goran moravcek clanak obala nasih unuka novilist2010 06 13
DESCRIPTION
Vlatko Ignatoski, skiper iz Ike kod Opatije, romantičarskim zanosom i upornošću filmskom kamerom s jedrilice snima jadransku obaluTRANSCRIPT
lipanj 2010. 9lipanj 2010.8 OTOČNI OTOČNI
Ukupno će biti snimljeno oko 400 sati videomaterijala, a
trošak po nautičkoj milji skiper iz Ike procijenio je na 315
kuna. Prema toj računici ukupan trošak projekta doseže
gotovo milijun kuna što će, nada se Vlatko, ustupanjem
broda za snimanje ili novčanom potporom, namiriti sve
brojniji podupiratelji ovog projekta.
Osim dobrotvora koji ustupaju Vlatku svoje brodove za
snimanje hrvatske obale ili ga podupiru na druge načine,
projekt je podržan i na »Fejsu« gdje je okupio više od 400
fanova. Možda se broj podupiratelja zamisli »Obala naših
unuka« ne čini osobitim, ali to je samo naizgled tako. Jer,
skiper Vlatko Ignatoski iz Ike svjedoči o volji pojedinaca ne
samo da prihvati svijet oko sebe kakav jest, već i da ga mijenja
sukladno svojim uvjerenjima. I po tome je ovaj projekt osobit.
TROŠAK PO NAUTIČKOJ MILJI
ROMANTIČARSKIM ZANOSOM I UPORNOŠĆU SKIPER IZ IKE VLATKO IGNATOSKI FILMSKOM KAMEROM S JEDRILICE SNIMA HRVATSKU OBALU
Obala naših unuka – opasno ugrožena
Iz brodice s
udaljenosti do 70
metara snima se
obala pri brzini do
osam čvorova, a
snimke se
pohranjuju u
Državnom arhivu u
Rijeci i Hrvatskom
hidrografskom
institutu u Splitu koji
je prepoznao
važnost ovoga
projekta te je
financirao kupnju
vrhunske opreme
Piše
Goran MORAVČEK
Kada je svojevremeno
Vlatko Ignatoski, ski-
per iz Ike, najavio kako
će filmski snimiti liniju
cijele hrvatske obale,
uključujući i svaki otok,
otočić i greben pojedi-
načno, bilo je prilično
sumnjičavih. Bez vlasti-
tog broda i opreme, ali
s romantičarskim zanosom i upor-
nošću, Vlatko je, zasad, uspio nad-
vladati većinu teškoća koje bi mno-
ge ozbiljno pokolebale. Poduhvat
je vrijedan pozornosti, a Ignatoski
kaže kako za sličnu »ludost« nije
čuo. Postoje, istina, satelitske
snimke pojedinih zemalja kao i
svake stope Lijepe Naše, ali de-
taljan filmski zapis hrvatske obale s
broda nije učinjen. Vlatkov je trud
stoga i pionirski, a on ga je sa svo-
jom malom ekipom entuzijasta
naslovio »Obalom naših unuka«.
Nadahnuti poglavicom
Po v r šinom malo i uglavnom plit-
ko, Jadransko more zaprema 4,6 po-
sto Sredozemnog mora, ali njegova
prostranost, posebice uz istočnu, hr-
vatsku obalu, koja se diči s 31 ti-
sućom četvornih kilometara, ima
posebna mjerila, a ne samo zemljo-
pisna. Mjerila kojima podupiremo
nacionalni ponos nisu samo u broj-
nosti otoka, otočića, hridi i grebena,
kojih ima 1246, koliko su prebrojili
geografi, ili u dužini obalne crte od
4398 kilometara. Hrvatsku obalu Ja-
drana njezini žitelji, bilo da su Bodu-
li, Istrani, Primorci ili Dalmatinci, ali
i ostali stanovnici Lijepe Naše, mjere
- srcem. Jadranska obala i pripada-
juće joj more su prema toj mjeri za-
pravo nemjerljivi, oni su blago koje
smo naslijedili od predaka, a baštinit
će ga naši potomci. Iako smo toga
svjesni, posebice uoči početka glav-
ne sezone kada često u kolektivnom
zanosu pozivamo goste da dođu vid-
jeti »Mediteran kakav je nekad bio«,
vedrina je na pojedinim područjima
jadranskoga raja zatamljena sjena-
ma onečišćenja i divlje gradnje.
Upravo je stoga Vlatko Ignatoski s
grupom istomišljenika krenuo u veli-
ku (po)morsku avanturu, nadahnut
postupkom velikog indijanskog po-
glavice Seattlea, koji je 1854. godine
poslao pismo američkom predsjed-
niku Georgeu Washingtonu, zabri-
nuto pišući »neka vide jednog dana
naši unuci što smo posudili od njih«.
Na putu od približno 3150 Nm
Vlatka Ignatskog prati nekolicina
prijatelja - Robertino Đarmati i
Marko Mimica. Ostali članovi eki-
pe, a bilo ih je do sada tridesetak,
pridružuju se projektu prema po-
trebi.
Uništava se tradicija
– Obalu smo dobili od naših ota-
ca, ali smo je istovremeno posudili
od naših unuka, kojima ćemo je
ostaviti u naslijeđe. Ali, kakvu
ćemo im je pokloniti? Sačuvanu i
oplemenjenu ili devastiranu? To će
biti zabilježeno i našim projektom,
kaže Ignatoski dok jedrimo uz
obalu pokraj rta Pločice ili Planke
kod Rogoznice. Ondje, na samom
središtu hrvatske obale Jadrana,
narušena su sve ekološke i urba-
nističke uzance. Nove su građevine
razorile suhozide, vinograde,
smokvike i maslinike.
Iako je rogozničko područje
zbog razvedene obale, dugačke pe-
desetak kilometara, među naj-
ljepšim na Jadranu, osjećamo
»grop« u grlu dok onuda brodimo.
Nije tome razlog samo (pre)iz-
građenost, jer su se poneke
građevine spustile gotovo do linije
obale, već i činjenica da su arhitek-
tonske nakaze uništile stoljetnu
dalmatinsku tradiciju gradnje. U
uvalama Sićenica, Sivašnica, Lozi-
ca, Ljoljnica i(li) Ražanj nikle su
stotine građevina koje su bile na-
dahnute arhitektonskom tradici-
jom dalekih azijskih zemalja, kao
da su vlasnici bespravno sa-
građenih kuća nacrte, ako ih je
uopće i bilo, kupovali za »bu-
dzašto« na turskim ili indonezij-
skim građevinskim internetskim
portalima.
Iako je, navodno, bujanje divlje
gradnje zaustavljeno na rogoz-
ničkom području 2004. godine ka-
da je u nekoliko navrata u uvalama
Kalebova luka, Stivašnica i Ljoljni-
ca bilo srušeno nekoliko stotina
građevina, snimke načinjene ne-
davno mogu dokazati kako nam na
tom području naši unuci neće pre-
više zahvaljivati.
– Iz brodice s udaljenosti do 70
metara snimamo obalu pri brzini
do osam čvorova. Manji otoci sni-
mljeni su u jednom kadru, dok su
duži dijelovi grupirani u logične
cjeline. Obalu snimamo u HD for-
matu, a snimke pohranjujemo u
Državnom arhivu u Rijeci i Hrvat-
skom hidrografskom institutu u
Splitu, koji je prepoznao važnost
ovoga projekta i financirao kupnju
vrhunske opreme za snimanje.
Svaka snimka popraćena je GPS
tragom, tako da će se u nekoj sko-
roj ili dalekoj budućnosti moći us-
poređivati obala s ovom snimlje-
nom, kaže Ignatoski koji je sa svo-
jom malom družbom uspio snimiti
više od 750 nautičkih milja ili oko
24 posto hrvatske obale.
Na internetskoj adresi www.oba-
la.hr objavljene su u prilagođenoj
rezoluciji snimke dijelova koje je
Vlatko sa svojom ekipom snimio, a
na svojim stranicama skiper iz Ike
vodi i dnevnik snimanja. Do sada
vo usput smislio još nekoliko pro-
jekata. Jednu od svojih avantura
nazvao je Svjetlo i tama pučinskih
otoka.
– Cilj toga natjecanja bit će pri-
kazati ljepotu podmorskih špilja i
pučinskih otoka. Natjecatelji će je-
driti do određene špilje, kojih na
Jadranu ima bezbroj i koje su nau-
tičarima uglavnom nepoznate. Bit
će otprilike ovako: neki od natje-
catelja će skočiti s broda u more,
doplivati do špilje te zaroniti kako
bi na dnu pronašao sipinu kost s
natjecateljskim brojem jedrilice,
potom će nastaviti jedriti. Isto ta-
ko, dojedrit će do odabranog svje-
tionika te će netko od jedriličara
skočiti u more, doplivati do obale
gdje će morati pronaći obilježeno
galebovo pero i s njime, kao i osta-
lim označenim »trofejima« s dna
mora i s pučinskih otoka, nastaviti
jedriti do cilja, objašnjava Vlatko
svoju zamisao i vjeruje kako će us-
pjeti privući dovoljno natejcatelja i
sponzora da se njegova ideja ubrzo
ostvari.
S jednakim žarom Ignatoski ka-
ni prirediti izložbu posvećenu dje-
lu Giuseppea Riegera, bečkog um-
jetnika koji je sredinom XIX. sto-
ljeća panoramski prikazao izgled
istočne jadranske obale od Trsta
do Budve. Riegerovi krajolici oba-
le otisnuti u dva raskošna sveska
dijelom su prikazani u knjizi Mi-
thada Kozličića »Panorame Dal-
macije Giuseppea Riegera«, izda-
noj 2003. u nakladi Hrvatskog hi-
drološkog instituta iz Splita, usta-
nove koja djelatno podržava po-
duhvat Vlatka Ignatoskog.
Stare razglednice
– Znamo što nam danas pred-
stavljaju stare razglednice i osjećaji
kad ih nostalgično gledamo. Ondje
gdje su prije stotinu godina ili čak
nekoliko desetljeća bila neiz-
građena zemljišta okrenuta moru i
ograđene suhozidima, danas se uz-
dižu predjeli »ukrašeni« novim na-
seljima. Na vezu u uvalama otoka
Koločepa, Šipana, Šćedra, Visa,
Korčule, Hvara, Palmižane, Drve-
nika, Paga, Raba, Cresa, Rovinja
ili poluotoka Pelješca nekoć su bile
usidrene ribarske brodice, gajete,
pasare, falkuše ili batane, a danas
se ondje kočopere (mega)jahte čija
je vrijednost tolika da se običnom
smrtniku od iznosa zavrti u glavi.
U dosad snimljenim kadrovima
nalaze se uvale, otoci i rijeke koje
utječu u more, stijene i skrivene
plaže na kojima oni hrabriji kupači
kada shvate da će ih »uhvatiti« ka-
mera, ostanu pribrani i nepokrive-
na lica. Malo je onih koji protesti-
raju što im je narušena privatnost.
Nastojimo u kadru imati ribara,
putnika i turista, kao i brod na ve-
zu, barku ili kupača, ukratko, želi-
mo snimiti život uz obalu i na kop-
nu. Stoga su videosnimke doku-
ment vremena u kojem živimo – is-
tiče Ignatoski koji je, čini se, pos-
vetio ovom projektu i svoj osobni
život što je rijetkost u današnje do-
ba kad su materijalne vrijednosti
jedino mjerilo (ne)uspješnosti.
Vlatko živi drukčije. Jer, iako ne-
ma vlastiti brod, Jadranom brodi,
živi s njime i popularizira ga, a da
od toga gotovo i nema novčane ko-
risti.
je snimljena obala Krka, Cresa,
Dubrovnika, Elafitskog otočja,
Pe l j e šca... Ovogodišnja sezona za
Vlatka i njegovu ekipu počela je u
svibnju snimanjem obale otočića
Biševa, koji se našao na putu pro-
duženog transfera broda Sunsail
39 od Dubrovnika do primošten-
ske marine Kremik.
Svjetlo i tama otoka
U doba u kojem se mnogi pos-
tupci procjenjuju novčanim mjeri-
lima, poduhvat Ignatoskog i njego-
vih prijatelja čini se financijski
neisplativim. Vlatka takva raz-
mišljanja ne opterećuju pa je goto-
Rab, sniman iz brodice s udaljenosti do 70 metara
Nove građevine razorile su suhozide, vinograde i maslinike
Porat na otoku Krku
Most otok Krk - kopno
Suton između Korčule i Pelješca
Na Rogozničkoj rivijeri, usprkos akcijama rušenja, divlja gradnja
nagrdila je obalu, a kuće su niknule na suhozidima
G.
MO
RA
VČ
EK
Vlatko Ignatoski snima obalu