grafika italija 18st

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Kabinet gra∫ke

Margarita Sveπtarov ©imat

zbirka starih majstora kabineta gra∫ke

Gra∫ka u Italiji 18. st. (II. dio)

Zagreb, prosinac 2005. - sijeËanj 2006.

Kabinet gra∫ke HAZU, Strossmayerov trg 12, Zagreb

Uvod

Katalog

Indeks gra∫Ëara

Indeks inventora

Tiskari i nakladnici

Literatura

3

7

74

74

75

77

3

Gra∫ka u Italiji u 18. stoljeÊu

StoljeÊe bakra

Ovim katalogom, obuhvaÊajuÊi gra∫ku u Italiji 18. i

poËetaka 19. stoljeÊa1 iz Zbirke Kabineta gra∫ke Hrvatske

akademije znanosti i umjetnosti, predstavlja se razdoblje

koje je Luigi Lanzi, na prijelomu ova dva stoljeÊa, opisao

kao “secolo di rame” (stoljeÊe bakra). Lanzi je tim rijeËima

- oslonjen na Vasarijevu etimologiju pojma gra∫ke, koji je

bakrenu matricu (lastra di rame) poistovjetio pojmom otiska

(stampa in rame) - skovao izvrsnu metaforu za vrijeme koje

je, na svim podruËjima umjetnosti i na poljima svako-

dnevnice, bilo proæeto otisnutom slikom i ilustracijom, i u

kojoj su tehnike dubokog tiska, bakrorez i bakropis, pot-

puno prevladale. Razvijene naklade, specijalistiËki siste-

matizirane s obzirom na njihovu namjenu, razvijene distri-

butivne mreæe trgovine, izdiferencirana publika i sabiraËi

koji su veÊ krajem 17. stoljeÊa u potpunosti prepoznali

funkcionalnost medija Ëinili su u 18. stoljeÊu skoro

neograniËeno πiroki prostor diseminacije tiskane slike.

Antikvarstvo, koje nije podrazumijevalo samo trgovca

umjetninama i antikvarskim predmetima veÊ i poznavaoca

(conoscitore) umjetnosti i antike te Peregrinatio academica2,koji je Europu trasirao putovima kojima su se aristokracija i

visoki graanski slojevi kretali preko Francuske prema

Italiji, bili su najznaËajniji poticaj neprekidno rastuÊoj

gra∫Ëkoj produkciji i od neizmjernog utjecaja na umjetnost,

sabiraπtvo i ukus. U 16. i 17. stoljeÊu akademski

Peregrinatio, nalik umjetniËkom i znanstvenom hodoËaπÊu,

smatrao se nadopunom politiËkih i akademskih znanja i

vjeπtina “Diplomat, dvorjanik, pjesnik, umjetnik i lijeËnikmorali su neπto znati o Italiji ili su se dovodili u opasnost da buduneuki”.3 No, krajem 17. stoljeÊa, ciljevi akademskog

Peregrinatia bivaju fokusirani na umjetnost kao oblik

utjelovljenih estetskih i moralnih naËela, i kao jedini put

kojim je moguÊe postati virtuoso4 “osobom Ëije znanje i vrli-

na postaju jedno” pisao je 1714., Grof od Shaftesburyja5

engleski ∫lozof, estetiËar i mecena. Bio je to uvod u klasiËnu

Europu, a gra∫Ëki medij pruæao je moguÊnost pohranjiva-

nja vizualne memorije na ono πto se nije moglo ponijeti ili

kupiti u izvornom obliku na povratku s “velikoga putova-

nja”: slikarske zidne cikluse renesanse, manirizma, baroka,

antiËke spomenike i arhitekturu. K tome, prosvijeÊeni duh

Europe 18. st. stvarao je velike biblio∫lske gra∫Ëke kom-

pendije sistematizirajuÊi predloπke cjelokupnog kulturnog

povijesnog i umjetniËkog sadræaja novovjekovne Europe,

sastavljajuÊi i velike ilustrirane sveske prirodnih znanosti.

“Niπta nije potrebnije od dobrih otisaka za svakog tko teæi

nalikovati gospodinu, jer oni bogate njegovu memoriju naj-

neobiËnijim oblicima raznih vremena i prostora … pri tome

poduËavajuÊi i mnogim naËinima slikanja”6 pisao je Roger

de Piles 1665. koji je kao teoretiËar antiklasiËnog pridavao

znaËajnu ulogu gra∫ci - onu funkcionalnu. No, njegov opo-

nent, klasiËni slikar i teoretiËar Charles Le Brun,7

obraÊajuÊi se graveru svojih slika - Gérard Audranu, otkri-

va kako je postojala visoka svijest o osobitosti gra∫Ëkog jezi-

ka i izvan njegove uloge mehaniËkog prijenosa tuih inven-

cija: “Vi me prisiljavate da u svojem djelu vidim ljepote koje

sam zanemarivao”8. Ta opaska, kako kaæe Pittaluga, nadi-

lazi puku pohvalu gravera, jer rijeË je o svijesti kako gra∫Ëki

umjetnik, prenoseÊi svoj predloæak u crno-bijeli medij,

evaluira narav slike/djela i rukopisa na drugaËiji naËin i

drukËijom optikom, otkrivajuÊi time njegove vizualne vri-

jednosti pod drugim interpretativnim kodom. MoÊ medija

njegovo umnoæavanje i πiroka diseminacija, razvijena veÊ u

1 Prvi dio kataloga pod naslovom “Gra∫ka u Italiji 16. i 17. st.” u izdanju Kabineta gra∫ke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti objav-

ljen je u oæujku 2005. kada je odræana i izloæba.

2 Poznatija pod pojmom Grand Tour odnosno Kavaliersreise.3 Iz: J. W. Stoye, English Travellers Abroad, 1604-1667, citat iz J. Reeve: Grand Tour, http://www.groveart.com/

4 Pojam virtuosa de∫nira B. Castiglione u “Dvorjaniku” (1528.). PoËetkom 17. st. pojam opisuje umjetniËkog sabiraËa, ljubitelja umjetnosti

(amatore d’arte ) i poznavaoca (conoscitore). Grassi/Pepe, Dizionario, knj. 2, str. 645.

5 Iz: C. A. A. Shaftesbury, (1670-1713), Characteristics of Men, Manners, Opinions and Times, vidi bilj 4.

6 Pittaluga (1928), str. 11.

7 Roger de Pyles (1635-1709) amateur i teoretiËar i Charles Le Brun (1619-1690) veliki francuski slikar baroknog klasicizma, suËeljavaju

od renesanse zapoËeti diskurs o primatu boje, odnosno crteæa, dajuÊi drugaËiju, ali isto tako bitnu ulogu gra∫ci.

8 Pittaluga, 1928., str. 11.

4

17. stoljeÊu kulminira u stoljeÊu europskog klasicizma i

moguÊe mu je pripisati znaËajnu ulogu u naËinu recepcije

umjetnosti, jer se ona - bila ona antiËka ili renesansna,

maniristiËka i barokna - izvan svojeg izvornog (i unikatnog)

oblika doæivljavala umnoæena kroz oËi i alat gra∫Ëara, a on

je bio linearan, chiaroscuralan i oslonjen na πto vjerodostoj-

nije iluzioniranje plastiËnih vrijednosti antike i velikih tali-

janskih slikara. No, moramo istaknuti kako je to bila optika

bakroreza, tehnike koja je u pravom smislu dobila ulogu

reproduktivnog medija, razvijajuÊi sve sloæenije rezne

mreæe u prenoπenju plastiËkih i tonskih vrijednosti, te

obrisnog i linijsko opisnog interpretiranja djela.

Bakrorez i klasiËni ukusDok se za bakroreznu produkciju 16. i 17. stoljeÊa u

Italiji moglo tek uvjetno reÊi kako je bila reproduktivna,

njen kasniji razvoj je bio upravo usredotoËen na tu ulogu.

Bakropis je vrlo Ëesto bio ukljuËen u samu obradu metalne

matrice, ali u funkciji u kojoj se jetkanjem podupirao

bakrorez, ili se rastvarala ploËa, kako bi se kasnije

bakroreznim dubaËem lakπe obraivala, πto Vasari u 16.

stoljeÊu svojim klasiËnim purizmom, opredijeljenim za Ëistu

tehniku reza nije smatrao pohvalnim.9 No, u bakrorezu 18.

st., koji je plijenio atrakcijom vjernog prenoπenja predloπka,

bakropis je kao pomoÊna tehnika bio πiroko primjenjivan.

Razvoj reproduktivne uloge gra∫ke prati i osnivanje

velikih radionica sa mnoπtvom majstora rezaËa (bakrorezna

matrica se s obzirom na veliËinu i gustoÊu prikaza izraivala

od mjesec do godinu dana).10 U nizu specijalizacija, koje je

potakla gra∫Ëka produkcija 18. st., na signaturama gra∫Ëkih

listova uz ime inventora, koji je upuÊivao na podrijetlo pred-

loπka te gravera pojavila su se i imena crtaËa, tzv. delineato-ra,11 posrednika izmeu izvornika i rezaËa; πto kazuje da

graver nije morao biti i vrsni crtaË.12 Ta svojevrsna forma-

lizacija postupka prema majstorskoj spremi, bila je dio pro-

fesionalizacije gra∫Ëkog nakladniπtva i produkcije koja je

standardizacijom mogla zadovoljiti sve veÊe træiπte i socijal-

no raznolikiju publiku ne samo ograniËenu na prave lju-

bitelje (amatori) i poznavaoce (conoscitori) umjetnosti.

Talijanskoj bakroreznoj gravuri toga vremena pripisuje se i

stanovita hladnoÊa koja je bez sumnje proizlazila upravo iz

reproduktivne egzaktnosti ostavljajuÊi i peËat, kako na

doæivljaj umjetnosti tako i na onu racionalnu akademsku

struju umjetnosti.

S druge strane najveÊi majstori bakroreza u Italiji imali

su u umjetniËkoj i druπtveno hijerarhiji visoku statusnu

ulogu. Rafael Morghen i njegov uËenik Porporati (kat. 72,

vidi æivotopis) bili su zaduæeni za osnivanje akademija.

Rafael Morghen (kat. 76-90, vidi æivotopis), najznamenitiji

suradnik i gra∫Ëki diseminator djela Antona Rafaela

Mengsa, Ëije su slike bile stilska paradigma klasicizma (kat.

90), napisao je i opremio otiscima, sa svojim suradnikom i

svekrom Volpatom (kat. 69, vidi æivotopis), sveske o

Principima crteæa prema najvrsnijim antiËkim kipovima. Veliki

Gianbattista Piranesi, koji se volio zvati arhitektom (kat.

13-22, vidi æivotopis), imao je pretenzije arheoloπke akribi-

je, zbog koje je sudjelovao na iskopavanjima, a radionica

koju je preselio u Palazzo Tomatti nije bila samo graverska

veÊ i okupljaliπte societas antiquarii dok su se u njoj izraivali

i terakotni odljevi (skupocjeni souveniri) za putnike akadem-

skog hodoËaπÊa u Rim. Graverske edicije svojim dedikacija-

ma bile su posveÊivane najzahtjevnijim mecenama, ali bile

su prodavane osim u knjiæarama i na uliËnim tezgama od

kojih su bile poznate one na rimskoj Via del Corso ili na

Piazzi sam Marco u Veneciji gdje su posrednici poËetkom

16. stoljeÊa prodavali drvoreze Albrechta Dürera.

Osnivanje rimske kalkogra∫je13 (vidi nakladnike) u

smislu uloge i znaËenja gra∫ke bio je velik. Osnovana je kao

Calcogra∫a Ponti∫cale dekretom iz 1738., a njeno osniva-

nje bilo je motivirano otkupom i zaπtitom velike zbirke

matrica rimske obitelji izdavaËa de Rossi (vidi nakladnike)

koja je tijekom skoro dva stoljeÊa sakupila sve πto se moglo

oËuvati iz prvog perioda gra∫Ëke umjetnosti u Italiji (prije

ikonoklastiËke pljaËke i razaranja grada za vrijeme Saco diRoma 1526.)14 a potom i najveÊeg dijela umjetniËke gra∫Ëke

povijesti na matricama iz 17. stoljeÊa. Bio je to naËin

oËuvanja umjetniËke memorije posredovanjem gravirane

talijanske umjetnost baroka i renesanse. No, tada su na po-

9 Vasari, str. 423

10 Talijanski bakrorezac Francesco Bartolozzi (kat. 60-67) je u londonskoj radionici imao Ëak pedeset gravera.

11 Vidi: kat. 80 - 81, 83, 85, 88 za S. Tofanellija, kat 82 i 84 za P. Erminia, kat. 89 za A. Cavaluccija koji je za Morghena crtao prema

Poussinovu predloπku te kat. 93 za T. Boscaratija.

12 U 16. st. slikari su nerijetko sami snabdijevali gravere crtanim predloπcima (poznato je kako Cornelis Cort unatoË virtuoznosti gravi-

ranja nije bio spretan crtaË te nije gravirao prema slikama).

13 Rimska kalkogra∫ja je u svojoj institucionalnoj funkciji objedinjavala sva tri znaËenja pojma; poticala je kao nakladnik tehnike dubokog

tiska, inicirala je gra∫Ëke naklade, Ëuvala je najveÊu zbirku matrica u Italiji i radila je na njihovom otkupu.

14 ©imat (2005., I), str. 6-7, 8-9.

5

ticaj rimske kalkogra∫je, na biljeæenju ciklusa renesanse

umjetnosti, πiroko zahvaÊajuÊi u projekte, koje su veÊ u 17.

st. zapoËeli Rossijevi sa Pietrom Bellorijem i s gra∫Ëarem

Santi di Bartolijem,15 regrutirani i ponajbolji reproduktivni

graveri Italije (Volpato, Cunego, Morghen, Garavaglia, vidi

kat. 69, 55-57, 76-90, 247).

Venezia “festa i festeggiamenata”Kada je Rodolfo Palluchini 1941. sastavio prvu siste-

matizaciju venecijanske gra∫Ëke produkcije settecenta16

naπao se pred ogromnom i raznovrsnom graom koja je

izmakla iz sustava vrednovanja. Okarakterizirat Êe je kao

produkciju koja je iznad svega bila dokument likovne kul-

ture i ukusa stoljeÊa - to se naravno moæe pripisati i

cjelokupnoj produkciji 18. stoljeÊa - no speci∫Ëna, osebujna

i prepoznatljiva po onim istim obiljeæjima, koja su Veneciju

u to vrijeme Ëinili najprivlaËnijim europskim toposom festai festeggiamenata, salona i galancija, ceremonijalnosti te

intimizma i koja je bila “emocionalna i humana u blagosti i

srdaËnosti Goldonija” (kat. 7).17 Palluchini je usporeuje sa

francuskom produkcijom koja je bila “kompaktna i solidna”

a njedrila se pod okriljem akademije i velikih mecena veÊ

tada sistematizirana, u resore ili genrove, od dvorske

retorike do galantnih scena i genra obiËaja i gdje su

tehniËke inovacije bile nagraivane doæivotnim penzijama i

atelijerima. Venecijanska gra∫ka, na sliËan naËin intenzivno

povezana sa suvremenom umjetniËkom slikarskom produk-

cijom; monumentalnim vidom u obliku javnih crkvenih

narudæbi, mecenatskim projektima u patricijskim palaËama

kao i s vedutizmom i intimistiËkim genrom takozvanih

venecijanskih conversation pieces, nije bila u akademskom

okrilju veÊ je zaπtiÊivana u cehovima i bratstvima.

Posebno poglavlje venecijanske gra∫ke 18. stoljeÊa je

vedutizam. Vedute Venecije bile su tema memorije na oso-

bitu lagunarnu atmosferu i scenogra∫Ënost grada koja, iz-

njedrena u slikarstvu, slijedi sve genrovske inaËice i u

gra∫Ëkom mediju. Od vedute esatte i vedute di fantasia, kom-

pozicija koje su objedinjavale i jednu i drugu podvrstu, do

vedutistiËkih capriccia (hirova). Od veduta topografskih i

faktografskih vrijednosti do ruinistiËkih ugoaja, koje su

osobito u Veneciji najavljivali romantiËni pasatistiËki senzi-

bilitet, razliËit od onoga u rimskih gravera, koji su ugaali

akademskoj publici i njenoj aspiraciji prema klasiËnim

uzorima. I venecijanske radionice su imale viπestruku

pro∫laciju izdavaπta. Najpoznatija Wagnerova u Veneciji i

Remondinijeva u dolini Trenta (vidi nakladnike), gdje su

bili smjeπteni mlinovi za proizvodnju papira, bile su ujedno

i πkole za gravere (vidi æivotopis, Giampiccoli kat. 3), dok je

privilegiju graviranja i tiskanja (vidi pojmovnik), kada se

radilo o prijevodima znamenitih djela, kao πto je to primje-

rice bio sluËaj s Pitterijevim bakrorezima prema G.-B.

Piazzetti, davao Venecijanski senat patricija (kat. 4).

Venecijansko graviranje “alla pittoresca”Venecijansko slikarstvo slobodne duktusne ekspresije i

tonskog kolorizma je u 18. stoljeÊu, u bakrorezu Marca

Pitterija (kat. 4-8) dobila interpreta koji je mogao nositi

naslov “slikara meu graverima” (prema naslovu koji je pro-

nio Rubensov interpret Lucas Vosterman u 17. stoljeÊu).

Venecija je meutim, stvorila joπ jedan fenomen. RijeË je o

venecijanskom bakropisu “alla pittoresca” kako su ga nazi-

vali kritiËari settecenta i koji nema usporednice u onodobnoj

talijanskoj gra∫ci te predstavlja zasebno poglavlje i tali-

janske i europske gra∫ke. Premda je Vasari, kako smo veÊ

spomenuli 1568. godine, u svom traktatu o gra∫ci opisao

tehniku, ona je bila u 16. stoljeÊu veoma ograniËene prim-

jene pa se povezivala tek s F. Parmigianinom, A. MeduliÊem

te njihovim sljedbenicima. U 17. stoljeÊu bakropis u Italiji

a∫rmira se u pojedinim opusima gdje je medij primijenjivan

mimetiËkim obiljeæjima duktusa koji je nalikovao crteæu

perom,18 oponaπajuÊi bakrorezni duktus tonskom

kakvoÊom, koju je dodavalo jetkanje (Santi di Bartoli), ili

kako je veÊ spomenuto kao potpora bakrorezu. U Veneciji

se meutim, u djelima J. B. Tiepola i njegova sina

Domenica (kat. 58-59) te Canaletta (kat. 2), biljeæila pojava

slikara koji su svoja djela i crteæe prevodili u bakropis razvi-

jajuÊi rukopis u kojemu se jetkana linija oslobodila uloge

opisivanja, a sadræavala je frekvenciju titranja atmosfere ani-

mirajuÊi svjetlosnu supstanciju papirnih podloga. Taj

bakropis gravera amatera ili slikara gravera19 u kojima je

bezuspjeπno traæiti perfekcionizam profesionalnih gra∫Ëara,

najavio je Marco Ricci Ëije su jetkane ploËe krajolika otis-

nute u seriji tek nakon njegove smrti,20 a Tiepola i

Canaletta slijedili su mnogi Venecijanci stvarajuÊi

15 Isto, kat. 46-47, 98.

16 Palluchini, 1941., str. 9. Opat G. Moschini (vidi lit.) u 19. st. uspostavlja temeljni inventar te produkcije (djelo piπe izmeu 1824. i 1835.,

a objavljuje ga Accademia di Belle Arti u Veneciji tek 1924.)

17 Palluchini, 1941., str. 10.

18 Vidi: ©imat, (2005., I), kat. 33 (A. Carracci), kat. 51 (S. Cantarini), kat. 52 (G. Carpioni), kat. 123 (M. Ricci), itd.

19 Graveurs amateurs ili peintre graveurs sintagma je francuskih kritiËara 18. stoljeÊa za slikare. Vidi: Adhemar, str. 11-43, 71-91, 91-120.

20 Vidi: ©imat, (2005., I), kat. 123.

6

oponaπateljsku maniru, koja je uspjeπno prevodila veneci-

jansko slikarstvo u slobodnijem duktusu od sistemskog

bakroreza (kat. 10-11). TreÊi veliki majstor koji je potekao

iz Venecije bio je Gianbattista Piranese, arhitekt koji je iz

grada na lagunama otputovao u Rim u sveËanoj

ambasadorskoj sviti (vidi æivotopis i kat. 13-22 ) kako bi

intenzitetom kasnobaroknog (ili kako ga nazivaju roman-

tiËnog) vizionara, akribijom arheologa, teoretiËara i glasno-

govornika neoklasiËnog eklekticizma stvorio memoriju

grada u kojemu se suËeljavala antika sa suvremenoπÊu.

Piranesijeva memorija Rima, i danas izazov povijesno

umjetniËkim interpretacijama, zasigurno nije mogla nastati

izvan mladenaËkog iskustva venecijanskog bakropisa i nje-

govih vedutistiËkih rezova, koji su u podtesktu nosili

scenogra∫Ënost lagunarnog grada, a capriccio i machiettu u

πtafaæi prizora.

Epilog starim majstorimaU 18. st. gra∫ka je bila u svim porama tadaπnjeg

druπtvenog i intelektualnog, javnog, privatnog i ceremoni-

jalnog æivota kao odraz ukusa vremena, ali je imala udjela i

u njegovu stvaranju: “Nakon πto su u Rimu tiskane

vatikanske Loggie u svemu je doπlo do promjene ukusa.

KoËije, zidovi, rezbarije, nakit ... preuzeli su ornamente tog

neiscrpivog izvora svake raznovrsnosti”.21 Gra∫Ëko naklad-

niπtvo s jedne je strane bilo merkantilizirano i funkcionali-

zirano u diseminaciji “slike”, a s druge se razvijalo u visokim

umjetniËkim dosezima.

ZadræavajuÊi strukturu kataloga kao i u katalogu tali-

janske gra∫ke 16. i 17. st. nastojali smo za svaki gra∫Ëki oti-

sak, kroz æivotopis te metjersko i genrovsko djelovanje nje-

gova gravera, odrediti ulogu koju je imao u vizualnoj kulturi

stoljeÊa kojom Êe, produæavajuÊi se i tijekom prve polovine

19. st. biti zakljuËeno razdoblje starih majstora.22

Uspostavljanje kronoloπke granice gra∫Ëke umjetnosti sta-

rih majstora vrlo je osjetljivo, ona je fluidna unatoË tome πto

se u 19. stoljeÊu s romantizmom i realizmom vrlo rano

otvara novo gra∫Ëko poglavlje takozvanih autora gravera,

koji se razilaze od tuih predloæaka, a invencija i tehniËko

majstorstvo objedinjuju u jednoj osobi. Litogra∫ja koja se

pojavljuje krajem 18. stoljeÊa sazrijeti Êe tek u 19., a svojim

crtaËkim mimetiËkim obiljeæjima i reproduktivnim potenci-

jalima posve je razliËita od naravi gra∫ke dubokog tiska,

bakroreza i bakropisa za koje moæemo ustvrditi da je kod

talijanskih majstora, u svom Ëistom obliku ustrajala duæe i

ËiπÊe nego igdje u Europi. U tom smislu argument moæe

biti usporedba s gra∫kom istog doba u Francuskoj u kojoj su

tehniËke inovacije23 gravera scenes galantes i malih genrovaposve razgradili Ëisti linijski bakrorez, takozvani taille doucefrancuske renesanse, manirizma i ranog baroka, zadræan tek

kod nekolicine velikih autora i πkola.24

I na kraju ovog u gra∫ci bujnog stoljeÊa, ali u literaturi

nedovoljno sistematiziranog i objavljivanog samo u izni-

mnim gra∫Ëkim dometima, istiËem tri otiska starih majsto-

ra iz zbirke Kabineta gra∫ke koji na tri razliËita naËina

uvode Hrvatsku, odnosno Dalmaciju, na otiske Lanzijeva

“bakrenog stoljeÊa”. U prvom je rijeË o majstoru Nataleu

Schiavoneu kojeg KukuljeviÊ - po prezimenu koje upuÊuje

na dalmatinsko podrijetlo - uvodi u svoj Slovnik umjetnikajugoslavenskih (1858.) i njegovom bakrorezu prema

Tizianovom “Skidanju s kriæa” (kat. 96) koji je posveÊen

ruskom caru, umjetnika uËinila slavnim. Drugi, kojemu ne

moæemo istaknuti ni likovnu ni gra∫Ëku kvalitetu, otkriva

nam zanimljivu referenciju na dubrovaËku sliku majstora

Bartolomea Litterinia (kat. 95) predstavljajuÊi i uzorak za

istraæivanje gra∫Ëke kulture u Hrvatskoj. I kao posljednju

kataloπku jedinicu, koja znaËenjem predstavlja zavrπnu

parabolu ovom predgovoru, istiËemo otisak s prizorom

zatoËeniπtva protuhabzburπkih talijanskih rodoljuba u kaza-

matama πibenske tvrave Sv. Nikole (kat. 251). Ferdinando

Arrivabene, jedan od zatoËenika i glasoviti mantovanski

odvjetnik i literata, unatoË dramatiËnog iskustva, u

pridruæenoj pjesmi od 128 stihova opisao je, prosvijeÊenom

radoznaloπÊu prema nepoznatom kraju, Dalmaciju i

Morlakiju (onkraj poznate Europe), uvelike podsjeÊajuÊi na

Fortisov “Put po Dalmaciji” koji je 1774., kada je objavljen

u Veneciji, bio jedna od najËitanijih europskih senzacija.

21 Cit. iz Höpper, str. 12. prema A. Verriju (1776.).

22 Zbirka Kabineta gra∫ke ustrojena po uzusima europskih kabineta jasno razlikuje gra∫Ëku grau veÊ u nazivu svojih zbirki: Zbirka star-

ih majstora te Zbirka 19. stoljeÊa kao zasebna zbirka koja je do sada bila pridruæena Zbirci 20. stoljeÊa.

23 RazliËite bakrorezne “manire” koje su oponaπale crteæ, laviranje, krede, pastele, akvarele i gvaπeve.

24 U Italiji su se tehnike koloristiËke atrakcije i oponaπanja crtaËkih tehnika pojavljivale tek sporadiËno i pod utjecajem stranaca. F.

Bartolozzija (kat. 60-67), tek je po dolasku u Englesku preuzeo francuske tehnike i nadmetao se u njihovim tehniËkim inovacijama s

Francuzima.

Katalog

8

Filippo Vasconi

arhitekt, bakrorezac i bakropisac (Rim, 1687 - Rim, 1730)

Izradio je bakrorezne i bakropisne ilustracije za mnoga djela

o arhitekturi. Radio je za arhitekta: Domenica Gregorinija,

ilustracije za Manuale di Architettura di Giovanni Branca(Rim, 1718) te za Macchine di fuochi d’ arti∫zio di G.Valvasori. S Giuseppeom Valerijanijem, Carlom i

Francescom Zucchijem izradio je ploËe II. sveska GranTeatro di Venezia izdavaËa Domenica Lovisa za kojeg je

radio i vedute Venecije meu kojima i prema Canalettu.

Izraivao je vedute Rima i okolice Torina. Suraivao je sa

svestranim rimskim umjetnikom Pier Leonom Ghezzijem

(1674-1755) slikarem velikih povijesnih tema, danas poz-

natijim po karikaturama prepoznatljivih glavatih i nosatih

∫zionomija meu kojima nisu bili poπteeni ni najviπi

crkveni i svjetovni dostojanstvenici, koji su mu istodobno

bili i mecene (1730. karikature su sakupljene u nekoliko

svezaka pod nazivom Mondo Nuovo). S izrazitim smislom za

karikaturalno, psiholoπko i komiËno bez sarkazma i mali-

cioznosti i bez moralistiËkog komentara ilustrirao je prizore

iz svakodnevnog æivota noseÊi titulu prvog profesionalnog

karikaturiste. Vasconi je gra∫Ëki prenosio Ghezzijeve crteæe

vatikanskih koncila, ali i skicozne karikature brzih poteza

perom i laganih laviranja.

1. UËitelj djeËurlije, 1719.

prema Pier Leonu Ghezzijubakrorez i bakropis, 279x352 mm

signatura izvan prikaza dolje u desnom kutu: PhilippusVasconus sculpsit 1719.; lijevo: Eques Petrus Leo Ghezzius inu.et del.natpisi u prikazu na rotulusima papira teπko Ëitljivi: Il Platonde polzinelli (…)podrijetlo: zbirka Herzog

KG HAZU, inv. br. 5986

Prizor s likom Pulcinella, nosatog i grbavog lika iz Comedie

dell’ arte, okruæena djecom u sirotinjskom ambijentu nastao

je iz serije Ghezzijevih crteæa ove tematike. Datiraju se u

ranije razdoblje (od 1702.) a crteæi se Ëuvaju u Zbirci

Guglielmi (Biblioteca Apostolica, Vatican). Prikazan je

1.

9

ostarjeli Pulcinella koji osim πto je bio priglupi πaljivija i

brbljavac pripisuje mu se veliki broj djece koje nazivaju

Pulcinelli. U kabinetu gra∫ke se Vasconijeva gravura prema

Ghezziju (izradio je Ëetiri razliËita prizora) vodi pod

nazivom UËitelj djeËurlije, vjerojatno kao slobodniji prijevod

natpisa na samom prikazu Il Platon de polzinelli… no, javlja

se u literaturi i pod nazivom Ecco qui della Cerra il granCampione… (Acerra je grad u blizini Napulja iz kojega se

smatra da potjeËe njegov lik!). Engleski slikar i graver

Arthur Pond (1701-1758) izradio je dvije gravure prema

Ghezziju od kojih se jedna oslanja na isti predloæak kao

Vasconi. Izraena je u tehnici nalik akvatinti (takozvanoj

mekoj podlozi) ali s izmjenama u detaljima. Prema natpisu

na Pondovim gravurama saznajemo da se izvorno djelo

(crteæ) nalazilo u zbirci “njegove milosti vojvode od

Devonshira”.

literatura: Bénézit, sv. 4, str. 700 (Ghezzi); sv. 10, str. 405

(Vasconi); Dizionario, sv. 5, str. 364-365 (Ghezzi); sv. 11,

str. 259 (Vasconi); Nagler, sv. 19, str. 469; www.burcar-

do.org/commedia/stampe2.htm, 11.10.2005; www.search.

famsf.org, 11.10.2005.

Antonio Canal zvan Il Canaletto

slikar i bakropisac (Venecija, 1697 - Venecija, 1768)

NajveÊi je venecijanski vedutist prije Francesca Guardia,

majstor takozvane egzaktne vedute, kome se pripisuje

upotreba optiËke kutije za reproduciranje πto vjernije per-

spektive. Bio je sin Bernarda slikara i kazaliπnog scenografa.

U Rimu slika krajolike prema Marcu Ricciju (vidi kat. 123,

I. dio ), a po povratku u Veneciju slika prema vedutisti Luci

Carlevarijsu te upoznaje poËasnog engleskog konzula

Josepha Smitha koji postaje posrednik izmeu njega i

engleskih sabiraËa. Canalettov bakropisni opus i

vedutistiËka poetika koji generiraju iz venecijanske lagu-

narne atmosfere, zraËnih perspektiva, svjetlosnih senzacija i

prostora transparentnih sjena, nema prethodnika.

Atmosferska perspektiva usredotoËena je na percepciju iz

daljine u kojoj su oblici liπeni opisnosti te postaju elementi

prostorne strukture i artikulacije svjetlosti. »itav

Canalettov opus nastajao je u mecenatskim odnosima

europskih i to poglavito engleskih residenata u Veneciji,

meu kojima je dominirala liËnost konzula Josepha Smitha.

Njegovom preporukom Canaletto odlazi u Englesku

(1746.) i tamo ostaje Ëitavo desetljeÊe.

Crteæe Duædevih sveËanosti, koje Êe u bakropisu izraditi

Giambattista Brustolon, zapoËinje 1766. (kat. 10-11).

Prema katalogu opusa (Vesme) registrirana su 32 njegova

bakropisa veduta. Danas su poznata 34.

iz serije Vedute altre prese dai Luoghi altre ideate da

Antonio Canal …, Venecija, 1744.

2. Prà della Valle, (1744)

bakropis, obrezan do otiska ploËe 300x435 mm

signatura ispod prikaza lijevo: A. Canal f.; sredina: Prà dellaValle; desno: E [slovna oznaka znaËi da je list otisnut nakon

umjetnikove smrti]

II. stanje ploËe

podrijetlo: zbirka Herzog


Bakropis Prà della Valle (prà = prato = livada) pripada seriji

od 31 vedute posveÊene, engleskom konzulu u Veneciji,

Josephu Smithu (… umiliate, all’Ill.mo Signor Giuseppe Smithconsole di S. M. Britannica … in segno di stima e ossequio … )najveÊem venecijanskom meceni 18. st. koji je posjedovao

iznimni umjetniËki ukus i trgovaËku poduzetnost.

Canaletto je doπao s njim u kontakt 1729. i smatra se kako

je ta veza bila kljuËna u karijerama obojice. Premda je seri-

ja posveÊena konzulu Smithu njena je poetika, koja je u

Ëitavom njegovom opusu najdalje uπla u prostor imagi-

narnog i capricca, bila daleko od mecenatove sklonosti egza-

ktnim vedutama inaËe omiljenijim na europskom

“turistiËkom” i sabiraËkom træiπtu.

Bakropis Prà della Valle u duktusnom smislu nalazi se na

poËetku nastanka serije, jer najbliæi je Canalettovu

crtaËkom rukopisu perom i srodan pripremnim studijama

za slikane vedute. Istodobno, na bakropisu je - skoro “pro-

gramski”, kako piπe Pittaluga - prisutna Canalettova poeti-

ka prostora kao medij razliËitih “agregatnih stanja” u ulozi

∫ltera svjetlosti.

Otisak iz Kabineta gra∫ke prikazuje samo desni dio

panorame Prato della Valle, danas Trg Vittoria Emanuela u

Padovi. Meu istraæivaËima vlada nedoumica je li izvorno

Ëitav Prato bio otiskivan iz jedne velike ploËe, ili je

Canaletto veÊ u poËetku vedutu osmislio kao cjelinu koja

moæe funkcionirati i u dva nezavisna dijela od kojih desni

prikazuje naπ otisak, dok lijevi prikazuje dio panorame trga

s crkvom Sv. Giustine.Pripremni crteæi (iz zbirke konzula Smitha) Ëuvaju se u

Windsorskoj kraljevskoj biblioteci, a u londonskoj zbirci

Brownlow nalazi se Canalettova slika (replika za koju se misli

da je takoer autograf nalazi se u zbirci Friedenburg u

Veneciji), koja se s bakropisom smatra relevantnim doku-

mentom za urbanu povijest Padove. Cjelovitu kompoziciju

prenio je na platno Bernardo Bellottto (Museo Poldi

Pezzoli, Milano).

literatura: Bénézit, sv. 2, str. 490-492; Berto/Puppi, str.

108-109, kat. 210 A, B, C; Bettagno/Bromberg, str. 89, 91,

96; Haskell, str. 308-309; Hind, 225, 227, 365; Nagler, sv.

10

2, str. 324-325; Palluchini/Guarnati, kat. 6-7; Pittaluga, str.

58; Vesme, str. 445-457; str. 449, kat. 7; www.stam-

pevenete.it/artisti/canal/, 07.12. 2004.

Giuliano Giampiccoli

bakropisac i ilustrator (Belluno, 1698 - 1759)

U Veneciji je (1735.) pohaao πkolu Josepha Wagnera

(1706-1780), najveÊeg venecijanskog nakladnika reproduk-

tivne gra∫ke i bakroresca koji je u gradu odræavao vodeÊu

kalkogra∫ju. U Bassanu je kod izdavaËa Remondinija (vidi

nakladnike) brinuo za graviranje i otiskivanje ploËa

odræavajuÊi poslovne odnose s tom najveÊom kalkogra∫jom

na podruËju Veneta od 1740. do kraja æivota. Bio je voditelj

Remondinije graverske πkole (scuola d’intaglio). Kao neÊak

Marca Riccija (vidi kat. 123, knj. I) izradio je 48 bakropisa

prema njegovim krajolicima i vedutama, a ponajviπe je

suraivao s venecijanskim izdavaËima za koje je gravirao

prema tadaπnjim venecijanskim slikarima (Balestra,

Zuccareli, Piazzeta). Izraivao je ilustracije za knjige meu

njima i za izdanje Commedie di Carlo Goldoni (1761.-1777.).

3. Dante u paklu, VII. pjevanje IV. krug (1775 - 1778)

prema Francescu Fontebassubakropis, obrezan otisak ploËe, 199x127 mm

signatura ispod prikaza desno: G. Giampicoli sc.; lijevo; F.Fontebasso inv.podrijetlo: zbirka Lang (iz zbirke Pozza)


Bakropis ilustrira VII. pjevanje, a opisuje IV. krug Danteova

Pakla gdje se Vergilije s lovorovim vijencem, i Dante u

plaπtu s kapuljaËom nalaze pred vragom, dok su u pozadini

pohlepnici i rasipnici. Ilustracija je nastala prema predloπku

Francesca Fontebassa (1707-1769) venecijanskog slikara,

gravera i crtaËa, sljedbenika S. Riccija i G.- B. Tiepola.

Venecijanski izdavaË A. Zatta objavio je (1757-1758)

Danteovu Boæanstvenu komediju, koju je s ilustracijama i

posvetnim sonetom C. Zapata de Cisneros posvetio ruskoj

carici Elizabeti Petrovnoj. Pjevanja su ilustrirali venecijan-

ski slikari: Crivellari, Diziani, Fontebasso, Mangnini,

Margaggi, Schiavoni i dr. Giampiccoli je gravirao prema

Fontebassovim crteæima perom u smeoj tinti antiportu s

Danteovom porukom Venecijancima, te pjevanja VI. i VII.

Pakla, XXII. i XXIV. »istiliπta i XIX. Raja.

2.

11

literatura: Bénézit, sv. 4 str. 709; Magrini, str. 48

(Fontebasso); Nagler, sv. 5, str. 153; www.mtho-

lyoke.edu/lits/library/, 05.06.2004; www.stampevene-

te.it/artisti/gianpiccoli/, 7.12.2004; www.grove-art.com,

11.10.2005.

Giovanni Marco Alvise Pitteri

crtaË i bakrorezac (Venecija, 1702-Venecija, 1786)

UËenik bakrorezaca G. Baronija i D. Faldonija najplodniji

je i najglasovitiji reproduktivni bakrorezac venecijanskog

settecenta. Crteæ je usavrπavao kod slikara G.-B. Piazette i

smatra se prvakom meu njegovim uËenicima. Premda je

Pitteri gravirao u usporednom rasteru na naËin Claude

Mellana (1598-1688), francuskog bakroresca koji je uveo

bakroreznu mreæu neprekinutih paralelnih linija, Hind nje-

gov naËin naziva “travestijom mellanesknog ideala Ëiste li-

nije”. Na sliËan naËin Moschini Êe istaknuti da Pitteri nije u

pravom smislu sljedbenik Mellana veÊ je stvorio osobni sus-

tav linearnog bakroreza, Ëiji je barπunasti utisak ostavljao

dojam kombiniranja s bakropisom. Ipak, dojam dubokih i

mekih tonova Pitteri je postizao Ëistim rezom u kontinuira-

nom gustom lineamentu, popunjavajuÊi praznine teæim i

laganijim naizmjeniËnim istoËkavanjem i iscrtkavanjem

Ëime je “ærtvovao” jasnoÊu obrisne linije. Duktus podatne

chiaroscuralne izraæajnosti omoguÊavao mu je vjerno

prenoπenje mekih tonskih vrijednosti i visokih prosvjetlja-

vanja venecijanskih slikara, osobito: Piazzette, P. Longhia,

Spagnoleta i F. BenkoviÊa (jedan otisak Sv. Franje Paulskogprema BenkoviÊu Ëuva se u Galeriji umjetnina u Splitu).

Prvi njegovi bakrorezi pojavljuju se 1724. a od 1742.

zapoËinje plodnu i intenzivnu suradnju s Piazzettom razvi-

jajuÊi do savrπenstva chiaroscuralnu vjeπtinu u reproduci-

ranju tonova krede i sangvine (Serija apostola i PortretGoldonija prema G. B. Piazzetti). Od 1755. do 1770. (nakon

Piazzettine smrti) suraivao je s Pietrom Longhijem, a od

1760. i sa Giambattista Tiepolom. Bakroreze izrauje i

prema manjim piazzeteskim slikarima (G. Angeli, D,

Maggiotto) i drugim suvremenicima (Novelli, Cignaroli i

Mignardi). Skoro sedamdeset godina bio je vezan uz

venecijansku kalkogra∫ju.

Katalogizirano je 444 Pitterijevih bakroreza, od kojih je 140

izraeno prema Piazzetti.

4. Sv. ©imun (1742.)

prema Giovanni Battisti Piazzetti iz serije Apostolibakrorez, rubovi ploËe obrezani 440x344 mm, list 395x311

mm

signatura ispod prikaza desno: Marcus Pitteri sculpsit. X.;

lijevo: Joannes Bapt. Piazzetta pinxit.natpis u sredini ispod prikaza: Sanctus Simeonadresa ispod natpisa: Venetiis c(…) privilegio (…)Senatus.podrijetlo: zbirka Herzog


Sv. ©imun jedan je od 23 Pitterijeva bakroreza (glave sveta-

ca i portreti) prema Giambattisti Piazzeti. Premda je u sig-

naturi navedena oznaka Piazzetta pinxit, Pitterijeva molba

Venecijanskom senatu 1742. godine za privilegij (vidi

adresu) rezanja 15 glava (serija ukljuËuje; apostole, Mariju,Isusa i Boga Oca) “prema najcjenjenijim crteæima

Giambattista Piazzette”, upuÊuje na to da predloπci nisu

bile slike u ulju veÊ vjerojatno vrlo doraeni crteæi.

Takoer, u Amsterdamskoj zbirci P. de Boer Ëuva se

Piazzettin crteæ (ugljen i bijela tempera) kojemu, prema

Mariuzu, u potpunosti odgovara Pitterijev gra∫Ëki prijevod

- modelacije iz tamnog s visoko prosvijetljenim ondulira-

3.

12

nim plohama - razrjeπavajuÊi dvojbu o tome da li je pred-

loæak bila crteæ ili slika. Godina 1742. je ujedno godina

prvog izdanja serije “12 apostola” nakon kojih su uslijedile

mnoge nove naklade razliËite kakvoÊe.

Meu viπe slikanih inaËica Sv. ©imuna, Mariuz spominje

“lijepu sliku” iz Strossmayerove galerije u Zagrebu, kao

djelo Piazzetine πkole oslonjene na Pitterijev bakrorez.

Slika je bila objavljivana kao Sv. Bartolomej (unatoË atributa

pile koji pripada muËeniπtvu sv. ©imuna) F. BenkoviÊa i s

tom atribucijom (K. Prijatelj) slika dolazi iz venecijanskog

Musea Correr u Strossmayerovu galeriju. Ta se atribucija

odræala do 1957. god. kada R. Gotthardi-©kiljan objavljuje

Pitterijev bakrorez iz Kabineta gra∫ke zakljuËujuÊi da on

“fotografski” odgovara slici i πtoviπe, da je skoro podu-

darnih razmjera. Istodobno R. Gotthardi-©kiljan, na osnovi

duktusa, bakrorez smatra moguÊom kopijom samog

Pitterija, ili kasnijim otiskom s istroπene ploËe sa retuπima

unakrsnog πra∫ranja “stranog” majstorovu rukopisu.

Lanac slikanih prijevoda Pitterijeva bakroreza iz serije

Apostola, koji prvenstveno kazuje o πirokom prijamu

Piazzetine religiozne retorike, a zatim o funkcionalizaciji

gra∫ke kao predloπka za sliku, kod nas je pronaen u zbirci

OsjeËke galerije (Sv. ©imun i joπ 5 apostola) te u Æupnom

uredu u Trpnju na Peljeπcu (cijela serija).

5. Sv. Ambrozije

prema slikaru Giuseppe Angelijubakrorez obrezanih rubova otiska, 336x259 mm

signatura ispod prikaza u desnom kutu: M. Pitteri inc.C.P.E.S.; lijevo: I. Angeli Pin.natpis ispod prikaza: Sanctus Ambrogius Ec:D:r



Iz serije: »etiri crkvena oca Giuseppe Angelija (1709-1798),

Piazzetina uËenika i suradnika na crkvenim narudæbama.

6. Spasitelj svijeta, Redemptor Mundi

bakrorez, 426x311 mm, 435x340 mm

signatura ispod prikaza dolje desno: M. Pitterinatpis ispod ovala: Redemptor Mundivodeni znak



Literatura ne spominje ovaj bakrorez.

7. 4.

13

7. Portret komediografa Carla Goldonia (1763.)

prema Giovanni Battisti Piazzetibakrorez, 145x105 mm, 180x113 mm

signatura ispod prikaza u desnom kutu: Pitteri incid; lijevo:

Piazzetta del.natpis ispod prikaza: Carlo Goldoni Avvocato Venetorecto, stari peËat GK

podrijetlo: nepoznato


Pitteri je izradio dva portreta Carla Goldonija (1707-1762)

prema Piazzetinim predloπcima, a treÊi prema Lorenzu

Tiepolu. DramatiËar i komediograf je s prvim

Piazzetta/Pitterijevim portretom, s beretom na glavi, ostao

nezadovoljan pa je Pitteri izradio ovaj drugi, pro∫njenog

crtaËkog duktusa, s kojim je pjesnik bio toliko oduπevljen da

mu je, u I. svesku prvog ∫rentinskog izdanja (1763.) svojih

komedija gdje je portret i reproduciran posvetio pohvalu.

8. Kralj pije

prema slikaru Davidu Teniersu II.bakrorez, 470x355 mm, 685x495 mm

signatura ispod prikaza u desnom kutu: M. Pitteri sculpsitVenetiis; lijevo: D. Teniers Pinxitnatpis ispod prikaza: Le Roy boit / Nunc in PinacothecaBartholomaei Vitturi / Patritii Veneti.podrijetlo: zbirka Herzog


UoËava se narav bakroresca, kojemu duktusna i tehniËka

inovacija ne pretpostavljaju prednosti za razvijanje osobnog

stila, nego moguÊnost najvjernijeg prijevoda kakvoÊe svjet-

la, povrπine i stila djela kojeg reproducira. Ipak prepoz-

natljivost Pitterijeve manire saËuvana je u barπunastom

karakteru razraene povrπine, koja ne ostavlja “zraka” meu

skoro stopljenim rezovima.

Prema natpisu saznajemo da se izvorna slika flamanskog

slikara Davida Teniersa II. (1610-1690) nalazila u Veneciji

u pinakoteci B. Vitturija no, ne treba je zamijeniti sa slikom

istog autora koja se nalazi u Pradu. Pitterijev bakrorez

prikazuje slavlje blagdana “Tri kralja” 6. sijeËnja (naziva se

joπ i “Dvanaesta noÊ”) kada se u druπtvima biralo najveÊeg

pijanca i “kralja za jednu noÊ”.

literatura: Bénézit, sv. 8, str. 368; D’Amico, str. 75;

Dizionario, sv. 9, str. 127-129; Gotthardi-©kiljan (1957),

str. 6 (Sv. ©imun); Hind, 144, 364, 369; Kugli, str. 6;

str.142-145 (Sv. ©imun); MakoviÊ, str. 64-67 (Sv. ©imun);

Moschini, str. 91-99, str. 95 (C. Goldoni); Nagler, sv. 11, str.

395, kat. 5 (C. Goldoni), kat. 23 (Sv. ©imun), kat. 32 (Sv.Ambrozij); kat. 40 (Kralj pije); Palluchini (1941), str. 94-101;

str. 97, kat. 451-453 (C. Goldoni), str. 100, kat. 473 (Kraljpije); Pallucchini/Mariuz, str. 112 - 113 i 128, kat. 135 A i

179 (Sv. ©imun); Prijatelj, str. 19 (Sv. ©imun); ©imat, str. 39,

kat. 30 (Sv. ©imun); www.stampevenete.it/artisti/pitteri/

(07.12. 2004)

Nepoznati majstor 18. st.

9. Portret senatora Pietra Zusta

prema Francescu Fontebassugravura punktiranjem, bakrorez i bakropis, bakrorezna

kredna manira, 430x 320 mm, 612x404 mm

signatura ispod prikaza u lijevom kutu: F. Fontebasso inv.

adresa ispod prikaza u desnom kutu: Venetiis C.P.E.S. Calc.Magnanatpis ispod prikaza u sredini: EXCELLENTIS // SIMO VIRO /PIETRO // ZUSTO / SENATORI // AMPLISSIMO ; u lijevom kutu:

Bnº4vodeni znak

8.

14

podrijetlo: KOMZA


Premda ovaj otisak nosi privilegij Venecijanskog senata

(C.P.E.S. = Cum Privilegio Excellentissimi Senatus) i adresu

Rimske Calcogra∫je te ime inventora Francesca Fontebassa

(1709-1769) ime gravera nije upisano. Ono πto ovaj list Ëini

posebno zanimljivim osim tretmana motiva koji pripada

karakteristiËnom settecentesknom interesu za karakterne

∫zionomije proslavljene od Piazette, a umnaæane od

Pitterija jest tehnika (vidi kat. 4). RazliËitom gustoÊom

punktiranja matrice postignuti su ∫no stupnjevani odnosi

svijetlo tamnog te svijetlo u odrazima takozvanih lumeg-giatura; no, cilj gravera bio je postignuti dojam crteæa

ugljenom u koji je upleo i bakropisno jetkanje i bakrorezno

πra∫ranje.

Nagler ne spominje ovaj otisak prema Fontebassu no, mi

datiramo njegovu matricu u polovinu 18. st. s obzirom na

vrijeme Fontebassova djelovanja te analogije sa tipologijom

glava u gravurama Pitterija prema Piazetti. Tehnika je u to

vrijeme eksperimentalna premda je joπ u cinquecentu Giulio

Campagnola uveo punktiranje kako bi se pribliæio tonalnim

vrijednostima slikarstva. Ovaj je otisak mogao biti emitiran

iz Rimske Calcogra∫je, najvjerojatnije krajem 18. st.

literatura: Magrini, (Fontebasso); Nagler, sv. 4 str. 406-407

(Fontebasso)

Giovanni - Battista Brustoloni, Brostoloni

bakropisac (Venecija, 1712 - Venecija, 1796)

Od 1739. kao uËenik polazio je kalkogra∫ju vodeÊeg veneci-

janskog bakroresca Josepha Wagnera (vidi kat. 3). Bio je

sljedbenik realistiËne vedute (vedute esatte) venecijanskog

settecenta na tragu L. Carlevarijsa. Izraivao je ilustracije,

naslovnice, za najbolje venecijanske izdavaËe. Poznati su

njegovi portreti te dvije serije gra∫Ëkih prijevoda venecijan-

skih veduta prema Canalettu, koje su mu donijele naslov

interpretatora ovog slikara u vrlo preciznom rukopisu jakih

chiaroscuralnih efekata.

iz serije: O slavi venecijanskog duæda, Venecijanske

sveËanosti

Serija je najpoznatije Brustolonovo djelo i opisuje veneci-

janske blagdane i sveËanosti u 12 bakropisa velikih formata

poznata u 4 izdanja.

10. Novi duæd venecijanske republike govori narodu u

Bazilici Sv. Marka, 1766.

prema Antoniju Canalettubakropis, obrezani rubovi otiska, 441x558 mm

signatura ispod prikaza u desnom kutu: Jo. Bap. Brustoloninc.; lijevo: Antonius Canal pinxit.adresa ispod natpisa: presso G. Battagia in Venezianatpis ispod prikaza: Il novello Doge della Republica di Veneziaparla al popolo nella basilica di S. Marco.IV. stanje

podrijetlo: zbirka MikuliËiÊ


11. SveËanosti na Veliki Ëetvrtak u Veneciji, 1766.

prema Antoniju Canalettubakropis, obrezani rubovi otiska, 440x562 mm, 387x549

mm

signatura ispod prikaza desno: Jo. Bap. Brustolon inc.; lijevo:

Antonius Canal pinxit.adresa ispod natpisa: presso G. Battaggia in Venezianatpis ispod prikaza u sredini: Feste nel giovedi grasso, neitempi della Republica di VeneziaIV. stanje

9.

15

podrijetlo: zbirka MikuliËiÊ

KG HAZU, inv. br.6357

Seriju Solennitá del doge, Feste Veneziane inicirao je izdavaË

Lodovico Furlanetto s kojim je Brustolon Ëesto suraivao.

Kada je 1786. vrlo popularnoj seriji, istekao dvadesetogo-

diπnji izdavaËki privilegij Venecijanskog senata, seriju je

iznova objavio izdavaË Theodoro Viero (vidi kat. 70, 71 i

nakladnike) a potom Battagia, koji je prema adresi bio

nakladnik i tiskar ovih otisaka.

Premda je Brustolonov prijevod Canaletta ostao doslovan u

kompoziciji i prijenosu obrisa njegov prijenos svjetlosnih i

atmosferskih efekata je suh i shematiziran. RijeË je o jed-

nom reprezentativnom konceptu u kojem se gubi

Canalettova siluetarna i transparentna struktura (kat. 2).

literatura: Bénézit, sv. 2. str. 333; Bettagno/Bromberg, str.

52, kat. 70; Hind, str. 365; Alpago Novello, str. 23-24;

Nagler, sv. 2 str. 152; Pittaluga, 1952, str. 14, 104;

www.stampevenete.it/artisti/brustolon (07.12.2004.)

Joseph Marie Vien

slikar i bakropisac (Montpellier, 1716 - Pariz, 1809)

U Parizu polazi Ecole de l’ Académie Royal (uËenik Natoira i

Parrocela). Nagraen od akademije odlazi 1742. u Ecole deRome. ÆiveÊi od slikarskih narudæbi ostaje u Rimu do 1750.

a 1775. se opet vraÊa kao direktor Rimske akademije.

Naklonjen je studiju renesansnih slikara i antiËke skulpture

te najavljuje neoklasicizam. Najvjerniji uËenik njegova

neoklasiËnog usmjerenja bio je veliki Jacques Louis David.

Vienovo bavljenje gra∫kom datira se od 1748. kada je izra-

dio seriju 32 otiska Turske maskerade Ëlanova Francuske

10.

16

Lot i njegove kÊeri tema je vrlo Ëesta u baroku i gra∫ci kasnog

baroknog klasicizma i dok Morghen istu temu prema

Guercinu prenosi u reprodutivnoj maniri (kat. 77)

bakroreza, a Bartolozzi sklon tehniËkim invencijama imiti-

ra Ciprianijevu crtaËku tehniku kredom (kat. 63) Vien je

karakteristiËan peintre graveur. Oslanja se na vlastitu inven-

ciju, a njegov bakropisni duktus, gustih paralelnih duboko

jetkanih linija s jakim kontrastima svjetlo tamnog, podsjeÊa

na maniru Gianbattista Piranesea.

Bakropis se datira 1748., u vrijeme Vienova prvog boravka

u Rimu i meu najranijim je, ako ne i meu prvim njego-

vim bakropisima.

akademije za vrijeme karnevalskih sveËanosti u Rimu

(“Sultanova karavana na putu za Meku”).

12. Lota njeguju kÊeri, 1748.

bakropis, odrezan otisak ploËe, 245x286 mm

signatura ispod prikaza u lijevom kutu dolje: Ios. Vien jnuen.et scul.; desno, Romae 1748.natpis ispod prikaza: Dixit major ∫liarum Lot ad minorem:Pater noster senex est, veni inebriemus cum vino, dorminusquecum eo, / ut servare possimus ex patre nostro semen Gen. Cap.XIX.v.31.32.podrijetlo: zbirka MikuliËiÊ


12.

17

literatura: Bénézit, sv. 10. str. 497-498; Nagler, sv. 20, str.

236-240, kat. 1;

Zbirka Piranesi

Kabinet gra∫ke HAZU posjeduje 48 bakropisa

Giambattista Piranesea i njegova sina Francesca. U zbirku

su pristizali otkupom ili poklonom od 1948. do 1983. god.

Tek deset bakropisa pripada velikom Giambattisti. Od tog

broja izdvajamo Ëak Ëetiri otiska koji su prema suhom

peËatu Rimske kalkogra∫je otisnuti tek nakon πto su

matrice otkupljene od kuÊe ∫rmin Didot, koja ih je tiskala

do 1839. godine kada ih je kardinal Tosti otkupio za

Calcogra∫ju Camerale (vidi nakladnike). RijeË je o kasnijim

otiscima s izvornih ploËa, koje su u veÊem ili manjem dijelu

retuπirane. U smislu zaπtite i Ëuvanja najproblematiËniji je

papir, koji je zbog drvnog sastava skloniji oπteÊenju i oksi-

daciji nego stariji otisci. »etrdeset bakropisa Francesca

Piranesea poklon je obitelji ge. Danice Kochansky i dr.

Vande Kochansky - Devidé iz 1968. te akademkinje Vande

Kochansky - Devidé iz 1983.

Giovanni Battista Piranesi

arhitekt i bakropisac, restaurator i arheolog (Venecija,

1720- Rim, 1778)

Roen je u Veneciji i prvi nauk dobiva od arhitekta M.

Lucchesija i A. Scalfarotta. Nikad ostvarena graditeljska

opsesija saËuvat Êe se samo u signaturama njegovih

gra∫Ëkih otisaka i naslovnicama njegovih serija, koje Êe pot-

pisivati kao architetto. U tom smislu Ficcacci postavlja zani-

mljivu tezu, kako sve ono πto povjesniËari umjetnosti u

Piraneseovu djelovanju istraæuju interpretirajuÊi njegovu

umjetniËku osebujnost (gra∫Ëki opus, traktate, kolek-

cionarstvo, arheoloπki angaæman, restauratorske aktivnosti),

pripada u stvari rekvizitariju nerealiziranog arhitekta, “vir-

tualnog Palladija” 18. st. Perspektivu kao medij vedutizma i

bakropis, tada u Veneciji træiπno najatraktivniju tehniku,

Piranese uËi kod Venecijanca C. Zucchia, a potom kod G.

Vasija u Rimu. Tu Êe usavrπiti svoje speci∫Ëno duktusno

jetkanje gustog linijskog ispisa, u kojemu se duboko izjedeni

tamni tonovi izmjenjuju posve skicoznim slobodnim

crteæom, a rijetko ukrπtavanje linija stvara utisak

neprekidnog vibriranja povrπine.

U Rim dolazi 1740. uz svitu venecijanskog ambasadora.

Kratko studira scenogra∫ju kod D. i G. Valerijana i obilazi

studio gravera G. Vasija. Od 1742. zapoËinje graviranje

perspektiva i arhitektonskih veduta. VeÊ 1747. za vrijeme

boravka u Veneciji zapoËinje seriju Carceri, fantazmagoriju

arhitektonskih interijera koji ugaaju senzibilitetu roman-

tiËnog fatalizma. Po povratku u Rim zapoËinje monumen-

talno djelo Vedute di Roma. Iste godine zapoËinje i Antichità

Romane de’ tempi della Republica - “kljuË Piranesijeva ideala

arheoloπkog djelovanja”. Pedesetih godina objavljuje i

zapoËinje niz serija i zbirki (raccolte) veduta. PoËasnim

Ëlanom Druπtva antikvara (Society of Antiquarians) iz

Londona postaje 1757. Godine 1761. seli se u Palazzo

Tomati na Strada Felie verso Trinita dei Monti kako se

pojavljuje u adresama otisaka (danas Via Sistina), gdje su

objavljene njegove najpoznatije serije Della Magni∫cenza eArhittetura de’Romani. U to vrijeme bavi se i restauracijom

arhitekture (S. Maria del Priorato). God. 1770. intenzivira se

njegov arheoloπki interes. ZapoËinje putovanjima izvan

Rima te odlazi prvi put u Pompeje i Herculanum.

Umire 1778. a svojim djelom posve je izmijenio predodæbu

o povijesnom Rimu. Njegov opus je s jedne strane objedinio

ruinizam (veduta ideata ili di fantasia) predstavljajuÊi ga dra-

matiËnim nabojem rukopisa, rakursa i proporcija, a s druge

egzaktnu rekonstrukciju (veduta esatta). Radionicu nastavlja

voditi sin Francesco (vidi dalje Francesco Piranesi kat. 23-

54), koji je saËuvao zbirku matrica preselivπi je u Francusku.

Danas se zbirka ploËa nalazi u Calcogra∫ji dell’IstitutoNazionale per la gra∫ca u istom kataloπkom redoslijedu, kako

je otkupljena od pariπkog izdavaËa Firmin Didota (vidi

nakladnike).

Firmin Didot je svojim nakladama dodao drugu numeraci-

ju, koja razlikuje otiske tiskane od samog autora s adresom

Presso l`Autore a strada Felice nel palazzo Tomati vicino allaTrinita de`monti, od kasnijih otisaka objavljenih u Parizu.

Cjeloviti katalog njegovih djela objavljen je 1792., a konaËni

broj njegovih gravira u Ficcacijevom katalogu iz 2000.

godine broji 1028 jedinica.

iz serije: Il Campo Marzio dell’Antica Roma (1750-

1762)

Seriju je Piranese radio 1750. u suradnji s engleskim

arhitektom Robertom Adamom. Rimsko izdanje serije dati-

rano je 1762. s posvetom arhitektu, a Piranesi se potpisao

kao Ëlan londonskog kraljevskog druπtva antikvara. Izvorno

izdanje nosi adresu njegove radionice u Palazzo Tomatti na

via Felice.

*kalkografski otisak13. Sarkofag carice Marije Honorije

Sepulchrum Mariae Honoriae Imp. Uxorisbakropis, 192x292 mm, 395x486 mm

signature nema

natpis ispod prikaza: Sepulchrum Mariae Honoriÿ Imp.Uxoris, Stiliconis ∫liae, ex Syenite Lapide, reper= / tum inBasilica Vaticana, in Cella Regis Galliarum, Paullo III. Summoponti∫ce / Vid. Seriem aedi∫c. post Ichnog. magn. Campi Martijsub lit. S.; desno: 447. a Pl. 34dolje u desnom kutu stari peËat GK i suhi peËat: Calcogra∫a

18

Regia di Romapodrijetlo: KOMZA


Bakropis je otisnut sa 34 ploËe u seriji od 37 otisaka serije,a upisani broj 447 upuÊuje da se radi o francuskom izdanju

serije nakladnika Firmin-Didota, koja nosi numeraciju od

broja 418 do broja 455.

*kalkografski otisak14. Scenogra∫ja otoka na Tiberu

Scenographia Insulae Tiberinaebakropis, 212x446 mm, 425x463 mm

signatura na prikazu dolje u sredini: Piranesi Fnatpis na prikazu: Scenographia Insulae Tiberinae. 2. /Reliquiae veterum substructionum. 3. Reliquiae ve=/teris navisLapidae. 4. Templum Divi Bartholomaei. 5. Pons Fabricius. 6.Pons Gra= / tianus. 7. Roma citra Tiberim. 8. Roma transTiberim. 9. Reliquiae Pontis Senatorij./ Vide indicem ruinam.num. 66.; gore desno: Tab. XI. /431.a.dolje u desnom kutu stari peËat GK i suhi peËat: Calcogra∫aRegia di Romapodrijetlo: KOMZA


Otisak iz francuskog izdanja serije oznaËen je brojem 431.a.

a otisnut je s 11. Piranesijeve ploËe. Meu bakropisima iz

serije Il Campo Marzio dell’Antica Roma, koji najveÊim

djelom slikovito prikazuju antikne rimske ruπevine ili njihov

egzaktni izgled presjecima, opisima i tlocrtima, ovaj otisak

je iznimka s prikazom slikovitog izgleda kasnije nadgradnje.

*kalkografski otisak15. Most San Angelo bez novih restauracija

Pons Aelius absque recentibus ornamentisbakropis, 220x405 mm, 421x585 mm

signatura dolje desno na prikazu u kutu: Piranesi Fnatpis: A. Pons Aelius absque recentibus ornamentis. B.

Reliquiae Sepulchri Aelij Hadriani Imp. sine operibus, quaehodie Castra Sancti Angeli dicuntur ostensae / Vide indicemruinam. num. 37. 38.; gore desno kut; 452.b. Tab. XLIIII.dolje desno u kutu stari peËat GK i suhi peËat Calcogra∫aRegia di Romapodrijetlo: KOMZA


Otisak iz francuskog izdanja serije oznaËen je brojem 452.b.

a otisnut je s 44. Piranesijeve ploËe. Prikaz mosta “oËiπÊen”

je od suvremenih nadgradnji i prikazuje izvorni izgled.

iz serije: Vasi, Candelabri, Cippi, Sarcofagi, Tripodi,

Lucerne (1778.)

VASI, CANDELABRI, CIPPI, SARCOFAGI, TRIPODI, LUCERNE, ED

ORAMENTI ANTICHI DISEGNATI ED INCISI DAL CAV. GIO. BATT.PIRANESI PUBLICATI L’ANNO MDCCLXXIIX

Rimsko izdanje serije objavljeno je 1778. i smatra se da je u

cijelosti gravirao Gianbattistin sin Francesco s radioniËkim

majstorima, prema oËevim crteæima nastalim od 1768. do

1778. godine. Otisci su se prvo pojavljivali kao samostalni

listovi. Najpoznatije izdanje od 110 otisaka i dvije

naslovnice vjerojatno je izdao Francesco i to ne prije 1779.

godine. Pariπko izdanje je numerirano od 505. do 618., a

ploËe su otkupljene za Rimsku kalkogra∫ju. U

ZagrebaËkom Muzeju za umjetnost i obrt Ëuva se Ëitava se-

rija najranijeg izdanja.

16. Mramorna antiËka vaza na pogrebnoj urni

Vaso antico di marmo, con urna cinerariaiz serije: Vasi Candelabri Cippi IIbakropis, 388x259 mm, 455x 397 mm

signatura dolje u lijevom kutu: Piranesi F.natpis: Vaso antico di marmo, con urna cineraria sottopostavi,che si vede presso il Cavalier Piranesi.; desno: 586.a.vodeni znak

dolje u lijevom kutu stari peËat GK

podrijetlo: KOMZA


Bakropis potjeËe iz drugog sveska serije posveÊene generalu

Schouvaloffu, promotoru lijepih umjetnosti i vitezu. Otisak

je iz francuskog izdanja (prema broju ploËe).

U seriji iz MUO-a, na istom je listu otisnuta i druga ploËa s

grupom od tri grazie iz Ville Borghese. U ovom kasnijem

izdanju izmijenjen je redoslijed ploËa a kako je otisak

obrezan nije moguÊe ustanoviti da li je imala isti pendant.Natpis govori da se vaza na urni nalazila u Piraneseovoj

zbirci, a ovaj otisak kao i Ëitava serija imali su dvojaku

ulogu, arheoloπkog kompendija i promotivnog prodajnog

kataloga za prosvijeÊenu aristokraciju.

iz serije: Vedute di Roma (1748 - 1777)

PloËe za seriju Vedute di Roma disegnate ed incise daGiambattista Piranesi Architteto Ve(nez)iano, Piranesi je

izraivao tijekom cijeloga æivota prodavajuÊi ih kao

samostalne listove ili u serijama koje su se postupno nadop-

unjavale. Premda njegov sin Francesco u kronologiji kata-

loga piπe da ih je poËeo izraivati 1748. smatra se da je rad

na seriji zapoËeo ranije. Posthumno izdanje sadræi 135 oti-

saka i nosi 1778. godinu, te dva otiska izraena od

Francesca.

19

Za dataciju otisaka, bitan je podatak o cijeni koji se javlja u

adresi rimskih otisaka “A paoli due e mezzo”. Naime, u

francuskim otiscima taj podatak, koji se redovito pojavljuje

uz adresu radionice na Strada Felice u Palazzo Tomattiizbrisan je pa adresa zavrπava sa Trinita de’ monti ... Rimska

izdanja takoer imaju vodeni znak ljiljana. Prva pariπka

izdanja Giambattistinih sinova (1800-1807) nemaju viπe

upisanu cijenu, a Ëesto su otisnuti na papiru T. DUPUY,AUVERGNE iz 1742. Izdanja Firmin-Didota (1835-1839)

imaju dodanu numeraciju od 682. do 821a.

Vedute di Roma Ëesto prikazuju iste toponime u razliËitim

pogledima, ali njihove prve prikaze nalazimo veÊ u albumu

Vedute di Roma Antica e Moderna (1748.) rimskog izdavaËa

Fausta Amidea, meu kojima je od 94 ploËe Ëak 47 gravirao

Piranesi. Album je doæivio mnoga izdanja, a pojedine ploËe

otiskivane su u rimskim vodiËima. Kako ploËe nisu pri-

padale Piraneseu veÊ izdavaËu Amideu one nisu u cijelosti

saËuvane u zbirci Rimske kalkogra∫je.

17. Presjek unutraπnjosti bazilike S. Paolo fuori le

mura

Spacato intorno della basilica di S. Paolo fuori le murabakropis, 415x608 mm, 542x790 mm

signatura u desnom kutu ispod prikaza: Piranesi fecitadresa ispod natpisa lijevo: Presso lÀutore a strada Felice nelpalazzo Tomati vicino alla Trinita de`monti. A paoli due emezzo.natpis: Spacato interno della basilica di S. Paolo fuori le mura,eretta da Costatino Magno, divisa in cinque Navate co’l suaCrociata. Ottanta Colonne di marmo greco, venato di vario col-ore, quivi trasportate / dal sepolcro di Adriano Imperatore, soste-nano le Navate variando di grandezza, e lavoro le laterali daquelle della Navata di mezzo. Altre Colonne dieci di Granitosono sparse per la Crociata ; intorno alla qualle, come ancoraintorno la Navata di mezzo / cronologicamente disposti si veg-gono li Ritratti di tutti i Sommi Ponte∫ci Romani con altrePitture antiche gia quasi consumate dal tempo. Il Pavimento delleNavate e formato di rotti pezzi di marmo, levati dalle Rovine diAltri Edi∫cii antichi.podrijetlo: zbirka IvkoviÊ


U Vedute Varie, izdavaËa Fausta Amidea, (vidi Ficcacci, str.

84 kat. 44) veÊ nalazimo pogled izvana na baziliku San Paolofuori le mura. U Vedute di Roma (Ficacci str. 707, kat. 909)

Piranesi je u karakteristiËnom pogledu, s niskog rakursa,

istaknuo voluminoznost fasade dok se na bakropisu iz

Kabineta gra∫ke ona prikazuje iznutra monumentalnom

prostranoπÊu.

*kalkografski otisak18. Pogled na ostatke blagovaonice Neronove kuÊe

zvane Tempio della Pace

Veduta degli avanzi del tablino della casa Aurea di Nerone…bakropis, 419x557 mm

signatura dolje u desnom kutu: Piranesi Arhitetto fec.adresa ispod natpisa: Presso l’autore a Strada Felice vicino allaTrinità de’ Montenatpis ispod prikaza: VEDUTA DEGLI AVANZI DEL TABLINO

DELLA CASA AUREA DI NERONE, DETTI VOLGARMENTE IL

TEMPIO DELLA PACE / 1. Di qui fu transportata da Paolo V. lagran Colonna che si vede innalzata nella Piazza di S. MariaMaggiore. 2. Muri, e piloni che reggevano la parte opposta delTablino. 3. Nicchie per le statue degli uomini illustri.suhi peËat Calcogra∫a Regia di Romapodrijetlo: KOMZA


Neronova Casa Aurea bila je u viπe navrata motiv

Piranesijevih veduta. Pojavljuju se veÊ u Le Antichità RomaneI (Ficacci, str. 203, kat. 199; str. 206, kat. 204) iz 1756, a u

seriji Vedute di Roma joπ su dvije (Ficacci 693, kat. 887; str.

748, kat. 985) pogleda na njene ostatke.

19. Veduta mosta Salario

Veduta del Ponte Salariobakropis, 405x610 mm, 492x695 mm

signatura dolje desno ispod natpisa: Gio. Batta. Piranesi F.adresa u sredini ispod natpisa: presso l’autore a Strada Felicenel Palazzo Tomati vicino alla Trinità dei monti, A paoli due emezzonatpis: Esso fu fabbricato da Narsete sull’Anione due miglia lon-tan da Roma, ed é fra i ponti antichi / l’unico rimaso intero à nos-tri tempi. 1. Lapide di marmo nel poggio del ponte collame=/moria di Narsete scolpita dalla parte interna. 2. 3.Torricella ed altri muri fabricati poste=/riormente. 4. Modelliusati nella costruzione dellàrco, e lasciativi per comodo de di luifortuiti risarci=/menti. 5. Cavo in cui era uno de` detti modellicaduto. 6. Archi fatti in difesa del Ponte dallìmpeto della acque/ nelle escrescenze del Fiume. 7. Fiume Anione, overo Toverone.8. Via Salaria. 9. Avanzo di antico Sepolcro investito / da fab-briche moderne.podrijetlo: Strossmayerova galerija


SudeÊi po adresi i saËuvanoj cijeni na otisku, rijeË je o otisci-

ma koji su tiskani za æivota Giambattiste u Rimu. RijeË je o

jedinoj Piraneseovoj veduti mosta Salario k tome oprem-

ljenoj iznimno preciznim opisnim legendama.

Palazzo della Consulta 4. Statue Colossali di / Prasitelle, e Fidia,5. Palazzi della Famiglia Ponti∫ciapodrijetlo: zbirka IvkoviÊ


Piranesi je na bakropisima iz razliËitih perioda prikazao

pogled na trg Monte Cavallo s takozvanim kolosalnim

skulpturama Fidije i Praksitela, uvijek mijenjajuÊi motriπte i

doæivljaj njegova prostora. Prvi prikaz potjeËe iz serije Variavedute (veliËina 118x187 mm), a pogled je iz samoga trga

(Ficacci, str. 97, kat. 68). U Vedute di Roma uvrstio je dva

pogleda na trg: s boËne ulice zakrËene fragmentima rim-

skog stupovlja i kapitela (Ficacci, str. 689, kat. 880), dok

pogled s donjeg motriπta pojaËava njihovu monumental-

nost. Bakropis iz Kabineta gra∫ke, najveÊi je, a pogled

preko konjaniËkih skulptura usmjerava paænju na prostra-

nost trga.

22. Pogled na Am∫teatar Flavijevaca, zvan il Colosseo

Veduta dell An∫teatro Flavio detto il Colosseobakropis, 502x713 mm, 535x748 mm

signatura dolje u desnom kutu na prikazu: Cav. Piranesi Fec.natpis dolje u lijevom kutu na prikazu: VEDUTA DELLANFITEATRO FLAVIO DETTO IL COLOSSEO / AMancano i Gradi, e le Sostruzioni, B, che regge-/ vano i detti

20

20. Veduta dvije crkve: Madonna di Loreto i Sta. Maria

presso la Colona

Veduta delle due Chiese Madonna di Loreto i Sta. Maria pressola Colona bakropis, 430x682 mm, 535x780 mm

signatura dolje lijevo na prikazu: Piranesi Fadresa dolje desno, nije potpuna: Si vende presso lÀutore apaoli due e mezzonatpis se nastavlja uz naslov: Veduta delle due Chiese, lùnadetta 1 della Madonna di Loreto làltra 2 del nome di Maria /presso 3 la Colonna Trajana 4 Salita al monte Quirinalepodrijetlo: zbirka IvkoviÊ


Prikaz je zanimljiv, od pogleda na svakodnevni uliËni æivot

do legenda koje ne opisuju detaljnije spomenike veÊ u stvari

lokaciju ove dvije crkve.

21. Veduta trga Monte Cavallo, Kvirinal

Veduta della Piazza di Monte Cavallo, Quirinalebakropis, 475x701 mm, 545x775 mm

signatura lijevo u kutu ispod prikaza: del. et inc. CavalierPiranesinatpis ispod prikaza: Veduta della Piazza di Monte Cavallo /

1. Palazzo Ponti∫cio, 2. strada que conduce a Porta Pia / 3.

19.

Gradi./ C Manca la Vota, sopra cu vi era il Podio, ove se-/devanoi Consoli, il Senato, i Sacerdoti, e le Vergi-/ni Vestali, le qualistavano dirimpetto al Pretorio. / D Sedeva l’Ordine Equestre./ EManca la Loggia, O Pulvinare per l’ Imp.e e sua Cor.te / F.Gradi, di dove scendeva l Imp.e Tito dalle sue Terme.natpis dolje u desnom kutu na prikazu: I Soldati pretorianierano quì disposti, e ne`passaggi. / H. sedeva la Gioventú nobileco’loro Pedagoghi, ed al-/tri attimenti ai Collegj, e Persone dirango. /K. Sedevano le Donne. / L. Scale per salir sopra a legari Canapi per situar la Tenda / M Cappellette, e Croce nel mezzo,e Chiesa moderna. / N Manca la Circonferenza esterna. / OAvanzi di Stuchi lavorati a grottesco.podrijetlo: KOMZA


Piranesi je Koloseum, jedan od najmonumentalnijih rimskih

spomenika, gravirao u πest navrata. »etiri pogleda nalaze se

u seriji Vedute Romane, dok se u rano izdanim serijama

Alcune vedute di Archi triomfali i Le Antichitá Romane I,nalaze dvije. Nije izostavio ni am∫teatre izvan Rima

(Albano i Verona) te u provinciji pa je gravirao pulski

am∫teatar u pogledu s mora (Ficacci str. 118, kat. 98), kojeg

Êe slijediti svi kasniji graveri. Nakon ranih pogleda na

am∫teatre, s pogledom u perspektivi s tla (Pula, Verona,

Koloseum) zanimaju ga drukËija “dramatiËnija” skraÊenja i

takozvani “ruinistiËki” pogledi, a potom ulazi u konstrukci-

21

ju i substrukturu (iznimno su zanimljivi prikazi

Domitianovih kaveza za zvijeri u Le Antichitá Romane IV).

Bakropis Kabineta gra∫ke, najkasniji i po formatu, najveÊi

je prikaz Koloseuma. Istican je zbog Piranesijeva komponi-

ranja motiva u tako krupnom planu da je okolni prostor

posve istisnut, a rakurs u ptiËjem letu (al volo d’ucello) pruæa

pogled u monumentalnu unutraπnju prazninu i sloæeni kon-

strukcijski kostur arhitekture.

literatura: Bénézit, sv. 8 str. 354-356; Nagler, sv. 11, str.

359-361; Ficacci, str. 394 i 398, kat. 485; str. 394 i 404, kat.

494; str. 394 i 426, kat. 527; str. 639, kat. 815; str. 711, kat.

876; str. 701, kat. 899; str. 711, kat. 918; str. 722, kat. 937;

str. 742, kat. 974; str. 775, kat. 997; Focillon, kat. 432; kat.

441; kat. 474; kat. 683; kat. 792; kat. 813; kat. 744; kat. 732;

kat. 849; kat. 759; GaliÊ, str. 139, kat. 86; Petrucci, str. 91-

102; Wilton-Ely, kat. 563; kat. 572; kat. 605; kat. 970; kat.

138; kat. 161; kat. 180; kat. 199; kat. 236; kat. 259.

Francesco Piranesi

bakropisac, bakrorezac, arhitekt i antikvar (Rim, 1758 -

Pariz, 1810)

Prvoroeni sin, uËenik i pomoÊnik Giambattiste Piranesija,

bio je poduËavan kako bi postao nasljednik oËeve vjeπtine i

obiteljskog posla pa je njegovo πkolovanje paæljivo bilo

20.

22

osnivaju 1803. manufakturu terracota reproducirajuÊi

zbirku oËeva muzeja u Palazzo Tomatti. Francesco je u

Parizu stekao veliki ugled: politiËki, poslovni, umjetniËki i

umjetniËko savjetodavni. S braÊom je prevodio oËeva djela

na francuski, a s bratom Pietrom pokuπavao je bez veÊih

uspjeha osnovati akademiju. U Parizu je 1804.-1807.

objavio album Antiquités de la Grande Gréce, prema oËevim

crteæima. Giambattista je te crteæe izraivao sedamdesetih

godina na ekspedicijama u prvom razdoblju arheoloπkih

istraæivanja i studija potaknutih otkriÊima u Pompejima i

Herkulaneumu. Ne samo otisci, veÊ i saËuvane skice

pokazuju veliki odmak od Giambattistinog tretmana pros-

tora i arhitekture, koje se u novije vrijeme, u cijelosti pri-

pisuju Francescu, premda Êe Thomas ustvrditi kako se

“duboki intenzitet Starog Piranesija” (la cupa intensita delVecchio Piranesi) u djelima Francesca pretvara u povrπno i

teatralno pretjerivanje!

Nakon Francescove smrti ploËe Calcogra∫e dei fratelliPiranesi otkupljuje kuÊa Firmin Didot, koja ih tiska sve do

1839. kada ih kardinal Tosti, zaduæen od pape Grgura

XVI., otkupljuje za Calcogra∫ju Camerale (vidi nakladnike).

osmiπljeno. Studirao je arhitekturu sa Parisom, krajolik s

braÊom Hackert, a gra∫ku s Cunegom i Volpatom, velikim

graverima rimske neoklasiËne struje. VeÊ πezdesetih godina

smatra se da je Francesco, uslijed oËeve bolesti i iscr-

pljenosti, aktivno sudjelovao u radionici pa se njemu pri-

pisuje izrada serije Vasi-Candelabri-Cippi (1778.) prema

oËevim crteæima. Nakon oËeve smrti 1778. godine uspjeπno

preuzima bottegu u Palazzo Tomati i njenu produkciju, a

javlja se i njegov potpis. Ponavlja izdanja starih serija,

proπiruje ih prema oËevim predloπcima te objavljuje nove

serije prema oËevim i svojim crteæima.

Bio je poznat kao antikvar i poznavatelj umjetnosti pa je od

πvedskog kralja Gustava III. imenovan specijalnim agentom

za Italiju - na podruËju lijepih umjetnosti. BaveÊi se u ambi-

jentu revolucionarnih previranja kontraπpijunaæom, pri

πvedskoj ambasadi biva nominiran konzulom Napulja,

1794. I dalje se bavi gra∫Ëkim izdavaπtvom te objavljuje Imonumenti di Scipioni, 1795. i La Collection de plus belles stat-ues de Rome, 1796. kao arheoloπki doprinos studijama antike.

Sklon Napoleonu, nakon pada Rimske republike bjeæi s

obitelji u Pariz, noseÊi sa sobom i oËeve matrice. U Depot deMachines, koji im daje na raspolaganje francuska dræava,

braÊa Piranesi Francesco i Pietro te sestra Laura otvaraju

Calcogra∫ju, kasnije preseljenu u Palais du Tribunat. BraÊa

21.

23

iz serije: RazliËiti pogledi na neke ostatke tri velike

graevine koje se joπ nalaze u srediπtu starog grada

Paestuma, 1778.

Differentes vues …de l’ancienne ville de Pesto

Razlike u poimanju motiva i u sposobnostima izmeu oca i

sina vidljive su i u posljednjem velikom projektu

Giambattiste, u seriji koja ilustrira hramove Paestuma

objavljene posthumno s nazivom Différentes vues de quelquesrestes de trois grandes édi∫ces qui subsistent encor dans le mileudel ancienne ville de Pesto ... Kada je 1777-1778. krenula eks-

pedicija u Paestum Giambattista je veÊ bio onemoÊao od

bolesti, a njegovih 20 zapoËetih ploËa je (poprativπi ih s

francuskim tekstom) doradio i objavio Francesco u godini

oËeve smrti (1778.).

23. Ruπevine antiknog hrama

bakropis, 475x675 mm, 640x912 mm

signatura dolje desno: Cav. Piranesi F.

natpis ispod prikaza: Autre Vue interieure des restes du Collégesuppos des An∫ctions. A Façade interieure du Collége. B Façadeinterieure du Pronaos. Trois Colonnes C / qui sont les restes decelles qui formoient le rang qui partageoient l’ édi∫ce en deux

parties. D Assises de Travertins qui soutenoient le Mur /actuellement ruiné, et qui anciennement se réunissoit avec ceuxdes lettres E Chapiteau F qui se trouve ici par accident, et qui /éitoit un de ceux du rang qui manque, et qui continuoit jusqu`auxColonnes C.; gore u lijevom kutu: Planche 13kasniji otisak s vrlo istroπene ploËe

vodeni znak

podrijetlo: Strossmayerova galerija


iz serije: Starine velike GrËke, danas Napuljskog kra-

ljevstva … 1804.

Antiquités de la grande Gréce…prema Giambattisti Piraneseu

Premda se serija pripisuje izvornim Giambattistinim crteæi-

ma (kao πto piπe i na naslovnici) noviji zakljuËci pret-

postavljaju gotovo u cijelosti Francescov rad. Serija je

zamiπljena sedamdesetih godina kada Gianbattista

zapoËinje arheoloπke studije, upuÊujuÊi se na ekspedicije

juæno od Rima prema uznapredovalim iskapanjima u

Pompejima i Herkulaneumu. SaËuvane skice za II. svezak s

vedutama, pokazuju veliki odmak od Giambattistinih studi-

22.

EXPLIQUÉES / PAR ANTOINE - JOSEPH GUATTANI./adresa: À PARIS, / Chez LES PIRANESI, fréres, rue Saint-Honoré, place du Tribunat, n.º 1354: / LEBLANC, Imprimeur-Libraire, place et maison Abbatiale Saint Germain-des-Prés,n.º1121. / AN XII.-1804.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


Naslovnica nosi godinu 1804., a otisci koji su bili sukce-

sivno otiskivani, obzirom na izradu matrica, imaju datacije

do 1807. Izdanje ima tri sveska u imperijalnom formatu, a

Kabinet gra∫ke posjeduje 18 listova veÊinom arhitektonskih

nacrta, tlocrta i presjeka.

25. Presjek stepenica za grob Mamie; Presjek groba

Mamie

bakropis, dva otiska na jednom listu, 387x563 mm (x2),

918x615 mm

signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 13 (1805); lijevo kut: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: (1) Coupe su la longueur del’escalier qui de l’Ustrinum montaint au tombeau de Mamia, oùse voit encore la coupe sur la largeur du tombeau de MarcusPorcius.; lijevo gore u kutu: Vol. II., desno: Pl. XXXVII; (2)

Coupe sur la largeur du tombeau de Mamia, de son plan, de sonUstrinum, et de sa Partie Circulaire appelée Schola.; lijevo gore

u kutu: Vol. II.; desno gore u kutu: Pl. XXXVIpodrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé

KG HAZU, inv. br. 6902 i 6903

24

ja pa se s oprezom pripisuju Francescu za posthumno oËevo

djelo Les antiquités de La Grande Gréce, objavljeno izmeu

1804. i 1807. Crteæi su izraeni perom od trske, zadebljal-

im linijama i neprozirnom smeom tintom, a odnosi svijet-

la i sjena su sumarni. Likovi su u otiscima rudimentarni,

krutih gesta i nespretni te posve ravnoduπni prema svojoj

ulozi oæivljavanja prizoriπta, koje je suπtinsko

Giambattistino obiljeæje. Neki interpreti kao Thomas, koji

teπko prepuπtaju atribucije sinu Francescu, opravdat Êe

suhoÊu i statiËnost likova posljedicom utjecaja siromaπnog i

pustog ambijenta juæne Italije na Giambattistino nadah-

nuÊe.

O ozbiljnosti arheoloπkog projekta govori i angaæman G. A.

Guattanija (1748.-1830.), koji potpisuje redakciju i legende

ovog Francescovog izdanja (vidi dolje tekst naslovnice).

Guattani je bio sekretar rimske Akademije Sv. Luke, profe-

sor povijesti i arheologije te redaktor posmrtno objavljenih

Winckelmannovih djela.

24. Naslovnica serije, 1804.

bakrorez, 910x620 mm

natpis, ANTIQUITÉS / DE / LA GRANDE GRÉCE, /AUJOURD’HUI / ROYAUME DE NAPLES, / GRAVÉES /PAR FRANÇOIS PIRANESI / MEMBRE DEL’ACADÉMIE DE STOCKHOLM, ET ANCIEN MIN-ISTRE DE LA COUR DE SUÉDE À DE ROME, /D’APRÉS / LES DESSINS ORIGINAUX ET LES OBSER-VATIONS LOCALES / DU FEU CÉLÉBRE ARCHI-TECTE, PEINTRE, SCULPTEUR, GRAVEUR, / LECHEY.ER JEAN-BAPTISTE PIRANESI; / RÉDIGÉES ET

29.

30. Tlocrt i presjek dvokatnice

bakropis, dva otiska na jednom listu, 364x541 mm i

361x536 mm, 918x620 mm

signatura ispod oba prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: (1) Plans de la maison a deuxétages supplées dans ses parties, et don’t les restes ont été démon-trées au N˚ b. et y. de la Pl. 44; lijevo gore u kutu: Vol. II.,desno : Pl. XLVIII.; (2) Sections de la Maison à deux étages sup-plées dan ses parties, que l’on a distingué en les gravant au trai etlaissant en clair-obscur les parties existantes; lijevo gore u kutu:

Vol. II.; desno: Pl. XLIX.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


31. Plan Drugog kata dvokatnice s bazilikom;

Dvokatnica u okomitom presjeku

bakropis, dva otiska na jednom listu, 361x537 mm, 920x621

mm

signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: (1) Plan du second étage de laMaison à trois étage et de sa basilique qui sont de niveau avec larue.; lijevo gore u kutu: Vol. II., desno: Pl. L.; (2) ispod gorn-

jeg prikaza: Sections de la susdite Maison à trois étage indiquéesur les Pl. L. et LII. la ligne AA. On a distingué en clair-obscureles parties / existantes; au trait celles qu’ on à suplées dans la Villede Pompeïa.; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LI.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


32. Plan prvog i treÊeg kata trokatnice; Okomiti pres-

jek trokatnice


mm

signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: (1) Plan du premier et dutroisiËme étage / de la maison à trois étages. Le premier se trou-ve au dessous du niveau de la rue, et c’est celui gravéen plein; l’autre étage est ccelui qui est pointillé; lijevo gore u kutu: Vol.II., desno: Pl. LII.; (2) Autre Section en long de la SusditeMaison à trois étages existante dans la Ville de Pompeia.; lijevo

gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LIII.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


33. Generalni okomiti presjek tri prethodne kuÊe


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1816.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Sections général de trois

25

26. Pogled na grob Mamie, 1805.


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 13 (1805.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis ispod prikaza u sredini: Vue du tombeau de Mamia, desa Schola, / de celle qui lui fâit pendant et de deux autrestombeaux Contigus.; lijevo: Vol. II,; desno: Pl. XXXVIII.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


27. Pro∫l dorskog i jonskog stupa s groba Mamie,

1805.

bakropis, dva otiska na jednom listu, 565x390 mm (x2),

617x291 mm

signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 13 (1805.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: (1) Pro∫ls en grand de l’ordreDorique, / qui forme la partie inférieure du tombeau de Mamia.;lijevo gore u kutu: Vol. II., desno: Pl. XL; (2) dolje u sredi-

ni; Pro∫ls en grand de l’ordre Jonique, / qui forme la partieSupérieure du tombeau de Mamia.; lijevo gore u kutu: Vol. II;desno: XLIpodrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


28. Plan ulice prema kuÊi kirurga

bakropis, 567x777, 620x918 mm

signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: Plan général de laContinuation de la rue, et des bâtimens adjacens à la maison duchirurgien; ispod prikaza u lijevom kutu; Vol. II.; lijevo: Pl.XLIV.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


29. KuÊa s tri atrija, tlocrt i okomiti presjek

bakropis, dva otiska na jednom listu, 365x545 i 361x535

mm, 920x619 mm

signatura ispod oba prikaza prikaza u desnom kutu: Gravépar F. Piranesi l’an 1806; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: (1) Plan de la maison qui àtrois Atrium restaureé dans toutes ses parties. Elle à été démon-trée PL. 44. aux Numéros 3. 4 et 5.; lijevo gore u kutu: Vol.II., desno: Pl. XLVI.; (2) Sections de la Maison susdite à troisAtrium; les parties existantes sont gravees en plein et les partiesrestaurées sont graveés au simple trait; lijevo gore u kutu: Vol.II. ; desno: Pl. XLVII.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


26

Maisons précedentes don’t on a demontré les restes dan la Pl.XLIV: depuis le N.º 3. jusqu’au N.º 11. Supplées dans toutesleurs parties correspondante a ce qui à été indiquéles Pl.Précedentes / depuis le N.º 50. jusqu’au N.54_ en les gravant, etlaissaint en clair-obscure les parties éxistantes dans la ville dePompeïa; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LX.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


34. Generalni okomiti presjek trokatnice


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1816.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Sections général de troisMaisons précedentes don’t on a demontré les restes dan la Pl.XLIV: depuis le N.º 3. jusqu’au N.º 11. Supplées dans toutesleurs parties correspondante a ce qui à été indiquéles Pl. préce-dentes.; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno gore u kutu: Pl.XLV.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


35. Ulazna vrata i kapitel Cavediuma


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1086.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Démonstration de la porte prin-cipale de la maison située vis-à-vis de la Basilique, ainsi que duChapiteau en grand de la porte de la maison à trois Cavedium.;lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LVI.(usporedi s KG HAZU, inv. br. 8555)

podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


36. Generalni plan izidinog hrama


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 13 (1805.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Plan général renfermant letemple d’Isis, / deux théâtres le quartier des Soldats, un grandportique, une palestre.; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl.LVIII.(usporedi s KG HAZU 8555)



37. Plan atrija izidinog hrama


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi L’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Plan en grand du temple d’IsisAtrium, Triclinium, et autres bâttiments adjacens.; lijevo gore

u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LIX.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


38. Izidin hram u Pompejima, 1806.


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis ispod prikaza u sredini: Coupes en long et en travers duTemple d’ Isis à Pompeïa, et de ses parties adjacentes, de propor-tion double du plan gravé dan la Pl. précedente. Les partiesindiquées en clair-obscure sont celles existantes; Les partiesgravées au trait sont celles qu`on a supplées.; lijevo dolje u kutu:

Vol. II.; desno: Pl. LX.



39. Drvena vrata Izidina hrama


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Démonstrations géométriquesde la porte de l’eneceinte du temple d’Isis avec ses valves ou bat-tans de bois à trois parties qui la fermaient.; lijevo gore u kutu:

Vol. II.; desno: Pl. LXII.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


40. Dijelovi drvenih vratiju Izidina hrama; Prihvati

drvenih vratiju Izidina hrama


mm

signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 13 (1806); lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: (1) Valves au battonst de boisqui démontrent l’ouverture et fermeture de la porte d l’enceintedu Temple d’ Isis, avec ses pro∫ls et modules en grand.; lijevo

gore u kutu: Vol. II., desno: Pl. LXIII.; (2) Démonstration engrand des gonds qui soutenaient la porte de l’eneceinte du templed’Isis; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LXIVpodrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


41. Veliki plan Izidina hrama


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Plan en grand du temple d’Isis.;lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LXVIII.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


27

44. Naslovni list starine Pompeja, sv. II

Antiquités de Pompeïa…bakropis, 636x462 mm

signatura na prikazu dolje desno: F. Piranesi Fecit.natpis u sredini na prikazu: ANTIQUITÉS / DE POMPEÏA/ TOME SECONDpodrijetlo: zbirka akademkinje Vande Kochansky-Devidé

KG HAZU inv. br. 8551

45. Glavni ulaz u grob Mamija, 1805.

bakropis, 636x462 mm

signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.

Piranesi L’an 13 /1805.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesi

natpis ispod prikaza: Vue extérieure de la porte principale dutombeau de Mamia / Laquelle porte donne entré dans sonUstrinum, et fait voir l’ Intériéur du monument par oú l’onmontait, / au moyen d’un escalier, au plan sur lequel s’élËve letombeau.; lijevo gore u kutu: Vol. II., desno: Pl. XXXIIpodrijetlo: zbirka akademkinje Vande Kochansky-Devidé


46. Geometrijski crteæi vaza i razliËitih fragmenata

pronaenih na grobu Mamija


signature nema

natpis ispod prikaza: Dessin géométral d’un Vase, et de diversfragments trouvés dans le tombeau de Mamia; / ainsi que lesMasques qui étaient dans son Vstrinum.; lijevo gore u kutu:

Vol. II.; desno: Pl. XXXIXpodrijetlo: zbirka akademkinje Vande Kochansky-Devidé


47. Ustrinum, groblje Mamija, 1804.


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi L’an 12 /1804.lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis ispod prikaza: Vue intérieure de l’ustrinum, du tombeaude Mamia, / qui reprsente les petits puits, où se déposaient lesrestes des ossemens brulés / qui ne pouvaient être contenus dans lesurnes colloqué dans les Columbarj.; lijevo gore u kutu: Vol. II.;desno: Pl. XXXXIIIpodrijetlo: zbirka akademkinje Vande Kochansky-Devidé


48. pogled na unutraπnjost radionice u pompejima,

1804.


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi L’an 12 (1804.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis ispod prikaza: Vue Intériéure d’un Boutique dépendente

42. Fasada Izidina hrama


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Aspect du temple d’Isis don’t ladémonstration géométrique à été suplée dans toutes les parties quisont gravées au traits, / ayant indiqué en clair-obscur les partiesexistantes.; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LXIX.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


43. Mozaik na podu Izidina hrama


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredina ispod prikaza: Pavé de Mosaique blanc, et noirqui orne la cellule du Temple d’Isis, et Inscription en grand quiétait sur la porte de son enceinte; lijevo gore u kutu: Vol. II.;desno: Pl. LXX.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


44.

28

desno gore u kutu: Pl. LIXpodrijetlo: zbirka akademkinje Vande Kochansky-Devidé


54. Izidin hram i mali egipatski hram, 1806.


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi L’án 1806; lijevo u kutu: Dessiné par I. B. Piranesinatpis ispod prikaza: Perspective du Temple du Temple d’Isis,et du petit Temple Egyptien / tels qu’ils se trouvent audjoudhuy,ainsi que d’ une portion de L’Atrium qui les environnent.; lijevo

gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LXV.podrijetlo: zbirka akademkinjeVande Kochansky-Devidé


Svi otisci Starine Pompeja, sv. II. iz zbirke Kabineta gra∫ke

obrezani su i podlijepljeni na karton na Ëijoj je poleini zali-

jepljen tekst legende sa signaturom.

literatura: Bénézit, sv. 8, str. 354; Calvesi, str. 41-49;

Nagler, sv. 11, str. 361-363, kat. 14 (GrËke starine);

Thomas, str. 24-25, 57-58; Wilton-Ely, str. 48, 52, 74, 136,

138, 142, 146, 146.

Domenico Cunego

crtaË i graver (Verona, 1724. ili 1725.- Rim 1794. ili 1803.)

Prema izvorima (Gori Gandellini) bio je samouk graver.

UËio je kopirajuÊi gra∫ke koje je nalazio na træiπtu a navode

se i slikarske poduke koje nisu u biogra∫ji potvrene.

U najranijim radovima ilustrira numizmatiËke zbirke (sa D.

Valesijem), a presudni obrat u karijeri je susret s braÊom

Jamesom i Robertom Adamom (Robert Adam slavni je

neoklasiËni arhitekt antikvar) koji Cunega angaæiraju da

gravira crteæe prema antiËkim ruπevinama J. Clerisseaua pa

de la derniere maison placée à droite en entrant / dans la Ville dePompeïa.; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl.XXXXVpodrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


49. Pogled na cavedium u pompejima, 1805.


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi L’an 13 /1805.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis ispod prikaza u sredini: Vue de la Cour ou CavediumCorinthien de la maison la plus remarquable apèrs celle duChirurgien indiqué à la Pl. 44. / sous les N.ºet y. dans la Ville dePompeïa.; lijevo u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LIVpodrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


50. Perspektivni prikaz kapitela s ulaza kuÊe nasuprot

bazilici


signatura ispod prikaza u desnom kutu: G (saËuvano odGravé) natpis ispod prikaza: Plan perspectif du Chapiteau qui ornaitl’entrée de la maison située vis-à-vis de la Basilique, marquéN.º13 à la PL. XLIV; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl.LVIIpodrijetlo: zbirka akademkinje Vande Kochansky-Devidé


51. Pogled na Izidin hram


signature nema

natpis ispod prikaza: Vue de l’Aspect du Temple d’Isis, et desdeux ailes de son Peristil; / le tous pris de face; lijevo gore u

kutu: Vol. II.; desno: Pl. LXVIpodrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé


52. Predvorje i Êelija Izidina hrama


signature nema

natpis ispod prikaza: Vue interierure du Pronao, et de cellule dutemple d’Isis.podrijetlo: zbirka akademkinje Vande Kochansky-Devidé


53. Ulaz u svetiπte izidina hrama, 1805.


signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi L’án 13 /1805.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis ispod prikaza: Vue de la porte de l’enceinte du Templed’Isis;/ on voit la partie interieure de l’aile de l’Atrium corre-spondente à la porte du Temple de la Ville de Pompeïa.; Vol. II.;

50.

29

tom prilikom izrauje i dvije ploËe za slavnu seriju Ruins ofthe Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia. U

Londonu (1763.) nastavlja suradnju s njima te koristeÊi nji-

hove veze upoznaje Gavina Hamiltona, engleskog slikara i

umjetniËkog znalca, koji æivi u Rimu. Za njega izrauje 22

od 44 ploËe za Schola Italica Picturae (Rim, 1773.), repro-

dukcije talijanskog slikarstva 16. i 17. st. i reproducira nje-

gove slike. Poznat u Rimu pozicioniran u neoklasiËnim kru-

govima bio je omiljeni graver A. R. Mengsa i prema nje-

govim crteæima Cunego gravira 40 bakroreza sa glavama

Rafaelove Atenske πkole. Godine 1785. pozvan je u Berlin

gdje izrauje kraljevske portrete i tamo raste njegov interes

za tehniku mezzotinte (maniére noire).

Njegove osnovne tehnike bile su: linearni bakrorez u

rasponu naj∫nijih tonskih raspona te bakropis i suha igla,

koje su imale asistentnu ulogu u ∫nim prijelazima tonova i

postizanju klasicistiËkog reljefnog plasticiteta. Krajem sto-

ljeÊa popularnost njegovih radova opada, a (sudbina koja je

zatekla i Volpata, vidi kat. 69), a njegovo mjesto zauzima

Raphael Morghen (kat. 76-90).

prema ciklusu homerskih tema Gavina Hamiltona

Tri otiska Domenica Cunega pripadaju seriji od pet

bakroreza, koje je izradio prema ciklusu slika na temu

Homerove Ilijade i Patroklove smrti Gavina Hamiltona

(1760-1775). U Zbirci Kabineta gra∫ke nedostaju otisci

Ahilej oplakuje Patroklovu smrt (1767) i Ahilejev bijes nadgubitkom ropkinje Briseide (1769), dok za πesti motiv iz

Hamiltonove serije, Oproπtaj Hektora od Andromahe, nije

poznat niti jedan otisak.

I Hamiltonov ciklus, kao i Cunegov gra∫Ëki prijevod sma-

traju se jednim od najznaËajnijh neoklasiËnih projekata prije

dolaska J.- L. Davida u Rim.

55. Ahilej iskaljuje bijes nad Hektorom, 1766.

prema slici Gavina Hamiltonabakrorez, 440x655 mm, 444x660 mm

signatura dolje u desnom kutu: Dominicus Cunego sculpsitRomae 1766; lijevo: Gavinus Hamilton pinxitnatpis u sredini ispod prikaza: Achilles in Examinem HectoraSaevit - Achilles vents His Rage on Hector / from the originalpainting in the collection of his grace the Duke of Bedfordpodrijetlo: nepoznato


Usmrtivπi u surovom dvoboju Hektora, sina Trojanskog

kralja Prijama, Ahilej osveÊuje smrt prijatelja Patrokla.

IskaljujuÊi bijes vezao je nagog Hektora za svoja bojna kola

i u punom sjaju, u oklopu koji je za njega iskovao Hefest,

odvukao ga je pod trojanske zidine. S bedema, obeznanju-

juÊi se od boli u naruËje obitelji, prizor promatra njegova

æena Andromaha, (Ilijada 22, 95-515).

56. Prijam otkupljuje Hektorovo mrtvo tijelo od

Ahileja, 1775.

prema slici Gavina Hamiltonabakrorez, 440x655 mm, 444x660 mm

signatura dolje u desnom kutu: Dominicus Cunego sculpsitRomae 1765; lijevo: Gavinus Hamilton pinxitnatpis u sredini ispod prikaza: Priamus redimit mactatumHectora donis - Priam redeems the dead body of Hector / Fromthe original painting in the possesion of Luke Gardiner Esg.chilles in Examinem Hectora Saevit - Achilles vents His Rage onHector/ from the original painting in the collection of his gracethe Duke of Bedfordpodrijetlo: nepoznato


52.

30

Kralj Prijam, uz pomoÊ Hermesa, dolazi Ahileju preklinjati

za sinovo tijelo. Iskalivπi bijes Ahilej udovoljava Prijamovoj

molbi. »itav se prizor odvija u Ahilejevu πatoru. Stari kralj

Prijam, s dugom bijelom bradom, kleËi ljubeÊi ruku ratnika

koji sjedi, dok se kroz raskriljeno πatorsko krilo vani moæe

vidjeti Hektorovo nago tijelo joπ uvijek vezano za Ahilejeva

bojna kola (Ilijada 24, 469).

57. Andromaha oplakuje Hektora, 1764.

prema Gavinu Hamiltonu bakrorez, obrezani rubovi otiska, 407x610 mm

signatura dolje u desnom kutu: Dominicus Cunego sculpsitRomae 1764; lijevo: Gavinus Hamilton pinxitnatpis obrezan



U Prijamovoj trojanskoj palaËi leæi Hektorovo mrtvo tijelo.

Andromaha ga okruæena oæaloπÊenima oplakuje dok je

siÊuπni sin Astijanaks tjeπi. (Ilijada 24, 718).

literatura: Bénézit, sv. 3, str. 297; Dizionario biogra∫co, sv.

9, str. 353-358; Hall,, str. 311-312; Le Blanc, sv. 1, str. 74;

Locquin, str. 153, 156; Pezzini, str. 867; www.groveart.com

(Pedrocco F.; Cunego, 27. 09. 2005.)

Giovanni Domenico Tiepolo, Giandomenico

slikar, crtaË i bakropisac (Venecija, 1727-Venecija, 1804)

Domenico, sin Giambattista Tiepola najveÊeg slikara

venecijanskog rokokoa i posljednjeg velikog slikara sakral-

nih tema, povijesti, mitologija i alegorija nalazio se izmeu

“mitoloπke retorike” oËeva slikarska opusa i nastupajuÊeg

klasicizma. Bio je oËev pomoÊnik te je s njime boravio u

Würzburgu, Dresdenu i Madridu od 1761. do 1771. kada se

nakon oËeve smrti vraÊa u Veneciju. Osim bakropisnih pri-

jevoda oËevih slika i crteæa (prije odlaska u Madrid 1762. u

dvije knjige sakupio je 60 listova) prenosio je u bakropis i

svoje invencije (slike i crteæe). Svojim gra∫kama postaje

dijelom fenomena kojeg H. Focillon naziva “eau-forte à la

vénitiene“ (Canaletto - Tiepolovi - Piranese) i u kojemu je

svjetlost dominantan poetski, dramatski i stilski element.

Bakropisnim majstorstvom nadmaπio je svojega oca nalazeÊi

osobni rukopis izmeu opisnog i linearnog te dinamiËnog i

svjetlosno razigranog s karakteristiËnim zatamnjenjima

duboko izjedenih ploËa. Bakropisne serije Via Crucis te Bijegu Egipat posve su neovisne od oËevih predloæaka, a autor je

Ëitavog niza crtaËkih i bakropisnih karikatura na temu

Maskerada i PulËinele.Poznato je oko 180 njegovih bakropisa.

55.

31

iz serije prema slikama iz crkve San Polo u Veneciji

58. Sv. Jeronim Emilijanski s djeËakom koji kleËi

bakropis, obrezani rubovi otiska ploËe, 205x80 mm

signatura ispod prikaza nije saËuvana zbog obrezivanja

(prema Vesme: Joannes Dominicus Tiepolo / invenit pinxit etdelineavit)

natpis (na listu koji Ëita mladiÊ): ITE ECCE - EGO MITO

-VOS

vodeni znak na starom podlijepljenom papiru (iste vrste kao

i papir otiska kat. 59)

Na poleini perom i tintom zabiljeæeni raËuni i tekst u

staroj rukopisnoj gra∫ji.

59. Sv. Margarita Kortonska u adoraciji pred raspelom

bakropis, obrezani rubovi otiska ploËe, 205x80 mm

signatura ispod prikaza zbog obrezivanja nije saËuvana

(prema Vesme: Joannes Dominicus Tiepolo / invenit pinxit etdelineavitpodrijetlo: zbirka Herzog


Bakropisi pripadaju seriji od 7 listova s naslovnicom koju je

1749. Domenico izradio prema vlastitim slikama za OratorijSv. Kriæa u venecijanskoj crkvi S. Polo. Potpisao se na sig-

naturi kao inventor, slikar i bakropisac. RijeË je o Via Crucis,ikonogra∫ji svjedoËenja o Svetom Kriæu (Sv. Helena nalaziistinski Kriæ, S. Vicenzo Ferreria propovjeda u polju, Martirijsv. Ivana Nepomuka, Sv. Jerolim Emilijanski djeli hranusiroËiÊima ...) od kojih su neke slike izgubljene. VeÊ Sack, u

crkvi S. Polo, ne nalazi traga platnu Sv. JeronimaEmilijanskog (smatra da predstavlja Sv. Josipa iz Casalanze)

dok je slika Sv. Margarite u stanju koje je nemoguÊe restau-

rirati (Rizzi).

Domenico Tiepolo ulanËanim, drhtavim linearnim duktu-

som isprekidanih linija (od ruba do ruba) stvara elastiËno

bakropisno tkanje, koje kroz postupak sukcesivnog jetkanja

dosiæe raspone od najnjeænijih do duboko “ukopanih” tam-

nih tonova. Posljedica toga je svjetlosno zraËenje bijele

papirne podloge i kroz najguπÊi superponirani sloj linijskog

rastera. RazliËita usmjerenja povrπina i dubina te skoro tak-

tilni, duboko jetkani raster stvaraju njemu svojstvene iznim-

no svjetlosne bakropisne nervature. Osobiti je efekt uskih i

visokih formata ovih relativno malih ploËa doæivljaj prizora

kao dio zbivanja i atmosfere πto se πiri ispod ruba otiska.

literatura; Bénézit, sv. 10, str. 180-181; Hind, str. 226-365;

Molmenti, str. 129; Nagler, sv. 18, str. 475-478, kat. 28 i 29;

Sack, kat. 51, 53; Pignatti, str. 14-15, kat. str. 1; Palluchini,

1941, 369, 370; Pittaluga, str. 148 - 160; Rizzi, 1970, kat.

59, 60, Rizzi, str. 152-155, kat. 62 i 63; Vesme, str. 412, kat.

66 i 68; www.stampevenete.it/artisti/tiepolo/ (7.12. 2004)

Francesco Bartolozzi

slikar, crtaË i bakrorezac (Firenza, oko 1728-Lisabon, 1815)

Bartolozzijeva, iznimno uspjeπna, graverska karijera zasni-

vala se na primjeni i usavrπavanju tehniËkih inovacija

dubokog tiska druge polovine 18. st. πto je uvelike utjecalo

na reproduktivnu gra∫Ëku produkciju u Europi, a osobito u

59.

32

61. Alkander i Nerina, 1784.

prema Giovanni Battisti Ciprianijubakropis i bakrorez, punktirna manira u boji, 272x210 mm,

351x241 mm

signatura dolje desno uz oval: Engraved by F. Bartolotti: lije-

vo: Drawn by G. B. Ciprianinatpis ispod prikaza: ALCANDER // & NERINA / I onlybead a little Woodbine Bower // Where I might sit and wheep.Masons English Gardenadresa dolje u lijevom kutu: A Paris chez Haines, rueDauphine, au Musee; desno: Avec Priv. du Roi.; u sredini:

Publishd Octr, 20th 1784. by Jam s. Gamble. Nº 127. Pall.Mall.posveta ispod natpisa: To his Grace the // Duke of Dorset /Ambassador to the // Court of Franc; / This Plate is humbly ded-icated // by His Graces much Oblidged / and most humble //Servants James Gamblepodrijetlo: nepoznato


Engleskoj. Prve je poduke primio od oca Gaetana, ∫rentin-

skog zlatara. Studij zapoËinje na Accademiji di Belle Arti u

Firenzi, potom studira antiku u Rimu postajuÊi vjeπti

akvarelist i pastelist. Ne mareÊi za interpretativnu slobodu

gra∫Ëkih prijevoda on i bojom teæi vjernosti reproduciranja

starih i suvremenih majstora. U Italiji kao sljedbenik J. G.

Willea (1715-1808), veoma utjecajnog francuskog gravera,

i u Veneciji (1748) uËeÊi u radionici J. Wagnera (1706-

1780) u klasicistiËkoj shemi Ëistoga bakroreza, reproducira

crteæe i slike starih talijanskih majstora u rasponu od J.

Veronesea do P. Longhija. Njegova vjeπtina i klasicistiËki

senzibilitet u tehnikama mekih kreda privukli su engleske

mecene u Veneciji. Pozvan je u Englesku od bibliotekara

kralja Georga III. nakon velikog uspjeha otisaka prema

Guercinovim crteæima. Surauje sa Robertom Adamom na

gravurama Dioklecijanove PalaËe. Dolaskom u Englesku

(1764.), primjenjuje francusku maniru u kredi (crayonmanière) i engleski stipple manner (punktirnu maniru) s

velikim utjecajem na gra∫Ëku produkciju u zemljama, iz

kojih su tehnike potekle, postajuÊi predvodnikom Ëitave

πkole. Jedan je od osnivaË Royal Academy (1768.), a kada je

postao Ëlanom Incorporated Society of Artist bio je jedan od

najtraæenijih europskih reproduktivnih gravera a njegova

radionica je djelovala uz pomoÊ Ëak pedesetak pomoÊnika.

Tada je i vrlo blizak s talijanskim slikarem G. B.

Ciprianijem (1727-1785) koji je zbog neoklasiËne eleganci-

je stila imao veliki uspjeh u Engleskoj. Imenovan je

graverom kralja Georga III., ali 1802. prinuen je zbog

∫nancijskog sloma otiÊi iz Londona. Imenovan je direk-

torom Nacionalne akademije u Lisabonu. U inventaru

National Portrait Gallery u Londonu evidentirano je 64

portreta koje je naslikao ili gravirao prema drugim majs-

torima, a sam se pojavljuje na 13 onovremenih portreta;

sam ili u druπtvu umjetnika, literata i akademika.

U njegovom oeuvre katalogu zabiljeæene su 2553 gra∫ke.

Francescov sin Gaetano Bartolozzi (1757-1821) od 1785.

postaje izdavaËem oËevih gra∫ka.

60. Smrt Klorinde

prema Angelici Kauffman punktirna manira u boji, 255x215 mm, 255x240 mm

signatura ispod prikaza desno: F. Bartolozzi sculp.; lijevo:

Angelica Kauffman pinxitnatpis ispod prikaza: MORTE DI CLORINDA / E la mannuda e fredda alzando verso / Il cavaliero, in vece parole,/ Gli dapegno di pace in questa forma / Passa la bella donna e par quedorma.podrijetlo: nepoznato


62.

33

Smrt Klorinde prema A. Kauffman (iz epa Torquata Tassa,

Gerusalemme Liberata, 1575.) te Alkander i Nerina, prema

prijatelju G. B. Ciprianiu, s kojim je intenzivno suraivao u

Londonu, dvije su karakteristiËne Bartolozzijeve gra∫Ëke

reprodukcije - pokazuju i sklonost sentimentu patetiËnog

klasicizma tadanjih slikara - tehnici punktirne bakrorezne

manire u boji koja izvrsno oponaπa mekoÊu pastela u boji.

62. Slavni Vincent Lunardi u pratnji dva prijatelja na

svojem treÊem letaËkom izletu iz St. Georges’ Fields u

Londonu 1784., 1785.

prema John Francis Rigaudubakropis i bakrorez, punktirna manira, obrezan s desne

strane do otiska ploËe, 330x244 mm

signatura ispod prikaza desno: F. Bartolozzi sculp.adresa: Publish’d June 25th 1785. by E. Wyalt next door to thePantheon, Oxford Street.natpis ispod prikaza: Three favorite aerial travellers. / VincentLunardi Esqr. ∫rst Aeronaut in England, / George Biggin Esqr./ and M. rs Sage ∫rst English Female Aerial Traveller.podrijetlo: zbirka Herzog


Gra∫Ëki otisak predstavlja πiroki raspon produkcije radioni-

ce Francesca Bartolozzija koja nije imala ni tematskih ni

genrovskih ograniËenja. U ovom sluËaju radi se o suvre-

menom dogaaju. Vincet Lunardi bio je senzacionalan

mladiÊ, dvadesetdvogodiπnji ambasador napuljskog kralja u

Londonu, strastveni izumitelj i aeronaut i jedan od prvih

“balonista”. Prikazan je njegov dvosatni let preko St. James

parka i Picadillyja na koji je poveo gospoicu Laetitiju Sage

(prvu æensku aeronauticu) i prijatelja George Biggina, 29.

srpnja 1785. InaËica ove punktirne gravure tiskana je i

objavljena sto godina kasnije (1887.) u Gaston Tissandier,

Historie des ballons and des aeronautes celebres: 1783-1899.

63. Starac i dvije djevojke (Lot i njegove kÊeri), 1796.

prema Giovanni Battisti Ciprianijubakrorez, punktirna gravura, obrezani rubovi otiska ploËe,

190x284 mm, 184x284 mm

signatura ispod prikazadesno: F. Bartolozzi scul.; lijevo: G. B.Cipriani inv.adresa, u sredini ispod prikaza: London Pub.das the Act directsJan.y 1.st 1796 by G. Bartolozzi.podrijetlo: zbirka Herzog


Otisak je izniman primjer klasicizma s referencijama na

renesansni Rafaelov crteæ koji je bio uzor Bartolozzijevu

vrπnjaku G. B. Ciprianiju Ëiji su crteæi proslavljeni upravo

63.

34

1726), ∫rentiskom baroknom slikaru Ëiji je znaËaj istaknut u

fresko dekoraciji palaËe Corsini u Firenci. Kako Ëitamo u

natpisu i bakrorez je posredovanjem crtaËa bio zasnovan na

fresko slici Ëije se mjere toËno navode.

literatura: Bénézit, sv. 1, str. 531-532; Dizionario, sv. 6,

793-796; Hind, str. 209, 291, 365, 373, 380, 383, 384;

Hozo, str. 391, 415, 450, 532; Le Blanc, sv. 1, 1854; Nagler,

sv. 1. str. 298-301; Palluchini 1941, str. 118-121; Petrucci

1953 (1), str. 84-91; Vesme/Calabi, str. 865, III/IV

(Lunardi); Thieme-Becker, sv. II, str. 580-582; Towndrow,

str. 45-53; www.stampevenete.it/artisti/bartolozzi (7. 12.

2004.); www.groveart.com (14.10.2005); www.scienceand-

society.co.uk (14.10.2005), (Lunardi); http://rzbs4.biblio-

thek.uni-regensburg.de/portrait/ (10. 09. 2005), (Alvise

Pisani);

Violante Vanni

gra∫Ëarka (Firenza oko 1732 - 1776)

graverovim gra∫Ëkim prijevodima. Bartolozzi je punk-

tirnom tehnikom ostvario dojam mekoÊe crteæa u kredi

(crayon manière) ili ∫nih tonskih skala srebrenke.

64. Dva putta s harfom

bakrorez, dijelom obrezan otisak ploËe, 72x72 mm

signatura ispod prikaza dolje desno: F. Bartolozzi sculp.; lije-

vo neËitko: Inv…natpis na prikazu na girlandi: For the bene∫t of Mr. Jonespodrijetlo: zbirka Herzog


65. Portret Prokuratora crkve sv. Marca Alvise

Pisanija, 1793.

prema Domenicu Pellegrinijubakrorez, 423x303 mm

signatura ispod prikaza desno: Bartolozzi sculps. 1793.; lije-

vo: Pellegrini pinxit 1793.natpis ispod prikaza: Aloysius Pisani Aques - Et Divi Marciprocurator - electus die 29. Jan. Anno MDCCXCII . M. V.podrijetlo: zbirka Herzog


Portretirani Alvise Almoro Pisani i sam mecena bio je

potomak obitelji koja je u Venetu podigla jednu od najzna-

menitijih baroknih palaËa s freskama Giambattista Tiepola

(Apoteoza obitelji Pisani) takozvanu Villu Stra, po monu-

mentalnosti usporedivu s Casertom i Versaillom.

66. Andreas Quirino Senator Venetus, 1794.

punktirna manira, bakrorez 306x231 mm, 440x301 mm

signatura u sredini ispod natpisa: Ne omnis morier //Bartolozzius me sculpsit. / Anno 1794.natpis ispod prikaza: ANDREAS QUIRINO // SENATORVENETUSpodrijetlo: zbirka Herzog


67. Adonis u lovu na vepra

prema slici Antonija Domenica Gabbianijabakrorez, 450x438 mm, 452x645 mm

signatura ispod prikaza desno; Francesco Bartolozzi inci; lije-

vo: Gius. Zocchi del: sredina: Pittura a fresco d’ Ant. DomGabbiani / Larga palmi 8. once 7., Alta palmi 8.podrijetlo: zbirka Lukanc


Smrt Adonisa, kojega je zaljubljena Venera uzalud ljubavlju

pokuπala odræati na æivotu, tema je koja povezuje genre kra-

jolika, mit i povezana je uz izmjenu godiπnjih doba karak-

teristiËnih za tematiku velikih alegorijskih baroknih ciklusa.

Isto nalazimo i u bakrorezu prema A. D. Gabbianiju (1652-

68.

35

O Violante Vanni nema dovoljno podataka, osim da je bila

uËenica Roberta Strangea (πkotski graver, pisac i sabiraË,

1721-1792). Djelovala je kao vrlo aktivan, sposoban i sves-

tran bakrorezac u Firenzi (reprodukcije, kartogra∫ja, ilus-

tracije). Bila je angaæirana od Marie Luise, Velike toskanske

vojvotkinje za ilustraciju Storia naturale degli ucelli, 1767-1776. koja je sadræavala 600 rukom koloriranih otisaka na

Ëijoj je izradi radila zajedno sa crtaËem Lorenzom Lorenzi

Ëitavo desetljeÊe. Njeno ime je istaknuto ponajviπe udjelom

u tom najveÊem ornitoloπkom kompendiju kojeg je uredio

prirodoznanstvenik Saverio Manetti.

68. Portret mladiÊa

prema slici Alessandra Alloria zvanog il Bronzinobakrorez, signatura ispod prikaza dolje desno: ViolanteVanni fe.; desno: Lorenz. Lorenzi del.Natpis ispod prikaza: Quadro di Allessandro Allori detto ilBronzino / Alto Palmi 4 once 1 Largo Palmi 3 once 3 / XXVIIIpodrijetlo: zbirka Herzog


Portret mladiÊa jedini je gra∫Ëki list u zbirci starih majsto-

ra Kabineta gra∫ka kojega je izradila jedna gra∫Ëarka.

Premda autorica nije uvrπtena u niz velikih umjetnica kao

πto su primjerice bakrorezaËica Diana Mantovana, slikarice

Orazia Gentileschi i Sofonisba Anguisola te neπto mlaa

venecijanska redovnica Isabella Piccini Ëiji su opusi velikim

djelom istraæeni, njen bakrorezni duktus i njegova gustoÊa

te opus visokog metjera nije zanemariv. U ovom portretu

prema Alessandru Bronzinu posinku velikog maniriste

Agnola Bronzina, rijeË je o tipiËnoj bakroreznoj inter-

pretaciji “iz tamnog” koja najavljuje mezzotintu. Crteæ

prema Allorijevu portretu izradio je Lorenzo Lorenzi

umjetnik i sveÊenik koji je pratio Violante na svim projekti-

ma kao crtaË.

literatura: Bénézit, sv. 1, str. 12 (Allori), sv. 10, str. 394.;

www.printgalleries. (5.09. 2005), (Vanni); www.grove-

art.com, (5.09. 2005.), (Allori)

Giovanni Volpato

crtaË i graver (Bassano, 1733 - Rim, 1803)

Godine 1760. ulazi u slavnu radionicu gravera i izdavaËa

Remondini iz Bassana. UoËivπi njegov talent F. Bartolozzi

ga poziva u Veneciju (1762.) gdje gravira prema venecijan-

skim majstorima ostavπi savjetnik Remondiniju. Nakon

boravka u Parmi gdje radi na ciklusima dvorskih sveËanosti

1772. odlazi u Rim. Sudjeluje sa osam ploËa na

Hamiltonovoj Schola Italica Picturae. Njegova graverska dje-

latnost a∫rmirala se kroz dvije posve razliËite produkcije.

Prva se oslanjala na venecijanski ukus za krajolike a druga,

ona koja mu je donijela slavu, na klasiËni repertoar rimske

tradicije u kojoj je reproducirao djela Rafaela,

Michelangela, Carraccija i njihove πkole u hladnoj i

akademskoj tehniËkoj virtuoznosti. Njegova slava potjeËe

od 46 bakroreza prema Rafaelovim vatikanskim loama

(desetak bakroreza posjeduje Dijecezanska zbirka

Nadbiskupije zagrebaËke) objavljenih izmeu 1776. i 1777.

godine. Izradio je reprodukcije Carracijeve galerije Farnese,

Sikstinske kapele, Muzeja Pio Clementino i antiËkih kipova

stvarajuÊi opus koji je bio umjetniËki “repetitorij” i “reper-

torij”. U Rimu je otvorio tvornicu porculana (1786). U

suradnji s R. Morghenom (kat. ) objavljuje Principe crteæaprema najvrsnijim antiËkim kipovima. Potakao je πkolu gdje

su se formirali R. Morghen, D. Cunego i drugi predstavni-

ci akademske bakrorezaËke virtuoznosti.

69. Dafnis i Amor

prema slici Augusta Johanna Nahlabakrorez, 410x330 mm, 480 x 392 mm

signatura ispod prikaza desno: Apud Joan Volpato; lijevo:

Augustus Nahl pinx.t

69.

71. Djevojka iz Kotara

bakropis i bakrorez, 280x202 mm, 466x320 mm

signatura i adresa ispod prikaza desno: Apud TheodorumViero Venetijsnatpis dolje lijevo: Fanciulla da Kotár / di bassa condizione, diMorlachìa, nella Dalmazia / Veneta, ai con∫ni del DominioTurco. // Fille de Kotár / de humble condition, de la Morlachie,dans la Dalmathie Vénitienne, aux con∫ns / du Domàine Turc.podrijetlo: zbirka Herzog


literatura: Bénézit, sv. 10, str. 499; D’Amico, 1980, kat. 346;

Dizionario, Palluchini, str. 42; www.antique.com (24. 09.

2004)

Carlo Antonio Porporati

(Volvera, 1741 - Torino, 1816)

Slikar, crtaË, graver u bakrorezu i mezzotinti, vrlo mlad

stiæe u Pariz gdje postaje uËenikom Chevilleta, Beauvarleta

i de Willea, redom velikih majstora linearnog i reproduk-

tivnog bakroreza. PosveÊuje se religioznoj tematici, portre-

tima i scenama æanra. Iste 1773. godine primljen je na

Francusku akademiju i postaje Ëlanom Torinske akademije,

36

natpis u sredini ispod prikaza: DAFNI ED AMORE / Amordiceva al Pastorello afflitto / Sciogli la barca, e valichiamo il∫ume. / Ti renderá beato il tuo traggitto. / Gesnerpodrijetlo: zbirka Herzog


Omiljenu baroknu temu o pastiru Dafnisu kojemu se prip-

isuje invencija bukoliËke poezije isprepliÊe se sa pastoral-

nom romansom izmeu Dafnisa i Kloe koju je napisao grËki

pisac Longus (3/4. st.), Ëestu u umjetnosti rokokoa kojoj

pripada i opus A. J. Nahla (1710-1781).

Nagler ovaj otisak svrstava meu pojedinaËne Volpatove

bakroreze. Signatura sa oznakom “Apud Joan Volpato”

znaËi da je otisak tiskan u njegovoj radionici (isto kao presso= kod).

literatura: Bénézit, sv. 10, str. 566; Moschini, str. 134-136;

Nagler, sv. 10. str. 105-106, kat. 3 (Nahl); sv. 20, str. str.

524, kat. 53 (Volpato); Petrucci, str. 127-129, Succi, str.

427-431; http://www.groveart.com (Dario Succi, GiovanniVolpato), (10. 10. 2005); www.zeitenblicke.histori-

cum.net/2003/03/pdf/Hoeper.pdf, (Corinna Höper, “Ildolce intaglio di Volpato”), (07. 04. 2005.)

Theodoro, Viero ili Viaro

slikar minijaturist, bakrorezac i izdavaË (Bassano, 1740 -

Venecija, 1795. ili 1819.)

Bio je uËenik Nicoloa Cavallija, a prema Moschiniju,

Pitterija i Bartolozzija. U Veneciji osniva kalkografsku

radionicu i izdaje brojne listove: Giampiccolija (kat. 3),

Monaca, V. Lefèvra (kat. 100-101, I. dio) reproducira djela:

Balestre, Bassana, Cignarollija, Tiepola i Piazette (serija od

12 glava oko 1760.). Poznat je po mnogostranosti svoga

djelovanja no, prevladava uloga nakladnika i trgovca

gra∫kama.

iz serije Figure i odjeÊa razliËitih naroda, 1785.

Raccolta di 120 Stampe che representano, Figure ed Abiti divarie Nazioni …, Venettia 1785, ed. T. Viero

70. MorlaËka plemenitaπica

bakropis i bakrorez, 280x202 mm, 465x315 mm

signatura i adresa ispod prikaza desno: Apud TheodorumViero Venetijsnatpis dolje lijevo: Franciulla nobile di Coccorih / di Morlachìa,nella Dalmazia Veneta, / ai con∫ni del Dominio Turco // Fillenoble de Coccorih / de la Morlachie, dans la DalmathieVenitienne, / aux con∫ns du Domàine Turc.podrijetlo: zbirka Herzog


71.

a 1797. postaje konzervatorom Torinske galerije. Kralj

Piemonta Vittore Amadeo, veliki umjetnikov poklonik,

zaduæuje ga 1773. da osnuje u Torinu πkolu bakroreza

(maniera dolce), koja se veÊ 1778. prikljuËuje akademiji.

Nakon tog projekta isto je uËinio 1792. u Napulju, na

zamolbu napuljskog kralja Ferdinanda IV., prethodno

ponudivπi projekt Raphaelu Morghenu.

72. Klorinda i Tankredo, 1782.

iz knjige Torquato Tasso, Gerusaleme liberato, III/XXIV.

prema slici Carla van Looabakrorez i bakropis, obrezan rub otiska, 531x389 mm

signatura ispod prikaza desno: Gravé par Porporati, Garde desDessins de S. M. Le Roi De Sardaigen, des Académies Royale dePeinture et Sculpture de Turin et Paris 1782; lijevo: Peint parCharles Vanloadresa ispod natpisa: Tiré du Cabinet de S. M. le Roi deSardaigne, à Paris ches la VeSechy Place Dauphine - Imp.Lamoureaux37

natpis ispod prikaza: Clorinde et // Tancrede /Tasso Jerus. del// Ch. III. XXIV. / Dédié a Son Altesse Royale // Monseigneurle Prince de Piemont, / Par son trés Humbles, trés Obéissant et /trés Respectueux Serviteur Porporatipodrijetlo: zbirka Herzog


Ova karakteristiËna reproduktivna gravura kasnog 18. st.

prevodi prizor borbe Klorinde i Tankreda iz ciklusa devet

slika Carla van Looa (1705-1765) prema epu GerusalemmeLiberatta Torquata Tassa (1544-1595) dovrπenih 1733.

Slike su se nalazile u kabinetu Prie-Dieu Princa Piemonta i

kralja Sardinije u kraljevskoj palaËi u Torinu a prizor na

gravuri oslikan je s desne strane dovratnika. Slika i gravura

posveÊena Princa Piemonta i kralja Sardinije imaju pendant

u prizoru Herminija i pastir iz istog Van Loova ciklusa,

posveÊenu princu Kaunitzu. Vidi za istu Tassovu temu (kat.

60).

Porporati se potpisao kao Ëuvar (kustos) crteæa njegova

veliËanstva te Kraljevskih akademija skulpture i kiparstva uParizu i Torinu.

literatura: Bénézit, sv. 8, str. 435; Nagler, sv. 11, 516, kat. 8;

Vesme, str. 527, kat. 4-11.

Francesco del Pedro

crtaË i graver (Udine, 1749 - Venecija, 1806)

Bio je uËenik Piazzette i Volpata a djelovao je u Veneciji

reproducirajuÊi djela talijanskog, francuskog i nizozemskog

slikarstva.

73. Starica s djecom, genre scena

prema slici braÊe le Nainbakrorez i bakropis, 365x 450 mm, 370x460 mm

signatura ispod prikaza desno u kutu: Francs . Pedro sculp.;

desno: Nain inv. et pinx:adresa ispod prikaza desno u kutu: apud Nic. Cavalli Venetiisnatpis ispod prikaza u dva distiha: Pudica mulier in partemjuvans / Domum, atque dulces liberos. // Sabina Qualis, autperusta solibus / Pernicis uxor appuli. // Horat Epod. Od 2podrijetlo: zbirka Herzog


U Veneciji u drugoj polovini 18. st., u koju se slijevala

europska prosvijeÊena aristokracija graveri su se adaptirali u

πirokom rasponu ukusa za predloπcima. Osobito se oko

slikarstva Pietra Longhia stvara genre svakodnevice i

galantnih scena te oËito reproduktivni majstori posiæu i za

tom tematikom. U ovom sluËaju predloæak je doπao od

“izumitelja” genra francuskih baroknih slikara Le Nain a

graver, naruËilac ili venecijanski izdavaË (Nicolo Cavalli)

opremili su otisak Horacijevim stihovima dajuÊi mu pouËnu

i arkadijsku dimenziju.

72.

38

75. Sv. Filip apostol

bakrorez i bakropis, 395x275 mm, 470x355 mm

signatura ispod prikaza desno: I. M. de Boni pin. et inc.natpis u sredini ispod prikaza: Sanctus Philippuspodrijetlo: zbirka Herzog

KG HAZU, inv. br 5937

Premda daleko slabijeg crteæa i tehniËke duktusne vjeπtine

ovaj se devocionalni bakrorez svrstava meu serije ikono-

gra∫ja svetaca prikazanih u poprsju, od kojih je u onodob-

noj Veneciji bila napoznatija Piazettina (vidi kat. 4). Filip,

apostol i svetac, prikazan je u svojoj tipiËnoj ikonogra∫ji; u

srednjim godinama i kraÊe brade te s atributom kriæa, s

kojim je istjerao ubojitog zmaja iz Marsova hrama u

Hieropolisu, zbog Ëega su ga razbjeπnjeli sveÊenici hrama

razapeli poput sv. Petra (glavom na dolje). U tipologiji

devocionalnih otisaka svetaca moæe se uvrstiti u postpitter-

ijevsku tradiciju dok se rukopisom svrstava u obiËni

bakrorez.

literatura: Bénézit, sv. 2, str. 150; Hall, str. 245.

Raphael Morghen

bakrorezac i bakropisac (Napulj, 1758 - Firenza, 1833)

Sin i uËenik Filipa Morghena, od rana pokazuje neobiËan

talent, tako da je s dvanaest godina vrlo sposoban graver.

Katalog djela, po kojemu se vidi njegov razvoj, sastavio je

njegov uËenik N. Palmerini (Opere d’int. del cav. RaffaeloMorghen, 1824.) pa znamo da je s 20 godina veÊ izradio

trideset i pet ploËa. Otac ga πalje u Volpatovu πkolu u Rim

gdje Rafael postaje omiljeni uËenik, potom suradnik, a

Zanimljiv je duktus koji skoro πablonski prenosi dva

razliËita iskustva Pitterijevu tonalnu skalu i Volpatov pre-

cizni chiaroscuro koji se mijenja ovisno o motivu kojeg ocr-

tava.

literatura: Bénézit, sv. 8, str. 186; Nagler, sv. 11, str. 48-49;

sv. 6, str. 574-575.

Domenico Pronti

bakrorezac (Bologna, 1750 - djelovao poËetkom 19. st.)

Graver rimskih antiknih i suvremenih veduta namijenjenih

putnicima Grand Toura.TehniËar je velike preciznosti i vjeπtine, narativan i podræa-

va donekle romantiËarski senzibilitet Piranesea.

Imao je vrlo tipiziranu produkciju ciljane namjene pa su

poznate njegove studije kostima starih civilizacija, izraene

prema antiËkim spomenicima, za potrebe profesora lijepih

umjetnosti (… per uso de’ professori delle belle Arti, 1800.).

74. Konstantinov slavoluk na via Appia s pogledom na

Koloseum (1795.)

Iz serije rimskih veduta

bakrorez, 329x427 mm, 462x630 mm

signatura u desnom kutu ispod prikaza: Dom. Pronti dir. eincise /nº 15natpis ispod prikaza: VEDUTA DELL ARCO DICOSTANTINO / 1. Antica Via Appia, 2. Porzione del Colosseo.adresa u sredini ispod natpisa: In Roma da Agapito Franzettinella Strada del corso alle Convertitepodrijetlo: nepoznato


Bakrorez Konstantinova slavoluka (sagraen od spolija rani-

jih carskih spomenika nakon pobjede nad Maxentiusom na

Milvijskom mostu 315. godine) kao gra∫Ëki pendant ima

Prontijevu bakroreznu vedutu sa slavolukom Septimija

Severa.

Vidi srodne gravure od istoga rimskog izdavaËa Agapita

Franzettija (kat. 216-225)

literatura: Bénézit, sv. 8, str. 503; Nagler, sv. 12, str. 91;

www.artisopusgallery.com/pronti/ (07. 09. 2004).

Giovanni Martino dei Boni

slikar i gra∫Ëar (Venecija, 1753 - u Rimu djelovao do

1810.).

Od njegovih djela citira se Smrt Adonisa prema Canovi i

originalna gravira gdje umjetnik plaËe pred poprsjem svoje

kÊeri.

73.

39

Njegov katalog sadræi 2560 gra∫ka ponajviπe prema starim

talijanskim majstorima od Leonardove Posljednje veËere,Rafaelove Madone della Sedia do djela A. Van Dycka.

76. Madona s djetetom i Sv. Ivanom Krstiteljem

prema slici Andrea del Sartabakrorez i bakropis, 22x228 mm, 336x241 mm

signatura ispod prikaza desno: Rafaele Morghen sculp.; lijevo:

Andrea del Sarto pinx.

natpis u sredini ispod prikaza: LA MADONA // COL BAMBINO

/ L’ Originale si Trova nella Collezione // del Conte de FRIES inVienna.II. stanje otiska



Predloæak Morghenova bakroreza poznata je Fries Madona(1520.) Andrea del Sarta, slikara kojeg je Vasari nazivao

“savrπenim” ili “bezgrijeπnim”. Slika se u vrijeme repro-

duciranja nalazila u istoimenoj zbirci Grofa de Friesa u

1781. æeni se sa uËiteljevom jedinicom Domenicom.

Volpatova Calcogra∫ja postaje tako najproduktivnijim

srediπtem visoko vrednovane bakrorezne repodukcije,

najbliæa onoj struji njegovanoj od tadanje Ponti∫calne

kalkogra∫je (vidi izdavaËi i tiskari). Perfekcionizam sloæene

mreæe i meuovisnih linija i unakrsnih πra∫ranja koje raz-

govjetno suËeljavaju odnose svijetla i sjena u predoËavanju

plasticiteta. Morghen je u poËetku kombinirao bakropis

doraen bakrorezom (kat. 76 i 77) koji je zamjenio tehniËki

Ëistim i zahvtjevnim linearnim graviranjem tek pojaËanim

sa suhom iglom πto je izazivalo skoro fotografski efekt.

Preciznost njegova stila i ∫no toniranje smatralo se ekviva-

lentom rafaelovog ideala a najcjenjenije su upravo bile nje-

gove Madone prema Rafaelu. Predstavljao je u bakrorezu

neoklasiËne ideale, a kroz svoju ulogu profesora imao je vrlo

veliki utjecaj. Pozvan je 1793. da u Firenzi osnuje πkolu

graviranja od velikog vojvode Ferdinanda III. Medicija

(regent, 1790-1801) i imenovan je profesorom u Accademiadi Belle Arti (1803). Bio je Ëlan Institut de France i vitez

Legije Ëasti 1816.

74.

80. Portret Wilhelma II. princa vojvodstva Nassau

prema slici Michiela Jansza Miereveldtabakrorez, 361x235 mm, 408x312 mm

signatura ispod prikaza desno: Raph. Morghen sculp:; lijevo:

M. Mierveld Pinxit; sredina: Steph Tofanelli delinnatpis na prikazu u sredini lijevo: Aº 1630 / M. Miereveld I. stanje ostiska prije natpisa (prema Nagleru: Wilhemus II.,Princeps Nassoviae …)



Nagler donosi podatak kako je Artaria (vidi nakladnike) u

Rimu otkupila ploËu pa se moæe pretpostaviti da je istim

putem i naruËena te da je ovo rimski otisak, prije upisa

punog natpisa s imenom i naslovom princa.

81. Dante Alighieri

prema crteæu Stefana Tofanellijabakrorez, 328x233 mm, 710x480 mm

signatura ispod prikaza u desnom kutu: Raffaello Morghenincise in Firenze; lijevo: Stefano Tofanelli delineadresa dolje u sredini: Luigi Bardi impresse.podrijetlo: nepoznato


82. Torquato Tasso

prema crteæu Pietra Erminijabakrorez, 329x231 mm, 710x480 mm

signatura ispod prikaza desno: Raffaello Morghen incise; lije-

vo: Pietro Ermini disegnoadresa ispod prikaza u sredini: Luigi Bardi impressepodrijetlo: nepoznato


83. Francesco Petrarca

prema crteæu Stefana Tofanellijabakrorez, 328x233 mm, 710x480 mm

signatura ispod prikaza desno: Raffaello Morghen incise inFirenze; lijevo: Stefano Tofanelli delineadresa dolje u sredini: Luigi Bardi impressepodrijetlo: nepoznato


84. Lodovico Ariosto

prema crteæu Pietra Erminijabakrorez, 330x233 mm, 710x480 mm

signatura ispod prikaza desno: Raffaello Morghen incise; lije-

vo: Pietro Ermini disegnoadresa ispod prikaza u sredini: Luigi Bardi impressepodrijetlo: nepoznato


40

BeËu. Danas se nalazi u Zbirci Ascott (Buckimghamshire) u

Engleskoj.

Postoje dva stanja otisaka; prvo koje je Morghen otisnuo

bez natpisa i drugo stanje s natpisom naklade Artaria u

BeËu.

77. Lot i njegove kÊeri

prema slici Francesca Barbierija zvanog il Guercinobakrorez i bakropis, 410x510 mm, 420x520 mm

signatura desno ispod prikaza: Guglielmo Morghen sculp.Neapoli; lijevo: Franc.o Barbieri vulgo dicto Guercino pinx. Natpis ispod prikaza: All’Amatore // dele Belle Arti. / IlCavalier D. Paolo Marulli de’ Duchi d’ Ascoli // Maggiordomoin Servigio di S. M. Il Re delle Sicilie / u desnom kutu:

Guglielmo Morghen D.D.D.III. stanje otiska



VjerujuÊi kako su jedini preæivjeli Sodomu i Gomoru te da

viπe nema nikoga na zemlji, da bi nastavio ljudski rod,

Lotove kÊeri (vidi kat. 12, 63) opijaju oca vinom kako bi s

njima zaËeo djecu. Prizor, obiËno predstavljen u peÊini gdje

su se sklonili, ovdje je smjeπten u krajoliku, a u pozadini se

vidi kako gradove guta plamen (Geneza 19, 30-38).

U prilagodbi gra∫Ëkog prijevoda - slikanom predloπku,

Morghen u prednjem planu, umjesto ∫nog bakroreznog

linearnog rastera, kojim ostvaruje chiaroscuralnu mod-

elaciju, uvodi krupni rukopis dubokog jetkanja sugerirajuÊi

prostorne planove.

78. Portret Nazona Oieidosa u medaljonu, 1794.

bakrorez i bakropis, 64x64 mm, 126x96 mm

signatura u sredini ispod medaljona; Raph: Morghen Sculp:1794 natpis grËkim pismom u medaljonu



79. Glava Jupitera, 1793.

prema crteæu Buonaventure Salese bakrorez, obrezan otisak ploËe, 151x125 mm

signatura desno od ovala: Raph. Morghen sculp; lijevo: Bon.Salesa del. natpis: Juppiter Aeigoeus Ephesi nuper effosus / Extat adresa: Apud Hieronymus Equitem Julianum / PatriciumVenetumpodrijetlo: zbirka Herzog


iz djela: Osservazioni di E. A. Visconti sopra un antico cammeorapp. Giove Egioco, tiskano u Padovi, 1793.

grafika italija 18st

Documents