grad osijek u obrani hrvatskoga istoka...vjekoslav Đaić, branimir feiger, gordana lesinger Žene...
TRANSCRIPT
GRAD OSIJEK U OBRANI HRVATSKOGA ISTOKAUrednik Miljenko Brekalo
INSTITUT DRUŠTVENIH ZNAN OSTI IVO PILAR
GRAD OSIJEK U OBRANI
HRVATSKOGA ISTOKA
Glavni urednik
prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo
raINSTITUT DRUŠTVENIH ZNANOSTI IVO PILAR
Zagreb, 2019.
Sadržaj
PREDGOVOR...............................................................................................................7
PREFACE..................................................................................................................... 11
Zlata Zivaković-KeržeSVEOPĆE PRILIKE U OSIJEKU TIJEKOM 20. STOUEĆA.......................................15
Marinko LozančićGEOSTRATEGIJSKI I GEOPOLITIČKI ASPEKT OBRANE OSIJEKA 1991..............29
Ivan MihanovićOPSADA I OBRANA OSIJEKA 1991. GODINE U SRPSKIM MEDIJIMA.............. 48
Ivica Sola, Mate BuntlćUSPOREDBA KARAKTERIZACIJA DOMOVINSKOGA RATA KAO „ORUŽANOGA
SUKOBA" (GRAĐANSKOGA RATA) U PRESUDI ZA RATNI ZLOČIN OSJEČKIM BRANITELJIMA ŽUPANIJSKOGA SUDA U ZAGREBU S KARAKTERIZACIJOM MEĐUNARODNIH SUDOVA.................................................................................. 64
Antonija HuljevDOMOVINSKI RAT U „PETOJ ZAPOVIJEDI" IVANA VEKIĆA...............................72
Josip MilasZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE U DOMOVINSKOM RATU........................................................................................... 86
Ivan Požgain, Marina Kotrla Topic, Marina Perković KovačevićSPECIFIČNOSTI FUNKCIONIRANJA OSJEČKE PSIHIJATRIJSKESLUŽBE U VRIJEME DOMOVINSKOGA RATA.................................................. 103
Đurica PardonSLAVONSKA ZEMLJA - SVETA BAŠTINA PRADJEDOVA I ZALOG BUDUĆIM NARAŠTAJIMA. BIBLIJSKO-TEOLOŠKA PODLOGA RAZUMIJEVANJU POVEZANOSTI SLAVONSKOGA ČOVJEKA I NJEGOVE ZEMLJE................... 114
Ivan Miškulin, Maja Miškulin, Zelimir Orkić
STANOVNICI OSIJEKA RANJENI U DOMOVINSKOM RATU 1991.-1995. GODINE..................................... ..........................................................................138
Sanja Kopunović Legetin, Stanislav Sota, Suzana VuletićPASTORALNE MOGUĆNOSTI DJELOVANJA CRKVE SA ŽRTVAMA RATNOGA
ZLOČINA SILOVANJA U DOMOVINSKOM RATU............................................147
Vjekoslav Đaić, Branimir Feiger, Gordana Lesinger ŽENE ŽRTVE SILOVANJA U DOMOVINSKOM RATU U POSTRATNOM
PROCESU - ULOGA OSJEČKIH MEDIJA U PRIKAZIMA INFORMACIJA O
VIKTIMIZACIJI ŽENA TIJEKOM RATA..................................................................167
Mladen Lončar, Ivana LončarZAVJET ŠUTNJE U SRPSKIM LOGORIMA MUŠKARACAZAROBUENIH NA ISTOČNOM SLAVONSKOM BOJIŠTU...............................188
Vlatko DolančićNADBISKUPIJSKI ARHIV U ĐAKOVU - ČUVAR PODATAKA O DOMOVINSKOM
RATU NA PODRUČJU DANAŠNJE ĐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE (1991 .-1998 .)................................................................197
Miljenko Brekalo, Anamarija Lukić, Zvjezdana Penava Brekalo POSLJEDICE DOMOVINSKOGA RATA U OSIJEKU I POSLIJERATNE GOSPODARSKE PERSPEKTIVE ...........................................................................219
i
Grad Osijek u obrani hrvatskoga Istoka
SLAVONSKA ZEMLJA - SVETA BAŠTINA PRADJEDOVA I ZALOG BUDUĆIM NARAŠTAJIMA.
BIBLIJSKO-TEOLOŠKA PODLOGA RAZUMIJEVANJU POVEZANOSTI SLAVONACA I NJIHOVE ZEMLJE
Đurica PardonUDK 172.15(497.54=163.42):272
Pregledni rad
SAŽETAK
Povezanost Hrvata, a napose Slavonca, sa svojom zemljom oslanja se na općeljudsku potrebu za ukorijenjenošću i pripadanje određenom teritoriju. Zemlja veže pojedinca s poviješću, s predcima i uspostavlja vezu s budućnošću povezujući ga s naraštajima koji dolaze. Osjetilna percepcija u doživljaju prirode i materijalnoga svijeta, a potom i poraba fiziološke terminologije prouzročile su stereotip raspojasane Slavonije. Iz toga se razloga Slavonca često osuđuje da previše uživa u onom odozdo, osjedlnom, vulgarnom, da je sklon hedonizmu te se slavonski stil života u takvoj percepciji prirode smatra izrazom neke vrste poganskih vjerovanja. Treba li ljubav Slavonca prema svojoj zemlji u ime „kršćanskoga svjetonazora“ smatrati neprimjerenom i osuditi ju? Ne bismo li radije trebali ispitati sadržaj i tumačenje „kršćanskoga svjetonazora“ i usporediti ga s temeljnim odrednicama biblijskoga nauka o zemlji?
Osjećaj i doživljaj pripadanja određenomu teritoriju i pripadanja određenoga teritorija čovjeku biblijski spisi promatraju i opisuju kao duboko religiozno iskustvo koje pojedince i narode povezuje s Bogom. U biblijskom teološkom govoru pojmom „baština“ {nahala) izražava se entitet i identitet čovjeka, njegova odnosa prema Bogu i kvaliteta odnosa prema njihovoj zemlji. U toj uzajamnosti definiraju se i Bog i čovjek i njihova zemlja. Biblijska vjera smatra „baštinu“ temeljem zakonskih pravila koja definiraju međuljudske odnose, odnose ljudi prema zemlji te odnose ljudi prema Bogu i postavljaju ih na istu razinu. Zemlja i ljudi, i Bog zajedno s njima, pripadaju stvarnom i opipljivom zajedništvu. Pripadanje Bogu poima se pripadanjem naroda njegovoj zemlji, a čuvanje, briga, obrana i rad na prosperitetu zemlje poima se vjerničkom dužnošću - izražajem ljubavi prema Bogu i ljudima.
U Domovinskom ratu u Slavoniji, pa i u cijeloj Hrvatskoj, ljubav prema zemlji doživljavana je vrhunskom vrednotom dostojnom mučeničke smrti. Tada se rađao i uspostavljao religiozni i nacionalni identitet Hrvata i Slavonaca. Bog, zemlja i narod bili su shvaćani kao jednakovrijedne vrednote za koje su mnogi bili i još jesu spremni u potpunosti posvetiti svoj život
Ključne riječi: Slavonija, domoljublje, biblijska teologija, baština (nahala), teologija %emlje
114
Đurica Pardon: Slavonska zemlja - sveta baština pradjedova i zalog budućim naraštajima
UVOD
Temeljna je oznaka slavonskoga mentaliteta ukorijenjenost u zemlju koja se stječe
dubokom i dugotrajnom suživljenošću s tlom. Ponekad se čini da je Slavoncu njegova
zemlja draža od svih drugih vrijednosti. Treba li zato Slavonca osuditi? Doživljaj i osje
ćaj životne pripadnosti Slavonca svojoj zemlji temelj je međugeneracijske povezanosti.
Ucijepljenost u život sa zemljom i na zemlji oblikuje identitet Slavonca, ali mu istovre
meno i pruža prostor, ukorijenjenost ne samo u teritoriju nego i u specifičnom stilu
života. Mentalni sklop Slavonca plod je sjedilačke kulture u kojoj zemlja nije prostor
kro% koji se putuje, nego prostor koji %raa, u kojem se postoji i živi.
Osjećaj i doživljaj pripadanja određenomu teritoriju i pripadanja određenoga te
ritorija čovjeku biblijski spisi promatraju i opisuju kao duboko religiozno iskustvo
koje pojedince i narode povezuje s Bogom. U biblijskim tekstu i nauku ta je stvarnost
pripadanja zemlje čovjeku i čovjeka zemlji označena pojmom „baština“ (nahala). U
biblijskom teološkom govoru pojmom „baština“ izražava se entitet i identitet čovjeka
i naroda. Čovjek se shvaća kao biće načinjeno od zemlje, a njegova povezanost sa ze
mljom daje mu doživljaj uzajamnoga pripadanja jednomu narodu. Čovjek pripada ze
mlji i zemlja pripada čovjeku. U toj uzajamnosti definiraju se i zemlja i čovjek. Razumi
jevanje te povezanosti bitno je povezano sa shvaćanjem nasljedne darovanosti zemlje.
Biblijska vjera smatra „baštinu“ temeljem zakona i pravila međuljudskih odnosa,
odnosa ljudi prema zemlji te odnosa ljudi prema Bogu i postavlja ih na istu razinu. U
trostrukom odnosu Bog-zemlja-čovjek s jednoga se na drugi pojam prelijevaju znače
nja, pa i zemlja i ljudi i Bog zajedno s njima pripadaju stvarnom i opipljivom zajedniš
tvu života. Pripadanje Bogu povezano je pripadanjem naroda njegovoj zemlji, a čuva
nje, briga, obrana i rad na prosperitetu zemlje izražaj je vjerničke ljubavi prema Bogu.
Biblijska Teologija zemlje, izložena u ovome članku, može čitatelju dati poticaj na
oživljavanje vlastite vjernosti Bogu i vjernosti svojoj zemlji. Cilj je ovoga članka otvo
riti prostor razmišljanja u kojemu se zemlja cijeni i poštuje kao politička, ekonomska,
kulturna, ali i kao religiozna vrednota. Zemlja je zajedničko dobro naroda i pojedinca,
vrhunska vrijednost zbog koje je čovjek spreman svoj život založiti i u koju je spreman
svoj život uložiti, za zemlju umrijeti, ali i za zemlju živjeti.
1. SLAVONAC I NJEGOVA ZEMLJA
Tematiziranje zemlje, odnosno ravnice, Slavonije, zavičaja i sela, svojstveno je
panonskom književnom diskursu. Povezanost Hrvata, a napose Slavonca, s njegovom
zemljom opjevana je u mnogim pjesmama i opisana u mnogim književnim djelima.
Međutim, osjetilna percepcija u doživljaju prirode i materijalnoga svijeta, a potom i
poraba fiziološke terminologije prouzročile su stereotip raspojasane Slavonije te je
115
Grad Osijek u obrani hrvatskoga Istoka
literarna Slavonija potisnula stvarnu, zbiljsku sliku Slavonije, zemlje mukotrpnoga rada
i znoja, vjere u Boga i povjerenja ljudima.
Veza između čovjeka i tla, Slavonca i njegove zemlje, oslanja se na općeljudsku
potrebu za ukorijenjenošću i pripadanje određenomu teritoriju. Prostor, premda je
geografski determiniran, kao takav ima modelativnu funkciju i sposobnost izražava
nja neprostornih odnosa, npr. društvenih, religioznih, ideoloških i moralnih aspekata
svjetonazora. U tom smislu zemlja i poimanje zemlje oblikuje svjetonazor Slavonca te
daje dimenziju njegovoj društvenosti, politici, kulturi i religioznosti.
1.1. Zemlja u slavonskoj pjesmi i prozi
U slavonskoj književnosti zemlja se pokazuje kao važan čimbenik. Postoji, prema
Vinku Brešiću, jedna zavičajna varijanta hrvatske književnosti koja bi se mogla nazvati
„slavonska poetika zemlje“. Tu književnu slavonštinu oblikuje slavonski genius loá koji
ima svoju klimu, floru i faunu, svoj specifičan način života i iz njega proizašlu vlastitu
životnu filozofiju. Zajedničko svim viđenjima slavonske književne tradicije je zemlja,
zapravo doživljaj zemlje, koji je u osnovi određen jakom emocionalnom percepcijom
mjesta - iskustva prostora, iskustvom zemlje. Prozna djela i poezija Slavonaca proizla
ze iz iskustva zemlje. Zemlja je „treća dimenzija“ slavonske poezije i proze.1
Literarna Slavonija, tvrdi Anica Bilić, još od 18. stoljeća prikazuje Slavoniju, kako
veli Antun Gustav Matoš, kao arkadiju na priliku zemaljskoga raja, obećanu zemlju blago
dati, jela i obilja, zbog čega Slavonci mogu živjeti epikurejski okruženi svekolikim bla
gostanjem te se predati hedonizmu. Već je davno Julije Benešić u svojem eseju Raspoja
sana Slavonija obrazlagao potrebu razbijanja predrasude Slavoncima kao o razuzdanim
hedonistima i takvom poimanju suprotstavljao sliku zemlje »naseljene narodom koji
nam je dao ljude visoke kulture«. Razlog nastanka takvih stereotipa u prvom je redu
u tome što oni proizlaze iz „nepoznavanja života u Slavoniji, nehaja za ovu zemlju i
površnosti u posmatranju pojava iz slavonskoga života“.2 Zbog toga sliku ra^u^dane
Slavonije kao zemlje jela i pila, veselja i obilja možemo smatrati samo književnom kon-
„Zajedničko svim viđenjima slavonske književne tradicije je zemlja, zapravo doživljaj zemlje, koji
je u osnovi određen - Z a razliku od južnjačke racionalne - jakom emocionalnom percepcijom,
a uz koju ide i specifičan, nazovimo ga tako, kontinentalni književni diskurs.“ Ivica Matičević,
„Razgovori, Vinko Brešić, povjesničar hrvatske književnosti, Slavonska poetika zemlje“, Vijenac,
288 (2005.) 17. ožujka 2005., http://www.matica.hr/vijenac/288/slavonska-poetika-zemlje-9232/
(23. II. 2018.); Također vidi: Vinko Brešić, Slavonska književnost i novi regionalizam, Matica hrvatska,
Osijek, 2004., str. 63.
2 ,Anica Bilić, „Ivan Kozarac i literarna Slavonija“, Dani Hvarskoga kazališta. Građa i rasprave o hrvatskoj
književnosti i kazalištu, 32 (2006.) 1., str. 440.
116
Đurica Pardon: Slavonsko zemlja - sveta baština pradjedova i zalog budućim naraštajima
strukcijom koja se često ne podudara sa stvarnom, zbiljskom slikom Slavonije. Zablu
de o hedonističkoj i razuzdanoj Slavoniji proizlaze i iz krivoga shvaćanja i doživljaja
darežljivosti i gostoprimljivosti slavonskih ljudi koji pred svoje goste iznose najbolje
plodove svoga rada i zemlje na stol. Umjesto da gost shvati taj čin predstavljanja obilja
kao počast, često se događa da u svijesti pogošćenoga i počašćenoga zavlada zavist i
ljubomora na Slavonca te njegov svakodnevni život zbog bogatstva stola bude shva
ćen kao neprestano čašćenje i hedonističko uživanje. Međutim, Slavonija je u svojoj
svakodnevici zemlja marljivih ratara koji u znoju lica svoga i svojim svakodnevnim
napornim radom obrađuju brazde svojih njiva, voćnjaka i vinograda. Taj trud i preda
nost zemlji očituje se i u tome da je Slavonac kadar svoju zemlju do zadnje kapi krvi
braniti i za nju umrijeti.
Domovinski rat pomogao je jačanju svijesti u samih slavonskih pisaca o slavon
skoj duhovnoj izdvojenosti i posebnosti, o duhovnoj i životvornoj povezanosti Sla
vonca s njegovom zemljom. Bez zemlje nema „šokaštva“ i „slavonstva“ jer Slavoncu,
pjesniku, piscu ili sasvim običnom čovjeku tijekom vjekova i u svim okolnostima nje
gova postojanja slavonski kraj ima puno veće značenje od pukoga komada zemlje.3
Slavonija je bila izložena još jednomu u nizu ratova njezine nevoljne povijesti. Za
vrijeme i nakon rata javljaju se mnogi znanstveni i nakladnički projekti koji aktualizira
ju slavonski prinos nacionalnoj književnosti.4 I upravo u ratu i za vrijeme izloženosti
smrtnoj opasnosti Slavonci pjevaju svoje najljepše pjesme i pišu najljepše retke o svo
joj zemlji.
Cak i danas, u vrijeme iseljavanja i opustošenja, Slavonci se ne odriču svoje zemlje
i pjesama koje uz zvuk tambure razgaljuju srca Slavonaca i otvaraju njegovu dušu.
Premda se čini da je pjesma o Slavoniji i specifična tamburaška glazba postala još jedan
veliki tabu, ipak ljubav prema Slavoniji, bogatoj masnoj rodnoj zemlji koju su političari
u dobroj mjeri uništili ili rasprodah, kad tambura zasvira, iz duše Slavonaca istiskuje
3 Marija Klapka, „Cvelfer stari ili o Duki Galoviću“, Aleph, 5 (2006.) 1, str. 147.
4 U Osijeku je 1991. bila formirana kulturno-umjetnička postrojba koja je djelovala na zaraćenom
području da bi - kako to veli Goran Rem - »zavičajnoj fazi rata« mogla uzvratiti na »identitetno
prepoznadjiv način«. Tomu pripada i vinkovački projekt Slavonka čijih su 100 knjiga definirane
kao i Slavonija - \avicajna čitanka Stanka Andrića itd. Diskusiju o slavonskoj književnosti devede
setih preuzeo je novi naraštaj književnih stručnjaka osječkoga Sveučilišta izašlih ispod kabanice
Stanislava Marijanovića. Stječe se dojam kako je koncentracija slavonskih projekata su/postavila
slavonsko-hrvatsko, implicite Sjever i Jug i kontinentalno-mediteransko te tako ukazuje na proces
decentralizacije ili disperzije objektivno najjačega nacionalnoga integrativnoga identiteta u trenutku
njegove najradikalnije kušnje, ali nesumnjive snage. Vinko Brešić, n. dj., str. 96-98.
117
Grad Osijek u obrani hrvatskoga Istoka
one posebne osjećaje koji su dio ovoga podneblja, iz slavonskoga blata izrasli, na šoru
rođeni i iz slavonske zemlje izniknuli.5
Novi tip seoske kulture, koji se u posljednje vrijeme rađa u Slavoniji, prema Josi
pu Užareviću, raste na nadahnuću slavonskom prirodom, ponajprije slavonskom ze
mljom. Unatoč opterećenjima i sivilu, opustošenosti stanovništvom i ekonomskom
siromaštvu koje sve više zahvaća slavonsku svagdašnjicu, rađaju se mnoge pjesme koje
spajaju nebo sa zemljom stvarajući „svojevrsnu filozofiju zemlje i slavonskoga pejza
ža“, dajući osnovu za pozitivnu perspektivu šokačkoga seljačkog života gdje se vlastiti
životni prostor, vlastita zemlja, vidi i doživljava posebnom i životvornom vrednotom.6
1.2. Ukorijenjenost Slavonaca u zemlju pradjedova
Slavonce se često opisuje kao osjetilne ljude, ponekad strasne i razuzdane, a če
šće melankolične i tugaljive. Osjetilnost se u panonskom književnom diskursu reflektira
kroz tematiziranje materijalnoga svijeta,, percepciju čovjeka kao strastvenoga djeteta prirode
koje uživa u doživljaju prirode i materijalnoga svijeta.7 Takva je slika Slavonije poti
snula stvarnu, zbiljsku Slavoniju, zemlju mukotrpnoga rada i znoja, zemlju u kojoj se
podjednako gleda u nebo i u do, zemlju na kojoj se Boga časti i njemu zahvaljuje, ze
mlju kao prostor koji zrači milošću i božanskom prisutnošću. Upravo stvarnost zemlje,
a ne ideja o zemlji, duboko i životvorno označava slavonski mentalni sklop u kojem
se zemlja ne misli, nego živi. Mentalni sklop Slavonca plod je sjedilačke kulture u kojoj
zemlja nije prostor kro% koji se putuje, nego prostor koji %rači, u kojem se postoji i živi.
„Kad se govorilo o Šokcima, poveznica je uvijek bila ‘kulen, rakija, tambura, bećarluk...’, čega se
Šokci ne odriču. No oni su prije svega radišni, pošteni ljudi, dobri katolici i Hrvati. Najdosljednija
promicateljica šokaštva, književnica Mara Svel Gamiršek, rekla je da je ‘Sokac sljubljen sa svojom
zemljom’. Zato Šokci/Slavonci i ne napuštaju svoju Slavoniju, a mi današnji Šokci donijeli smo
odavno iz svojih šokačkih sela ‘grumen zemlje’ u srcu.“ Vera Eri, „Šokci Osijeka“, A nali Zavoda %a
znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, 25 (2009.) 1, str. 165-181., 167.
6 Usp. Josip Užarević, Popucale štrange i kajasi. .., Različak, Strizivojna, 2003., str. 137-142.
7Kant proučava uvjete spoznaje te je ključno pitanje njegove filozofije što mogu spoznati. Postoji stvar
o sebi koja je transcendentna (onkraj spoznaje, neshvadjivo) i stvar %a sebe koja svoje pojavljivanje
može zahvaliti trancendentalnim uvjetima spoznaje. Postoje tri apriorna principa spoznaje: prostor,
vrijeme i uzročnost. Sve što spoznajemo, pojavljuje se u te tri kategorije. Stvari se postavljaju u
prostorno-vremenski okvir i uzročno-posljedične odnose. Prostor i vrijeme dolaze odozdo te imaju
osjetilni karakter, a uzročnost dolazi odozgo, iz uma. Svemir, Bog i duša ne mogu se objasniti unu
tar triju apriornih principa. On je srastao s prirodom i njezinom bujnom vegetacijom te možemo
govoriti o zelenoj religiji ili slavoničnoj psihobotanici, kojoj valja dodati kult životinja, posebice
konja. Doživljaj zemlje praćen je jakim emocijama te naglašenom zavičajnošću. Kozarčevi likovi nisu
privrženi zemlji kao posjedu, imetku, nego prirodi kao prostoru slobode, sreće i ugode. Usp. Anica
Bilić, n. dj., str. 433.
118
Đurica Pardon: Slavonska zemlja - sveta baština pradjedova i zalog budućim naraštajima
Takvo shvaćanje prostora svojstveno je gotovo svim ratarskim kulturama i svjetonazo
rima proizašlim iz sjedilačkih civilizacija. U takvom svjetonazorskom okružju Slavonac
doživljava svoju zemlju kao svoj dom, svoje domaćinstvo i siguran prostor svoga po
stojanja i življenja - kao zemlju koja život %raiï i koja život %nači}
Temeljna oznaka slavonskoga mentaliteta upravo je ona životna lokalnost i uko
rijenjenost u zemlju koja se stječe dubokom i dugotrajnom suživljenošću s dom iz
kojega on crpi život i koji mu život daje. Lokalnost i ukorijenjenost u vlastitu zemlju
je, kako tvrdi Ton Lemaire, tipična oznaka seoskoga života i seljačkoga, zemljoradnič
koga mentaliteta. Seljaci i zemljoradnici u intimnoj su vezi sa svojom zemljom i svojim
regionalnim okolišem. Tlo se u seljačkom mentalitetu ne shvaća samo kao sredstvo
proizvodnje nego kao istinski temelj njihova postojanja. Svaki je seljak intimno i obi
teljski povezan sa svojom zemljom, s njezinom poviješću, s njezinim posebnostima
i osobnim karakteristikama. Budući da je zemlja uvijek posebna i lokalna, seljački je
život čvrsto „lociran“ (smješten). Seljački je život „art de la localité“.9
Doživljaj i osjećaj životne pripadnosti Slavonca svojoj lokalnoj zemlji temelj je
međugeneracijske povezanosti između ljudi koji su na toj zemlji živjeli prije i onih koji
će tu zemlju naslijediti. Ucijepljenost u život sa zemljom i na zemlji oblikuje identi
tet Slavonca, ah mu istovremeno i pruža prostor ukorijenjenosti ne samo u teritorij
nego i u specifični stil života koji oblikuje međuljudske odnose. Međutim, upravo zbog
trajnosti i postojanosti zemlje slavonski stil života seže u prošlost i proteže se prema
budućnosti. Zemlja, taj dom Slavonca, i njezina postojanost nije ograničena samo na
jedan naraštaj, nego spaja prošlost i budućnost u jedan tijek ljudskih života, tijek uza
jamne povezanosti postojanja zemlje i njezinih obitavatelja.10 Na taj način zemlja veže
8Kategoriju prostora u slavenskom doživljaju stvarnosti posebno je proučavao ruski semiotičar To-
porov. U ratarskom svjetonazoru važan je pojam kuća i dom - prostor koji zrači - kako ga naziva
Toporov. Usp. Anica Bilić, n. dj., str. 434.
9 V • V •Napokon, seljaci se manje-više uvijek osjećaju autarhičnim na svojoj zemlji, a osobito svoj ponos i
neovisnost pokazuju uzgajanjem i pribavljanjem vlastite hrane. Uživanje u okusima vlastite domaće
hrane i pića jedna je od važnih oznaka seljačkoga života. Uvijek se među seljacima pridavala velika
važnost blagovanju obroka koji se sastoji od u vlastitom domu osobno pripravljenoga kruha, po
vrća, mesa, vina, sira i drugih namirnica. Usp. Ton Lemaire, „The Taste o f the Local. The Global
Aliénation o f Food and the Peasant and Rebellion in France“, u: Dick Kooiman - Adrianus Koster
(urr.), Conflict in a Globalising World. Studies in Honour of Peter Kloos, Uitgeverij Van Gorcum, Assen,
2002., str. 197-210., 199.
^ Mnogi su znanstvenici na temelju arheoloških i antropoloških istraživanja već opisali i naglasili
važnost predaka u zemljoradničkim zajednicama. U društvima koja obrađuju zemlju, predci su
obično smatrani prvotnim vlasnicima i zaštitnicima zemlje. Naglašava se i česta povezanost pre
daka s osnutkom „kuće“ (doma) čije značenje nije zgrada, nego s njom povezani društveni entitet,
zajedničko društveno tijelo ili sržna grupa raznim oblicima stvarnih ili fiktivnih veza međusobno
119
Grad Osijek u obrani hrvatskoga Istoka
pojedinca s poviješću, s predcima i uspostavlja vezu s budućnošću. Povezujući prošle
i buduće naraštaje, zemlja je baština predaka i nasljedstvo koje se s koljena na koljeno
prenosi putem političkih, kulturnih i religioznih vrijednosti ucijepljenih ne samo u du
hovni, nego i u konkretni život čovjeka koji na njoj, od nje i s njome živi. Kroz odnos
prema zemlji, kroz odnos sa zemljom, čovjek na konkretan i lokaliziran način izražava
svoj politički, kulturni i religiozni entitet i identitet.11
1.3. Vjera Slavonaca i njihova zemlja
Sveto Pismo je temelj kršćanskoga nauka i kršćanskoga morala. Biblijska izvješća
i naputci koje nalazimo u svetopisamskim tekstovima, oblikovah su tijekom stoljeća
kršćanski svjetonazor i s njime povezana pravila života. U srce Slavonije i u srca ljudi
koji u njoj žive, od davnina je posijana Božja riječ i odavna je zaživjela kršćanska vjera
koju većina Slavonaca žive kao članovi Rimokatoličke Crkve. Međutim, unatoč činjeni
ci da je kršćanstvo u ovaj prostor i u ljude koji ga nastavaju duboko pustilo svoje kori
jene, Slavoniju se često doživljava kao zemlju u kojoj vladaju dionizijska načela života,
hedonističko i pogansko raspoloženje bez Boga. U takvom promatranju smatra se da
je „Šokadija kršteni residium poganstva“ te je s njom, njezinim običajima i navadama
nespojiv „kršćanski moral“. Moralizatorski duh odjeven u „kršćanski svjetonazor“
smatra slavonski mentalitet odnosa prema zemlji u najmanju ruku neprimjerenim.12
Iz toga se razloga Slavonca često osuđuje da previše uživa u onom odozdo, osjetil
nom, vulgarnom, da je sklon hedonizmu, te se slavonski stil života u takvoj percepciji
prirode smatra izrazom neke vrste poganskoga obožavanja prirodnih elemenata, %emlje
na prvom mjestu (zemlja je mati, božica). U ime „kršćanske uzdržljivosti“ i odricanja,
uvezanih i ucijepljenih osoba, kao što su npr. rodbinske, savezničke ili posjedovne. Vezivanje se po
kazuje na zajedničkom materijalnom, nematerijalnom - uključivo i nadnaravnom - području te po
državaju čitav svijet osnovan na poštovanju i časti. Dom nije materijalni oblik, nego se u srži doma
nalazi provjerljiv i istinit mikrokozmos koji u svojim najmanjim detaljima predstavlja sliku cijeloga
svemira i čitavoga sustava društvenih odnosa. Nasljednici doma u izravnoj su vezi s početnicima
koji su ugrađeni u njegove temelje i na taj su način povezani s prvotnim kozmološkim i stvaralač
kim početcima od kojih dom potječe i na kojima tijekom vremena stoji. Usp. Harry Fokkens - Stijn
Arnoldussen, Bronce Age settlement sites in the Low Countries, Oxbow, Oxford, 2008., str. 9.
11 Usp. Anastasia Christou, Narratives of Place, Culture and Identity. Second-Generation Greek-Americans
'Return ‘Home’, Amsterdam University Press, Amsterdam, 2006., str. 82.; Allison Hayes-Conroy, Re
connecting Uves to the Land: A n Agenda for Critical Dialogue, Associated University Presse, Cranbury,
2007., str. 63-67.; Chris Fitter, Poetry, Space, Landscape: Toward a New Theory, Cambridge Univerity
Press, Cambridge, 1995., str. 5-6.; Stephen Gavin Radley, Towards the theology of place, Durham the
ses, Durham University, Durham, 1992., str. 50.
12Usp. Anica Bilić, n. dj., str. 439.
120
Đurica Pardon: Slavonska zemlja - sveta baština pradjedova i zalog budućim naraštajima
pokore i pobožnosti, Slavonac i njegova vjera često biva promatrana kroz prizmu pan-
teističke sraštenosti i duhovne identifikacije s prirodom, napose sa svojom zemljom.
Nepobitna je činjenica da Slavonac voli i cijeni svoju zemlju, od nje i za nju živi.
Ponekad se čini da je Slavoncu njegova zemlja draža od svih drugih vrijednosti. Tre
ba li zato Slavonca osuditi? Suvremena istraživanja biblijske teologije otvaraju sasvim
opravdanu sumnju da se dosadašnji „kršćanski svjetonazor“ o zemlji i zemaljskim
vrijednostima teško može utemeljiti na biblijskim tekstovima i ispravno tumačenoj
biblijskoj vjeri. Sam papa Franjo u nedavno objavljenoj enciklici Laudato si’ tumači da
su dosadašnji kršćanski stavovi bili utemeljeni na neispravnim i ponekad pogrešnim
tumačenjima biblijskih tekstova koji govore o ljudskim odnosima prema zemlji (usp.
LS 67). Papa Franjo naučava da je pogrešan onaj kršćanski svjetonazor koji zapostav
lja, zanemaruje i ukida činjenicu da je ljudski život utemeljen na tri tijesno povezana
i isprepletena odnosa: s Bogom, s bližnjim i sa zemljom (usp. LS 66).13 Stoga je i op
ravdano postaviti pitanje može li se i smije li se Slavonca, zbog ljubavi prema svojoj
zemlji i zbog sraštenosti s njome, u ime kršćanskoga svjetonazora i morala proglasiti
krivovjercem? Štoviše, daje li element zemlje u vjeri Slavonca upravo onaj dodatni i
u dosadašnjem kršćanskom svjetonazoru davno izgubljeni i zaboravljeni čimbenik te
upravo vjeru Slavonca čini „pravom“ i na biblijskim tradicijama „utemeljenom“? S
druge strane, ima li zemlja svoje opravdano i važno mjesto u kršćanskoj vjeri Slavona
ca? Je li zemlja u vjeri Slavonaca shvaćena samo kao imanje koje se nasljeđuje od svojih
pradjedova ili nosi u sebi i duhovne oznake generacijskoga prenošenja vjere u Boga čiji
je zemlja dar rodu slavonskome? Stoga valja pomno ispitati temeljna uvjerenja dosa
dašnjega „kršćanskog svjetonazora“ koji osuđuje prevladavajuće shvaćanje stila života
Slavonca i uloge zemlje u njemu te ga usporediti sa suvremenim kršćanskim naukom
0 zemlji izraslim na novijim proučavanjima biblijskih tekstova.
2. BIBLIJSKA TEOLOGIJA ZEMLJE
Proučavanje biblijskih tekstova s fokusom na %emlju, na tlo koje služi za obradu
1 izvor hrane, općenito na mjesto i prostor života ili podrijetla, na političku zajednicu,
pokrajinu i državu, na svijet i konačno na Zemlju, planet na kojem živi i postoji ljudski
rod u zajednici sa svim ostalim bićima i stvorenjima, relativno je nov pristup u biblij
skoj znanosti.14 Interes biblijske teologije za zemlju izrastao je iz konteksta ekološke
13Papa Franjo, Laudato si’: End klika o bri^i %a zajednički dom, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015. (LS)
14 yU terminologiji ovoga članka riječ %emlja koristi se u njezinom najširem značenju i njome se ponaj
prije označava prostor i mjesto ljudskoga života. Koriste se i druga značenja pojma %emlja kao što su
do, obradivo zemljište. Značenje riječi Zemlja u smislu planeta rjeđe je u upotrebi jer takvo značenje
riječi nije bilo poznato semitskim piscima. Riječ zemlja u biblijskim spisima upotrebljava se, prije
121
Grad Osijek u obrani hrvatskoga Istoka
:
krize, a proučavanje zemlje u biblijskim tekstovima iznjedrilo je mnoštvo istraživanja,
osobito na području antropologije religije, koja su potvrdila daleko veću širinu i zna
čaj te teme za biblijsku teologiju, za opću teološku znanost, a napose za svakodnevni
kršćanski vjernički život.15
2.1. Zemlja u Bibliji, teologiji i praktičnoj vjeri
Prema hrvatskoj biblijskoj konkordanciji, riječ %emlja se u cijeloj Bibliji spominje
3 112 puta, što tu riječ čini po brojnosti trećom spominjanom ključnom riječi u biblij
skom tekstu.16 Već je učestalost upotrebe riječi zemlja u Bibliji dovoljan pokazatelj važ
nosti ove teme. O važnosti zemlje u Bibliji svjedoče i primjedbe brojnih znanstvenika
s područja biblijskih znanosti. Čitava je Biblija, kaže židovski etnograf i povjesničar
Shelomo Dov Goitein, duga pripovijest o tome kako je Božji narod zemlju dobio, kako
ju je izgubio i kako se ponovo u nju vratio.17 Tema %emlja središnja je tema biblijskoga
teksta i biblijske vjere, pa je time i nezaobilazan kontekst teološkoga razmišljanja ako
se želi na cjelovit način razumjeti i prikazati teološka poruka biblijskih spisa i potpunije
shvatiti i protumačiti odnos Boga i čovjeka.18 Stoga milanski nadbiskup kardinal Carlo
svega, u konkretnom smislu obradivoga i plodnoga da, rjeđe kao oznaka za političku zajednicu - dr
žavu, a još manje kao oznaka Zemlje kao planeta. Daljnje informacije o značenju pojma zemlja u bi
blijskoj teologiji vidi u: Đurica Pardon, Zemlja: dar; kušnja i %adaća. Biblijska teologija %emlje u Knjizi Po
stanka 1 - 1 1 , Glas Koncila, Zagreb, 2014., str. 37-64. Također vidi „Zemlja“, Ljiljana JOJIC - Ranko
MATASOVIĆ (urr.), Hrvatski enáklopedijski rječnik, sv. 12., Novi liber, Zagreb, 2002., str. 158-160.
15 „Rast svijesti o alarmantnom porastu ekološke opasnosti, koja je već sredinom druge polovice 20.
stoljeća pokazivala ozbiljne prijetnje, potaknula je potrebu da se dotadašnji teološki nauk o stvorenji
ma i zemlji prerekne i jasnije protumači. Pitanje shvaćanja zemlje u biblijskoj vjeri nije aktualno samo
zbog prijeteće ekološke krize, već se odgovor na njega tiče i svjetske politike i ekonomije. Mnogi su
stručnjaci s područja biblijske, dogmatske i pastoralne teologije već naglasili kompleksnost teme ze
mlje u biblijskoj vjeri, ali i važnost njezina proučavanja za cjelokupni teološki, politički, ekonomski i
socijalni nauk Crkve, pa tako i za konkretni, svakodnevni kršćanski praktični vjernički život.“ Pregled
teoloških nastojanja u proučavanju teologije zemlje vidi u: Đurica Pardon, „Biblijska teologija zemlje
- potka enciklike Laudato si’“, Diacovensia, 24 (2016.) 1., 13-43., str. 15-17.
16 Usp. Tadej Vojnović, Velika biblijska konkordandja, sv. 1-2, KS, Zagreb 1991.
17 Shelomo Dov Goitein, Bible Studies, Yavneh, Tel Aviv, 1967., str. 15 (hebrejski). Prema: David Fran
kel, The hand of Canaan and the Destiny of Israel: Theologies of Territory in the Hebrew Bible, Eisenbrauns,
Winona Lake, 2011., str. 1.
18„Zemlja je središnja, ukoliko ne i zaista središnja tema biblijske vjere“. Walter Brueggeman, The
Land: Place as Gift; Promise and Challenge in Biblical Faith, Fortress, Philadelphia, 1977., str. 3; „Zemlja
je središnje referentno interpretativno mjesto za shvaćanje vjere Izraela.“ Usp. Gary M. Bürge, Jesus
and the Land: The New Testament Challenge to ‘Holy Land” Theology, Baker Academic, Grand Rapids,
2010., str. 53; Na temelju analize starijih biblijskih spisa Geoffrey Lilburne tvrdi da „zemlja u biblij
skoj vjeri ne predstavlja samo jednostavno mjesto pojavka i odvijanja vjere, nego ima udio u samoj
122
Đurica Pardon: Slavonska zemlja - sveta baština pradjedova i zalog budućim naraštajima
Maria Martini opravdano kaže da je pitanje zemlje „jedno od gorućih pitanja“ koje s
biblijskih stranica, na kojima je sveprisutna, „traži svakovrsnu analizu“ da bismo shva
tili njezino „posebno značenje“. Pri tome kardinal Martini misli, prije svega, na teološ
ku interpretaciju činjenica koje su dinamikom povijesti izraelskoga naroda u biblijskim
knjigama upućenim svim narodima i predstavljene kao primjer ponašanja kako živjeti
svoje čovještvo u povezanosti s Bogom po svoj zemlji i na svakom mjestu. Odnos sa
zemljom utemeljen na Božjoj vjernosti ne vrijedi samo za određeni geografski prostor
koji je Bog obećao svomu narodu. Ispravan stav prema zemlji ostaje i nadalje nepromi
jenjen za sve ljude svih prostora i vremena. U svjetlu starih odlomaka Svetoga Pisma
taj se odnos nastavlja i traži da ga proučavaju i interpretiraju svi sljedbenici Biblije.19
Zemlja nije važna samo za shvaćanje biblijskih tekstova nego i za praktični život
Crkve i njezinih članova, vjernika koji žive svoj svakodnevni vjernički život na zemlji.
Crkva je na to pitanje pozvana teološki i na iskustvu dijaloga s tekstovima Svetoga
Pisma utemeljeno odgovoriti te svoj nauk o razumijevanju zemlje unutar svojega teo
loškog nauka jasno iznijeti. Jasnoća teološkoga nauka potrebna je iznimno zbog toga
što odgovor na pitanje zemlje i teološka poruka koja iz njega proizlazi više nego ikoja
teološka tema oblikuje praksu i praktičan vjernički život, a napose oblikuje shvaćanje
poslanja Crkve svijetu u kojemu živi i u kojemu je pozvana svjedočiti Božju riječ.20
Čitanjem biblijskoga teksta sa sviješću o značenju zemlje za vjeru Izraela i o poru
ci kojom je ta tema bremenito označena, otvara se mogućnost drukčijega pristupa
problemima suvremenoga svijeta s kojima se susreću vjernici današnjice, bez obzira
radi li se o poteškoćama vjerničkoga života i svjedočenja na području političkoga,
etičko-ekološkoga, ekonomskoga ili općenito moralnoga ponašanja kako prema svo
jim bližnjima, tako i prema samima sebi.21 Proučavanje teme %emlja u Bibliji otvara
biti vjere“ te da se „hebrejska vjera uopće ne može razumjeti bez dara zemlje“. Geoffrey Lilburne,
A Sense of Place: A Christian Theology of the Land, Abingdon, Nashville, 1989., str. 45.
19Usp. Alain Marchadour - David Neuhaus, Land, Bibel und Geschichte: „Das Land, das ich D ir geigen
werde... “ Paulinus Verlag, Trier, 2011., str. 7-8.
20Usp. Hans-Christoph Goßmann, Das Land der Verheißung: Studien %ur Theologie des Landes im Alten
Testament und Ihrer Wirkungsgeschichte in frühjüdischen undfrühchristlichen Texten, EB-Verlag, Schenefeld,
2003, str. 141-143.
21Kratak, ali inspirativan članak iz pera poznatoga njemačkog katoličkog bibličara Norberta Loh-
finka, već svojim naslovom „Nema spasenja bez stvorenja“, govori o potrebi zaokreta kršćanske
teologije, drukčijega odnosa i shvaćanja odgovornosti za stvorenja i zemlju. On doslovno kaže:
„Es gibt also kein Heil füir den Menschen an der Schöpfung vorbei. Es gibt keinen Absprung vom
Tiger, durch den der einzelne oder ein kleiner Freundeskreis sich der Verantwortung fiir diese Erde
entziehen könnte.“ N orbert Lohfink, „Kein Heil an der Schöpfung vorbei“, Orientierung, Katholische
Blätter fü r mitanschauliche Information, 41 (1977.) 17, str. 183-186.
123
Grad Osijek u obrani hrvatskoga Istoka
pitanja o ispravnosti dosadašnjega razumijevanja stvaranja i stvorenja, postavlja u sum
nju uvriježena shvaćanja koja su oblikovala „kršćanski mentalitet“ i iz njega proizašli
„kršćanski svjetonazor“ o zemlji, vrijednostima i svrsi zemaljskoga života i postojanja,
a napose o planetu Zemlji i završetku ljudima poznatoga svijeta.22
2.2. Bog, čovjek i zemlja u Bibliji
Zemlja, od Boga stvorena, predstavlja prostor koji je ljudima ponuđen da se na
njemu odvija i događa život u savezništvu s Bogom, u bratskoj povezanosti i praved
nosti među ljudima, sa svim stvorenjima, s čitavom stvarnošću. Biblijska vjera pretpo
stavlja i kroz cijeli tekst Biblije svjedoči o tripartitnom odnosu u kojemu su subjekti
Bog, čovjek i zemlja. Odnos Bog - zemlja - čovjek predstavlja matricu biblijske vjere u
kojoj je zemlja temeljni i ujedinjujući teološki pojam. Isključivanjem zemlje iz kršćan
ske vjere nanosi se nepravda istini postojanja i životu cjelokupne stvarnosti, čitavom
stvorenju. Razumijevanje i održavanje odnosa Bog - zemlja - čovjek daje utemeljenje
pravednosti, shvaćenoj u najširem njezinu obliku, kao vjernosti Božjoj riječi, pod
laganje Božjoj volji, slavljenje i čašćenje Božjega veličanstva, poštovanje svih ljudi i
cijenjenje svih stvorenja počevši od najmanjih dijelova materije mikrokozmosa pa do
cjelokupnoga sustava planeta i sazviježđa makrokozmosa.
Objava i objašnjavanje tripartitnoga odnosa Bog - zemlja - čovjek događa se u
Bibliji od samoga njezinog početka u Knjizi Postanka pa do njezina završetka u Knjizi
Otkrivenja. Iako se tekstovima s prvih stranica Biblije i izvješćima o stvaranju u pro
učavanju teme zemlje pridaje posebna važnost, tekstovi o stvaranju ipak nisu jedini,
nego samo jedni od mnogih. Ipak, važnost tekstova o stvaranju dolazi do izražaja ako
ih čitamo i razumijevamo u kontekstu njihova nastanka i obrazlažemo unutar svrhe
radi koje su se našli u zbirci biblijskih predaja i ukoliko shvaćamo njihovu povezanost s
drugim tekstovima koji govore o zemlji. Biblijski izvještaji Knjige Postanka, kao i veli
ka većina biblijskih tekstova, nastankom datiraju iz vremena sužanjstva. Upravo u tom
vremenu obezemljeni izraelski narod pisao je najljepše biblijske retke o svojoj zemlji.
Tim se opisom uokviruje cjelokupno teološko tumačenje i značenje tijeka povijesti
22O tome više vidi u zbirci misli i govora pape Ivana Pavla II. na ekološke teme: Simone Morandini
- Paolo Tarchi - Aldo Giordano, La crea ione in dono: Giovanni Paolo II e F ambiente, EMI, Bologna,
2005. Također vidi i 12. poglavlje knjige: Lewis WILLIAMS - Rose ROBERTS - Alastair McIntosh
(urr.), Radical Human Ecology: Intercultural and Indigenous Approaches, Ashgate Publishing, London,
2012., str. 235-237. O novijem katoličkom nauku glede ekologije, održivoga razvoja i ekonomije
vidi 5. poglavlje: Alberto Múnera, „New Theology on Population, Ecology, and Overconsumption
from the Catholic Perspective“, u: Harold Coward - Daniel C. Maguire (urr.), Visions of a new earth.
Religious perspectives on population, consumption, and ecology, SUNY Press, Albany, 2000., str. 65-78.
124
Đurica Pardon: Slavonska zemlja - sveta baština pradjedova i zalog budućim naraštajima
izraelskoga naroda kojim se već na njegovu početku obznanjuje njezin cilj - siguran i
miran život u /na zemlji.23
U opisu stvaranja uočljiva je činjenica da je zemlja partner s Bogom u njegovu
stvaralačkom djelovanju. Iz nje izlaze biljke. U njezinim vodama razvijaju se ribe, nje
zinim nebom lete ptice i gnijezde se na granama njezinih stabala (usp. Post 1, 20-31).
Zemlja im je kao majka i pruža im dobru perspektivu života. Pogled utemeljen na
teologiji stvaranja, premda se izričito ne spominje naziv zemlje kao majke, ipak ne
zanemaruje takvo poimanje zemlje i u potpunosti ga ne isključuje iz biblijske vjere.
Štoviše, partnerski odnos Boga i zemlje stavlja se čovjeku kao uzor, slika partnerskoga
odnosa koji on u svom stavu i ponašanju prema stvorenom svijetu svojom brigom i
čuvanjem zemlje treba ostvariti kao biće slično Bogu, svojemu Stvoritelju. Partnerstvo
ljudskoga roda sa zemljom usko je vezano s dostojanstvom čovjeka i svrhom njegova
postojanja, ali i s poslušnošću Božjoj riječi po kojoj je čovjek od praha zemaljskoga
stvoren te pripada području najdubljih izraza religioznosti.24
Vjernički odnos prema zemlji, u primjeru Noe (Post 6,1-9), stavlja se u područje
savezničke obveze ljubavi prema Bogu i bližnjemu koji vrijedi za čitav ljudski rod. Za
kon dobrohotnoga postupanja prema zemlji ne obuhvaća i ne obvezuje samo židovski
narod, nego sve narode na zemlji. Obdržavajući Noino pravilo postupanja prema ze
mlji, svaki čovjek, dok zemlja postoji, može doći do sreće, mira i zadovoljstva, blago
slova Božjega.25 Prikaz odabranja Abrahama predstavlja Božji izbavitelj ski odgovor na
beznadnu situaciju obezemljenosti, a obećani mu blagoslov kontrast je prije izrečenim
prokletstvima o gubitku plodnosti zemlje, teškoćama rađanja potomstva i izgnanstva
iz Božje blizine (usp. Post 3,17-24). Obećanja što ih Bog daje Abrahamu, a po njemu i
23Više o ovoj temi vidi: Walther Zimmerli, „The 'Land’ in the Pre-exilic and Early Post-exilic Prop
hets“, u: James T. Butler - Edgar W Conrad - Ben C. Ollenburger (urr.), Understanding the Word:
Essays in Honor of Bernhard W. Anderson, JSOT Supp 37, JSOT Press, Sheffield, 1985, str. 259.
Knjiga Postanka, kako smatra Walter Brueggemann, sadrži prikaze dviju povijesti, koje se obje
bave temom zemlje. Jedan, koji se nalazi u Post 1-11, predstavlja ljude koji su duboko ukorijenjeni
u zemlju i čine sve kako bi svoj život usmjerili prema izgnanstvu i gubitku zemlje, a drugi, koji je
predstavljen u Post 12-50, govori o Abrahamu i njegovu rodu koji se nalazi na putu ponovnoga
zadobivanja zemlje i pouzdane nade u ispunjenje Božjega obećanja da će zemlju ponovo zadobiti.
Usp. Walter Brueggemann, The Land,, str. 15.
24 Usp. Mark G. Brett, „Earthing the Human in Genesis 1-3“, u: Norm an C. Habel - Shirley Wurst
(urr.), The earth story in Genesis, Sheffield Academic Press, Sheffield, 2000, str. 77.
25 Usp. Anne Gardner, „Ecojustice: A Study o f Genesis 6,11-13“, u: Norman C. Habel - Shirley
Wurst (urr.), n. df, str. 126.
125
Grad Osijek u obrani hrvatskoga Istoka
svakomu čovjeku, nezamisliva su i neobjašnjiva, teološki nerazumljiva i egzistencijalno
nejasna bez zemlje.26
Prigodom čitanja izvješća Knjige Postanka ipak valja imati na umu da zemlja nije
imala takvo značenje praocima Izraela, nego onima koji su te tradicije u svojim povije
snim i teološkim situacijama koristili, čitali i interpretirali, koji su „teološki objašnjavali
činjenicu gubitka nacionalne samostalnosti i činjenicu gubitka zemlje.“27 Zato u preda
jama Knjige Postanka nije govor o osnovnim postavkama teologije zemlje, nego one
radije predstavljaju njezin univerzalni vrhunac i plod čežnje prognanika za zemljom
predaka, želje i nade za povratkom u nju, potkrijepljene vjerom u Božje milosrđe.28
Biblijski tekst o praocima Izraela i o danom im obećanju zemlje može se sasvim
sigurno smatrati odjekom i teološkom refleksijom na vrijeme u kojem se Izrael nalazio
u svojoj zemlji, kad je bio smješten i mirno živo u blagostanju koje mu je zemlja pru
žala, ah blagodat dara zemlje nije primjećivao ih ga je namjerno zanemarivao. Ipak, u
vrijeme neposredne prijetnje iseljenja i u vrijeme sužanjstva, povjerenje da Bog neće
zaboraviti svoje obećanje i da će ponovo vratiti svoj narod u njegovu zemlju bilo je od
presudne važnosti za održanje života prognanika. Nije li slična vjera u Boga održala,
i još uvijek drži, Slavonce i sve druge prognanike i izbjeglice? Ljubav prema zemlji i
čežnja za njom najjače se osjeti u tuđini i u vremenu prognaništva, u vremenu odvo
jenosti od svoje rodne grude. Upravo tada čovjek o svojoj zemlji najviše i najdublje
razmišlja.
2.3. Zemlja je dar Božji
Izraelski narod nije postao narodom samo na temelju svoga odnosa prema Bogu,
nego i na temelju svoga odnosa prema zemlji.29 Savez između Boga i Izraelaca obu
hvaća i podrazumijeva svetost ne samo na ritualnom i religioznom, nego i na eko
nomskom, političkom i društvenom području života. Zakonski propisi Tore i obveza
26Zemlja je dio savezničkoga odnosa. Ona je mjesto i objekt savezništva (Post 1,29. 8,21-22. 9,13-17.
15,7.18.). Zbog toga u biblijskoj vjeri zemlju uvijek valja promatrati u kontekstu saveza. Usp. Walter
Brueggemnann, The land,, str. 52-53.
27Usp. Hans-Christoph Goßmann, Das Land der Verheißung, str. 20-21.
28Usp. Matthias Köckert, „Das Land in der priesterlichen Komposition des Pentateuch“, u: Dieter
Vieweger - Ernst-Joachim Waschke (urr.), Von Gott reden: Beiträge %ur Theologie und Exegese des Alten
Testaments, FS S. Wagner,; Neukirchen-Vluyn, 1995., str. 147-162., 147.
Usp. Ellen F. Davis, Scripture, Culture, and Agriculture'. A n Agrarian Reading of the Bible, Cambridge
University Press, Cambridge, 2009., str. 82-83.
29
126
Đurica Pardon: Slavonsko zemlja - sveta baština pradjedova i zalog budućim naraštajima
življenja prema njima povezani su s plodnošću zemlje (Izl 23, Lev 26,11-13).30 Zemlja,
dana je na raspolaganje Izraelu kao dobra zemlja, zemlja bogata plodovima omogućuje
miran i siguran život (Usp. Pnz 1,25; 4,21; 6,10-11), prebivalište i dom (usp. Pnz 1,14;
26,1). Knjiga Ponovljenoga zakona na poseban način ističe teološki značaj darovano-
sti zemlje.31 Ipak, obdarenost zemljom i trajnost boravljenja na/u njoj nisu povezani
s vlastitim zaslugama, nego su dar Božji povezan sa Savezom, pa zato i uvjetovani
izvršavanjem određenih etičkih zahtjeva.32 Zemlja, kao i narod koji u njoj živi, prema
odredbama Levitskoga zakonika i Ponovljenoga zakona, treba biti sveta i čista, saču
vana od iskvarenosti koja se događa kršenjem odredaba Zakona (usp. Lev 20,22-26).
Zaborav darovanosti ruši dostojanstvo zemlje, koja je čovjeku dana u baštinu, te ona
prestaje biti mjesto pravednih odnosa, a postaje mjesto nasilja i svakovrsnoga oblika
korupcije.33 Nezdravo ponašanje naroda dovodi zemlju u stanje iskvarenosti i bolesti,
a put prema njezinom izlječenju i ozdravljenju je drastično i doslovno izbacivanje na
roda iz zemlje - odlazak naroda u sužanjstvo.34
Stavovi prema zemlji u proročkim spisima duboko su povezani s činjenicom kri
ze sužanjstva, kako asirskoga, nakon pada Samarije 722. pr. Kr., tako i babilonskoga,
nakon pada Jeruzelema 598/597. pr. Kr. i konačnoga uništenja Judeje 587/586. pr.
Kr. Naglašavanje važnosti i sigurnosti zemlje nasuprot nesigurnosti i neizvjesnosti
progonstva koje je izravna posljedica neposlušnosti Izraela Bogu i s njim sklopljenom
Savezu, proteže se cijelim Starim zavjetom, osobito u proročkim spisima (usp. Am 1,2;
Hoš 4,2-3; Iz 24,4; Jer 12,4). Zloporaba baštine dara zemlje u bilo koju svrhu i radi
bilo kojega cilja, kako naglašavaju proroci, nedopustiv je čin nasilja koji dovodi Izrael
u stanje otuđenja od zemlje (usp. Am 1,2; Hoš 4,2-3; Iz 24,4; Jer 12,4). Kazna za te
postupke nalazi izričaj i uzbiljenje u progonstvu iz zemlje i njezinoj nemogućnosti uz
30Usp. Alain Marchadour - David Neuhaus, Land, Bibel und Geschichte, str. 36- 37.
31Na poseban način to pokazuje P. Diepold prepoznajući darovanost zemlje kao baštine Izraela. Dar
zemlje je Izralova nahala. Tu činjenicu Deuteronomist opetovano i neumorno naglašava i utvrđu
je. Formulacijom darovanosti zemlje Deuteronomist povezuje i čini učinkovitom teološku poru
ku obećanja zemlje proglašavajući zemlju Izraelovom baštinom. Usp. Peter Diepold, Israels Land,,
Kohlhammer, Stuttgart u .a, 1972, str. 81.
32Usp. Richard C. Lux, „The Land o f Israel (Eretz Yisra’el) in Jewish and Christian Understanding“,
Studies in Christian Jewish Relations, 3 (2008) 1, str. 1-15, 6.
33Usp. Leonard J. Weber, „Land Use Ethics. The Social Responsibility of Ownership“, u: Leonard
J. Weber - Bernard F. Evans - Gregory D. Cusack, Theology of the land., Liturgical Press, Collegeville,
1987, str. 27.
34Taj je događaj usličen činom povraćanja (usp. Post 6,11-12). Usp. Gary M. Burg t, Jesus and the Land,
str. 4.
127
Grad Osijek u obrani hrvatskoga Istoka1
državati nadalje živote svojih stanovnika. No, izgon iz sigurnosti zemlje nije prijetnja
koja se odnosi samo na izraelski narod, nego je on prijetnja bilo kojemu narodu koji
se prema zemlji na kojoj stanuje ne ponaša ispravno i s poštovanjem. Izgnanstvo iz
zemlje, kako za Izraelce, tako i za Kanaance, plod je njihova ponašanja prema zemlji.
Tako prekid odnosa s Bogom i nepravda prema ljudima uvijek vodi prema gubljenju
plodnosti zemlje, izgnanstvu iz zemlje, uništenju zemlje, rasipanjem i izumiranjem sta
novništva zemlje.35
Prorok Mihej upozorava zemljoposjednike zbog njihova nepravedna odnosa pre
ma siromasima (Mih 2,1-5), a prorok Izaija kori jeruzalemske aristokrate koji svojom
ohološću i nevjernošću ugrožavaju zemlju (Iz 5,8-10; 6,11-13) i njezin glavni grad
(l,21s). Slično i prorok Hošea, zajedno s Amosom i Mihejom, naglašava značenje dara
zemlje kao važne sastavnice odnosa između Izraela i njihova Boga (npr. Hoš 13,4-6).36
Svojim nepravednim ponašanjem, kako tumači Izaija, ljudi uništavaju zemlju (Iz 6,11-
13) koja je Božje vlasništvo i zbog toga ne zavrjeđuju više stanovati u njoj (Iz 5,8-13).
Grabežljivost zemljoposjednika i nepravedni odnosi prema zemlji uzrok su Božjega
gnjeva. Kazna koja stiže nepravedne zemljoposjednike, obuhvaća uništenje njihovih
kuća i odbijanje zemlje da donese odgovarajući urod (Iz 5,8; Mih 2,l-2).37
Prorok Jeremija također jasno naglašava kako je zemlja Božje vlasništvo (fer 2,7)
- Božja baština.38 Slično možemo vidjeti i u spisima proroka Ezekijela i Danijela koji
za zemlju upotrebljavaju sintagmu ih „kodno ime“ - „baština“ (nahalà) (Ez 20,6; Dan
11,16.41.45.).39 Zemlja je u Jeremijinim govorima vrlo često personificirana (Jer 6,19;
8,16; 22,29) te je u mnogo slučajeva identificirana s narodom, a u nekim su slučaje
vima i zemlja i narod označeni kao Božja baština (Jer 12,7-13). Zemlja Izraelova je
35Čvrsto je uvjerenje izraelskoga naroda kako su i Kanaanci i ostali narodi izbrisani s lica zemlje
upravo zbog toga jer se prema njoj nisu ponašali ispravno (usp. Izl 23,29; Lev 18,24; Pnz 4,38).
Nepoštivanje zemlje i nasilnički odnos prema njezinoj plodnosti postavlja stanovnike Kanaana u
izravan sukob s Bogom, vlasnikom zemlje i njezinim čuvarom, a udaljava ih od sigurnosti i blago
stanja koje su svojim nastojanjima željeli postići. Usp. James McKeown, Genesis, Eerdmans, Grand
Rapids, 2008., str. 247-249.
36Paralelno čitanje tekstova tradicije o daru zemlje s komentarom kod proroka Amosa, Mihej a i
Hošee vidi u: Christopher J.H. Wright, God's People in God’s hand: Family, hand and Property in the Old
Testament, Eeerdmans, Grand Rapids, 1990., str. 24-28.
37Usp. Walther Zimmerli, The hand’ in the Pre-exilic and Early Post-exilic Prophets, str. 251.
38 Usp. Peter Diepold, Israels hand, str. 106-110.
39Usp. Walther Zimmerli, The “Land’ in the Pre-exilic and Early Post-exilic Prophets, str. 253.
128
Đurica Pardon: Slavonska zemlja - sveta baština pradjedova i zalog budućim naraštajima
Jahvina zemlja, a narod Izrael je Jahvin narod. Sudbine zemlje i naroda neraskidivo su40povezane.
3. BAŠTINA PRAOTACA I ZALOG BUDUĆNOSTI
Riječ baština (nahala) predmnijeva dva sadržajno komplementarna poimanja
zemlje. Povijesni i realni sadržaj pojma baština označava komad teritorija, obradive
zemlje, njivu, vinograd, kuću, nekretninu, ali i druge oblike imovine: stado, robove,
novac i drugu sitniju pokretnu imovinu.41 U užem biblijsko-povijesnom i zakonskom
značenju riječ baština označava onu imovinu, posebno zemlju, koja pripada pojedinci
ma ili nekoj krvnom vezom povezanoj grupi te se unutar obitelji prenosi s koljena na
koljeno kao nasljedstvo. Zemlja je baština koju je, prema Božjoj odredbi, Jošua podi
jelio među plemenima Izraela (Br 36,7).42 Zbog toga pojam baština nalaže shvaćanje
zemlje unutar dimenzija obiteljske i narodne povijesti.43
3.1. Zemlja je obiteljska i nacionalna baština
Baštinski obiteljski odnos utemeljen je na daru zemlje. Na temelju baštinjenja
zemlje utvrđuje se drugi, po teološkom naboju značajniji i u proročkim knjigama češći
naslov Izraela - Narod Božji. Tim se pojmom označava narod sinovima i djecom Bož
jom. Nazivi Narod Božji i Sinovi Božji podjednako se primjenjuju i u kolektivnom i u
osobnom, pojedinačnom, smislu (Pnz 32,5; Izl 4,22; Hoš 11,1; Iz 1,2; 30,1-9; Jer 3,14;
31,9; Mal 1,6; 2,10). Baštinskim odnosom uspostavlja se osobna povezanost naroda
i pojedinca s Darivateljem zemlje. Izrael prima zemlju kao osobni dar i postaje osob
nim baštinikom. Izraelu i svakoj obitelji u njemu darovana je baština zemlje po kojoj i
sam postaje dio baštinskoga odnosa. Izraelci kao narod i kao pojedinci i sami postaju
„Gospodnja baština“ jer je zemlja udio u obiteljskom imanju koje se prenosi s koljena
na koljeno, a vlasništvo nad njom pripada, prema Božjoj odredbi, čitavoj obitelji kao
neotuđiva baština kroz vjekove, zemlja je pokazatelj jedinstva i sudioništva u obitelj
^ Usp. Eryl W Davies, „Land: its rights and privileges“, u: Ronald E. Clements, The World of A n-
dent Israel: Sodological, Anthropological and PoliticalPespectives, Cambridge University Press, Cambridge,
1989, str. 349-369, 354.
41 Usp. Edward Lipinski, „Nahal, nahala“, u: Gerhard Johannes Botterweck - Helmer Ringgren -
Heinz-Josef Fabry (urr.), Theological Dictionary of the Old Testament, sv. 9 , Grand Rapids, 1998, str.
319-335, 326. (TDOT)
42 Usp. Gunther Wanke, „Nahalâ possession“, u: Ernst Jenni - Claus Westermann (urr.), Theological
Lexicon of the Old Testament, sv. 2 , Peabody, 1997, str. 731. (TLOT)
43 Usp. Walter Brueggemann, The Land, str. 93.
129
Grad Osijek u obrani hrvatskoga Istoka
skom odnosu s Bogom (usp. Br 36,7). Zbog toga se baštinjena zemlja ne prodaje i
nikada nije bila imovina kojom se trgovalo. Baštinjena zemlja smatrala se neotuđivom
obiteljskom imovinom jer je bila dio ispunjenja Božjega savezničkog obećanja. Zemlju
koju su praotačke obitelji dobile kao dar, smatran je udjelom u imanju Gospodnjem i
mjestom u Jahvinoj zemlji (Jš 22,25), darom Jahvinim (Jš 23,13).44 Zemlja koju je Bog
dao Izraelu, označava jedinstvo s Bogom i jedinstvo naroda međusobno. Po zemlji
narod stječe svoj identitet i svoj suverenitet, svoju samostalnost i sigurnost opstanka.
Izlazak iz baštinskoga odnosa označava prestanak postojanja obiteljskih odnosa s Bo
gom, prestanak postojanja Izraela kao slobodnoga naroda u svojoj vlastitoj zemlji, što
kao posljedicu ima robovanje u tuđini.45
Međutim, zemlja nije samo vlasništvo i imovina, ona je aktivni sudionik u životu
obitelji. Ona je baština, a time i trajni član obitelji čija je zadaća skrbiti se i podržavati
život naroda ponajprije hranom, a zatim i političkom samostalnošću. Zemlja nije samo
vlastiti posjed pojedinca i mjesto na kojem Izrael sam sebi osigurava vlastito življenje i
političku slobodu, nego se zemlja pokazuje vrijednošću bez koje za Izrael nema života
i budućnosti. Život je moguć jedino ako Izrael cijeni svoju zemlju, na nju pazi, čuva ju i
obrađuje kao svoje obiteljsko blago i brine se za nju kao za člana svoje obitelji. I s dru
ge strane, zadaća je zemlje podržavati život naroda koji na njoj i u suradnji s njom živi.
3.2. Ljubiti zemlju kao majku, ženu i sestru
Bračna metaforika, koja je kod proroka također značajna tema, u opisu odnosa
Bog - narod - zemlja, još više naglašava dubinu toga odnosa i prisnost između Boga,
naroda i zemlje. Često se u tumačenju biblijskih opisa i metaforičkih izričaja u kojima je
zemlja predstavljena kao ženski, a narod kao muški princip, podlijegalo stereotipnom
negativnom pristupu te se njime odobravalo nasilje i stav nadmoćnosti i u odnosima
naroda prema zemlji.46 No, suprotno tomu, istraživanja patrijarhalnih stavova i obveza
44 . . . VKralj Ahab i njegova žena Izebela smatrali su zemlju predmetom trgovine. Nabot i Ilija, nasuprot
tomu, držeći se tradicije koja proizilazi iz odnosa prema zemlji utemeljenoga na Savezu i podjeli
teritorija plemenima Izraela što ju je po zapovijedi Božjoj izvršio Jošua, zemlju smatraju neotuđi
vom obiteljskom baštinom čije se vlasništvo prenosi s generacije na generaciju (usp. 1 Kr 21). Podjela
zemlje koja je opisana u knjizi o Jošui, dogodila se bacanjem ždrijeba, prema Mojsijevoj zapovijedi,
što se smatralo Božjom voljom (Jš 11,23; 14,2; 19,51; 23,4; Br 26, 53-56). Komad zemlje određen
i dobiven bacanjem ždrijeba smatrao se „baštinom“ (Jš 14,2). Usp. Norm an C. Habel, The hand is
miner. S ix Biblical hand Ideologies, Minneapolis, 1995., str. 54-62.
45Opsežnije tumačenje i objašnjenje značenja pojma baština kod Jeremije vidi u: Peter Diepold, Israels
hand,, str. 119-120.
46Usp. Sharon Moughtin-Mumby, Sexual and M arital Metaphors in Hosea, Jeremiah, Isaiah, and E ze
kiel, O xford University Press, O xford, 2008., str. 2.
130
Đurica Pardon: Slavonska zemlja - sveta baština pradjedova i zalog budućim naraštajima
muškaraca prema ženama svjedoče da bi zemlja, kao i žena, u tom odnosu trebala biti
zaštićena i čuvana, poštovana i cijenjena, a ne iskorištavana i obescijenjena.47 U tom
kontekstu, može se zaključiti da čovjek (narod) treba cijeniti i poštovati zemlju, kao što
muškarac ljubi i njeguje svoju voljenu ženu.48
Na proročki prikaz Boga kao oca i majke, a naroda kao djece, oslanja se i dublja
teološka poruka o obiteljskom odnosu koji podrazumijeva međusobno poznavanje i
prisnost čimbenika toga odnosa. Poznavanje je nužna posljedica bliskosti u obiteljskim
odnosima, a događa se između članova obitelji zbog emocionalne i prostorne blizine
života. Stoga proroci predsužanjskoga razdoblja inzistiraju na obnovi poznavanja Boga
i na susretanje s njime (Hoš 4,2.6.; Am 4,12), ali i na obnovi prepoznavanja i doživljavanja
zemlje (Hoš 2,10; 5,4-7; 6,1-3; Iz 11,9; Jr 9,2-5) kao dvaju temelja životvornoga od
nosa koji pruža sigurnost opstojnosti naroda u savezničkom odnosu.49 Preobrazba od
nepoznavanja k spoznaji izražena dinamikom obraćenja naroda podrazumijeva pro
mjenu mišljenja, obnovu, restauraciju i vraćanje odnosa između Boga, naroda i njihove
zemlje u prvobitno stanje.
Međusobno poznavanje, kao znak obiteljske povezanosti unutar odnosa Bog -
narod - zemlja temelj je posjeda zemlje, a gubitak poznavanja zaboravom vodi prema
uništenju, iseljenju i nenapučenosti zemlje, prestanku postojanja narodne samostoj
nosti i odlasku u ropstvo daleko od svoje domovine. Znanje, poznavanje, spoznaja,
čuvanje sjećanja, svijest o povezanosti i drugi odnosi obiteljskoga karaktera temelj su
održavanja baštinske povezanosti između Boga, Izraela i njegove zemlje te predstavlja
ju put prema plodnosti i napučenosti zemlje.50 Zbog toga su proročki tekstovi nakon
sužanjstva i povratka u zemlju najčešće sadržavali pozive na obraćenje, pri čemu se
47 “To što je Bog suprug u m etafori koja je potekla iz patrijarhalnoga društva u kojem se ženu
ne samo nije smjelo ugnjetavati, nego štoviše, trebalo ju je braniti i štititi, jedva da je ostavilo
traga u m nogim kom entarim a.” Nelly Stienstra, Y H W H is the Husband of H is People: Analysis
o f a Biblical Metaphor with Spedal Reference to Translation, K ok Pharos, K am pen, 1993, str. 97-98.
48 Usp. Đurica Pardon, Zemlja: dar kušnja i %adača, str. 399.
49Hebrejski pojam suh koji u biblijskim spisima SZ označuje promjenu, uključuje prije svega antropo
loško značenje „vraćanje čovjeka zemlji“ (Post 3,16), a u teološkom značenju označava ponovnu
uspostavu međusobne relacije s dvije ili više strana. Usp. Božo Lujić, „Shvaćanje obraćenja u pred-
sužanjskih proroka“, Bogoslovska smotra, 75 (2005.) 2, 487-518, str. 489.
50 Povezanost između spoznaje Boga, znanja Zakona i posjeda zemlje česta je tema proročkih opome
na upućenih narodu koji je sve to zaboravio i zbog toga se odmetnuo u nevjeru, bezakonje i nezna
nje (Ez 12,20; 33,28-29; Hoš 4,1). Obiteljski su odnosi opipljiva točka susreta teoloških vrijednosti
koje svjedoče vjeru Izraelove povezanosti s Bogom i zemljom. Obitelj sa svojom zemljom vidljiva
je veza između teoloških pojmova nacionalnoga vjerovanja Bogu i iskustva te vjere na osobnoj
razini. Usp. Christopher J. H. Wright, God’s People in God’s Land, str. 83-85.
131
Grad Osijek u obrani hrvatskoga Istoka
pravi obraćenički preokret sastojao od obnove dobrohotnih odnosa na čitavom terito
riju zemlje, uspostave suradnje s plodnim tlom i rađanja novoga života na njemu (Am
9,13-15; Ez 28,25-26; Mih 4,3-4).
3.3. Vjernost Bogu, narodu i zemlji
Govori proroka postsužanjskoga vremena usmjereni su protiv nepravednih od
nosa koji dovode do otuđenosti naroda od zemlje, protiv političkoga ušutkivanja obe-
zemljenoga dijela naroda, protiv gubitka prava glasa i prava dostojnoga života za one
koji zemlju obrađuju, protiv društvene nejednakosti i neravnopravnosti u zemlji. Ta se
poruka i danas, bez obzira na geografsku smještenost Božjega naroda, može primijeni
ti na bilo koji narod u bilo kojoj drugoj zemlji.51 Stoga, budućnost i opstojnost naroda
temelji se na njegovoj ljubavi prema Bogu, ah i na ljubavi prema svojoj zemlji. Vjernost
Bogu podrazumijeva i vjernost zemlji. Štoviše, vjerujući da je Bog izvor plodnosti
zemlje, povjerenje da će On dati da zemlja rodi, istovremeno je i povjerenje zemlji da
će ona izvršiti ono što joj je Bog naredio činiti i dao joj u zadaću. Sigurnost plodnosti
zemlje, zajamčena stvaranjem i darivanjem zemlje, temelj je povjerenja naroda u sigur
nost Božjih obećanja i ostvarivost Božje riječi.
Takav stav vjernosti zemlji ne omogućava samo obnovu zemlje, nego i obnovu
života naroda. Ne obnavlja se samo plodnost zemlje, nego i plodnost naroda. Narod
koji s povjerenjem u Boga i u svoju zemlju u blagostanju mirno uživa u bogatstvu i
sigurnosti u plodnost tla što mu ga je Bog dao, stječe i sigurnost u vlastitu budućnost
za sve buduće generacije. Zbog sigurnosti u plodnost i dobrotu svoje zemlje i narod
otvara vrata vlastitoj plodnosti i bez straha stvara novi život rađajući sinove i kćeri, svoj
novi naraštaj (usp. Iz 60,4). Povratak u zemlju, uspostava blagotvornosti između naro
da i zemlje, prispodobljena je kao oživljavanje i uskrsnuće naroda. Novi život čovjeka
(naroda) s Bogom uvijek je označen kao novi život u zemlji i sa zemljom. Izraelski
narod nije nikada zamišljao svoj život s Bogom u vakuumu, nego samo u zemlji.52
Istina je da u postsužanjskoj reinterpretaciji promatranje zemlje biva preobliko
vano. Shvaćanje značenja zemlje pročišćava se osobito u vremenima odvojenosti od
nje. Zbog toga je važno razumjeti povijesno okružje u kojemu se dogodila eshatologi-
zacija zemlje u kojoj zemlja od realne baštine postaje obećana nebeska buduća baština
čiji posjed vjernici iščekuju i njemu se nadaju. Pisci postegzilske povijesti s konkretne
ovozemaljske stvarnosti svijest i shvaćanje zemlje prenose u spiritualizirani i meta-
51 Usp. Martien A. Halvorson-Taylor, 'Enduring exile: The métaphorisation of exile in the Hebrew Bible, Lei
den, 2011., str. 16.
52Usp. Walter Brueggemann, The Land, str. 188.
132
Đurica Pardon: Slavonska zemlja - sveta baština pradjedova i zalog budućim naraštajima
forički govor, pri čemu zemlja postaje nebeska stvarnost, a grad Jeruzalem „nebeski
grad“ koji se nalazi izvan i iznad povijesnih događanja, izvan vremena i prostora - u
vječnosti. Međutim taj postupak plod je nužde pronalaska kakvog-takvog rješenja koje
bi u danim okolnostima obezdržavljenosti Izraela, unatoč prebivanju na teritoriju svo
je države, kako na praktičnom, a još više na povijesno-teološkom području, pružilo
okvir vjeri u ostvarenje od Boga danoga obećanja zemlje.
Unatoč eshatološkoj viziji Kraljevstva Božjega i višestoljetnoj odijeljenosti od
svoje zemlje, židovstvo nikada nije odustalo od konkretnoga razumijevanja i shvaćanja
svoje povezanosti s teritorijem obećanim i danim praocima njihova naroda. „Izra
el nije nikada, ni za tren odustao od nade ponovnog pridobivanja palestinskog tla.
Nikada se nisu odrekli svoga prava na Palestinu niti su ikada u svojim molitvama i u
svojem nauku odustali od svog zahtjeva za njim.“53 Izrael nikada nije zaboravio onu
„realnu“ zemlju i ona nikada nije u potpunosti pala u zaborav, premda je često nada u
njezin posjed bila zapretana poteškoćama vrlo okrutnih povijesnih događaja i osjećaja
koje obezemljenost nosi sa sobom, ah je kao žar pod pepelom tinjala i neprestano
podgrijavala nadu u ostvarenje Božjega obećanja.54 Zemlja, ne ona eshatološka, kako
tumači židovski rabin i teolog Martin Buber, nego baš ova konkretna i opipljiva, sre
dišnja je potreba židovske vjere. Stoga se poslanje i obveza židovskoga naroda, a tako
i svih onih koji biblijsku predaju smatraju temeljem svojih uvjerenja, može razumjeti
i ispravno shvatiti kao poučavanje drugih povijesnih naroda o potrebi zemlje kao ne
izostavnoga elementa prakticiranja vjerničkoga života.55
53 V- .v . . . . . . . VO d spisa kumranske zajednice pa do suvremenih teoloških razmišljanja zemlja je uvijek središte
židovske vjere. Usp. William David Davies, The Gospel and the Tand: Early Christianity and Jewish Terri
torial Doctrine, JSOT Press, Sheffield, 1974., str. 12-1 A.
54 Usp. Alain Marchadour - David Neuhaus, Tand, Bibel und Geschichte, str. 78.; Usp. Hans-Christoph
Goßmann, Das Land der Verheißung, str. 81.
55 „Prva zapovijed koju je Bog usadio u naša srca kao stvoritelj svih rasa i naroda, izvor i temeljni princip
postojanja svega drugoga što je palo u nasljeđe našega naroda je to da mi sami imamo obvezu, poziv i
poslanje poučavati druge povijesne narode zakonu na čije smo se obdržavanje i sami obvezali. Najveća
kazna koja nas je zadesila zbog silaska s puta što nam ga je božanska providnost zacrtala, a koja je uvijek
najžešće pritiskala naš narod jest činjenica da, zbog toga što smo izgubili zemlju (la terre), više ne može
mo služiti Bogu kao narod kroz svoje institucije koje ne možemo nastaviti i razvijati u našem sadašnjem
sužanjstvu, budući da one pretpostavljaju postojanje društva ukorijenjenog u zemlju naših predaka. Da,
upravo je zemlja (la terre) ono što nam nedostaje kako bismo mogli prakticirati svoju religiju.“ Tekst M.
Bubera prema: Walther Zimmerli, The Land’ in the Pre-exilic and Early Post-exilic Prophets, str. 259.
133
Grad Osijek u obrani hrvatskoga Istoka
ZAKUUČAK
U svakodnevnom kršćanskom životu vjernik Slavonac suočava se s potrebom
objasniti sebi i drugim ljudima svoju ljubav i svoju povezanost sa zemljom. Iskustvo
susreta s problemima oko hrane, uništenja i zagađivanja plodnoga tla, genetskih mani
pulacija sa sjemenom, okrupnjavanja i uzurpiranja prava nad vlasništvom, formiranja
ogromnih zemljoposjeda u vlasništvu nacionalnih ili multinacionalnih kompanija, traži
teološko i vjerničko prericanje važnosti biblijske poruke o zemlji i njezino proricanje
u suvremenom društvenom, kulturnom i religioznom okružju. Obrazlaganje vlastitih
kršćanskih uvjerenja, povezanosti s Bogom i svojom zemljom događa se u kontekstu
borbe protiv obespravljenja svoga naroda, svojih nacionalnih i kulturnih vrijednosti.
U trenutnom procesu razvoja suvremenoga svijeta koje se i u Slavoniji odražava
u akutno bolnom stanju osjećaja prognanosti i izgnanstva, izmještenosti, raseljenosti
i nesigurnosti granica vlastite države, Slavonac doživljava potrebu obrazlaganja svoje
povezanosti sa zemljom i na teološki način. Stil života koji proizlazi iz slavonsko
ga svjetonazora, odlikuje se povezanošću Slavonca s njegovom zemljom. No, upravo
zbog toga jer je duboko ukorijenjen u svoju zemlju i jer uživa u njezinoj plodnosti,
Slavonac često biva optuživan da previše voli zemaljske vrednote i previše ljubi svoju
rodnu grudu. Postavljenu sumnju u ispravnost stava slavonskoga čovjeka prema svojoj
zemlji u ovom članku rasvjetljuje se biblijskim teološkim naukom o zemlji te se može
s pravom ustvrditi da je stav Slavonca prema svojoj zemlji na pravome tragu i da slijedi
duboka iskustva zapisana u biblijskim tekstovima. Stoga Slavonac, kroz razumijevanje
povezanosti s Bogom i vlastitom zemljom, stječe vjernička i ljudska utemeljenja svoje
brige za domovinu svojih otaca, za svoju djedovinu, za pravo na svoju zemlju, za oču
vanje svetih mjesta svoje vjere i kulture.
Osnažen shvaćanjem teološke i biblijske poruke o zemlji, Slavonac može prozreti
svakodnevno izvješćivanje medija koja govore ublaženim izričajima o „nacionalnoj in
tegraciji“ i „političkoj evoluciji“. Sve te lijepe i privlačne suvremene medijske kovanice
ustvari označavaju daleko strašniju i nemilosrdniju stvarnost i djelovanje koje se iza
njih krije, a idu na štetu Slavonca i prijete porobljavanju njega osobno i njegove zemlje.
Stvarnost i djelovanje koje se krije iza tih i sličnih eufemiziranih izraza, podrazumijeva
ekonomski razvoj putem invazije i okupacije njegove Slavonije, cijele njegove države
Hrvatske i iscrpljivanje dobara s njezinih teritorija, što je uzrok povećanja troškova
života lokalnoga stanovništva, umnažanja njihovih poteškoća u opskrbljivanju osnov
nim sredstvima, dodatne patnje i trpljenja ljudi, a usputno donosi razaranje kulturnoga
identiteta, dovodi do degradacije i obeščašćenja okoliša i iskorjenjivanja pojedinaca, pa
i čitavih naroda, iz njihove autohtone sredine, iz njihove zemlje.
134
Đurica Pardon: Slavonska zemlja - sveta baština pradjedova i zalog budućim naraštajima
Teologija zemlje, izložena u ovome članku, može čitatelju dati poticaj na oživ
ljavanje vlastite vjere Bogu i vjere svojoj zemlji. Može otvoriti prostor razmišljanja
u kojemu se zemlja cijeni i poštuje kao religiozno, kulturno i zajedničko dobro, kao
vrhunska vrijednost zbog koje je čovjek spreman svoj život založiti i u koju je spre
man svoj život uložiti. Zemlja nikada ne zaboravlja svoje ljude. Ona je uvijek vjerna
žiteljima koji ju cijene i poštuju. Ona iz generacije u generaciju daje dovoljno hrane i
obilje užitka ljudima koji su s njome u suživotu zadovoljni i sretni. Na koncu, zemlja je
baština koju predajemo budućim naraštajima.
Spasonosna poruka teologije zemlje Slavoncu je osobito aktualna danas, kada
se, ne samo u Slavoniji, nego i u mnogim europskim državama, događa seoba naroda
zbog ratnih, ekonomskih i političkih razloga te mnoštvo, poglavito mladih muževa
i žena zajedno sa svojim obiteljima, traži novi dom u nekoj drugoj zemlji. Problem
iseljavanja, koji sa sobom nužno donosi obescjenjivanje plodnoga tla, gubitak osjećaja
za vrijednost vlastite zemlje i preziranje njezine vrijednosti dovodi i do opustošenja
teritorija i slabljenja obrambene moći čitave domovine.
Značenje zemlje ne ograničava se samo na realno imanje koje se prenosi u vla
sništvo ostavinom, oporukom ili nekim drugim pravnim činom. Teološko značenje
baštine predstavlja zemlju prije svega kao vrednotu čije značenje raste ili pada ovisno
o našim razmišljanjima, našim osjećajima i sjećanjima. U baštinu zemlje utkani su osje
ćaji vjernosti, odanosti, ljubavi i poštovanja. Poštovanje i vjernost zemlji očituje i naše
poštovanje prema Bogu, darivatelju zemlje, i prema ljudima koji s nama zemlju dijele.
O povjerenju zemlji ovisi i naša prokreacija, otvorenost životu što ga Bog jamči darom
plodnosti zemlje i plodnosti bračnih parova, muškaraca i žena. Ako vjerujemo da je
naša zemlja dovoljno vjerna nama, otvorit će se vrata života i među nama će rasti novi
naraštaj. Ako ne vjerujemo zemlji, i naša je nada u budućnost zatvorena. Stoga, ostaje
otvoreno pitanje što ćemo predati svomu potomstvu? O odgovoru na to pitanje ovisi
hoćemo li i dalje u miru moći živjeti u svojoj slavonskoj i hrvatskoj zemlji, orati njezine
ravnice, ploviti njezinim morem, uživati u visini njezinih planina i vodama njezinih
rijeka te je s ponosom u pjesmi nazivati „Lijepom našom domovinom“.
135