MODELIRANJE POSLOVNIH PROCESA I OPTIMIZACIJA LJUDSKIH RESURSA U SLOŽENIM POSLOVNIM SUSTAVIMA

Gordan Topić ERP & Business Processes Ericsson Nikola Tesla d.d.

Krapinska 45, 10000 Zagreb, Croatia Telefon: +385 1 365 4618 Fax: +385 1 365 3219 E-mail: gordan.topic@ericsson.com

Sve ozbiljnije tvrtke imaju vrlo kompleksne i zahtjevne, poslovne i proizvodne procese, koji zahtjevaju stvaranje optimalnog vremenskog plana za određene radne uvjete. U svrhu optimizacije poslovnih procesa, moguće je koristiti alate za modeliranje i simulaciju procesa poput obojenih Petrijevih mreža. Optimizacija bi trebala sadržavati i psihofizičke komponentu kao mentalne i fizičke sposobnosti zaposlenika, kako bi se kreirali procesi u smjeru održivog razvoja. Stručno znanje treba posvetiti pronalaženju načina kako poslovne procese stvarati prema potrebama zaposlenika, a tehnologiju prilagođavati čovjeku, a ne obrnuto. Ključne riječi: poslovni procesi, optimizacija, model, simulacija, obojene Petrijeve mreže, održivi razvoj, kvaliteta

I. UVOD Poslovni procesi mogu se opisati kao niz logički povezanih aktivnosti koje koriste resurse poduzeća, a čiji je glavni cilj zadovoljenje potreba kupca za proizvodima ili uslugama odgovarajuće kvalitete u adekvatnom vremenskom roku, uz istodobno ostvarivanje neke vrijednosti [1]. U uvjetima globalne konkurencije na tržištu, poduzeća mogu postići konkurentsku prednost samo ponudom jeftinijih i kvalitetnijih proizvoda i usluga, a za realizaciju tih ciljeva potrebni su efikasni i inovativni poslovni procesi. Promatranje poduzeća kroz procese daje vjerodostojniju sliku poslovanja. Procesi su sastavni dio svakog poduzeća, ali vrlo rijetko se opisuju i analiziraju. U organizacijama koje nisu orijentirane proizvodnji, procesi nisu jasno definirani te ih je teško precizno opisati. Visoki standardi osiguranja kvalitete zahtjevaju potpunu kontrolu poslovnih procesa jedne proizvodne organizacije, a rukovodstvo često počinje reagirati na neefikasnost poslovnih procesa tek u trenutku kad ona negativno utječe na cjelokupno poslovanje poduzeća. Stoga je važno pratiti poslovne procese, predviđati njihovu dinamiku i upravljati njihovim promjenama sve u skladu veće učinkovitosti i bolje kvalitete proizvoda ili usluge. Potrebno je iznalaziti optimalna rješenja u proračunu resursa (Sl.1), kako bi se dobila željena kvaliteta proizvoda uz što manje troškove, pritom oslanjajući se na smjernice održivog razvoja i prirode ljudskog bića. Rad i proizvodnja trebali bi koristiti čovjeku, a ne obrnuto. Uglavnom, praksa pokazuje da ljudsko biće ne zauzima centralno mjesto u poslovanju, čime samo poslovanje nije u skladu s održivim razvojem kao globalnom politikom poslovanja.

Fokus istraživanja morao bi imati namjeru vraćanja čovjeka na centralno mjesto među optimalno dizajnirane

poslovne procese koji su u funkciji ljudske prirode, a ne rade na njenu štetu.

1`transaction

1`transaction 1`transaction 1`transaction

1`transaction

1`transaction

(emp,min) (emp,min+4)(emp, min)

(emp, min+4) (emp,min)

(emp, min+2)

4000`transactionresultOF

x

x

x+1

x+11`PurchMaterialT`transaction

ManualComparationVendor Price

@+4Manual

updatingprice in

Info Record

@+4

Manualupdating

Source List

@+2

TransactionsVendorPriceList

P

Purchasedmaterialfrom thelast year

PM

1`PurchMaterial

Material Listfor updating

P

Info Recordupdated in

SAPP

SourceList

UpdatedP

EMPLOYEERESOURCE

MHR1`(ETKDZL, 0)++1`(ETKGDF, 0)

RESULT

P

SAP

SAP

0

Sl. 1: Model poslovnog procesa modeliran i simuliran obojenim Petrijevim mrežama u svrhu procjene uštede vremena u aktivnostima promjene poslovnog procesa. Shodno tome, područja koja bi se morala obuhvatiti sadržavala bi upravljanje promjenama poslovnih procesa, modeliranje i simulaciju poslovnih procesa te primjenu ideje održivog razvoja na iznalaženje optimalnih radnih uvjeta ljudskog resursa i dinamike posla, s obzirom na psihofiziologiju i ergonomiju rada.

II. PROMJENE POSLOVNIH PROCESA Promjena poslovnih procesa je projekt kojim se upravlja prema unaprijed definiranom projektnom pristupu i nikako nije jednokratna, već iterativna aktivnost, koja zahtjeva postupno poboljšanje kvalitete i učinkovitosti poslovnog procesa. Jednokratna implementacija može imati za posljedicu prekoračenje planiranih rokova, a time i pad kvalitete, jak otpor zaposlenika i probleme nastale uslijed nepredviđenih okolnosti koje mogu dovesti do potpunog zastoja u poslovanju i ozbiljno ugroziti opstanak poduzeća. Stoga i nakon uspješno provedenog projekta i dalje treba ulagati napore u planiranje i provedbu novih promjena, odnosno prihvatiti ideju o kontinuiranoj promjeni poslovnih procesa kao ključnom čimbeniku konkurentnog poslovanja poduzeća [1]. Promjene poslovnih procesa izvode se kao optimizacija troškova, manualnog i redundantnog posla.

Trka za profitom sugerira konkurentnost koja se prvenstveno temelji na kvaliteti, ali također i cijeni proizvodnje, gdje su cijena i kvaliteta proizvoda u proporcionalnom odnosu. Praksa snižavanja cijene proizvoda

zbog konkurentnosti, rezultira rezanjem troškova i ukidanjem radnih mjesta, bez poboljšanja kvalitete proizvodnog ciklusa, što rezultira opterećenjem ljudskog resursa i padom kvalitete proizvoda i radnih uvjeta. Jedina mogućnost smanjenja troškova proizvodnje, bez promjene kvalitete, moguća je optimizacijom poslovnih procesa u svrhu oslobađanja ljudskog resursa. Opterećivanje ljudskog resursa iznad prirodno normalnih granica stvara frustraciju i bolest, što se površnim i nekvalitetnim radom direktno prenosi na proizvod. Nekvalitetan proizvod ili usluga će stvoriti frustraciju kod ljudi koji ga koriste. Parcijalno gledanje na problem optimizacije poslovnih procesa je rezultat isključivog fokusiranja na funkcionalnost, gdje se zanemaruju mnogi parametri ljudske prirode, psihološkog i socijalnog karaktera.

III. KVALITETA, ODRŽIVI RAZVOJ I LJUDSKI RESURSI

U svezi s uvidom uzajamnu povezanost poslovnih procesa, troškova i kvalitete, akcent je na povećanju razine organiziranosti poslovnih struktura s ciljem povećanja učinkovitosti poslovnih procesa i kvalitete proizvoda koji odgovaraju načelima održivog razvoja. Loše koncipirana organizacija poslovnih procesa još uvijek je veliki problem u borbi za konkurentnost. Nedostatak kompetencija i vremena glavni su faktori koji onemogućavaju uspješnu i brzu modifikaciju poslovnih procesa u svrhu njihove optimizacije. Kriza razvijenog svijeta je kriza svijesti. Problem modernog čovjeka je nedostatak uvida u cjelinu, kako na području osobnosti tako i na području proizvodnje i stvaranja. Ljudska indiferentnost prema tom problemu ili nesposobnost njegovog rješavanja dovodi do individualno i globalno katastrofalnih posljedica. Jedna od posljedica ljudske nesposobnosti cjelovitog uvida je isključiva trka za profitom, gdje se zanemaruje stanje prirodnih resursa, tj. zaposlenika. Neminovno je da su modeli poslovanja stvoreni zbog ostvarivanja profita. Međutim, način na koji se dolazi do profita predstavlja vrlo bitan faktor. U poslovanju današnjice sustavno se zaobilazi ljudsko biće [3]. Pažnja rukovodstva uglavnom se fokusira na zaradu i kontrolu troškova. S druge strane, potrošač je percipiran kao konzumerski objekt kod kojeg se na bilo koji način treba potaknuti potrošnja, uglavnom stvaranjem lažnih potreba implantiranih žestokom marketinškom sugestijom. Važnije je propagandno marketinški obraditi proizvod, nego ga doista proizvesti istinski kvalitetno u skladu s prirodom. Kvaliteta definirana kao zadovoljstvo kupca je vrlo upitan termin, jer se zadovoljstvom lako da manipulirati laskanjem konzumerskom mediokritetu, implantiranjem lažne potrebe i sugestibilnim okupiranjem pažnje. Nažalost, u današnjem modernom svijetu ljudska bića se tretiraju kao oruđe za proizvodnju i dok je god to tako, nalazimo se na krivom putu. Kad bi se stručno znanje posvetilo pronalaženju načina kako tehnologiju stvarati prema potrebama zaposlenika, otkrilo bi se da je nepoželjnog posla puno manje. Za sad stvari idu suprotnim tokom: znanje

je fokusirano na to kako ljudsko biće prilagoditi tehnološkom sustavu, koji je fokusiran isključivo na zaradu [3]. Norme kvalitete okrenute su zadovoljstvu potrošača, a nigdje se ne govori o zadovoljstvu proizvođača, a proizvođač je taj koji svojim zadovoljstvom ili nezadovoljstvom ugrađuje istinsku kvalitetu u svoj proizvod ili uslugu. Osim toga, pokazuje se da je zadovoljstvo na poslu najvažniji faktor za dugovječnost, jer spoznaja da činite nešto korisno za zajednicu ima važnu ulogu kako za vlastito samoispunjenje, tako i za poboljšanje vrijednosti proizvoda [3]. Danas je većina radne populacije nezadovoljna svojim poslovima, isfrustrirana i pod stresom. Prosječan zaposlenik je zadužen, bez slobodnog vremena, pod stresom i relativno nezadovoljan. Današnji položaj čovjeka uopće, u galopirajućoj tehnologiji je neodrživ: potencijalna informacijska preopterećenost jedna je od negativnih efekata informatizacije [8]. Ljudske sposobnosti primanja informacija čulima i razumom su ograničene, a povećani pritisak u tom smislu izaziva neurozu, bijes i otupljenost. Informacijska tehnologija pojavljuje se kao sredstvo napada na privatni život, izvor stresa, pojačanja otuđenosti, manipulacije i sukoba. Jedno od pitanja je do koje granice će ljudsko tijelo biti sposobno prihvaćati ogromne količine informacija i različitih podražaja, bez da ostave traga na njegovom psihičkom zdravlju. Mnoga od novijih tehnoloških unaprijeđenja namijenjena radu u uredima, ignoriraju logiku ljudskog ponašanja. Na taj se način u uredski život i rad unosi dodatna konfuzija. Neprilagođena tehnologija i procesi rezultiraju stresnim radnim okruženjem, radnim mjestom koje nije humano niti efikasno. Današnji uredi, preplavljeni digitalnim napravama raznih profila, imaju malo veze s jednostavnim i shvatljivim radnim mjestom nedavne prošlosti [8], [9]. Rješenje krize ima osim ekonomske, i društveno-humanističku važnost koja zahtijeva radikalnu promjenu svijesti1. Kvalitetan proizvod stvara se u optimalnim organizacijskim uvjetima s potrošnjom resursa koja prati prirodne potrebe, kako potrošača tako i proizvođača. Treba krenuti od prirodnih načela: poslovni procesi i organizacija poslovanja moraju pratiti ljudsku prirodu, temeljeći se na njegovim stvarnim potrebama koje rezultiraju proizvodnjom zdravog proizvoda što ni u jednoj fazi svog životnog vijeka nije u neskladu s prirodom. Proizvoditi treba na prirodan, zdrav i neusljen način sa što manje stresa kako se isti ne bi ugrađivao u njegovu kvalitetu. Ljudski kreativni rad ne smije biti diktiran. Treba težiti istinskoj kvaliteti proizvoda koja je u skladu sa zdravljem i istinskim zadovoljstvom potrošača. Organizacija koja to omogućuje treba biti građena na načelima prirodnih potreba ljudskog bića. Kod promjene poslovnih procesa trebalo bi se obratiti pažnju na oslobođenje radnih resursa u svrhu zadovoljavanja ljudske potrebe za slobodnim vremenom, a ne samo na oslobađanju

1 Moguća definicija: Svijest je spoznajna jasnoća, sposobnost mišljenja i rasuđivanja o objektivnom svijetu u sveukupnom doživljavanju, pouzdanost u ukupnoga svijeta i samoga sebe, te normalno stanje rada osjetila i reagiranja na vanjski svijet. Čista svijest je izraz savršenog reda i harmonije, iako neočitovana, izvor je svih očitovanja, mjesto znanja i svih zakona prirode, izvor neograničene inteligencije i energije.

zaposlenika od manualnog rada, stavljajući ga pred potpuno neprilagođenu radnu okolinu njegovoj prirodnoj potrebi. Održivi razvoj ne smije biti demagogija “podnošljivog razvoja”, jer u tom slučaju ništa nismo učinili. Razvijati se održivo znači brinuti se o očuvanju okoliša kvalitetnijim korištenjem svih resursa, te aktivno pridonositi dugoročno socijalnoj, ekonomskoj i ekološkoj stabilnosti zajednice kojoj pripadamo. Također, vrlo je važno osiguravati sigurno i zdravo radno okruženje za sve zaposlenike, osiguravati jednake mogućnosti svim zaposlenicima, sve u svrhu težnje da proizvodi i usluge budu iznad očekivanja tržišta s obzirom na najviše etičke standarde. Održivi razvoj je dugoročna i sveobuhvatna poslovna strategija, gdje isključivo fokusiranje na profitabilnost znači dugoročni gubitak za ljudsku rasu, društvene, ekološke i poslovne sustave. Stoga je potreban zaokret u razmišljanju i stavovima, gdje se iznova mora krenuti od temeljnih vrijednosti: čovjeka i okoliša. Trka za profitom globalno donosi probleme: nekvalitetni proizvod, nezadovoljstvo radnika, a time i korisnika, pad sigurnosti i iscrpljivanje ljudskih radnih resursa iznad njihovih granica. Budućnost ne ovisi o ekonomsko-marketinškim diktaturama, već u harmoniziranju proizvodnje i tržišta sa zahtjevima prirodnih i ljudskih istinskih potreba i evolucije svijesti, koja još uvijek uvelike kaska za tehnologijom.

IV. MODELIRANJE POSLOVNIH PROCESA

Model je približni prikaz sustava ili procesa koji služi za razumijevanje sustava, te za njegovo mijenjanje ili upravljanje. Modeli moraju biti što jednostavniji, a ipak ispravni za svrhu za koju su napravljeni. Modeli omogućuju opis kompleksnih fenomena, njihovo bolje razumijevanje, komunikaciju onih koji rješavaju problem i samo rješavanje problema. U inženjerstvu i ekonomiji modeli služe za oblikovanje novih rješenja, ispitivanje svojstava rješenja, te izbor najpovoljnijeg rješenja. Modeliranje zamjenjuje eksperimentiranje “u živo” koje obično zahtjeva dosta vremena, ima veliku cijenu, ponavljanje eksperimenata je skupo, te može biti opasno. Modeliranje je umijeće, a ne znanost; zahtjeva zdrav razum, moć apstrakcije, sistematičnost i iskustvo. Treba se paziti kod izbora granica sustava s okolinom, stoga model treba obuhvatiti samo fenomene od interesa. Pretjerano složene i detaljne modele teško je razumijeti i vrednovati, dok pojednostavljeni modeli gube bitne elemente za objašnjavanje uzroka ponašanja. Preporuka je razvijati model u jednostavnim modulima s dobro definiranim funkcijama, što olakšava izgradnju i provjeru modela.

Pristup modeliranju započinje se definicijom cilja modeliranja, a tu se uglavnom radi o upoznavanju rada i optimizaciji procesa. Nakon toga nužno je osvrnuti se na izvore podataka koji su korišteni pri modeliranju procesnog sustava. Uglavnom je riječ o vremenskim projektnim planovima, promatranju značajki procesa, dokumentaciji opisa procesa i uloga, te iskustvenoj metodi, tj. uključenosti u sam proces. napredno modeliranje poslovnih procesa

trebalo bi uključivati i psiho-fizičku dimenziju ljudskog resursa koji učestvuje u procesu, što znači da bi se u modele trebale ugraditi komponente koje opisuju određene prosječne značajke ljudskog bića u poslovnom okruženju. Tu bi moglo biti riječi o uklapanju procesa fizičkog i psihičkog umaranja, dinamike posla i količine stresa u simulaciju poslovnog procesa. Npr, možemo vrlo lako možemo primjetiti da se pri povišenoj temperaturi i vlažnosti zraka mijenja raspoloženje zaposlenika, pada koncentracija i pojačava stres. Dnevni radni potencijal zaposlenika ovisi o početnim uvjetima, ali i dinamici rada: nije svejedno da li se rade određene pauze u mentalnom radu nakon nekog vremena ili se radi "u komadu", da li se radi prekovremeno ili pod stresom i sl. U svakom slučaju, namjera je iznaći neku početnu metodu nad kojom bi kasnije mogle biti razvijane nove metode i pristupi simuliranja poslovnih procesa koji uključuju i značajke ljudskog organizma i njegove psihe.

Kako je za izgradnju simulacijskog modela potrebna određena tehnologija, za koju se smatra da će dati najbolje rezultate pri određenom uloženom vremenu i trudu, rješenje se nazire u primjeni obojenih Petrijevih mreža, budući je njima moguće hijerarhijski opisati najzahtjevnije procese, dekomponirajući sustav procesa do željene razine. U izgradnju modela uključuju se sintaksna provjera, planiranje i izvođenje simulacijskih eksperimenata, te traženja optimalnog slučaja za pojedine početne vrijednosti procesnih parametara (Sl.2).

1

3

5

7

9

0

40000

80000

40000-80000

0-40000

Sl. 2: Trodimenzionalni prikaz troškova razvoja određenog

softverskog proizvoda kao rezultat simulacije procesa razvoja (visina=cijena, desna os=broj dizajnera, lijeva os= broj testera).

Modeliranje procesa je umijeće koje se sve više prepoznaje kao nužno u industrijama koje koriste kompleksne i vrlo zahtjevne procese. Modeliranje u svrhu simulacije još uvijek je nedovoljno zastupljeno, a nužno je ne samo kao prva potvrda ispravnosti, već kao i metoda za uspješno konstruiranje i istraživanje ponašanja budućeg procesa.

V. SIMULACIJA POSLOVNIH PROCESA Cilj modeliranja nekog poslovnog procesa i njegove simulacije, svodi se na upoznavanje rada sustava, poboljšanje performansi sustava i smanjenje troškova sustava. Simulacija omogućuje kvantitativnu analizu poslovnih procesa i daje odgovore na pitanja “što-ako?”. Značajke poslovnih procesa testiraju se u vremenu koje uključuje i slučajne veličine shodno količini resursa poslovnog sustava. Kao i kod ostalih modela, principi razvoja simulacijskih modela zahtijevaju određivanje granice između sustava i okoline, traženje odgovarajuće složenosti, odnosno preciznosti modela, te vrednovanje modela. Simulaciju trebamo kad je analiza modela analitičkim metodama previše složena, te kad su eksperimenti s realnim sustavom skupi, opasni ili nemogući. Stvaranje povjerenja u simulacijski model traje tijekom cijelog procesa izgradnje modela. U njemu moraju sudjelovati i eksperti za simulacijsko modeliranje i donositelji odluka. Za vrednovanje simulacijskog modela koriste se statističke i informatičke tehnike, procjene eksperata, grafički prikaz izlaznih varijabli modela i animacija rada modela. Simulacijski modeli nisu manje vrijedni zato što su aproksimacije stvarnosti, što ih upravo čini korisnim, jer iz stvarnosti uzimaju one najvažnije dijelove. Tako je stvarnost lakše razumjeti. Simulacijom poslovnog procesa analizira se dinamika i ponašanje procesa u različitim zadanim uvjetima, pogotovo kad su u kompleksnim procesima prisutni brojni paralelizmi u izvođenju, koji se međusobno isprepliću. Dosadašnja praksa je pokazala da je jezik obojenih Petrijevih mreža dovoljno jak i apstraktan da se s njime opiše bilo kakav poznati procesni sustav, bez obzira na njegove značajke i paralelizme.

Problemi koji se javljaju kod opisa nekog procesnog sustava su nemogućnost definiranja i mjerenja pojedinih faza, koje su vezane uz ljudsku mentalnu kreativnost. Stoga je cilj predložiti način na koji se može opisati kreativni ljudski. Jedan od ciljeva je i optimizacija resursa unutar poslovnog procesa, tj. način na koji se iz opisanog modela mogu dobiti pokazatelji koji utiču na dinamiku procesa i potrošnju resursa. Mora se napomenuti da je ovdje akcent na pristupu i načinu optimizacije, a ne na dobivanju stvarnih rezultata. Prema svojoj prirodi ta metoda pripada najvišoj, 5. razini CMMI modela, budući da posjeduje mogućnost optimizacije, predviđanja, potpune analize i upravljivosti svakog elementa razvojnog procesa, dajući pri tom kao rezultat znanje o procesu, timovima, proizvodu i dinamici razvoja.

Zadatak simulacijskih mjerenja bio bi usmjeren na pronalaženje optimuma ljudskih resursa za obavljanje poslova unutar određenog vremena u određenim financijskim okvirima, ali s obaveznim osvrtom na stanje i ponašanje ljudskog resursa unutar procesa (Sl.4).

333

281

105

319

103

126

83

691,7

600,4

0 100 200 300 400 500 600 700 800

SAN

PRM

ARH

TSM

HRI

MKV

KNF

DIZ

TES

radni sati Sl. 4: Radno opterećenje pojedinog člana projektnig tima dobiveno

za optimalni slučaj razvoja zadanog projektnog zadatka

Matematičke simulacije poslovnih procesa mogu uveliko odstupati od realnih rezultata koji bi se pojavili u praksi, zbog teškoće predviđanja ljudsko ponašanje, koje se sastoji od brojnih komponenti, fizičke, mentalne i duševne prirode, koje je nemoguće ili teško ukomponirati u simulacijske modele. Svaki pojedinac je individua za sebe, drugačije reagira na različite uvjete. Sve te različite individualne volje sačinjavaju jedinstven tim kojemu je zajednička jedino grupna dinamika, koja predstavlja rezultantu tih pojedinačnih stremljenja i aktivnosti. Upravo akcent proučavanja i mjerenja trebala bi biti ta grupna dinamika, koja se trebala promatrati i pratiti iz projekta u projekt, po mogućnosti bez fluktuacije ljudskih resursa unutar timova, kako bi timovi nakon nekog vremena postali uigraniji, a time i otkrili svoje kauzalnosti djelovanja i stvaranja. Tu bi se pokušalo pridonijeti dobivanju znanja klasifikacijom podataka nastalih na promatranju. Bit će potrebno je koristiti sva moguća dostupna znanja, kako iz matematike i statistike, tako i iz ostalih područja poput psihologije, medicine, biologije i sl. Na taj način lakše će se moći dekomponirati i modelirati one najniže operativne razine simulacijskih modela, kako bi isti poprimili predikcijske karakteristike.

a) Podaci potrebni za izgradnju modela Vjerovatno najteži i najzahtjevniji dio stvaranja simulacijskog modela jest prikupljanje podataka potrebnih za simulaciju nekog sustava, bez kojih nema kvalitetne simulacije. Podaci se mogu prikupiti iz različitih izvora: projektno-procesne dokumentacije, promatranja i mjerenja procesa, rezultata mjerenja kvalitete proizvoda, prikupljanju osobnih iskustava članova procesnog tima i sl, dok bi se psiho-fizičke karakteristike zaposlenika nastojale pribaviti iz psihometrijskih i ergometrijskih podataka koje prate i mjere psiholozi. Ponekad nije moguće opisati neko radno mjesto skupom akcija, pa se značajka takvog radnog mjesta može izraziti statistički u odnosu na pojedinu fazu, bilo to u količini potrošenog vremena, ili postignutoj normi proizvodnje. U poslovnim procesima poput razvijanja softvera, nemoguće je

izvršiti bilo kakva mjerenja količine posla, jer je riječ o isključivom mentalnom radu. Stoga bi se u nekim slučajevima trebalo pribjegavati promatranju i zapažanju i sve to obuhvatiti nekom metodom rudarenja podataka, kako bi se moglo naslutiti ili zadobiti određeno procesno znanje. Postoji mogućnost da se u te svrhe koriste klasifikacijski algoritmi bazirani na entropiji, kako bi se moglo koristiti i nenumeričke parametre, tj. atribute s opisnim kategorijama. Takve metode su primjenljive na proračunavanje kvalitete budućeg proizvoda ili usluge koji uvelike ovisi o raspoloženju i stanju ljudskog resursa.

b) Obojene Petrijeve mreže Za modeliranje i simulaciju procesnih struktura, bile bi korištene obojene Petrijeve mreže. Matematički model i tehnologija obojenih Petrijevih mreža pružaju detaljni uvid i kontrolu u svaki dio i resurs procesa, s preduvjetom da je proces detaljno opisan elementima Petrijeve notacije do zadovoljavajuće razine dekompozicije. Petrijeve mreže su grafičko i matematičko pomagalo za modeliranje primjenjivo na različite vrste sustava. To je formalni jezik prikladan za modeliranje konkurentnih sustava i sustava s dijeljenjem resursa, model s kojim se uspješno predočuje statičko, dinamičko i intervalno vremensko znanje (Sl.3).

Sl. 3: Prikaz jedne od podmreža hijerarhijskog modela procesa za razvoj softvera, koja se nalazi na 3. razini i opisuje supstitucijski prijelaz mreže na 2. razine.

Obojene Petrijeve mreže su grafički orijentiran jezik pogodan za specifikaciju, simulaciju i verifikaciju sustava. Naročito su prikladne za sustave koji se sastoje od brojnih paralelnih procesa koji međusobno komuniciraju. Obojene Petrijeve mreže su jezik za modeliranje razvijen za sustave u kojima komunikacija, konkurentnost i dijeljenje resursa igraju važnu ulogu. One kombiniraju snagu običnih Petrijevih mreža sa snagom programabilnih jezika visoke

razine. Petrijeve mreže omogućavaju opisivanje procesnog međudjelovanja, dok programski jezik omogućava definiranje tipova podataka i rukovanje njihovim vrijednostima. Razvijene su kao skup softverskih pomagala nazvanih CPN pomagala (engl. CPN Tools), danas korištene u najzahtjevnijim paralelnim sustavima za modeliranje i simulaciju, u vojne, medicinske i poslovne svrhe [5],[6].

VI. ZAKLJUČAK

Poslovni procesi bili bi modelirani i simulirani tehnikom obojenih Petrijevih mreža, a u sebi bi trebali sadržavati i karakteristike ljudskog ponašanja, izražene kao funkcije preuzete iz psihometrijskih mjerenja i promatranjeima. Na taj bi se način pokušalo pridonijeti i osvijestiti važnosti povratka fokusa pažnje na ljudsko biće u proizvodnim procesima, što danas nije slučaj. Opisivanje i predviđanje grupne dinamike razvojnih timova bit će i u budućim vremenima sigurno velik izazov, koji će zahtjevati puno više i jače kompetencije zbog kompleksnosti ljudskog bića i njegovog kreativnog rada. Timovi stručnjaka s područja osiguranja kvalitete i koordinacije procesa, za svaki projekt vjerovatno će izvoditi temeljite procjene proizvoda i procesa koji ga moraju stvoriti. Diktat budućnosti i tehnologije stvarat će sve veće i složenije poslovno-proizvodne sustave, u kojima će ljudski faktor odlučivanja igrat presudnu ulogu. Složenost tih sustava zahtjevat će pomoćne tehnologije kojima je moguće donositi pravovremene odluke s ciljem održavanja kvalitete i poboljšanja sustava. Dakle, budućnost će zahtijevati da analize proizvodnih sustava obuhvaćaju i psiho-sociološke parametre timova i pojedinca, stvarajući tako sistemski pristup upravljanja, putem simulacije velikih proizvodnih sistema. Smjernice daljnjeg napretka, kako proizvodnje tako i društva u cjelini, treba tražiti u održivom razvoju, tj. skrbi pojedinaca, institucija i firmi u održivim rješenjima koja pokušavaju održati krhku ravnotežu između ekonomije, društva i ekologije [4]. Filozofija profita nije rješenje budućeg ljudskog napretka. Oni koji prvi shvate cjelovitost znanja i nužnost sistemskog pristupa, shvatit će da daljnji napredak nauke i društva može ovisiti o pomagalima koji će ljudima davati bolji uvid u statička i dinamička svojstva proizvodnih procesa, ali postavljanjem čovjeka u prvi plan ispred profita kroz održivi razvoj. Ne treba robovati standardima, već se koncentrirati na poslovnu efikasnost, okoliš i napredak ljudske zajednice. Omogućiti protok informacija kroz sve slojeve uprave i poduzeća i iskoristiti to u sistemskom pristupu koji podržava takav trend. Time bi moglo doći i do promjene u društveno proizvodnim odnosima tržišta koje bi imalo neke druge smjernice možda humanije za čovjeka i njegov um kao osnovno oruđe proizvodnje u budućnosti. Konkurentnost treba tražiti u promjeni ljudskih vrijednosti, zakona i normi u smjeru ljudskog napretka, očuvanja okoliša i cjelokupnog zadovoljstva, gdje je postepeno uništenje potrošačkig mentaliteta i profitne utrke, budućnost koja će osigurati kvalitetniji suživot s prirodom kroz kvalitetne i sigurne proizvode koji prate ljudski razvoj na svim razinama.

S druge strane, poslovni procesi i organizacija moraju pratiti ljudsku prirodu, temeljeći se na njegovim stvarnim potrebama koje rezultiraju proizvodnjom zdravog proizvoda ili usluge, što ni u jednoj fazi svog životnog vijeka nije u neskladu s prirodom. Kod promjene poslovnih procesa trebalo bi se obratiti pažnju na oslobođenje radnih resursa u svrhu zadovoljavanja ljudske potrebe za slobodnim vremenom, a ne samo na oslobađanju zaposlenika od manualnog rada, stavljajući ga pred potpuno neprilagođenu radnu okolinu njegovoj prirodnoj potrebi. Održivi razvoj ne smije biti demagogija “podnošljivog razvoja”, a razvijati se održivo znači brinuti se o očuvanju okoliša kvalitetnijim korištenjem svih resursa, te aktivno pridonositi dugoročno socijalnoj, ekonomskoj i ekološkoj stabilnosti zajednice kojoj pripadamo. Također, vrlo je važno osiguravati sigurno i zdravo radno okruženje za sve zaposlenike, osiguravati jednake mogućnosti svim zaposlenicima, sve u svrhu težnje da proizvodi i usluge budu iznad očekivanja tržišta s obzirom na najviše etičke standarde. Održivi razvoj je dugoročna i sveobuhvatna poslovna strategija, gdje isključivo fokusiranje na profitabilnost znači dugoročni gubitak za ljudsku rasu, društvene, ekološke i poslovne sustave. Stoga je potreban zaokret u razmišljanju i stavovima, gdje se iznova mora krenuti od čovjeka i okoliša. Trka za profitom donosi nekvalitetni proizvod, nezadovoljstvo radnika, a time i korisnika, pad sigurnosti i iscrpljivanje ljudskih radnih resursa iznad njihovih granica. Budućnost ne ovisi o ekonomsko-marketinškim diktaturama, već u harmoniziranju proizvodnje i tržišta sa zahtjevima prirodnih i ljudskih istinskih potreba i evolucije. Napredni živi organizmi svoju kompleksnost zahvaljuju izuzetnoj moći organizacije prirode; recikliranju prethodnih iskustava i nadogradnji na jednostavnijim već stvorenim strukturama. Kvaliteta svakog ljudskog proizvoda direktno je ovisna o evolutivnim snagama prirode koje su ispoljene kroz ljudsku kreativnost. Ukoliko je ljudska kreativnost zamijenjena stresom, neizvjesnošću, strahom, lažima, prisilom i nezadovoljstvom, a proizvodnja i dalje onečišćuje našu budućnost, malo je sigurno da se takav naoko kvalitetan proizvod može uistinu nazivati kvalitetnim. Način rješavanja krize modernog poslovanja današnjice je osvještavanje u svim područjima ljudskog djelovanja, kroz praktično znanje i dobronamjernu volju koja je rezultat istinskog i uravnoteženog života u skladu s apsolutnim zakonom prirode.

LITERATURA

[1] V. Bosilj Vukšić, A. Kovačić, Upravljanje poslovnim

procesima, Sinergija nakladništvo, Zagreb 2004, ISBN 953-6895-14-5

[2] V. Čerić, Međunarodni poslijediplomski studij poslovnog upravljanja (MBA), kolegij: Upravljanje proizvodnjom i uslugama, ljetni semestar 2002/2003,

[3] N. Chomsky, Politika bez moći, DAF, Zagreb, 2005; Važnost Anarhosindikalizma - Objavljeni transkript intervjua Petera Jaya s Noamom Chomskim, emitirano na programu London Weekend TV-a 25. 7. 1976. http://www.zamirnet.hr/stocitas/chomsky%20o%20anarhizmu2.htm

[4] Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj – HRPSOR, Poslovni svijet u održivom razvoju: Ususret Svjetskom skupu u Johannesburgu 2002 i nakon toga, World Business Council for Suitable Development, ISBN 953-98964-0-1

[5] CPN Tools for Coloured Petri Nets - Help, CPN Group, University of Aarhus, Denmark, http://wiki.daimi.au.dk:8000/cpntools-help

[6] CP Net Fundamentals – Design/CPN Tutorial for the Macintosh, CPN Group, University of Aarhus, Denmark, http://wiki.daimi.au.dk:8000/cpntools-help

[7] V. Čerić, Dodiplomski studij ekonomije, kolegij: Modeliranje primjenom računala u poslovnoj ekonomiji, ljetni semestar, 2003/2004,

[8] M. Valdevit, Kako preživjeti u informacijskom gospodarstvu, List hrvatske pošte i telekomunikacija, HPT s p.o, broj 4/97

[9] M. Valdevit, 1997 Godina opasnog življenja, List hrvatske pošte i telekomunikacija, HPT s p.o, broj 3/97

[10] G. Topić, Nadziranje kvalitete temeljeno na analizi i sintezi

procesa razvoja programske opreme, Magistarski rad br. 03-Ac-25/2000, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb, 2005.

[11] Gordan Topić, Coloured Petry Net Technology Usage

in Business Process Change Management, XXIX Međunarodni skup MIPRO, Opatija 2006, Zbornik radova savjetovanja: Business Inteligence Systems (DE & ISS & BIS), ISBN 953-233-022-4, str. 275 - 279.