8 GAP MENADŽMENT

81 POJAM GAP-A

Općenito GAP se izražava relacijom

GAP = RSA ndash RSL

gdje je RSA = kamatno osjetljiva aktiva RSL = kamatno osjetljive obaveze banke (RSA i RSL su dijelovi aktive i pasive bilansa stanja banke koji su podložni promjenama (uticaju) tržišnih kamatnih stopa) Dakle GAP je razlika između vrijednosti kamatno osjetljive aktive banke (RSA) i kamatno osjetljivih obaveza banke (RSL) GAP je instrument za upravljanje rizikom kamatne (tržišne stope) i mjera rizika kamatne stopeGAP može biti1) pozitivan (GAP gt 0) kada je RSA gt RSL rarr indicira da banka ima više

kamatno osjetljive aktive RSA nego kamatno osjetljive pasive (obaveza) RSL te će neto ndash kamatni prihod (i profit) banke rasti kada rastu kamatne stope i obrnuto ndash neto kamatni prihod će padati ako padaju kamatne stope

2) negativan (GAP lt 0) kada je RSA lt RSLrarr tada je RSA lt RSL i neto kamatni prihod će padati kada dođe do rasta kamatnih stopa a povećaće se kada dođe do pada kamatnih stopa

3) nulti (GAP = 0) kada je RSA = RSL

Opštenito GAP kao razlika između kamatno osjetljive aktive i kamatno osjetljive pasive može se prikazati slijedećim primjerom

1) Pozitivan GAP

Dio A koji je osjetljiv na promjenu kam stope

200 200 Dio L koji je osjetljiv na promjenu kam stope

GAP osjetljiv na promjenu kam stope

100 200 Dio L koji nije osjetljiv na promjenu kam stope

Dio A koji nije osjetljiv na promjenu kam stope

200 100 Kapital banke

500 500

2) Negativan GAP

Dio A koji je osjetljiv na promjenu kam stope

200 200 Dio L koji je osjetljiv na promjenu kam stope

100 GAP osjetljiv na promjenu kam stope

Dio A koji nije osjetljiv na promjenu kam stope

300 100 Dio L koji nije osjetljiv na promjenu kam stope

100 Kapital banke

500 500

(A = aktive banke L = obaveze banke)

U bankarskoj praksi uobičajeno je da je GAP pozitivan (GAP gt 0 jer je RSA gt RSL) jer tada banci obezbjeđuje neto kamatni dohodak (NII) koji je jednak

NII = Kamatni prihodi ndash Kamatni troškovi

Promjena NII zavisi od

1) rasta ili pada kamatnih stopa2) veličine GAP-a (koji se izražava vrijednosno)

Dakle imamo gdje je ∆NII = promjena neto kamatnog dohotka ∆i = promjena

kamatne stopeZavisno od promjene ∆i i promjene GAP-a možemo napisati

Na bazi ove formule imamo

1) GAP gt 0 sa dva slučaja a) ako dođe do porasta kamatne stope (+∆i) imaćemo

b) ako dođe do pada kamatne stope (ndash ∆i) imaćemo

2) GAP gt 0 takođe sa dva slučaja a) za +∆i imamo b) zandash∆iimamo

Promjena NII može se izraziti i na slijedeći način

Ako promjene kamatnih stopa nisu jednake (iste) za RSA i RSL (npr za RSA kamatna stopa poraste za 5 a za RSL poraste 20) onda je izraz za promjenu neto kamatnog dohotka NII slijedeći

gdje je RRSA = kamatna stopa na kamatno osjetljivu aktivu (RSA)RRSL = kamatna stopa na kamatno osjetljivu pasivu (RSL)Ako su iznosi RSA i RSL jednaki (npr RSA = RSL = 155mil$) a kamatna stopa na strani RSA poveća se za 12 a na strani RSL za 10 onda će promjena NII biti

Objasnili smo efekte pozitivnog gap-a (GAP gt 0) i negativnog gap-a (GAP lt 0) Treći slučaj je GAP = 0 Tada je RSA = RSL Ovaj gap koristi se za imunizaciju neto kamatnog dohotka (NII) (a time i profita banke) u odnosu na moguće promjene tržišne kamatne stope

Znači za GAP = 0 bilo koja promjena kamatne stope (plusmn∆i) neće promjeniti neto kamatni prihod (∆NII = 0)Već smo kazali da GAP = 0 štiti NII tj profit banke od promjene tržišnih kamatnih stopa Predviđanje kamatnih stopa (njihova dinamika) je zato važna za realizaciju profita banke jer

1) ako se očekuje da će kamatne stope u bližoj budućnosti rasti tada banka treba imati pozitivan GAP

2) obrnuto ako se očekuje pad kamatnih stopa banka treba imati negativan GAP (tada će troškovi depozita banke pasti više nego što će opasti prihodi banke što će kao rezultantu dovesti do porasta profita banke)Sada ćemo uzeti konkretne cifarske primjere za naprijed tri navedena slučaja GAP-a GAP gt 0 GAP lt 0 GAP = 0

1) GAP gt 0

a) RSA = 50mil$ RSL = 20mil$ Kamatna stopa (i) poraste za 5

b) sve isto kao kod a) ali sada kamatna stopa padne za 5

2) GAP lt 0

a) RSA = 40mil$ RSL = 110mil$ Kamatna stopa poraste za 5 Imaćemo

b) sve isto kao kod a) ali kamatna stopa padne za 5

sve isto kao kod a) ali sada kamatna stopa padne za 5

3) GAP = 0Imamo da je RSA = 50mil$ RSL = 50mil$ (RSA = RSL GAP = 0)

Dođe sada do pada ili porasta kamatne stope za 5 tj plusmn ∆i = plusmn 5 Imaćemo

Ovo je naprijed navedeni primjer kada sa GAP = 0 imuniziramo neto kamatni dohodak banke (∆NII = 0) Izračunavanje ∆NII može se uraditi i drugačije Uzećemo primjer za GAP gt 0 kada dođe do porasta kamatne stope za 5 (+∆i = +5) uz datu RSA = 50mil$ RSL = 20mil$ Doći će do porasta RSA za 5 (+50 ∙ 5 = +25mil$) a RSL će se takođe dodatno povećati za 5 (20 ∙ 5 = 10mil$) Razlika ∆RSA ndash ∆RSL = 25 ndash 10 = 15miliona $ = +∆NII

Izvještaj o GAP-u kamatne stope npr izgleda ovako

Ročnostlt 8

dana8 dana-

-1 mjesec1-2

mjeseca2-3

mjeseca3-6

mjeseci

RSARSL

10002000

400010000

50004500

60005000

1300011000

GAP == RSA ndash RSL (1000) (6000) 500 1000 2000 KumulativniGAP 1000 7000 6500 5500 3500 Kumul GAPprema prosjprinosima A(aktive)

16 109 102 86 55

Izvještaj o GAP-u kamatne stope može biti 1) periodični ndash mjeri rizik promjene kamatne stope u pojedini vremenskim intervalima (ročnim periodima) 2) kumulativni ndash mjeri agregatni rizik kamatne stope za sve sabrane pojedine

vremenske intervale 3) imamo i GAP racio = RSA RSL (za GAP gt 0 GAP racio je gt1 i obrnuto)Imamo i relativni GAP racio koji je

Relativni GAP racio = GAP Ukupna aktiva banke

Uticaj kumulativnog GAP-a na odnose između promjena kamatnih stopa i promjena u neto kamatnom dohotku (NII) uz pretpostavku da je stopa promjena za kamatno osjetljive aktive (RSA) jednaka stopi promjena kamatno osjetljivih obaveza banke (RSL) izgleda ovako_______________________________________________________________Kumulat Promjena Promjena Promjena PromjenaGAP u kamat u kamat u kamat u neto

stopama prihodu troškovima kamatprihodu

gt 0 gt

gt 0 gt

lt 0 lt

lt 0 lt

Na bazi navedenog imamo dvije vrste GAP menadžmenta1) agresivni GAP menadžment ndash prilagođava DGAP anticipiranim

kretanjima kamatne stope 2) defanzivni GAP menadžment ndash podešava da je DGAP = 0 i tako štiti (imunizira) kapital banke od efekata promjene kamatne stopeNačini prilagođavanja osjetljivosti aktive A i obaveza L banke su

Pristup

Smanjivanjeosjetljivosti

A

Kupovina dugoročnih vrijednosnih papiraProdužavanje rokova plasiranih kreditaPrelazak sa kredita flotirajuće kamatne stope na terminske kredite

Povećanjeosjetljivosti

AKupovina kratkoročnih vrijednosnih papiraSkraćivanje ročnosti kreditnih plasmana Plasman više kredita sa flotirajućom kamatnom stopom

Smanjivanjeosjetljivosti

LPlaćanje premije za dugoročne depozitePovećanje subordiniranih dugova

Povećanjeosjetljivosti

LPlaćanje premije za kratkoročne depozite

82 GAP ROČNOSTI (DOSPJEĆA)

Gap ročnosti je jedan od modela upravljanja kamatnim rizikom banke Bazira se na promjeni tržišne vrijednosti aktive banke i promjeni tržišne vrijednosti obaveza banke Do ovih promjena dolazi zbog promjena tržišnih kamatnih stopa Sve vrijednosti aktiva i obaveza stalno se revaloriziraju u skladu sa promjenama tržišnih kamatnih stopa (princip marking ndash to ndash market) U ovom modelu je ugrađeno načelo da porast tržišnih kamatnih stopa smanjuje tržišnu vrijednost aktiva i obaveza banke dok pad tržišnih kamatnih stopa povećava tržišnu vrijednost bankarskih aktiva i obaveza Istovremeno i dužina (veličina) ročnosti aktiva i obaveza utiče na promjenu tržišne vrijednosti aktiva i obaveza banke Tako imamo da ako poraste tržišna kamatna stopa te ako je ročnost npr obveznica u aktivi i pasivi banke duža toliko je veće smanjenje tržišne vrijednosti obveznica Zato je u ovom modelu bitno određivanje ročnog debalansa aktive i obaveza banke Model je pogodan za primjenu na obveznice koje banka ima u aktivi i pasivi Ako je ročnost aktiva duža od ročnosti obaveza banke tada se pri porastu tržišnih kamatnih stopa tržišna vrijednost aktiva i obaveza smanjuje pri čemu tržišna vrijednost aktiva banke pada više nego tržišna vrijednost obaveza Obzirom da se vrijednost aktive i obaveza banke uravnotežuje putem kapitala banke to će onda negativan efekat na promjenu tržišne vrijednosti aktive i obaveza banke biti kompenziran smanjenjem vrijednosti dioničkog kapitala banke jer je A ndash L = E gdje je A = aktiva banke L = obaveza banke E = kapital banke GAP (gep jaz) ročnosti pojedinih dijelova aktive i obaveza ili ukupne aktive i pasive (bez kapitala banke) jednak je

gdje je MG = gap ročnosti (ili vremenskog dospjeća) MA= prosječna ročnost aktive ML= prosječna ročnost obaveza banke Dalje imamo da je

gdje je MAj = ročnost aktive laquojraquo (n = 12hellipj) WAj = tržišna vrijednost aktive laquojraquo izražena kao učešća u ukupnoj tržišnoj vrijednosti aktive Prosječna ročnost obaveza banke L računa se

gdje je MLj = ročnost obaveza laquojraquo (n=12hellipn) WLj = učešće obaveze laquojraquo u ukupnim obavezama (tržišna vrijednost) Gap ročnosti može biti pozitivan negativan ili nula

1) MG gt 0 kada je MA gt ML U tom slučaju kod porasta ili pada kamatnih stopa imamo a) kod porasta tržišnih kamatnih stopa banka će gubiti na dohotku b) kod pada kamatnih stopa smanjuje se dohodak banke (banka gubi)

2) MG lt 0 kada je MA lt ML kod rasta kamatnih stopa povećava se dohodak banke b)kod pada kamatnih stopa smanjuje se dohodak banke (banka gubi) Gap ročnosti ćemo pokazati na slijedećem primjeru (u 000$)

AKTIVA PASIVARočnost Iznos Ročnost Iznos

Gotovina 0 god 60 Depoziti po viđenju

0 god 140

Blagajnički zapisi

5 god 60 Depozitni certifikati

1 god 160

Hipotekarni krediti

30 god 200 Kapital 20

320 320

Gap ročnosti možemo računati i za pojedine intervale ročnosti (dospjeća) A i L kao npr

Ročnost (u danima)Intervali 0-60 61-90 91-120 121-180Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP = A - L -10 -5 10 -30Kumulativni GNP -10 -15 -5 -35

U praksi je najčešće MG gt 0 jer je MA gt ML a zbog motiva ostvarenja većeg profita banke Tada imamo ročno prelijevanje (transformaciju) kratkoročnih izvora sredstava (obaveza L) u korist dugoročnih plasmana u aktivi banke Gap ročnosti se može ilustrirati i slijedećim jednostavnim primjerom

Ročnost (u danima)

0 ndash 60 61 ndash 90 91 ndash 120 121 ndash 180 Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP (A-L) ndash 10 ndash 5 10 ndash 30Kumulativni GAP ndash 10 ndash 15 ndash 5 ndash 35

Imamo još jedan primjer gapa ročnosti

(u 000$)0 ndash 30 dana

31 ndash 90 dana

91 ndash 180 dana

gt 180dana

Aktiva1 Keš 2002 Investicije (vrijed papiri) 500 2503 Kreditni portfolio 1500 3700 1900 500Obaveze (pasiva)1 Transakcijski račun 1402 Depoziti 1000 2500 250 3503 Posuđena sredstva 100 300 600 2300

GAP racio(1+2+3)(4+5+6)

137 150 253 019

Kod gapa ročnosti koji je MG = 0 ne postoji za banku rizik kod promjene tržišnih kamatnih stopa (MG = 0 kada je MA = ML) U praksi je najčešće

situacija da je gap ročnosti MG lt 0 jer je MA gt ML a to znači da banke u prosjeku uvijek imaju duže rokove dospjeća pozicija aktive (i ukupne aktive) u odnosu na rokove dospjeća izvora sredstava u pasivi (obaveza) a naročito depozita Radi se o ročnoj transformaciji (prelijevanju) izvora sredstava bankePrimjer imamo npr banku sa slijedećim početnim pozicijama

Aktiva (A) (u mil$) Pasiva (L)

A = 100$ (obveznice)(MA = 3 godine)

L = 90$ (depoziti)(ML = 1 godina)E = 10$

100$ 100$

(MA = ponderisani prosjek ročnosti aktive ML = ponderisani prosjek ročnosti obaveza banke)Imamo da je MA ndash ML = 2 godine Ako tržišna kamatna stopa poraste za 1 (npr sa 10 na 11) onda će vrijednost trogodišnjih obveznica u aktivi pasti za 244 dok će vrijednost depozita (u pasivi sa ročnošću = 1 godina) opasti za 090 Novi bilans stanja banke sada će biti

Gap ročnosti je bitan i kod investicijske politike banke tj upravljanja investicijskim portfoliom u situacijama promjena tržišnih kamatnih stopa i djelovanja na vrijednosne papire u bančinom investicijskom portfoliuImamo ovaj primjerObveznica nominalne vrijednosti od 100$ s dospjećem od 1 godine kuponskog tipa sa prinosom po dospjeću od 10 (i = 10)

Ako sada kamatna stopa i sa 10 poraste na 11 imaćemo

Vidimo da ako dođe do porasta kamatne stope laquoiraquo doći će do smanjenja tržišne vrijednosti obveznice (P = tržišna vrijednost obveznice)

Aktiva Pasiva

A = 9756$ L = 8919$ = (90 ndash 081)E = 837$ = (10 ndash 163)

9756$ 9756$

Uzmimo sada istu obveznicu ali s rokom dospjeća od 2 godine

Ako sada laquoiraquo poraste sa 10 na 11 imaćemo

Vidimo da je kod ove obveznice tržišna vrijednost pala više nego kod jednogodišnje obveznice Zaključak što je veća ročnost obveznice to će pad tržišne vrijednosti (cijene) obveznice za isti nivo porasta kamatne stope biti veći Uzmimo sada obveznicu s rokom dospjeća od 3 godine

Ako laquoiraquo sa 10 poraste na 11 imaćemo da je P

Navedena 3 rezultata možemo prikazati ovom tabelom

Vrijeme P0

Pn P0 ndash Pn

Pn-1 ndash Pn

1 god 100 9910 090 0902 god 100 9829 171 0813 god 100 9756 244 073

821 GAP ROČNOSTI I KAPITAL BANKE

Gap ročnosti ima uticaja i na kapital banke kada se mijenjuju tržišne kamatne stope Primjer

A L

B 100 90 D

10 E

gdje su A = aktiva L = obaveze D = depoziti B = obveznice E = kapital banke (A = L + E = 90 + 10 = 100)Kao i u prethodnom primjeru kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11 Cijena obveznice nominalne (izdate) vrijednosti P0 = 100 biće P = 9756$ Vrijednost depozita biće D = 99111 = 8919$ Kapital E će biti E = 9756 ndash 8919 = 837$ Promjena kapitala E će biti

∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 244 ndash (ndash 081) = ndash 163

Kapital banke E mora apsorbirati kamatni rizik (rizik kod promjene kamatnih stopa na tržištu) Kada je gap ročnosti MG gt 0 (u ovom primjeru je to 2 godine tako da je MG = MA ndash ML = 3 ndash 1 = 2godine)

A = aktiva bankeE = 9756 ndash 8919 = 837$

Ako je gap ročnosti MG = 0 tj MA = ML i banka investira u kupovinu 1 godišnje obveznice od P0 = 100$ sa prinosom po dospjeću od 10 Kakvi će efekti biti ako kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11

Sada možemo postaviti pitanje ndash kako promjena kamatne stope utiče na solventnost banke tj s kojom kamatnom stopom će banka postati insolventna

ili

Tražimo (želimo)

(obveznica sa P0 = 100$ i prinosom od 10)

A L (Pasiva)9756 8919

837Obaveze (depoziti)Kapital

9756 9756

Ako je i=16 imamo ∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 127 ndash (ndash 466) = ndash741Trebamo povećati stopu laquoiraquo Ako je i = 17 imaćemo ∆E = ndash 1547 ndash (ndash 538) = ndash 1009Dobili smo da je ndash 1009 lt ndash 10 a to znači da će banka postati insolventna ako kamatna stopa sa 10 poraste na i = 17

911 OČEKIVANI I NEOČEKIVANI GUBITAK

Banka u svom poslovanju ima očekivani i neočekivani gubitak Oni se odnose na pojedinačne zajmove (kredite) kreditne portfolije i na gubitke po osnovu investicija banke tj po osnovu vanbilansnih transakcija (operacija) bankePrimjer Pretpostavimo da jedna banka ima 1ooo kreditiranih kompanija slične veličine i aktivnosti Empirijski je konstatirano da u toku ekonomskog ciklusa u prosjeku 1o kompanija godišnje ne izvršava svoje kreditne obaveze (default kredita) Statistički prosjek neizvršenja kreditnih obaveza iznosi 1 Pošto banka ne zna koja od 1o kompanija neće izvršiti svoje kreditne obaveze te kada bi to znala ona im ne bi odobrila zajmove ndash to sve kompanije imaju individualno 1 vjerovatnoće da neće izvrširi kreditne obaveze Pretpostavimo da su sve kompanije dobile iste iznose kredita (tačnije da imaju iste iznose kreditne izloženosti) i da to iznosi 2ooooo $ po kompaniji Taj očekivani gubitak treba da bude kompenziran laquopremijom za kreditni rizikraquo od 2ooo $ po kompaniji Ako zaista u toj godini 1o zajmova bude neporformansno banka će imati gubitak od 2 miliona $ što je u potpunosti pokriveno u proceduri formiranja kamata Ali ako u toj godini 12 kompanija ne izvrši kreditne obaveze gubitak banke će porasti na 24 miliona $ Od tog iznosa 2 miliona $ biće pokriveno iz kamatnog dohotka a ostalih 04 miliona dolara ndash kao laquoneočekivani gubitakraquo - biće pokriveno iz stoka kapitala banke

Grafički prikaz distribucije gubitaka je

Sl43

(PDF = vjerovatnoća default frekvencija PV = sadašnja vrijednost)

Grafički prikazi očekivanog (EL) i neočekivanog gubitka (UL) su slijedeći

Sl44

Sl45

Sl46

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Dio A koji je osjetljiv na promjenu kam stope

200 200 Dio L koji je osjetljiv na promjenu kam stope

100 GAP osjetljiv na promjenu kam stope

Dio A koji nije osjetljiv na promjenu kam stope

300 100 Dio L koji nije osjetljiv na promjenu kam stope

100 Kapital banke

500 500

(A = aktive banke L = obaveze banke)

U bankarskoj praksi uobičajeno je da je GAP pozitivan (GAP gt 0 jer je RSA gt RSL) jer tada banci obezbjeđuje neto kamatni dohodak (NII) koji je jednak

NII = Kamatni prihodi ndash Kamatni troškovi

Promjena NII zavisi od

1) rasta ili pada kamatnih stopa2) veličine GAP-a (koji se izražava vrijednosno)

Dakle imamo gdje je ∆NII = promjena neto kamatnog dohotka ∆i = promjena

kamatne stopeZavisno od promjene ∆i i promjene GAP-a možemo napisati

Na bazi ove formule imamo

1) GAP gt 0 sa dva slučaja a) ako dođe do porasta kamatne stope (+∆i) imaćemo

b) ako dođe do pada kamatne stope (ndash ∆i) imaćemo

2) GAP gt 0 takođe sa dva slučaja a) za +∆i imamo b) zandash∆iimamo

Promjena NII može se izraziti i na slijedeći način

Ako promjene kamatnih stopa nisu jednake (iste) za RSA i RSL (npr za RSA kamatna stopa poraste za 5 a za RSL poraste 20) onda je izraz za promjenu neto kamatnog dohotka NII slijedeći

gdje je RRSA = kamatna stopa na kamatno osjetljivu aktivu (RSA)RRSL = kamatna stopa na kamatno osjetljivu pasivu (RSL)Ako su iznosi RSA i RSL jednaki (npr RSA = RSL = 155mil$) a kamatna stopa na strani RSA poveća se za 12 a na strani RSL za 10 onda će promjena NII biti

Objasnili smo efekte pozitivnog gap-a (GAP gt 0) i negativnog gap-a (GAP lt 0) Treći slučaj je GAP = 0 Tada je RSA = RSL Ovaj gap koristi se za imunizaciju neto kamatnog dohotka (NII) (a time i profita banke) u odnosu na moguće promjene tržišne kamatne stope

Znači za GAP = 0 bilo koja promjena kamatne stope (plusmn∆i) neće promjeniti neto kamatni prihod (∆NII = 0)Već smo kazali da GAP = 0 štiti NII tj profit banke od promjene tržišnih kamatnih stopa Predviđanje kamatnih stopa (njihova dinamika) je zato važna za realizaciju profita banke jer

1) ako se očekuje da će kamatne stope u bližoj budućnosti rasti tada banka treba imati pozitivan GAP

2) obrnuto ako se očekuje pad kamatnih stopa banka treba imati negativan GAP (tada će troškovi depozita banke pasti više nego što će opasti prihodi banke što će kao rezultantu dovesti do porasta profita banke)Sada ćemo uzeti konkretne cifarske primjere za naprijed tri navedena slučaja GAP-a GAP gt 0 GAP lt 0 GAP = 0

1) GAP gt 0

a) RSA = 50mil$ RSL = 20mil$ Kamatna stopa (i) poraste za 5

b) sve isto kao kod a) ali sada kamatna stopa padne za 5

2) GAP lt 0

a) RSA = 40mil$ RSL = 110mil$ Kamatna stopa poraste za 5 Imaćemo

b) sve isto kao kod a) ali kamatna stopa padne za 5

sve isto kao kod a) ali sada kamatna stopa padne za 5

3) GAP = 0Imamo da je RSA = 50mil$ RSL = 50mil$ (RSA = RSL GAP = 0)

Dođe sada do pada ili porasta kamatne stope za 5 tj plusmn ∆i = plusmn 5 Imaćemo

Ovo je naprijed navedeni primjer kada sa GAP = 0 imuniziramo neto kamatni dohodak banke (∆NII = 0) Izračunavanje ∆NII može se uraditi i drugačije Uzećemo primjer za GAP gt 0 kada dođe do porasta kamatne stope za 5 (+∆i = +5) uz datu RSA = 50mil$ RSL = 20mil$ Doći će do porasta RSA za 5 (+50 ∙ 5 = +25mil$) a RSL će se takođe dodatno povećati za 5 (20 ∙ 5 = 10mil$) Razlika ∆RSA ndash ∆RSL = 25 ndash 10 = 15miliona $ = +∆NII

Izvještaj o GAP-u kamatne stope npr izgleda ovako

Ročnostlt 8

dana8 dana-

-1 mjesec1-2

mjeseca2-3

mjeseca3-6

mjeseci

RSARSL

10002000

400010000

50004500

60005000

1300011000

GAP == RSA ndash RSL (1000) (6000) 500 1000 2000 KumulativniGAP 1000 7000 6500 5500 3500 Kumul GAPprema prosjprinosima A(aktive)

16 109 102 86 55

Izvještaj o GAP-u kamatne stope može biti 1) periodični ndash mjeri rizik promjene kamatne stope u pojedini vremenskim intervalima (ročnim periodima) 2) kumulativni ndash mjeri agregatni rizik kamatne stope za sve sabrane pojedine

vremenske intervale 3) imamo i GAP racio = RSA RSL (za GAP gt 0 GAP racio je gt1 i obrnuto)Imamo i relativni GAP racio koji je

Relativni GAP racio = GAP Ukupna aktiva banke

Uticaj kumulativnog GAP-a na odnose između promjena kamatnih stopa i promjena u neto kamatnom dohotku (NII) uz pretpostavku da je stopa promjena za kamatno osjetljive aktive (RSA) jednaka stopi promjena kamatno osjetljivih obaveza banke (RSL) izgleda ovako_______________________________________________________________Kumulat Promjena Promjena Promjena PromjenaGAP u kamat u kamat u kamat u neto

stopama prihodu troškovima kamatprihodu

gt 0 gt

gt 0 gt

lt 0 lt

lt 0 lt

Na bazi navedenog imamo dvije vrste GAP menadžmenta1) agresivni GAP menadžment ndash prilagođava DGAP anticipiranim

kretanjima kamatne stope 2) defanzivni GAP menadžment ndash podešava da je DGAP = 0 i tako štiti (imunizira) kapital banke od efekata promjene kamatne stopeNačini prilagođavanja osjetljivosti aktive A i obaveza L banke su

Pristup

Smanjivanjeosjetljivosti

A

Kupovina dugoročnih vrijednosnih papiraProdužavanje rokova plasiranih kreditaPrelazak sa kredita flotirajuće kamatne stope na terminske kredite

Povećanjeosjetljivosti

AKupovina kratkoročnih vrijednosnih papiraSkraćivanje ročnosti kreditnih plasmana Plasman više kredita sa flotirajućom kamatnom stopom

Smanjivanjeosjetljivosti

LPlaćanje premije za dugoročne depozitePovećanje subordiniranih dugova

Povećanjeosjetljivosti

LPlaćanje premije za kratkoročne depozite

82 GAP ROČNOSTI (DOSPJEĆA)

Gap ročnosti je jedan od modela upravljanja kamatnim rizikom banke Bazira se na promjeni tržišne vrijednosti aktive banke i promjeni tržišne vrijednosti obaveza banke Do ovih promjena dolazi zbog promjena tržišnih kamatnih stopa Sve vrijednosti aktiva i obaveza stalno se revaloriziraju u skladu sa promjenama tržišnih kamatnih stopa (princip marking ndash to ndash market) U ovom modelu je ugrađeno načelo da porast tržišnih kamatnih stopa smanjuje tržišnu vrijednost aktiva i obaveza banke dok pad tržišnih kamatnih stopa povećava tržišnu vrijednost bankarskih aktiva i obaveza Istovremeno i dužina (veličina) ročnosti aktiva i obaveza utiče na promjenu tržišne vrijednosti aktiva i obaveza banke Tako imamo da ako poraste tržišna kamatna stopa te ako je ročnost npr obveznica u aktivi i pasivi banke duža toliko je veće smanjenje tržišne vrijednosti obveznica Zato je u ovom modelu bitno određivanje ročnog debalansa aktive i obaveza banke Model je pogodan za primjenu na obveznice koje banka ima u aktivi i pasivi Ako je ročnost aktiva duža od ročnosti obaveza banke tada se pri porastu tržišnih kamatnih stopa tržišna vrijednost aktiva i obaveza smanjuje pri čemu tržišna vrijednost aktiva banke pada više nego tržišna vrijednost obaveza Obzirom da se vrijednost aktive i obaveza banke uravnotežuje putem kapitala banke to će onda negativan efekat na promjenu tržišne vrijednosti aktive i obaveza banke biti kompenziran smanjenjem vrijednosti dioničkog kapitala banke jer je A ndash L = E gdje je A = aktiva banke L = obaveza banke E = kapital banke GAP (gep jaz) ročnosti pojedinih dijelova aktive i obaveza ili ukupne aktive i pasive (bez kapitala banke) jednak je

gdje je MG = gap ročnosti (ili vremenskog dospjeća) MA= prosječna ročnost aktive ML= prosječna ročnost obaveza banke Dalje imamo da je

gdje je MAj = ročnost aktive laquojraquo (n = 12hellipj) WAj = tržišna vrijednost aktive laquojraquo izražena kao učešća u ukupnoj tržišnoj vrijednosti aktive Prosječna ročnost obaveza banke L računa se

gdje je MLj = ročnost obaveza laquojraquo (n=12hellipn) WLj = učešće obaveze laquojraquo u ukupnim obavezama (tržišna vrijednost) Gap ročnosti može biti pozitivan negativan ili nula

1) MG gt 0 kada je MA gt ML U tom slučaju kod porasta ili pada kamatnih stopa imamo a) kod porasta tržišnih kamatnih stopa banka će gubiti na dohotku b) kod pada kamatnih stopa smanjuje se dohodak banke (banka gubi)

2) MG lt 0 kada je MA lt ML kod rasta kamatnih stopa povećava se dohodak banke b)kod pada kamatnih stopa smanjuje se dohodak banke (banka gubi) Gap ročnosti ćemo pokazati na slijedećem primjeru (u 000$)

AKTIVA PASIVARočnost Iznos Ročnost Iznos

Gotovina 0 god 60 Depoziti po viđenju

0 god 140

Blagajnički zapisi

5 god 60 Depozitni certifikati

1 god 160

Hipotekarni krediti

30 god 200 Kapital 20

320 320

Gap ročnosti možemo računati i za pojedine intervale ročnosti (dospjeća) A i L kao npr

Ročnost (u danima)Intervali 0-60 61-90 91-120 121-180Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP = A - L -10 -5 10 -30Kumulativni GNP -10 -15 -5 -35

U praksi je najčešće MG gt 0 jer je MA gt ML a zbog motiva ostvarenja većeg profita banke Tada imamo ročno prelijevanje (transformaciju) kratkoročnih izvora sredstava (obaveza L) u korist dugoročnih plasmana u aktivi banke Gap ročnosti se može ilustrirati i slijedećim jednostavnim primjerom

Ročnost (u danima)

0 ndash 60 61 ndash 90 91 ndash 120 121 ndash 180 Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP (A-L) ndash 10 ndash 5 10 ndash 30Kumulativni GAP ndash 10 ndash 15 ndash 5 ndash 35

Imamo još jedan primjer gapa ročnosti

(u 000$)0 ndash 30 dana

31 ndash 90 dana

91 ndash 180 dana

gt 180dana

Aktiva1 Keš 2002 Investicije (vrijed papiri) 500 2503 Kreditni portfolio 1500 3700 1900 500Obaveze (pasiva)1 Transakcijski račun 1402 Depoziti 1000 2500 250 3503 Posuđena sredstva 100 300 600 2300

GAP racio(1+2+3)(4+5+6)

137 150 253 019

Kod gapa ročnosti koji je MG = 0 ne postoji za banku rizik kod promjene tržišnih kamatnih stopa (MG = 0 kada je MA = ML) U praksi je najčešće

situacija da je gap ročnosti MG lt 0 jer je MA gt ML a to znači da banke u prosjeku uvijek imaju duže rokove dospjeća pozicija aktive (i ukupne aktive) u odnosu na rokove dospjeća izvora sredstava u pasivi (obaveza) a naročito depozita Radi se o ročnoj transformaciji (prelijevanju) izvora sredstava bankePrimjer imamo npr banku sa slijedećim početnim pozicijama

Aktiva (A) (u mil$) Pasiva (L)

A = 100$ (obveznice)(MA = 3 godine)

L = 90$ (depoziti)(ML = 1 godina)E = 10$

100$ 100$

(MA = ponderisani prosjek ročnosti aktive ML = ponderisani prosjek ročnosti obaveza banke)Imamo da je MA ndash ML = 2 godine Ako tržišna kamatna stopa poraste za 1 (npr sa 10 na 11) onda će vrijednost trogodišnjih obveznica u aktivi pasti za 244 dok će vrijednost depozita (u pasivi sa ročnošću = 1 godina) opasti za 090 Novi bilans stanja banke sada će biti

Gap ročnosti je bitan i kod investicijske politike banke tj upravljanja investicijskim portfoliom u situacijama promjena tržišnih kamatnih stopa i djelovanja na vrijednosne papire u bančinom investicijskom portfoliuImamo ovaj primjerObveznica nominalne vrijednosti od 100$ s dospjećem od 1 godine kuponskog tipa sa prinosom po dospjeću od 10 (i = 10)

Ako sada kamatna stopa i sa 10 poraste na 11 imaćemo

Vidimo da ako dođe do porasta kamatne stope laquoiraquo doći će do smanjenja tržišne vrijednosti obveznice (P = tržišna vrijednost obveznice)

Aktiva Pasiva

A = 9756$ L = 8919$ = (90 ndash 081)E = 837$ = (10 ndash 163)

9756$ 9756$

Uzmimo sada istu obveznicu ali s rokom dospjeća od 2 godine

Ako sada laquoiraquo poraste sa 10 na 11 imaćemo

Vidimo da je kod ove obveznice tržišna vrijednost pala više nego kod jednogodišnje obveznice Zaključak što je veća ročnost obveznice to će pad tržišne vrijednosti (cijene) obveznice za isti nivo porasta kamatne stope biti veći Uzmimo sada obveznicu s rokom dospjeća od 3 godine

Ako laquoiraquo sa 10 poraste na 11 imaćemo da je P

Navedena 3 rezultata možemo prikazati ovom tabelom

Vrijeme P0

Pn P0 ndash Pn

Pn-1 ndash Pn

1 god 100 9910 090 0902 god 100 9829 171 0813 god 100 9756 244 073

821 GAP ROČNOSTI I KAPITAL BANKE

Gap ročnosti ima uticaja i na kapital banke kada se mijenjuju tržišne kamatne stope Primjer

A L

B 100 90 D

10 E

gdje su A = aktiva L = obaveze D = depoziti B = obveznice E = kapital banke (A = L + E = 90 + 10 = 100)Kao i u prethodnom primjeru kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11 Cijena obveznice nominalne (izdate) vrijednosti P0 = 100 biće P = 9756$ Vrijednost depozita biće D = 99111 = 8919$ Kapital E će biti E = 9756 ndash 8919 = 837$ Promjena kapitala E će biti

∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 244 ndash (ndash 081) = ndash 163

Kapital banke E mora apsorbirati kamatni rizik (rizik kod promjene kamatnih stopa na tržištu) Kada je gap ročnosti MG gt 0 (u ovom primjeru je to 2 godine tako da je MG = MA ndash ML = 3 ndash 1 = 2godine)

A = aktiva bankeE = 9756 ndash 8919 = 837$

Ako je gap ročnosti MG = 0 tj MA = ML i banka investira u kupovinu 1 godišnje obveznice od P0 = 100$ sa prinosom po dospjeću od 10 Kakvi će efekti biti ako kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11

Sada možemo postaviti pitanje ndash kako promjena kamatne stope utiče na solventnost banke tj s kojom kamatnom stopom će banka postati insolventna

ili

Tražimo (želimo)

(obveznica sa P0 = 100$ i prinosom od 10)

A L (Pasiva)9756 8919

837Obaveze (depoziti)Kapital

9756 9756

Ako je i=16 imamo ∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 127 ndash (ndash 466) = ndash741Trebamo povećati stopu laquoiraquo Ako je i = 17 imaćemo ∆E = ndash 1547 ndash (ndash 538) = ndash 1009Dobili smo da je ndash 1009 lt ndash 10 a to znači da će banka postati insolventna ako kamatna stopa sa 10 poraste na i = 17

911 OČEKIVANI I NEOČEKIVANI GUBITAK

Banka u svom poslovanju ima očekivani i neočekivani gubitak Oni se odnose na pojedinačne zajmove (kredite) kreditne portfolije i na gubitke po osnovu investicija banke tj po osnovu vanbilansnih transakcija (operacija) bankePrimjer Pretpostavimo da jedna banka ima 1ooo kreditiranih kompanija slične veličine i aktivnosti Empirijski je konstatirano da u toku ekonomskog ciklusa u prosjeku 1o kompanija godišnje ne izvršava svoje kreditne obaveze (default kredita) Statistički prosjek neizvršenja kreditnih obaveza iznosi 1 Pošto banka ne zna koja od 1o kompanija neće izvršiti svoje kreditne obaveze te kada bi to znala ona im ne bi odobrila zajmove ndash to sve kompanije imaju individualno 1 vjerovatnoće da neće izvrširi kreditne obaveze Pretpostavimo da su sve kompanije dobile iste iznose kredita (tačnije da imaju iste iznose kreditne izloženosti) i da to iznosi 2ooooo $ po kompaniji Taj očekivani gubitak treba da bude kompenziran laquopremijom za kreditni rizikraquo od 2ooo $ po kompaniji Ako zaista u toj godini 1o zajmova bude neporformansno banka će imati gubitak od 2 miliona $ što je u potpunosti pokriveno u proceduri formiranja kamata Ali ako u toj godini 12 kompanija ne izvrši kreditne obaveze gubitak banke će porasti na 24 miliona $ Od tog iznosa 2 miliona $ biće pokriveno iz kamatnog dohotka a ostalih 04 miliona dolara ndash kao laquoneočekivani gubitakraquo - biće pokriveno iz stoka kapitala banke

Grafički prikaz distribucije gubitaka je

Sl43

(PDF = vjerovatnoća default frekvencija PV = sadašnja vrijednost)

Grafički prikazi očekivanog (EL) i neočekivanog gubitka (UL) su slijedeći

Sl44

Sl45

Sl46

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Ako promjene kamatnih stopa nisu jednake (iste) za RSA i RSL (npr za RSA kamatna stopa poraste za 5 a za RSL poraste 20) onda je izraz za promjenu neto kamatnog dohotka NII slijedeći

gdje je RRSA = kamatna stopa na kamatno osjetljivu aktivu (RSA)RRSL = kamatna stopa na kamatno osjetljivu pasivu (RSL)Ako su iznosi RSA i RSL jednaki (npr RSA = RSL = 155mil$) a kamatna stopa na strani RSA poveća se za 12 a na strani RSL za 10 onda će promjena NII biti

Objasnili smo efekte pozitivnog gap-a (GAP gt 0) i negativnog gap-a (GAP lt 0) Treći slučaj je GAP = 0 Tada je RSA = RSL Ovaj gap koristi se za imunizaciju neto kamatnog dohotka (NII) (a time i profita banke) u odnosu na moguće promjene tržišne kamatne stope

Znači za GAP = 0 bilo koja promjena kamatne stope (plusmn∆i) neće promjeniti neto kamatni prihod (∆NII = 0)Već smo kazali da GAP = 0 štiti NII tj profit banke od promjene tržišnih kamatnih stopa Predviđanje kamatnih stopa (njihova dinamika) je zato važna za realizaciju profita banke jer

1) ako se očekuje da će kamatne stope u bližoj budućnosti rasti tada banka treba imati pozitivan GAP

2) obrnuto ako se očekuje pad kamatnih stopa banka treba imati negativan GAP (tada će troškovi depozita banke pasti više nego što će opasti prihodi banke što će kao rezultantu dovesti do porasta profita banke)Sada ćemo uzeti konkretne cifarske primjere za naprijed tri navedena slučaja GAP-a GAP gt 0 GAP lt 0 GAP = 0

1) GAP gt 0

a) RSA = 50mil$ RSL = 20mil$ Kamatna stopa (i) poraste za 5

b) sve isto kao kod a) ali sada kamatna stopa padne za 5

2) GAP lt 0

a) RSA = 40mil$ RSL = 110mil$ Kamatna stopa poraste za 5 Imaćemo

b) sve isto kao kod a) ali kamatna stopa padne za 5

sve isto kao kod a) ali sada kamatna stopa padne za 5

3) GAP = 0Imamo da je RSA = 50mil$ RSL = 50mil$ (RSA = RSL GAP = 0)

Dođe sada do pada ili porasta kamatne stope za 5 tj plusmn ∆i = plusmn 5 Imaćemo

Ovo je naprijed navedeni primjer kada sa GAP = 0 imuniziramo neto kamatni dohodak banke (∆NII = 0) Izračunavanje ∆NII može se uraditi i drugačije Uzećemo primjer za GAP gt 0 kada dođe do porasta kamatne stope za 5 (+∆i = +5) uz datu RSA = 50mil$ RSL = 20mil$ Doći će do porasta RSA za 5 (+50 ∙ 5 = +25mil$) a RSL će se takođe dodatno povećati za 5 (20 ∙ 5 = 10mil$) Razlika ∆RSA ndash ∆RSL = 25 ndash 10 = 15miliona $ = +∆NII

Izvještaj o GAP-u kamatne stope npr izgleda ovako

Ročnostlt 8

dana8 dana-

-1 mjesec1-2

mjeseca2-3

mjeseca3-6

mjeseci

RSARSL

10002000

400010000

50004500

60005000

1300011000

GAP == RSA ndash RSL (1000) (6000) 500 1000 2000 KumulativniGAP 1000 7000 6500 5500 3500 Kumul GAPprema prosjprinosima A(aktive)

16 109 102 86 55

Izvještaj o GAP-u kamatne stope može biti 1) periodični ndash mjeri rizik promjene kamatne stope u pojedini vremenskim intervalima (ročnim periodima) 2) kumulativni ndash mjeri agregatni rizik kamatne stope za sve sabrane pojedine

vremenske intervale 3) imamo i GAP racio = RSA RSL (za GAP gt 0 GAP racio je gt1 i obrnuto)Imamo i relativni GAP racio koji je

Relativni GAP racio = GAP Ukupna aktiva banke

Uticaj kumulativnog GAP-a na odnose između promjena kamatnih stopa i promjena u neto kamatnom dohotku (NII) uz pretpostavku da je stopa promjena za kamatno osjetljive aktive (RSA) jednaka stopi promjena kamatno osjetljivih obaveza banke (RSL) izgleda ovako_______________________________________________________________Kumulat Promjena Promjena Promjena PromjenaGAP u kamat u kamat u kamat u neto

stopama prihodu troškovima kamatprihodu

gt 0 gt

gt 0 gt

lt 0 lt

lt 0 lt

Na bazi navedenog imamo dvije vrste GAP menadžmenta1) agresivni GAP menadžment ndash prilagođava DGAP anticipiranim

kretanjima kamatne stope 2) defanzivni GAP menadžment ndash podešava da je DGAP = 0 i tako štiti (imunizira) kapital banke od efekata promjene kamatne stopeNačini prilagođavanja osjetljivosti aktive A i obaveza L banke su

Pristup

Smanjivanjeosjetljivosti

A

Kupovina dugoročnih vrijednosnih papiraProdužavanje rokova plasiranih kreditaPrelazak sa kredita flotirajuće kamatne stope na terminske kredite

Povećanjeosjetljivosti

AKupovina kratkoročnih vrijednosnih papiraSkraćivanje ročnosti kreditnih plasmana Plasman više kredita sa flotirajućom kamatnom stopom

Smanjivanjeosjetljivosti

LPlaćanje premije za dugoročne depozitePovećanje subordiniranih dugova

Povećanjeosjetljivosti

LPlaćanje premije za kratkoročne depozite

82 GAP ROČNOSTI (DOSPJEĆA)

Gap ročnosti je jedan od modela upravljanja kamatnim rizikom banke Bazira se na promjeni tržišne vrijednosti aktive banke i promjeni tržišne vrijednosti obaveza banke Do ovih promjena dolazi zbog promjena tržišnih kamatnih stopa Sve vrijednosti aktiva i obaveza stalno se revaloriziraju u skladu sa promjenama tržišnih kamatnih stopa (princip marking ndash to ndash market) U ovom modelu je ugrađeno načelo da porast tržišnih kamatnih stopa smanjuje tržišnu vrijednost aktiva i obaveza banke dok pad tržišnih kamatnih stopa povećava tržišnu vrijednost bankarskih aktiva i obaveza Istovremeno i dužina (veličina) ročnosti aktiva i obaveza utiče na promjenu tržišne vrijednosti aktiva i obaveza banke Tako imamo da ako poraste tržišna kamatna stopa te ako je ročnost npr obveznica u aktivi i pasivi banke duža toliko je veće smanjenje tržišne vrijednosti obveznica Zato je u ovom modelu bitno određivanje ročnog debalansa aktive i obaveza banke Model je pogodan za primjenu na obveznice koje banka ima u aktivi i pasivi Ako je ročnost aktiva duža od ročnosti obaveza banke tada se pri porastu tržišnih kamatnih stopa tržišna vrijednost aktiva i obaveza smanjuje pri čemu tržišna vrijednost aktiva banke pada više nego tržišna vrijednost obaveza Obzirom da se vrijednost aktive i obaveza banke uravnotežuje putem kapitala banke to će onda negativan efekat na promjenu tržišne vrijednosti aktive i obaveza banke biti kompenziran smanjenjem vrijednosti dioničkog kapitala banke jer je A ndash L = E gdje je A = aktiva banke L = obaveza banke E = kapital banke GAP (gep jaz) ročnosti pojedinih dijelova aktive i obaveza ili ukupne aktive i pasive (bez kapitala banke) jednak je

gdje je MG = gap ročnosti (ili vremenskog dospjeća) MA= prosječna ročnost aktive ML= prosječna ročnost obaveza banke Dalje imamo da je

gdje je MAj = ročnost aktive laquojraquo (n = 12hellipj) WAj = tržišna vrijednost aktive laquojraquo izražena kao učešća u ukupnoj tržišnoj vrijednosti aktive Prosječna ročnost obaveza banke L računa se

gdje je MLj = ročnost obaveza laquojraquo (n=12hellipn) WLj = učešće obaveze laquojraquo u ukupnim obavezama (tržišna vrijednost) Gap ročnosti može biti pozitivan negativan ili nula

1) MG gt 0 kada je MA gt ML U tom slučaju kod porasta ili pada kamatnih stopa imamo a) kod porasta tržišnih kamatnih stopa banka će gubiti na dohotku b) kod pada kamatnih stopa smanjuje se dohodak banke (banka gubi)

2) MG lt 0 kada je MA lt ML kod rasta kamatnih stopa povećava se dohodak banke b)kod pada kamatnih stopa smanjuje se dohodak banke (banka gubi) Gap ročnosti ćemo pokazati na slijedećem primjeru (u 000$)

AKTIVA PASIVARočnost Iznos Ročnost Iznos

Gotovina 0 god 60 Depoziti po viđenju

0 god 140

Blagajnički zapisi

5 god 60 Depozitni certifikati

1 god 160

Hipotekarni krediti

30 god 200 Kapital 20

320 320

Gap ročnosti možemo računati i za pojedine intervale ročnosti (dospjeća) A i L kao npr

Ročnost (u danima)Intervali 0-60 61-90 91-120 121-180Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP = A - L -10 -5 10 -30Kumulativni GNP -10 -15 -5 -35

U praksi je najčešće MG gt 0 jer je MA gt ML a zbog motiva ostvarenja većeg profita banke Tada imamo ročno prelijevanje (transformaciju) kratkoročnih izvora sredstava (obaveza L) u korist dugoročnih plasmana u aktivi banke Gap ročnosti se može ilustrirati i slijedećim jednostavnim primjerom

Ročnost (u danima)

0 ndash 60 61 ndash 90 91 ndash 120 121 ndash 180 Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP (A-L) ndash 10 ndash 5 10 ndash 30Kumulativni GAP ndash 10 ndash 15 ndash 5 ndash 35

Imamo još jedan primjer gapa ročnosti

(u 000$)0 ndash 30 dana

31 ndash 90 dana

91 ndash 180 dana

gt 180dana

Aktiva1 Keš 2002 Investicije (vrijed papiri) 500 2503 Kreditni portfolio 1500 3700 1900 500Obaveze (pasiva)1 Transakcijski račun 1402 Depoziti 1000 2500 250 3503 Posuđena sredstva 100 300 600 2300

GAP racio(1+2+3)(4+5+6)

137 150 253 019

Kod gapa ročnosti koji je MG = 0 ne postoji za banku rizik kod promjene tržišnih kamatnih stopa (MG = 0 kada je MA = ML) U praksi je najčešće

situacija da je gap ročnosti MG lt 0 jer je MA gt ML a to znači da banke u prosjeku uvijek imaju duže rokove dospjeća pozicija aktive (i ukupne aktive) u odnosu na rokove dospjeća izvora sredstava u pasivi (obaveza) a naročito depozita Radi se o ročnoj transformaciji (prelijevanju) izvora sredstava bankePrimjer imamo npr banku sa slijedećim početnim pozicijama

Aktiva (A) (u mil$) Pasiva (L)

A = 100$ (obveznice)(MA = 3 godine)

L = 90$ (depoziti)(ML = 1 godina)E = 10$

100$ 100$

(MA = ponderisani prosjek ročnosti aktive ML = ponderisani prosjek ročnosti obaveza banke)Imamo da je MA ndash ML = 2 godine Ako tržišna kamatna stopa poraste za 1 (npr sa 10 na 11) onda će vrijednost trogodišnjih obveznica u aktivi pasti za 244 dok će vrijednost depozita (u pasivi sa ročnošću = 1 godina) opasti za 090 Novi bilans stanja banke sada će biti

Gap ročnosti je bitan i kod investicijske politike banke tj upravljanja investicijskim portfoliom u situacijama promjena tržišnih kamatnih stopa i djelovanja na vrijednosne papire u bančinom investicijskom portfoliuImamo ovaj primjerObveznica nominalne vrijednosti od 100$ s dospjećem od 1 godine kuponskog tipa sa prinosom po dospjeću od 10 (i = 10)

Ako sada kamatna stopa i sa 10 poraste na 11 imaćemo

Vidimo da ako dođe do porasta kamatne stope laquoiraquo doći će do smanjenja tržišne vrijednosti obveznice (P = tržišna vrijednost obveznice)

Aktiva Pasiva

A = 9756$ L = 8919$ = (90 ndash 081)E = 837$ = (10 ndash 163)

9756$ 9756$

Uzmimo sada istu obveznicu ali s rokom dospjeća od 2 godine

Ako sada laquoiraquo poraste sa 10 na 11 imaćemo

Vidimo da je kod ove obveznice tržišna vrijednost pala više nego kod jednogodišnje obveznice Zaključak što je veća ročnost obveznice to će pad tržišne vrijednosti (cijene) obveznice za isti nivo porasta kamatne stope biti veći Uzmimo sada obveznicu s rokom dospjeća od 3 godine

Ako laquoiraquo sa 10 poraste na 11 imaćemo da je P

Navedena 3 rezultata možemo prikazati ovom tabelom

Vrijeme P0

Pn P0 ndash Pn

Pn-1 ndash Pn

1 god 100 9910 090 0902 god 100 9829 171 0813 god 100 9756 244 073

821 GAP ROČNOSTI I KAPITAL BANKE

Gap ročnosti ima uticaja i na kapital banke kada se mijenjuju tržišne kamatne stope Primjer

A L

B 100 90 D

10 E

gdje su A = aktiva L = obaveze D = depoziti B = obveznice E = kapital banke (A = L + E = 90 + 10 = 100)Kao i u prethodnom primjeru kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11 Cijena obveznice nominalne (izdate) vrijednosti P0 = 100 biće P = 9756$ Vrijednost depozita biće D = 99111 = 8919$ Kapital E će biti E = 9756 ndash 8919 = 837$ Promjena kapitala E će biti

∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 244 ndash (ndash 081) = ndash 163

Kapital banke E mora apsorbirati kamatni rizik (rizik kod promjene kamatnih stopa na tržištu) Kada je gap ročnosti MG gt 0 (u ovom primjeru je to 2 godine tako da je MG = MA ndash ML = 3 ndash 1 = 2godine)

A = aktiva bankeE = 9756 ndash 8919 = 837$

Ako je gap ročnosti MG = 0 tj MA = ML i banka investira u kupovinu 1 godišnje obveznice od P0 = 100$ sa prinosom po dospjeću od 10 Kakvi će efekti biti ako kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11

Sada možemo postaviti pitanje ndash kako promjena kamatne stope utiče na solventnost banke tj s kojom kamatnom stopom će banka postati insolventna

ili

Tražimo (želimo)

(obveznica sa P0 = 100$ i prinosom od 10)

A L (Pasiva)9756 8919

837Obaveze (depoziti)Kapital

9756 9756

Ako je i=16 imamo ∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 127 ndash (ndash 466) = ndash741Trebamo povećati stopu laquoiraquo Ako je i = 17 imaćemo ∆E = ndash 1547 ndash (ndash 538) = ndash 1009Dobili smo da je ndash 1009 lt ndash 10 a to znači da će banka postati insolventna ako kamatna stopa sa 10 poraste na i = 17

911 OČEKIVANI I NEOČEKIVANI GUBITAK

Banka u svom poslovanju ima očekivani i neočekivani gubitak Oni se odnose na pojedinačne zajmove (kredite) kreditne portfolije i na gubitke po osnovu investicija banke tj po osnovu vanbilansnih transakcija (operacija) bankePrimjer Pretpostavimo da jedna banka ima 1ooo kreditiranih kompanija slične veličine i aktivnosti Empirijski je konstatirano da u toku ekonomskog ciklusa u prosjeku 1o kompanija godišnje ne izvršava svoje kreditne obaveze (default kredita) Statistički prosjek neizvršenja kreditnih obaveza iznosi 1 Pošto banka ne zna koja od 1o kompanija neće izvršiti svoje kreditne obaveze te kada bi to znala ona im ne bi odobrila zajmove ndash to sve kompanije imaju individualno 1 vjerovatnoće da neće izvrširi kreditne obaveze Pretpostavimo da su sve kompanije dobile iste iznose kredita (tačnije da imaju iste iznose kreditne izloženosti) i da to iznosi 2ooooo $ po kompaniji Taj očekivani gubitak treba da bude kompenziran laquopremijom za kreditni rizikraquo od 2ooo $ po kompaniji Ako zaista u toj godini 1o zajmova bude neporformansno banka će imati gubitak od 2 miliona $ što je u potpunosti pokriveno u proceduri formiranja kamata Ali ako u toj godini 12 kompanija ne izvrši kreditne obaveze gubitak banke će porasti na 24 miliona $ Od tog iznosa 2 miliona $ biće pokriveno iz kamatnog dohotka a ostalih 04 miliona dolara ndash kao laquoneočekivani gubitakraquo - biće pokriveno iz stoka kapitala banke

Grafički prikaz distribucije gubitaka je

Sl43

(PDF = vjerovatnoća default frekvencija PV = sadašnja vrijednost)

Grafički prikazi očekivanog (EL) i neočekivanog gubitka (UL) su slijedeći

Sl44

Sl45

Sl46

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

2) GAP lt 0

a) RSA = 40mil$ RSL = 110mil$ Kamatna stopa poraste za 5 Imaćemo

b) sve isto kao kod a) ali kamatna stopa padne za 5

sve isto kao kod a) ali sada kamatna stopa padne za 5

3) GAP = 0Imamo da je RSA = 50mil$ RSL = 50mil$ (RSA = RSL GAP = 0)

Dođe sada do pada ili porasta kamatne stope za 5 tj plusmn ∆i = plusmn 5 Imaćemo

Ovo je naprijed navedeni primjer kada sa GAP = 0 imuniziramo neto kamatni dohodak banke (∆NII = 0) Izračunavanje ∆NII može se uraditi i drugačije Uzećemo primjer za GAP gt 0 kada dođe do porasta kamatne stope za 5 (+∆i = +5) uz datu RSA = 50mil$ RSL = 20mil$ Doći će do porasta RSA za 5 (+50 ∙ 5 = +25mil$) a RSL će se takođe dodatno povećati za 5 (20 ∙ 5 = 10mil$) Razlika ∆RSA ndash ∆RSL = 25 ndash 10 = 15miliona $ = +∆NII

Izvještaj o GAP-u kamatne stope npr izgleda ovako

Ročnostlt 8

dana8 dana-

-1 mjesec1-2

mjeseca2-3

mjeseca3-6

mjeseci

RSARSL

10002000

400010000

50004500

60005000

1300011000

GAP == RSA ndash RSL (1000) (6000) 500 1000 2000 KumulativniGAP 1000 7000 6500 5500 3500 Kumul GAPprema prosjprinosima A(aktive)

16 109 102 86 55

Izvještaj o GAP-u kamatne stope može biti 1) periodični ndash mjeri rizik promjene kamatne stope u pojedini vremenskim intervalima (ročnim periodima) 2) kumulativni ndash mjeri agregatni rizik kamatne stope za sve sabrane pojedine

vremenske intervale 3) imamo i GAP racio = RSA RSL (za GAP gt 0 GAP racio je gt1 i obrnuto)Imamo i relativni GAP racio koji je

Relativni GAP racio = GAP Ukupna aktiva banke

Uticaj kumulativnog GAP-a na odnose između promjena kamatnih stopa i promjena u neto kamatnom dohotku (NII) uz pretpostavku da je stopa promjena za kamatno osjetljive aktive (RSA) jednaka stopi promjena kamatno osjetljivih obaveza banke (RSL) izgleda ovako_______________________________________________________________Kumulat Promjena Promjena Promjena PromjenaGAP u kamat u kamat u kamat u neto

stopama prihodu troškovima kamatprihodu

gt 0 gt

gt 0 gt

lt 0 lt

lt 0 lt

Na bazi navedenog imamo dvije vrste GAP menadžmenta1) agresivni GAP menadžment ndash prilagođava DGAP anticipiranim

kretanjima kamatne stope 2) defanzivni GAP menadžment ndash podešava da je DGAP = 0 i tako štiti (imunizira) kapital banke od efekata promjene kamatne stopeNačini prilagođavanja osjetljivosti aktive A i obaveza L banke su

Pristup

Smanjivanjeosjetljivosti

A

Kupovina dugoročnih vrijednosnih papiraProdužavanje rokova plasiranih kreditaPrelazak sa kredita flotirajuće kamatne stope na terminske kredite

Povećanjeosjetljivosti

AKupovina kratkoročnih vrijednosnih papiraSkraćivanje ročnosti kreditnih plasmana Plasman više kredita sa flotirajućom kamatnom stopom

Smanjivanjeosjetljivosti

LPlaćanje premije za dugoročne depozitePovećanje subordiniranih dugova

Povećanjeosjetljivosti

LPlaćanje premije za kratkoročne depozite

82 GAP ROČNOSTI (DOSPJEĆA)

Gap ročnosti je jedan od modela upravljanja kamatnim rizikom banke Bazira se na promjeni tržišne vrijednosti aktive banke i promjeni tržišne vrijednosti obaveza banke Do ovih promjena dolazi zbog promjena tržišnih kamatnih stopa Sve vrijednosti aktiva i obaveza stalno se revaloriziraju u skladu sa promjenama tržišnih kamatnih stopa (princip marking ndash to ndash market) U ovom modelu je ugrađeno načelo da porast tržišnih kamatnih stopa smanjuje tržišnu vrijednost aktiva i obaveza banke dok pad tržišnih kamatnih stopa povećava tržišnu vrijednost bankarskih aktiva i obaveza Istovremeno i dužina (veličina) ročnosti aktiva i obaveza utiče na promjenu tržišne vrijednosti aktiva i obaveza banke Tako imamo da ako poraste tržišna kamatna stopa te ako je ročnost npr obveznica u aktivi i pasivi banke duža toliko je veće smanjenje tržišne vrijednosti obveznica Zato je u ovom modelu bitno određivanje ročnog debalansa aktive i obaveza banke Model je pogodan za primjenu na obveznice koje banka ima u aktivi i pasivi Ako je ročnost aktiva duža od ročnosti obaveza banke tada se pri porastu tržišnih kamatnih stopa tržišna vrijednost aktiva i obaveza smanjuje pri čemu tržišna vrijednost aktiva banke pada više nego tržišna vrijednost obaveza Obzirom da se vrijednost aktive i obaveza banke uravnotežuje putem kapitala banke to će onda negativan efekat na promjenu tržišne vrijednosti aktive i obaveza banke biti kompenziran smanjenjem vrijednosti dioničkog kapitala banke jer je A ndash L = E gdje je A = aktiva banke L = obaveza banke E = kapital banke GAP (gep jaz) ročnosti pojedinih dijelova aktive i obaveza ili ukupne aktive i pasive (bez kapitala banke) jednak je

gdje je MG = gap ročnosti (ili vremenskog dospjeća) MA= prosječna ročnost aktive ML= prosječna ročnost obaveza banke Dalje imamo da je

gdje je MAj = ročnost aktive laquojraquo (n = 12hellipj) WAj = tržišna vrijednost aktive laquojraquo izražena kao učešća u ukupnoj tržišnoj vrijednosti aktive Prosječna ročnost obaveza banke L računa se

gdje je MLj = ročnost obaveza laquojraquo (n=12hellipn) WLj = učešće obaveze laquojraquo u ukupnim obavezama (tržišna vrijednost) Gap ročnosti može biti pozitivan negativan ili nula

1) MG gt 0 kada je MA gt ML U tom slučaju kod porasta ili pada kamatnih stopa imamo a) kod porasta tržišnih kamatnih stopa banka će gubiti na dohotku b) kod pada kamatnih stopa smanjuje se dohodak banke (banka gubi)

2) MG lt 0 kada je MA lt ML kod rasta kamatnih stopa povećava se dohodak banke b)kod pada kamatnih stopa smanjuje se dohodak banke (banka gubi) Gap ročnosti ćemo pokazati na slijedećem primjeru (u 000$)

AKTIVA PASIVARočnost Iznos Ročnost Iznos

Gotovina 0 god 60 Depoziti po viđenju

0 god 140

Blagajnički zapisi

5 god 60 Depozitni certifikati

1 god 160

Hipotekarni krediti

30 god 200 Kapital 20

320 320

Gap ročnosti možemo računati i za pojedine intervale ročnosti (dospjeća) A i L kao npr

Ročnost (u danima)Intervali 0-60 61-90 91-120 121-180Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP = A - L -10 -5 10 -30Kumulativni GNP -10 -15 -5 -35

U praksi je najčešće MG gt 0 jer je MA gt ML a zbog motiva ostvarenja većeg profita banke Tada imamo ročno prelijevanje (transformaciju) kratkoročnih izvora sredstava (obaveza L) u korist dugoročnih plasmana u aktivi banke Gap ročnosti se može ilustrirati i slijedećim jednostavnim primjerom

Ročnost (u danima)

0 ndash 60 61 ndash 90 91 ndash 120 121 ndash 180 Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP (A-L) ndash 10 ndash 5 10 ndash 30Kumulativni GAP ndash 10 ndash 15 ndash 5 ndash 35

Imamo još jedan primjer gapa ročnosti

(u 000$)0 ndash 30 dana

31 ndash 90 dana

91 ndash 180 dana

gt 180dana

Aktiva1 Keš 2002 Investicije (vrijed papiri) 500 2503 Kreditni portfolio 1500 3700 1900 500Obaveze (pasiva)1 Transakcijski račun 1402 Depoziti 1000 2500 250 3503 Posuđena sredstva 100 300 600 2300

GAP racio(1+2+3)(4+5+6)

137 150 253 019

Kod gapa ročnosti koji je MG = 0 ne postoji za banku rizik kod promjene tržišnih kamatnih stopa (MG = 0 kada je MA = ML) U praksi je najčešće

situacija da je gap ročnosti MG lt 0 jer je MA gt ML a to znači da banke u prosjeku uvijek imaju duže rokove dospjeća pozicija aktive (i ukupne aktive) u odnosu na rokove dospjeća izvora sredstava u pasivi (obaveza) a naročito depozita Radi se o ročnoj transformaciji (prelijevanju) izvora sredstava bankePrimjer imamo npr banku sa slijedećim početnim pozicijama

Aktiva (A) (u mil$) Pasiva (L)

A = 100$ (obveznice)(MA = 3 godine)

L = 90$ (depoziti)(ML = 1 godina)E = 10$

100$ 100$

(MA = ponderisani prosjek ročnosti aktive ML = ponderisani prosjek ročnosti obaveza banke)Imamo da je MA ndash ML = 2 godine Ako tržišna kamatna stopa poraste za 1 (npr sa 10 na 11) onda će vrijednost trogodišnjih obveznica u aktivi pasti za 244 dok će vrijednost depozita (u pasivi sa ročnošću = 1 godina) opasti za 090 Novi bilans stanja banke sada će biti

Gap ročnosti je bitan i kod investicijske politike banke tj upravljanja investicijskim portfoliom u situacijama promjena tržišnih kamatnih stopa i djelovanja na vrijednosne papire u bančinom investicijskom portfoliuImamo ovaj primjerObveznica nominalne vrijednosti od 100$ s dospjećem od 1 godine kuponskog tipa sa prinosom po dospjeću od 10 (i = 10)

Ako sada kamatna stopa i sa 10 poraste na 11 imaćemo

Vidimo da ako dođe do porasta kamatne stope laquoiraquo doći će do smanjenja tržišne vrijednosti obveznice (P = tržišna vrijednost obveznice)

Aktiva Pasiva

A = 9756$ L = 8919$ = (90 ndash 081)E = 837$ = (10 ndash 163)

9756$ 9756$

Uzmimo sada istu obveznicu ali s rokom dospjeća od 2 godine

Ako sada laquoiraquo poraste sa 10 na 11 imaćemo

Vidimo da je kod ove obveznice tržišna vrijednost pala više nego kod jednogodišnje obveznice Zaključak što je veća ročnost obveznice to će pad tržišne vrijednosti (cijene) obveznice za isti nivo porasta kamatne stope biti veći Uzmimo sada obveznicu s rokom dospjeća od 3 godine

Ako laquoiraquo sa 10 poraste na 11 imaćemo da je P

Navedena 3 rezultata možemo prikazati ovom tabelom

Vrijeme P0

Pn P0 ndash Pn

Pn-1 ndash Pn

1 god 100 9910 090 0902 god 100 9829 171 0813 god 100 9756 244 073

821 GAP ROČNOSTI I KAPITAL BANKE

Gap ročnosti ima uticaja i na kapital banke kada se mijenjuju tržišne kamatne stope Primjer

A L

B 100 90 D

10 E

gdje su A = aktiva L = obaveze D = depoziti B = obveznice E = kapital banke (A = L + E = 90 + 10 = 100)Kao i u prethodnom primjeru kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11 Cijena obveznice nominalne (izdate) vrijednosti P0 = 100 biće P = 9756$ Vrijednost depozita biće D = 99111 = 8919$ Kapital E će biti E = 9756 ndash 8919 = 837$ Promjena kapitala E će biti

∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 244 ndash (ndash 081) = ndash 163

Kapital banke E mora apsorbirati kamatni rizik (rizik kod promjene kamatnih stopa na tržištu) Kada je gap ročnosti MG gt 0 (u ovom primjeru je to 2 godine tako da je MG = MA ndash ML = 3 ndash 1 = 2godine)

A = aktiva bankeE = 9756 ndash 8919 = 837$

Ako je gap ročnosti MG = 0 tj MA = ML i banka investira u kupovinu 1 godišnje obveznice od P0 = 100$ sa prinosom po dospjeću od 10 Kakvi će efekti biti ako kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11

Sada možemo postaviti pitanje ndash kako promjena kamatne stope utiče na solventnost banke tj s kojom kamatnom stopom će banka postati insolventna

ili

Tražimo (želimo)

(obveznica sa P0 = 100$ i prinosom od 10)

A L (Pasiva)9756 8919

837Obaveze (depoziti)Kapital

9756 9756

Ako je i=16 imamo ∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 127 ndash (ndash 466) = ndash741Trebamo povećati stopu laquoiraquo Ako je i = 17 imaćemo ∆E = ndash 1547 ndash (ndash 538) = ndash 1009Dobili smo da je ndash 1009 lt ndash 10 a to znači da će banka postati insolventna ako kamatna stopa sa 10 poraste na i = 17

911 OČEKIVANI I NEOČEKIVANI GUBITAK

Banka u svom poslovanju ima očekivani i neočekivani gubitak Oni se odnose na pojedinačne zajmove (kredite) kreditne portfolije i na gubitke po osnovu investicija banke tj po osnovu vanbilansnih transakcija (operacija) bankePrimjer Pretpostavimo da jedna banka ima 1ooo kreditiranih kompanija slične veličine i aktivnosti Empirijski je konstatirano da u toku ekonomskog ciklusa u prosjeku 1o kompanija godišnje ne izvršava svoje kreditne obaveze (default kredita) Statistički prosjek neizvršenja kreditnih obaveza iznosi 1 Pošto banka ne zna koja od 1o kompanija neće izvršiti svoje kreditne obaveze te kada bi to znala ona im ne bi odobrila zajmove ndash to sve kompanije imaju individualno 1 vjerovatnoće da neće izvrširi kreditne obaveze Pretpostavimo da su sve kompanije dobile iste iznose kredita (tačnije da imaju iste iznose kreditne izloženosti) i da to iznosi 2ooooo $ po kompaniji Taj očekivani gubitak treba da bude kompenziran laquopremijom za kreditni rizikraquo od 2ooo $ po kompaniji Ako zaista u toj godini 1o zajmova bude neporformansno banka će imati gubitak od 2 miliona $ što je u potpunosti pokriveno u proceduri formiranja kamata Ali ako u toj godini 12 kompanija ne izvrši kreditne obaveze gubitak banke će porasti na 24 miliona $ Od tog iznosa 2 miliona $ biće pokriveno iz kamatnog dohotka a ostalih 04 miliona dolara ndash kao laquoneočekivani gubitakraquo - biće pokriveno iz stoka kapitala banke

Grafički prikaz distribucije gubitaka je

Sl43

(PDF = vjerovatnoća default frekvencija PV = sadašnja vrijednost)

Grafički prikazi očekivanog (EL) i neočekivanog gubitka (UL) su slijedeći

Sl44

Sl45

Sl46

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

vremenske intervale 3) imamo i GAP racio = RSA RSL (za GAP gt 0 GAP racio je gt1 i obrnuto)Imamo i relativni GAP racio koji je

Relativni GAP racio = GAP Ukupna aktiva banke

Uticaj kumulativnog GAP-a na odnose između promjena kamatnih stopa i promjena u neto kamatnom dohotku (NII) uz pretpostavku da je stopa promjena za kamatno osjetljive aktive (RSA) jednaka stopi promjena kamatno osjetljivih obaveza banke (RSL) izgleda ovako_______________________________________________________________Kumulat Promjena Promjena Promjena PromjenaGAP u kamat u kamat u kamat u neto

stopama prihodu troškovima kamatprihodu

gt 0 gt

gt 0 gt

lt 0 lt

lt 0 lt

Na bazi navedenog imamo dvije vrste GAP menadžmenta1) agresivni GAP menadžment ndash prilagođava DGAP anticipiranim

kretanjima kamatne stope 2) defanzivni GAP menadžment ndash podešava da je DGAP = 0 i tako štiti (imunizira) kapital banke od efekata promjene kamatne stopeNačini prilagođavanja osjetljivosti aktive A i obaveza L banke su

Pristup

Smanjivanjeosjetljivosti

A

Kupovina dugoročnih vrijednosnih papiraProdužavanje rokova plasiranih kreditaPrelazak sa kredita flotirajuće kamatne stope na terminske kredite

Povećanjeosjetljivosti

AKupovina kratkoročnih vrijednosnih papiraSkraćivanje ročnosti kreditnih plasmana Plasman više kredita sa flotirajućom kamatnom stopom

Smanjivanjeosjetljivosti

LPlaćanje premije za dugoročne depozitePovećanje subordiniranih dugova

Povećanjeosjetljivosti

LPlaćanje premije za kratkoročne depozite

82 GAP ROČNOSTI (DOSPJEĆA)

Gap ročnosti je jedan od modela upravljanja kamatnim rizikom banke Bazira se na promjeni tržišne vrijednosti aktive banke i promjeni tržišne vrijednosti obaveza banke Do ovih promjena dolazi zbog promjena tržišnih kamatnih stopa Sve vrijednosti aktiva i obaveza stalno se revaloriziraju u skladu sa promjenama tržišnih kamatnih stopa (princip marking ndash to ndash market) U ovom modelu je ugrađeno načelo da porast tržišnih kamatnih stopa smanjuje tržišnu vrijednost aktiva i obaveza banke dok pad tržišnih kamatnih stopa povećava tržišnu vrijednost bankarskih aktiva i obaveza Istovremeno i dužina (veličina) ročnosti aktiva i obaveza utiče na promjenu tržišne vrijednosti aktiva i obaveza banke Tako imamo da ako poraste tržišna kamatna stopa te ako je ročnost npr obveznica u aktivi i pasivi banke duža toliko je veće smanjenje tržišne vrijednosti obveznica Zato je u ovom modelu bitno određivanje ročnog debalansa aktive i obaveza banke Model je pogodan za primjenu na obveznice koje banka ima u aktivi i pasivi Ako je ročnost aktiva duža od ročnosti obaveza banke tada se pri porastu tržišnih kamatnih stopa tržišna vrijednost aktiva i obaveza smanjuje pri čemu tržišna vrijednost aktiva banke pada više nego tržišna vrijednost obaveza Obzirom da se vrijednost aktive i obaveza banke uravnotežuje putem kapitala banke to će onda negativan efekat na promjenu tržišne vrijednosti aktive i obaveza banke biti kompenziran smanjenjem vrijednosti dioničkog kapitala banke jer je A ndash L = E gdje je A = aktiva banke L = obaveza banke E = kapital banke GAP (gep jaz) ročnosti pojedinih dijelova aktive i obaveza ili ukupne aktive i pasive (bez kapitala banke) jednak je

gdje je MG = gap ročnosti (ili vremenskog dospjeća) MA= prosječna ročnost aktive ML= prosječna ročnost obaveza banke Dalje imamo da je

gdje je MAj = ročnost aktive laquojraquo (n = 12hellipj) WAj = tržišna vrijednost aktive laquojraquo izražena kao učešća u ukupnoj tržišnoj vrijednosti aktive Prosječna ročnost obaveza banke L računa se

gdje je MLj = ročnost obaveza laquojraquo (n=12hellipn) WLj = učešće obaveze laquojraquo u ukupnim obavezama (tržišna vrijednost) Gap ročnosti može biti pozitivan negativan ili nula

1) MG gt 0 kada je MA gt ML U tom slučaju kod porasta ili pada kamatnih stopa imamo a) kod porasta tržišnih kamatnih stopa banka će gubiti na dohotku b) kod pada kamatnih stopa smanjuje se dohodak banke (banka gubi)

2) MG lt 0 kada je MA lt ML kod rasta kamatnih stopa povećava se dohodak banke b)kod pada kamatnih stopa smanjuje se dohodak banke (banka gubi) Gap ročnosti ćemo pokazati na slijedećem primjeru (u 000$)

AKTIVA PASIVARočnost Iznos Ročnost Iznos

Gotovina 0 god 60 Depoziti po viđenju

0 god 140

Blagajnički zapisi

5 god 60 Depozitni certifikati

1 god 160

Hipotekarni krediti

30 god 200 Kapital 20

320 320

Gap ročnosti možemo računati i za pojedine intervale ročnosti (dospjeća) A i L kao npr

Ročnost (u danima)Intervali 0-60 61-90 91-120 121-180Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP = A - L -10 -5 10 -30Kumulativni GNP -10 -15 -5 -35

U praksi je najčešće MG gt 0 jer je MA gt ML a zbog motiva ostvarenja većeg profita banke Tada imamo ročno prelijevanje (transformaciju) kratkoročnih izvora sredstava (obaveza L) u korist dugoročnih plasmana u aktivi banke Gap ročnosti se može ilustrirati i slijedećim jednostavnim primjerom

Ročnost (u danima)

0 ndash 60 61 ndash 90 91 ndash 120 121 ndash 180 Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP (A-L) ndash 10 ndash 5 10 ndash 30Kumulativni GAP ndash 10 ndash 15 ndash 5 ndash 35

Imamo još jedan primjer gapa ročnosti

(u 000$)0 ndash 30 dana

31 ndash 90 dana

91 ndash 180 dana

gt 180dana

Aktiva1 Keš 2002 Investicije (vrijed papiri) 500 2503 Kreditni portfolio 1500 3700 1900 500Obaveze (pasiva)1 Transakcijski račun 1402 Depoziti 1000 2500 250 3503 Posuđena sredstva 100 300 600 2300

GAP racio(1+2+3)(4+5+6)

137 150 253 019

Kod gapa ročnosti koji je MG = 0 ne postoji za banku rizik kod promjene tržišnih kamatnih stopa (MG = 0 kada je MA = ML) U praksi je najčešće

situacija da je gap ročnosti MG lt 0 jer je MA gt ML a to znači da banke u prosjeku uvijek imaju duže rokove dospjeća pozicija aktive (i ukupne aktive) u odnosu na rokove dospjeća izvora sredstava u pasivi (obaveza) a naročito depozita Radi se o ročnoj transformaciji (prelijevanju) izvora sredstava bankePrimjer imamo npr banku sa slijedećim početnim pozicijama

Aktiva (A) (u mil$) Pasiva (L)

A = 100$ (obveznice)(MA = 3 godine)

L = 90$ (depoziti)(ML = 1 godina)E = 10$

100$ 100$

(MA = ponderisani prosjek ročnosti aktive ML = ponderisani prosjek ročnosti obaveza banke)Imamo da je MA ndash ML = 2 godine Ako tržišna kamatna stopa poraste za 1 (npr sa 10 na 11) onda će vrijednost trogodišnjih obveznica u aktivi pasti za 244 dok će vrijednost depozita (u pasivi sa ročnošću = 1 godina) opasti za 090 Novi bilans stanja banke sada će biti

Gap ročnosti je bitan i kod investicijske politike banke tj upravljanja investicijskim portfoliom u situacijama promjena tržišnih kamatnih stopa i djelovanja na vrijednosne papire u bančinom investicijskom portfoliuImamo ovaj primjerObveznica nominalne vrijednosti od 100$ s dospjećem od 1 godine kuponskog tipa sa prinosom po dospjeću od 10 (i = 10)

Ako sada kamatna stopa i sa 10 poraste na 11 imaćemo

Vidimo da ako dođe do porasta kamatne stope laquoiraquo doći će do smanjenja tržišne vrijednosti obveznice (P = tržišna vrijednost obveznice)

Aktiva Pasiva

A = 9756$ L = 8919$ = (90 ndash 081)E = 837$ = (10 ndash 163)

9756$ 9756$

Uzmimo sada istu obveznicu ali s rokom dospjeća od 2 godine

Ako sada laquoiraquo poraste sa 10 na 11 imaćemo

Vidimo da je kod ove obveznice tržišna vrijednost pala više nego kod jednogodišnje obveznice Zaključak što je veća ročnost obveznice to će pad tržišne vrijednosti (cijene) obveznice za isti nivo porasta kamatne stope biti veći Uzmimo sada obveznicu s rokom dospjeća od 3 godine

Ako laquoiraquo sa 10 poraste na 11 imaćemo da je P

Navedena 3 rezultata možemo prikazati ovom tabelom

Vrijeme P0

Pn P0 ndash Pn

Pn-1 ndash Pn

1 god 100 9910 090 0902 god 100 9829 171 0813 god 100 9756 244 073

821 GAP ROČNOSTI I KAPITAL BANKE

Gap ročnosti ima uticaja i na kapital banke kada se mijenjuju tržišne kamatne stope Primjer

A L

B 100 90 D

10 E

gdje su A = aktiva L = obaveze D = depoziti B = obveznice E = kapital banke (A = L + E = 90 + 10 = 100)Kao i u prethodnom primjeru kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11 Cijena obveznice nominalne (izdate) vrijednosti P0 = 100 biće P = 9756$ Vrijednost depozita biće D = 99111 = 8919$ Kapital E će biti E = 9756 ndash 8919 = 837$ Promjena kapitala E će biti

∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 244 ndash (ndash 081) = ndash 163

Kapital banke E mora apsorbirati kamatni rizik (rizik kod promjene kamatnih stopa na tržištu) Kada je gap ročnosti MG gt 0 (u ovom primjeru je to 2 godine tako da je MG = MA ndash ML = 3 ndash 1 = 2godine)

A = aktiva bankeE = 9756 ndash 8919 = 837$

Ako je gap ročnosti MG = 0 tj MA = ML i banka investira u kupovinu 1 godišnje obveznice od P0 = 100$ sa prinosom po dospjeću od 10 Kakvi će efekti biti ako kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11

Sada možemo postaviti pitanje ndash kako promjena kamatne stope utiče na solventnost banke tj s kojom kamatnom stopom će banka postati insolventna

ili

Tražimo (želimo)

(obveznica sa P0 = 100$ i prinosom od 10)

A L (Pasiva)9756 8919

837Obaveze (depoziti)Kapital

9756 9756

Ako je i=16 imamo ∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 127 ndash (ndash 466) = ndash741Trebamo povećati stopu laquoiraquo Ako je i = 17 imaćemo ∆E = ndash 1547 ndash (ndash 538) = ndash 1009Dobili smo da je ndash 1009 lt ndash 10 a to znači da će banka postati insolventna ako kamatna stopa sa 10 poraste na i = 17

911 OČEKIVANI I NEOČEKIVANI GUBITAK

Banka u svom poslovanju ima očekivani i neočekivani gubitak Oni se odnose na pojedinačne zajmove (kredite) kreditne portfolije i na gubitke po osnovu investicija banke tj po osnovu vanbilansnih transakcija (operacija) bankePrimjer Pretpostavimo da jedna banka ima 1ooo kreditiranih kompanija slične veličine i aktivnosti Empirijski je konstatirano da u toku ekonomskog ciklusa u prosjeku 1o kompanija godišnje ne izvršava svoje kreditne obaveze (default kredita) Statistički prosjek neizvršenja kreditnih obaveza iznosi 1 Pošto banka ne zna koja od 1o kompanija neće izvršiti svoje kreditne obaveze te kada bi to znala ona im ne bi odobrila zajmove ndash to sve kompanije imaju individualno 1 vjerovatnoće da neće izvrširi kreditne obaveze Pretpostavimo da su sve kompanije dobile iste iznose kredita (tačnije da imaju iste iznose kreditne izloženosti) i da to iznosi 2ooooo $ po kompaniji Taj očekivani gubitak treba da bude kompenziran laquopremijom za kreditni rizikraquo od 2ooo $ po kompaniji Ako zaista u toj godini 1o zajmova bude neporformansno banka će imati gubitak od 2 miliona $ što je u potpunosti pokriveno u proceduri formiranja kamata Ali ako u toj godini 12 kompanija ne izvrši kreditne obaveze gubitak banke će porasti na 24 miliona $ Od tog iznosa 2 miliona $ biće pokriveno iz kamatnog dohotka a ostalih 04 miliona dolara ndash kao laquoneočekivani gubitakraquo - biće pokriveno iz stoka kapitala banke

Grafički prikaz distribucije gubitaka je

Sl43

(PDF = vjerovatnoća default frekvencija PV = sadašnja vrijednost)

Grafički prikazi očekivanog (EL) i neočekivanog gubitka (UL) su slijedeći

Sl44

Sl45

Sl46

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Smanjivanjeosjetljivosti

LPlaćanje premije za dugoročne depozitePovećanje subordiniranih dugova

Povećanjeosjetljivosti

LPlaćanje premije za kratkoročne depozite

82 GAP ROČNOSTI (DOSPJEĆA)

Gap ročnosti je jedan od modela upravljanja kamatnim rizikom banke Bazira se na promjeni tržišne vrijednosti aktive banke i promjeni tržišne vrijednosti obaveza banke Do ovih promjena dolazi zbog promjena tržišnih kamatnih stopa Sve vrijednosti aktiva i obaveza stalno se revaloriziraju u skladu sa promjenama tržišnih kamatnih stopa (princip marking ndash to ndash market) U ovom modelu je ugrađeno načelo da porast tržišnih kamatnih stopa smanjuje tržišnu vrijednost aktiva i obaveza banke dok pad tržišnih kamatnih stopa povećava tržišnu vrijednost bankarskih aktiva i obaveza Istovremeno i dužina (veličina) ročnosti aktiva i obaveza utiče na promjenu tržišne vrijednosti aktiva i obaveza banke Tako imamo da ako poraste tržišna kamatna stopa te ako je ročnost npr obveznica u aktivi i pasivi banke duža toliko je veće smanjenje tržišne vrijednosti obveznica Zato je u ovom modelu bitno određivanje ročnog debalansa aktive i obaveza banke Model je pogodan za primjenu na obveznice koje banka ima u aktivi i pasivi Ako je ročnost aktiva duža od ročnosti obaveza banke tada se pri porastu tržišnih kamatnih stopa tržišna vrijednost aktiva i obaveza smanjuje pri čemu tržišna vrijednost aktiva banke pada više nego tržišna vrijednost obaveza Obzirom da se vrijednost aktive i obaveza banke uravnotežuje putem kapitala banke to će onda negativan efekat na promjenu tržišne vrijednosti aktive i obaveza banke biti kompenziran smanjenjem vrijednosti dioničkog kapitala banke jer je A ndash L = E gdje je A = aktiva banke L = obaveza banke E = kapital banke GAP (gep jaz) ročnosti pojedinih dijelova aktive i obaveza ili ukupne aktive i pasive (bez kapitala banke) jednak je

gdje je MG = gap ročnosti (ili vremenskog dospjeća) MA= prosječna ročnost aktive ML= prosječna ročnost obaveza banke Dalje imamo da je

gdje je MAj = ročnost aktive laquojraquo (n = 12hellipj) WAj = tržišna vrijednost aktive laquojraquo izražena kao učešća u ukupnoj tržišnoj vrijednosti aktive Prosječna ročnost obaveza banke L računa se

gdje je MLj = ročnost obaveza laquojraquo (n=12hellipn) WLj = učešće obaveze laquojraquo u ukupnim obavezama (tržišna vrijednost) Gap ročnosti može biti pozitivan negativan ili nula

1) MG gt 0 kada je MA gt ML U tom slučaju kod porasta ili pada kamatnih stopa imamo a) kod porasta tržišnih kamatnih stopa banka će gubiti na dohotku b) kod pada kamatnih stopa smanjuje se dohodak banke (banka gubi)

2) MG lt 0 kada je MA lt ML kod rasta kamatnih stopa povećava se dohodak banke b)kod pada kamatnih stopa smanjuje se dohodak banke (banka gubi) Gap ročnosti ćemo pokazati na slijedećem primjeru (u 000$)

AKTIVA PASIVARočnost Iznos Ročnost Iznos

Gotovina 0 god 60 Depoziti po viđenju

0 god 140

Blagajnički zapisi

5 god 60 Depozitni certifikati

1 god 160

Hipotekarni krediti

30 god 200 Kapital 20

320 320

Gap ročnosti možemo računati i za pojedine intervale ročnosti (dospjeća) A i L kao npr

Ročnost (u danima)Intervali 0-60 61-90 91-120 121-180Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP = A - L -10 -5 10 -30Kumulativni GNP -10 -15 -5 -35

U praksi je najčešće MG gt 0 jer je MA gt ML a zbog motiva ostvarenja većeg profita banke Tada imamo ročno prelijevanje (transformaciju) kratkoročnih izvora sredstava (obaveza L) u korist dugoročnih plasmana u aktivi banke Gap ročnosti se može ilustrirati i slijedećim jednostavnim primjerom

Ročnost (u danima)

0 ndash 60 61 ndash 90 91 ndash 120 121 ndash 180 Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP (A-L) ndash 10 ndash 5 10 ndash 30Kumulativni GAP ndash 10 ndash 15 ndash 5 ndash 35

Imamo još jedan primjer gapa ročnosti

(u 000$)0 ndash 30 dana

31 ndash 90 dana

91 ndash 180 dana

gt 180dana

Aktiva1 Keš 2002 Investicije (vrijed papiri) 500 2503 Kreditni portfolio 1500 3700 1900 500Obaveze (pasiva)1 Transakcijski račun 1402 Depoziti 1000 2500 250 3503 Posuđena sredstva 100 300 600 2300

GAP racio(1+2+3)(4+5+6)

137 150 253 019

Kod gapa ročnosti koji je MG = 0 ne postoji za banku rizik kod promjene tržišnih kamatnih stopa (MG = 0 kada je MA = ML) U praksi je najčešće

situacija da je gap ročnosti MG lt 0 jer je MA gt ML a to znači da banke u prosjeku uvijek imaju duže rokove dospjeća pozicija aktive (i ukupne aktive) u odnosu na rokove dospjeća izvora sredstava u pasivi (obaveza) a naročito depozita Radi se o ročnoj transformaciji (prelijevanju) izvora sredstava bankePrimjer imamo npr banku sa slijedećim početnim pozicijama

Aktiva (A) (u mil$) Pasiva (L)

A = 100$ (obveznice)(MA = 3 godine)

L = 90$ (depoziti)(ML = 1 godina)E = 10$

100$ 100$

(MA = ponderisani prosjek ročnosti aktive ML = ponderisani prosjek ročnosti obaveza banke)Imamo da je MA ndash ML = 2 godine Ako tržišna kamatna stopa poraste za 1 (npr sa 10 na 11) onda će vrijednost trogodišnjih obveznica u aktivi pasti za 244 dok će vrijednost depozita (u pasivi sa ročnošću = 1 godina) opasti za 090 Novi bilans stanja banke sada će biti

Gap ročnosti je bitan i kod investicijske politike banke tj upravljanja investicijskim portfoliom u situacijama promjena tržišnih kamatnih stopa i djelovanja na vrijednosne papire u bančinom investicijskom portfoliuImamo ovaj primjerObveznica nominalne vrijednosti od 100$ s dospjećem od 1 godine kuponskog tipa sa prinosom po dospjeću od 10 (i = 10)

Ako sada kamatna stopa i sa 10 poraste na 11 imaćemo

Vidimo da ako dođe do porasta kamatne stope laquoiraquo doći će do smanjenja tržišne vrijednosti obveznice (P = tržišna vrijednost obveznice)

Aktiva Pasiva

A = 9756$ L = 8919$ = (90 ndash 081)E = 837$ = (10 ndash 163)

9756$ 9756$

Uzmimo sada istu obveznicu ali s rokom dospjeća od 2 godine

Ako sada laquoiraquo poraste sa 10 na 11 imaćemo

Vidimo da je kod ove obveznice tržišna vrijednost pala više nego kod jednogodišnje obveznice Zaključak što je veća ročnost obveznice to će pad tržišne vrijednosti (cijene) obveznice za isti nivo porasta kamatne stope biti veći Uzmimo sada obveznicu s rokom dospjeća od 3 godine

Ako laquoiraquo sa 10 poraste na 11 imaćemo da je P

Navedena 3 rezultata možemo prikazati ovom tabelom

Vrijeme P0

Pn P0 ndash Pn

Pn-1 ndash Pn

1 god 100 9910 090 0902 god 100 9829 171 0813 god 100 9756 244 073

821 GAP ROČNOSTI I KAPITAL BANKE

Gap ročnosti ima uticaja i na kapital banke kada se mijenjuju tržišne kamatne stope Primjer

A L

B 100 90 D

10 E

gdje su A = aktiva L = obaveze D = depoziti B = obveznice E = kapital banke (A = L + E = 90 + 10 = 100)Kao i u prethodnom primjeru kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11 Cijena obveznice nominalne (izdate) vrijednosti P0 = 100 biće P = 9756$ Vrijednost depozita biće D = 99111 = 8919$ Kapital E će biti E = 9756 ndash 8919 = 837$ Promjena kapitala E će biti

∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 244 ndash (ndash 081) = ndash 163

Kapital banke E mora apsorbirati kamatni rizik (rizik kod promjene kamatnih stopa na tržištu) Kada je gap ročnosti MG gt 0 (u ovom primjeru je to 2 godine tako da je MG = MA ndash ML = 3 ndash 1 = 2godine)

A = aktiva bankeE = 9756 ndash 8919 = 837$

Ako je gap ročnosti MG = 0 tj MA = ML i banka investira u kupovinu 1 godišnje obveznice od P0 = 100$ sa prinosom po dospjeću od 10 Kakvi će efekti biti ako kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11

Sada možemo postaviti pitanje ndash kako promjena kamatne stope utiče na solventnost banke tj s kojom kamatnom stopom će banka postati insolventna

ili

Tražimo (želimo)

(obveznica sa P0 = 100$ i prinosom od 10)

A L (Pasiva)9756 8919

837Obaveze (depoziti)Kapital

9756 9756

Ako je i=16 imamo ∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 127 ndash (ndash 466) = ndash741Trebamo povećati stopu laquoiraquo Ako je i = 17 imaćemo ∆E = ndash 1547 ndash (ndash 538) = ndash 1009Dobili smo da je ndash 1009 lt ndash 10 a to znači da će banka postati insolventna ako kamatna stopa sa 10 poraste na i = 17

911 OČEKIVANI I NEOČEKIVANI GUBITAK

Banka u svom poslovanju ima očekivani i neočekivani gubitak Oni se odnose na pojedinačne zajmove (kredite) kreditne portfolije i na gubitke po osnovu investicija banke tj po osnovu vanbilansnih transakcija (operacija) bankePrimjer Pretpostavimo da jedna banka ima 1ooo kreditiranih kompanija slične veličine i aktivnosti Empirijski je konstatirano da u toku ekonomskog ciklusa u prosjeku 1o kompanija godišnje ne izvršava svoje kreditne obaveze (default kredita) Statistički prosjek neizvršenja kreditnih obaveza iznosi 1 Pošto banka ne zna koja od 1o kompanija neće izvršiti svoje kreditne obaveze te kada bi to znala ona im ne bi odobrila zajmove ndash to sve kompanije imaju individualno 1 vjerovatnoće da neće izvrširi kreditne obaveze Pretpostavimo da su sve kompanije dobile iste iznose kredita (tačnije da imaju iste iznose kreditne izloženosti) i da to iznosi 2ooooo $ po kompaniji Taj očekivani gubitak treba da bude kompenziran laquopremijom za kreditni rizikraquo od 2ooo $ po kompaniji Ako zaista u toj godini 1o zajmova bude neporformansno banka će imati gubitak od 2 miliona $ što je u potpunosti pokriveno u proceduri formiranja kamata Ali ako u toj godini 12 kompanija ne izvrši kreditne obaveze gubitak banke će porasti na 24 miliona $ Od tog iznosa 2 miliona $ biće pokriveno iz kamatnog dohotka a ostalih 04 miliona dolara ndash kao laquoneočekivani gubitakraquo - biće pokriveno iz stoka kapitala banke

Grafički prikaz distribucije gubitaka je

Sl43

(PDF = vjerovatnoća default frekvencija PV = sadašnja vrijednost)

Grafički prikazi očekivanog (EL) i neočekivanog gubitka (UL) su slijedeći

Sl44

Sl45

Sl46

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

gdje je MG = gap ročnosti (ili vremenskog dospjeća) MA= prosječna ročnost aktive ML= prosječna ročnost obaveza banke Dalje imamo da je

gdje je MAj = ročnost aktive laquojraquo (n = 12hellipj) WAj = tržišna vrijednost aktive laquojraquo izražena kao učešća u ukupnoj tržišnoj vrijednosti aktive Prosječna ročnost obaveza banke L računa se

gdje je MLj = ročnost obaveza laquojraquo (n=12hellipn) WLj = učešće obaveze laquojraquo u ukupnim obavezama (tržišna vrijednost) Gap ročnosti može biti pozitivan negativan ili nula

1) MG gt 0 kada je MA gt ML U tom slučaju kod porasta ili pada kamatnih stopa imamo a) kod porasta tržišnih kamatnih stopa banka će gubiti na dohotku b) kod pada kamatnih stopa smanjuje se dohodak banke (banka gubi)

2) MG lt 0 kada je MA lt ML kod rasta kamatnih stopa povećava se dohodak banke b)kod pada kamatnih stopa smanjuje se dohodak banke (banka gubi) Gap ročnosti ćemo pokazati na slijedećem primjeru (u 000$)

AKTIVA PASIVARočnost Iznos Ročnost Iznos

Gotovina 0 god 60 Depoziti po viđenju

0 god 140

Blagajnički zapisi

5 god 60 Depozitni certifikati

1 god 160

Hipotekarni krediti

30 god 200 Kapital 20

320 320

Gap ročnosti možemo računati i za pojedine intervale ročnosti (dospjeća) A i L kao npr

Ročnost (u danima)Intervali 0-60 61-90 91-120 121-180Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP = A - L -10 -5 10 -30Kumulativni GNP -10 -15 -5 -35

U praksi je najčešće MG gt 0 jer je MA gt ML a zbog motiva ostvarenja većeg profita banke Tada imamo ročno prelijevanje (transformaciju) kratkoročnih izvora sredstava (obaveza L) u korist dugoročnih plasmana u aktivi banke Gap ročnosti se može ilustrirati i slijedećim jednostavnim primjerom

Ročnost (u danima)

0 ndash 60 61 ndash 90 91 ndash 120 121 ndash 180 Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP (A-L) ndash 10 ndash 5 10 ndash 30Kumulativni GAP ndash 10 ndash 15 ndash 5 ndash 35

Imamo još jedan primjer gapa ročnosti

(u 000$)0 ndash 30 dana

31 ndash 90 dana

91 ndash 180 dana

gt 180dana

Aktiva1 Keš 2002 Investicije (vrijed papiri) 500 2503 Kreditni portfolio 1500 3700 1900 500Obaveze (pasiva)1 Transakcijski račun 1402 Depoziti 1000 2500 250 3503 Posuđena sredstva 100 300 600 2300

GAP racio(1+2+3)(4+5+6)

137 150 253 019

Kod gapa ročnosti koji je MG = 0 ne postoji za banku rizik kod promjene tržišnih kamatnih stopa (MG = 0 kada je MA = ML) U praksi je najčešće

situacija da je gap ročnosti MG lt 0 jer je MA gt ML a to znači da banke u prosjeku uvijek imaju duže rokove dospjeća pozicija aktive (i ukupne aktive) u odnosu na rokove dospjeća izvora sredstava u pasivi (obaveza) a naročito depozita Radi se o ročnoj transformaciji (prelijevanju) izvora sredstava bankePrimjer imamo npr banku sa slijedećim početnim pozicijama

Aktiva (A) (u mil$) Pasiva (L)

A = 100$ (obveznice)(MA = 3 godine)

L = 90$ (depoziti)(ML = 1 godina)E = 10$

100$ 100$

(MA = ponderisani prosjek ročnosti aktive ML = ponderisani prosjek ročnosti obaveza banke)Imamo da je MA ndash ML = 2 godine Ako tržišna kamatna stopa poraste za 1 (npr sa 10 na 11) onda će vrijednost trogodišnjih obveznica u aktivi pasti za 244 dok će vrijednost depozita (u pasivi sa ročnošću = 1 godina) opasti za 090 Novi bilans stanja banke sada će biti

Gap ročnosti je bitan i kod investicijske politike banke tj upravljanja investicijskim portfoliom u situacijama promjena tržišnih kamatnih stopa i djelovanja na vrijednosne papire u bančinom investicijskom portfoliuImamo ovaj primjerObveznica nominalne vrijednosti od 100$ s dospjećem od 1 godine kuponskog tipa sa prinosom po dospjeću od 10 (i = 10)

Ako sada kamatna stopa i sa 10 poraste na 11 imaćemo

Vidimo da ako dođe do porasta kamatne stope laquoiraquo doći će do smanjenja tržišne vrijednosti obveznice (P = tržišna vrijednost obveznice)

Aktiva Pasiva

A = 9756$ L = 8919$ = (90 ndash 081)E = 837$ = (10 ndash 163)

9756$ 9756$

Uzmimo sada istu obveznicu ali s rokom dospjeća od 2 godine

Ako sada laquoiraquo poraste sa 10 na 11 imaćemo

Vidimo da je kod ove obveznice tržišna vrijednost pala više nego kod jednogodišnje obveznice Zaključak što je veća ročnost obveznice to će pad tržišne vrijednosti (cijene) obveznice za isti nivo porasta kamatne stope biti veći Uzmimo sada obveznicu s rokom dospjeća od 3 godine

Ako laquoiraquo sa 10 poraste na 11 imaćemo da je P

Navedena 3 rezultata možemo prikazati ovom tabelom

Vrijeme P0

Pn P0 ndash Pn

Pn-1 ndash Pn

1 god 100 9910 090 0902 god 100 9829 171 0813 god 100 9756 244 073

821 GAP ROČNOSTI I KAPITAL BANKE

Gap ročnosti ima uticaja i na kapital banke kada se mijenjuju tržišne kamatne stope Primjer

A L

B 100 90 D

10 E

gdje su A = aktiva L = obaveze D = depoziti B = obveznice E = kapital banke (A = L + E = 90 + 10 = 100)Kao i u prethodnom primjeru kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11 Cijena obveznice nominalne (izdate) vrijednosti P0 = 100 biće P = 9756$ Vrijednost depozita biće D = 99111 = 8919$ Kapital E će biti E = 9756 ndash 8919 = 837$ Promjena kapitala E će biti

∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 244 ndash (ndash 081) = ndash 163

Kapital banke E mora apsorbirati kamatni rizik (rizik kod promjene kamatnih stopa na tržištu) Kada je gap ročnosti MG gt 0 (u ovom primjeru je to 2 godine tako da je MG = MA ndash ML = 3 ndash 1 = 2godine)

A = aktiva bankeE = 9756 ndash 8919 = 837$

Ako je gap ročnosti MG = 0 tj MA = ML i banka investira u kupovinu 1 godišnje obveznice od P0 = 100$ sa prinosom po dospjeću od 10 Kakvi će efekti biti ako kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11

Sada možemo postaviti pitanje ndash kako promjena kamatne stope utiče na solventnost banke tj s kojom kamatnom stopom će banka postati insolventna

ili

Tražimo (želimo)

(obveznica sa P0 = 100$ i prinosom od 10)

A L (Pasiva)9756 8919

837Obaveze (depoziti)Kapital

9756 9756

Ako je i=16 imamo ∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 127 ndash (ndash 466) = ndash741Trebamo povećati stopu laquoiraquo Ako je i = 17 imaćemo ∆E = ndash 1547 ndash (ndash 538) = ndash 1009Dobili smo da je ndash 1009 lt ndash 10 a to znači da će banka postati insolventna ako kamatna stopa sa 10 poraste na i = 17

911 OČEKIVANI I NEOČEKIVANI GUBITAK

Banka u svom poslovanju ima očekivani i neočekivani gubitak Oni se odnose na pojedinačne zajmove (kredite) kreditne portfolije i na gubitke po osnovu investicija banke tj po osnovu vanbilansnih transakcija (operacija) bankePrimjer Pretpostavimo da jedna banka ima 1ooo kreditiranih kompanija slične veličine i aktivnosti Empirijski je konstatirano da u toku ekonomskog ciklusa u prosjeku 1o kompanija godišnje ne izvršava svoje kreditne obaveze (default kredita) Statistički prosjek neizvršenja kreditnih obaveza iznosi 1 Pošto banka ne zna koja od 1o kompanija neće izvršiti svoje kreditne obaveze te kada bi to znala ona im ne bi odobrila zajmove ndash to sve kompanije imaju individualno 1 vjerovatnoće da neće izvrširi kreditne obaveze Pretpostavimo da su sve kompanije dobile iste iznose kredita (tačnije da imaju iste iznose kreditne izloženosti) i da to iznosi 2ooooo $ po kompaniji Taj očekivani gubitak treba da bude kompenziran laquopremijom za kreditni rizikraquo od 2ooo $ po kompaniji Ako zaista u toj godini 1o zajmova bude neporformansno banka će imati gubitak od 2 miliona $ što je u potpunosti pokriveno u proceduri formiranja kamata Ali ako u toj godini 12 kompanija ne izvrši kreditne obaveze gubitak banke će porasti na 24 miliona $ Od tog iznosa 2 miliona $ biće pokriveno iz kamatnog dohotka a ostalih 04 miliona dolara ndash kao laquoneočekivani gubitakraquo - biće pokriveno iz stoka kapitala banke

Grafički prikaz distribucije gubitaka je

Sl43

(PDF = vjerovatnoća default frekvencija PV = sadašnja vrijednost)

Grafički prikazi očekivanog (EL) i neočekivanog gubitka (UL) su slijedeći

Sl44

Sl45

Sl46

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Gap ročnosti možemo računati i za pojedine intervale ročnosti (dospjeća) A i L kao npr

Ročnost (u danima)Intervali 0-60 61-90 91-120 121-180Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP = A - L -10 -5 10 -30Kumulativni GNP -10 -15 -5 -35

U praksi je najčešće MG gt 0 jer je MA gt ML a zbog motiva ostvarenja većeg profita banke Tada imamo ročno prelijevanje (transformaciju) kratkoročnih izvora sredstava (obaveza L) u korist dugoročnih plasmana u aktivi banke Gap ročnosti se može ilustrirati i slijedećim jednostavnim primjerom

Ročnost (u danima)

0 ndash 60 61 ndash 90 91 ndash 120 121 ndash 180 Aktiva A 10 0 40 20Obaveze L 20 5 30 50GAP (A-L) ndash 10 ndash 5 10 ndash 30Kumulativni GAP ndash 10 ndash 15 ndash 5 ndash 35

Imamo još jedan primjer gapa ročnosti

(u 000$)0 ndash 30 dana

31 ndash 90 dana

91 ndash 180 dana

gt 180dana

Aktiva1 Keš 2002 Investicije (vrijed papiri) 500 2503 Kreditni portfolio 1500 3700 1900 500Obaveze (pasiva)1 Transakcijski račun 1402 Depoziti 1000 2500 250 3503 Posuđena sredstva 100 300 600 2300

GAP racio(1+2+3)(4+5+6)

137 150 253 019

Kod gapa ročnosti koji je MG = 0 ne postoji za banku rizik kod promjene tržišnih kamatnih stopa (MG = 0 kada je MA = ML) U praksi je najčešće

situacija da je gap ročnosti MG lt 0 jer je MA gt ML a to znači da banke u prosjeku uvijek imaju duže rokove dospjeća pozicija aktive (i ukupne aktive) u odnosu na rokove dospjeća izvora sredstava u pasivi (obaveza) a naročito depozita Radi se o ročnoj transformaciji (prelijevanju) izvora sredstava bankePrimjer imamo npr banku sa slijedećim početnim pozicijama

Aktiva (A) (u mil$) Pasiva (L)

A = 100$ (obveznice)(MA = 3 godine)

L = 90$ (depoziti)(ML = 1 godina)E = 10$

100$ 100$

(MA = ponderisani prosjek ročnosti aktive ML = ponderisani prosjek ročnosti obaveza banke)Imamo da je MA ndash ML = 2 godine Ako tržišna kamatna stopa poraste za 1 (npr sa 10 na 11) onda će vrijednost trogodišnjih obveznica u aktivi pasti za 244 dok će vrijednost depozita (u pasivi sa ročnošću = 1 godina) opasti za 090 Novi bilans stanja banke sada će biti

Gap ročnosti je bitan i kod investicijske politike banke tj upravljanja investicijskim portfoliom u situacijama promjena tržišnih kamatnih stopa i djelovanja na vrijednosne papire u bančinom investicijskom portfoliuImamo ovaj primjerObveznica nominalne vrijednosti od 100$ s dospjećem od 1 godine kuponskog tipa sa prinosom po dospjeću od 10 (i = 10)

Ako sada kamatna stopa i sa 10 poraste na 11 imaćemo

Vidimo da ako dođe do porasta kamatne stope laquoiraquo doći će do smanjenja tržišne vrijednosti obveznice (P = tržišna vrijednost obveznice)

Aktiva Pasiva

A = 9756$ L = 8919$ = (90 ndash 081)E = 837$ = (10 ndash 163)

9756$ 9756$

Uzmimo sada istu obveznicu ali s rokom dospjeća od 2 godine

Ako sada laquoiraquo poraste sa 10 na 11 imaćemo

Vidimo da je kod ove obveznice tržišna vrijednost pala više nego kod jednogodišnje obveznice Zaključak što je veća ročnost obveznice to će pad tržišne vrijednosti (cijene) obveznice za isti nivo porasta kamatne stope biti veći Uzmimo sada obveznicu s rokom dospjeća od 3 godine

Ako laquoiraquo sa 10 poraste na 11 imaćemo da je P

Navedena 3 rezultata možemo prikazati ovom tabelom

Vrijeme P0

Pn P0 ndash Pn

Pn-1 ndash Pn

1 god 100 9910 090 0902 god 100 9829 171 0813 god 100 9756 244 073

821 GAP ROČNOSTI I KAPITAL BANKE

Gap ročnosti ima uticaja i na kapital banke kada se mijenjuju tržišne kamatne stope Primjer

A L

B 100 90 D

10 E

gdje su A = aktiva L = obaveze D = depoziti B = obveznice E = kapital banke (A = L + E = 90 + 10 = 100)Kao i u prethodnom primjeru kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11 Cijena obveznice nominalne (izdate) vrijednosti P0 = 100 biće P = 9756$ Vrijednost depozita biće D = 99111 = 8919$ Kapital E će biti E = 9756 ndash 8919 = 837$ Promjena kapitala E će biti

∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 244 ndash (ndash 081) = ndash 163

Kapital banke E mora apsorbirati kamatni rizik (rizik kod promjene kamatnih stopa na tržištu) Kada je gap ročnosti MG gt 0 (u ovom primjeru je to 2 godine tako da je MG = MA ndash ML = 3 ndash 1 = 2godine)

A = aktiva bankeE = 9756 ndash 8919 = 837$

Ako je gap ročnosti MG = 0 tj MA = ML i banka investira u kupovinu 1 godišnje obveznice od P0 = 100$ sa prinosom po dospjeću od 10 Kakvi će efekti biti ako kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11

Sada možemo postaviti pitanje ndash kako promjena kamatne stope utiče na solventnost banke tj s kojom kamatnom stopom će banka postati insolventna

ili

Tražimo (želimo)

(obveznica sa P0 = 100$ i prinosom od 10)

A L (Pasiva)9756 8919

837Obaveze (depoziti)Kapital

9756 9756

Ako je i=16 imamo ∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 127 ndash (ndash 466) = ndash741Trebamo povećati stopu laquoiraquo Ako je i = 17 imaćemo ∆E = ndash 1547 ndash (ndash 538) = ndash 1009Dobili smo da je ndash 1009 lt ndash 10 a to znači da će banka postati insolventna ako kamatna stopa sa 10 poraste na i = 17

911 OČEKIVANI I NEOČEKIVANI GUBITAK

Banka u svom poslovanju ima očekivani i neočekivani gubitak Oni se odnose na pojedinačne zajmove (kredite) kreditne portfolije i na gubitke po osnovu investicija banke tj po osnovu vanbilansnih transakcija (operacija) bankePrimjer Pretpostavimo da jedna banka ima 1ooo kreditiranih kompanija slične veličine i aktivnosti Empirijski je konstatirano da u toku ekonomskog ciklusa u prosjeku 1o kompanija godišnje ne izvršava svoje kreditne obaveze (default kredita) Statistički prosjek neizvršenja kreditnih obaveza iznosi 1 Pošto banka ne zna koja od 1o kompanija neće izvršiti svoje kreditne obaveze te kada bi to znala ona im ne bi odobrila zajmove ndash to sve kompanije imaju individualno 1 vjerovatnoće da neće izvrširi kreditne obaveze Pretpostavimo da su sve kompanije dobile iste iznose kredita (tačnije da imaju iste iznose kreditne izloženosti) i da to iznosi 2ooooo $ po kompaniji Taj očekivani gubitak treba da bude kompenziran laquopremijom za kreditni rizikraquo od 2ooo $ po kompaniji Ako zaista u toj godini 1o zajmova bude neporformansno banka će imati gubitak od 2 miliona $ što je u potpunosti pokriveno u proceduri formiranja kamata Ali ako u toj godini 12 kompanija ne izvrši kreditne obaveze gubitak banke će porasti na 24 miliona $ Od tog iznosa 2 miliona $ biće pokriveno iz kamatnog dohotka a ostalih 04 miliona dolara ndash kao laquoneočekivani gubitakraquo - biće pokriveno iz stoka kapitala banke

Grafički prikaz distribucije gubitaka je

Sl43

(PDF = vjerovatnoća default frekvencija PV = sadašnja vrijednost)

Grafički prikazi očekivanog (EL) i neočekivanog gubitka (UL) su slijedeći

Sl44

Sl45

Sl46

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

situacija da je gap ročnosti MG lt 0 jer je MA gt ML a to znači da banke u prosjeku uvijek imaju duže rokove dospjeća pozicija aktive (i ukupne aktive) u odnosu na rokove dospjeća izvora sredstava u pasivi (obaveza) a naročito depozita Radi se o ročnoj transformaciji (prelijevanju) izvora sredstava bankePrimjer imamo npr banku sa slijedećim početnim pozicijama

Aktiva (A) (u mil$) Pasiva (L)

A = 100$ (obveznice)(MA = 3 godine)

L = 90$ (depoziti)(ML = 1 godina)E = 10$

100$ 100$

(MA = ponderisani prosjek ročnosti aktive ML = ponderisani prosjek ročnosti obaveza banke)Imamo da je MA ndash ML = 2 godine Ako tržišna kamatna stopa poraste za 1 (npr sa 10 na 11) onda će vrijednost trogodišnjih obveznica u aktivi pasti za 244 dok će vrijednost depozita (u pasivi sa ročnošću = 1 godina) opasti za 090 Novi bilans stanja banke sada će biti

Gap ročnosti je bitan i kod investicijske politike banke tj upravljanja investicijskim portfoliom u situacijama promjena tržišnih kamatnih stopa i djelovanja na vrijednosne papire u bančinom investicijskom portfoliuImamo ovaj primjerObveznica nominalne vrijednosti od 100$ s dospjećem od 1 godine kuponskog tipa sa prinosom po dospjeću od 10 (i = 10)

Ako sada kamatna stopa i sa 10 poraste na 11 imaćemo

Vidimo da ako dođe do porasta kamatne stope laquoiraquo doći će do smanjenja tržišne vrijednosti obveznice (P = tržišna vrijednost obveznice)

Aktiva Pasiva

A = 9756$ L = 8919$ = (90 ndash 081)E = 837$ = (10 ndash 163)

9756$ 9756$

Uzmimo sada istu obveznicu ali s rokom dospjeća od 2 godine

Ako sada laquoiraquo poraste sa 10 na 11 imaćemo

Vidimo da je kod ove obveznice tržišna vrijednost pala više nego kod jednogodišnje obveznice Zaključak što je veća ročnost obveznice to će pad tržišne vrijednosti (cijene) obveznice za isti nivo porasta kamatne stope biti veći Uzmimo sada obveznicu s rokom dospjeća od 3 godine

Ako laquoiraquo sa 10 poraste na 11 imaćemo da je P

Navedena 3 rezultata možemo prikazati ovom tabelom

Vrijeme P0

Pn P0 ndash Pn

Pn-1 ndash Pn

1 god 100 9910 090 0902 god 100 9829 171 0813 god 100 9756 244 073

821 GAP ROČNOSTI I KAPITAL BANKE

Gap ročnosti ima uticaja i na kapital banke kada se mijenjuju tržišne kamatne stope Primjer

A L

B 100 90 D

10 E

gdje su A = aktiva L = obaveze D = depoziti B = obveznice E = kapital banke (A = L + E = 90 + 10 = 100)Kao i u prethodnom primjeru kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11 Cijena obveznice nominalne (izdate) vrijednosti P0 = 100 biće P = 9756$ Vrijednost depozita biće D = 99111 = 8919$ Kapital E će biti E = 9756 ndash 8919 = 837$ Promjena kapitala E će biti

∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 244 ndash (ndash 081) = ndash 163

Kapital banke E mora apsorbirati kamatni rizik (rizik kod promjene kamatnih stopa na tržištu) Kada je gap ročnosti MG gt 0 (u ovom primjeru je to 2 godine tako da je MG = MA ndash ML = 3 ndash 1 = 2godine)

A = aktiva bankeE = 9756 ndash 8919 = 837$

Ako je gap ročnosti MG = 0 tj MA = ML i banka investira u kupovinu 1 godišnje obveznice od P0 = 100$ sa prinosom po dospjeću od 10 Kakvi će efekti biti ako kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11

Sada možemo postaviti pitanje ndash kako promjena kamatne stope utiče na solventnost banke tj s kojom kamatnom stopom će banka postati insolventna

ili

Tražimo (želimo)

(obveznica sa P0 = 100$ i prinosom od 10)

A L (Pasiva)9756 8919

837Obaveze (depoziti)Kapital

9756 9756

Ako je i=16 imamo ∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 127 ndash (ndash 466) = ndash741Trebamo povećati stopu laquoiraquo Ako je i = 17 imaćemo ∆E = ndash 1547 ndash (ndash 538) = ndash 1009Dobili smo da je ndash 1009 lt ndash 10 a to znači da će banka postati insolventna ako kamatna stopa sa 10 poraste na i = 17

911 OČEKIVANI I NEOČEKIVANI GUBITAK

Banka u svom poslovanju ima očekivani i neočekivani gubitak Oni se odnose na pojedinačne zajmove (kredite) kreditne portfolije i na gubitke po osnovu investicija banke tj po osnovu vanbilansnih transakcija (operacija) bankePrimjer Pretpostavimo da jedna banka ima 1ooo kreditiranih kompanija slične veličine i aktivnosti Empirijski je konstatirano da u toku ekonomskog ciklusa u prosjeku 1o kompanija godišnje ne izvršava svoje kreditne obaveze (default kredita) Statistički prosjek neizvršenja kreditnih obaveza iznosi 1 Pošto banka ne zna koja od 1o kompanija neće izvršiti svoje kreditne obaveze te kada bi to znala ona im ne bi odobrila zajmove ndash to sve kompanije imaju individualno 1 vjerovatnoće da neće izvrširi kreditne obaveze Pretpostavimo da su sve kompanije dobile iste iznose kredita (tačnije da imaju iste iznose kreditne izloženosti) i da to iznosi 2ooooo $ po kompaniji Taj očekivani gubitak treba da bude kompenziran laquopremijom za kreditni rizikraquo od 2ooo $ po kompaniji Ako zaista u toj godini 1o zajmova bude neporformansno banka će imati gubitak od 2 miliona $ što je u potpunosti pokriveno u proceduri formiranja kamata Ali ako u toj godini 12 kompanija ne izvrši kreditne obaveze gubitak banke će porasti na 24 miliona $ Od tog iznosa 2 miliona $ biće pokriveno iz kamatnog dohotka a ostalih 04 miliona dolara ndash kao laquoneočekivani gubitakraquo - biće pokriveno iz stoka kapitala banke

Grafički prikaz distribucije gubitaka je

Sl43

(PDF = vjerovatnoća default frekvencija PV = sadašnja vrijednost)

Grafički prikazi očekivanog (EL) i neočekivanog gubitka (UL) su slijedeći

Sl44

Sl45

Sl46

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Uzmimo sada istu obveznicu ali s rokom dospjeća od 2 godine

Ako sada laquoiraquo poraste sa 10 na 11 imaćemo

Vidimo da je kod ove obveznice tržišna vrijednost pala više nego kod jednogodišnje obveznice Zaključak što je veća ročnost obveznice to će pad tržišne vrijednosti (cijene) obveznice za isti nivo porasta kamatne stope biti veći Uzmimo sada obveznicu s rokom dospjeća od 3 godine

Ako laquoiraquo sa 10 poraste na 11 imaćemo da je P

Navedena 3 rezultata možemo prikazati ovom tabelom

Vrijeme P0

Pn P0 ndash Pn

Pn-1 ndash Pn

1 god 100 9910 090 0902 god 100 9829 171 0813 god 100 9756 244 073

821 GAP ROČNOSTI I KAPITAL BANKE

Gap ročnosti ima uticaja i na kapital banke kada se mijenjuju tržišne kamatne stope Primjer

A L

B 100 90 D

10 E

gdje su A = aktiva L = obaveze D = depoziti B = obveznice E = kapital banke (A = L + E = 90 + 10 = 100)Kao i u prethodnom primjeru kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11 Cijena obveznice nominalne (izdate) vrijednosti P0 = 100 biće P = 9756$ Vrijednost depozita biće D = 99111 = 8919$ Kapital E će biti E = 9756 ndash 8919 = 837$ Promjena kapitala E će biti

∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 244 ndash (ndash 081) = ndash 163

Kapital banke E mora apsorbirati kamatni rizik (rizik kod promjene kamatnih stopa na tržištu) Kada je gap ročnosti MG gt 0 (u ovom primjeru je to 2 godine tako da je MG = MA ndash ML = 3 ndash 1 = 2godine)

A = aktiva bankeE = 9756 ndash 8919 = 837$

Ako je gap ročnosti MG = 0 tj MA = ML i banka investira u kupovinu 1 godišnje obveznice od P0 = 100$ sa prinosom po dospjeću od 10 Kakvi će efekti biti ako kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11

Sada možemo postaviti pitanje ndash kako promjena kamatne stope utiče na solventnost banke tj s kojom kamatnom stopom će banka postati insolventna

ili

Tražimo (želimo)

(obveznica sa P0 = 100$ i prinosom od 10)

A L (Pasiva)9756 8919

837Obaveze (depoziti)Kapital

9756 9756

Ako je i=16 imamo ∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 127 ndash (ndash 466) = ndash741Trebamo povećati stopu laquoiraquo Ako je i = 17 imaćemo ∆E = ndash 1547 ndash (ndash 538) = ndash 1009Dobili smo da je ndash 1009 lt ndash 10 a to znači da će banka postati insolventna ako kamatna stopa sa 10 poraste na i = 17

911 OČEKIVANI I NEOČEKIVANI GUBITAK

Banka u svom poslovanju ima očekivani i neočekivani gubitak Oni se odnose na pojedinačne zajmove (kredite) kreditne portfolije i na gubitke po osnovu investicija banke tj po osnovu vanbilansnih transakcija (operacija) bankePrimjer Pretpostavimo da jedna banka ima 1ooo kreditiranih kompanija slične veličine i aktivnosti Empirijski je konstatirano da u toku ekonomskog ciklusa u prosjeku 1o kompanija godišnje ne izvršava svoje kreditne obaveze (default kredita) Statistički prosjek neizvršenja kreditnih obaveza iznosi 1 Pošto banka ne zna koja od 1o kompanija neće izvršiti svoje kreditne obaveze te kada bi to znala ona im ne bi odobrila zajmove ndash to sve kompanije imaju individualno 1 vjerovatnoće da neće izvrširi kreditne obaveze Pretpostavimo da su sve kompanije dobile iste iznose kredita (tačnije da imaju iste iznose kreditne izloženosti) i da to iznosi 2ooooo $ po kompaniji Taj očekivani gubitak treba da bude kompenziran laquopremijom za kreditni rizikraquo od 2ooo $ po kompaniji Ako zaista u toj godini 1o zajmova bude neporformansno banka će imati gubitak od 2 miliona $ što je u potpunosti pokriveno u proceduri formiranja kamata Ali ako u toj godini 12 kompanija ne izvrši kreditne obaveze gubitak banke će porasti na 24 miliona $ Od tog iznosa 2 miliona $ biće pokriveno iz kamatnog dohotka a ostalih 04 miliona dolara ndash kao laquoneočekivani gubitakraquo - biće pokriveno iz stoka kapitala banke

Grafički prikaz distribucije gubitaka je

Sl43

(PDF = vjerovatnoća default frekvencija PV = sadašnja vrijednost)

Grafički prikazi očekivanog (EL) i neočekivanog gubitka (UL) su slijedeći

Sl44

Sl45

Sl46

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

gdje su A = aktiva L = obaveze D = depoziti B = obveznice E = kapital banke (A = L + E = 90 + 10 = 100)Kao i u prethodnom primjeru kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11 Cijena obveznice nominalne (izdate) vrijednosti P0 = 100 biće P = 9756$ Vrijednost depozita biće D = 99111 = 8919$ Kapital E će biti E = 9756 ndash 8919 = 837$ Promjena kapitala E će biti

∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 244 ndash (ndash 081) = ndash 163

Kapital banke E mora apsorbirati kamatni rizik (rizik kod promjene kamatnih stopa na tržištu) Kada je gap ročnosti MG gt 0 (u ovom primjeru je to 2 godine tako da je MG = MA ndash ML = 3 ndash 1 = 2godine)

A = aktiva bankeE = 9756 ndash 8919 = 837$

Ako je gap ročnosti MG = 0 tj MA = ML i banka investira u kupovinu 1 godišnje obveznice od P0 = 100$ sa prinosom po dospjeću od 10 Kakvi će efekti biti ako kamatna stopa laquoiraquo sa 10 poraste na 11

Sada možemo postaviti pitanje ndash kako promjena kamatne stope utiče na solventnost banke tj s kojom kamatnom stopom će banka postati insolventna

ili

Tražimo (želimo)

(obveznica sa P0 = 100$ i prinosom od 10)

A L (Pasiva)9756 8919

837Obaveze (depoziti)Kapital

9756 9756

Ako je i=16 imamo ∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 127 ndash (ndash 466) = ndash741Trebamo povećati stopu laquoiraquo Ako je i = 17 imaćemo ∆E = ndash 1547 ndash (ndash 538) = ndash 1009Dobili smo da je ndash 1009 lt ndash 10 a to znači da će banka postati insolventna ako kamatna stopa sa 10 poraste na i = 17

911 OČEKIVANI I NEOČEKIVANI GUBITAK

Banka u svom poslovanju ima očekivani i neočekivani gubitak Oni se odnose na pojedinačne zajmove (kredite) kreditne portfolije i na gubitke po osnovu investicija banke tj po osnovu vanbilansnih transakcija (operacija) bankePrimjer Pretpostavimo da jedna banka ima 1ooo kreditiranih kompanija slične veličine i aktivnosti Empirijski je konstatirano da u toku ekonomskog ciklusa u prosjeku 1o kompanija godišnje ne izvršava svoje kreditne obaveze (default kredita) Statistički prosjek neizvršenja kreditnih obaveza iznosi 1 Pošto banka ne zna koja od 1o kompanija neće izvršiti svoje kreditne obaveze te kada bi to znala ona im ne bi odobrila zajmove ndash to sve kompanije imaju individualno 1 vjerovatnoće da neće izvrširi kreditne obaveze Pretpostavimo da su sve kompanije dobile iste iznose kredita (tačnije da imaju iste iznose kreditne izloženosti) i da to iznosi 2ooooo $ po kompaniji Taj očekivani gubitak treba da bude kompenziran laquopremijom za kreditni rizikraquo od 2ooo $ po kompaniji Ako zaista u toj godini 1o zajmova bude neporformansno banka će imati gubitak od 2 miliona $ što je u potpunosti pokriveno u proceduri formiranja kamata Ali ako u toj godini 12 kompanija ne izvrši kreditne obaveze gubitak banke će porasti na 24 miliona $ Od tog iznosa 2 miliona $ biće pokriveno iz kamatnog dohotka a ostalih 04 miliona dolara ndash kao laquoneočekivani gubitakraquo - biće pokriveno iz stoka kapitala banke

Grafički prikaz distribucije gubitaka je

Sl43

(PDF = vjerovatnoća default frekvencija PV = sadašnja vrijednost)

Grafički prikazi očekivanog (EL) i neočekivanog gubitka (UL) su slijedeći

Sl44

Sl45

Sl46

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Ako je i=16 imamo ∆E = ∆A ndash ∆L = ndash 127 ndash (ndash 466) = ndash741Trebamo povećati stopu laquoiraquo Ako je i = 17 imaćemo ∆E = ndash 1547 ndash (ndash 538) = ndash 1009Dobili smo da je ndash 1009 lt ndash 10 a to znači da će banka postati insolventna ako kamatna stopa sa 10 poraste na i = 17

911 OČEKIVANI I NEOČEKIVANI GUBITAK

Banka u svom poslovanju ima očekivani i neočekivani gubitak Oni se odnose na pojedinačne zajmove (kredite) kreditne portfolije i na gubitke po osnovu investicija banke tj po osnovu vanbilansnih transakcija (operacija) bankePrimjer Pretpostavimo da jedna banka ima 1ooo kreditiranih kompanija slične veličine i aktivnosti Empirijski je konstatirano da u toku ekonomskog ciklusa u prosjeku 1o kompanija godišnje ne izvršava svoje kreditne obaveze (default kredita) Statistički prosjek neizvršenja kreditnih obaveza iznosi 1 Pošto banka ne zna koja od 1o kompanija neće izvršiti svoje kreditne obaveze te kada bi to znala ona im ne bi odobrila zajmove ndash to sve kompanije imaju individualno 1 vjerovatnoće da neće izvrširi kreditne obaveze Pretpostavimo da su sve kompanije dobile iste iznose kredita (tačnije da imaju iste iznose kreditne izloženosti) i da to iznosi 2ooooo $ po kompaniji Taj očekivani gubitak treba da bude kompenziran laquopremijom za kreditni rizikraquo od 2ooo $ po kompaniji Ako zaista u toj godini 1o zajmova bude neporformansno banka će imati gubitak od 2 miliona $ što je u potpunosti pokriveno u proceduri formiranja kamata Ali ako u toj godini 12 kompanija ne izvrši kreditne obaveze gubitak banke će porasti na 24 miliona $ Od tog iznosa 2 miliona $ biće pokriveno iz kamatnog dohotka a ostalih 04 miliona dolara ndash kao laquoneočekivani gubitakraquo - biće pokriveno iz stoka kapitala banke

Grafički prikaz distribucije gubitaka je

Sl43

(PDF = vjerovatnoća default frekvencija PV = sadašnja vrijednost)

Grafički prikazi očekivanog (EL) i neočekivanog gubitka (UL) su slijedeći

Sl44

Sl45

Sl46

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Sl43

(PDF = vjerovatnoća default frekvencija PV = sadašnja vrijednost)

Grafički prikazi očekivanog (EL) i neočekivanog gubitka (UL) su slijedeći

Sl44

Sl45

Sl46

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Sl45

Sl46

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

9111 OČEKIVANI GUBITAK

Očekivani gubitak EL (expected loss) je onaj gubitak banke s kojim banka računa Njegova visina (vrijednost) je prosjek (sredina) višegodišnjih opservacija gubitaka banke Grafički prikazi očekivanog I neočekivanog gubitka banke su slijedeći 102

Sl47 Kao što vidimo na slici očekivani gubitak banke je statistički prosjek svih gubitaka banke a svi gubici koji su veći od od očekivanog gubitka su neočekivani gubici banke UL tj Unexpected lodd)

102 Credit Risk Measurement Under Basel II An Overview and Implementation Issues for Developing Countries Constanos Stefphanon amp Juan Carlos Mendoza Woold Bank Policy Working Paper 3556 April 2005

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Sl48

Očekivani gubitak EL jednak je

EL = PD x EAD x LGD

gdje je PD = vjerovatnoća defaulta EAD = izloženost (rizika) u defaultu (exposure at default) LGD = iznos gubitka kada se desi default (loss given default) Ako je npr

PD = 124 LGD = 95 EAD = 275000$ onda je očekivani gubitak EL = 275 000$ x 124 x 95 = 3 2395$Primjer imamo dva zajma ndash zajam A i zajam B u istom iznosu od po 1000$ sa istim kamatnim stopama i sa istim bodovnim (score vrijednost) po pitanju vjerovatnoće defaulta (PD) Razlikuju se po EAD i LGD a to znači da će generirati različite očekivane gubitke (EL)

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Zajam PD EAD LGD ELR EL

(PD- LGD) (PD) EAD LGD A 3 500$ 75 225 1125$B 5 250$ 30 09 225$

Vjerovatnoća defaulta (PD) banka procjenjuje na bazi karakteristike (kreditne sposobnosti i ostalog) zajmotražioca i to empirijski u toku zadnjih 5 godina Dakle PD reflektira karakteristike zajmotražioca dok LGD reflektira karakteristike samog zajma PD se procjenjuje za jednu godinu Banci na raspolaganju mogu biti njeni istorijski podaci o PD ili da koristi rejting tablice poznatih rejting agencija kao npr Standard amp Poor ili Moodys Također može koristiti i poznate PD modele (npr Merton-ov model KMV model itd) PD modeli zasnovani su na tržišnom pristupu procjene PD i mogu biti strukturni ili reducirani modeli U literaturi se koriste tri definicije defaulta 1) zajam je klasificiran kao sumnjiv (neizvjestan) 2) zajam je klasificiran kao u laquostanju opasnostiraquo (propuštena otplata) 3) zajam je klasificiran laquou defaulturaquo (kada formalno kreće procedura restrukturiranja ili stečaja) Determinante vjerovatnoće gubitka su 1) razdvajanje manjkave (nedovoljne) i dobre kreditne sposobnosti zajmotražioca 2) informacije koje sadrže kombinaciju nekoliko ključnih finansijskih podataka o zajmotražiocu 3) test sposobnosti (kapacitibilnosti) za identifikaciju zajmotražioca sa manjkavom kreditnom sposobnošću Empirijski pristup koristi istorijske default podatke zajmotražioca (suprotne strane) To mogu biti modeli tipa Z-score model logit model ili probit regresijski modeliIzloženost u momentu defaulta (EAD) je drugi važan parametar kod izračunavanja očekivanog gubitka (EL) EAD mjeri koliko će dužnik po zajmu dugovati ako se desi default Pokazuje koliki je neotplaćeni iznos zajma u vrijeme defaulta LGD pokazuje stvarni očekivani gubitak i on je jednak

LGD = 1 ndash RR

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

RR = stopa pokrića zajma (recovery rate) (npr iznosom kolaterala ili iznosom garancije) 103 (LGD = 100 - X pokrića) LGD je od EAD tj gubitak u slučaju defaulta EAD se izražava novčano (apsolutni iznos) dok se PD i LGD izražavaju u (relativne vrijednosti) Ako očekivani gubitak izrazimo kao izloženosti prema nevraćanju kredita (default) imamo

EL = PD x LGD

Po Baselskim standardima ( Basel II) kod procjene kreditnog rizika i izračunavanja očekivanog gubitka uključuje se i parametar ročnosti kredita (M) tako da je očekivani gubitak (EL) jednak

EL = PD x EAD x LED x M

LGD se još definiše i kao racio gubitka prema izloženosti nevraćanja kredita i odnosi se na tri tipa gubitaka 1) gubitak glavnice 2) gubitak kamata i 3) gubitak ostalih troškova kreditnog plasmanaVjerovatnoća defaulta (PD) može se izraziti i ovako

PD x (1 ndash Stopa pokrića zajma ) = EL (u )

9112 NEOČEKIVANI GUBITAK

Neočekivani gubitak (UL) (unxpected loss) je gubitak iznad očekivanog gubitka (EL) ili statistički izraženo UL je

UL = σ x (EL) ili UL = s2 [Distribucije (EL)]

gdje je σ = standardna devijacija gubitka s2 = varijansa distribucije gubitkaZa pojedinačni zajam neočekivani gubitak (UL) je volatilnost u komponentama očekivanog gubitka (EL)

103 Analyzing and Explaining Default Recovery Rates A Report Submitted to The International Swaps amp Derivatives Assotiation by Edward I Altman Andrea Resti and Andrea Sironni december 2oo1

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

UL = σ (EL) = σ (PD x EAD x LGD)

U skladu sa Bernulijevom varijablom koja uzima 2 stanja ndash suprotna strana (dužnik) je u defaultu ili nije gornja formula se simplificira tako da je

σ (PD) = PD (1 ndash PD)

U praksi se može pretpostaviti da su varijansa EAD i LGD jednake nuli i tada izraz za neočekivani gubitak (UL) jednog zajma je jednak

PD i LGD su statistički modeli i koriste se kod bančinog uspostavljanja (izgradnje) scoring sistema (sistem bodovanja rangiranja kreditnog rizika) 104

Očekivani gubitak (EL) se može izraziti i ovako

EL = Izloženost EDF middot LS

gdje je EDF = očekivane default frekvencije LS = oštrina (iznos) gubitka u slučaju defaulta (loss severity)Postoje dva načina metoda modeliranja LS Prvi način tretira sva pokrića zajma kao fiksne vrijednosti koje su poznate sa izvješnošću CreditRisk+ portfolio kreditni model koristi ovaj način (tzv fiksirana metodologija gubitka) Druga metoda vrijednosti pokrića zajma tretira kao slučajnu varijablu koja može imati vrijednost između 0 i 100 Za neizvjesnost vrijednosti pokrića često se koristi beta distribucija

(micro = sredina vrijednosti pokrića σsup2 = varijansa pokrića)

LGD se može gradirati (skalirati) sa 01 02 05 07 10 20 100 200 Ili po kategorijama (klasama rangovima) 0 ndash 5 5 ndash 10

104 Background noteon LGD quantification Basel Committee on Banking Supervision Bank for International Settlements 6 December 2004 i What Do We Know About Loss Given Default Til Schuermann Federal Reserve Bank of New York February 2005

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

10 ndash 20 20 ndash 30 itd Kreditni rejting za LGD banke može se npr prikazati matricom slijedećeg oblika

Rejtinzidužnika

PD LGD klase (stepeni)A = -

5B = -

10C = 20

D = 30

E = 40

F = 50 G = 60

Pr ndash 1 003Pr ndash 2 005Pr ndash 3 012 15

milPr ndash 4 025Pr ndash 5 10Pr ndash 6 45 2 mil 8 milPosmišlj 120Substand 250Sumnjivo 500

Pr = prelazna ocjena (prolaz) Pos mišlj = posebno (specijalno) mišljenje

912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA

Bazelski komitet za bankarsku superviziju (1999) predviđa dvije definicije gubitka 105

1) default mode koncept (model)2) MTM (Mark-to-Market) koncept (model)

Na bazi ova dva modela tj koncepta zasnivaju se mnogi portfolio modeli kreditnog rizika Razmotrimo svaki od navedena dva koncepta 1) Default mode koncept gubitka Imamo portfolio zajmova (n) izloženosti Stopa defaulta za izloženost (i) zavisi od neke tačke u budućem vremenskom periodu Pi Iznos izloženosti Vi i stopa pokrića (osiguranja zajma npr koleteralnom) prema defaulta je ri (0 pound ri

pound 1) Portfolio gubitak (L) može biti izražen korištenjem slučajne varijable koja uzima vrijednosti 0 ili 1

105 Monetary and Economic studies December 2000 A Simplified Metoda for Calculating the Credit Risk of Lending Portfolios Akira Ieda Kohei Marumo and Toshinao Yoshiba

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

(D = default P = probability (vjerovatnoća)) Gubitak portfolia zajmova banke (L) ja sada

Očekivana vrijednost E(L) (sredina) gubitka L je

2) MTM (Mark-to-Market) koncept gubitka Vjerovatnoća da će se izloženost (i) kreirati prema nekom rejtingu (k) (k = 12m) je

Razlika između sadašnje vrijednosti izloženosti (i) i vrijednosti izloženosti kada ona migrira prema rejtingu (k) je dVkj Kalkulacija gubitka portfolija (L) upotrebljava slučajnu varijablu sa vrijednostima1m (m = default)

G ubitak portfolia je

Očekivana vrijednost E(times) gubitka (L) je

vidimo da u MTM konceptu (modelu) tržišna vrijednost portfolia fluktuira u zavisnosti od defaulta ili od promjena u kreditnom rejtingu

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

102 REGULATORNI KAPITAL BANKE

Iznos ovog kapitala eksterno je određen od strane regulatorno-monetarnih vlasti (kod nas Agencija za bankarstvo) a u skladu sa Baselskim međunarodnim standardima Tako imamo

Basel I (Sporazum) upotrebljava koncept rizikom ponderisana aktiva (RWA = Risk-Weighted Asetss) Za izračunavanje obaveznog nivoa kapitala banke primjenjuju se koeficijenti kreditnog rizika za sve bilansne i vanbilansne pozicije banke Primjer

Aktiva

Opis Iznos (u mil$) Težine (ponderi) rizika

Gotovina i ekvivalentiDržavni vrijednosni papiriMeđubankarski zajmoviHipotekarni zajmoviKomercijalni zajmovi

4080100200300

002050100

Ukupno 720 -

Rizikom ponderisana (korigovana) aktiva (RWA) je

ili opštenito

(RAA = rizikom podešena korigirana aktiva banke (Risk Adjusted Asetss) w i = težine rizika (ponderi rizika) za aktivu (i) Ai = vrijednost aktive (i) n = broj pozicija u aktivi banke (i = 1hellipn)

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

U našem primjeru RWA = 420mil$ Kako je regulatorna minimalna stopa kapitala 8 kapital iznosi 8 x 420 = 336$ Kada bi u našem primjeru sve pozicije aktive bile 100 rizične tada bi uz stopu kapitala 8 potrebni kapital iznosio 720 x 8 = 576mil$ dakle znatno više od 336$ Znači što je aktiva banke rizičnija banka mora imati više kapitala z datu minimalnu regulatornu stopu kapitala Po Basel I kapital banke je pokrivao samo kreditne rizike

Ukupni kapital sup3 008 kreditnog rizika (ili 8)

Po Basel II kapital banke pokriva pored kreditnog još operativni i tržišni rizik banke

Po Basel II racio kapitala banke je

008 (Kreditni rizik + Tržišni rizik + Operativni rizik) pound Ukupni kapital

Koriste se Koriste se Pokriće je ponderi interni proporcija rizika VaR modeli bruto dohotka

Minimalni regulatorni kapital Ekonomski kapital banke

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

(Multiplikacijom sa 125 banka kreira numeričku vezu između kalkulacije potrebnog kapitala za kreditni rizik i potrebnog kapitala za operativni i tržišni rizik) Rizikom ponderisana aktiva (RWA) može se izraziti i ovako (Basel II)

(K= kapital banke)

Minimum Tier 1 + Tier 2 kapitala = 8 od RWA = K ∙ EAD

(EAD = izloženost banke u defaultu ( Exposure at Default) 115

Broj 125 dobija se kao 1 008 = 125 a to je multiplikator (leveridž) kapitala banke ( oo8 x 1oo = 8)

Primjer- Realna aktiva EAD = 100$- Potrebni kapital (stopa) K = 6- RWA RWA=125 ∙ 6 ∙ 100$ = 75$- Minim Tier 1 + Tier 2 = 8 ∙ 75$ = 6$Isto bi dobili sa K ∙ EAD = 6 ∙ 100$ = 6$

Po Baselu II RWA (rizikom ponderisani kapital) može se i ovako izraziti

RWA = K(PDLGDM) ∙ 125 ∙ EAD

gdje je K = kapital banke PD = default vjerovatnoća LGD = kreditni gubitak u momentu defaulta M = ročnost zajma Po Basel I minimalni regulatorni kapital banke iznosi

K = Težina rizika (ponderi) ∙ Izloženost riziku ∙ 8

Za vanbilansne operacije banke ponderisanje rizikom vrši se ekvivalentnim kreditnim konverzijskim faktorom Po Baselskim bankarskim standardima (iz 1993 god) primarni kapital banke mora iznositi najmanje 4 u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu banke Preostali dio do 8 može biti u sekundarnom kapitalu banke (Tier2) U sekundarnom kapitalu učešće subordiniranih obveznica (s rokom dospijeća od najmanje 5 godina) iznosi 50 od iznosa primarnog kapitala Koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije su 0 10 20 50 i 100 Ako neka pozicija u aktivu

115 Englesku riječ bdquodefaultrdquo nećemo prevoditi (iz tehničkih razloga) a u kontekstu naše problematike ona označava bdquonevraćanje kreditardquo (koji je banka plasirala klijentu) ili bdquoneispunjenje ugovorne (obligacione) obaveze klijenta banke prema bancirdquo

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

spada u 100 rizične tada za tu poziciju otpada 8 kapitala s tim da polovina (50) mora biti osigurana iz primarnog kapitala Za rizik od 50 potrebno je pokriće kapitala od 4 od čega minimalno 2 u primarnom kapitalu Koeficijent rizika 0 primjenjuje se na potraživanja banke od centralne banke i države Koeficijent rizika od 20 odnosi se na potraživanja banaka od drugih banaka iz OECD-a ili izvan OECD ako se radi o potraživanjima sa rokom do jedne godine Rizik od 50 odnosi se na potraživanja po osnovu hipotekarnih kredita a rizik od 100 odnosi se na potraživanja od kompanija u privatnom i javnom sektoru Ako banka odobri zajam sa kolateralom onda se smanjuju koeficijenti rizika (ponderi rizika) Revidirana Baselska pravila (standardi Basel II) odnosi se na pondere rizika koji sada moraju biti određeni rejtingom svakog dužnika Radi se dakle o individualizaciji rizika svakog dužnika a ne vrste zajma Tako npr na bazi Standard amp Poor rejting klasa kompanije (tražioci zajma) dobijaju ove pondere rizika

AAA do AA-A+ do B-BBB+ do BBB-BB+ do BB-B+ do B-Ispod B-Bez rejtinga

2050

100100100150100

Polazeći od minimalne regulatorne stope kapitala od 8 banka na zajmove date kompanijama sa visokim rejtingom treba da izdvaja obavezni kapital od 16 od iznosa zajma a na zajmove kompanijama sa niskim rejtingom čak 12 obaveznog kapitala u odnosu na iznos zajma

AAA do AA- 20 Zajam = 800 kapital = 20 ∙ 800 = 16Ispod B 150 Zajam = 800 kapital = 150 ∙800 = 12

Dakle svi ponderi rizika manji od 100 djeluju na smanjenje potrebne stope kapitala ispod 8 a ponderi preko 100 povećavaju stopu obaveznog kapitala (za rizik od 150 obavezna stopa kapitala je 12) Godine 2001 Baselski komitet je preporučio novu jednačinu za izračunavanje potrebnog (obaveznog) kapitala banke za kreditni rizik

Granulacija se odnosi na ukupni portfolio zajmova a ne na pojedinačni zajam Faktor granulacije pokazuje stepen koncentracije kreditne izloženosti banke njenom kreditnom portfolio Zato je potrebno da banka vodi računa da u

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

portfoliu ima što manju koncentraciju rizičnih zajmova tj da zajmovni portfolio bude adekvatno diverzificiran Po Basel II predviđena su 4 principa protiv smanjenja kapitala banke 1) svaka banka treba procjenjivati svoju internu adekvatnost kapitala u odnosu na profile svojih rizika 2) supervizori trebaju pregledati interne procjene potrebnog kapitala 3) banke trebaju držati visinu kapitala iznad regulatornog minimuma 4) supervizori trebaju intervenirati u ranom stadijuPo Basel II (IRB pristup - pristup internog bankarskog rejtingovanja zajmotražioca) kapital banke mora pokriti gubitke nastale zbog defaulta zajmova (nevraćanja zajmova) zu vjerovatnoću 999 (a = 999 nivo pouzdanosti) Ovo možemo napisati kao

(Prob= vjerovatnoća pt= default stopa (stopa nevraćenih zajmova) = kvantil distribucije default stope) Iz prednje jednačine imamo da je

funkcija distribucije

Na osnovu funkcije distribucije default stope ( p t ) koja je izvedena po modelu jedno-faktorskog rizika (Vasicek 2oo2god) a koju koristi Basel II pokriće kapitala banke je

gdje je N(times) = funkcija distribucije slučajne varijable koja ima standardiziranu normalnu distribuciju Icirc [o1] = neuslovna default vjerovatnoća zajmova r Icirc [o1] je izloženost zajmova prema sistemskom faktoru rizika kada je r = o onda su defaulti statistički nezavisni jedan od drugog (nisu međusobno korelirani) i onda je pt = sa vjerovatnoćom = 1 a ako je r = 1 onda su defaulti perfektno međusobno korelirani i tada je pt = o sa vjerovatnoćom (1- ) i pt = 1 sa vjerovatnoćom (pretpostavlja se da je pt vremenski stabilna ) Na bazi gornje jednaćine F(pt ) zahtjevani tj regulatorni kapital banke je

(za faktor ročnosti uzima se jedna godina)Za analizu efekata na regulatorni kapital banke ( ) tj promjena njegovih determinanti prethodni izraz se diferencira (prve parcijalne derivacije)

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Takođe imamo gt 0 ako i samo ako Vidimo da

je regulatorni kapital banke rastuća funkcija 4 determinante

103 EKONOMSKI KAPITAL BANKE

Koncept ekonomskog kapitala banke služi za pokrivanje tri vrste bankarski rizika kreditnog tržišnog i operativnog rizika Drugim riječima ekonomski kapital treba da pokrije bankarske neočekivane gubitke uz zadatu (datu) vjerovatnoću116 Radi se o internom alociranju kapitala banke na pojedine poslovne aktivnosti ( linije) bankarskog poslovanja Kada su u pitanju kreditni gubici onda je ekonomski kapital procijenjeni iznos kapitala banke koji je potreban da podrži izloženost banke prema kreditnom riziku Ekonomski kapital je obezbjeđuje teorijsku osnovu za kalkulaciju bankarskih rizika On je važan koncept u portfolio kreditnom menadžmentu Dakle ekonomski kapital banke je njen interni kapital (equity) i služi kao osnova za kalkulaciju rizika banke Visina (nivo) ekonomskog kapitala jedne banke zavisit će od tzv rizičnog apetita banke tj spremnosti i mogućnosti prihvatanja nivoa rizika tržišnh i regulatornih očekivanja Kalkulacija ekonomskog kapitala shematski je

116 Moodys KMV Uses and Misuses of Required Economic Capital Brian Dvorak Managing Director

Očekivanigubitak

Neočekivanigubitak

EkonomskikapitalDistribucija

gubitakakreditnogportfolia

Targetiranistandardsolventnost

-Korelacija gubitka-Volatilnost gubitka-Portfolio ko- centracija-Volatilnost izloženost i

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

U bankarskoj praksi targetirana stopa insolventnosti često se određuje (bira) na način da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom Ako je željeni kreditni rejting banke AA onda targetirana stopa insolventnosti treba biti jednaka istorijskoj i jednogodišnjoj stopi defaulta rejting Aa korporativnih obveznica (oko 3 bazična poena ili 003 ) Ekonomski kapital se može izraziti i preko neočekivanih gubitaka (UL) banke

gdje je dij = default korelacija (korelacija između nevraćenih zajmova banke) Metod jednostavne kalkulacije ekonomskog kapitala banke je

Ekonomski kapital koncepcijski je analogan konceptu VaR (Value-at-Risk) tj Vrijednosti pod rizikom tako da je

Ekonomski kapital = VaR multiplikator

VaR treba da posluži da se obzbjedi adekvatan nivo ekonomskog kapitala banke tj kapitala pod rizikom (CaR Capital at Risk) CaR se tretira kao krajnja zaštita banke od nesloventnosti do koje može doći u slučaju da se dogodi tzv stresni scenario tj katastrofalni neočekivani gubitak banke koji CaR na može da

= x x

2151767 = 2o49302 x o15 x 7

PD Inter-port- Željeni loženost filijska korelacija dužnički GD rejting (AA)

Ekonomskikapital

Neočekivgubitak

Faktor korelacije

Multipli-kator

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

izdrži jer je u tom slučaju probijen nivo tolerancije (nivo pouzdanosti VaR tj CaR) VaR i CaR se moraju stalno usklađivati Ako se pretpostavi da je dat nivo rizika onda treba da dođe do adekvatnog prilagođavanja vrijednosti CaR Npr ako se nivo rizika banke poveća tj poraste VaR onda i CaR mora da bude povećan (npr povećanjem kamtne stope i provizije) Obrnuto ako je nivo kapitala dat onda neravnoteža između VaR i CaR treba da bude korigirana na strani redukcije rizika (npr promjena strukture plasmana u korist plasmana sa nižim nivoom rizika ili boljom diverzifikacijom svog portfolia) Ekonomski kapital banke služi da apsorbuje neočekivani gubitak koji se odnosi na kreditni default Kreditni Value at Risk (CVaR) i kalkulacija ekonomskog kapitala grafički je

Sl54

EV = očekivana vrijednost portfolia = Vo(1 + ER) očekivani povrat od portfolia EL = očekivani gubita = FV ndash EV FL = forward terminska buduća) vrijednost portfolia = Vo(1 + PR) V(p)= vrijednost portfolia u najgorem slučaju sa P nivoom pouzdanosti Vo = tekuća mark-to-market vrijednost portfolia PR = obećavajući (obećani) povrat na portfolio Kapital = EV ndash V(p) Kod određivanja ekonomskog kapitala manadžment banke primjenjuje korekcioni multiplikator koji povećava ekonomski kapital u odnosu na vrijednost koja bi se dobila na bazi visine izloženosti rizika i standardne devijacije Korektni multiplikator se najčešće uzima kao 165 ili 233 čime se množi standardna devijacija Multiplikator 165 odgovara nivou tolerancije od 5 (95 pouzdanost) a 233 odgovara 1 tolerancije (99 pouzdanost) Tako se dobija 165 x σ ili 233 x σ kao mjerilo visine ekonomskog kapitala banke kojim se pokrivaju neočekivani gubici u referentnom periodu

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Targetirana stopa insolventnosti banke od 3 bazična poena ili 003 korespondira sa rejtingom AA klase (većina banaka je sa ovim rejtingom) Pretpostavljajući da je distribucija gubitaka banke normalno distribuirana u Z tablici (standardizirana normalna distribucija) nalazimo vrijednost s kojom množimo sredinu standardne devijacije a zatim dodajemo (sabiramo) sredini gubitaka a sredina je očekivani gubitak (EL) Ako je targetirana stopa insolventnosti 1 onda je iznos ekonomskog kapitala potrebnog da podrži portfolio banke jednak

EC = EL + 233 σ (uz nivo pouzdanosti od 99)

gdje je EL = očekivani gubital a σ = standardna devijacija gubitka EC = ekonomski kapital Kada bi banka odlučila da targetirana stopa insolventnosti bude npr 5 onda bi potreban iznos ekonomskog kapitala bio

EC = EL + 165 σ (uz nivo pouzdanosti od 95)

Ako je izabrana targetirana stopa insolventnosti od 003 onda je potrebni ekonomski kapital jednak

EC = EL + 275 σ

Za pojedine targetirane stope insolventnosti banke potrebni ekonomski kapital banke (uz adekvatne nivoe pouzdanosti) su

Targetirane stope Potrebni ekonomski Nivo insolventnosti kapital pouzdanosti

01 EL + 309σ 999 02 EL + 306σ 998 1 EL + 233σ 990 5 EL + 165σ 980

Za pojedine kreditne rejtinge targetirane stope insolventnosti su

A reg 7 bazičnih poena (= 007)AA reg 3 bazična poena (= 003)AAA reg 1 bazični poen (= 001)

Banka bira targetirane stope insolventnosti da bude konzistentna sa željenim kreditnim rejtingom za svoje obaveze Korespondirajući kreditni

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

rejtinzi prema targetitanim stopama insolventnosti mogu se grafički prikazati ovako

Sl55

Sl56

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Potrebni ekonomski kapital koji treba da podrži potencijalne gubitke banke grafički izgleda ovako

Sl57

(EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak) Ekonomski kapital banke može se definirati kao kvantil distribucije gubitka banke minus sredina (srednja vrijednost) te distribucije

EC(α) = q α (L) ndash E (L)

EC = ekonomski kapital q = kvantil distribucije gubitka L = gubitak E(L)= sredina (očekivana srednja vrijednost) distribucije gubitka Kako se pretpostavlja da su prinosi pojedinih aktiva u portfoliu banke normalno distribuirani (standardizirana normalna distribucija) onda je i portfolio prinos banke također normalno distribuiran Zato se ekonomski kapital (EC) množi sa standardnom devijacijom (σ)

EC(α) = σ L middot CM (α) (CM = multiplikator kapitala banke)

Kako različiti nivoi korelacije u portfoliu zahtjevaju različite iznose ekonomskog kapitala bez obzira što je nivo očekivanog gubitka (EL) nepromijenjen vidi se sa slijedeće slike (dvije distribucije gubitka)

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Sl58 (EC = ekonomski kapital 99 = nivo pouzdanosti ) Banke često kompariraju potrebni ekonomski kapital sa raspoloživim kapitalom da odmjere (ocjenu) da li je nivo leveridža banke podesan (dobar) za preduzeti iznos rizika Balansiranje između portfolio rizika ekonomskog kapitala leveridža i kreditnog kvaliteta grafički je slijedeće

Sl59 Ekonomski versus supervizorskog (regulatornog) equity (dioničkog) kapitala banke grafički je

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Shematski se ndash regulatorni ekonomski i knjigovodstveni kapital banke mogu ovako prikazati

Zahtjevani equity

Base II - IRB

Basel II - standard 8 Basel I

Aktiva Pasiva

Depoziti i obaveze - Depoziti po viđenju - Kratkor međubankarski depoziti

- Kratkoročne obveznice

Determinante ekonomskog kapitala

- Kratkoročni depoziti - Zajmovi i obveznice do jedne godine- Investicije- Fizička aktiva

- Kratkoročne obveznice (neosigurane)- Srednjoročne obveznice- Trajni konvertibilni dug

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

1031 ALOKACIJA EKONOMSKOG KAPITALA BANKE

Osnovni cilj ekonomske alokacije kapitala banke jeste maksimizirnje profita banke Prvi zadatak menadžmenta banke je targetiranje nivoa profitabilnosti za svaku poslovnu liniju (liniju aktivnosti) banke Profitabilnost svake poslovne linije izražava se netp dohotkom ostvarenim od te linije ili aktivnosti u odnosu na alocirani kapital u datom vremenskom periodu (npr jedan kvartal jedna godina) (r = I C) gdje je r = profitabilnost I = neto dohodak poslovne aktivnosti C = alocirani kapital banke na tu aktivnost Neto dohodak je jednak ukupnom dohotku umanjeno za gubitke kapitala i troškove Kod zajma banke stopa prinosa je ekvivalentna neto kamatnoj stopi minus tekući troškovi minus default stopa za život zajma

Imamo npr da su stope prinosa za različite poslovne linije banke slučajne varijable koje su određene sredinom (očekivanom vrijednošću) i varijansom (kovarijansama) Pretpostavljamo da prinosi slijede Gaus-ovu multivarijantnu distribuciju Imaćemo da je prosječni prinos na zajam jednak

Ako imamo dva zajmotražioca kod banke onda je za bankarsku odluku o odobravanju dva zajma bitna kovarijansa između default stopa tih dvaju zajmotražioca (ovdje je kovarijansa = standardne devijacije default stopa i jednog i drugog zajmotražioca pomnoženo sa njihovim koeficijentom korelacije) Ako imamo banku sa N poslovnih linija pri čemu su = prosječna profitabilnost linije (i) i = 1N σij = kovarijansa linije (i) i linije (j) (σij = σi

= varijansa linije (i) αi = učešće linije (i) u ukupnim alociranom kapitalu banke Optimalna alokacija (slučaj averzije banke prema riziku) dobija se rješavanjem maksimizacije korisnosti

Kapital- Trajne prefercijalne dionice- Dionički kapital

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

( a = koeficijent averzije menadžmenta banke prema riziku)

Alokacija ekonomskog kapitala banke za kreditne rizike zasniva se na dva kritična inputa 117

1) bankarske targetirane stope insolventnosti2) procjenjenog PDF (vjerovatnoće default frekvencija) za kreditne gubitke

banke Dvije banke sa identičnim pootfolijama zajmova mogu imati vrlo različite alokacije ekonomskog kapitala za kreditni rizik zbog razlika u njihovom odnosu prema prihvatanju rizika koji se reflektira u izboru targetiranih stopa insolventnosti ili zbog razlika u njihovim metodama za procjenjivanje PDF koji (primarno) utiče na njihove portfolio modele kreditnog rizika Sa L ćemo označiti varijablu gubitka banke Varijabla L je segmentirana L1Ln i svi L-ovi predstavljaju izloženost riziku Ako sa RAC označimo kapital banke baziran na riziku (ekonomski kapital banke) imamo

RAC (L) = R(L) (R = mjera rizika)

Standardna devijacija mjere rizika gubitka je

R(L) = E(L) + a σ (L) (a gt 0)

gdje je E(L) očekivana vrijednost gubitka σ = standardna devijacija L Ovo bi bila jedna od mjera rizika Druga mjera je pomoću VaR

VaRmicro (L) = (L)α = nivo pouzdanosti VaR mjere Q1- micro (1- α ) kvantila distribucije gubitka Imamo i uslovnu VaR mjeru tzv CVaR (Conditional Value at Risk)

CVaRmicro(L) = E [LccedilL gt Q1- micro (L)]

Ako L ima normalnu distribuciju onda su VaR i CVaR samo specijalni slučajevi R(L) = E(L) + a σ(L) pri čemu je a = N1- a u slučaju VaR dok je a = (N1-a) a u slučaju CvaR gdje je = funkcija gustoće standardizirane normalne distribucije N = normalna distribucija Proces alokacije kapitala ima ove faze 1) specificiranje multivarijantne distribucije za vektor segmenata varijable gubitka (L1Ln)2) selekcija mjere rizika (druge vrste)R

117 No 03-02 Risk Based Capital Allocation Albrecht Peter February 2003 Universitat Mannheim L 13 15

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

1) kalkulacija ukupnog na riziku baziranog kapitala RAC(L) = R(L)4) u slučaju pozitivnog efekta diverzifikacije tj R(L)lt aringR(L) primjeniti (primjena) alokacijsko pravilo za određivanje rizikom baziranog kapitala RACi dodjeljenog segmenta Koncept ekonomske alokacije kapitala banke grafički izgleda ovako

Sl61EL = očekivani gubitak UL = neočekivani gubitak VaR = vrijednost pod rizikom CaR = kapital pod rizikom

104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE

Banka investira u rizičnu aktivu A Prinos portfolia je slučajna varijabla ( r) Portfolio banke finansira se iz depozita D i dioničkog kapitala E Troškovi intermedijacije banke određeni su sa C(A + D) C = troškovi Funkcija troška C je rastuća pozitivna funkcija Bilansno imamo da je E = A - D (izvori sredstava u pasivi su samo depoziti D) U ovom modelu (racio) obavezeE je endogeno određen Aktive banke su rizične i bankrot banke će se desiti ako banka ne može izmiriti dužničke obaveze Ako gubitak banke ne bude iznad E za neki nivo pouzdanosti (1 - a) onda VaRa (vrijednost pod rizikom) mjeri maksimalnu veličinu gubitka Možemo postaviti da je E sup3 VaRa podrazumijevajući da banka ne može izmiriti dužničke obaveze sa vjerovatnoćom a U ovom kontekstu a izražava (mjeri) vjerovatnoću bankrota banke Imamo kompetitivnu banku koja

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

ima rizični prinos na aktivu i određenu tržišnu kamatnu stopu na svoje

depozite Njen rizični profit jednak je

Pretpostavlja se da je normalno distribuiran sa očekivanom vrijednošću

(sredinom) i varijansom Banka bira iznos dioničkog kapitala (E) koji maksimizira profit

uz uslove E + D - A = 0 E - VaRa sup3 0

(Rgt0 i mjeri konstantnu averziju prema riziku e i V su operatori očekivane vrijednosti i varijanse prinosa na aktivu banke Cilj banke je da nađe optimalan iznos dioničkog kapitala (E) zadovoljavaće naprijed dva navedena uslova Vidjećemo da je optimalan iznos (E) pozitivan ako je bankarska očekivana margina pozitivna Optimalni dionički kapital podrazumijeva optimalni iznos depozita D i optimalni iznos aktive A Ovo određuje optimalni racio obavezeE tj racio D E (D = optimalni iznos depozita kao obaveze banke) Rizik bankrota banke može se izraziti kao vjerovatnoća bankrota (bankrotstva) banke

gdje je

Ovo znači da sa pozitivnom vjerovatnoćom će tržišna vrijednost A biti veća od E Banka kontrolišući rizik može limitirati vjerovatnoću bankrota birajući parametar (a) Prema uslovu solventnosti imamo

Statistički ovo znači da gubitak koji će banku dovesti do bankrotaima (a ) vjerovatnoće da se desi Dalje imamo

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Iz ovoga slijedi da se uslov solventnosti banke

može izraziti

ua označava a-dio jedinice normalne distribucije ra = vrijednost rizika po 1$ rizične investicije u aktivi i označava se kao VaR (koji je opadajuća funkcija vjerovatnoće bankrota (a) a prema tome rastuća funkcija nivoa pouzdanosti (1-a) VaR je određen množenjem iznosa rizične aktive sa VaR tj VaRa = raA Banka limitira veličinu gubitka birajući vjerovatnoću bankrota i u skladu s tim definira maksimalni gubitak portfolia aktive u planiranom periodu uz dati nivo pouzdanosti (1- a) Iz uslova solventnosti banke i definicije mjere rizika te uzimajući u obzir da je A = E + D (bilansni uslov) raA = E tada naprijed navedenajednačina profita sada postaje slučajna veličina oblika

Potrebni kapital banke ( K) može se izraziti i ovako

K = γ EI PE LGE = γ EL gdje je EI = indikator izloženosti (koji predstavljsa veličinu svake izloženosti banke riziku) PE = vjerovatnoća nastanka gubitka banke LGE = iznos gubitka banke do kojeg je došlo EL = očekivani gubitak γ = faktor koji određuje bankarska supervizija

105 KONCEPT KAPITALA BANKE NA BAZI DISKONTNOG PRISTUPA

Tradicionalni koncepti profitabilnosti i kapitala banke bazirani su na računovodstvenom pristupu Neto kamatna margina i profit banke (prije i poslije oporezivanja ndash bruto tj neto) banke ostvareni u toku poslovne godine su po računovodstvenom pristupu glavni pokazatelji i targeti profitabilnosti banke Po tom pristupu kapital banke je razlika između aktive i obaveza banke tj on je neto imovina dioničara banke Ovako koncipiran kapital banke stavlja se u odnos sa veličinom aktive banke U savremenim uslovima poslovanja banaka koristi se alternativni koncept i pristup na bazi tržišne vrijednosti a to znači da se sve aktive i obaveze banke

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

(bez kapitala) posmatraju kao neto sadašnja vrijednost (net present value NPV) Neto sadašnja vrijednost banke je razlika između tržišne vrijednosti aktiva i tržišne vrijednosti pasiva banke bez dioničkog kapitala banke Tržišna vrijednost polazi od projiciranih tokova priliva i odliva novca u dužem predstojećem vremenskom periodu Serije novčanih tokova i aktiva i obaveza banke se diskontiraju kako bi se dobila njihova sadašnja vrijednost Razlika između diskontiranih tokova priliva i odliva novca predstavlja neto sadašnju vrijednost (NPV) banke NPV banke može da ima pozitivan ili negativan predznak dok knjigovodstveni kapital banke mora da ima pozitivnu vrijednost jer se pretpostavlja da banka sa negativnom neto imovinom ili negativnim kapitalom (Aktiva manja od Obaveza) ne može da egzistira u tržišnoj ekonomiji Tržišna vrijednost banke računa se na slijedeći način

gdje je BMV = tržišna vrijednost banke Ai = iznos priliva novca u banku (zavisi od aktivne kamatne stope) n = broj očekivanih novčanih iznosa priliva Bj = iznos novčanog odliva iz banke (zavisi od pasivne kamatne stope) m = broj očekivanih novčanih odliva iz banke p = diskontna stopa po kojoj se diskontiraju novčani prilivi i odlivi ( gotovinski tokovi) Za izračunavanje neto sadašnje vrijednosti potrebno je1) projicirati (predvidjeti) prilive novca po osnovu aktive banke te tokova odliva novca po osnovu obaveza banke (odliv depozita vraćanje pozajmica ili kredita i sl2) primijeniti diskontni faktor (odrediti diskontnu stopu) Projekcije tokova priliva i odliva novca moraju se stalno revidirati što takođe dovodi do permanentne rekalkulacije neto sadašnje vrijednosti Kao diskontni faktor uzima se tržišna kamatna stopa koja svojim oscilacijama mijenja iznods neto sadašnje vrijednosti Diskontni pristup određivanja profitabilnosti i kapitala banke predstavlja odloženu primjenu koncepta koji se već tradicionalno koristi za određivanje vrijednosti investicionih projekata ka i vrijednosti kompanija Razlog za ovu odloženu primjenu na banke je u tome što novije institucionalne tržišne promjene u smislu deregulacije u financijskoj sferi smanjuju razlike između banaka i kompanija u realnom sektoru ekonomije

Pozitivna strana NPV pristupa je u tome što se anticipirano sagledava ekonomska vrijednost banke u narednom dužem periodu na osnovu sadašnjih bančinih bilansnih pozicija To znači da neka banka može po knjigovodstvenom pristupu da ima pozitivan kapital (neto imovinu) ali da na bazi NPV pristupa ima znatno nepovoljniju poziciju zbog nepovoljnog dispariteta (nesklada) u tokovima budućih priliva i odliva novca na osnovu već zaključenih financijskih

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

aranžmana To istovremeno znači da je NPV pristup znatno dugoročniji i unaprijed orijentiran dok je knjigovodstveni pristup orijentiran uglavnom na tekuću godinu s tim da performanse banke rezultiraju iz perioda ranije politike i odluka banke Međutim nepovoljna strana NPV pristupa je što je on podložan brzim promjenama diskontirane vrijednosti bilans banke što u znatnoj mjeri zavisi od varijabilne diskontne stope Zbog toga se može zaključiti da je NPV pristup pogodan prije svega za menadžment banke u cilju bržeg donošenja korektivnih mjera a u cilju popravljanja eventualno negativnih performansi NPV pristup nije pogodan za predstavljanje banke široj publici a posebno deponentima i poreznim vlastima Zato se preporučuje kombinirano korištenje i računovodstvenog i diskontnog (NPV) pristupa

106 PLANIRANJE KAPITALA BANKE

Da bi banka ostvarila ciljnu stopu kapitala bilo da se radi o normiranoj (propisanoj) ili se radi o željenoj stopi ona pristupa planiranju kapitalaOno se sastoji odprocjene potreba za kapitalom (nedostajućem iznosu kapitala) iutvrđivanju optimalnog načina pokrivanja navedenih potreba za kapitalomPolazna osnova za planiranje porasta kapitala je planiranje porasta bilansa stanja i bilansa uspjeha banke Planiranje bilansa stanja bazira se na planskom sagledavanju formiranja depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajućeg porasta ukupne aktive i njenih pojedinih dijelova Kod planiranja bilansa uspjeha polazi se od raznih kamatnih scenarija kao i planiranja nekamatnog dohotka i rashoda banke Ovim su određene osnove za planiranje profitaProces planiranja kapitala banke sastoji se od tri faze118 1) na osnovu planiranog bilansa banke određuje se potreban iznos dodatnog kapitala koji treba da podrži planirani nivo ukupne aktive banke za naredni period 2) na osnovu planiranog profita i visine stope isplata dividendi planira se struktura dodatnog internog i eksternog kapitala koji treba da podrži povećanje aktive banke i 3) na bazi analize troškova i prihoda utvrđuje se optimalna struktura eksternog kapitala bankeU planiranju kapitala banke može se koristiti tzv matrica rasta aktive banke119

Redovi ove matrice odnose se na stope isplaćenih dividendi ili učešća dividendi u neto dohotku a kolone se odnose na stope rasta aktive banke Vrijednosti elemenata matrice definiraju potrebne stope profitabilnosti aktive da bi se postigla ciljna stopa kapitala Npr ciljna stopa kapitala = 532

118 Ćirović M isto str 248119 Zaklan D isto str 153

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Stopa rasta

aktiveStopa ispldivid

endi

3

4

5

6

10 018

023

029

034

20 020

026

032

038

25 021

028

034

041

30 024

028

034

041

Npr pretpostavljamo da je početna vrijednost aktive jednako 932212 dolara a početna stopa kapitala 532 te želja banke je da joj ovo bude i ciljna stopa kapitala Polazeći od željene stope dividendi od npr 25 i željene stope rasta aktive od npr 5 tada će potrebna stopa prinosa aktive za ostvarenje ciljne stope kapitala (532) iznositi 034 Ako ovu stopu banka ne može ostvariti ona tada može smanjiti stopu isplaćenih dividendi ili stopu rasta aktive ili se odlučiti za mobilizaciju kapitala putem eksternih izbora Prema tome za povećanje kapitala banka može koristiti tri strategije120

strategija sekjuritizacije koja se sastoji u smanjivanju aktive u bilansima tj u transformaciji nekih oblika kredita u pulove finansijskih sredstava na osnovu kojih se emitiraju novi tipovi vrijednosnih papira od strane drugih posredničkih finansijskih institucija Ovom strategijom se smanjuje osnovica za formiranje potrebnog kapitala banke Ovo se danas smatra najbržim načinom smanjivanja potrebnog kapitala banke ili načinom za povećanje obima aktive banke pri zatečenom nivou kapitala banke strategija smanjivanja isplate dividendi dioničarima banke čime se utiče na povećanje obima interno ostvarenog kapitala banke iz realiziranih profita Ova strategija može da dovede do pada tržišne cijene dionica banke što automatski otežava mogućnost emisije i plasmana novih dionica na finansijskom tržištustrategija emisije dionica na tržištu kapitala ima značaj sa aspekta zatvaranja finansijske konstrukcije ukupnog finansiranja izvora sredstava banke Kod ove strategije je bitan momenat za emisuju i plasman novih serija dionica banke Tako npr ako banka u tekućem periodu ima slabo finansijsko poslovanje ili ukoliko je stanje likvidnosti na primarnom tržištu kapitala slabo smatra se da tada banka treba da sačeka vremenski momenat kada može da izvrši plasman

120 Ćirović M isto str 249

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

novog obima dioničkog kapitala na finansijskom tržištu pod povoljnim uslovima

131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA

Izračunavanje cijene bankarskih resursa ima primaran značaj kod utvrđivanja cijene bankarskih ldquoproizvodardquo a posebno kredita Prilikom određivanja cijene resursa ili izvora sredstava banka može koristiti dva pristupa127 1) pristup određivanja cijene bankarskih resursa baziran na tzv

ldquoistorijskimrdquo prosječnim troškovima 2) pristup određivanja cijene bankarskih resursa koji se koristi

marginalnom (graničnom) cijenom izvora sredstava banke Prvi pristup - ldquoistorijskirdquo prosječni troškovi dobijaju se sabiranjem svih

rashoda (troškova) po osnovu depozita i ostalih zaduženja banke Ovaj iznos troškova se zatim dijeli sa zbirom sredstava koja je banka pribavila (depoziti primljeni krediti itd) Time se dobija prosječna ponderisana cijena bankarskih resursa Ovo ćemo pokazati slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 9 2250Dugoročne obveznice 10000 12 1200Redovne dionice 10000 24 2400Ukupno 100000 - 8650

Prosječna cijena (troškovi) resursa banke u ovom primjeru je

Nominalni troškovi izvora Resursa banke = 8650000 times 100 = 865 Iznos izvora sredstava 100000000

Ovaj način izračunavanja prosječne cijene bankarskih resursa ima nedostatak jer banka uvažava troškove resursa koji su važili u momentu kada je banka formirala finansijski i kreditni potencijal s kojim sada raspolaže Obzirom da stalno dolazi do promjena kamatnih stopa kao i do promjena strukture izvora

127 Ćirović M isto str 257 ndash 267

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

finansiranja to je potrebno cijenu bankarskih resursa izračunavati na bazi sadašnjih cijena pojedinačnih izvora finansiranja Za razliku od varijante ldquoistorijskihrdquo cijena ova druga varijanta bi se mogla nazvati varijanta reprodukcijske cijene bankarskih resursa jer polazi od cijena po kojima bi banka u sadašnjoj situaciji mogla da nabavi izvore sredstava na financijskom tržištu

Izračunavanje prosječne cijene bankarskih resursa po varijanti reprodukcijskih cijena prikazaćemo slijedećim primjerom

Banka ldquoXrdquo (u 000 $)Izvor resursa Iznos Neto - cijena resursa Nominalni

troškoviTransakcijski depoziti 25000 4 1000Oročeni depoziti 30000 6 1800Depozitni certifikati 25000 11 2750Dugoročne obveznice 10000 14 1400Redovne dionice 10000 26 2600Ukupno 100000 - 9550

Kod ove varijante prosječna cijena resursa banke iznosi 9550000100000000 middot 100 = 955 U ovoj varijanti došlo je do povećanja cijene nekih izvora bankarskih resursa zbog čega je porasla i prosječna cijena bankarskih resursa

Korištenje reprodukcijske cijene bankarskih resursa za izračunavanje prosječne cijene resursa banke predstavlja graničnu cijenu tj cijenu dodatne jedinice izvora sredstava banke u njenoj finansijskoj strukturi To bi dakle bio drugi pristup izračunavanju cijene bankarskih resursa Pristup granične cijene izvora bankarskih sredstava uključuje i programiranu stopu profita banke koju banka želi da postigne Utvrđivanje granične cijene ili troška prikupljanja izvora sredstava banke pokazaćemo na slijedećem primjeru105

Izvor sredstava Izvor povećanja (u KM)

pogodan za plasman

Iznos pogodan za plasman

Kamate i ostali troškovi

Ukupni troškovi 1 4

1 2 3 4 5Depoziti po viđenju 3 78 234 1055 0315Vrijednosni papiri tržišta novca

5 93 465 126 0630

Dugoročni vrijednosni papiri

2 93 186 141 0282

Oročeni depoziti i uzete pozajmice

3 93 279 122 0366

Dodatni kapital 1 96 096 296 0296Ukupno 14 - 1260 - 1889

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Granični = Ukupni trošak = 1889 = 1349 Trošak Ukupni iznos 14

Očekivani odgovarajući povrat na plasmane koji = Ukupni trošak = 1889 = l199 nose dobit Iznos pogodan 1260 za plasmane

Obzirom da se najveći i najvažniji dio bankarskih resursa ili bankarskih izvora sredstava sastoji od depozita to je potrebno izračunati graničnu cijenu depozita Prije toga potrebno je utvrditi elemente cijene depozita a to su 1) kamatna stopa (pasivna) koju banka plaća na depozite 2) troškovi akvizicije i servisiranja depozita banke 3) premija osiguranja na depozite i 4) stopa obavezne rezerve na depozite banke

Kamatna Troškovi Troškovi Premija Marginalna cijena + akvizicije + servisiranja + osiguranja cijena = depozita 1 - Obavezne rezerve

Formiranje cijena bankarskih resursa može se prikazati i slijedećim primjerom

Izvor duga banke Stopa učešća u ukupnom dugu

Komponente troškova

Transakcijski depoziti 20 8Oročeni depoziti 50 12Depozitni certifikati 15 14Dugoročne obveznice 5 16Cijena zaduženja = 020 middot 008 + 050 middot 012+ 015 middot 014 + + 005 middot 016 = 0105Očekivani dohodak 120000 (u $)Cijena zaduženja 105000

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Profit prije poreza 15000Porezi 5250Profit poslije poreza 9750Prinos na investicije 9750 = 00975 ili 975dioničara 100000

U ovom primjeru smo pretpostavili da je banka odobrila kredit nekom preduzeću u iznosu od 1000000 $ po očekivanoj stopi prinosa od 12 Stopa poreza na profit je 35 Banka alocira sredstva iz vlasničkog kapitala u visini 10 od nominalne vrijednosti kredita (10 od 1000000 = 100000 $) (Očekivani dohodak je 12 od 1000000 = 120000 $)

132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)

Cijena zajma banke treba da pokrije ukupne troškove plus targetirana stopa prinosa na dionički kapital Cijena kredita banke je osnovna odrednica profitabilnosti banke Kod određivanja cijene kredita postoje dva pristupa (modela)

1) analiza cijene kredita vrši se na nivou analize profitabilnosti banke kod svakog konkretnog zajmotražioca

2) vrši se dekompozicija bankarskih usluga u smislu da banka svaku svoju uslugu raščlanjuje na sastavne dijelove (komponente) utvrđujući cijenu za svaku komponentu Izračunavanje targetirane stope prinosa na dionički kapital banke prije plaćanja poreza je ovako

Primjer Banka je odobrila zajam = 500000$ Kamatna stopa je 14 godišnje Banka procjenjuuje da neto sredstva koja je dužnik kredita imaju cijenu od 11 Troškovi procesuiranja i servisiranja zajma su 500$ Pretpostavlja se da banka dionički kapital alocira u visini od 10 neto korištenih sredstava po tom zajmu Imamo sljedeću kalkulaciju stope prinosa na dionički kapital (prije oporezivanja)

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

(1) Tipični model određivanja cijene za zajmove banke je model laquocost-plus pricingraquo tj laquoTrošak plus Cijenaraquo koji izgleda ovako 128

Direktni troškovi banke su trošak novca trošak plaća administrativni i opšti troškovi zaposlenih koji direktno rade na dotičnom kredituIndirektni troškovi kredita su troškovi uprave banke i dijela drugih administrativnih i opštih troškova koji nisu obuhvaćeni u direktnim troškovima Kompenzacija za default rizik tj rizik nevraćanja kredita je jezgro ovog modela određivanja cijene kredita Neto profitna marža je dio cijene kredita ili dio prihoda koji po odbitku svih prethodnih troškova pripada dioničarima banke Neto profitna marža izračunava se kao odnos dobitka poslije oporezivanja i prihoda od kamata i naknada (2) Drugi model određivanja cijene kredita je modificirana varijanta modela laquoTrošak + Cijenaraquo Ovaj model se dobija kada se struktura cijene kredita reklasificira na troškove pribavljanja izvora sredstava banke troškova banke premiju za default rizik i očekivanu zaradu dioničara banke Modificirani model laquoTrošak + Cijenaraquo je

Troškovi banke sastoje se od direktnih troškova kredita i indirektnih alociranih troškova banke Banka dakle pored utvrđivanja kamatnih stopa na svoje kreditne plasmane određuje i ciljnu stopu prinosa (očekivanu stopu) na kredite (zajmove) Cjenovni uslovi kredita treba da banci obezbjede takve prihode od vraćanja kredita koji će ostvariti ciljnu stopu prinosa određenu za konkretni kreditni plasman tj

Prihodi od kredita - Rashodi kredita = Targetirana stopa kredita

128 Drago Jakovčević Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu TEB Poslovno savjetovanje Zagreb2000 str93

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Alocirani kapital prema dionićkom kapitalu

Stopu prinosa kredita možemo izračunati i na osnovu slijedećeg primjera106 Banka je plasirala kredit od 500000 $ s rokom vraćanja 1 godine po kamatnoj stopi od 14 godišnje Trošak pribavljenih nekapitalnih resursa (za finansiranje datog kredita) je 11 plus ostali rashodi u iznosu od 500 $ Ciljni omjer kapitala i kredita banke (za vrstu datog tj plasiranog kredita) je 10 Stopa prinosa kredita je

Pored kamatne stope na kredite banka može uvesti i ostale elemente cjenovnih uslova kredita kao npr razne provizije i kompenzatorni depozit (politika kontra bilansa banke) Ovim banka još povećava stopu prinosa na kredite

Izračunavanje cijene kredita možemo pokazati i na slijedećem primjeru107

Omjer kapitala i aktive 8 10Željena profitabilnost kapitala 15Potrebna marža = 008 middot 015 = 12 = 010 middot 015 = 15Komponente cijene kredita Cijena sredstava 920 920+ Troškovi poslovanja 050 050+ Porez 050 050 Ukupni rashodi 1020 1020+ Potrebna marža 120 150 Kreditna stopa 1140 1170+ Provizija kod kredita

Kod određivanja cijene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa1) pristup po kojem banka sve izvore sredstava posmatra kao jedinstvenu cjelinu tako da se onda formira i jedna jedinstvena cijena bankarskih resursa2) pristup koji sve bankarske resurse tj njihove izvore grupiše u relativno homogene grupe (npr po ročnosti po kamatnoj osjetljivosti po likvidnosti i sl) Kod ovog drugog pristupa banka kombinuje tj povezuje izvore sredstava sa određenim tipovima kredita i na taj način formira ponderisane cijene kredita u zavisnosti od izabrane kombinacije izvora resursa s kojima finansira dotični tip kredita

Kod određivanja cijene kredita banka koristi jedinstvenu bazičnu kamatnu stopu na kredite (prima rate kamatna stopa) na koju dodaje stopu

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

premije rizika za individualne kreditne rizike Kod kredita sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazična (primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa a koja odražava povećani kreditni rizik

Namjena određivanja cijene kreditima je naplata kamatnih stopa dužniku i svake druge naknade i provizije zajedno sa kamatnim stopama koje će pokriti postojeće i potencijalne troškove banke ukljujući i rizik propdanja kredita i ispuniti ciljeve profita banke Određivanje cijene kredita takođe mora biti prihvatljivo imajući u vidu i kreditne uslove na lokaknom tržištu

Cilj određivanja cijene kredita je osiguravanje da banka stvori profit od svakog kredita tj da prihod ostvaren po svakom kreditu treba da premaši troškove stvaranja kredita

Prilikom određivanja cijene kredita menadžment banke mora pažljivo utvrditi slijedeće

1) trošak međubankarskih posuđivanja 2) trošak depozita banke 3) trošak stvaranja i servisiranja kredita i 4) potencijalne gubitke od propadanja kredita

Cijena kredita treba pokriti sve ove navedene troškove i to monimalno Kod odrređivanja cijene kredita mora se voditi računa i o slijedećem 1 stvarnicediltrošak finansiranja banke mora se tačno odražavati u određivanju cijene kredita 2 određivanje cijene kredita mora realistično obuhvatiti troškove kredita banke i servisiranje fiksnih depozita i 3 određivanje cijene kredita mora biti bazirano na riziku sa visokim stopama naplaćenim klijentima visokog rizika i nižim stopama klijentima manjeg rizika

Faktori koji utiču na odluke o određivanje cijene kredita odnose se na 1) troškove servisiranja kredita 1) troškove akvizicije kredita

3) osiguranje depozita 4) procenat depozita koji mora biti alociran prema sredstvima koja ne

ostvaruju zaradu rezerve koje zahtjeva centralna banka 5) kamatne troškove i 6) propali trošak rizika

Teško je precizno odrediti koliko iznosi trošak administracije kredita ali trošak kreditne analize izvršenje i servisiranje kredita uključujući triškove personala indirektne troškove i direktne troškove trebaju biti faktori ukupnih troškova administracije kredita Naplata ovih troškova može biti u nekom fiksnom procentu U određivanje cijene kredita takođe trebaju biti uračunati ciljevi profitabilnosti banke jer to je važno zato što treba 1 povezati stope povrata ciljeva prema određivanju cijene kredita 2 razmotriti prihod ostvaren od drugih poslova vezanih za klijente i 3 dozvoliti menadžmentu banke da ocjeni razmjenu između postojećih profita i tržišnog dijela ili razvijenih ciljeva

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Trošak rizika u slučaju propasti kredita predstavlja jedan metoda rada sa potencijalnim kreditnim gubicima dok banke rangiraju ili kategoriziraju kredite prema karakteristikama rizika identificiranim u vrijeme kada je kredit izdan Što je veći identificirani rizik veći je trošak rizika u uslučaju propasti kredita i obrnuto - što je manji identificirani rizik to je manji trišak rizika Krediti manjeg rizika su produženi dužnicima sa jakim finansijskim izvodima adekvatnim gotovinskim tokom i kolateralom i sa dobrim menadžmentom Prilikom određivanja cijene kredita važno je u obzir uzeti granični trošak sredstava banke Ovaj trošak odražava trošak dizanja dodatnog depozita za ostvarivanje dodatnog kredita Na primjer ako 100 miliona dolara vrijedna banka ima priliku da ostvari novi kredit od 1 miliona dolara i naraste do vrijednosti od 101 milion dolara u sredstvima potreban je novi depozit za ostvarivanje tog kredita Trošak novog depozita je granični trošak Cijena kredita zajma opštenito se može izraziti ovako

Cijena kredita = EL + ROC ∙ CaR

gdje je EL = očekivani gubitak banke ROC = prinos na kapital banke (Return on Capital) CaR = kapital pod rizikom (Capital at Risk) Cijena zajma izvedena na bazi procjene očekivanog gubitka banke (EL) je

(1 + Rf ) = (1 - EL) (1 + Rm)

gdje je Rf = nerizična stopa prinosa (npr na državne obveznike) Rm = minimalna stopa prinosa aktive Zajam će biti profitabilan kada je stopa prinosa zajma viša od stope Rm Ovako izražena stopa zajma bazirana je na neutralnosti rizika i ne uzima u obzir neočekivani gubitak (UL) Uključivanjem neočekivanog gubitka (UL) imamo

Troškovi se odnose na troškove alocirane na aktivu tj zajmu dok je FTP = oportunitetni trošak sredstva (transferna cijena sredstva) Navedeni izraz za procjenu zajma u skladu je sa RAROC konceptom (Risk-Adjust Return on Capital) tj na prinosu kapitala banke korigovanom za rizikZahtjevana ili tražena stopa prinosa zajma jednaka je

r = r p + rm

gdje je rp = prime rate tj kamatna stopa po kojoj banka odobrava zajmove zajmotražiocima visokog kreditnog rejtinga ili nerizična stopa na zajam (ravna

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

se prema stopi na trezorske zapise ( T ndash bills) ili državne obveznice) rm = premija za rizik koju banka zaračunava za pokriće pretpostavljenog kreditnog rizika iznad nerizične stopeOčekivani prinos zajma može se izraziti ovim izrazom (1+ r) (1 + d) = (1 +rp)

gdje je d = očekivana default stopa zajma Iz ovog izraza slijedi

r = rp + rm = (1 + rp) (1 + d) ndash 1

rm = (1 + rp) [ d (1 ndash d)

Alternativno ( rm ) možemo izraziti i preko ( r) r ndash rp = d (1 + r ) = rm

Cijena zajma banke sa rizikom prilagođenim prinosom na ekonomski kapital banke ilustrirano izgleda ovako

Dodana vrijednost

Trošak kapitala Margina Cijena Očekivani gubitak (marža) zajma Operativni troškovi

Kamatni troškovi

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Upravljanje neto kamatnim prihodom i odlučivanje o određivanju cijene kredita mogu se prikazati slijedećom shemom__________________________________________________________________________ Opis Zavise od__________________________________________________________________________Marginalni troškovi Tipa kredita (fiksna ili varijabilna kamatna stopa)sredstava

Smanjeno za iznos Porijekla prihoda operativnog prihoda

Plus trošak za administraciju Stopa operativnih troškova od servisiranjakredita kredita Malo poređenje prema velikim

kreditima

Plus očekivana stopa kreditnog Povijesni podaci za dati tip kredita Zavisnost od gubitka kvaliteta kredita

Plus povoljni prinos na aktivu Konkurencija koja ne dopušta izbor povoljnog (ROA) prinosa na aktivu

Jednako kamatnoj stopi na Ovu kamatnu stopu će platiti klijentkredit_____________________________________________________________________

CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

Naziv potiče od prvih slova slijedećih engleskih riječi

C = Capital Adequacy = Adekvatnost kapitalaA = Asset Quality = Kvalitet aktiveM = Management = Upravljanje sposobnost upravljanjaE = Earnings = Zarada kvalitet i nivo zaradeL = Liquidity = Likvidnost adekvatnost likvidnosti

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

S = Sensivity = Osjetljivost na tržošne rizike

Svakoj finansijskoj instituciji pa i bankama dodjeljuje se kompozitni rang utemeljen na bazi ocjene naprijed navedenih elemenata - komponenata koji svaki za sebe odražava stanje -bdquozdravljeldquo institucije a time i sistema Svaki od od pojedinih komponenti-pojedinih dijelova CAMELS-a posebno se ocjenjuje a onda se nakon ovog rangiranja po komponentama daje kompozitni rang kao ukupna ocjena Kompozitni rangovi imaju slijedeća značenjaRang 1 - dobre i zdrave instucije banke Sve komponente su 1 ili 2 Manje slabosti su riješive Supervizija je minimalnaRang 2 - u osnovi se radi o zdravim institucijama Komponentni rang nije lošiji od 3 Stanje je zadovoljavajuće Supervizija nije čestaRang 3 - postoje slabosti - od umjerenih do velikih Potrebna supervizija nadziranjeRang 4 - radi se o nesigurnoj i nezdravoj finansijskoj instituciji jer postoje ozbiljne finansijske slabosti Prisutno je nečpoštivanje zakona Potrebna je supervizija i off-site i on-siteRang 5 - radi se o izuzetno nezdravoj instituciji sa lošim rezultatima Prisutna je stalna supervizija Postoji mogućnost bankrotstva Adekvatnost kapitala banke rangira se na bazi procjene slijedećih elemenata 1) Visine i kvalitete kapitala i ukupnog finansijskog stanja 2) Prirode i obima rizika u podslovanju 3) Sposobnosti menadžmenta banke da identificira mjeri prati i drži pod kontrolom riziki uvidi hitnu potrebu za dodatnim kapitalom 4) Prirode trenda i obima problematične aktive te adekvatnosti rezervi za kreditne gubitke i druge gubitkestrukture bilans stanja uključujući prirodu i obim nematerijalne aktive tržišnog rizika vrijednosni papiri i devizne stavke rizika koncentracije i ostale rizike 5) Izlaganja riziku po izvanbilansnim aktivnostimakvalitete i visine zarade te razumnosti isplate dividendi 6) Perspektiva za rast i prethodnog iskustva u upravljanju rastom banke 7) Pristupa tržoštima kapitala i drugim izvorima kapitala 8) Poštivanja zakona i supervizorskih uputstava ukljujući i planove za održavanje adekvatnosti kapitala ili eliminiranje nedostataka Elementi za rangiranje kvalitete aktive banke su 1) Adekvatnost politika procedura i stvarne prakse vezano za poslove tj Stavke kreditnog portfelja 2) Adekvatnost prakse i postupaka u oblasti uzimanja instrumenata za osiguranje naplate kolaterala 3) Kvaliteta prakse i postupaka za identifikaciju rizika 4) Obima strukture stupnja ozbiljnosti i trenda stavki nekvalitetne aktive u portfelju kredita vrijednosnih papira poslova lizinga ulaganja i izvanbilansnih operacija za koje je banka obustavila obračun kamate tj Prihoda i ili izvršila njihovo restrukturiranje 5) Adekvatnosti rezervi za kreditne i sve druge gubitke vezane za procjenu kvaliteta aktive 6) Izloženosti banke rizicima po izvanbilansnim poslovima 7) Obima diverzifikacije i kvalitete kreditnog

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

portfelja 8) Obima aktivnosti i izlaganja banke riziku iz poslova sa aktivom za trgovanje 9) Identificiranih koncentracija rizika u aktivi 1o) Sposobnosti menadžmenta banke da uspješno postupa upravlja sa aktivom ukjljujući pravovremenu identifikaciju i naplatu problematičnih pozicija 11) Adekvatnosti internih kontrola kreditnog portfolia 12) Poštivanje adekvatnih zakona i propisa Kvalitet menadžmenta banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Stepena i kavaliteta nadziranja i pružanja podrške aktivnostima banke od strane nadzornog odbora i menadžmenta 2) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da predviđaju promjene uslova poslovanja i adekvatno reagiraju na takve promjene te da prepoznaju i adekvatno postupaju sa rizicima koji u takvim novonastalim uslovima nastaju kao i da u poslovanje uvode nove aktivnosti iili nove proizvode 3) Adekvatnosti i pridržavanja donesenih internih politika za značajne poslove i rizike kojima se banka izlaže i njihove kontrole 4) Tačnosti pravodobnosti i efikasnosti sistema za informiranje nadzornog odbora banke i menadžmenta i sistema za za praćenje rizika banke 5) Adekvatnosti sistema internih kontrola i interne revizije za poticanje efikasnih poslova pouzdano propisano i i finansijsko izvještavanje zaštitu aktive i osiguranje poštivanja zakona propisa i internih politika 6) Poštivanje zakona i propisa 7) Prihvatanja preporuka koje daju revizori i institucija za superviziju nadzor banaka 8) Kvalificiranost članova nadzornog odbora i menadžmenta kao i osiguranje da banka ima službenike tj osobe koje će u budućnosti bdquonaslijeditildquo njihove pozicije u banci 9) Stupnja do kojeg su članovi nadzornog odbora i menadžmenta izloženi ali i podložni dominantnim uticajima ili koncentriranoj moći 1o) Razboritosti i prihvatljivosti politika plata i naknada kao i izbjegavanja poslova u korist samih sebe iili svojih poslovnih pothvata izvan banke 11) Pokazanog stupnja spremnosti da se podržavaju i legitimne potrebe zajednice za bankarskim uslugama 12) Sveukupne kvalitete banke i nivoa rizika kojem je ona izložena Kvalitet i nivo profitabilnosti banke rangira se procjenom ovih elemenata 1) Nivoa profita banke njegova trenda i stabilnosti 2) Sposobnosti da se osigura adekvatan kapital tj rast kapitala banke putem zadržane dobiti 3) Kvalitete i vrste izvora zarade banke 4) Obima i nivoa troškova u odnosu na aktivnosti banke 5) Adekvatnosti finansijskog planiranja postupaka predviđanja i informacijskih sistema u banci 6) Izloženosti banke kreditnom riziku i adekvatnosti rezervi za kreditne i druge gubitke 7) Izloženosti banke tržišnim rizicima kao što je cjenovni rizik rizik kamatne stope i devizni rizik Likvidnost banke rangira se procjenom slijedećih elemenata 1) Adekvatnosti izvora likvidnosti za tekuće i buduće potrebe kao i sposobnost banke da zadovolji svoje likvidnosne potrebe bez negativnih posljedica na njeno normalno poslovanje i uslove poslovanja 2) Raspoloživosti aktive koja je podobna za konverziju u novčana sredstva bez odlaganja i bez prekomjernih gubitaka 3) Pristupa finansijskom tržištu 4) Stupnja diverzifikacije izvora

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA

sredstava 5) Stupnja oslanjanja na kratkoročne nestabilne izvore sredstava ukljujući kratkoročne pozajmice i depozite po viđenju 6) Trenda i stabilnosti depozita 7) Sposobnosti da proda vrijednosne papireiz svog portfolia 8) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da uredno identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom poziciju likvidnosti uključujući i efikasnost strategije za upravljanje izvorima sredstava politike likvidnosti te planova za izvanredne situacije 9) Poštivanje zakona i propisa Osjetljivost banke na tržišne rizike rangira se procjenom ovih elemenata1) Osjetljivosti neto-zarade profita i ekonomske vrijednosti kapitala banke na promjene kamatnih stopa pod različitim scenarijima i nepovoljnim ekonomskim uslovima 2) Obima strukture i promjenljivosti stranih valuta u bilansnim i izvanbilansnim pozicijama banke 3) Tekuće i potencijalne nestabilnosti zarada ili vrijednosti kapitala zbog tržišnih kretanja cijena stavki aktive za trgovanje stavki ulaganja i otalih stavki portfolia 4) Sposobnosti nadzornog odbora i menadžmenta da identificiraju mjere prate i drže pod kontrolom izlaganja banke riziku kamatnih stopa kursnom riziku i riziku drugih cijena

• Sl60
• 8 GAP MENADŽMENT
• • 81 POJAM GAP-A
  • Sl45
  • Sl46
  • 9111 OČEKIVANI GUBITAK
  • • EL = PD x EAD x LGD
    • • Zajam PD EAD LGD ELR EL
      • • 9112 NEOČEKIVANI GUBITAK
        • • 912 BAZELSKI KONCEPTI GUBITKA
          • 102 REGULATORNI KAPITAL BANKE
          • • 104 OPTIMALNI DIONIČKI KAPITAL BANKE
            • • 131 CIJENA BANKARSKIH RESURSA
              • 132 CIJENA BANKARSKOG ZAJMA (KREDITA)
              • • CAMELS SISTEM OCJENJIVANJA RANGIRANJA BANAKA