GRČKA KNJIŽEVNOST

POVIJESNE I KULTURNE PRILIKEGrčka književnost naziv je za starogrčku književnost u razdoblju od Homera(VIII.st. pr. K.) do VI. st., kada car Justinijan zatvara filozofsku školu u Ateni. Aristotel iz Stagire prvi je filozof koji je stvorio sustav znanja: logiku, retoriku, metafiziku, fiziku, psihologiju, političku teoriju, etiku i poetiku.RAZDOBLJA GRČKE KNJIŽEVNOSTI

I. PRETKLASIČNO ILI ARHAJSKO RAZDOBLJE (VII. – VI. pr. K.) Grčka književnost sačuvana je u fragmentima. Proza nastaje oko 550. god. prije Krista (historiografija, kozmologija, zemljopis), a tragedije u pisanom obliku oko 500. god. prije Krista.U ovom razdoblju središnje mjesto ima junačka epika, a zatim lirika. Homer stvara Ilijadu i Odiseju, a Heziod Teogoniju (mitološki ep o stvaranju svijeta i bogova), Poslove i dane (didaktički ep s uputama za zemljoradnju). Heziod je prvi grčki pjesnik koji o sebi daje biografske podatke. U VII. st. prije Krista lirika doseže svoj vrhunac. Prema načinu glazbene izvedbe razlikujemo elegiju, jamb i meliku (lirika u užem smislu). Lirika se dijeli na:

a) monodijsku liriku (javlja se u VII. st. pr. K. na otoku Lezbu – predstavnici su Alkej i Sapfa);

b) korsku liriku (u temi ima jače istaknut religiozni moment ili neki aspekt univerzalnog značenja; služi se pripovijedanjem, ima strožu vanjsku kompoziciju koja se temelji na trijadama: strofa – antistrofa – epod). Prema temi, podvrste korske lirike su:- tren/trenos – tužaljka i pohvala u čast pokojnika;- partenij – pjesma djevojačkog kora;- himenej – pjesma pri pratnji nevjeste u mladoženjinu

kuću;- himna – pjesma u čast božanstvima;- epitalamij – svadbena pjesma pred ložnicom mladenaca;- ditiramb – korska pjesma u čast Dioniza;- enkomij – himna u čast određene osobe;- epinikij – pohvalna pjesma u čast pobjednika na javnim

natjecanjima (najpoznatiji pjesnik epinikija je Pindar).Elegijsko pjesništvo nastaje u elegijskom distihu – daktilski heksametar + pentametar. Elegija je u početku pjevala o temama rata (Tirtej), da bi obuhvatila sve aspekte svakodnevnog života (Mimnermo).Jampske pjesme/jambografija (u jampskoj stopi) obuhvaća šaljive pjesme, dosjetke, a poruga i satira sastavnice su te poezije koja se recitirala (Arhiloh).

Monodijsku liriku, meliku predstavljaju Alkej (motivi političke stvarnosti i vinske pjesme posvećene Dionizu), Sapfa (ljubavne pjesme) i Anakreont (VI. st. prije Krista, poezija u fragmentima, ljubavni i vinski motivi).

II. KLASIČNO RAZDOBLJE (V. – IV. st. pr. K.) Atena postaje kulturno središte, u kojem se u kratkom vremenskom roku razvila iznimna književna produkcija. Nastaje tragedija u VI. i V. st. pr. K., a označavala je svaku predstavu, osim satirske igre, koja se prikazivala za vrijeme natjecanja dramskih pjesnika na svečanosti Velikih Dionizija (Tespis).Aristotel u Ars poetici postavlja tezu da se tragedija razvila iz ditirampskih pjesama u čast bogu Dionizu, koje su izvodili korovi. Postavio je načelo triju jedinstava. Prvo natjecanje održano je 534. pr. K., a pobijedio je Tespis. Najpoznatiji grčki tragičari ovog razdoblja su Eshil, Sofoklo i Euripid. Od komedija je sačuvano devet Aristofanovih, koje spadaju u stariju grčku komediju, jer prevladava kor. Mlađa ili novoatička komedija prikazuje komične situacije iz svakodnevnog života, a predstavlja je Menandar ( IV. – III. s. pr. K.), koji je bio uzor kasnijim rimskim komediografima – Plautu i Terenciju.

III. HELENISTIČKO RAZDOBLJE: a) aleksandrijsko razdoblje ( od III. – II. st. pr. K.) b) rimsko razdoblje ( od 30. god. pr. K. do 529. god.)

U helenističkom razdoblju Aleksandrija je književno središte (knjižnica s oko 500 000 knjiga). Razvijaju se mnoge književne vrste: elegija, bukolska poezija, mim, epska i didaktična poezija, epigram (glavna književna vrsta), tragedija, govornička, znanstvena i filozofska proza.U aleksandrijskom razdoblju djeluje grčki filozof Menije, od kojeg potječe tzv. menipska satira (pripovjedni oblik, temelji se na upotrebi dijaloga, ozbiljnih i šaljivih parosa, a proza se izmjenjuje sa stihom)Javlja se roman (prvi roman u Europi je Platonova Atlantida), i to avanturistički i ljubavni roman sa stalnom shemom predmeta. Junaci su mladić i djevojka neobične ljepote, krepki, nailaze na prepreke u ljubavi, ali ih prelaze i žive sretno.Hariton: Zgode Hereje i Kaliroje (I. – II. st.)Ksenofont Efeški: Efeške pripovijesti (II. st.)Longo: Dafnis i Hloja (II. – III. st.) – pastoralni romanHeliodor: Etiopske pripovijesti (III. st.)