Gramatička dvosmislenost

Općenito je prihvatljiva i provjerljiva činjenica da su mnogi gramatični izrazi

engleskog i drugih jezika dvosmisleni: mogu biti interpretirani u dva ili više različitih

značenja. Npr. (1)They passed the port at midnight. (Prošli su luku u ponoć.)

U smislu tradicionalnog poimanja rečenice, dva izraza se računaju kao izrazi iste

rečenice ako i samo ako su: a) jednaki na gramatičkom i fonološkom (ortografskom) nivou

prikaza; b) njihovi sastavni dijelovi oblici iste lekseme.

Kada je riječ o vezi izraza i rečenica, dvosmislenost se izraza utvrđuje njegovim

dovođenjem u vezu sa gramatikom i leksikonom odnosno onim što oni definiraju kao različito

ili možda jednako.

Prema definiciji rečenice u generativnoj semantici, sistemska rečenica povezana sa (1)

bi bila opisana kao jedna rečenica sa dva ili više značenja.

Potrebno je razlikovati lingvističku i nelingvističku dvosmislenost. Dva spominjana

izraza su lingvistički višeznačna ukoliko je njihova dvosmislenost takva da se može izraziti u

smislu jednakosti prezentacije na nekom nivou analize u odgovarajuću sistemsku rečenicu.

Lingvistička je višeznačnost uslovljena jedino strukturom jezičkog sistema dok se

druge vrste dvosmislenosti, aktualne (stvarne) ili potencijalne (moguće) sagledavaju na

osnovu drugih kriterija. Npr. John Smith thinks that he failed the examination. (John Smith

misli da je on pao na ispitu.)

Oblici mogu biti sistematski razlikovani ne samo na osnovu svoje fonološke

kompozicije nego i na osnovu pridruženih prozodijskih obilježja.

Prozodijska obilježja imaju i drugu vrstu, a time se lingvisti većinom bave u smislu

akcenstskih i intonacijskih uzoraka koji se pridružuju izrazu kao cjelini, prije nego li

njegovim pojedinim sastavnim jedinicama. Npr. (2) I¨ve seen her, not him. (Vidio sam nju, ne

njega.)

Gramatički dvosmislena rečenica je bilo koja rečenica kojoj se dodjeljuje (od

generativne gramatike jezičkog sistema) više od jedne strukturne analize na gramatičkom

nivou analize.

Postoje tri gledišta vezana za definiciju gramatičke dvosmislenosti. Prvo od njih je da

svaka gramatički svosmislena rečenica neće biti prikazana više od jednog načina. U tom

smislu, gramatička dvosmislenost je i kao leksička dvosmislenost. Npr. kao i leksička

dvosmislenost rečenice They drank the port at midnight (Oni su pili do ponoći) vjerovatno ne

podrazumijeva sadržaj port2 prilikom njezinog izgovaranja, tako da rečenica (3) He shot the

man with a stick. (Udario je čovjeka štapom) neće biti tumačena u značenju He used a stick to

shoot the man. (Upotrijebio je štap kako bi udario čovjeka).

Drugo, definicija gramatičke dvosmislenosti koju smo dali, čini se, zavisi od nekog

posebnog modela jezičkog sistema: sljedi da možda postoje rečenice koje su u smislu jedne

analize jezičkog sistema gramatički višeznačne, ali koje ne ne bi bile tako opisane od

različitih analiza istog jezičkog sistema.

Treće stajalište na koje se skreće pažnja je da ne postoji ništa u definiciji gramatičke

dvosmislenosti što isključuje mogućnost da rečenica bude i leksički i gramatički dvosmislena.

Najmanje sporna vrsta gramatičke dvosmislenosti je ono što se može obrazložiti u

smislu fraza-struktura. To se prikazuje u sljedećim iskazima (4) He arrived late last night.

(On je došao kasno sinoć.), (5) Tom or John and Harry will go. (Tom ili John i Harry će

otići.), (6) He hit the man with a stick. (On je pogodio čovjeka štapom.), (7) You can¨t get

fresh fruit and vegetables tehese days. (Ne možete dobiti svježe voće i povrće ovih dana), (8)

They are eating apples. (Oni jedu jabuke).

Prema jednom tumačenju (6) with a stick (štapom) je pridjevski izraz oblikovan od

imenice man (čovjek). U drugom tumačenju, to je inače ono što bi se moglo opisati kao

približna dopuna glagolskog izraza. U oba slučaja, fraza with a stick (štapom) se sastoji od

prijedloga i imenice. Dakle, pitanje je treba li izraz klasificirati različito kao dva iskaza u

jednom slučaju i to kao adjekiv u jednom, i adverbijal, u drugom slučaju.

Stajalište koje se naglašava jeste da gramatička dvosmislenost bar djelimično zavisi od

načina analize jezičkog sistema; a to je naročito slučaj kada je riječ o kategorizaciji elemenata

u frazama označenim generativnom gramatikom.

Jedan od najpoznatijih primjera Čomskog (1957) koji se citira u pogledu distinkcije

dubinske i površinske strukture je Flying planes can be dangerous(Let aviona može biti

opasan).

Prema jednom tumačenju flying je particip sa pridjevskom funkcijom; u drugom

tumačenju, to je inače ono se može opisati kao gerundiv (gerund). Budući da se distribucije

participa i gerundiva u rečenicama engleskoga jezika preklapaju, ne identično, one bi mogle

biti označene različito u generativnoj gramatici jezika.

Drugi faktor koji je odgovoran za dvosmislenost u (9) je mogućnost korištenja glagola

flying(letjeti) kao prijelazni i neprijelazni.

Rečenica će također biti leksički dvosmislena, ako je u rječniku flying klasificiran kao

polisemija odnosno kao glagol sa više značenja.

U površinsku strukturu su uključeni grupiranje i kategorizacija. Površinska struktura

rečenice nije nešto se može odrediti provjerom, a da se ne poziva na pravila i gramatičke

kategorije nekog određenog modela jezičkog sistema.

Transformacijska dvosmislenost, dakle, niti podrazumijeva niti isključuje površinsku

strukturu dvosmislenosti. Rečenica je transformacijski dvosmislena jedino i samo jedino ako

je izvedena iz dvije ili više različitih osnovnih struktura.

Transformacijski sadržaj dvosmislenosti fraze kao let aviona je semantički privlačan

iako se sadržaj (9) može interpretirati kao parafraze (10) Planes which are flying can be

dangerous. (Avioni koji lete mogu biti opasni.), (11) To fly planes can be dangerous. (Letjeti

avionima može biti opasno).

Jedan od kriterija gramatičke dvosmislenosti koji počiva na teorijskim

pretpostavkama je odnos gramatike i značenja koji je sam kontraverzan ili je na

pretpostvkama valjanosti upitnih sintaksičkih procesa. Međutim, postoji i drugi koji je široko

prihvaćen, a to je koordinacija. Ono što je neophodno jeste da bi pridruženi oblici trebali imati

istu raspodjelu u drugim konstrukcijama rečenica. To je načelo takve općenitosti da bi se

gotovo moglo smatrati teorijom neutralnog testa gramatičke dvosmislenosti. Npr. (12) We

heard your voice and him slam the door. (Čuli smo tvoj glas i zalupili mu vrata).

Distribucijski testovi ove vrste, kada su rezultati potpuno jasni kao u ovom slučaju,

govore nam da iskazi kao (13) We heard her cry for help. (Čuli smo njezin plač za pomoć.)

nisu kao (14) We heard him/you cry for help. (Čuli smo mu/ti plač za pomoć.), (15) We heard

his/your cry for help. (Čuli smo njegov/tvoj plač za pomoć.) koje su gramatički dvosmislene.

Druga je stvar da li su leksički dvosmislene ili ne.

Ali da li su vapaj i jecaj različitog smisla? Ili je glagol plakati jednostavno više

općenit nego vapaj i jecaj, kao što je i crvena općenitija od tamnocrvene i bordo. Npr. (16)

Mary was wearing a red sweater and skirt. (Mary je nosila crven ipoluver i suknju.), (17)

Mary and Ruth were wearing red skirts. (Mary i Ruth su nosile crvene suknje.), (18) Mary

was wearing a red skirt, and so was Ruth. (Mary je nosila crvenu suknju, kao i Ruth).

U slučaju sljedećih rečenica (19) We heard Mary and Ruth crying. (Čuli smo Maryin i

Ruthin plač), (20) Mary and Ruth cried. (Mary i Ruth su plakale), (21) Mary cried, and so did

Ruth. (Mary je plakala, kao i Ruth), glagol plakati mora biti konstruiran u značenju jecaja ili

vapaja, ali ne kao nešto neutralno između to dvoje.

Test koordinacije nije uspio napraviti razliku između gramatičke i leksičke

dvosmislenosti. Činjenica da (22) She arrived an a taxi and a flaming rage. (Došla je u taxiju

i naletu bijesa.), (23) I was wounded in the desert and the right shoulder. (Povrijedio sam se u

pustinji u desno rame).

Da li su sintaksički i semantički paralelizmi zajednički dovoljni da garantiraju

prihvatljivost pojedinih primjera koordinacije? Da li je test koordinacije pouzdan, i da će se

izvorni govornici uvijek složiti sa pojedinačnim iskazom da je prihvatljiv ili ne ili su za to

potrebne dvije ili više interpretacija. Npr. (24) John likes brunettes. (John voli brinete.), (25)

John likes marshmallows. (John voli marsmaloe).

Svaka od njih se manje ili više tumači u smislu kulturalnih praksi i socijalnih

konvencija u kojima se normalno koristi engleski jezik . U nedostatku bilo kakve informacije

o suprotnosti, normlno je pretpostaviti da osoba John u ovim rečenicama nije kanibal (ili ako

jeste, njegov ukus vjerovatno nije određen bojom kose) kao ni sentimentalnim sklonostima

prema pojedinim vrstama slatkiša.

Pitanje je da li su iskazi kao (26) John likes brunettes and marshmallows. (John voli

brinete i marshmaloe.), (27) John likes brunettes more than marshmallows. (John voli brinete

više od marsmaloa.), (28) John likes brunettes and Bill marsmallows. (John voli brinete, a

Bill marsmaloe.) prihvatljivi?