GODIŠNJI BROJ ZA 2012-tu

SADRŽAJ:

1.Održan 9-i noćni uspon

2.Pestingrad

3.Izdavačka djelatnost

4.Održan 13-i Orjenski marathon

5.Irski turisti na junskom snijegu

6.Musala

7.Otvorene nove pješačke serpentine

8.Revitalizacija zaboravljenih izvora

9.Humanost i jubilej u jednom

10.Durmitorskim vrhovima upohode

11.Savin Kuk, Šljeme, Milošev tok

12.Bobotov Kuk-Bandjerna

13.Kom Vasojevićki

14.Hridski Krš

15.Bjelasica

16.Inkov kanjon i Ubli

2

Održan 9-ti noćni uspon Noć punogmjeseca

Za vikend, 11. na 12. februar, u organizacijiPK Subra, održan je tradicionalni, deveti poredu noćni uspon. Učestvovalo je 25 planinaraiz planinarskih klubova Subra (Herceg Novi),Pestingrad i Vjeverica (Kotor), kao i Gorica(Podgorica).

Veliki snijeg koji je pokrio gotovo čitavuCrnu Goru nije toliko bio prepreka zaizvođenje ove zahtijevne akcije, koliko je bioprepreka dolasku na nju. Imajući u vidusituaciju u saobraćaju, broj učesnika i brojklubova sasvim je solidan i otprilike je urangu sa proteklim godinama. Učesnici su bilismješteni u planinarskom domu Za Vratlom,odakle je tokom noći preduzet uspon. Odranije zacrtat cilj je bila 1679 m visoka Subra.Ipak, zbog težine uspona po snijegu koji jekod doma premašivao 1,5 m debljine i

mećave, Subru je osvojila samo četvoročlanaprethodnica, koja je imala ustvari zadatak dadočeka ostatak grupe na u međuvremenuiskopanom zaklonu u snijegu na vrhu (vučjojjami).

Ulazak u vučju jamu

Tako je slučajno ispalo da je prethodnicaobavila sve: trasiranje smjera za izlaz, prćenjesnijega, gradnju sniježnog bivaka i naravno,osvajanje 1679 m visoke Subre.Tokom noći vrijeme se ponovo pogoršalo,snijeg nastavio da pada, a grupa je bezbjednoprovela ostatak noći u zaklonu, odakle sevratila tek sutradan u popodnevnim satima.Glavni dio grupe zbog teških uslova odabraoje izlazak na Kamenski kabao, vrh bliži domu,ali su i od tog plana odustali tokom usponazbog velike opasnosti od lavina.

Kolona u mećavi

Sve u svemu ovo je bio jedan zaista posebninoćni uspon, događaj za sjećanje, utoliko prijejer se realizacija ove aktivnosti poklopila saproglašenjem vanrednog stanja u državi zbog

Osmijeh i u noćnoj oluji:Vanja Perunović, PK Gorica

3

neobično velikih sniježnih padavina. Ipak,napomenimo da sama debljina snijega odnešto preko 1,5 m nije za Orjen ništaneobično, jer je ovo planina sa najvećomkoličinom padavina u Evropi, tako da je 2005.godine kod doma zabilježena visina snijegaod čak 2 metra. Noćni uspon je i tada takođeodržan.

Željko Starčević, načelnik sekcije zamarkacije i vodičku službu

U nedjelju 18.03.2012. Janko i ja smo seuputili ka Kotoru sa namjerom da izbliza“pogledamo” cuvenu nepopetu stijenuPestingrad. Posto iz grada do stijene ima punoda se pjesaci, odlucili smo se na drugi prilazautom od sela Krstac koje se nalazi iza samestijene i od njega se moze doci na vrhPestingrada. Podvig krece oko 10h od selaKrstac odakle smo se uputili ka Pestingradu.Usput smo naisli na ljude koji tu redovnodolaze da rostiljaju.U razgovoru sa njima,nisu mogli sa sakriju svoje cudjenje i nevericusta mi zapravo hocemo da uradimo na stijeni.Dosavsi iza stijene odlucili smo da nesilazimo sa istocne strane kuda inace ide stazado dolje. Zapadna strana je nesto strmija alise nalazi u kuloaru I ima drveca pa smo senadali da ce nam to pomoci ako se budemoralo spustati uzetom. Nedje na poloviniputa zapadnom stranom do dolje smo naislina vertikalu i naravno tu je pocela zurka.Oblace se pojasevi i spustamo se niz maluvertikalu. Nastavljamo dalje niz strm teren idolazimo na mjesto odakle se otvara pogledna Kotor.

Predivan prizor ali to nije to sto nas zanima,jos malo nize. i sa nase lijeve strane seukazuje to, cuvena nepopeta stijena! Tuobojica zastajemo uz komentar: “popecemomi ovo... DA DA...”.U potrazi za ulazom u stijenu automatski smoodustali od centralnog dijela koji je jako strma na djelove i previsan, uz to i veoma krusljiv.Malo dalje desno odmah pored cuvenePestingradske pecine, u kojoj po legendi zivivila Alkima, ugledali smo jednu liniju koja binas mogla dovesti do velike police koja senalazi na sredini stjene. Posto smo bili tankisa prusikom, na ulaz u smjer smo ostavilikomadic crno-zelene pertle, cisto daobiljezimo pocetak smjera. Krecem prvi iprobijam se kroz mjesavinu trave i krusljivogkrecnjaka u nadi da ce gornji dio bitikompaktniji i sa manje rastinja. Odmah naprvom cugu sam izgubio svoj vadicok. Ispaomi je u pukotinu gdje sam htjeo da provucemslingu. Poslije treceg cuga se dolazi na policukoja je kao mali balkon na kojoj se mozemalo odmoriti uz pogled na zaliv. Na tojpolici smo nasli oklop od kornjace?!.Od balkona, na kom smo ostavili jedan klin,pocinje strmi dio koji je jako krusljiv. Poslijetog cuga koji je ujedno i najtezi u cjelomsmjeru krece kratki cug koji vodi na onupolicu koju smo vidjeli sa dna stijene. Napolici ima dovoljno mjesta za kampovanje aliu nasem slucaju to nije bilo potrebno. Do vrhavode jos cetiri cuga koja nisu puno teska alipenjanje otezava izuzetno slab kvalitet stijene.Ocekivali smo da ce gornji dio biti kompaktankao sto to obicno biva na svim stijenama uBoki ali na Pestingradu je situacija potpunodrugacija. Poslednja dva cuga nas hvata mrakte postaje jako nezgodno kretati se po takokrusljivoj stijeni po mraku. Sve u svemupenjanje je dobro proslo mada los kvalitetstijene nam nije dozvolio da uzivamo upogledu na zaliv. Na stijeni smo proveli 6 satikonstantne koncentracije cuvajuci se odkamenja koje pada i pazeci na vlaznu, klizavuujedno i opasnu travu. Na vrhu smo sjeli ipojeli sto nam je ostalo od hrane. Tu smo idali ime smjeru “BESTIJA”, jer jejednostavno takva sijena!

Pestingrad

4

Ako neko zeli da ponovi ovaj smjer neka sedobro naoruza strpljenjem jer na momenteizgleda kao da se u stijeni ne moze postavitinista od opreme. Od opreme najboljefunkcionisu 120cm slinge i manji frendovidok za cokove rjetko ima mjesta.

Danilo Brajović THD

IZDAVAČKA DJELATNOST

U proljeće, pred turističku sezonu, izdali smoVodič-kartu Orjen na našem i engleskomjeziku i izveli dvije uspješne promocije ovognovog izdanja u Herceg Novom i Kotoru.Autor je Željko Starčević, načelnik Sekcije zamarkacije i vodičku službu. Štampu jeomogućila NVO Riznica Mladosti.Brošura je štampana u tiražu od 1000primjeraka na našem i hiljadu na engleskomjeziku. Za razliku od prošlog vodiča krozOrjen, rađenog 2006. godine, ima kompaktnedimenzije, prikladnije za terensku upotrebu.

5

Održan 13-ti Orijenski maraton

Sa jedne strane se nalazi karta Orjena i ovogdijela Boke, a sa druge, prateći tekst u formivodiča. Očekujemo se da će tiraž bitirasprodat za najviše dvije godine, te da ćemozatim raditi reprint sa upotpunjenimpodacima, jer u ovoj oblasti je naročito važnoimati informacije koje odgovaraju trenutnomstanju na terenu. Neke markirane staze, pa ikolski putevi su u međuvremenu izgrađeni,domovi rekonstruisani, neki drugi objekti suugašeni, kao motel Borići, naprimjer.

Takođe, ove godine je pripremljena, dodušeza sada samo u elektronskoj formi i stručnabrošura Uputstvo za održavanje, obnovu iizgradnju kamenih pješačkih puteva,namijenjena markacistima PSCG.

U tradicionalnom terminu, posljednjegvikenda maja održan je, u organizaciji PKSubra, a u dogovoru sa PSCG, u čijemkalendaru se manifestacija već godinamanalazi, 13-i Orjenski Maraton.

Da napomenemo, Orjenski maratondatira još iz druge polovine 90-ih godina, kadga je utemeljio Rajo Kovačević, planinar jošiz vremena SFRJ i ujedno profesor u OŠ DašoPavičić u Herceg Novom. Od jednostavnejednodnevne manifestacije usmjerene namlađe generacije, vremenom je Orjenskimaraton dobio dvodnevno trajanje i sportsko-rekreativni duh, pa danas u svomtakmičarskom dijelu predstavlja najtežumountainrunning manifestaciju na našimprostorima. Takođe, Orjenski maraton i daljenjeguje planinarsku komponentu, kao i onu,čisto rekreativnu.

Naročito nam je zadovoljstvo vidjetida se širom Crne Gore javljaju svake godineslične manifestacije, što je znak da se širi bazainteresovanja za planinu, planinarenje iplaninske sportove, što je Orjenski maratondavno zacrtao kao svoj cilj. U svakomslučaju, potrebno je usaglasiti termineodržavanja ovakvih manifestacija, kako bismoizbjegli situacije da se maraton za maratonomodvija na manje od 3 nedelje razmaka (ovegodine na samo 6), jer tako međusobnoograničavamo broj učesnika, a na opštu štetu.Primjera radi, prošle godine pobjednikOrjenskog maratona bio je Janko Gardović(PK Subra), koji zbog bliskosti termina nijetada učestvovao na Lovćenskom maratonu,dok je ove godine bilo obrnuto: Gardović jepobijedio na Lovćenskom, ali nije zatimmogao učestvovati i na Orjenskom maratonu(osim u organizaciji).

I ove godine Maratonska(takmičarska) trasa privukla je najvećeinteresovanje (tako da planinarska nije niodržana), a na startu se pojavilo 29 učesnika-ca. Vrijeme je bilo nestabilno, u drugomdijelu trke je padala kiša, ali to nije bitnijeuticalo na pozitivne utiske i takmičara iorganizatora. Zahvaljujući nešto boljojpodršci sponzora i Opštine Herceg Novi,organizacija na takmičarskoj trasi je još

6

poboljšana, a veliki doprinos tome dobili smoi od Jedinice granične policije, ispostavaHerceg Novi, čiji su ljudi takođe učestvovaliu obezbijeđenju Maratona.

Najbolji rezultat i prvo mjesto osvojioje Maksim Stolica (04:19:30), član PK Subra,

drugo Krsto Radović (04:38:10) iz HercegNovog,

dok je treće mjesto zauzeo Dragan Jovanovićiz kotorskog PK Vjeverica (04:39:42).

U ženskoj konkurenciji pobijedila jeDaliborka Maksimović (4:46:10), inače,reprezentativka Crne Gore u atletici, što jeujedno i novi rekord staze kada je u pitanjuljepši pol.

7

Irski turisti na junskome snijeguSutradan je organizovan obilazak

rekreativne trase, ali je jaka kiša u startu svelabroj učesnika na 10. Svejedno, oni koji su seusudili krenuti po lošem vremenu, nisu sepokajali: uvjek atraktivna tura do Žlijebskejame nikoga nije ostavila ravnodušnim.

U međuvremenu se i vrijeme popravilo,pa je manifestacija završena u najboljem redu,sa zajedničkim ručkom u pl. domu ZaVratlom.

Recimo na kraju da su pripreme zaOrjenski maraton trajale mjesecima ranije, uzveliko angažovanje članova Kluba na terenu,na detaljnom uređenju, krčenju i markiranjustaza.

Načelnik Sekcije Željko Starčević

Hercegnovsko planinsko zaleđe poznato je posvom visokom sniježnom pokrivaču.Središnja zona Orjena u tom pogledu jerekorder, budući da se u okolini Velikogkabla (1894 m), pa i samog Orjenskog sedla,snijeg obično može vidjeti sve do kraja maja.Ako ni zbog čega dugog, a onda zbog blizinemora, pejzaž ispunjen olistalom šumomprepunum snijega, svakako je nezaboravanprizor. U to se ljetos, u julu, između ostalih,mogla uvjeriti grupa irskih turista. Radi sevećinom o nešto vremešnijim ljudima koji suu vrijeme buma nekretnina na hercegnovskojrivijeri stekli kuće i stanove. Nakon što suupoznali našu obalu, odlučili su se da ispitajui naše planine, pa su tako, u organizacijiplaninarskog kluba Subra, proveli nekolikodana na Orjenu. Smješteni u planinarskomdomu Za Vratlom (1160 m), obilazili sunajzanimljivije planinarske destinacije.Prvoga dana popeli su se na Subru (1679 m),dok su narednog prepješačivši značajnukilometražu kroz srce Orjena,

8

Musala

Uspon na Borovu glavu (1580 m)

stigli do planinarskog doma na Orjenskomsedlu (1600 m). Upravo na završnom dijeluove staze, dok je sunce popilično peklo, irskituristi su se ne malo iznenadili kada su, ušavšiu hlad stoljetne bukove šume, zagazili postarom, uležanom snijegu.

Očito je da zaleđe Herceg Novog ima štada ponudi turistima, ali i dalje ostaje utisak daHerceg Novi nije u potpunosti svjestan štaima. U suprotnom, sigurno ne bi bila prisutnavišegodišnja apsurdna i tragikomična situacijada je po orjenskim vrhovima lakše srestiposjetioce iz najudaljenijih kutaka svijeta,nego li same Novljane, koji kao da slijedejednu prerađenu maksimu: hvali Orjen, drž semora!

Načelnik Sekcije za markacijei vodičku službuŽeljko Starčević

U julu je osmočlana ekipa P.K.Subra ispelanajvisočiji vrh Balkana – Musalu ( 2925mnv). Već duže vrijeme naši članovi su imaliželju da u svojim uspješniim pohodimadodaju i ovaj vrh. Musala je poznata ponajnižoj prosječnoj temperaturi naBalkanu.Osim toga planinski vijenac Rilakom i pripada ovaj vrh je bogat ledničkimjezerima i jedno od tih jezera nosi epitetnajvisočijeg na Balkanu (2709 mnv)

Zahvaljujući sponzorima iz svih dijelova CrneGore i opštini Herceg Novi ekipa je krenulana ovo putaševstvije 25.07.2012 godine.Pored mene kao vođe ekspedicije tu su još biliJanko Gardović, Danilo Brajović, Igor Mareš,Saša Kulinović, Ljiljana Radonjić, StanaKilibarda i Maksim Stolicca. U Borovecsmo stigli u ranim jutarnjim časovima,odmorili i naravno odmah krojili plan kako i

Junski snijeg

Logo ekspedicije

9

kuda ka vrhu.Da umor od puta nije uradiosvoje vjerovatno ne bismo čekali sjutra iakonas je dočekalo oblačno vrijeme pa čak i kiša.Dan smo iskoristili da obiđemo ovaj skijaškicentar koji nas, uzgred rečeno , nije ostavioravnodušnim, a hoteli i objekti su nasostavljali bez daha.....eh koliko mi kasnimo.Sve je bilo toliko čisto i uredno a gustačetinarska šuma koja okružuje ovo mijesto jemamila na šetnju.

Ujutru smo se podijelili u dvije grupe.Jedna je krenula ka vrhu iz Boroveca a drugaje dio puta prošla uspinjačom-gondolom.Našlismo se kod planinarskog doma “Musala” ikrenuli zajedno ka vrhu.Posjećenostnacionalnog parka Rila je bila iznenađujuća ina svakom koraku smo susretali grupe ljudi sadijecom kako uživaju u prirodi . Divili smo setom narodu uz komentare : “Kada će i kod nasovako” , “Cijene ono što imaju” i slično. Štoje najvažnije tokom uspona je to što nigdjenijesmo vidjeli ništa bačeno što bi ugroziloovu prirodu. Svaka čast ljudi !!!

Na putu do vrha smo se susreli sa planinarimaiz Bosne i Srbije ,odmorili u domu “Ledenojezero”, popili čaj i požurili ka vrhu jer jevrijeme počelo da se kvari. Oblaci koji su senavlačili oko vrha su prijetili da nam pokvarekompletan ugođaj. Na vrhu nas je ipakdočekalo sunce i predivan pogled.Upisali smose u knjigu posjetilaca i nalijepili naš logo udomu koji je ujedno i vojna meterološkastanica, napravili par fotki i krenuli nazad.Misija obavljena! U Borovec smo se vratili ukasnim popodnevnim časovima a grad je bioizlijepljen plakatima “Musala maraton”. Jošjedan izazov. Što da ne. Još jedan izazov. Štoda ne.

Pošli smo i prijavili Janka Gardovića za trku.Nismo se puno razmišljali iako nam je toporemetilo plan povratka za HN. Na startu seujutru pojavilo 70 takmičara a od organizatora(Solomon) smo saznali da su velikim dijelomsvi profesionalci. Obezbijedili smo Jankupodršku na par tačaka i isčekivali rezultat.Nije nas razočarao. Biti šesti u ovakvojkonkurenciji nije mala stvar. Svaka častOrjenskoj gazeli !!!!!

Predsjednik P.K.SubraDuško Avramović

Vrh Musala

10

Otvorene nove pješačke serpentine

Kad danas pitate turistu šta mu je prvaasocijacija na Crnu Goru, posebno na njenoprimorje, zasigurno biste dobili odgovor –BETON. Da smo nekoga prije 150 godinapitali o prvoj asocijaciji, na pomen Crne Gore,to bi bio KAMEN. Vijek i po bio je sasvimdovoljan da arhitektonsko nasljeđe, njegovanou kamenu kao osnovnom građevinskommaterijalu, bude sasvim marginalizovano.Naslijedili smo mrežu kamenih pješačkihputeva, na stotine kilometara samo oko Boke,ali to blago rijetko ko prepoznaje kao takvo.Iz tog razloga kameni pješački putevi suprepušteni zubu vremena, ili što je još gore,pretvaranju u kolske puteve. U svakomslučaju, u poslu oko očuvanja i revitalizacijepješačkih puteva mora biti uključena širazajednica, počevši od samih državnihinstitucija, pa na niže jer je ovo pitanje odvažnosti kako za našu istoriju, tako i za našrazvoj kao turističke destinacije za aktivniodmor.

Ipak, ne treba sve na gotovo očekivatiod države. Planinarski klub Subra je uposljednjih godinu dana, shvatajući vrijednostnekadašnjih pješačkih serpentina prekoprevoja Vratlo, realizovao veoma rijedakpoduhvat: samostalnu gradnju potpuno novogkamenog pješačkog puta. Ne zanosimo se dasmo dostigli kvalitet starih majstora i njihovihputeva, ali smo sigurni da smo dali primjer dase dobrovoljnim radom, uz minimumpomagala i na tradicionalni način možeuraditi mnogo. Sagradili smo pješačku stazusa 14 serpentina koje čine ovu trasu lakosavladivom, bez većih nagiba. Dužina je do

prevoja Malo Vratlo nešto preko jednogkilometra, uz visinsku razliku od 145 metara.Na novim serpentinama smo isplaniralilokacije za 3 odmorišta, od kojih su dva već iurađena. Zahvaljujući njima, ovo nije višesamo komunikacija, nego i trasa za šetnju iuživanje.

Moramo priznati, staza ima i jednu„manu“: uklapa se u prirodu. Kako nije bilovećih građevinskih zahvata, a korišten jesamo lokalni kamen, naša staza se ne ističe usvom okruženju. Fotografi će morati zbogtoga malo više da se pomuče jer samo tankalinija dijeli pravljeni dio od okolne prirode, pai sa te strane staza djeluje kao da je većdecenijama tu. Ipak, nije tako. Na mjestuserpentina prije godinu dana nije biloapsolutno ničega što bi ukazivalo na ljudskuaktivnost u prošlosti.

U toku ovih godinu dana gotovo da niti jedanvikend nije protekao a da ovuda nijeodzvanjao zvuk krampa i lopate. Stoga, uobavezi smo pomenuti ljude koji su dali svojdoprinos gradnji novih serpentina.

Detalj sa staze

Odmorište Bukov hlad je opremljeno sadrvenim klupama i stolom

Treća serpentina (kanica)

11

Od Novljana to su Vjekoslav Đeri, IgorMareš, Dejan Tušup, Janko Gardović,Maksim Stolica, Ljubiša Matković, BrankaKokanović, Marinko Peruško i Goran Jančić,a tu su i strani državljani Marko iz Engleske,Andrej iz Rusije i Patrik iz Irske.

Rukovodilac radova bio je ŽeljkoStarčević, načelnik sekcije za markacije ivodičku službu. Upravni odbor kluba jeodlučio da nova staza dobije i naziv ponajzaslužnijem za njenu izgradnju, tako da nanjenom početku, na kamenom smjerokazumožete pročitati:

Ako se pitate kako izgleda raditi u 21 alatomiz 19 vijeka, odgovor je – mukotrpno, ali izavršen posao daje puno više zadovoljstvanego da smo ovo o čas posla prokopali irazrovali kakvim bagerom. Radilo se i pojužini, velikoj kiši, u oblaku, pa čak i nasnijegu, dok nije baš veliki napadao. Bilo je tuodrona i pravih kamenih lavina, ali sepokazalo da su ovoga zaista vreloga i sušnogaljeta glavnu opasnost na gradilištu ipakpredstavljale ose koje su u rojevima slijetalena nas.

Da dodamo da je izrada serpentinaStarčeviću dala podstrek u objedinjavanjupisanog materijala na ovu temu, tako da jetokom rada nastala i usko stručna brošuradugačkog naziva: Uputstvo za održavanje,obnovu i izgradnju kamenih pješačkih puteva,

Veliki dio trase izveden je usijecanjem usipar (pogled sa Kamenskog kabla)

Radovi na gradnji serpentina

Postavljanje atraktivnih kamenih smjerokaza

Željko Starčević, načelnik sekcije zamarkacije i vodičku službu, na otvaranju

staze

12

za koju se nadamo da će predstavljatikvalitetan polazni materijal za drugeplaninarske klubove koji se late sličnog poslau budućnosti.Staza je svečano otvorena sredinomseptembra, u sklopu obilježavanja 80 godinaod osnivanja Kluba, a zatim su je prisutnipremijerno i prošli.Čast da označi završetak radova imao jenajstariji aktivni član PK Subra, DejanVerigo, koji je simbolično izbacio posljednjulopatu zemlje.

Jedan od graditelja staze, Andrej Balakov,stiže iz daleke Moskve, a vrijeme provedenokod nas najradije koristi za obilazak bokeškogzaleđa, pa čak i za volonterski rad:Upravo juče zvanično sam postao član PKSubra, ali nezvanično, već sam više putaučestvovao u gradnji ove staze. To je za menebilo zadovoljstvo. U Boki Kotorskoj ima punostarih puteva koji su zaboravljeni, koji suzarasli. Često kad idem nekim starim putem ipitam nekog od mještana kažu: ne, tu jenemoguće proći, sve je zaraslo. Nažalost, upolovini slučajeva budu u pravu. Mi moramoda sačuvamo ovo nasljeđe. To je ostavštinakoja se ne smije ovako zapustiti.

Na otvaranju su bili i planinari susjednogHPD Dubrovnik, a njegova članica, MimaDžapo, kaže:Često dolazimo na ovo područje, imamo tu idom, kao što znate, ali ovim smo oduševljeni.Do sada se ništa nije radilo, nikakva staza.Planinarim veoma dugo, ali nisam primjetilada je neko ovako kao vaše društvo odlučiočiniti za planinarstvo, gdje će sigurno dolazitipuno planinara. Mi ćemo naše goste, aimamo ih sa svih strana, iz dosta zemalja,uputiti na ovu stazu.Mislim da ima prostora da se ovakve stazeurede i u drugim dijelovima Orjena, recimood Vrbanja prema Orjenskom sedlu.

Dejan Verigo (PK Subra) svečano bacazadnju lopatu zemlje.

Andrej Balakov, PK Subra

Mima Džapo, HPD Dubrovnik

Kolona planinara nakon otvaranja staze

Duško Avramović, predsjednik PK Subra

13

Revitalizacija zaboravljenih izvora

Na otvaranju staze predsjednik PK Subra,Duško Avramović je rekao:Prije svega hvala vam što ste došli da danaszajedno otvorimo ovu stazu koju je Željko saekipom iz kluba, ali i ljudima sa strane uspioza nekih godinu dana da završi. Ovaj posao jebio toliki da smo svi smatrali kad je startovaoda će ga biti prosto nemoguće uraditi.Međutim, njegova upornost i mogu rećitvrdoglavost dovela nas je do današnjeg danai otvaranja staze ove reprezentativne staze.Ne mogu da iskažem svoje oduševljenje štosmo opet za korak ispred ostalih u CrnojGori, kao što smo, zahvaljujući opet Željku,ispred ostalih što se tiče kvaliteta markiranihstaza širom Orjena.

Unutrašnjost Orjena poznata je kao ekstremnobezvodni kraj. Na planini koja je uudžbenicima navedena kao oblast sanajvećom količinom padavina u Evropi,nadzemni tokovi gotovo da i ne postoje, apravi izvori se javljaju samo na rubnimdijelovima. Dublje u unutrašnjosti masivakraški teren dozvoljava tek sporadičnoprisustvo vode u obliku kakve lokve ilikapavice.

Za one koji ne znaju za ovaj termin dakažemo da se pod kapavicom podrazumijevaobično slabiji i sezonski izvor gdje vodaizbija, kaplje iz stijene. U uslovima oskudiceza pitkom vodom, orjenske kapavice suvjekovima imale presudan značaj, azabilježeni su slučajevi nasilnog zauzimanja i

krvave odbrane pojedinih kapavica. Danas,kada gotovo da više ne postoji stočarstvodublje u planini, kapavice su od značaja samojoš planinarima i lovcima.

Kapavica Pojilo, smještena sa sjeverne

strane Velikog Ćedila, nekada su za pojenjesitne stoke koristili stanovnici sela Ubli. Otome još svjedoče ostaci starog drvenogkorita. Kako Ubljani već decenijama neuzdižu stoku u nekadašnje katune i ovakapavica se našla zapuštena i zaboravljena.Namjesto da takvu situaciju uzmemo zdravoza gotovo,

Podnožje litice je tipično mjesto za kapavicu

Kapavica pod Subrinim amfiteatrom jošima ostatke drvenog korita

Kapavica Pojilo

14

pristup smo ponovo prokrčili, izmarkirali, ajednog septembarskog dana i izveli akcijupravljenja novih drvenih korita.Stari seljanikažu da je za tu svrhu najbolja bukovina i akobude stalno mokra, može da traje desetinamagodina. Tako i mi uradismo. Osim što smokorita produbili uz veliku pomoć motornepile, sve ostalo možemo uračunati utradicionalne načine izrade korita za vodu.

Nadamo se da će ovo skrovito mjesto sadaposjećivati veći broj planinara, ako ni zbogčega, a ono da bi vidjeli kako su se ljudinekada dovijali da bi istrgli i uhvatili koju kapiz bezvodnoga Orjena.

U akciji su učestvovali: Andrej Balakov,Nikola Brajović i Željko Starčević - potpisnikovih redova.

Humanost i jubilej

Planinarski klub Subra iz Herceg Novog je 14septembra obilježio 80 godina od osnivanjakluba. Od 1932 godine planinari ovogprimorskog grada u kontinuitetu proučavaju ipohode vrhove, jame, pećine, kamene vrleti,bilježe planinarske uspijehe, rade naplaninarskim stazama, obučavaju mladečlanove, promovišu Orjen i svoj grad i bavese humanitarnim radom. Mada broj planinaraiz H.Novog nije veliki i klub trenutno broji 47članova, od 8 do 80 godina starosti, svojimentuzijazmom nadoknađuju manjak ljudstva ipostižu samo uspjehe u svakom pogledu.

Jubilej je započeo prezentacijomalpinizma i slobodnog penjanja na tvrđaviForte Mare u prisustvu turista , gostiju isugrađana.Pod budnim okom dokazanogalpiniste i speleologa Dejana Veriga injegovih učenika u ovoj disciplini se mogaooprobati svaki prolaznik i posjetilac.Dva danaje bilo malo za sve znatiželjne !!!

Članovi kluba su posjetili i Dnevnicentar za dijecu sa posebnim potrebama uIgalu.Družili se sa diječicom ove ustanove ,pričali im o planinarenju i obećali zajedničkiizlet.Da bi i ispunili svoje obećanje u DvoraniPark je organizovana dobrotvorna aukcijaslika novskih umjetnika i galerija.VojislavKilibarda, Nikola Ćurčin, Izabela Matoš,Dragica Kosić, Đurđa Radojević , DejanVerigo, Galerija Luča i Sju Rajder sunesebično poklonili svoje radove za pomoćmališanima. Sakupljeno je €390 i parumjetnina je poklonjeno ustanovi.Ni našipojedini sugrađani nisu sjedali sklopljenihruku pa su i sami prikupili još novčanihsredstava. Miro, Brana, Nina, Milivoje,Željka-Žežo i Radovan su iskazali i svojuhumanost te dokazali da je potrebno samomalo volje da se nekom pomogne. Poredsame aukcije slika ugođaj posjetiocima je bilaizložba fotografija članova kluba, promocijaknjige o Kapetanu Angelu i zakuska našihsugrađanki.Sledećeg dana je organizovan izlazak doplaninarskog doma Za Vratlom, otvaranjenove staze do doma, penjanje naalpinističkom poligonu i druženje sa gostimauz logorsku vatru. Planinarska pješačka staza“Starčevića sempertine” nikog nije ostavila

Motorna pila je značajno olakšala posao

Prve kapi u novom koritu

15

ravnodušnim. Svi planinari koji su prošliovom stazom nisu mogli a da ne pohvaleentuzijazam i požrtvovanost Željka StarčevićaI njegovih pomagača u ovom poduhvatu. Aplaninara nije bilo malo. Dubrovčani,Kotorani, Moskovljani, Njemci i Novljani suuveličali ovaj događaj.

Za sve njih je u nedelju organizovan izlazakna Orjensku ljepoticu Subru u vođstvu NikoleBrajovića. Ovaj vrhunski poznavalacorjenskog masiva je pokazao samo dio ljepoteovog vrha….onoliko koliko se može pokazatiu jednom danu.

Oduševljenost tridesetak planinara je najboljipokazatelj i podstrek članovima P.K.Subra dai dalje nastave sa prezentacijom Orjena.Čitava manifestacija je završena zajedničkimručkom u planinarskom domu za sveposjetioce.Naravno… da nije bilo sponzora ipokrovitelja koji su nam pomogli jubilej nebibio ovoliko bogat aktivnostima. Ovomprilikom se u ime članova kluba zahvaljujemgeneralnom sponzoru “Knjaz MilošMontenegro”,Opštini Herceg Novi , HercegFestu , doo Katunjanin , café baru Nautika ,pekari Šušić i svim pojedincima koji su nabilo koji način pomogli da zajednoproslavimo 80 godina postojanja.

Predsjednik PK SubraDuško Avramović

Durmitorskim vrhovima u pohode

Lijepo vrijeme ove jeseni omogućilo mije da uživam u obilasku, suncem okupanih,Durmitorskih vrhova.Moj boravak naŽabljaku sam u potpunosti posvetio tome.Planinariti ovim biserom među planinama jezaista privilegija koju ni jedan planinar nesmijepropustiti.

Tih lijepih jesenjih dana ređali su se vrhovijedan za drugim, sve ljepši i ljepši iizazovniji, počev od Crvene Grede i njenihcrvenih litica i Velikog tavana obraslogborom krivuljom, Savinog Kuka sa žičarom ivrhom Kulinom sa koga puca pogled na Crnojezero i panoramu Žabljaka, preko Čvorovog

Na vrhu Subre

Subrin dragulj

Durmitorska nebeska Soa

16

Bogaza i Ledene pećine, gordog Međeda,Sedlene i Uvite Grede, Lučina vrha i nebupod oblake, grdosiju, Bobotovog Kuka.

Izlazak na Bandijernu sa koje puca pogled naskoro cijeli masiv Durmitora, je zaista pravidoživljaj. Peti Prutaš iz Dobrog dola krozŠkrčko Ždrijelo je zaista pravo uživanje, stazanije teška a pogled fantastičan, pogotovo kadse izađe na samo Ždrijelo a ispred se ukažeprava kamena planinska zavjesa, to jeDurmitorska nebeska soa koju čine: Planinica,Bezimeni vrh, Bobotov Kuk i vrh Đevojka,izgledaju kao da su izronili iz doline Škrke iŠkrčkih jezera.

Da bi priča bila potpunija, posebno bih opisaopenjanje na vrhove Sedlene grede i Uvitegrede kao i uspon na robusnog Velikog i

Malog Međeda.Da bi se popeo na Sedlenu iUvitu gredu, krenuo sam sa Durmitorskogprevoja Sedlo.Staza vodi ka Sedlenom dolu,stranom preko sipara Sedlenih Zubaca, istezaobilazi ulazi u Sedleni do, dalje preko dolauz travnate strmine do samog grebenaSedlene grede i do samog vrhagrebenski.Sedlena greda je visoka 2227 mnv.Sa njenog vrha puca pogled na Boljske grede2091 mnv. Dobri do, početak kanjonaKomarnice i masiva Lojanika 2080 mnv.Najugu pogled doseže i do primorskih planina:Orjena, Lovćena i Rumije.

Vrativši se sa Sedlene grede, ponovo naSedlo, uputio sam se ka Uvitoj gredi saciljem, ne samo popeti je već obići njezinprirodni tunel koji prolazi kroz čitavugredu.To je zaista prirodni fenomen. Dosamog ulaza se dolazi, u početku siparom apotom travnatom padinom koja zalazi desetakmetara u sam tunel gdje pravi zaravan kaomalo igralište.Ulaz veličine oko 15m širine i5m visine, čini tunel grandioznim.Ulazećidalje, stijena tunela je kompaktna a na sredtunela na nekih 50 metara, nalazi se sporednitunel-pećina takođe velikih gabarita. Nasredini tunela, čobani su nekada ozidalipregradni zid zbog promaje. Prolazeći tu„barijeru“ tunel se dalje širi i izlazi na drugustranu, odakle puca pogled na padineŠljemena i dalje na Pošćensku dolinu saValovitim jezerom i Stožinom koji se izdigaovisoko nad dolinom.

Masiv Međeda

Sedlena gredaNa prevoju zvanom Škrcki pogled

Veliki Međed

17

Sama Uvita greda sa svojih 2199 mnv.Čini pravi vidikovac sa koga se pružafantastičan pogled na ostale Durmitorskevrhove i sam Bobotov Kuk 2523 mnv.Najvišu tačku Durmitorskog masiva.

Gledati Međeda koji se gordo nadvio nadCrnim jezerom i njega popeti je zaista velikiizazov za svakog planinara. Tog lijepognedeljnog jutra sam sa Mirjanom Grbić kojaje član našeg kluba „Subra“ i vrlo aktivniplaninar, krenuli smo sa Crnog jezera prekoInđinih dolova ka vrhu Malog Međeda 2223mnv. A potom grebenom preko Žute grede dosamog vrha Velikog Međeda 2287 mnv. Navrhu smo sreli planinare iz Češke i Izraelakoji su bili oduševljeni ljepotama Durmitora.

Spuštanje sa Međeda zahtijeva velikuopreznost i staloženost a naročito psihičkupripremljenost planinara.Grebenski silazakpreko Kultnog grebena do Velike Previje jenajteži dio staze, ne samo zbog strmih stranaveć i zbog krušljivosti samog grebena kojeg„depaju“ gromovi.Sa Velike Previje uputilismo se nazad niz Veliku Kalicu preko Struge,ka Crnom jezeru.

Da bi moje uživanje bilo potpuno potrudilo sei po koje krdo divokoza koje su mi uljepšalesvaki izlazak na neki od Durmitorskihvrhova.Moju priču završavam jednom lijepomrečenicom našeg revolucionara, VeljkaVlahovića, zaljubljenika u planinu, iznjegovog pripovjedanja o planini.

„Tu na vrhu čovjek najradije ćutiNijem očima bi gutao ljepotu,to uznemireno ćutanje je beskrajnoi zagonetno kao što je beskrajnjai zagonetna ćud planine.“

Tekst i fotografijeNikola Brajović

Vracamo se ponovo Durmitoru, odlucili smoda se penjemo Savin kuk, Sljeme i Milosevtok. Za razliku od prosle nedelje, docekaonas je suncem okupan Žabljak, iako je jutrobilo prohladno.

Savin kuk je jedan od lako dostupnih vrhova anjegova sjeverna stijena se vidi sa obalaCrnog jezera. On je ujedno i prvi vrh u lancukoji se pruža na jugozapadu a i na zapadu.Stijene se spuštaju u Veliku Karlicu,visine sudo 300 m. i dosta su krušljive.

Krecemo, i uspon je odmah onaj pravi, ito je normalno za Durmitor, tamo nemamnogo šetnje po ravnome, ili se spustate ili sepenjete.

Divokoze na padinama

Uvita greda

Savin kuk, Sljeme, Milosev tok

18

U pocetku, staza uglavnom prati linijužičare, do vrha Korita, idemo lagano, bezzurbe, sa lijeve strane nam se ukazujeŠupljika i Osojne grede. Kada se nadjete naovakvom mjestu ne mozete a da ne osjetitesvu veličinu planine.

Nastavljamo dalje, nailazimo na šumskemaline, koje su dosta sitne zbog suše, miris iukus je tesko opisati.

Desno, nešto dalje od ovog mjestazapočinje druga žičara koja vodi ispod Savinakuka. Na sreću, sada staza ne prati žičaru, i minastavljamo po staroj planinarskoj stazi.

Staza nije posebno zahtjevna,iako jestrana prilicno strma,jer se čestim krivinamaizbjegla ta strmina a pogledi tokom usponana veličanstveni kotao stijena Osojnih greda, ipo izlasku na vrh na ledenjačku dolinu Velikakalica i Crno jezero, najljepša su nagrada zasav trud.

I onda, sasvim neocekivano u siparuKotla uživamo u pogledu na omanje krdodivokoza, malo su zastale, kao da su htjele danam daju dovoljno vremena da napravimo parfotografija, pa su nastavile preko prelaza ,uzbrdo na Sljeme. Nikola mi objasnjava dacemo i mi kasnije tuda ici.

Idemo dalje desno, savladavamokrivudavi oštri uspon na Savin kuk, no meneje u tom trenutku više zanimala lijeva strana

koja je otkrivala oštre kukove i vjerojatnozanimljiv uspon i prelijepe poglede.

Dolazimo do legendarnog izvora,poznatog kao Savina voda. Tu viri jednacijev iz brda kroz koju teče, po vjerovanjumještana ljekovita voda u koritu. Kapacitetvode je veoma mali, ali je stalan. Po povratkukuci, procitala sam i legendu, kako je nastalaSavina voda, koja kaže da je Sveti Sava sjeoda predahne, umoran poslije uspona na vrhplanine, a đakon koji je bio sa njim bio,izvadikoru suvog hljeba i poče da jede.

Đakon reče Svetom Savi da je šteta štoovdje nema malo vode ili neki izvor da seumoran čovjek napije. A i tesko je žvakatisuvi hljeb. Tada Sava uze štap, udari pojednom stancu kamenu te načinje krst. Kamense raspoluti i na tome mjestu ključem pokuljabistra i čista izvorska voda. Poslije toga tajvrh se prozva Savin kuk, izvor Savina voda.

Zanimljivo je da su se ranije momci idjevojke ljeti okupljali kod Savine vode.Prema vjerovanju djevojkama će se ispunitiželja da se udaju, ako ujutru popiju tri gutljajastudene vode sa ovog izvora i pomisle namomka koga su zavoljele.

Savina voda je kao neki hir prirode,nemogući izvor na vrhu visokog ivratolomnog grebena, na 2000 metaranadmorske visine; najviša žila vode koja kucau krečnjaku, pa po tome predstavljajedinstven prirodni fenomen u svijetu.

Od Savine vode, nastavljamo nekih 150metara i tada se pred nama otvara pogled na

Savina voda

Litice

19

sve vrhove Durmitora. Ispod staze koja ovdjeskrece desno spusta se uspravna stijena, i vodina sam vrh. Interesantno je da mnogi ovajvrh nazivaju Savin kuk i tako je i obolježen umnogim kartama, međutim Savin kuk senalazi jos nize od Savine vode i izdvaja se izpadina ovog vrha koji mjestani zovu Kulina.

Prilikom uspona na Kulinu, maloskrecemo sa staze, jer se tu nalazi jednaveoma interesantna stijena,koja izgleda kaoda ce se svakog trenutka odvojiti i pasti uprovaliju sve do dna Velike karlice. Ali nestoga ipak drzi da tako stoji i prkosi vjetru,kisi,snijegu i svim mogucim i nemogucim silama izakonima prirode.

Dolazimo na vrh Kulina sa koga jenajljepši pogled na Žabljak i Crno Jezero.Uživamo u pogledu, pravimo kratku pauzu,pa silazimo do prevoja sa koga je mogućuspon preko grebena na vrhove Šljeme iMilošev Tok koji se pružaju u istomgrebenastom lancu. Prelaz sa Kuline naŠljeme, kroz uski i strmi klanac, iako je rijeco maloj razdaljini, veoma je zahtjevan, nepreporucuje se bez upotrebe dodatne opreme.Na ovom dijelu staze potrebno je postavitiosiguranje, i tada bi ovaj dio staze bio mnogobezbjedniji za planinare. Izlaz na greben bioje kratak i izrazito strm. Pomogao mi je

Nikolin savjet da na ovakvom terenu uvijektreba imati težište u tri tačke (jedna ruka,dvije noge; dvije ruke, jedna noga).Maksimalno oprezno ali sigurnosavladavamo ovaj uspon, dolazimo na greben,udišemo vazduh punim plućima, a osjećajkada uspješno savladate jedan ovakozahtjevan dio staze je neopisiv. To se ne možeprepricati, to se mora osjetiti. Sada slijedilaganiji dio staze koja vodi po vrhovimaŠljemena, koji nije u pravom smislu vrh, većprostrana krečnjacka gromada zaravnjenogtjemena, na visini od 2.400 metara, duzine 2km, sa koga se u vidu glavica široke osnove,nižu najizrazitiji vrčići do visine od 2455 m,koliko dostiže najviši od njih i koji sejednostavno zove Vrh Šljemena.

Stijena prkosi gravitaciji

Vrh Šljemena

Strmi klanac

20

Nakon toga je sve dosta jednostavno, poštosmo ostatak puta hodali po pašnjacima uz rub570 metara uspravne litice iznad najljepšeledenjačke doline Velika kalica. Naravno isam pogled na Debeli namet u dnu Velikekarlice ostavlja bez daha. Debeli namet jeinače trajni snježnik, ostatak nekadašnjegledenjaka koji se pružao dolinom.

Dolazimo na vrh istočnog Šljemena (2445 m)koji je otkrivao pogled na komadić Crnogjezera i Međed, jedan od najzahtjevnijihvrhova u ovom dijelu Durmitora. On nam jecijelo vrijeme bio u vidokrugu kada smogrebenom produžili do zapadnog Šljemena(2455 m) gdje smo stigli za pola sata. U tommomentu donosimo odluku da ce nasa sledecatura po Durmitoru biti upravo Međed. Akoste imali srece da po lijepom vremenu izađetena neki od vrhova Durmitora,kao mi danas,brzo cete zaboraviti na umor, jer cete bitiodeševljenji prostranim vidicima i ljepotomdurmitorskog masiva,kao i ostalih planinakoje se vide u daljini. Nakon fotkanja na VrhuŠljemena, spustili smo se i do jos jednoginteresantnog dijela ove nase danasnje ture,omanjeg jezera zvanog Miloseva lokva.

Samo ime govori da se radi ominijaturnom jezercetu promjera kojih 15-akmetara i dubine oko jednog metra. No,njegova ključna karakteristika leži u podatkuda se nalazi na visini od 2.362 metra, što gačini najvišim jezerom cijelog masiva, CrneGore, vjerojatno i Balkana. Prateci stazu prijeMiloseve lokve, nailazimo i na velikisnijeznik koji meni izgleda nestvarno, jos imadosta snijega u podnozju. Ali to je Durmitor,koji na svakom koraku otkriva nesto novo,nesto čarobno i lijepo.

Nastavljamo dalje, dolazimo na vrh Miloševtok, gdje ostajemo neko vrijeme uzivajuci uprelijepom pogledu na cijeli masiv Durmitora

Dan lagano odmice, svjesni smo da jevrijeme za povratak kući, ali tesko je napustitiovu ljepotu.

Silazimo niz Čistu stranu, pa pored Šupljikedo pocetne tacke naše današnje ture. Jos jedanprelijepo proveden dan na Durmitoru!

Mirjana Grbić

Miloševa lokva

Milošev tok

21

Kada smo u subotu vece odlucili daidemo na Durmitor, znala sam da oduzbudjenja neću moci spavati. Budim senekoliko puta, gledam na sat i nestrpljivoisčekujem vrijeme za polazak. Krecemo u 4sata ujutro, iza nas je sparna avgustovska noći jos jedan vreli dan. Koliko ce on biti vreokada dođemo na Žabljak to ćemo jos vidjeti.

Stižemo na prevoj Sedlo 1907 mnv, kojije smješten izmedju Sedlene i Uvite grede,docekuje nas gusta magla i vjetar.Temperatura je samo tri stepena, oblacimodebele jakne, na brzinu pravimo jednufotografiju i krecemo.

Dok idemo, Nikola mi objašnjava štase nalazi oko nas, ja naravno od guste maglenista ne vidim, jedino mi ostaje da to svezamišljam, što i nije bas teško jer su njegoviopisi veoma detaljni. Od prevoja Sedlo vodistaza sve do Bobotovog kuka, laganiji diouspona je u dužini od oko 3 km do vidikovcaiznad Zelenog vira. Staza je odlična, narocitoza manje iskusne planinare, jer je ovaj diouspona veoma blag i ne prestavlja neki napor,osim kraćeg uspona na prevoju izmedjuSedlene grede i Vjetrenih brda.

Blagom uzbrdicom se penjemo po golomtravnatom brdu prema Uvitoj gredi i upravo tunegdje prelazimo visinu od 2000 metara,a japo prvi put. Kada se dodje podno stijenaskrece se malo lijevo i dalje laganom stazom,idemo prema prevoju. Sada nije tolikovjetrovito, ali je magla i dalje oko nas.

Ubrzo stižemo na kuloar u stijeni koji jedosta strma i na nekim mjestima je potrebnomalo vise vještine da bi se popeli. Tek sadimam osjećaj da sam u ,,pravoj,, planini.Penjemo se dalje, lagano, nema potrebe dažurimo, a i magla se polako razilazi... već sesa nase lijeve strane polako ukazuju vrhoviVjetrenih brda. Nikad neću zaboraviti tajosjećaj kada se magla pocela razilaziti i kadsu oko nas izranjali vrhovi planine, sa svakestrane, okrecem se, zastajem, opijena ovomnestvarnom ljepotom.

Nešto kasnije pred nama se pruzioValoviti do, a naspram nas Surdup 2279,Milošev tok 2426 i Bandijerna 2409 , naravnou svoj svojoj veličini. Opet zastajemo.fotografisemo, ja nista ne pricam, ne znamkuda prije da pogledam. Dalje nastavljamolijevom stranom usjeka, staza je sad sa blagimuzbrdicama i nizbrdicama i uvodi nas pravo usrce masiva Durmitora.

Sada se pred nama pojavljuju Trojniprevoj 2245 a pored njega Zupci 2309, kao napozornici, jer dok mi hodamo magla se sastrana razilazi a meni to sve liči kao da nekopovlači kulise... Izgleda da me je planina vecopila svojom ljepotom,možda mi i zato Zupcilice na vilicu nekog velikog dinosaurusa.

Dolazimo do doline koja se zove Surutka,cijela je ispresijecana pukotinama i vrtačama,i tu se nalazi izvor koji dobija vodu odlednika koji se lagano otapaju. Na žalost ,nisam probala tu vodu jer je izvor presušio.

Gusta magla

Bobotov kuk - Bandijerna

22

Prolaskom kroz Surutku izbijamo naprevoj odakle se odvaja pogled pravo naBobotov kuk. Ovo je pogled koji ostavlja bezdaha. Ispod vidikovca je ogromna provalija načijem dnu se nalazi Zeleni vir a naspramno seuzdiže masivna ploča vrha Durmitora.

Staza kojom se dolazi na vidikovacprodužava nizbrdo sve do Zelenog vira.Zeleni vir je okružen kamenjem, tako se točini, a u stvari su to stijene visoke i ponekoliko metara. U ovom momentu ni uZelenom viru nema ni kapi vode. Sada seukazuju i Šareni pasovi koje je lakoprepoznati, jer je to strma litica ispresijecanakosim zatravljenim pločama i koje se spuštajuprema Samaru, jos jednom prevoju. Staza odZelenog vira ide travnatom padinom koja jestisnuta između Djevojke i Lučinog vrha,malo je veća uzbrdica, i dolazi se do prevojasa desne strane Bobotovog kuka, odakle sevidi kao na dlanu cijeli Žabljak. Nastavljamodalje, lijevo, do malog prevoja koji spajaBobotov kuk i Đevojku. To je Skrčki pogled2420, a kada se tu nađete osjecaj je neopisiv.Sa ovog prevoja najbolji je pogled na Skrčkajezera i kanjon rijeke Sušice.

Staza zalazi iza Bobotovog kuka injegovom desnom stranom izbija na sam vrh.Taj dio staze je malo zahtjevniji za penjanje,morate biti maksimalno obazrivi, staza jeprilično uska i strma. Kada se nađete na vrhutaj osjecaj i taj pogled ne mozete ni dazamislite. Sada se sasvim razvedrilo papogled doseže u daljinu sa svih strana.Okrećem se da sagledam svu ljepotu, a ondadugo sjedim na jednom kamenu, punimpluća vazduhom, disem, a bojim se da mi sene zavrti od silne ljepote. Teško je sve toopisati. To mora da se vidi !

Nikola i Mirjana na vrhu

Škrčko jezeroZupci u pozadini

23

Vidik sa Bobotovog kuka zahvata širokopodručje u radijusu od nekoliko stotinakilometara – od planine Rudnik na sjeveru donašeg Orjena na jugu, i od Kopaonika naistoku do Čvrsnice na zapadu. Osobitoupečatljiv utisak ostavljaju planinski lancicrnogorskih planina, ispresijecani riječnimdolinama i živopisnim kanjonima, kao izatalasane planinske površi, smještene okoDurmitora. Pogled na masiv Durmitoraotkriva svu ljepotu nastanka ove planine, aposeban doživljaj predstavlja pogled naŠkrčku uvalu i dva prekrasna jezera smještenau njoj. Kako opisati tu nestvarno zelenu bojujezera?

U međuvremenu pristižu grupe planinara,sam vrh nije nešto prostran, a mi donosimoodluku da se uputimo prema vrhuBandijerna, jer imamo dovoljno vremena, a ikako napustiti ovu ljepotu?

Spustamo se do Zelenog vira, a odatlenastavljamo stazom koja nije markirana,mijenja se sada scena, idemo po kamenjaru,bolje reci skakućemo sa jednog kamena nadrugi i dolazimo do Trojnog prevoja 2245 m.To je u stvari velika travnata zaravan izmeđuZubaca, Bandijerne i Mininog bogaza.Okrećem se i ponovo gledam Bobotov kuk,pomalo u nevjerici da sam prije sat vremenabila na vrhu.

Interesantno, iako znate da je planinagrandiozno velika, i dalje nećete imatipredstavu o njenoj stvarnoj veličini. Tek kadauočite sitne tačkice na planini koje se kreću(planinare) shvatićete o kakvim dimenzijamase radi. Utiska radi, pogledajte na fotografijiispod na Trojnom prevoju, sitne figureplaninara koji su krenuli da siđu stazom nizstranu planine. Sve je onda jasnije.

Laganim usponom od Trojnog prevojastižemo na vrh Bandijerna 2409 m , sa kogase pruza pogled na veliki dio durmitorskogmasiva i dalje. Na zapadu pogled na BobotovKuk (2523 m), Bezimeni Vrh (2487 m),Đevojka (2440 m) i Lučin Vrh (2396 m), naistoku Šljeme (2455 m), Milošev Tok (2426m) i Savin Kuk (2303 m), na sjeveroistokuTerzin Bogaz (2303 m), Međed (2287 m) iŽabljak (1456 m) , na jugoistoku Uvita Greda(2200 m) , Sedlo ( 1907 m), na jugozapaduPrutaš (2393 m), Šareni Pasovi ( 2248 m), ina sjeverozapadu Rbatina (2401 m), MininBogaz (2387 m), Obla Glava (2303 m),Crvena Greda (2175 m) i Čvorov Bogaz(2152 m). Toliko je sada bistar pogled daosim fotografija pravim i video zapis.Nestvarno! Možda će mi neko zamjeriti štonijesam dala detaljan opis vrhova Durmitorakoji se vide sa Bobotovog kuka, ali je namene neuporedivo ljepši utisak ostaviopogled sa vrha Bandijerne.Travnata zaravan

Trojni prevoj

24

Dan polako odmiče, krećemo lagano nizbrdo, do prevoja Sedlo, naše polazne tačke, itu nas planina nagrađuje još jednomljepotom. Apolonov leptir!

Njega možete lako prepoznati, čak iako senista ne razumijete u leptire, kao ni ja, jer seodlikuje vrlo prepoznatljivim izgledom,načinom leta i specijalnim bojama na krilima.Na bijeloj podlozi poluprovidnih krila ističuse crne pjege i crveni krugovi, koji moguimati bijelu tacku u sredini pa onda izgledajukao planinske markacije. Postoji mišljenje dasu za markacije kojima se oznacavajuplaninarske staze uzete upravo te šare sa krilaleptira Apolona.

Krećemo kući, prepuni utisaka, ispunjenineopisivim zadovoljstvom i već znamo daćemo što prije posjetiti još neki od vrhovaDurmitora. Autor tekst Mirjana Grbić.

15 oktobra smo išli u sastavu Slobodan Đukići autor teksta Roman Palavršić na KomVasojevićki.Dan ranije smo došli u Berane, ikrenuli u realizaciju ideje koja nas je odavnopreokupirala.Kom Vasojevićki je bio dio našesedmodnevne turneje po sjeveru CrneGore.Ujedno je to bio i naš prv uspon odpreko 2000 metara nadmorske visine pa je satim uzbuđenje bilo i veće.

Krenuli smo rano ujutru iz Berana kolima iveć poslije 40 minuta vožnje bili smo ispodKoma.Izgledao je veličanstveno i moćno, kaoneka velika piramida.Uspon počinje od eko-katuna Štavna sa koga smo krenuli premablagim travnatim površinama.Sa desne stranenam se pojavljuju Kom Kučki i KomLijevorečki okrenuti jedan prema drugom,vizuelno prestavljajući cjelinu mada jeprocijep između njih jako naglašen.

Markiranom stazom penjali smo se premavrhu, koja vodi preko ogromnog sipara paonda kroz kamenjar do travnatih strmina.Tajdio je bio najteži zbog vlažnog terena iblata.Poslije sat i po uspona izlazimo naprevoj sa koga se vide Prokletije.

Tu smo već osjetili manje probleme sadisanjem jer je visina bila oko 2200metara.Ubrzo izlazimo na greben koji jeopasan na pojedinim djelovima i odatlegledamo pravo na sijevernu stijenuVasojevićkog Koma.

Kom Vasojevićki

Kom Vasojevićki sa eko-katuna Štavna

Apolonov leptir

Pogled sa vrha Bandijerne

25

Izlazak na sam vrh je po travnatoj kosinikoju je u suštini lako preći.Na vrhu smoproveli sat vremena uživajući u pogledu nasve strane, posebno oduševljeni impresivnimprizorom dva Koma.

Sjeverna stijena Vasojevićkog Koma

Sa te tačke smo utvrdili pozicije Lovćena,Orjena i Durmitora i sve je podsjećalo na

pogled iz aviona. Silazak u ovoj situaciji jebio mnogo lakši i brži, a moram i priznati danam je bilo teško odvojiti se od vrha i tihpogleda.U podnožiju smo se upoznali sanekoliko planinara i vodiča, koji sun am daliinformacije o druga dva Koma na kojimanismo bili.To nam je ujedno inspiracija zasledeći put.Cijelokupni pohod na Kom je bio kao san.

Roman Palavršić

Pet članova ekipe:Andrej Palavršić, SonjaDimić,Slobodan Đukić, Jovan Stanković iRoman Palavršić krenulo je 17 oktobra saPlavskog jezera kombijem do Bajrovićakatuna. Dogovorili smo se sa vodičemAhmetom Rekovićem, koji je podpredsjednikplaninarskog kluba Prokletije Plav ipredsjednikom Zuvdijom Barjaktarevićem danam organizuju prevoz i turu do samog vrhana Hridski krš.

Staza ide kroz gustu šumu koja jeispresjecana malim potocima. Čitavim putemkroz šumu nailazimo na velike blokovestijena. Poslije sat hoda kroz šumu, izbijamona Hridsko jezero, koje se nalazi na 1970mnv. Cijelo jezero je okruženo borovima,stijenama sa čisto kristalnom vodom u kojojse ogleda okolni prizor.

Hridski krš sa Hridskog jezera

Hridski krš

Kom Kučki i Lijevorečki

Prokletije sa Koma Vasojevićkog

26

Tu smo napravili pauzu od pola sata, radifotografisanja i uživanja.Staza dalje ide krozšumu koja je u ovome dijelu najljepša.Ubrzoizlazimo iz šume i pojavljuje se mala dolinakoju zovu Tepsijica, gdje nam se pridružuje iAhmetov brat.U nastavku krećemo seizuzetno strmim usponom koji je prekriventravom.Ovaj dio nas je poprilično izmorio.

Kako smo se panjali tako se Hridsko jezeroudaljavalo.Sa lijeve strane se pojavio Hridskikrš u čitavoj svojoj veličini.

Za pola sata popeli smo se na prevoj sakoga se vidi skoro čitav masiv Prokletija uAlbaniji i Crnoj Gori.Poslije kratke pauze idetaljnih objašnjenja od strane Ahmeta,nastavljamo ka vrhu. Sam uspon na vrh nijetako težak u odnosu na start sa Hridskogjezera.

Vrh visine 2358 mnv nam je priuštio pogledna Albaniju, Kosovo, Makedoniju i CrnuGoru sa svim planinskim vijencima ivrhovima, a najljepši utisak je na meneostavio vrh Maja jezerce.Silazak je bio brz alipuno opasniji zbog strmine i trave, a Hridskjezero u povratku nam je opet pružilonezaboravan prizor.

Poslije ukupno 7 sati vratili smo se ubungalove na Plavskom jezeru gdje smoprenoćili.Hridsko jezero i Hridski krš su mojeprvo iskustvo vezano za Prokletije, kojesmatram najljepšim planinama u Crnoj Gori.

Roman Palavršić

Najstrmiji dio uspona

Hridsko jezero

Hridsko jezero sa prevoja

Hridsko jezero

27

22 oktobra smo se Slobo i ja uputili kaBiogradskom jezeru. Naš cilj je bio vrhBjelasice Crna glava. Staza je dosta lagana alizato dugo traje, čitavih pet sati u jednomepravcu. U početku put nas je vodio kroz divnuBiogradsku prašumu.

Sa strane su izranjali razni vrhoviBjelasice,koji su dosta blagi u odnosu nadruge crnogorske planine.Poslije dva satahoda izlazimo na prevoj sa koga se vidi dobardio masiva Bjelasice.

Tada smo odlučili da se sa vrha spustimopreko tri jezera koja smo ugledali sa tepozicije.U nastavku nam je dosadilo da idemostazom, pa smo odlučili da kratimo i uputili sepreko blagih vrhova, prema glavnome.Ređali

su se tako jedan za drugim.Poslije pet satihoda bili smo na vrhu.

Pogled je kao i uvijek fantastičan.Najvišeme je oduševilo Pešića jezero koje se nalaziispod vrha Zekova glava.

Povratak sa vrha je bio još teži jer smo obišlitri jezera: Ursulovačko, Malo Ursulovačko iŠiško jezero.

Malo Ursulovačko jezero

Ispod vrha Crna glava

Šuma u okolini Biogradskog jezera

Detalj sa staze

Pešića jezero

Bjelasica

28

Između prva dva jezera smo prošli kroz šumukoja je ostavila utisak na nas, bili smopotpuno oduševljeni.Na jednom mjestu smoprošli preko isušenog korita rijeke da biskratili stazu jer nam je vrijeme isticalo.

Poslije osam sati hoda morali smo daubrzamo jer bi nas uhvatio mrak. Izašli smona prevoj i odatle se spustili pravo do katuna,gdje smo se odmorili i ispričali samještanima.

Zadnjih sat vremena nas je uhvatila noć pasmo hodali po mraku kroz Biogradskuprašumu što nije bilo nimalo prijatno.Sve usvemu bio je to lijep dan i jedna divna planinasa još ljepšim jezerima.

Roman Palavršić

U subotu 10.11.2012 devetočlana ekipaA.S.O.Subra se uputila ka selu Ubli odaklepočinje Inkov kanjon: Janko Gardović, DaniloBrajović, Verigo Dejan, ZoranPavićević(INS), Maxim Stolica, VukBrajović, Marko Pavlićević, Igor Mareš iMilorad Spasić.

Prošle godine u martu Janko, Mesner ija smo prvenstveno spustili Inkov kanjon i odtada imamo želju da ga opremimo. Inkovkanjon se nalazi izmedju sela Ubli i naseljaLipci. dug je oko 1.6kilometara, visinskarazlika je 600 metara. Ukupno treba uraditi 24abzaila od kojih samo par nisu previsni aveličine su od 5 do 35 metara.

Karakteristično za ovaj kanjon je njegovosuvo korito. Nema nikakvih tragova vode uzadnje vrijeme u njemu.

Krenuli smo ujutro oko 6 ura i oko 8 smo ušliu kanjon. U prvom djelu kanjon je ravan i

Jesenje boje

Inkov Kanjon Ubli

Danilo na poslu

Detalj iz kanjona

29

opasan visokim zidovima u koje smo svigledali sa idejom da se tu napravi sportskopenjalište. Pošto smo se ispooduševljavali satim prvim djelom došao je red i na prvuvertikalu. Vadi se bušilica i buši se sidrište.Kači se uže i spuštamo se jedan po jedan niz30m vertikale. Tu je pao pravi photosession.Pošto su neki od ekipe prvi put u kanjonuosjetili su blagu jezu kada se uže izvuklo izsidrišta da bi išli dalje jer poslije toga nemanazad. Nakon te vertikale slijedi još parsličnih i oduševljenje se ne može sakriti. Svismo bili odlično raspoloženi i kretali smo sedosta brzo. U međuvremenu Verigo ostaje bezđona na cipeli i nastavlja spuštanje bez đona.Nailazimo na dio sa lijeve strane u koje senalaze stubovi koji su karakteristicni samo zapećine i jako je neobično da se nalaze naotvorenom. To ukazuje na to da je ovaj kanjonjako dugo bez vode. Nastavljamo daljevertikalu za vertikalom i nailazimo na dvakostura od koza koje su vjerovatno upale tu inisu imale đe da izađu.

Slijedi par dužih vertikala ali kroz pomalozarastao dio kanjona i taj osjećaj je jakočudan kao da se abzailujes kroz šumu. TuVerigo ostaje i bez drugog đona. Pošto jeNodi u međuvremenu jako ogladnio stali smoda nešto prezalogaimo. Poslije toga još parvertikala od kojih je jedna prosječne dužine alnije previsna nego se spušta niz stijenu iodlična je za “trčanje” niz stjenu. Tu sam jaizgubio svoju radio stanicu al to nisam niprimjetio jer poslije tog djela slijedi diokanjona koji je najplići. Taj je dio jakoobrastao u drače i bilo je jako teško probijatise kroz njih (pogotovo Verigu bez djonova).Poslije tog djela koji smo svi uglavnomprećutali jer smo se skoncentrisali naprobijanje kroz drače.

Slijedi još par lijepih vertikala i već sečuju auta koja prolaze preko mosta.

Tu nas je već uhvatio mrak i kad smodošli do mosta već je bilo 10 sati da smo ukanjonu. Moja tvrdoglava ideja je bila danastavimo dalje jer mi prošle godine nismospustili zadnje dvije vertikale takođe zbogmraka.Pošto smo se spuštili niz jako strm sipar kojije nastao izgradnjom puta Risan-Žabljaknailazimo na veliku vertikalu ispod koje smoprimjetili nešto nalik malom jezercetu.Bacamo kamen i čuje se jako buć i tuostajemo zbunjeni. Ostali smo bez boltova ivadi se spiter. Ja kucam jedan spit pa Verigojedan ja odlučujem da se spuštim da vidim očemu se radi a ostatak ekipe da sačeka.

Poslije 35 metarske vertikale me dočekalojezerce nekih 4 metra široko i oko 5-6 metaradugačko. Nisam mogao da se zaljuljam dokraja jezera iza kojeg se spuštala jos jednavertikala i nisam mogao videti šta se dešavatamo dolje. Svejedno sam procjenio da bi zato bio potreban dodatni napor i možda obadvaužeta, a pošto je cjela ekipa već bila izmorenanisam htjeo da rizikujemo pa smojednoglasno odustali od toga. Dok sam laganopenjao uz uže dio ekipe se uputio premamostu sto nije bilo ni malo jednostavno popetise ponovo uz onaj odvratni vještački sipar punsmeća koje ljudi bacaju sa mosta.

Sa mosta smo pješke lagano do Lipacana opšte čuđenje svih koji su tuda prolazili.Svi su usporavali i gledali kakvi su sad ovoljudi sa kacigama i lampama. Dolje nam jebilo jedno auto pa smo se nekako pokrpilineko busom neko autom pa onda do Ubala dapokupimo auta koja smo gore ostavili. Sve usvemu akcija je bila fantastična i drago mi jeda smo konačno opremili Inkov kanjon!

Danilo Brajović THD

30

Ekipa na kraju spusta