hadzem hajdarevic - gdje voda izvire i uvire

7/27/2019 Hadzem Hajdarevic - Gdje Voda Izvire i Uvire

1/79

Hadem Hajdarevi

GDJE VODA IZVIREI GDJE UVIRE

Pjesme


2/79

...Uspravljajui se, vidio sam

plavo more i jedra...

Czesav Miosz


3/79

Zagubljene fotografije, svjetlaci


4/79

NAJBOLJE JE IVJETI U BRDIMA

Najbolje je ivjeti u visokim brdima

i ponekad u grad snositi svjei zraki zdravlje... Priao bih ti kako seu brdima djetinje raduju konjii psi pjevaju pjesme do neba.

Drvee po svu no hoda s istonihbrda do naih sjevernih dolina.

U ranom jutru gledamo kakou ogradu ulaze srne i zeevii kako me ljupko pozdravljaju

kao svoje ostarjelo boanstvoposlano na slubu u visoka brda...

Konji bi progovorili kad bi imali kometa rei, i vode bi odustale od koritakad bi jednom prestale traiti zaturenosrce svijeta... Sve bi bilo drukijekad bi i ti jedne veeri pristala ivjetitamo gdje prestaje jezik sjeanjai svaka postavljena zagonetkanajprije postaje djelo... Tad bi ti meniitala s lica da treba napustiti sveto nas u bolesnim gradskimtvravama lano vezuje za tlo...


5/79

ZAGUBLJENA STUDENTSKA FOTOGRAFIJA

Vodili smo duge razgovore,

Nikad ljubav, izvodiliJedno drugo u etnje i dugeSkitnje, dre se za rukeKao za povoce psee...

Sve manje govorismo o BoguSve vie o Suncu, to imalo je rijekuKoja ga je gasila tisuama ljetaKad nastajae na nestalni svijet.(Rijeke su, do suha korita,Usisavale jedna drugu kao zmijolike

Ribe poloene na gladni Ademov stol...Stotinu smo puta umrli u laiPod kojom je jaukalo more...)

Kako samo bijae blaena glinaDok su je mazili Boiji prsti!

Govorila si da si u bivem ivotuBila ovica, orahovo stablo, boicaPotom, pa luda mljekarka

Na ruiastom carskome dvoru.Bila si djetelka, sona rujnicaU bajkovitim umama IlirijeI, dugi niz ljeta, zmija brbljivica...

I mene si, jedanput, u tim bivimivotima srela u medvjeem krznuI s grbom na leima dok golim akamaistim proroke zaputene tale?

Sad nas razdvajaju smjerni

Obiteljski obziri i vjetarto s visokih ilirskih brda snosiTvoje lane zmijske svlakovePa samoga sebe, bez ikakva povoca,U dugu izvodim etnju oslonjenO vlastiti dah kao o MusaovSljepaki tap...

25./26. XI. 2005.


6/79

KASNA JESEN

Dugo nisam, s prozora, gledao kiu

Kako nemilosno natapa vrt, i probuenaSjeanja, pitanja, kako sve razvlaiU pihtijasto tijesto u kojem krotka zebnjaPuta nevidne, lakome ile...

Jedino smo u jeseni kadri melanholijuUskladiti s vanjskim svijetomI posegnuti za maglama kao za kvascemZa nova lirska iskustva.

U jesen tijelo outi opalost i gnjilost svoju

Pa u pokrenute rijei nadoe vlagaDok dua kao nadniarka odlaziU daleka zaputena polja da se vratiGolija i samija od kroanja pred zimu.

Tek u poznijoj jeseni postajemo svjesniDa proljee to ga ekamo drugima e stiiDa nama jedino ostaje njegova slika uukanaU nepromoivoj kabanici, ostaje namDirljivi nauk kako sve sjenke zemaljskeDaruje ravnoduno nebo i svaki svjetlacBiva varljiviji negoli lisiji rep...

6./7. XII. 2005.


7/79

PRIJATELJ IZ DJETINJSTVA

Svratio sam do prijateljeva groba

da bih prouio Fatihu,1

i zaudilo mekoliko je njegova jo neutonula humkaobrasla lakomim koprivnim biljem.

U tom smo mladiu samo dobrotui blagost meleka2 mogli sresti.Svojom je njenou i najmrzliji dan

pretvarao u istu proljetnu svilu.

I ko je tad mogao naslutiti da ispoddjetinje smirenosti tinja vatra

i ljutnja na cijeli svijet, i da tosad glasno govori svaki njiuzelenoljubiasti koprivin list?

1 Fatiha uvodno poglavlje u Kur'anu, ovdje u znaenju uenja pred duu umrlima2 Melek aneo u muslimanskoj religijskoj tradiciji


8/79

ZLATOKRILA BUBA

esto se sjetim one zlatokrile

Bube kad je uletjela u sobuKao da bjeae pred oblacimato su mrko slazili niz brdaU na krhki augustovski vrt

Moja soba bijae prostranaZamka i ni slutiti nije mogla

Nadolu pohlepu da joj noguO konac veem pa jedino za meDa leti prostranim ovim svijetom

Ne znam ta je kasnije biloModa me je uspavala svojimZlatokrilim zujanjem pa sad seEvo budim samo da bih se nje sjetioI sve prozore irom otvorio


9/79

TREI BRAT

Moja braa nisu pisali pjesme.

Pili su vino, ljubili lijepe enei pjevali... Njihova pjesma jou hiljade svilenih rubaca letinad usamljenim brdima u zaviaju.

Kad bih doao u njihov dombio sam siguran da je svena svome mjestu i da se treemoevu sinu nee dogoditi nita.

U Oevoj Kui oekivao sam

da pod snanim udarima vjetrajelovi se krov razmahne u krilapa odnese me do kraja svijeta.I tad bi me braa moja izbavila...

Moja dva brata bili su toliko dobriprema meni da nikad nisu pomislilikako se treem oevu sinu prohtjelomalo vjenosti, pa zato pie pjesme...


10/79

ZAUSTAVLJENA DJETINJA STREPNJA

Izmeu groba

Moga ocaI grobaMoje majke

Nije samo dva sataurnoga hoda

Nego jo cijelaetvrt stoljeaDjetinje strepnjeDa u nakonI oeva odlaskaOstati samiji

Negoli baluciNad njima


11/79

BUENJE U ZAVIAJU

Hajd', izaimo jednom zajedno, govorim suncu

ti iza tmastih istonih brda, ja iz Oeve Kuekojoj su barbari iskopali lijepe plave oi...

Hajd' osvijetlimo ove prostrane slijepostiI pustimo da ljudski jezici k'o rojevi sluenihInsekata sunu iz konica kolebljiva vijeka.

Nae su predstave o svijetu i ivotu postaleKrhkije od pokreta djeaka to upravo preskaeJarak, odlaze u kolsku jutarnju smjenu.


12/79

KOLA NA SELU

Nikad nije napadalo toliko snijega

Da ga nismo mogli prtinom prepoloviti

I nije bilo toliko hladno da bismo srcaMorali u tuim dlanima odleivati

Vuci su zavijali na dovoljnu odstojanjuOd naega straha i odlunosti da se branimo

Samo sam se pitao zato je Bog u tim asima utioDok smo ga bolno zazivali vraajui se doma


13/79

OSLONJEN O VJETAR

Kad god bih odlazio od Oeve Kue

redovno bih se osvrtao da jo jednomjasno u svijest utisnem sliku svegato ostavljam, bez ikojeg povjerenjau vjetar i trajue godinje doba.

Nebo bi se sklapalo nad autistinim brdimakao korice rokovnika s rasutim biljekama.

Sad od tih slika pravim haotine mozaikeu sjeanju, i to su najjasnije slikekoje kroz ivot kao nosim


14/79

KOSTI NAIH OTACA

Davno sam zapoeo pisati jednu pjesmu.

Sad mi se njeni prvi stihovi esto vraajuKao patrljci koji ne mogu srasti...

Bila je to pjesma o minulim ivotimaNaih otaca: Sve meso smo im ipaliI sada gloemo svete njihove kosti...

Ponavljao sam prezente:gloemo,gloemo,Gloemo kao da sam o sami zvuk rijeiOtrio mlade zube za novo doba i novi vijek.

Sad je vrijeme koji tren stati tamoGdje je jedared iskoila misaoKao neoprezna divlja ivotinjaPa klonula brzo... Vrijeme je svestiRijei u sasvim obini tok, i mirnijeMahnuti hrastovima u otetom zaviajuGdje svaki hrast marira gajemKao netom otkovani Krist.

Kedrovi su prestali biti od prorokKosturi... Vode su uvrle tamo gdje suOgledala odbila da iznova presauju namLica... Uzalud, kroz uspomene, plivamoUzvodno ako je na domaku vodopadU kojem sve se razlijeva u nepregledni slap.

U kostima naih otaca vie ne moemoPrepoznati vlastiti zubni trag.


15/79

MLADI SA KOJEGA OPADA LIE

Fotografija iz 1980.

Zamisli mladia za kojega kauda je kao jablan, a s njega opada lie.

Mogu je blagi vjetar s jemenihpolja, i ptice u paninoj hitnji na jug.

Vrijeme uvijek smo donosi zakljuke zalud se elo s nametljivim borama bori.

Mogue je da ti bude mladi sa kojegopada lie i u ijem hladu kunjaju tesari.

Dim se nevoljno die iz seoskih dimnjaka.Mladi rujan bojama sunca r ume i horizonte.Seljaci, pognutih ramena, odlaze u polja...

Kao da je na toj fotografiji iz 1980. godinesve bilo predvidivo? Samo je, bilo ta, trebalozamisliti, pa mirno lei u hladovinudarovana dana i rasporediti se u svemuto se nudilo bojom, oblikom ili zvukom...

Bra, juli 2008.


16/79

OVJEK BILJKA

Poznavao sam ovjeka koji je u svome vrtu,dok pada kia, tepao biljkama. Iao bi brino

od jedne stabljike do druge kako bi joj otvoriousta i podrakao njenu hlorofilnu pt.

Ovo vas Bog napaja, govorio bi glasno,napaja iz svojih bagosiljnih dlana...

Kua mu bijae sva obrasla lozovinom,kupinama, biljkama lakomicama, kojimkao da je on, direktno s neba, naruivaovodu i sveani tren kad e poeti da cvatu.

A kad ga je u jedno suno jutro zahvatiomodani udar, izgledao je kao izvrnutostablo u kojemu se zaplela munja i istom

priguio grom... Kao da se i sma smrtnad njim dugo i nevoljko predomiljala?

Sad mu, kao poloenoj biljki, kadikad otvorebolniki prozor, odakle alje vodene molitvei prijekore za zbunjenu krv, dok dubokou nervima uti jednolino bubrenje bilja.

Bra, juli 2008.


17/79

BOSANSKI KARTAKI STOL

Odjednom, sve postane ludasto plavo

Kao horizont prema kojemu tih trenutakaLete dralovi... Svemu ponu rastiKrila i nadimati nakostrijeeni jezicito cijeli e vijek o nevinima plakat...

Prilazim prozorskom oknu i kao da sePrimiem dalekom, odvojenom svijetu.U drukijem sam vremenu od ovogto sve uzima onima to u nj se kunu.

Na kartakom stolu, dvije su poloene

Glave. A kad doe trea glava, ona eOdluiti hoe li glave ostati na stoluKad trupla se, s crvenim tragom u zraku,Skotrljaju pod stol...


18/79

BOSANSKI MUSLIMAN

1.

to su munare izduenije

U zemlji nakon rata, to mojeMolitve postaju manje savreneI sve vie line... Moje molitveSvoj zvuk i boju zadravaju

Na damijskim trijemimaekajui meleke da ih netaknuteU najvia prostranstva ponesu

Suvie je suza u bosanskim avlijamaDa bi munare bile kadre sve to uznijetiK nebu... Mnogo je ruku to se hvataju

O svaki um molitve i nade da bismoOd zemlje pohrlili u visine

Posvuda je Onaj koji razumijevaNae strepnje i predane nae molitveto ih kao suharke skupljamoPo pustarama rasutih ivota

Molitva je traganje za blijeskomto boravi u tami svega to stvoreno jeIli jo nije stvoreno pa nas iznenadaVine u istu svjetlost osloboenuVjeno ponavljajueg tla

2. (Ponovljena pjesma)

to munare vie hrle prema nebumolitve su moje manje savrene.Dua kriom topl naputene sjene

dlani otvoreni, prsti s vrha zebu.

Pie... More... udnje... Sve se ukraj sklanjaKad dua obnavlja svoje pute k Raju.Aneli se smiju; oni dobro znajuta apuu vrazi dok skrueno klanjam.

Jesu li munare, ovoliko duge,Isteglile vjeru pa sad vidno hlapiKao znojna para s Burakovih sapi

U trenima kad su vaseljenske sluge

Bojem Poslaniku otvorile dveriSa kojih se Bosni danas avo ceri?


19/79

NESREA

Nesrea nikad ne dolazi sama! Tako nas ue

Oni to svoja iskustva hoe da veu za naeivote... Tako oni najsigurnije preraspodijeleSve svoje ovozemaljske strepnje i oiljke...

Nesrea zasvjetluca poput kristalna snijega u noiIli ju ujemo u huku Minervine sove. NesreuKuamo u gutljaju, u zraku, prije negoli otvorimoProzor i glasno viknemo u gluhu ravnodunu no.


20/79

BALKANSKA LUDNICA

I.

Mogao sam se spasiti iz nabujaleVode mogao sam sama sebePovui za noge ili, odlunim zahvatomZa ramena, izvui na obalu pa to breSamu sebi dati vjetako disanjePotom zovnuti Hitnu pomo

II.

Mogao sam zaustaviti metak koji je

Iskljuivo bio namijenjen meni Ali ja sam prsa pribliio cijeviI gotovo naredio ubici nek metakIde ravno u elo, ne podnosim

Nikoja luda ponavljanja

III.

Mogao sam da ne budem zaklanDa sam rekao kako ne znamGdje su sklonili mesarski noOni koji su bjeali. Ali, ja sam noLino naotrio i pred delate gaMetnuo na stol neka obave posaoKako valja pa ivi i sretni vrate se doma


21/79

POVRATNICI

Vratili smo se... Ali, grad je ve

podigao visoke utvrde i tekimbravama opremio kapije.Sad s njegovih zidinai oholih visina zaviajniavoli plaze ugojene jezikei pljuckaju na rijei molbenicekao razvojaeni braniocina ispranjene metke i ahure.

Dugo su naa ustreptala srca oblijetalaoko podignutih spomenika, iji su

graditelji do juer nam dolazili kaodobrodola povratnika izvidnica.unuli smo da protepamo mladimcvjetovima, a oni su se gorkimmirisima sruili u naa zbunjenalica, pa zatvorili latice i listovekao gospoe prozorska okna predonima to plau prije no se sretnu.

Jedino se jo moemo vratiti krozjote ne obraslu pukotinu u sjeanju,kroz koju, kao bolniki elatin, otiunervi za konanim zaviajnim rajem.

Zna li iko zato je cijeli je grad osvanuou lanim zavjesama, kao oslobodiocinjegovi u sponzoriranim zavojima?


22/79

GLUHO DOBA

Nikad nee biti sam kao ova ulica

netom saprana komunalnim mrkovima.Ostala je tek poneka psovka kao dobrodolaflekica na ploniku ili u zraku... Nikadnee biti ovako temeljito proienda sve ivo se u ogledalo pretvara.

Koliko e ih tek iz te ulice nahrupitiu tebe kao u svoje sklonite, kao u pononi

bircuz, gdje e do mile volje prebiratiodbjeglu povijest i davno zaturene stvari?

Tvoja samoa uvijek se okruivalamnogim drugim samoama tolikoda je prestajala postojati... Sve tuesamoe su jednako bune i svuda

jednako uokolo dozivaju da tinita drugo ne ostaje neko da kae:

pa dobro je uvijek moe biti i gore.

emu samoa ako svako moe pokucatina kapiju i ako svi putevi vode od jednogdo drugog otvorenoga poetka i kraja?Zato, gledaj ulicu dok ne potamne otvorenaogledala i san te panino zovne u pomo...


23/79

SILAZAK U PODRUM

Najbolje ja znam ko je taj ovjek

to, nesiguran kao svijea, slaziU podrum meu zaputene stvari

Samo je meni jasno zato mu je korakNeodluan, klecav, i zbog ega nadolimStrahom nadima plua, zato dim nesnosno

istruuje oi. On dolje samog sebe saekujeI vreba. Istrgnut e sebi svijeu iz rukeKad memljivi zidovi prema njemu krenu

Sve stvari u podrumu, istom, postaju biaI opkolit e ga sa svih strana... A on e,ne znajui kamo je, poao nasloniti glavu

na plamiak to ga s nebesima vee


24/79

POSLJEDNJE JUTRO

Ponekad pomislim kako li e izgledati

To posljednje jutro moga ivota.Ustat u, kao i obino, i nekako odnijetiUmorno tijelo do toaleta. Moda neu

Ni pogledati u ogledalo... Potom uZahvalit se Bogu na jo jednom darovanuDanu, i sjesti da popijem jutarnju kahvu.Svi emo biti doma. Svi emo istom

Nekamo uriti svako za svojim neodlonimPoslom zemaljskim... Manje je vanoHoe li tog jutra grijati rujansko sunceIli e razjareni oujski vjetri hladnom

Kiom lupkati o prozor... Ja u mirnoIspijati kahvu, blaeno sretan to nije miDano znati je li to moje posljednje jutro.

A moda se tog jutra i ne dignem iz postelje?Moda u zauvijek ostati u nekom svomeDubokom snu, pa e neko drugi polahko dizatiS kreveta naputeno tijelo dok e dua samaOtii u toalet, jo jednom snano povui voduI, sluajui grgolj, zastati pred ogledalomKao jasnom granicom za sve to nepovratnoOstaje iza njezina neizvjesnog puta za Raj...

21./22. XI. 2006.


25/79

JUTARNJE UMIVANJE

Ulazimo u godine kao vratovi u tople

Jesenje okovratnike i, s rukamaNa leima, u svemu prepoznajemoOgledalo koje e samo hladnjikavoRei: Pa bio si ti fini djeak, sadMirno peri protezu i uti.

Sad jednako mirno piemo ljubavnePjesme, kao da petom crtamo znakoveU pijesku... Propala su carstvai u ludim bitkama izginuli carevi.

Jo dug je put do prijevojOdakle ive vode u stotine pravacaTeku, a mi tamo nikada neemoStii... U svemu se oglednuti moeDa u licu vode sazna emu su dugo

Na leima mahale umorne ruke.

Nedjelja je, i psi gotovo nostalginoLaju. Vjetri donose odmetnuteMirise i zvuke... Sad bismo, kao

Nagi sveci, mogli podii ruke i samiSebe visoko dignuti u najrjei zrak

Mogli bismo stati, poloiti rukeNa rjenike maternjeg jezikaI zakleti se da bijasmo tii

Negoli djeca zaustavljena u snu.


26/79

OPET SU RASKOPALI MOJU ULICU

Opet su raskopali ulicu

U kojoj ivim, u kojoj seMoja obitelj nada da eGlava njihova domaJednom i sama zavrnutiRukave pa iskopati zlatnoPorodino srce koje nikad

Ne utajava svoje otkucaje

Kako su samo besramnoSuncu izloeni udovi, sviOrgani, uula crijeva

I kako sve to mirno podnosiMoja ulica, kao opijena!

A ako se ulica ipak preneI ako jurne prema brdima

Na istoku ili skoi u rijekuPrema zapadu? ta ako meZaboravi ponijeti pa se vie

Ne umjednem vratiti doma?


27/79

STRAH OD VJETRA

Vjetri mi uvijek razbuuju strepnju.

Neto e donijeti, oporo i teko,i odnijeti upravo ono ega smo sesjetili tek kad ga vie ne bude bilo.

Oko doma puhuu avolje nozdrve;napinju se opne uplaenih stvari.

Mi smo sklonjeni meu zidovima,u toploj iluziji da smo zatienii da nikamo neemo biti odneseni.

Samo, luda misao luta uokolo,skae po orahovim kronjama i traiono to nikada nismo izgubili.

Svaka odbjegla misao donosi vijestio mijenama, o naglim smrtnostima,o asima koji slijede... Od svakeiznenadne misli uzdrhti uplaeno tijelo.

Svijet je suvie jednolian, suviebezosjeajan na granice do kojih dostiepogled ili se upinje dah. (Negdje kaplje vodaa kao da se razmiu brda... Niz strmen

juri djeak; stane li, poet e da muca...)

Zato tijelo uukavam pod arafei toplm koliko mogu... Toplotasmekava otvrdle misli, bodri krhku naduda e svanuti lijepo sunano jutro.A misli neka kao puhovi avli skau

po limenu krovu kue i nek se u visokimorahovim kronjama svijaju uz goliraspusni vjetar koliko ih luda volja nosi.

Bra, juli 2008.


28/79

OKLIJEVANJE

Povie moga spaljenog doma

sastaju se mrtvi pjesnici.Jedni drugima itaju pjesme.Svaki stih je roj kukaca u zraku.

Njihove duge kose prekrivajuzaviajne bregove... U svakojtrenjinoj kronji zanosno kuca

po jedno pjesnikovo srce.

Sad oni svojim lakomim prstimai dugim jezicima drukije prepoznaju

okus tvar i tajna trenja izmeu njih.

Znam da bi istom nestali s bregovai grana kad bih odlunije krenuonanovo graditi svoj spaljeni dom.


29/79

STARE PJESME

U stare pjesme gledam kao u usvojene

ivotinje. U vodnjikavim njihovim oimastihnula se zaboravljena djetinja tuga.

Vinje na stolu, sunce na nebu, maijijauk pod verandom, vjetar to kunjapod krilima prileglim uz salovita tijela...Doi u jednom kui i okupiti svesvoje ivotinjice oko najvie vatre!

Stare pjesme odavno su smorene bolestimai s njima vie ne lijeem u krevet, niti

izlazim u etnju... Eno ih presovanihmeu koricama kao u starakim domovima.S veeri, kad utrnu svjetla i strasti, ujemtupo disanje kao hropac pred neumitnu smrt.


30/79

Muzeji, jezici, sjene


31/79

MUZEJ KNJIEVNOSTI

Sve mudrosti zavre objeene na zidu

Pa, probodene iodom ili uokvireneKao svetice, samoivo nas uhode i motre...

U mudrostima je, do nepokretnosti, zbijenoVrijeme, nikojeg prostora nema... PonestajeI zidova na kojim se dotiu granice strepnjI eznu... Istine su se odmetnule u bijeg.Jedino u vor svezane rijei palacaju,Kao dogmatske aokice, u svim pravcimaKamo nae kolebljive misli krenu.

to smo samiji, sve manje bivamoSavreni, sve vie ranjivi... Sve dokS nebesa ne zatrusi spasonosni garOd plamenica hitnutih ravnodunom nebuU davnome djetinjem dobu...

17. IX. 2006.


32/79

ITANJE POEZIJE

Nikad nisam uspio da lijepo proitam

svoje pjesme... Ali tog dana, dok je onastajala blizu, itao sam kao da je jezikstekao krila i kao da svaku izgovorenurije manicom Opeg Usuda veem...

Ona je sve vrijeme slala SMS muu,ljubavniku, ili nekom dalekomsjeanju, moda crnim vrazimato su, no prije, otrili rogoveu postelji to sam ju dijelio s njom.

Nasmijala se poslije, ljupko, i dugogledala u me kao da sam istomrasplinuo se u zvuk nestajuih rijei

pa me sad, nevidljiva posve, u titrajuemzraku to ga isputaju uredno sloeneknjige, uzalud prepoznaje i slua?


33/79

SEVDALINKA

Postoje narodi pred kojima se

Otvaraju mora, i narodi koji izumruSlavei svoje tiranine, i narodi blagiKao janjee blejanje u IsusovojPostelji od plia... Postoje narodiKoji plau kad se raduju, i narodiKoji smijehom oivljuju svoje mrtve...

Sve to vrijeme narod kojemu pripadamLijepo se sahranjuje u arkome sjeanju

Na ono to je moglo biti, a nije, i to seNikad nije dogodilo, pa to dozira taman toliko

koliko moe trajati do konane njegove smrti...


34/79

UVOD U PATRIOTIZAM

Faizu Softiu

Zemlje su slobodne, drave su kafeziI od nas najvie zavisi u koju zastavuUviti svoje krhko tijelo.

U zemljama izlaze sunca i djevojkePjesmom prepasuju visoka brda.U dravama su ministri, vojniciI dugi redovi za tambilj i kruh.

A domovina? Gdje bude domovina

U asima kad srce zavede ulaNa dugi i neizvjesni put?

Moda je domovina uravnoteeniRazmak izmeu onog to volimoKao zemlju i onog to trpimo kao dravu.Moda su to oekujui asi u kojimaU oku drugoga ili u zrcalu, svejedno,Prepoznajemo ta jest svetost rodnogaDoma i od kojih taki poput pjegica

Na bolesnom herojskom tkivu Razlijeva se domovinska slava?

Bijelo Polje, 4. septembar 2006.


35/79

TA SU MI GOVORILI SUNJI

Bio si slabi, zato su te privlaile

zvijezde... Zemlja te, nejaka i lahkvoljna,slala u visine, u verse, hukala na bijeg.

A oni to su hrabro grizli stijenjei ubrzavali zore nisu ni vjerovalida postoje ikakve zvijezde, nego samosvjetlosne opsjene na ravnodunom nebu.

Oni su odluno usmjeravali vjetre, pomjeralipovijesti; tek kao mrtvi mogli su doznatizbog ega si opisivao sebe i njih i zato

toliko bijae varljiva granica izmeuuzaludnosti i sluena Sudnjega dana.

Bra, juli 2008.


36/79

U ZLATNOME PRAHU

Nisam znao da toliko ne voli atiaRee mi jedan ovdanji pisac klasik

Nakon to je proitao moj sonetIspisan u povodu razrokog pukog sjeanjaNa ovoga jednako velikog i jednakoNesretnog bosanskog pjesnika

Znao sam da uvaeni bosanski klasikNe umije pisati pjesme (Uostalom,On je sjajan prozaist, poezija mu jeSamo nadopuna u biografiji, nita vie)Ali da ne umije itati poezijuTo ni u snu nisam mogao znati

Izmeu tadanje moje zbunjenostiIspred Preporoda bonjakog drutvaZa kulturu, gdje ati je prvo zakletvaPotom pjesnik, pa sve drugo to uz to ide Prole su moda dvije, moda tri godineI ja se, evo, tek sada mogu pitati

Koliko zaista volim a koliko ne volimMusu azima atia i u kojemu to trenuPoezija prestaje biti prepoznavanje sutinaU bijegu a biva kunja nesklada meuRazliitim dobima unutar trenutnihZaokupljenosti neijim imenom i djelom

A da sam tog dana malo bolje razgledao uokoloModa bih i Musu ugledao kako se gologlavI bez fesa smije djetinjim naim nesporazumimaI kako, s dva pijana aneoska krila na razdrljenuTorzu, obojicu zove u krmu, prije no se i namaPresvete Gospe pojavi lik...

4. XII. 2005.


37/79

ETNOLOKI MUZEJ

Nadivjele su nas stvari.Njih jedino mogu nadivjeti

nae krute predstave o njima.

Nijemost je glavno liceu svim ovim prostorimai najglasniji zvuk koji

pred izloenim eksponatimazastaje ukorak s nama.

Tu su tanjiri, escajg, pa ae kakvog li je eljad bilaapetita? I leaji nad kojim

marljivi pauci potvruju da jetu nekad ivot klicao himnuo sebi... Pa, stolci i stolovi,

prozori, vrata, i odijelau koja se obukao ustajalizrak... Tu je i pjegavo licekustosice, netom podignuteiz utirkane postelje sedamnaestogvijeka, koja nikako da uravnoteirijei i pramen kose dok jojrazrezuje elo.

Ovdje smo, dakle, bili roeniprije negoli je naih majkii oeva bilo... Nije to obina

praina nad sloenim kostimau ormaru; u roju muicauzlijeu dobroudni mikrobinacije i moni DNA... Zrak jesirup koji valja razrijeditivlastitim iskustvom i dahom...

Ovdje emo biti sve dokne osjetimo kako iz zidovapovijest, k'o memla ilirska,slazi u naa naduta plua...

Povijest nije nikoji ozon.Niti su promrzla lica lutakapejzai u kojim e duahladovinu nai... Ovdje smoda bi nas asak opkolila prolosti da na bijelom listu dana

ostane utisnut masni trag elmalo vie uzdignutih s tla...


38/79

SVOJ VIJEK STIEMO PESNICAMA

Sve znamo, sve smo iskusilipa budunost moe saekati.

Svoj vijek stiemo pesnicamaporinutim duboko u depovima opkoljeni budunou kaogustom brijestovom umomiz koje izlaza gotovo da nema...

Pjesnici vie ne moraju zamaratisvijet alovitim rijeima,ne moraju sanjariti o zrelim dobimakoja im nikada nee doi.

Njihove sumnje postat e odbaenijeod krpica zastava narod to plauna ramenima svojih zatitnika.

Nema pitanja... Odgovore suk nebesima uzdigli razjareni vjetri.Jedino ne znamo hoemo linabujati u vode ili se stihnutiu movare koje e insektiu svojim rilicama raznijetiravnodunim svijetom...

Bra, juli 2008.


39/79

IDILA IZMEU DVA RATA

Kad se vratio, nita nije govorio

i onda smo pomislili da je zanijemio.

Nijemo je zurio u nastavke naih ivotai u prie o ratu koje smo jedni drugima

ponavljali sve dok nas usta ne bi zaboljela.

Jednom smo se osokolili da ga gaamognjilim jabukama, jajima, da igramotruhle kobile s njegovim nemiuim tijelom.

Strijelama djeijim i pljuvakama smo ga

kao kuno pseto i danju i nou doekivali.

Nita nije govorio. Nikad se nije bunio. Samo nas je jednoga lijepog proljetnog jutrakao mlade janjce poklao pa ponio onimaod kojih se k nama, nakon rata, vratio...


40/79

IZBJEGLICA, 1992.

Pitali su me, u ratu, da li bihi ja mogao ubiti...

Mogao bih, mogao, rekao sam.Sigurno je da bih stavio metaku puanu cijev, i tri, i etiri,i stotinu metaka ako treba.Dugo bih, dugo ciljao u metu

pa opalio silovito i muki.

Samo, ne znam, kako da budemSiguran da s druge stranene bih stajao ja?


41/79

JEZIK, JEZICI

Ne postoji bosanski jezikPrijateljski mi ree

Nesueni hrvatsko-srpski klasik

Govorio je kao da me izbavljaIz tekih oklopa neznanjaKao da me svakomDobrohotnom rijejuObasjava i spolja i iznutra

U pravu si, rekohNe postojim ni jaKojemu to govori

Ne postoji ni tiKoji se upinjeDa osvijetli mi puteKao to ne postoji

Ni ovaj trenutakKad gluhi i nijemiBacamo rijeiKao kameniceU mutni balkanski vir


42/79

DIJASPORA

Odavno svoju rodbinuposjeujem jedino u snu.

Tad su mi svi jednako ivii mrtvi, jednako lijepii udaljeni za onolikodokle dopire kucanjeuzbuena srca.

Nita vie meu namanije uzmueno tajnama,niti je zauvijek jasno.

Kue roditeljske ire seu palae, ili ih u daleka

brda uznose krilati jeleni.U nae ih sne, nerazruenei nesagorene, donose osmijesidjevojic ije su usnenadojene divljim trenjama.

Svaki je dan praznikpa se i vatre zapovjednicemarljivo rasporeuju

po etinarskim brdima.

U zraku i vodi utimkolebljive stope rodbinei roake sve dublje tragove.

Svakog se jutra njihov dahu grudicama ljubiasta prahanakuplja po posteljini.

Bra, juli 2008.


43/79

Hodati po vodi


44/79

ZIDAM KUU

Za Amru

Toliko svijeta, i toliko grivoriih brda i dolinapo kojim tapkaju svi sveti, svi bozi, toliko zaravnina kojima junski svici zlato po zemlji podatnojSiju, dok duboko ispod ekaju srebrene rude,Prostrana silikonska polja, toliko mjesta u kojimPrsti Boiji iz dana u no urahljuju humus i snae

Nabreklo sjeme, toliko pitomina, i divotnina,I rjeica bistrijih od suze na maslakovu listu,I plodnih njiva, i raspusnih uma, toliko hladovinaU kojima se svibanjke u sunevne presvlae halje,

Toliko bregova i krotkih nizina, gdje melekiZainju mirise i vjetre, toliko rasklijanih zemnihLjubavi i podnebesnih tatina...A ja ovdje, ba ovdjeBa na ovome mjestuI nigdje drugdjeLijepa moja

Nau kuuZidam!

15. XII. 2005.


45/79

VEERNJA ETNJA

ene su vaa odjea;i vi ste njihova odjea...

Kur'an

Kaem, moja si odjea, moja koulja,sve moje gornje i donje rublje, i frakiz najljepeg bekog salona; moja sisvezana mana, naoali, i smjerni solomonski tap...Zato samo iziao, tobom odjeven, u duguveernju etnju jednako star i jednako mlad...

Do grla sam zakopan tobom. Obgrnut u se jotebude li hladno. Rukama u tvojim obmotat seko alom i srce tvoje objesiti o srebreni lani

da kuca, pod vratom, i dan i no...

Gledajte, gospodine, rei e prva susjetka, gledajtekako vam odjea lijepo stoji, kao da je krojenaupravo za vas... To kao da nije odjea, to sama jenjegova koa, kazat e prolaznica, u trpnji to samu sebekroz ivot svoj nosi... Svi e poneto rei, svi euzdahnuti, svi e u kotici trenje prostrano slutiti stablo;samo e ti ko mahrama u vjetru, blaga, oputena

poeljeti da, kao nekad, sjednemo na prvu klupu u parkui upijamo u postave i platnine svoj goli umor i znoj...

I ti si moja odjea, kazat e u jednome trenu,prebiru konce, sve moljevske kutke, zakrpe sve avpo av... A srce e samo skotrljat se u tvoje razlistale dlanekad potpeticama mladim snano o plonik lupne

da svi se prozori zatvore, i stakla jauknu, a iza vratu susjedstvu naem umaknu zbunjene glave...

8. XI. 2005., 01,30 h


46/79

BROD

Kad bih nam kupio brod

Gdje bismo najprije poli?

Kojim dalekim morima,Zemljama i svjetovima Stvorenim od dugih eznua?Pa da ih jedared pokorimoOdlunom svojom sjenom!

Na plovidbu bi pola u suknjiciDjevojice to je bosa trala

po obalskom pijesku: Sunce mi

U nogama! Sunce mi u nogama!

Sigurno bismo nali izgubljenuNarukvicu od julskoga cvijea.

Tamo gdje bismo doploviliZauvijek bismo se nastanjivaliI zauvijek iz istih mjesta odlaziliPrema novim zemljama i morima.

Juni 2008.


47/79

BOJA DAHA

Moje je srce

Uvijek kucalo breNegoli u drugih

Bolje je vidjelota se dogaa vaniI kuda ga odvodeMoje zatvorene oi?

Dok oslanjam se dlanima o prsaSrce kao da zadravam u trkuKao ivotinjicu to otima se

Uzlima dahaPod dlanima se pokrivaDugim djetinjim sramom

Samo jo ekam onaj trenutakKad e srce potrati za tobom i pastiS kanticom punomPranjava cvijea i voa

5. XI. 2005.


48/79

MUKA BAJKA

Miriem njegovanu kou

utim sauvane prhotinePrepoznate ednostiIskonske puteve svileU koje se stoljeima zaklinjahuUnezvjereni mujaciI zapostavljene ene

Miris je blisko ovjekovo udoU kojem srce mlada vjetra bijeI sve biva pripravno na juriDok aneo paun

Premjerava svoj likU zrcalu Bojega oka

I osmijeh tvoj postaje mirisKad otvori ga dahomPa zatrepe oimaRazgone svjetlacem

Nametljivi muki mrak

Samo s tobomUvijek drukije spoznajemDa mirisi tiu se udnjeDa nema tog umaKoji e smoi da razvrstaestice koe vrh jezikaSve polenje iz vrtova rajskihU trenucima kad nadolazee srsiPodignu tijela s tla

15./16. XI. 2005.


49/79

TIJELO

Cijelo je ljeto mijesila, oblikovala i pekla svoje tijeloNa suncu, pa prinosila kao rtvu osionim bozima mora...

Moglo ju se vidjeti zarivene glave u pijesku dok, bit e,Razmilja o putevima materije i duha, i onog to ihNenadano vee u mrtvouzice nostalgije i strasti...

Na prstima se pela uz borove strmeni, brala kadulju,Vrijesak, gospinu travu, ispijala augustovske ajeveI s borovih iglica cijedila mjeseevu mlije... Zamiljala jePoruke koje u staklenkama odailje diljem irokih mora...

Mnogo se izlagala nedovrenim radostima i mnogo tuilaNa prozore koji se nikad ne otvaraju, na jahte s kojih ne mau

Niije ruke... S veeri je, gola kao budunost, hodalaPo vodi... Puina je uvijek kao smrtnost neizmjerna...

Kad je umaklo ljeto, pokupila je svoje tijelo i, dubokoU kontinentu, tetoila ga pjesmom opet e doi juliI ona e biti mudrija i odlunija kako da neposlunu pt,U ranom jutru, pretvori u sunani trak, a s veeri u pjenovitiVal, nakon ega nestaje nemirna tijela i potom ne biva nita.

Bra, juli 2008.


50/79

SLIKARSKI MODEL

Naslonjena na ogledalo

Kao o stup vjenostiSamu sebe posmatraas kao dijete, as kaoStaricu netom ustaluIz pogrena groba

Osjea kako je vjenostTopljivija od snjegovato uzmiu uz dalekaTravanjska brda i kakoSvakoj ivuoj tvari

Prolaznost postaje ime

Dugo se drala za sebeI dugo omamljivala sjenamato su poput aveti promicaleZidovima, zamiljajuiKako e kist zatrestiUzbuenu majstorovu ruku


51/79

KAD BIH S NJOM BIO NA OBALI

Doli smo do ruba i dalje nas

Samo krila mogu nositi.

Kae mi: Nemoj biti nestrpljiv.Mnogo si itao klasike koji lauDok se ispovijedaju... Ti putokaziKrivo su postavljeni, kao u poezijiInterpunkcijski znaci... Kae mi:Mora zapravo nema, nego nam sePriinja silina sinjeg beskraja.

Obale postoje da bi se zazivao vjetar

I da bi galebi, ko izbjeglice, prebiraliOtpatke nemilosna kontinenta.

A kad nam krila jednom ipak prorastuLijepo emo se razii u nebesnimLabirintima i morske e uhode zaludDa nas u potopljenim tijelima trae.


52/79

ONI KAPCI

Kad se pogase hotelska svjetla

I rasute stvari povuku u osamuA ivotinjke nae prilegnu uz rubKreveta skupljajui sjene pod apeI krzna s jednim okom u RajuS drugim okom u Paklu pitam seSklapajui umorne kapkeVidi li me kad zatvori oiOnoliko koliko ja tebe vidimToliko da kapci oni me brideJer ne dam da iz tog prostoraIzae ikamo vani...

Da si roena kao biljkaBila bi oksalis, slavenska lipaIli kao ptica s imenom kosIli da si samo rasprhnt mrakOd praha bih njegova izvajaoTvoj lik prema slici podignutojS oinjeg mi dna...

A kad zaspi kojim sve rijeimaPo snima tvojim lunjamKrijui se da me ne sretneI pogledom digne k nebesima...

29./30. XI. 2005.


53/79

ITAKA

Jo se grlimo a kao da su iz ruku

Davno izmigoljila naa tijela

Jo njeno apemo toliko daZrak treperi a ui kao da sluajuDaleki vjetar i kao da suOgluhle na oluju

Jo utimo ranomajski sutonI horoze na oborenim trenjinimDeblima, i brda nad kojim sePtice otimlju vlastitom letu

Jo sve vidimo jasno kaoto se vide linije na dlanuTu smo i nigdje otili nismoKoliko god svjetlosnim godinamaBili udaljeni jedno od drugog


54/79

ON, ONA

ena priprema svoje tijelo za spavanje

I u krevet lijee kao u darovanu blagdanjuKorpicu, dok njen mukarac panino skupljaRasute dijelove due, pa na jastuk bijesnoSputa glavu kao na nemilosni rtveni panj

ena zna da soba postaje svemirska laaDa sve je blia zvijezdama i sebi, ali on nikakoDa odri pravac u kojemu bi plovila ulaI nikako s glave da zguli smijenu gusarsku traku


55/79

EKAJUI PORUKU

Tek danas, i ti si dola.

Ruke stigoe koji dan prijeI oi, i glas, koji najavljuje oluju.

Poloila si me lijepo na krevet, njenoRaskopala grudi i izvadila mojeUplaeno srce... Nisi ga moralaStiskati, ni gristi ono je samoSkakalo u tvoja lijepa usta.

Onda si raskidala nerve paljivoI smjerno, kao kad majstori skidaju

Elektroinstalaciju s naputene kue.Sve si htjela staviti na stolI numerirati brino i tano, sve dioPo dio, svaku tvar i kap...

Kao da se i prije tvog dolaskaSve dogodilo, pa nisi morala uritiKad me ve ne bijae tamoGdje tvoje lijepe rukeDrae me i dan i no.


56/79

RAVNOTEA SVJETLOSTI

Ako je soba svjetlija od narane

Koju cijedimo iznad otvorenih ustaAko su sve stvari tee od pljuckanjaKopica o patos i o zidove, onda jeUspostavljena ravnotea tih sveanihTrenutaka, i mi emo skliznutiS kreveta u lijepo zaboravljanje onogto nam se zbiva i onog to elimoDa bude dok paganski sremo

Naranine svjetlice i ekamo gluhu noU kojoj, napokon, dobit emo krila...

Govorit e da pamti se jedino ono to seZateklo u ravnotei svjetlosti i toplineI svega to jednako ravnoduno lijeeMeu nerve... Tad znam da sve to budemRekao samo je kucanje na pogrena vrata.


57/79

AFRIKI TIGROVI

Tigrovi ne ive u Africi! Tigrovi ive

U Indiji, moj smueni pjesnie! Govorila je, kroz bljeui smijeh,Dok je kroz aluzine ulino svjetlo

Napinjalo tigrove are du cijeleHotelske sobe, a iz topla mrakaSjajile njezine maije oi...

Ne znam otkud Afrika, i otkud jaU Africi, zato iz kafeza privienjaIsputati nepripitomljene zvijeri...Jednako sam mogao i ja krenuti

S konjicom mladoga makedonskogCara i uzviknuti: O zemljo Indijo!Sve sam mogao da nisu odjednomU smirujuu hotelsku sobu upaliTigrovi i glasno poeli grepstiPo svim zidovima i otriti zubeO trepu ivice svjetla...

Pomislio sam da bi bilo dobroZatvoriti oi i poput djeteta reiDa nema nieg ni postojeeg

Ni nestvorenog to se kad-tadNe bi dalo vidjeti... Bilo bi dobroPustiti ruke da same spuu s torzaI kreveta, pa krenu za tigrovimKrznom to ga ulina svjetlostKroz aluzine i umorne trepaviceUiva i trga kao djetinji crteKoji istom moe oivjeti u zvijer...


58/79

DVIJE JABUKE

Te dvije rumene jabuke... Kao da je

mjesear voar kalemio stid?

Te dvije jabuke rumenije od usanato drhte u monom polenovu vjetru.

Te dvije jabuke, i svaka na svome dlanu,ine da na prstima po Mjesecu koraa.

Te dvije jabuke ije emo sjemenke skritipod jezik kad spuste nas u kronjin hlad...


59/79

DRAGU SAM ODVEO NA SELO

Kako su samo divni i smijeni

ovi seoski pijetli, govori staricikoja te jedva uje, ali u micanjuusana ona preznaje da se tvoj

jarosni glas tie pernatih kraljeviato jutrom niz avlije i cvijetne tepihesvoj kljun i krijestu uzdiu put neba.

Kako su samo divne i smijene tvojerijei dok, u suknjici o koju se otimavjetar, zagleda hou li namignutis prozora i mahnuti rukom da jedno

drugome erupamo nou napalo perje.


60/79

TVOJDAH

Tvoj dah mi govorida postojim, da iv sam, da Zemlja se

zahvalno vrti oko svoje osi i sve drugoda biva sigurno u kozmikoj ravnotei,dok oko naega doma cvatu magnolijei suncokreti muk mariraju na jug.Daleko u brdima riu mladi jeleni,rosa kaplje s njihovih toplih njuki,a nakostrijeene dlake na bedrimanajavljuju da snjegovikreu na put...

U tvome e dahu vjerovjesnici biti

tek neznani suci, i svi epred Bogom milosnim svjedoitikako si dahom grijala cijelisvijet, pa smjerno ga dijelilana dvoje... Sada pod trepavkamameleki uvaju modrozeleni

jutarnji sijev...

Za tvojim dahom, kao za rojemakustinih svitaca, navrijet e

plodni zemaljski glasovi,a ti e, jo u dubokom snu,slavodobitno stezati akom

pokorni jelenji rog...

30. X. 2006.


61/79

VJERNOST

------- Povjerio sam ti svoje spavanje. Tako uvjebavam smrt.

Tako ti uvjebava vrijeme u kojemu me vie nee biti.

Povjerio sam ti svoj san tako da gdje god spustim odlutaluglavu bit e to kao da je stavljam u tvoje ispruene dlane -------


62/79

Mogunosti puta


63/79

RETROVIZOR

U autu, prema Zagrebu

Sve ega se sjeamo uglavnom seNije do kraja dogodilo, ili se zbiloSamo kao slika, kao plamtea udnjaDa bude ba tako i nimalo drukije...Zato taj svjetlac nosimo kao naduDa e se sve opet zanosno ponovitiU sretnijem jedinstvu to ga daruje Bog.

Dogodilo se samo ono to je stiglo bitiDovreno pa cijelo uleglo u blaeniZaborav, kao to dovreni ivot

Stane u lijepo iskopani grob...

U retrovizoru, protie rijeka, odmotavaju seSati, i godine, niz listove kalendaraKotrlja se zdravlje... Nita od dana koji neProraste u pejza ili u daleku zvijezdu?Uvijek e nas sjeanje ljupko presrestiKao vrapiji prhut s promrzlih granaI tad emo zaaliti za sve ono to se nijeDo kraja dogodilo pa da sve to imamoU jednaku ritmu uzmie pred nama...

Juli, 2006.


64/79

KAFANSKI STOL, SASVIM DRUGI

Volio bih da ti ispriam neto lijepo

Sasvim obino i prosto kao jabukov listto istom je pao u pivsku pjenuPa da se svaka rije zavrtiOko svoje nestalne osiPoput tog smoena listato podie ga i uvre meu prstimaKao otpalu krasticu s neba

Ti ne vidi brijegDok umie u rujansku izmaglicuJa ne vidim panino jato selica ptica

Osim u tvome uvodnjenu okuKoje bi i samo htjelo drugdje da odleti

Nismo vie skriveniU lakomu zaviajnom iblju

Nismo umazani sladoledomNi vjetrom ni zapleteni pogledimaU kojima djetinja udnja zrije

Ni napeti nismo kao rujanKad nemilice prstima udaraO sljepoonice i prozorska staklaSjedimo za kafanskim stolomKao dva naputena krila

Neke dinovske razmetne pticeije su truplo sasjekliI pojeli u slast

Volio bih da priam ljepeO jednokrilom svecu negolito sam ikada priao prijeO spoznanju da ne naoh kutak

U kojem te nema Samo kad s tobomNe bih uvijek bioNeko ko je drugiKo je umoranI nijem

25. XI. 2005.


65/79

PUTOVANJE

Bio sam kadar vjerovati u sve to donose vjetri i kie. Sve je imalo sjenku i svrhu u svomeobliku i zadatoj putanji. Izmeu utopije i nade prostirahu se jedino moje iroko otvorene oi.

Danas me prerastaju glasovi i mirisi. Nadrasta me vlastito lice, oblikujui se po mjeri nekihtuih radosti i patnji... Zemaljsko je putovanje trajno. Svaki povratak postaje dirljiva iluzija dasmo se negdje i nekome vratili. A to smo, zapravo, samo nastavili putovati.

I dok se oblaci bogohulno kolebaju kuda bi s kiom, ja, kroz guste kestenove kronje, vidimkoliko je neizmjerna ovjekova udnja da voz, koji upravo ulazi u staninu zgradu, bude

pouzdan i blizak svjedok putovanja, kao, jednom, nadolazea smrt.


66/79

ZALUTALI U UMI, I.

Zapravo, nismo se umjeli vratiti

Pa smo nastavili ii kroz umuirokih debala, mesnata liaI hladovina u kojima gnjilio jeVijek... Dok je iza svake bukveIza svakog javora ili hrastaMogao iskoiti svaki ivi i svakiMrtvi stvor to ikad ga sretosmoIli zamislismo u ivotima svojim

Mogao je bahnuti ak beznogiPan (recimo, sa sladoledom

I s turistikom reklamom o vratu)Mogao je bahnuti sami GospodI hiljade vojnika naoruanihDo smrti, pa da nas rtvujuVucima i priama o budalamaKoji zalutae u duboke ume

Moda smo se mogli vratitiDa je iko meu nama bioOdluniji da se osvrnemo

Na dosadanji preeni put

Ovako, povratku se moemoNadati tek ako nabasamoNa neki spasonosni krug


67/79

ZALUTALI U UMI, II.

Sudbina moe biti uma, jednorog koji seDosauje njenim pijevom eve, moe biti

Napuena usna maslaka, talasava zelenaTrava du potonog vira, ili vjetar to jeNa trenutak zastao u mrtvim tjesnacimaI sumracima koji istom stiu se u vosak.

Sve je moglo biti epoha da je domovinaSvaki put skidala gae kad bi na istokuIzlazilo sunce a na zapadu gorjeleSkitalake sjene... Uili su nas da ivot

Nije nikakav mijeh u koji unosimoZrak darovan iz Gospodovih plua...

Nema rjeenja tamo gdje su munjeOdustale gromovima biti.

Sudbina je i vlana koa gutericeNa dlanu, i okus vode kroz koju suUspanieno urile sjenke onih to

Negda zaneseno pjevahu o LjubaviI o Bogu... Pjevahu o zadihanim nebeskimGlasnicima i zadavljenim svjetlostimana dugim vrajim koncima...

Kine kapi katkad bivaju njenim poputPoljupca, sve dok se ne udrue u oluju.

Koliko li emo jo dugo pod ovimrazgranatim stablima ekati vedrije

Nebo i daleke svjetlosne gradoveKoji su se uputili prema nama?


68/79

NE MOGU OTII

Ni u toalet ne umijem otii

Kao sav normalni svijetNego u trku kad mokrani mjehurPobjesni od nemoi i tugeKako onda biti prisebanU danu u kojem te ostavljamOdlaze na daleki put

Voz moe i bez meneU bilo kojem pravcu da krene

Na moje mjesto sjest e onajKoji je ve krenuo davno

Pa se sad presretan vraaU dom svoj kao u san

Vrijeme je da upamtiDa ne volim putovanjaU kojim se radije prolosti vraam

Nego to elim sresti se s onimto eka me sutraIli u neki kasniji dan

Voz je moda i otiaoPsi stanini vie ne lajuGolubovi se mirni vraaju

Na tvoje balkone i u tvoj vrtNeko je drugi umjesto meneOtiao jutros na daleki put

29./30. XI. 2005.


69/79

OHRIDSKO JEZERO

Davno sam davno

U ovu vodu skoioI sada sam doaoIz nje da se spasim

...

Valjalo je u ribljim tiacima preivjeti NhovuPoplavu, i oluje koje pomjeraju zemlje i narodePa izbjei netom graene podvodne kule gdjeDlani bijahu tek zaludne tuinske mistrije...

Valjalo je umiriti pobune pred TvorcemDok druismo se sa sotonskim robljem...Sve tadanje nae navike smirivala jeI paljivo spirala samilosna ohridska voda

...

A kad izvuem svojeTijelo i poloim ga

Na obalu, sve drugoPozvat u da izie

Iz vode... Svi emoTad krenuti samoOnim putima kopnenimKoje je nekada

U irokim lukovimaZaobilazio ovaj naZemaljski ivot oholi

Struga, august 2006.


70/79

U AUTU, PREMA BANJOJ LUCI

Vozei se kroz gradove, poljane i umeKroz vrijeme gue od hrane u mranim

Restoranima kraj puta, vozei seKroz otoke pjesama o raznim ljubavimaNikad me nije napustio osjeajDa o sve to trnje u zraku i u zvukuto posvud prska s kasetofona ili to dolazi spolja

Nemilice se kai i moje svileno runoPa ne znam da li sve goliji vratiti se odmahIli samome sebi odluno rei da valjaBolje uvati sve to se kroz ivot vlastiti nosi

Branim se da nikad ne budem vidovit

Hoe li ludi bagremi jednom izai na putKad e u ikare zavu se pihtijaste magleI kad e zavijanje pasa nalikovat pjesmiO domovini i narodu koji cijeli vijek plaeA ja gledati s visina kako se s trnjaI rogozina i uvala i suznih trepavicaSkidaju rasute svilkaste moje vlatiKao da netom skinute su s krvnikova noa

Lud je mjesec u kojemu svjetlostKao u grob svoj bodljikavi lijeeLude su naputene tvornike haleI autostoperi i jablani k nebu uprtiKraj kojih jurim kroz augustovsku no

Najlake bi bilo poletjeti i zaslinitiBoe, evo me k Tebi... kad svakoPutovanje ne bi bilo tek puki poetakU odnosu na tajnu to svaki je buduiTren za nas nespremne sprema

Vozei se kroz kie kao kroz kipue akvarele

Bosanskih slikara postajem kist sudbineKojim ne upravlja niko do jezik obrastaoLakomim trnjem kad s mene otkidaI posvuda razbacuje svilkaste vlatiPa lano umoran valja se s brda na brdo

30. XI. 2005.


71/79

FRANKFURTSKO LIJENO PODNE

U Frankfurtu samoa postaje prirodnaPoput znoja to se lijepi za koulju

I masnih mikroba dok zgrudvavaju seNa jaki za vratom... Usamljen je pogledKojim se nijemo dodirujem s postojeimSvijetom... Sama je pela to ubija seU jabukovu soku, i aa na stolu, i muiceRazrojene k'o naputeni jezici, i toranjija me sjena pritie kao to bi kamenPritiskao nesretnog zidara... Kao da gradomU zlatnim koijama paradira kuga i postajuPrirodnim sve bolesti uredno sloeneU strahovima onih koji prognani su ovdje?

Usamljeno je drvo preko puta, i semafor uzrujanK'o nekadanji franaki soldat na mrtvoj strai...Samotan je zraak svjetlosti na zgradiO koju se porezuju pogledi onih to odluieDa, jednom, sve mora stati... Kao da sve bivaCjelovito jedino kad se priviklo samoiPa lijeno se, kao koko u zaviajnom bunjitu,Peruta i nalijee u prolaznikom dremljivu oku...

Sve biva daleko koliko god se kroz miris nudiloBliskim. Sve se, nanovo, u samotnostSvoju stapa ne bi li u kojemu drugom okuOtvorilo se irom i zbunilo ulijenjena ula...

Evo me jedna zalutala golubica, s grivnomO vratu, odvodi u daleka elektrina polja...Tamo u ili se ubiti ili u svoju blaenu samouKao letei ilim pod sobom prostrijeti?

Frankfurt, oktobar 2006.


72/79

SNIJENOKIPUA BRDA

Davno smo bili na PohorjuI u pjanim sunevljima rujna

Traili Noemovu barku.

Moglo je tu biti i more, govorila siKao Prometejeva ljubavnicaA u moru ajkule to umjestoPeraja imaju orlovska krila...Mogli su posvuda biti otociKoje bi istom preskakala bosa.Bijahu primireni vjetriU rasutim iverjima daha.

Na Pohorje kao da stigoeProroci skitai i asirski mudraciI slijepe ljepotice iz narodKoji plau, vini majstoriZa novu Nuhovu lauU koju emo ti i jaI, s nama, sve drugoU paru, to bi da iviI da se po zemnim zakonimaUbija i plodi.

Davno je bilo Pohorje Kad su biblijski krevetiSumahnuto letjeli iz sobeU drugu hotelsku sobuA kuharice pravile omleteKao snijenokipua brda.Ti si pritom, zaustavljenaU smijehu, u ovla svezanojKosi, pripovijedala o ruamaI psima to njue im miris.

Pripovjedala si o ludoj laiI ludim mornarima pod ijimVeslima cijela naa povijest tone.

15. XI. 2005.


73/79

KA SLUENOM NAEM DOMU

...Jer putem tim trah u Raj!Yeats

1.U vozu smo, sami Kao putnici za RajOknom ne prolijeu naselja,ume, svi ljudski i avolji trazi,

Ne prolijeu ni nai poglediOdluni i nesigurniKao planinarski avliVisoko u alpskoj stijeni

Nego se isto vrijemeNepomueno ivotom i brojemObnavlja kroz darovane slikeObnavlja kroz nas

2.Sjedimo jedno naprema drugogA kao da smo na suprotnim obalamaUdaljeni tisuama godina snaI kao da smo istom zatoeniU jednome tijelu

3.Ti sve zna o cvijeuto umire u saksijama

Na naem dalekom balkonuI sve zna o vrapcima koji udeDa kanticom vode obradujeI njihova cvatua krila

Koliko zna

Da pod ostavljenimKunim oknimaProsjakinja moli za milostA dva njena kudrava djeakaGaaju vrapce kamenicamaGaaju ih skupljenim sitniem

Ne bi li uli drukijiMetalni zvuk novcaDok pada s nebesa

Na njih


74/79

4.Sve zna o ciljuKojemu idemo sadPa zato uznosito utiak nee rei ni

Daj pusti sve toU ovaj bogomdani as.Nije vrijeme za tumaenjeLjudskih naravi.

Nije vrijeme za stih...Nego njeno se zagrlimoDok ivi smo, i samiU vozu to juriSluenom naemu domu...

15. XI. 2005.


75/79

ETNJA NIZ RIJEKU

Sputam se niz obalu, i kao da s rijekom

Koraam ruku pod ruku

Jutro je, teke kronje bljeskaju u vodi

Proplankom jure plamenogrivi konji Kao je devetnaesti vijek! PiteVozovi prema jugu, vozovi prema sjeveru

Ali, nas se ne tiu galopi u prazno, ni zbijenaIskustva od kojih strepe horizonti, ni oniKoji su odluili danas nekamo stii.

Ne zamara nas prznica vjetar to premaNadutoj zemlji svija vrbove i johove grane

Rijeka je hodoasnica, i ja sam, u ovomJutru, smjerni hodoasnik ka svomeJeruzalemu, ka svojoj svjetlovitoj Mekki

Nita ne nosim do poneki val sjeanjaNa djetinjstvo, kad sam od svake obaleTraio samo ono to je najbolje

Jo ne znadoh da mnoge pojave i stvariImaju oblik i zvuk samo da bi seto lukavije ukrile pred nama

Zato e ovaj trenutak mimoii vjenostKao to e sve nas miomii sunceto netom dodiruje stjenovita brdaI draka razigrane rijene talase

Iz dubina vode kao da ujem glasove...Odasvud trepere akustika zrcala neba Ne umijemo ivjeti ni u porazimaNi u pobjedama, ivimo u sunovratnomTreperenju praznin unutar povijestiDok nadmena tijela vuemo kao prtljag

Neznanim dalekim uima

Bra, juli 2008.


76/79

ZATO VOLIM LJUBLJANU

Volim gradove koji ne idu ukorak sa mnomUnosei se u lice kao kakve kurve

Ili svetice... Volim gradove koji me pusteDa mirno lunjam ulicama i kao lijeno psetoU kestenovu hladu privijem eljusti i rep.

Volim gradove ijim prinevima i princezamaNije vano ko je Cezar, ni ko je Isus KristNiti znaju ko su pobjednici na oblacima a ko suPoraeni u bronzanim lavljim eljustima.Volim gradove iji su plonici isti od svakeSvijetle budunosti i iji zidovi nisu uflekaniVeliajnom povijeu... Volim gradove

U ijim parkovima cvjetovi nisu lakomiNa oute mirisa i probuene njenosti.

Volim gradove u kojima, kad pripalim cigaretu,Taj dim mi najbolje kae koji je to pravi put.

Zato, najprije ekam da gradovi koje volimDou k meni, i da ih pustim da mnom seIetaju zdravo i ljudski, koliko im je volja,Prije negoli umoran klonem u ludi zorinji sat...


77/79

BILJEKA O AUTORU

Hadem Hajdarevi, pjesnik, prozni pisac, esejist, publicist, pisac za djecu, urednik i

prireiva izdanja drugih autora, roen je 18. jula 1956. u Kruevu kod Foe. Dobitnik je vieknjievnih nagrada (Nagrada Trebinjskih veeri poezije /1981./, Nagrada SkenderKulenovi /1996./, Planjaxova nagrada za najbolju knjigu pjesama /2005./ i dr.).

Do sada je objavio: SEOBE OBALA, poezija(Svjetlost, Sarajevo, 1981.);KOJENUHOVE LAE, poezija (Veselin Maslea, Sarajevo, 1987.);IVE VODE, poezija(Veselin Maslea, Sarajevo 1990.);BAJRAMSKE CIPELE, slikovnica za djecu silustracijama Ahmeta Muminovia (Sejtarija, Sarajevo, 1992. i kasnije vie ponovljenihizdanja);PJESME PONORNICE, poezija(Meunarodni centar za mir, P.E.N.-centar BiH,Oko i drugi udrueni izdavai, Sarajevo, 1994./1995.); ETVERA UA, izbor iz etiriju

pjesnikih zbirki (Ljiljan, Sarajevo Ljubljana, 1994.);PETO UE, poezija (Bosanskaknjiga, Sarajevo, 1997.);NAUSIKAJINA KI, izbor pjesama o ljubavi (Damad, Novi

Pazar, 1999.);PRIE SA DOBRINJE, anegdotalna proza iz rata (Bemust, Sarajevo, 1999.);KLINIKA ZA PLASTINU HIRURGIJU, prie (Ljiljan, Sarajevo, 2000.); SUTRANJEPUTOVANJE BRODOM, poezija (Bemust & Ljiljan, Sarajevo, 2000.); UA, izabranepjesme, edicija Bonjaka knjievnost u 100 knjiga, VI. kolo (knjigu dijeli s pjesnikomSemezdinom Mehmedinoviem);KLINIKO ZA PLASTINO KIRURGIJO, prie, prijevod naslovenaki jezik: Romana Podobnik (Zaloba Goga, Novo Mesto, 2004.);NA SONETNIMOTOCIMA, poezija (Vrijeme, Zenica, 2004., drugo izdanje 2005.);KINO DRUTVO,kolumne (Tugra, Sarajevo, 2006.); USTJE JEZIKA, poezija, izbor i prijevod na slovenaki

jezik Josip Osti & Boris A. Novak (tudentska zaloba, Ljubljana, 2007.). Hajdarevi je iautor itanke za IV. razred gimnazije i drugih srednjih kola.

Hadem Hajdarevi ivi u Sarajevu i radi u Institutu za jezik na poslovima strunogsaradnika. lan je Drutva pisaca BiH, lan P.E.N.-centra BiH, a od 2001. godine, u okviruredovnih aktivnosti Drutva pisaca BiH, predsjednik je Organizacionog odbora Meunarodneknjievne manifestacije Sarajevski dani poezije.


78/79

SADRAJ

ZAGUBLJENE FOTOGRAFIJE, SVJETLACINAJBOLJE JE IVJETI U BRDIMAZAGUBLJENA STUDENTSKA FOTOGRAFIJA

KASNA JESENPRIJATELJ IZ DJETINJSTVAZLATOKRILA BUBATREI BRATZAUSTAVLJENA DJETINJA STREPNJABUENJE U ZAVIAJUKOLA NA SELUOSLONJEN O VJETARKOSTI NAIH OTACAMLADI SA KOJEGA OPADA LIEOVJEK BILJKA

BOSANSKI KARTAKI STOLNESREABALKANSKA LUDNICAPOVRATNICIGLUHO DOBASILAZAK U PODRUMPOSLJEDNJE JUTROJUTARNJE UMIVANJEOPET SU RASKOPALI MOJU ULICUSTRAH OD VJETRAOKLIJEVANJESTARE PJESME

MUZEJI, JEZICI, SJENEMUZEJ KNJIEVNOSTIITANJE POEZIJESEVDALINKAUVOD U PATRIOTIZAMTA SU MI GOVORILI SUNJIU ZLATNOME PRAHUETNOLOKI MUZEJ

SVOJ VIJEK STIEMO PESNICAMAIDILA IZMEU DVA RATAIZBJEGLICA, 1992.JEZIK, JEZICIDIJASPORA

HODATI PO VODIZIDAM KUUVEERNJA ETNJABRODBOJA DAHA

MUKA BAJKATIJELO


79/79

SLIKARSKI MODELKAD BIH S NJOM BIO NA OBALIONI KAPCIITAKAON, ONA

EKAJUI PORUKURAVNOTEA SVJETLOSTIAFRIKI TIGROVIDVIJE JABUKEDRAGU SAM ODVEO NA SELOTVOJ DAHVJERNOST

MOGUNOSTI PUTARETROVIZORKAFANSKI STOL, SASVIM DRUGI

PUTOVANJEZALUTALI U UMI, I.ZALUTALI U UMI, II.

NE MOGU OTIIOHRIDSKO JEZEROU AUTU, PREMA BANJOJ LUCIFRANKFURTSKO LIJENO PODNESNJENOKIPUA BRDAKA SLUENOM NAEM DOMUETNJA NIZ RIJEKUZATO VOLIM LJUBLJANU

BILJEKA O AUTORU

hadzem hajdarevic - gdje voda izvire i uvire

Documents