HAMZA IBN ABDULMUTTALIB

Bijase drug Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jos od ranog djetinstva, dok su se

kao djeca zajedno igrali mekkanskim sokacima. Bio mu je i brat po mlijeku,

a vezivale su ih i neraskidive rodbinske veze. To bijase Hamza ibn

Abdulmuttalib, amidza Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Kada je Vjerovjesnik,

s.a.v.s., otpoceo sa svojom misijom, Hamza je bio prekoracio cetrdesetu

godinu, i u to vrijeme je bio jedan od najuglednijih mekkanskih prvaka.

Spada medu vodece poglavare kojem je cijela Mekka s duznim postovanjem

ukazivala velike pocasti. Unatoc svih veza izmedu njega i Allahovog

Poslanika, nije pokazao neko interesovanje prema njegovim pozivima u

novu vjeru i nije primio islam kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., najblizim

clanovima svoje porodice izlozio ciljeve svog svetog zadatka. Hamza bijase

hrabri hasimijski ratnik, odlucan u svakoj situaciji, a u bitkama dok bi

napadao ili se branio od napadaca nije mu bilo ravna.

Dok se jednoga dana vracao iz lova drzeci u ruci svoj luk, noseci svoje

koplje, jasuci gordo kako dolikuje sinu pustinje, presrete ga sticenica

Abdullaha ibn Dzed’ana, koja mu rece: “Da si mogao cuti, o Ebu Ammare,

sve one psovke i uvrede koje je tvom braticu Muhammedu uputio Ebu Dzehl

i da si vidio njegove napade na Muhammeda koje sam ja vidjela, drukcije bi

se ti danas ponasao!” On nije do kraja ni cuo njezine rijeci, a lice mu se

zacrveni od srdzbe, u grudima osjeti odlucnost i uputi se ponosni hasimijski

konjanik u pravcu Ka’be, gdje bijase skupina mekkanskih prvaka, a usred

njih Ebu Dzehl. Kada im se dovoljno priblizio, iznenadnim udarcem svoga

luka Hamza udari Ebu Dzehla i rasijece mu glavu tako da ga odmah krv obli.

Onda pred svim prisutnim musricima, nijemim svjedocima, objavi svoj

prelazak na Islam, a zatim im rece:”Eto ja prihvatam vjeru Islam, i ako od

prisutnih neko zeli da me u tom sprijeci, neka pokusa!” Kada pripadnici

plemena Mahzum vidjese krv koja je oblila njihova uglednika Ebu Dzehla,

htjedose zajednicki navaliti na Hamzu, ali im Ebu Dzehl rece: “Ostavite Ebu

Ammara, ja sam pogrijesio sto sam njegova bratica psovao pred ljudima…”

Poput bljeska munje Islam obasja srce Hamze, r.a., i njihovo napustanje

paganske vjere bijase tezak udarac za sve musrike. A sto se tice casnog

Vjerovjesnika, s.a.v.s., moze se zamisliti kolika je bila njegova radost zbog

prelaska Hamze na Islam. Ostali Muslimani su bili ponosni sto jedan takav

kurejsiski uglednik sada pripada njima. Nisu znali za dva radosnija i

znacajnija dana od pojave Islama, od dana prelaska na Islam Omera ibn

Hattaba i Hamze ibn Abudlmuttaliba.

Na dan Bedra Hamza pokaza nevideno junastvo i odlucnost u borbi protiv

musrika. Zestoko je navaljivao na protivnike i ulijevao strah u njihova srca.

Pred sukob protivnickih strana Hamza je bio lahko raspoznatljiv po znaku s

kojim se razlikovao od drugih i koji je jasno ukazivao na njega svakom

onom ko je imao sta protiv njega. Tada na musrickoj strani istupi Utbe ibn

Rebiah, njegov brat Sejbe i sin Welid, i kada izazvase muslimane na dvoboj

pred njih spremno istupise trojica ensarija, jos uvijek nedovoljno iskusnih

mladica. Utbe ih upita: “Ko ste vi?” “Mi smo ensarije”, odgovorise mladici.

Utbe im rece:”Mi nemamo nikakve potrebe za vama!”, a zatim povika:”O

Muhammede, odredi nam dostojne protivnike iz naseg plemena!”

Vjerovjesnik naredi:”Izadi Ubejde ibn Harise, izadi Hamza ibn

Abdulmuttalibe, izadi Ali ibn Ebi Talibe!” Sada Utbe rece:”E sada moze.

Ovo su protivnici vrijedni postovanja.”

Ali, r.a., se suprostavi Welidu, jer su bili mladici slicnog uzrasta. Navali na

njega i ubi ga. Hamza, r.a., se suprostavi Sejbi, a bili su priblizno jednake

starosti, i za kratko vrijeme ga sasijece. Ubejd, r.a., je za protivnika imao

Utbu, a obojica su i bili najstariji po godinama. Nakon nesto duze borbe

Ubejd smrtno pogodi Utbu, ali istog dana i sam umrije kao sehid od rana

koje mu je protivnik zadao.

A na Uhudu, kada su musrici zarko zeljeli da se osvete svim muslimanima

uopce, a Hamzi ibn Abdulmuttalibu posebno, jer je on taj koji je najvise

ponizio njihove prvake na Bedru i pobio one koje je pobio, i kada je on vidio

pometnju muslimana, poce navaljivati tamo i ovamo vicuci:”Ene esedullahi

we esedu Resulihi!”- Ja sam lav Allahov i lav Allahova Poslanika!” Dalje

rece:”Utjecem Ti se, Allahu, od sirka koji cine musrici, i od gramzivosti i

neposlusnosti koju pokazase pojedini muslimani…”

Onda Hamza navali na protivnike koje je razgonio desno i lijevo sve dok ne

postignu deredzu sehadeta (tj. Stepen sehida) nakon podlog udarca koji mu

nanese abesinski rob zvani Wahsi.

Kada zene musrika cuse za pogibiju Hamze i drugih muslimanksih junaka,

jedna skupina njih dode na popriste borbe, predvodena Hindom, kcerkom

Utbe, kojoj su muslimani na Bedru ubili oca, amidzu i brata. Ona navali na

tijelo sehida, uze im parati trbuh, kopati oci odsijecati noseve i usi. Onda od

odsjecenih noseva i usiju napravi ogrlicu koju stavi na vrat kao ukras. Hinda

tada plati Wahsiju za ubistvo Hamze, a povrh toga ga nagradi slobodom. Sve

to njoj nije bilo dosta, nego pristupi tijelu Hamze, raspori njegove grudi,

iscupa mu dzigericu, poce je trgati zubima i zvakati, pa posto nije mogla

progutati nijedan komad pa ispljunu. Od tada Hinda bi prozvana:”Zderacica

zuci”.

Kada se prasina nakon bitke slegla, i kada vijest o masakriranju sehida

Uhuda doprije do Medine, nasta velika zalost kod svih muslimana. Safija,

kcerka Abudlmuttaliba, dode kako bi vidjela sta joj je bilo sa bratom

Hamzom, pa Vjerovjesnik rece njenom sinu Zubejru: “Sprijeci je nek’ne

gleda sta su joj od brata uradili!” Zubejr ode pred majku i rece joj:”Majko,

Allahov Poslanik ti nareduje da se vratis!” Ona rece:”A zasto? Ja sam vec

cula sta su ucinili s mojim bratom, ali sve je to Allahova odredba i dio borbe

na Njegovom putu. Tako mi Allaha, ja cu se strpiti i traziti nagradu jedino

od Njega!” Kada Zubejr ibn Awwam obavijesti Vjerovjesnika sta je rekla

njegova tetka Safija, on rece:”Pusti je neka dode!” Safija pride,

suzdrzavajuci se kako dolikuje pravoj vjernici, donese salavat i zatrazi od

Allaha oprost i spas za Hamzu, a onda rece:”Ova dva platna sam donijela da

mog brata u njih zamotate!” Dalje Zubejr prica:”I kada smo htjeli da

umotamo Hamzu u ta dva platna, vidjesmo pored njega jednog sehida od

ensarija, izmasakriranog kao sto bijase i Hamza, pa osjetismo griznju

savjesti da Hamzu umotamo u dva cefina, a ovaj ensarija nema cefina

nikako. Onda odlucismo: za Hamzu jedno, a za tog ensariju drugo platno!

Tada primijetismo da je jedno platno duze od drugog, te odredismo,

izlvacenjem slamki, koje ce platno koga zapasti. Kasnije dok smo umotavali

Hamzu, vidjesmo koliko je bio dug; ako mu umotamo glavu, virile bi mu

noge, a ako mu umotamo noge, virila bi mu glava?! Onda Vjerovjesnik

rece:”Umotajte mu glavu, a na noge mu stavite malo palminog lisca.” I ne

pitajte o zalosti Vjerovjesnika zbog smrti amidze, jer dok je gledao u taj

prizor od kojeg nikad nije bolniji vidio ni dozivio, on rece: ”Neka je

Allahova milost tebi! Ti si bio onaj koji je odrzavao lijepe rodbinske odnose,

uradio su mnoga hajr djela i neka te Allah zato nagradi…Tako mi Allaha, ja

cu od njih sedamdeset isto to ucniti sto su oni ucinili od tebe, samo ako mi

dopadnu saka…”

Ali, prije nego je Vjerovjesnik napustio to mjesto, dode mu melek Dzebrail

donoseci Allahove rijec: Ako hocete da na nepravdu uzvratite, onda ucnitie

to samo u onolikoj mjeri koliko je vama ucinjeno; a ako otrpite, to je, doista,

bolje za strpljive.

Pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., odustao od osvete i ucinio kefaret – otkup zbog

te zakletve. Zatim je naredio da se svi sehidi pokopaju u zajednicke kabure i

rekao ashabima:”Gledajte koji je od sehida znao najvise Kur’ana napamet,

pa ga stavite malo ispred ostalih drugova!” I danas svaki posjetilac Medine

ode u zijaret sehidima na Uhud, gdje obicnim kamenom obiljezen, ima i

kabur amidze Muhammeda, s.a.v.s., Hamze ibn Abbulmuttaliba r.a.