1938. – 2016.

Pokop dragog nam pokojnika održan je dana 14. 05. 2016. na groblju sv. Frane u Sinju.Ožalošćeni: supruga Pava, sin Damir s obitelji, sin Zlatko s obitelji, kći Ankica Katić s obitelji, brat fra Šimun, obitelj pok. brata Jerke, sestra Nevenka s obitelji, sestra Kata s obitelji, stričević Bože s obitelji, obitelj pok. stričevića Ante, šura fra Stjepan Matić, šura Ante s obitelji, obitelj pok. šure Ivana te ostala mnogobrojna rodbina i prijatelji.Počivao u miru Božjem!

fra Bruno pezo † 13. 7. 2015

fra petar Bezina † 1. 2. 2016

fra mile čirko † 8. 2. 2016

fra danko glibota † 4. 10. 2015

otišli su u zagrljaj ocu kojem su vjerno služili

Upravo smo primili neugodnu vijest da je u šibenskoj bolnici u Gospodinu blago preminula Nena Šiklić, majka Josipa, našeg stalnog suradnika u Listu. Njemu i u svima u obitelji naše duboko suosjećanje. Molimo za pokojnicu neka mirno počiva u miru Božjem.

Uredništvo

135


In memoriam Dinko Tomić

(1945. – 2016.)

Poštovani svećenici – fra Stjepane Matić i don Krste Tomić, draga rodbino, dragi prijatelji, dragi žitelji našeg Siverića, Cijenjeni gosti!

Umro je i napušta nas naš Dinko. Napušta nas naš dragi: suprug, otac, djed, naš brat, stric, ujak, šurjak, zet, tast, svekar i diver.

U ovoj našoj žalosti zahvaljujemo se svima Vama nazočnim što dijelite s nama ove teške trenutke i što zajedno s nama ispraćate, na vječni počinak, našeg dragog Dinka. Posebno se zahvaljujemo župniku fra Stjepanu Matiću i našem bratiću don Krsti Tomiću, ne samo za profesionalni svećenički postupak, već Vam hvala cijen-jeni svećenici i za Vaše nadahnuto birane riječi, kao i za Vaše istinske osjećaje pri sahrani našeg dragog Dinka. Osjećamo potrebu uputiti našu zahvalnost i našem prijatelju Ferdi Topiću što uvijek s ljubavlju i humanim postupcima pomaže našem župniku pri religioznim obredima pa i danas u trenucima sahrane našeg Dinka.

dragi naš dinko!

Ti nam nenadano i neumoljivo odlaziš. Stoga svima nama je teško i svi smo žalosni. U ovim trenucima rastanka s Tobom mogli bi Ti puno reći. Pored uspješnih i ugodnih trenutaka koje si imao u svom životu, doživ-io si nažalost i teškoće pa i nepravde. Dovol-jno je spomenuti neopravdanu zatvorsku kaznu s neljudskim postupcima prema Tebi za vrijeme Domovinskog rata. Međutim, u ovoj boli i tuzi osobno držim dovoljnim reći Ti, u ime svih nas, samo nekoliko riječi:

Tijekom Tvojih 71 godinu života bio si: vrlo pošten, vrlo iskren i dobronamjeran čovjek prema svima. Prema nama – Tebi bližima – bio si odan.

Za ove Tvoje vrijedne ljudske odlike, kao i za puno drugih koje ovdje ne navodim, upućujemo Ti svi mi puno, puno hvala.

Uz našu zahvalnost, imam potrebu još Ti reći. Volio si naš Siverić, volio si našu Hrvatsku. Stoga, neka Ti je laka ova naša gruda i mirno počivaj u svom Siveriću, pored naših dragih: majke Marije, oca Iva-na, brata Mate, djeda Marka i ostalih naših predaka. Ti ćeš dragi naš Dinko, kao i naši dragi: roditelji, sestre, braća, bake i djedovi, ostati u našim mislima i srcima dok ćemo biti živi. Hvala Ti dragi brate!

Siverić, 18. travnja 2016.

Brat Frane

136


Posmrtno slovo na pogrebnoj misi

Željko Odak: † 06.05.2016.

Poštovana braćo i sestre, okupili smo se danas pod svodove ove nevelike crkve

sv. Petra Apostola da dostojno proslavimo Boga na svetoj misi koja je srce i duša naše vjere. Ona je sunce kršćanskog života i kao što na svijetu ništa ne bi moglo živjeti bez sunčeve topline i svjetla tako isto i u našoj duši nestaje svakog života ako je ne ogrije toplina svete mise.

Mi ovdje sabrani u jedno zdušno moli-mo milosrdnoga Gospodina za našega brata Željka, čije oči više ne gledaju svjetla ovoga svijeta, da ga primi u svoje kraljevstvo istine Božje i pravde, kraljevstvo ljubavi i mira.

Drago nam je što smo ga imali u svojoj sredini i zato smo dragom Bogu vrlo zahval-ni što smo zajedno živjeli u blizini i sredini našega dragog pokojnika. Može se mirne duše reći da smo uživali u njegovoj dobroti i skromnosti. Naš je Željko bio i te kako privržen i odan svojoj obitelji, kao i cijeloj župnoj zajednici ovdje u Siveriću. Ne smi-jemo smetnuti s uma da je naš Željko dao i nemali udio u stvaranju naše samostalne i nezavisne domovine Hrvatske...

Kada se naš Željko pojavio na ovoze-mnoj pozornici? – Rodio se u Drnišu, 6. ko-lovoza 1967. godine od oca pok. Tomislava i majke Marije, rođ. Firm. Sveto krštenje primio je 17. rujna 1967. godine. Prvu pričest, isto tako u teškim vremenima, primio je 19. lipnja 1977. godine. Sakrament ženidbe sa

svojom suprugom Svjetlanom Sarić sklopio je 07. kolovoza 1993. godine u vrijeme kada se u ratnom vrtlogu stvarala država Hrvatska i rađala njezina sloboda. Sav je bio sretan što je i on, Željko mogao dati svoj udio i ugraditi svoj doprinos za boljitak domovine Hrvatske. Željko i njegova supruga Svjetlana imaju četvoro djece: sinovi Tomislav i Bruno, kćeri Ivona i Dora. Treba svakako naglasiti da se naš Željko neizostavno ispovijedao za Uskrs i za Božić. I u Svetoj Pričesti pronalazio je snagu za životnih bura i oluja.

Možda se rađa i pitanje: Zašto je tako rano otišao? – Odgovor nam nudi i pruža svetopisamska knjiga, KNJIGA MUDRO-STI: «Pravednik ako i umre prijevremeno, naći će mir. Jer duljina dana ne čini starost časnom niti se ona mjeri brojem godina... i jer je ugađao Bogu, on ga je zavolio, i jer je živio među griješnicima, on ga je uzeo sebi. Uzdignut je da zloća ne bi izopsčila njegov razbor ili da himba ne zavede duše... Ste-kavši savršenstvo u malo vremena, dugo je živio; i jer mu je duša bila draga Gospodinu, on ga je hitro izbavio od zloće oko njega”... milosti i milosrđe pripadaju izabranicima milosrdnoga Gospodina i zaštita njegovim svetima, njegovim vjernim slugama.

Čvrsto i zaufano se nadamo da je naš pokojnik, naš Željko dobro čuo riječi bo-žanskoga učitelja Isusa Krista, riječi pune blagosti i dobrote:

137


Dobro, dobri i vjerni slugo: u malome si bio vjeran, uđi u veselje Gospodara svo-ga! – Pokoj vječni daruj mu Gospodine! I svjetlost vječna svjetlila njemu!

U sprovodnim i ukopnim svečanosti-ma za Željka Odaka u Siveriću, 09. svibnja mnoštvo naroda. O brojnosti puka Božjega

dostatno govori nazočnost naše policije koja je usmjeravala i smještala brojne au-tomobile, u sprovodu je nazočila Drniška glazba, pripadnici Hrvatske vojske, Klapa Drniš, Trubač. Uz župnika domaćina u misnome slavlju sudjelovao je i fra Milan Ujević, svećenik u službi u Drnišu.

Nevenka Domazet

Bratu Petru Čuguri

Nema više brata moga, brata moga najmlađoga.

Zašto si nas napustio? Najmlađi si od nas bio, a sad si nas napustio!

Mi smo tebe svi voljeli, plakali smo i molili. Otiša si, mili brate, da pronađeš našu mater!

Ostao si dite malo ti je nisi upoznao. Ona će ti ljubav dati kao tvoja dobra mati.

Nek te njena ljubav prati kao tvoja dobra mati.

Osim što je Nevenka Domazet rođ. Čugura, sestra pok. Petra Čugure, ona je majka četvero djece. Sa svojim pok. mužem Petrom Domazet imala je dje-cu: Anđelko (sada fra Anđelko prof. na KBF-u u Splitu, Ankicu, Dražana i Vitu.

Željko Lilić

In Memoriam Roko Lilić

7. 5. 2015. – 7. 5. 2016.

Prošla je tužna i duga godina dana otkad nisi s nama i kako je prestalo kucati tvoje veliko i plemenito srce, ali ostala je ljubav prema tebi koja nikad prestat neće.

“Život nisu dani koji su prošli, već koje smo zapamtili, a čovjek je mrtav sa-mo onda kada ga se nitko više ne sjeća.”

Ne možemo te vratiti ni život pro-mijeniti, ali te možemo zauvijek voljeti. Hvala dragom Bogu na podarenim da-nima provedenim s tobom.

Tvoji najmiliji: supruga, sinovi, kći, unuci i nevjesta.

Počivao u miru Božjem!

138


Na sprovodu s. Alojzije Šušnjara

30. 03. 2016. Gradsko groblje Kvanj-Šibenik

Draga naša dobra časna Alojzija!. Tako smo vas zvali svi u Vodicama.

Kada bi vas susreli, onako spontano, mnogi bi rekli „evo naša časna; kada bi netko pitao za vas, pa i ja osobno, onda bi rekao: gdje je naša časna? Tako je bilo za cijelog vašeg boravka u Vodicama, napose na kraju, ovih nekoliko tjedana, kada ste zbog bolesti mo-rali otići iz naših Vodica. Na saznaje o vašoj smrti mnogi su ovih dana govorili i napisali u komentarima na portalu: umrla je dobra naša časna. Znali smo da se to „dobra naša časna” uvijek odnosilo na vas.

Ovakav odnos i poštovanje ljudi, zna-mo ne može se nametnuti nikakvom silom i autoritetom, već ljubavlju i dubokim tragom koji ste vi ostavili i ugradili u našim Vodica-ma i u svakome od nas.

Taj duboki trag koji ste ostavili je go-lem i neizbrisiv i najbolje govori i svjedoči o vama: 25 godina uzornog, predanog, samoprijegornog, s puno ljubavi i milosrđa, samozatajnog i poniznog pastoralnog i redovničkog rada u župi i gradu Vodicama. Svi oni koji žive i djeluju u Vodicama znaju da to nije nimalo lako i jednostavno.

Vi ste pak, došli u najtežim situaci-jama, za ljude i župu Vodice na početku domovinskog rata, i sve vrijeme ste zajed-no s danas blagopokojnim don Franom, nastojali ljudima svjedočiti Božju ljubav, milost i milosrđe.

Vaša veličina se očitovala u tome što ste sve to činili bez puno riječi, uvijek tiho i nenametljivo, s puno ljubavi i radosti. Vašim odnosom i pristupom čovjeku otvarali ste

često vrata obitelji i njihovih kuća tamo gdje drugi ne bi mogli i uspijevali. Ljudi su u va-ma prepoznavali da vi istinski živite, radite i djelujete po onom što jeste i u što vjerujete. U svome radu i službi ste pokazali da ste prema svima otvoreni: od djece i malenih koje ste poučavali, mladih koje ste uvijek poticali, obitelji koje ste hrabrili i jačali u vjeri i teškoćama života, do gospođa i onih koji su navraćali u vašu kuću i dolazili na vaša vrata, pružajući im istinsku kršćansku ljubav i gostoprimstvo, u svim situacijama, darujući im pri tome sve što ste imali u kući.

Vaša najveća briga, ljubav, rekao bih i karizma koja bi svima nama trebala biti primjer i poticaj služenja, kojom ste najbo-lje posvjedočili svoju pripadnost sestrama franjevki od Bezgješne, po uzoru na svoju utemeljiteljicu, si. Božju Majku Klaru Žižić, jest odnos prema starima, nemoćnima, potrebnima, posebno teškim bolesnici-ma, umirućima i siromašnima, koje ste vi s tolikom ljubavi i s tolikim milosrđem služili, obilazili, krijepili, tješili, pomagali i pripravljali na svete sakramente prije smrti.

Imali ste veliko poštovanje i iskazi-vali ste kršćansku ljubav i prema nama svećenicima, razumijevajući do kraja svu zahtjevnost našeg djelovanja i službe, uvi-jek spremna za pomoć i suradnju, napose dobronamjernim savjetom i poukom nama mlađima. Hvala vam na tome.

Riječju, utjelovili ste Svjetlo, ljubav, milost i milosrđe Božje među nama. Svjedo-čili ste svima nama ponizno i jednostavno duhovna i tjelesna djela milosrđa. Svojim

don Franjo Glasnović

139


životom ste nam poput Krista od kojega ste crpili snagu u molitvi i razmišljanju, svjedočili kako biti „Milosrdni poput Oca”.

Draga naša dobra časna Alojzija! Za sve to što ste nam svjedočili, dali, darovali i ostavili u ime naše župe, svih ljudi, župljana i građana Vodica i u osobno ime od srca vam veliko hvala.

Kao kršćani vjerujemo da ništa nije slu-čajno, već u Božjem milosrđu i providnosti je znakovito, planirali smo vam za vašu 25

obljetnicu djelovanja u župi za dan Župe i Grada Vodica pripremiti slavlje u svibnju, no Milosrdni Gospodin kojega slavimo u ovoj godini Milosrđa je želio drugačije, da odete i dođete malo prije k Njemu, tiho i ponizno kako ste mu i služili, na Uskrsni ponedjeljak, da ga kao Uskrsloga, poput žena i učenika u rano jutro susretnete i da vam on bude vječno svjetlo, smiraj i najljep-ša nagrada, koju ste životom po Njemu i u Njemu zaslužili. Amen.


Otišla je naša baba Anđa

In memoriam

Tiho došla, još tiše otišla. U korizmi sa teškim križem na leđima i velikom

tugom u srcu i duši. Starica sa 76 godina potpuno slijepa. Muž joj naglo umro i ostade Anđa sama. Fala Bogu imala je svoje sinove i jednu kćer, koji su se razišli po svijetu. Eto, našao se jedan koji živi s nama u Badnju kod Drniša sa ženom Vanjom i troje dice i dovedoše baku k nama za susjedu.

Posjetila sam je i tješila koliko se moglo utješiti. Tad sam je i upoznala, kroz priču sam joj napomenula, da se bliži Uskrs bi li se ispovijedila, trgla se kao iz sna i reče, fala ti to mi je najveća utjeha. Naše druženje trajalo je tri godine. Nastojala sam koliko sam mogla biti s njom da joj malo olakšam kroz priču. Ista generacija pa smo se dobro slagale i zavolile.

Ona pričala svoje doživljaje iz Bosne, a ja svoje. Vjera nas je čvrsto vezala za ufanje i ljubav. Stalno joj je krunica bila

u rukama ili pričvršćena uz robu. Dobro je čula i snalazila se, u pameti vrlo bistra. Sinovi bi je ponekad posjetili. Najmlađi Marinko kod kojeg je bila, u zadnje vrime je otišao u Njemačku za poslom. Osta Anđa sa nevistom Vanjom i unucima. Kćer Ana s mužem Matom i dva unuka su održavali vezu i pomagali. Sad u zadnje vrime kad je obolila od opake bolesti Ana je bila uz nju češće, dolazila iz Njemačke.

Umrla je uz krunicu u bolnici. Za Božić sam posjetila na ispovijed jer je bila vrlo slabo. Stalno mi se zahvaljivala, za najmanju sitnicu. Često razmišljam o ljudskim putevima i Božjem planu za svakoga od nas.

Neka joj dobri Bog sve grijehe oprosti i bude milosrdan na sudu. Neka nagradi njene bližnje koji su bili uz nju i brinuli se da joj olakšaju život u njezinim patnjama.

140


Prijatelji lista Siverić

1. Marija Dučić, ud. Mate 100 kn

2. Marinka Dučić, pok. Mate 200 kn

3. Jandre Nedoklan 100 kn

4. Anka Kovačević, rođ. Topić 50 kn

5. Veljko Odak 50 kn

6. Slavko Ramljak, pok. Ante 50 kn

7. Mile Odak (Balin) 100 kn

8. Dalibor Gverić 100 kn

9. Mladen Topić (Sesvete) 50 kn

10. Obitelj Anđelke Topić, ud. Stanka 150 kn

11. Šime i Anela Lilić 100 kn

12. Radoslav i Davorka Lilić 150 kn

13. Ante Tomić, Remo 50 kn

14. Boris Mrđen 50 kn

15. Ivica Bukarica, pok. Marka 50 kn

16. Ivan Ivić, pok. Joke 100 kn

17. Joso Odak, pok. Krste 100 kn

18. Boris Ivić 50 kn

19. Ivica Lovrić 50 kn

20. Stanko Živković 50 kn

21. Ivica Tomić 100 kn

22. Ante Tomić, Žuko 100 kn

23. Joso Bukarica, pok. Mile 25 kn

24. Hilda Mrđen 25 kn

25. Tomislav Tomić 100 kn

26. Dario Tomić 50 kn

27. Veso Šiklić 100 kn

28. Mladen Prpa, pok. Mate 100 kn

29. Viktor Mrđen 50 kn

30. Ozren Mrđen 50 kn

31. Željko Ramljak 50 kn

32. Ljubica Radeljak 50 kn

33. Ivan Tomić, Vito 50 kn

34. Ante Topić, Dežurni 50 kn

35. Josip Radeljak 100 kn

36. Peško Bukarica 150 kn

37. Ana Živković 100 kn

38. Davorka Janjoš, rođ. Puncet 50 kn

39. Ivan Tomić, Markov 100 kn

40. Damir Antić (Split) 200 kn

41. Mira Trbljen 100 kn

42. Ivan Mrđen 50 kn

43. Ana – Marija Černivec, ud. Sebastijana 150 kn

44. Ivan Puncet sa obitelji 50 kn

45. Dušanka Puncet 50 kn

46. Mile Tomić, pok. Blaža 50 kn

47. Mate Tomić 50 kn

48. Tomislav Prpa, pok. Marka 100 kn

49. Vjera Mihoč 50 kn

50. Smiljan Reljić 150 kn

51. Kata Tomić, ud. Ivana 50 kn

141


52. Josip Tomić, Ele 100 kn

53. Ive Prpa, pok. Frane 100 kn

54. Tomislav Dželalija, pok. Ante, gradonačelnika Drniša 200 kn

55. Ante Odak s obitelji 200 kn

56. Katica Novosel, HZZO DIREKCIJA, Zagreb 350 kn

57. Ante Tomić (Zagreb) 50 kn

58. Vjeko Odak 100 kn

59. Mile Tomić, pok. Petra (Šibenik) 50 kn

60. Ante Balov, pok. Ivana (Primorski Dolac) 100 kn

61. Ivica Ivakić, Matin (Primorski Dolac) 100 kn

62. Neno Ivakić, Matin (Primorski Dolac) 100 kn

63. Drago Ivakić, sin Kaja (Primorski Dolac) 100 kn

64. Žarko Mrđen, pok. Frane 100 kn

65. Marko Todorović 100 kn

66. Mladenka Šiklić, ž. Zvone 100 kn

67. fra Josip Grgić, bolnički kapelan u Kninu te upravitelj Župe sv. Josipa Kadina Glavica – Parčić 300 kn

68. don Ante Bošnjak, župnik u Raslini 100 kn

69. Slavko Mrđen 50 kn

70. Ivan Mlađo Tomić 100 kn

71. Krešimir Topić (Drniš) 100 kn

72. Mirko Novaković, pok. Ante 100 kn

73. Kata Tomić, ud. Dinka 100 kn

74. Ante Tomić, Makac 50 kn

75. Ana Odak 50 kn

76. Tomislav Prpa, pok. Frane 100 kn

77. Ivan Udovičić (Studenci) 100 kn

78. Stipe i Marica Loić 200 kn

79. Gordana Jurčec (Žaborić) 70 kn

80. Mladen i Slavka Goreta 50 kn

81. Marija Goreta 100 kn

82. Ivica Nakić, pok. Ante (Zagreb) 200 kn

83. Slavka Mrđen, pok. Stipe 100 kn

84. Šime Bukarica, pok. Petra 100 kn

85. GRADSKA ČISTOĆA DRNIŠ 1000 kn

86. Bogoslav Topić 100 kn

87. Anđelka Masar, rođ. Nedoklan (Zadar) 100 kn

88. Ana Bilosnić, rođ. Ramljak (Zadar) 100 kn

89. Tonći Prpa 100 kn

90. Mile Prpa (Zagreb) 100 kn

91. Marija Grcić (Badanj) 100 kn

92. Joso Ramljak, pok. Luke 100 kn

93. Tomislav Šušnjara (Sinj) 600 kn

94. Dinko Tomić (Varaždin) 100 kn

95. Ivica Ramljak, pok. Luke 100 kn

96. Milka Tomić, prof. 200 kn

97. Seka Tomić 200 kn

98. Milan Ramljak, Ljubljana 100 kn

99. Željko Tomić 50 kn

100. Tonći i Mira Dučić 200 kn

101. Zvonimir Dželalija, sin Ante 500 kn

102. Luca i Paško Šimac, P. Dolac 200 kn

103. Zdenka Čevid, Drniš 100 kn

104. Ivica Ramljak, pok. Nike i Ivanke 200 kn

105. Ljubica Jukić i obitelj Mikrut, Osijek 200 kn

106. Ante Kramar 50 kn

107. Karma Ramljak, prof. 200 kn

108. Božena Rupe ud. Josipa, Split 150 kn

142


1. Gradonačelnik Drniša, Josip Begonja (rasvjeta zvonika) 3000 kn

Za potrebe župe

2. Ive Todorović, umjesto vijenca na grob pok. Antice (Tonke) Bukarica 150 kn

Za kapelu - crkvu

1. Darijo i Ivana Mateljak 250 kn

2. Diana i Dražan Lukavac 250 kn

3. Tina i Hani Bukarica 200 kn

Znate li...

– Znate li da je sadašnji glavni i odgovor-ni urednik lista "Siverić", župnikom u župi sv. Ante Padovanskog u Primor-skom Docu boravio i djelovao 5499 (pet tisuća četiristo devedeset devet) dana – od 1976. do 1991. godine?

– Znate li da smo izdavanjem lista "Sive-rić", s ovih 30 brojeva, na znalački na-čin oteli zaboravu, koji lako ne oprašta promašaje i nebrige, 3964 stranica?

– Znate li u kojoj su duljini plovne sve hrvatske rijeke? – oko 900 (devetsto) kilometara.

– Znate li da je 08.10.976. godine u Solinu pokopana "glasovita Jelena, žena kralja Mihajla Krešimira i majka Stjepana Držislava – majka kraljevstva

postala je majkom sirotâ i zaštitnicom udovica"?

– Znate li da je 08.10.1076. godine velika zvijezda hrvatskoga neba Zvonimir, iako je boravio na dvoru u Kninu, kru-nio se u Solinu, u crkvi Svetog Petra i Mojsija, "šupljoj crkvi" kako je narod naziva?

– Znate li da je 08.10.1991. godine Hrvat-ska konačno raskinula sve državotvor-ne odnose s bivšom državom i tako se teškom mukom izbavila iz 70-godiš-njeg jugokomunističkog pakla?

– Znate li da je nedavno otkriven pod-zemni grad star 5000 (pet tisuća) go-dina u pokrajini Kapadociji (današnja Turska)?

143


Popis darovatelja za uređenje crkve svetog Petra u Siveriću

1. Joso Bukarica p. Mate 200,00 kn

2. Slavka Mrđen ud. Stipe 50,00

3. Lidija Nakić-Drniš 100,00

4. Milka Tomić-Drniš 500,00

5. Seka Tomić 500,00

6. Marijan i Petra Tomić 200,00

7. Ana Odak pok. Ivana 100,00

8. Manda Bukarica ud. Marka 100,00

9. Mićo Bukarica pok. Mile 100,00

10. Stipe Odak pok. Mile 100,00

11. Mile i Slavica Odak 100,00

12. Mile i Nela Odak – Zagreb 100,00

13. Nikica Todorović 100,00

14. Zdravko Lilić 100,00

15. Veljko Odak pok. Miloša – Split 100,00

16. Jere Šiklić pok-Mile – Drniš 100,00

17. Vanja Pušelja rođ. Bukarica – Badanj 100,00

18. Ivica Tomić Jakišin 100,00

19. Marko Todorović 100,00

20. Vanja Ramljak p. Tonća-Zagreb 100,00

21. Ivica Ramljak pok. Luke 100,00

22. Boris Mrđen pok. Jere 100,00

23. Mira Odak ud. Mladena 100,00

24. Anđelka Topić ud Stanka 200,00

25. Marija Radeljak ud. Ivice-Trogir 100,00

26. Ana Miličević ud. Jose 200,00

27. Stipe Prpa pok-Ante 100,00

28. Ivan Topić pok. Josipa 100,00

29. Nada Topić ud. Tome 100,00

30. Tomislav Tomić pok-Ivana- Remeta 100,00

31. Slavka Tomić ud. Ivana – Remetina 100,00

32. Ivica Prpa pok. Frane 200,00

33. Petar Tomić pok. Petra-Pešun 100,00

34. Ante Odak pok. Mate 100,00

35. Josip Tomić – Ele pok-Ivana 200,00

36. Marija Černivec – Drniš 100,00

37. Ivan Puncet pok. Josipa 100,00

38. Mladen Šiklić popk. Mile – Drniš 100,00

39. Veselin Šiklić Petrov 100,00

40. Marija Dučić ud. Mate 100,00

41. Milan Ramljak pok-Mile – Ljubljana 100,00

42. Rozika Ivić ud. Jose 70,00

43. Dušanka Puncet ud. Frane 70,00

144


44. Davorka Janjoš rođ Puncet 50,00

45. Mile Tomić pok. Blaža 70,00

46. 46.Željko Tomić Dinkov 100,00

47. Ivica Bukarica pok-Marka 50,00

48. Kata Tomić ud. Dinka 100,00

49. Ante Tomić pok. Marka-Makac 100,00

50. Ivanka Novaković ud. Ante 100,00

51. Milan i Nevenka Radeljak – Trogir 100,00

52. Edo Radeljak 100,00

53. Tonći Prpa – Drniš 100,00

54. Ivica Lilić pok-Frane – Split 100,00

55. Ante Tomić – Žuko pok Mate 100,00

56. Ruža Nakić ud. Petra 100,00

57. Seka Ponjević rođ. Knez – Badanj 100,00

58. Ivan –Mlađo Tomić pok. Ivana 100,00

59. Viktor Mrđen pok. Milana 100,00

60. Marija-Marica Tomić ud-Slavka 100,00

61. Veljko Odak pok. Bože 100,00

62. Ivan Odak pok. Mate 100,00

63. Milena Perišić rođ. Plećković – Drniš 100,00

64. Željko Ramljak pok. Nikiše 100,00

65. Stanko Tomić p. Ante – Čazma 100,00

66. Radoslav Lilić pok. Ante 100,00

67. Milan-Mićo Ramljak pok. Ivana - Drniš 100,00

68. Ana Tomić ud. Mile 100,00

69. Milan Tomić pok. Petra-Rejo-Šibenik 100,00

70. Milenko Mrđen pok. Mile 100,00

71. Zvonimir Šiklić pok. Ivana 100,00

72. Joško Šiklić pok. Dane-Drniš 100,00

73. Srđan Nedoklan pok. Josipa 100,00

74. Anđelka Tomić ud. Petra-Barba 100,00

75. Kata Tomić ud. Ivana 100,00

76. Desa Barišić rođ. Novaković-Drniš 200,00

77. Tomislav Topić pok. Jose-Drniš 100,00

78. Mate Škorić pok. Frane 100,00

79. Petar Bukarica-Peško-kupio luster i montirao ga iznad ambona

80. Almir Softić pok. Izudina-Kričke 100,00

81. Ivan Škorić p. Frane 100,00

82. Zvonko Tomić pok. Martina 100,00

83. Milenko Nedoklan pok. Marka 100,00

84. Tvrtko Topić 100,00

85. Silvije Topić 100,00

86. N. N. 2.000,00

87. Petar i Marija Bukarica 200,00

88. Berislav Bukarica 100,00

89. Milan Mrđen pok. Stipe 100,00

90. Ante Tomić pok. Mile-Remeta 100,00

91. Jurica Bukarica Mićin 100,00

92. Zdenka Odak ud. Nikice 100,00

93. Marija Novaković-nastavnica 100,00

94. Vito Tomić pok. Ivana-Ćima 100,00

95. Tomislav Prpa pok. Frane 100,00

96. Manda Mrđen ud. Nikice 100,00

97. Katica Mrđen ud. Smiljka – Zagreb 100,00

145


98. Marija Mrđen ud. Nikole 100,00

99. Smiljan Reljić pok. Josipa – Zagreb 400,00

100. Joso Ramljak pok. Luke 100,00

101. Dario Tomić pok. Zvonimira 100,00

102. Joso Topić pok. Ivana-Matojica – Split 100,00

103. Karma Ramljak, prof. pok. Nikole 100,00

104. Josip Puncet pok. Josipa 100,00

105. Joško Lilić pok. Tonća 200,00

106. Valerija Novaković ž. Mirana 200,00

107. Vjera Mrđen pok. Ivana-Bore 100,00

108. Mladen Matetić Markov – dao skelu za

radove u crkvi

109. Mladen Mrđen pok. Stipe – dao najlon

za prekrivanje crkve

110. Marija Lilić ud. Roka s obitelji 100,00

U popisu su darovatelji koji su svoj

prilog dali do 05.06.2016.

Pripadnik Rimske vojske iz Burnuma

146


Sadržaj

Uvodnik

Fra stjepan matić: Cijenjeni čitatelji diljem Hrvatske i širom svijeta ........................................... 1

CrtiCe iz povijesti siverića

josip Šiklić: Mala hidroelektrana Roški slap ....................................................................................... 3

poznati i manje poznati siverćani

josip Šiklić: Lidija Colombo (Kolombo) – hrvatska fizičarka iz Siverića ......................................... 5

pisani prilozi žUpnom listU

Fra stjepan matić: Hodočašće na Široki Brijeg i u Međugorje........................................................... 8

dolačani: Dan za dugo pamćenje ...................................................................................................... 12

Urednik: Arheološki lokalitet Burnum .............................................................................................14

razgovarao i priredio: Ante Tonći Prpa: Siveriću moje selo ti si… ................................................... 16

mile prpa: U kontekstu presude Haaškog suda Šešelju.................................................................... 20

mile prpa: Deblokada hrvatskoga stvaralačkog duha ...................................................................... 22

mile prpa: Pozdrav Kristu kroz vjekove .............................................................................................. 25

mile prpa: Misaone krijesnice ............................................................................................................. 26

mile prpa: Čudo sv. Leopolda Mandića – pohod u Hrvatsku ........................................................... 29

ivan topić: Dječak iz kompjutora ........................................................................................................31

ivan topić: Pjesme ............................................................................................................................... 34

Jadi prognanika ........................................................................................................... 34

Pitanja i ljudi .................................................................................................................. 34

Ljudi poslije rata ........................................................................................................... 35

Hrvatska 2000. ............................................................................................................. 35

Tuga za mačićima ........................................................................................................ 36

ivan topić : Herodovim putem… ......................................................................................................... 36

priredio: Ivan Topić: Predstavljanje knjige CODEX MORALIS CROATICUM našeg Siverćanina Mile Prpe u Drnišu .............................................................................................................................41

seka-marija tomić: Neostvareni naum .............................................................................................. 45

marija grcić, rođ. topić: Draga naša sestro Augustina .................................................................... 46

147


listak poezije

marija loić, rođ. tomić : Pregorka muka Isusova ............................................................................. 47

marija loić, rođ. tomić : Suze biserne ............................................................................................... 48

fra stojan damjanović : I posljednje zrno odnesoše ......................................................................... 48

fra stojan damjanović: Izgubljeni sin se vratio ................................................................................. 49

veronica tomić (stanić): Nebeski Oče ............................................................................................. 50

albina tomić: 3 pjesme ........................................................................................................................51

Usamljena majka (1992.) .............................................................................................51

Sveti Leopold (2013.) ....................................................................................................51

U Međugorju (2013.) .....................................................................................................51

mladež i mladi

Prva sveta pričest ................................................................................................................................. 52

Fotoreportaža: Naši mladenci Antonio Goreta i Ruža rođ. Tomić. .................................................. 60

Naši mladenci Petar i Matea Nakić .................................................................................................... 63

Fotoreportaža: Kroz riječ i sliku Širokim Brijegom i Međugorjem ................................................... 64

Fotoreportaža: Da se ne zaboravi ........................................................................................................74

Arheološki muzej Zadar ....................................................................................................................... 81

ivan mlado tomić: Iz domaće radinosti .............................................................................................. 83

Fotoreportaža: Č.s. Majka Terezija ..................................................................................................... 85

željko lilić: Slike koje čuvaju sjećanja i uspomene .......................................................................... 86

tomislav Šušnjara: Lujo Šušnjara ...................................................................................................... 90

Fotoreportaža:: Sprovod Jeli Šušnjari .................................................................................................91

Berislav i matko lilić: Radovi na groblju ............................................................................................ 93

Fotoreportaža: Nogometni turniri u Siveriću ..................................................................................... 94

iz žUpskog ljetopisa

fra stjepan matić: Iz župskog ljetopisa .............................................................................................. 98

stjepan gabud: Čuvaj Bože branitelje naše......................................................................................115

vjerski podlistak

fra stjepan matić: Sveti Pavao: Zvijezda koja ne zalazi ..............................................................116

marija loić, rođ. tomić: Pravi križ .................................................................................................... 120

marija grcić, rođ. topić : Da, Oče .....................................................................................................121

pisma prijatelja lista

Pisma prijatelja lista ........................................................................................................................... 122

148


siverić - list župe sv. petra apostola siverić

izdavač: Župa Svetog Petra Apostola – Siverić, 22321 Siverić, tel. 022 / 885 – 416

list izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara

glavni i odgovorni urednik: fra Stjepan Matić, župnik

Uredničko vijeće: fra Stjepan Matić, Marija Seka Tomić, prof. Karma Ramljak, Ivan Topić, Petar S. Tomić, Ferdo Topić, Željko Lilić, Andrijana Nedoklan,

Joško Nedoklan, Milan Ramljak, Marko Bukarica, Ante (Tonći) Prpa, prof. Josip Šiklić, Mladen Bukarica, Berislav Lilić

lektor: Mile Prpa

Fotografije: iz fra Stjepanove arhive, Berislav Lilić, Ivan Topić, Milan Ramljak, Tonći i Krešimir Prpa, Marina Odak, Mile Prpa, Ante Dučić, Marinko i Albina Šindilj,

Ivica Odak, Anđela Ramljak, i drugi

grafički urednik: Silvio Družeić

tisak: JAFRA – PRINT d.o.o.

naklada: 1250 primjeraka

narudžbe, suradnju i doprinose slati na adresu: LIST ŽUPE SIVERIĆ, 22321 Siverić

list se održava dragovoljnim prilozima vjernika; te je osloBođen plaćanja poreza

splitska Banka d.d. podrUžniCa drniŠ devizna knjižica 2297 – 00410 – 9

dodatak listUNaši pokojnici ......................................................................................................................................131

Brat Frane: In memoriam Dinko Tomić ........................................................................................... 135

Posmrtno slovo na pogrebnoj misi ................................................................................................... 136

željko lilić: In Memoriam Roko Lilić ................................................................................................ 137

nevenka domazet: Bratu Petru Čuguri ............................................................................................ 137

don Franjo glasnović: Na sprovodu s. Alojzije Šušnjara ................................................................ 138

marija grcić, rođ. topić: Otišla je naša baba Anđa ........................................................................ 139

Prijatelji lista Siverić ........................................................................................................................... 140

Za potrebe župe ................................................................................................................................. 142

Za kapelu - crkvu................................................................................................................................ 142

Znate li... ............................................................................................................................................. 142

Popis darovatelja za uređenje crkve svetog Petra u Siveriću .......................................................... 143

Ostatci rimskoga logora Burnuma.

Lukovi Burmistarum iz 1. st. poslije Krista. Ovi lukovi u Burnumu, smatra se da je to bio glavni ulaz u zapovijednu zgradu zapovjedništva rimske vojske u logoru.

naslovna strana korice: glavna slika prikazuje Crkvu sv. Petra apostola u Siveriću, a manja slika župnu kuću u kojoj se, između ostalih nalazi i prostorija uredništva Lista

zadnja strana korice: Naslovnice svih dosad izdranih brojeva.

naslovnicu i zadnju stranicu: Snimili su Milan i Karlo Ramljak

Go

din

a 16

. B

roj 1

. (30

.) P

etro

vdan

, 201

6.

godina 16. broj 1. (30.) petrovdan 2016

Documents