UNIVERZITET U ZENICI

PRAVNI FAKULTET

GRAĐANSKO PRAVO

Edina SejmenovićIbrahim Palalija

LIČNO IME KAO SVOJSTVO SUBJEKATA GRAĐANSKOG PRAVA

SEMINARSKI RAD

Mentor:Doc. dr. sc. Enes Hašić

Zenica, novembar 2015. godine

1. UVOD2. FIZIČKO LICE3. LIČNO IME

3.1 ZAKON O LIČNOM IMENU3.2 PROMJENA LIČNOG IMENA

4. PREZIME5. ZAKLJUČAK6. LITERATURA

(NARAVNO DA NE ZNAM NAPRAVITI SADRŽAJ, TO ĆEŠ MORATI TI, NUMERISANJE STRANICA SAM IZBRISALA DA TI JE LAKŠE NAPRAVITI SADRŽAJ, TJ. AUTOMATSKI :P )

1. UVOD

Kako svaka priča ima svoj početak, i svaka stvar svoj temelj, tako da svako fizičko lice ima vlastito ime. U pravnoj nauci, fizičko lice je samosvjesno ljudsko biće podložno fizičkim zakonima, za razliku od pravnog lica.

Dakle, ljudi postaju fizički subjekti samim svojim rođenjem i takvi ostaju do svoje smrti. Nešto što je neizbježno da nosimo sa sobom, I da predstavlja prvu sliku naše ličnosti jeste upravo ime.

Ono nam je karta za bilo koje vršenje radnji, bilo to pravne prirode ili ne. U izradi ovog seminarskog rada bazirali smo se na osnovne podatke koji se tiču svakog čovjeka ponaosob.

To je svakako lično ime uz sve dodatke koje ima. Pod njih se podrazumijeva I prezime o kojem će se detaljno pisati u toku seminarskog rada.

Prilikom izrade, najjača karika I vodilja bio nam je samo Zakon o ličnom imenu Federacije Bosne I Hercegovine. Živimo u zemlju u kojoj se pravna pravila manje poštuju od nepisani, pa nisu rijetke situacije u kojima se ljudi poigravaju sa vlastitim imenima, ili čak neovisno o onome koje piše na papiru, neko sebi da pravo koristiti tuđe ime, ili izmišljeno, neznajući da je to krivično djelo u rangu s krađom identitena, a ne stvari izbora.

2. FIZIČKO LICE

Kada u građanskom pravu kažemo “ličnost” ili “ pravni subjekt, onda pod tim

podrazumjevamo ništa drugo nego mogućnost biti titular subjektivnih prava i obaveza.

Subjekti u pravu su fizička i pravna lica. Fizičko lice je svaki čovjek i to od trenutka svog

rođenja. Fizičko lice ima mogućnost da samo postavlja ciljeve i granice svom ponašanju i

radnjama. Iz toga slijedi da svaki čovjek prema svakom drugom ima pravo na to da bude

poštovan kao ličnost u svom biću i da u tom svom području ne bi smio da bude povrijeđen.

Bitni elementi ovog osnovnog pravnog odnosa su pravo i obaveza, kao i uzajamnost prava i

obaveza u odnosima među licima.

Sa pojmom ličnosti prava obaveze i pravnog odnosa koji povezuje dva ili više lica, dobijamo

osnovne pojmove u građanskom pravu. U transformiranju etičkog pojma ličnosti u sferi

građanskog prava, ličnost se pojavljuje kao subjekt prava koje posjeduje pravnu sposobnost. 1

Ona označava sposobnost biti subjekt prava. Postoje različita subjektivna prava.

Zajedničko za sva subjektivna prava je da ličnost ovlašćeni nešto dobije od prava, da mu ono

nešto garantuje. Osnovni atributi fizičkih lica su:

a) Lično ime fizičkog lica je oznaka pomoću koje se jedno lice razlikuje od drugog. Ono se

sastoji od imena i prezimena. Lično ime je pravo građanina ali i dužnost jer je svako dužan da

se služi svojim ličnim imenom. Građaninu je po zakonu dato pravo da može da promeni svoje

lično ime2. Evidencija statusnih podataka za fizička lica vodi se u matičnim knjigama.

b) Prebivalište i boravište - Svako fizičko lice mora da bude vezano za jedno mjesto gde je

stalno nastanjeno.

c) Državljanstvo - predstavlja pripadnost određenoj državnoj zajednici.

1 Marin Vedrić, „Građansko pravo“, Zagreb, 20062 http://profisistem.com/zakoni/strana/741 (Pregledano, 06.12.2015.godine)

3. LIČNO IME

Već spomenuto lično ime, u pravu, označava ono ime koje se koristi za označavanje i

razlikovanje lica (osoba). Lično ime se stiče upisom u matične knjige rođenih i djeluje prema

trećim licima. U većini država se sastoji od imena (prvog ili vlastitog) i prezimena (drugog ili

porodičnog imena). 3

Pravno regulisanje ličnih imena započelo je još Tridentskim koncilom (1545—1563), kada su

sve župe morale voditi matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih. Ovim zakonom morala su

se uz sva imena, upisati i prezimena koja su postala stalna, nepromjenljiva i nasljedna.

Prema akademiku Petru Šimunoviću, Tridentskim koncilom, prezimena, koja karakterišu tri

spomenuta obilježja, glavna su odlika kojim se „razlikuju od ličnih imena“. Ono što

Šimunović naziva „osobno ime“, i u stvari je ime individue, dok se prema zakonu u većini

evropskih zemalja lično ime sastoji od imena i prezimena.4

Ličnim imenima, proučavanjem njihovih značenja i porijekla bavi

se lingvistička grana onomastika.

Lična imena se pišu velikim početnim slovom. Ako ima više imena, svako ime počinje

velikim slovom.5

3 http://profisistem.com/zakoni/strana/741 (Pregledano 06.12.2015.)4 Petar Šimunović, „Odkle smo nastali“ , Zagreb, 1999, str. 48.5 N.Ostojić „Gramatika B/H/S jezika kao svjetska gramatika“ , Riječ, Sarajevo, 2000, str 24.

3.1 ZAKON O LIČNOM IMENU

Zakonom o ličnom imenu uređuje se: sadržaj, korištenje, određivanje i promjena ličnog imena

državljanina Bosne i Hercegovine, odnosno državljanina Federacije Bosne i Hercegovine čije

se lično ime upisuje u matičnu knjigu rođenih na području Federacije i druga pitanja koja se

odnose na lično ime. Također zakonom se regulišu i članovi od kojih neko govore o pravima i

obavezama svakog fizičkog lica da ima lično ime i služi se svojim ličnim imenom. Navodi se

da lično ime prvenstveno služi za razlikovanje i identifikaciju lica.. Procedura sticanja ličnog

imena obrazlaže da se ime stiče se upisom u matičnu knjigu rođenih, na jednom od službenih

jezika i pisama Federacije.

Upis ličnog imena u matičnu knjigu rođenih lica koje pripada nacionalnoj manjini može se

izvršiti na jeziku i pismu nacionalne manjine kojoj pripada ukoliko se nije drugačije

opredijelilo, odnosno na jeziku ili pismu države čije je državljanstvo

imalo prije sticanja državljanstva Bosne i Hercegovine, odnosno državljanstva Federacije. U

zakonu se čitko navodi i činjenica od čega se sastoji lično ime. To bi svakako bilo samo ime i

prezime. Ime, odnosno prezime može se sastojati od više riječi.

 OVO DALJE DO ČLANA 8 SAMO PREPRIČAJ, JER I OVO GORE SAM PREPRIČALA DO ČLANA 6. radi se o određivanju ličnog imena

 Član 6.

Lično ime djeteta sporazumno određuju roditelji. Kod određivanja prezimena djeteta roditelji

mogu odrediti da dijete nosi prezime jednog ili oba roditelja ili neko drugo prezime.

Smatra se da postoji sporazum iz stava 1. ovog člana ako jedan roditelj djeteta rođenog u

braku pristupi kod matičara sa idenifikacionim dokumentom drugog roditelja radi određivanja

ličnog imena djeteta.

Lično ime djeteta može se odrediti i putem punomoćnika.

Ako se roditelji nisu sporazumjeli o ličnom imenu djeteta, lično ime određuje nadležni centar

za socijalni rad kao organ starateljstva (u daljnjem tekstu: organ starateljstva).

Ako jedan roditelj nije živ ili je spriječen vršiti roditeljsko staranje ili je nepoznat ili je

nepoznatog boravišta, lično ime djetetu određuje samostalno drugi roditelj.

Organ starateljstva radi zaštite prava i interesa djeteta – dužan je u roku od 15 dana od dana

prijema obavijesti od matičara da se roditelji nisu sporazumjeli o ličnom imenu djeteta

pokrenuti postupak za određivanje ličnog imena djeteta.

Ako oba djetetova roditelja nisu živa ili su u nemogućnosti vršiti roditeljsko staranje, lično

ime određuje lice kojem je povjereno staranje o djetetu uz saglasnost nadležnog organa

starateljstva.

Lično ime djeteta čiji su roditelji nepoznati određuje organ starateljstva.

 Član 7. 

Ime i prezime usvojenika kod potpunog usvojenja određuje se prema članu 115. Porodičnog

zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/05), a kod

nepotpunog usvojenja prema članu 118. tog zakona.

Član 8. 

Po prestanku usvojenja usvojenik može uzeti lično ime koje je imao prije usvojenja što se

rješava izjavom kod matičara ili podnošenjem ovjerene pisane izjave matičaru.

Ako je usvojenje prestalo prije nego što je usvojenik navršio 18 godina izjavu o uzimanju

ličnog imena iz stava 1. ovog člana daju lica ovlaštena za određivanje ličnog imena, odnosno

organ starateljstva u skladu sa odredbama čl. 6. i 7. ovog

zakona.

Ako je usvojenik stariji od deset godina potreban je i njegov pristanak.

Izjava o uzimanju ličnog imena iz stava 1. ovog člana daje se u roku od šest mjeseci od dana

pravomoćnosti rješenja o raskidu usvojenja.

Izjava se podnosi matičaru koji vodi matičnu knjigu rođenih u koju je upisano rođenje

usvojenika ili matičaru nadležnom prema mjestu prebivališta roditelja ili staraoca.

Kada matičar nadležan prema mjestu prebivališta roditelja ili staraoca primi izjavu iz stava 5.

ovog člana dužan je u roku od tri dana od dana prijema izjave tu izjavu - radi upisa, dostaviti

matičaru koji vodi matičnu knjigu rođenih u koju je upisano

rođenje djeteta.

3.2 Promjena ličnog imena

Postupak promjene ličnog imena je složen. Zahtjev za promjenu ličnog imena mora sadržavati

lično ime koje se traži. Zakonom je određeno da uz zahtjev za promjenu ličnog imena prilaže

se:

1) Izvod iz matične knjige rođenih i Uvjerenje o državljanstvu za podnosioca zahtjeva;

2) izvodi iz matičnih knjiga u kojima je upisana činjenica čija je promjena predmet postupka;

3) fotokopija lične karte;

4) uvjerenje o mjestu prebivališta;

5) uvjerenje nadležnog suda da se protiv podnosioca zahtjeva ne vodi krivični postupak;

6) uvjerenje nadležnog poreskog organa da nema neizmirenih poreskih i carinskih obaveza.

Izuzetno, ako se u imenu i prezimenu u Izvodu iz matične knjige rođenih inozemnog organa

ne nalaze slova koja postoje u službenim jezicima i pismima Federacije (ć, č, dž, š, ž i dr.), a

stranka želi da se ime i prezime upiše prema pravilima našeg

jezika i pisma - u tom slučaju podnosi se zahtjev za promjenu imena i prezimena prema

pravilima našeg jezika i pisma uz koji se prilaže:

1) ovjerena izjava o promjeni ličnog imena prema pravilima službenog jezika ili pisma

Federacije i

2) Izvod iz matične knjige rođenih i Uvjerenje o državljanstvu za podnosioca zahtjeva

O zahtjevu za promjenu ličnog imena rješava kantonalno ministarstvo unutrašnjih poslova

prema mjestu prebivališta podnosioca zahtjeva.

Zahtjev za promjenu ličnog imena može se podnijeti i putem punomoćnika.

Ukoliko se zahtjev podnosi putem punomoćnika uz zahtjev se mora priložiti izjava

podnosioca zahtjeva kojom se izjašnjava o imenu kojim se ubuduće u pravnom saobraćaju

želi koristiti.6 

Promjena ličnog imena ili samo imena ili samo prezimena neće se odobriti licu protiv kojeg se

vodi krivični postupak, ili licu koje je osuđeno za krivično djelo dok kazna nije izvršena, ili

dok traju pravne posljedice osude, licu za kojim je raspisana

6 "Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99

međunarodna potraga, kao ni licu za koje se utvrdi da je zahtjev podnijelo radi izbjegavanja

obaveza utvrđenih aktom nadležnih organa.  

Kada je u pitanju rješenje o promjeni ličnog imena dostavlja se odmah po pravomoćnosti

matičaru koji vodi matične knjige za lice koje je izvršilo promjenu ličnog imena, matičaru

koji vodi matične knjige u koje je upisana činjenica rođenja za dijete lica koje je izvršilo

promjenu ličnog imena, organu koji vodi evidencije o građanima koje se vode na osnovu

upisa u matičnu knjigu rođenih i drugim organima nadležnim za vođenje evidencija o

građanima koje se vode prema prosebnim propisima, a uključuju

podatak koji je u postupku promijenjen u skladu sa ovim zakonom.

Lice kojem je odobrena promjena ličnog imena ne može podnijeti novi zahtjev za promjenu

ličnog imena u roku od pet godina od dana izvršenog upisa promijenjenog ličnog imena u

matične knjige, ukoliko posebnim zakonom nije drugačije propisano.

Lice koje je promijenilo lično ime ili samo ime ili samo prezime dužno je u roku od 15 dana

od dana izvršenog upisa promjene u matične knjige podnijeti zahtjev za zamjenu ličnih

isprava (lična karta, putna isprava, vozačka dozvola i druge isprave)

nadležnom organa.

4. PREZIME

Sastavni dio svakog ličnog imena je također i prezime. Prezimena u pravilu

nadopunjuju ime čovjeka i na taj ga način jednoznačno razlikuju od drugih ljudi. Kao takvo

prezime nastalo je u drugoj polovini 14. stoljeća, to jest 1375. godine. Nekoliko rječnika

definira i koristi riječ "prezime" kao sinomim od porodično ime.

Prva prezimena počinju se javljati krajem 12. stoljeća, a osobito nakon odluke s Tridentskog

sabora u 16. stoljeću počinju se u zapadnoj crkvenoj ekumeni voditi matice i zapisom u

maticama nastala su mnoga prezimena u onim dijelovima Hrvatske koji nisu bili pod

osmanlijskom vlašću. Obvezatna prezimena uvedena su Jozefinskim patentom u 18. stoljeću.

Na pravoslavnom istoku prezimena nastaju tek krajem 19. stoljeća. 7

Prezimena su u početku nastajala od zanimanja, zemljopisnog položaja,

osobina, nadimaka itd., tako da danas imamo prezimena oblika, Klobučar, Debeljak, Kovač,

Crnošija.

Prezimena se javljaju izdvajanjem pojedinih, najprije feudalne obitelji s određenim

baštinjenim pravima, te se tvore najčešće po mjestu podrijetla. Pučka prezimena javljaju se

poslije; za građansku porodicu često po zanimanju (Zvonar, Krojač i sl.), a najčešće po ličnom

imenu roditelja koje se, također od Tridentskoga sabora, upisuje u župne knjige rođenih,

vjenčanih ili umrlih. Tek Jozefinskim patentom od 1780. obvezujuće je upisivanje prezimena,

pa se tada formira i većina današnjih prezimena patronimskog postanja (na -ić, -ović, -ević, -

inić); sličnog su postanja i europska prezimena tipa npr. germanska Johan-son, -sen i dr.

Nadijevanje i upotreba imena i prezimena regulira se zakonom; ime i prezime u pravilu

djetetu određuju roditelji sporazumno, ili će to učiniti nadležno starateljsko tijelo uprave. Kod

sklapanja braka prezimena se mogu zadržati, izabrati ili pridodati. Ime se može promijeniti,

uz zaštitu od zloporabe (npr. kada se protiv osobe vodi kazneni postupak, ili kada se zahtjev

podnosi radi otežavanja primjene neke zakonske obaveze i sl.).

 

5. ZAKLJUČAK

7 http://profisistem.com/zakoni/strana/741 (Pregledano, 9.12.)

Možemo zaključiti da lično ime ima jednu od najbitnijih karika naše ličnosti i predstavlja

najvažniji atribut samog fizičkog lica. Neizbježno je spomenuti da kroz ovaj seminarski rad

dolazimo do zaključka da je lično ime kao svojstvo subjekata građanskog prava uvijek na

udaru pravnih poslova, odnosno pravnog prometa. Po pitanju nastanka ličnog imena, manje-

više ostavljeno nam je na volju kojim izvorima ćemo to zaključiti. Uglavnom lično ime

nastaje dogovorom roditelja, jednog ili oba, pa tokom života fizičkog lice može doći do

promjene načinima koje smo objasnili.

6.LITERATURA (prepisati gore navedeno i fus-nota. I odrediti veličinu slova po

pravilima.)