hartije od vrednosti
DESCRIPTION
PravoTRANSCRIPT
F AK UL T ET Z A F AK UL T ET Z A USL U ŽN I B IZ N ISUSL U ŽN I B IZ N ISSRE MSK A K AME NI CASRE MSK A K AME NI CA
SEMINARSKI RADSEMINARSKI RAD
PREDMET: BANKARSKO I BERZANSKO PRAVOPREDMET: BANKARSKO I BERZANSKO PRAVO
TEMA: HARTIJE OD VREDNOSTI, POJAM, VRSTE,TEMA: HARTIJE OD VREDNOSTI, POJAM, VRSTE, ULOGA HARTIJA OD VREDNOSTI – MENICAULOGA HARTIJA OD VREDNOSTI – MENICA
MMENTORENTOR:: K KANDIDATANDIDAT:: P PROFROF. . DRDR M MILEILE R RAČIĆAČIĆ D DRAGOMIRRAGOMIR MMILIĆEVIĆILIĆEVIĆ
SSREMSKAREMSKA K KAMENICAAMENICA, 2009., 2009.
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
SADRŽAJ
UVOD.............................................................................................................................3
HARTIJE OD VREDNOSTI.......................................................................................4
POJAM HARTIJA OD VREDNOSTI...................................................................................4
BITNI SASTOJCI HARTIJA OD VREDNOSTI.....................................................................5
ULOGA HARTIJA OD VREDNOSTI..................................................................................6
VRSTE HARTIJE OD VREDNOSTI...................................................................................7
MENICA......................................................................................................................10
POSTANAK, ULOGA I RAZVOJ MENICE.......................................................................10
VRSTE MENICE...........................................................................................................12
KARAKTERISTIKE (OSOBINE) MENICE........................................................................13
MENIČNI ELEMENTI...................................................................................................14
MENIČNE RADNJE......................................................................................................16
ZAKLJUČAK..............................................................................................................19
LITERATURA............................................................................................................20
2
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
UVOD
Obligacija u pravu predstavlja imovinsko pravni odnos koji nastaje između dva ili više
lica po kojem poverilac ima pravo da od dužnika zahteva da ovaj nešto učini ili izvrši neku
radnju tj. da se uzdrži od iste, a s druge strane dužnik se obavezuje da izvrši, odnosno da se
uzdrži od određene radnje koju bi u drugoj situaciji imao pravo da učini.
Možemo reći da obligacija predstavlja imovinsko pravni odnos, koji se uvek sastoji iz
prava poverilaca i obaveze dužnika na izvesno činjenje ili uzdržavanje od neke radnje.
Zakon o obligacionim odnosima definiše hartiju od vrednosti kao pismenu izjavu
kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu koja je upisana na takvoj pismenoj
ispravi njenom zakonskom imaocu. Iz toga proizilaze sledeći elementi hartija od vrednosti: a)
da je ona pismena isprava; b) da sadrži pismenu obavezu izdavaoca c) da se pismena obaveza
upisana u hartiji od vrednosti mora izvršiti njenom zakonitom imaocu.
U hartiji od vrednosti ugrađeno je određeno pravo koje se može prenositi, pošto se i
sama hartija od vrednosti prenosi. Hartija od vrednosti spada u telesne pokretne stvari, pa se
njenim prenosom ostvaruju i prava iz hartije. Hartija od vrednosti predstavlja pismenu izjavu
koja sadrži pismenu obavezu izdavaoca hartije od vrednosti koja je imovinsko-pravnog
karaktera, kao i da se takva pismena obaveza (napisana u hartiji od vrednosti) ima izvršiti
zakonitom imaocu iste.
Hartije od vrednosti mogu imati kreditnu ulogu (menica, obveznica) i ulogu platežnog
sredstva (ček). Dobar deo njih služi kao sredstvo pri transakcijama u prometu robe (teretnica,
skladišnica, tovarni list). Jedna od ovih hartija od vrednosti (akcija) daje pravo vlasništva i
upravljanja u akcionarskom društvu.
Razlog njihovog pojavljivanja u pravnom prometu je pre svega u tome da daju znatno
veću sigurnost poveriocu da realizuje svoje potraživanje. I dužnik je pored poverioca bolje
zaštićen kad postoje hartije od vrednosti. Ove hartije se izdaju na strogo propisanim
formularima.
3
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
HARTIJE OD VREDNOSTI
POJAM HARTIJA OD VREDNOSTI
Pod hartijama od vrednosti, podrazumevaju se pismene isprave (čija je sadržina
određena zakonom i drugim propisima) koje u sebi sadrže neko građansko-imovinsko pravo,a
postojanje tog prava je u bliskoj vezi sa postojanjem same pismene isprave.1
U članu 234. Zakona o obligacionim odnosima je definisana hartija od vrednosti kao
pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu koja je upisana na
takvoj pismenoj ispravi njenom zakonitom imaocu. Iz ovakve zakonske definicije hartija od
vrednosti, proizilaze sledeći elementi hartija od vrednosti: l) da je hartija od vrednosti
pismena isprava; 2) da ona sadrži pismenu obavezu izdavaoca i 3) da se pismena obaveza
upisana u hartiji od vrednosti mora izvršiti njenom zakonitom imaocu.
Iz napred navedenog, proizilazi da je u hartiji od vrednosti, kao pismenoj ispravi,
inkorporisano određeno pravo, koje se može prenositi, pošto se i sama hartija od vrednosti
prenosi. Tako se prava iz hartije, koja su najčešće po svojoj prirodi obligaciono-pravne
(najčešće, i kao zahtev da se isplati određeni novčani iznos, ili zahtev da se učini neka
činidba, imovinskog karaktera), sjedinjuju sa pravom na hartiju, koje je po svojoj prirodi
stvarno-pravne prirode (i to kao pravo svojine ili pravo zaloge ).
Dakle, karakteristika hartija od vrednosti je i ta njena sjedinjenost, spojivost prava na
hartiju i prava iz hartije od vrednosti.
Neki autori ukazuju na niz nedostataka zakonske definicije pojma hartije od vrednosti,
koja je data u čl. 234. Zakona o obligacionim odnosima, pa se ističe da se kod hartija od
vrednosti ne može raditi o svakoj vrsti obaveze (već prvenstveno o onoj koja je imovinskog
karaktera). Dalje se ističe od ovih autora, da nije u Zakonu o obligacionim odnosima istaknuta
posebna formalna strogost koja ih karakteriše, kao i da neke hartije od vrednosti (na primer,
akcije) mogu sadržavati pojedina ovlašćenja imaoca ovakve hartija od vrednosti, da mogu
upravljati akcionarskim društvom, što nije neposredna obaveza imaoca hartije od vrednosti.
1 Antonijević Z., Privredno pravo - Organizacije udruženog rada i poslovi prometa, Beograd, 1989, str.
453.
4
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
Najveća je zamerka ovih autora i ta, da u Zakonu o obligacionim odnosima nije posebno
istaknuta njihova inkorporiranost, tj. da se utelovljeno pravo koje je pismeno označeno na
hartiji od vrednosti ne može ostvarivati na drugi način, nego jedino upotrebom hartije od
vrednosti.2
Na osnovu napred navedenog, moglo bi se zaključiti da hartije od vrednosti
predstavljaju pismenu ispravu koja sadrži i pismenu obavezu izdavaoca hartije od vrednosti
koja je imovinsko-pravnog karaktera, kao i da se takva pismena obaveza - napisana u hartiji
od vrednosti, ima izvršiti zakonitom imaocu hartije od vrednosti. Prema tome, nisu hartije od
vrednosti one pismene isprave u kojima je označeno neko drugo pravo (uverenje o položenom
državnom ispitu, diploma o završenom fakultetu i dr.
BITNI SASTOJCI HARTIJA OD VREDNOSTI
Hartije od vrednosti moraju sadržavati određene bitne sastojke, baš iz razloga strogosti
forme, sa upozorenjem zakonodavca da ove isprave, koje ne sadrže sve bitne sastojke koje
zahteva Zakon o obligacionim odnosima, ne mogu važiti kao hartije od vrednosti. Radi se o
sledećim bitnim elementima:
označenje vrste hartije od vrednosti;
firmi, odnosno nazivu i sedištu, tj. imenu i prebivalištu izdavaoca hartije od vrednosti;
firmi, odnosno nazivu ili imenu lica na koje, odnosno po čijoj naredbi hartija od
vrednosti glasi ili označenje da ona glasi na donosioca;
tačnom označenju obaveze izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrednosti;
mestu i datumu izdavanja hartija od vrednosti, a kod onih koje se izdaju u seriji i njen
serijski broj i
potpisu izdavaoca hartije od vrednosti, odnosno faksimilu potpisa izdavaoca koje se
izdaju u seriji.
Zakon o obligacionim odnosima predviđa, da se mogu posebnim zakonima - kao
zakonima lex specijalis da pojedine hartije od vrednosti mogu odrediti i drugi bitni sastojci.
Isprava, koja ne sadrži bilo koji od navedenih bitnih sastojaka, ne može se smatrati hartijom
od vrednosti. Takođe, i hartije od vrednosti koje su izdate u seriji, koje ne sadrže bilo koji
bitni sastojak nemaju pravno dejstvo.
2 Antonijević Z., Privredno pravo – Bankarski poslovi i hartije od vrednosti, Beograd, 1960, str. 88.
5
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
ULOGA HARTIJA OD VREDNOSTI
Uloga hartija od vrednosti može biti različita, počev od toga da iste mogu imati
kreditnu ulogu (menica, u nekim slučajevima trgovačka uputnica, obveznica i sl.) pa sve do
toga, da mogu imati i ulogu platežnog sredstva (na primer, ček). Dobar deo njih služi i kao
sredstvo pri transakcijama u robnom prometu (teretnica - konosman, skladišnica, tovarni list i
dr.) pomoću kojih se sa robom može raspolagati, čak i kad nije roba u posedu kod vlasnika i
vršiti prenos vlasništva ovakve robe ili ista stavljati u zalog. Jedan deo ovih hartija od
vrednosti (kao što je akcija), daje pravo vlasništva i upravljanja u akcionarskom društvu.
Razlog pojavljivanja hartija od vrednosti u pravnom prometu je pre svega i u tome da
iste daju znatno veću sigurnost poveriocu, da realizuje svoje potraživanje ili neko pravo - bez
potrebe dokazivanja po kojem je osnovu on stekao određeno pravo. Dakle, samim faktom što
poverilac poseduje u svojim rukama hartiju od vrednosti, stiče pravo na sigurnost svoga
potraživanja, bez potrebe dokazivanja osnova po kojem je ostvario to svoje pravo. Dužnik,
dakle, mora da izvrši svoju obavezu onom licu koje mu prezentira hartiju od vrednosti, u kojoj
je inkorporirano određeno pravo poverioca.3
I dužnik je pored poverioca bolje zaštićen kad postoji hartija od vrednosti. On ne mora
svoju obavezu da izvrši, bez obzira na njegovo postojanje duga, sve do onog trenutka dok mu
ne bude podneta hartija od vrednosti. Pored toga, po izvršenju svoga duga iz hartije od
vrednosti, dužnik ima pravo da zadrži hartiju od vrednosti koja mu sada predstavlja
priznanicu o izvršenju svoga duga prema poveriocu.
Vrlo značajna uloga hartija od vrednosti je i u tome što su one podesne za laku i
jednostavnu cirkulaciju u pravnom prometu. Njihovo prenošenje je takvo da omogućava
veliku brzinu u pravnom prometu, posebno na primer, kod hartija na donosioca koje se
prenose putem proste predaje (tradicije), dok se neke druge hartije prenose putem
indosamenta (hartije na ime) ili putem građansko-pravne cesije. Sa jednostavnim prenošenjem
potraživanja sa jednog lica na drugo, bez ikakve komplikovane pravne procedure, hartije od
vrednosti dobijaju posebno na značaju.
3 Carić S., Bankarski poslovi i hartije od vrednosti, Beograd, 1981, str. 71 i 72.
6
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
Uloga hartija od vrednosti u pravnom prometu je posebna i zbog činjenice da se sa
istima postiže sigurnost u prometu jer se izdaju na strogo propisanim formularima, pa se time
izbegava mogućnost njihovog lakog falsifikovanja.4
Sa prenosom prava na hartiju od vrednosti, istovremeno se i prenose prava iz hartije,
kao na primer, pravo potraživanja određene sume novca (menica i ček), pravo svojine ili
zaloge (teretnica i skladišnica) ili neko pravo učešća u upravljanju u akcionarskom društvu
(pravo glasa, imovinsko pravo) i lično pravo akcionara, kada prenosi akciju na drugo lice (da
ostvari određeno potraživanje). Dakle, sa prenosom hartija od vrednosti kao na pr. kod
teretnice - se simbolično obavlja i prenos prava na robi koja se prevozi brodom. Znači, pravo
na hartiju, sa pravom iz hartije od vrednosti su nerazdvojni i prenos jednog prava, povlači sa
sobom i prenos drugog prava.
VRSTE HARTIJE OD VREDNOSTI
Postoji više vrsta hartija od vrednosti koja su poznata u pravnoj teoriji i te su podele
date po različitim kriterijumima. Tako se od strane nekih autora, govori o podeli hartija od
vrednosti s obzirom: 1) na prirodu inkorporisanog prava, 2) prema načinu određivanja imaoca
prava, 3) prema načinu nastajanja prava, 4) prema vezi u odnosu na osnovni posao, 5) prema
karakteru potraživanja, 6) prema roku dospelosti, 7) prema mestu izdanja i mestu ispunjenja i
sl. Pored toga, može se govoriti i o vrstama hartije od vrednosti koju podelu daje Zakon o
obligacionim odnosima i Zakon o hartijama od vrednosti.
Tako se u smislu Zakona o obligacionim odnosima, pojavljuju: hartije na donosioca,
na ime i po naredbi - a u smislu Zakona o hartijama od vrednosti, javljaju se i: akcije,
obveznice, blagajnički, komercijalni i državni zapisi, certifikati o depozitu i finansijski
derivati, sa kojima se trguje na berzi.
Podela hartija od vrednosti, obzirom na prirodu inkorporiranog prava, može da bude
trojaka: a) stvarno-pravne; b) obligaciono-pravne i c) hartije sa pravom učešća.
a) Stvarno pravne hartije od vrednosti su takve hartije od vrednosti koje u sebi sadrže
neko stvarno pravo, kao što su pravo svojine ili zaloge. Tako se ovo pravo odnosi na pokretne
stvari (na primer, kod skladišnice, teretnice ili prenosivog tovarnog lista), a može se odnositi i
na nepokretne stvari (na primer, kod hipotekarnog pisma). 4 Carić S., Hribovšek F., Spoljnotrgovinska plaćanja, Beograd, 1990, str. 6.
7
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
Tako se putem skladišnice i njenim prenosom (priznanice ili varanta) - na simboličan
način vrši i prenos stvarnog prava na robi uskladištu (svojine ili zaloge). Takođe se prenosom
teretnice-konosmana, obavlja i prenos svojine na robi koja se prevozi brodom (čak i kada brod
nije u luci i kupac robu nije ni video).5
b) Obligaciono-pravne hartije od vrednosti su takve isprave koje u sebi sadrže neko
tražbeno-obligaciono pravo zakonitog poverioca u odnosu na dužnika. Kao ovakve hartije od
vrednosti se mogu navesti:menica, ček, trgovačka uputnica, trgovačka obveznica, kreditno
pismo, blagajnički i komercijalni zapis, certifikat o depozitu.
c) Hartije sa pravom učešća, neki autori nazivaju i korporacionim papirima ili lično
pravnim hartijama ili korporacionim hartijama od vrednosti.
U ove hartije kao najznačajnije, spadaju akcije koje izdaju akcionarska društva.
Podela hartija od vrednosti - prema načinu određivanja imaoca prava. Može se
izvršiti klasifikacija hartija od vrednosti i prema načinu na koji se određuje imalac prava iz
hartije-korisnik hartije, a shodno tome se određuje i način prenošenja isprave-hartije od
vrednosti. U ovu vrstu hartija od vrednosti spadaju: a) hartije na ime; b) hartije po naredbi; c)
hartije na donosioca; d) alternativne hartije i e) mešovite hartije od vrednosti.
a) Kod hartija od vrednosti na ime je korisnik isprave izričito označen u hartiji od
vrednosti. Cirkulacija ovih hartija od vrednosti je vrlo otežana u pravnom prometu iz razloga
što se one po pravilu mogu prenositi samo putem građansko-pravne cesije, odnosno
ustupanjem potraživanja.
b) Hartije po naredbi su takve hartije od vrednosti kod kojih je njihov korisnik imalac
prava označen u samoj ispravi - hartiji od vrednosti. Međutim, njemu je dato pravo, da on
svojom naredbom (nalogom) odredi neko treće lice kao korisnika hartije od vrednosti. One su
podesnije za pravi promet i bržu cirkulaciju, prenošenjem - sa jednog lica na drugo lice -
putem indosamenta.
c) Hartije na donosioca nemaju unapred određenog korisnika, imaoca prava, nego
izdavalac hartija od vrednosti preuzima obavezu prema svakom licu prezentantu ovakvih
isprava. U ovakvim hartijama od vrednosti postoji klauzula „plativo donosiocu“ ali ima nekih
isprava, kao na primer, ček - koje se smatraju ovakvom hartijom po osnovu zakona. Ovakve
hartije na donosioca se vrlo lako mogu prenositi prostom predajom iz ruke u ruku.
5 Vasiljević M., Privredno pravo – trgovinsko pravo, Beograd, 1991, str. 625.
8
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
d) Alternativne hartije od vrednosti su takve hartije u kojima je izdavalac hartije od
vrednpsti izričito označio korisnika, ali je istovremeno dopustio da se obaveza iz hartije od
vrednosti može izvršiti i svakom drugom donosiocu isprave.
e) Mešovite hartije od vrednosti postoje u onim slučajevima kada jedan deo hartija od
vrednosti glasi na ime ili po naredbi, a drugi deo glasi na donosioca. Tako se može kod akcija
dogoditi, da plašt akcije glasi na akcionara, a kupon akcije za naplatu dividende - da bude na
donosioca.
Hartije od vrednosti, prema načinu nastajanja prava. Prema ovome kriterijumu se
može izvršiti podela hartija od vrednosti - prema načinu nastajanja prava: a) konstitutivne i b)
nekonstutivne hartije od vrednosti.
a) Konstitutivnim hartijama od vrednosti, smatraju se one hartije od vrednosti kod i
kojih se sa izdavanjem stvara, odnosno nastaje neko pravo sadržano u hartiji. U ove hartije .se
ubraja menica (mada ima autora, koji imaju i suprotno gledište).
b) Nekonstitutivnim hartijama od vrednosti, smatraju se one hartije od vrednosti u koje
je prilikom izdavanja hartije inkorporirano pravo korisnika isprave koje je i pre postojalo (na
primer, skladišnica, teretnica, polisa transportnog osiguranja i dr.).
Hartije od vrednosti, prema vezi sa osnovnim poslom. Ova podela hartija od vrednosti
prema vezi sa osnovnim poslom (zbog kojeg je ista i izdata), može biti: kauzalna i apstraktna
hartija od vrednosti. Kauzalnim hartijama od vrednosti, smatraju se one koje su neposredno
vezane sa osnovnim poslom, te se ovakva veza vidi iz same isprave, kao što je to veza
između, na primer, skladišnice i ugovora o skladištenju; teretnice i ugovora o prevozu robe
brodom i dr. Apstraktnim hartijama od vrednosti, smatraju se one hartije od vrednosti iz kojih
nije moguće utvrditi vezu između hartije od vrednosti sa osnovnim poslom. Karakterističan
primer ovakve hartije od vrednosti jeste menica.
Hartije od vrednosti, prema vrsti potraživanja. Ovde se može izvršiti podela istih
hartija od vrednosti na robne i na novčane. Novčanim hartijama od vrednosti se smatraju one
hartije od vrednosti koje se odnose na novčano potraživanje. Tu se kao tipični predstavnici
javljaju menica, ček, akcija, blagajnički zapis i dr. Robne su hartije od vrednosti one hartije,
za koje se potraživanja odnose u robi, kao na primer, teretnica, konosman, skladišnica i dr.
Hartije od vrednosti, prema roku dospelosti. Po ovom kriterijumu se hartije od
vrednosti mogu podeliti na: kratkoročne (sa rokom dospeća do jedne godine) i dugoročne, kod
9
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
kojih je rok dospeća preko jedne godine. U kratkoročne hartije od vrednosti, spadaju: ček,
komercijalni i blagajnički zapis i druge, dok su dugoročne hartije od vrednosti: certifikati o
depozitu, a mogu biti još i menica i obveznica. U dugoročne hartije od vrednosti, spadaju one
hartije od vrednosti kojima je rok dospeća duži od jedne godine dana, kao na pr., akcije,
obveznice i dr.
Hartije od vrednosti, prema mestu izdanja i mestu dospelosti. Ovde se može izvršiti
podela hartija od vrednosti na one unutrašnjem i međunarodnom prometu, zavisno od toga
gde im je mesto izdanja i mesto dospelosti. Ova podela je značajna zbog pravila o sukobu
zakona u međunarodnom privatnom pravu kao i zbog promene prava (domaćeg ili
međunarodnog).
MENICA
POSTANAK, ULOGA I RAZVOJ MENICE
Menica se pojavila u savremenom smislu reči tek u srednjem veku kada dolazi do
razvoja robnog prometa naprednih trgovačkih gradova, posebno u Italiji. Tada sa razvojem
Đenove, Firence, Venecije i drugih gradova u Sredozemlju (XII. i XIII. vek), menica postaje
sredstvo razmene novca i po tome je ona i dobila ime (italijanski lettera di cambio, potiče od
reči cambiare, što znači menjati). Tako se poslovan čovek kome je potreban novac neke druge
države zbog plaćanja u inostranstvu, obraćao bankaru sa zahtevom da mu preda pismo za
treće lice u predviđenom inostranom mestu gde bi ovaj mogao da podigne ugovorenu svotu
novca. Na taj način je bankar postajao i menjač jer je za izdati nalog koji je primio od
saugovarača, izdavao određenu svotu domaćeg novca. Svakako, da je ovakvo menično pismo
kod kojeg je u suštini bila razmena domaćeg novca za inostrani, služilo za potrebe
obezbeđenja isplate novca na nesigurnim putevima u inostranstvu. Izdavalac menice je u isti
mah morao da ispiše ceo tekst menice, jednim rukopisom i istim mastilom - takozvana teorija
„unitu actu“.
Kasnije se menica, kao sredstvo razmene - pretvorila u sredstvo plaćanja, a mnogo
docnije, ona postaje i kreditno sredstvo. To je slučaj, kad kupac nije u mogućnosti da odmah
plati nabavljenu robu već bi ispunio prodavcu menicu koja bi dospevala kroz određeni broj
meseci. Na ovaj način, kupac je odlagao plaćanje, tj. dobijao je višemesečni kredit. Međutim,
10
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
kada je prodavcu bio potreban novac on je menicu eskontovao, tj. isplatio potraživanje iz
hartije od vrednosti njenom imaocu, od strane banke pre dospelosti potraživanja. Tada se
događalo, da banka odmah isplati imaocu isprave vrednost iz hartije, s tim što je banka
naplaćivala potraživanje iz hartije tek kada je ono dospelo. Banka je mogla da eskontovanu
hartiju od vrednosti, proda nekoj drugoj banci i pre dospelosti isprave i tada se ova radnja
naziva reeskont.
Svakako, da je sa razvojem trgovine, došlo do i promene uloge menice, tako da se
njena prvobitna uloga isključivo, kao sredstvo razmene domaćeg u inostrani novac, pretvorila
i u sredstvo za odlaganje plaćanja (u vidu kredita). Kasnije je menično pismo izgubilo svaku
vezu sa osnovnim poslom i menica je u stvari postala apstraktnom hartijom od vrednosti, kod
koje se nije mogla utvrditi veza sa osnovnim pravnim poslom.6
Menica je tokom razvoja menjala i formu tako u početku, morala je da bude ispisana
jednim rukopisom i istim mastilom, a kasnije je uspela da obezbedi veću cirkulaciju
usvajanjem tzv. teorije propuštanja, što je u savremenom meničnom pravu dovelo i do
izdavanja tzv. „blanko menice“ gde je za stvaranje menične obaveze dovoljno da je na menicu
stavljen potpis dužnika, a da docnije, zakoniti imalac sam popuni preostale neophodne
menične elemente.
Savremena menica predstavlja hartiju od vrednosti koja je sastavljena u zakonskoj i
propisanoj formi, gde se njen izdavalac obavezuje da određenom licu ili po njegovoj naredbi,
pa čak i da sam (sopstvena menica), isplati označenu sumu novca ili će tu sumu da isplati licu
na koje izdavalac menicu vuče (trasirana menica) i to u određenom mestu i u određeno vreme.
Iz toga proizilazi, da meničnu sumu može da isplati ili sam izdavalac menice ili neko treće
lice (trasat). Dakle, postoje dve vrste menice: trasirana (vučena) i sopstvena menica.
Kod trasirane menice, postoji jednostrana pismena izjava kod koje izdavalac (trasant)
daje nalog drugom licu (trasatu) da u vreme dospelosti menice isplati trećem licu - korisniku
(remitentu) ili po naredbi tog trećeg lica sumu novca koja je označena u menici. Kod
sopstvene menice (solo menice), izdavalac menice trasant obavezuje se da će u vremenu
dospelosti menice isplatiti trećem licu (remitentu) - korisniku ili po naredbi tog trećeg lica
sumu novca koja je označena na menici.
Iz napred navedenog, može se zaključiti da između trasirane i sopstvene menice
postoje izvesne razlike i to što se kod trasirane menice pojavljuju se tri lica: trasant, lice koje 6 Jankovec Z., Privredno pravo, Beograd, 1989, str. 530.
11
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
izdaje nalog za isplatu; trasat (lice kojem je nalog upućen da isplati određenu sumu novca) i
korisnik - remitent (lice kojem treba da bude isplaćena suma novca označena na menici).
Kod sopstvene menice, postoje samo dva obavezna lica: 1) izdavalac menice (lice koje
obećava da će isplatiti meničnu svotu) i 2) remitent (korisnik), lice u čiju korist se ta menica
izdaje. Trasirana menica sadrži uvek trasantov nalog upućen nekom drugom licu (trasatu), a
kod sopstvene menice postoji samo obećanje izdavaoca menice da će on izvršiti isplatu.
Postoje razlike između trasirane i sopstvene menice i u samom tekstu menične izjave o
izdavanju jer kod trasirane menice postoji klauzula „platite“, dok kod sopstvene menice stoji
klauzula „platiću“.
VRSTE MENICE
Iz napred navedenog, može se zaključiti da postoje dve vrste menica: 1) trasirana i 2)
sopstvena menica.
Pod trasiranom menicom ili vučenom menicom, podrazumeva se takva vrsta menice
kod koje njen izdavalac (trasant) daje nalog drugom licu (trasatu) da u vreme doseplosti
menice isplati trećem licu (remitentu-korisniku) ili po naredbi tog trećeg lica novčanu svotu
koja je označena u menici. Ista je dobila naziv od latinske reči trahere, što znači „vući“ i zato
se ona naziva i trata menicom.
Pod sopstvenom (solo) menicom, podrazumeva se takva vrsta menice kod koje njen
izdavalac obećava (obavezuje se) da će u vreme dospelosti isplatiti trećem licu remitentu-
korisniku ili po naredbi tog trećeg lica označenu novčanu svotu u meničnoj ispravi. Kod
sopstvene, solo menice trasat ne postoji, pa i nema naloga trećem licu za isplatu menične
svote, već postoji sopstveno obavezivanje izdavaoca menice.
Kod trasirane menice, razlikujemo tri vrste: trasiranu menicu po sopstvenoj naredbi,
redovnu trasiranu menicu (o kojoj je bilo napred reči) i trasiranu sopstvenu menicu. Trasirana
menica po sopstvenoj naredbi, karakteristična je po tome što izdavalac menice određuje
samog sebe kao korisnika (remitenta) menice, odnosno izdaje menicu u sopstvenu korist.
Trasirana sopstvena menica odlikuje se time što trasant (izdavalac) menice označava
samoga sebe kao trasata (isplatioca menične svote). U zapadnim državama, ona se često
12
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
koristi radi boljeg korišćenja bančinih sredstava pa jedna bančina jedinica u nekom mestu
vuče ovu menicu u drugu bančinu jedinicu (u drugom ili čak u istom mestu).
Moguća je jedna druga podela menice s obzirom na poslove kod kojih se primenjuje i
na njenu ulogu u tim poslovima na: robnu, poslovnu i finansijsku menicu. Robna menica se
vrlo često koristi kod ugovora o prodaji robe i pomoću iste prodavac kreditira kupca. Tada,
umesto plaćanja robe kupac akceptira menicu koju izdaje prodavac i na taj način kupac
postaje glavni menični dužnik, a prodavac ovakvom menicom može plaćati svoje obaveze
trećim licima ili je eskontovati kod banke i naplatiti svoje potraživanje prema kupcu i pre
dospelosti menice.
Poslovna menica, ima istu ulogu kao i robna menica ali se primenjuje,po pravilu, kod
drugih ugovora u prometu robe i usluga. Finansijska menica se pojavljuje radi obezbeđenja
potraživanja od strane poverioca, kod mnogih ugovora u robnom i platnom prometu.
Postoji još jedna podela menica u vezi sa formom menične isprave, pa se sa toga
aspekta može izvršiti podela menica na: pune ili potpune i blanko menice. Potpuna ili puna
menica je ona menica koja već u momentu njenog izdavanja sadrži sve bitne menične
elemente koji su predviđeni zakonom, a pri tome može sadržati i neke nebitne menične
elemente. Blanko menica se karakteriše time što njen izdavalac u momentu izdavanja
popunjava samo neke bitne menične elemente (često stavljajući samo svoj potpis) i na taj
način ovlašćuje budućeg imaoca menice da on popuni ostale bitne menične elemente, pre
nego što menicu bude koristio protiv meničnog dužnika.
KARAKTERISTIKE (OSOBINE) MENICE
Menica predstavlja uvek hartiju od vrednosti. Ako ne postoji menična pismena isprava
ne može doći do nastanka, prenošenja odnosno ostvarivanja prava koja su u menici sadržana.
Ona je po samom zakonu hartija po naredbi, a izuzetno ona može predstavljati i hartiju na
ime, kada je u menično pismeno uneta klauzula „ne po naredbi“.
Menica je apstraktna hartija od vrednosti i ona nije u vezi sa pravnim poslom, tj. iz nje
se ne može utvrditi osnov iz kojeg posla je menica nastala. Menica predstavlja strogo
formalnu ispravu, hartiju od vrednosti, tako da nedostatak nekog njenog bitnog meničlnog
elementa povlači i njenu nevažnost. U pravima kontinentalnih država, menica kao hartija od
vrednosti može glasiti samo na određenu sumu novca, dok ona u anglosaksonskim državama
13
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
može da glasi i na određenu količinu zamenljivih stvari ili na izvršenje određene činidbe.
Menične obaveze su posebno stroge i to ne samo prema dužniku, nego i prema poveriocu.
Menica predstavlja obligaciono-pravnu hartiju od vrednosti jer su prava koja su u njoj
inkorporirana (utelovljena, sadržana) po svojoj pravnoj prirodi obligaciona, što bliže znači da
je u njoj sadržano pravo potraživanja prema dužniku.
MENIČNI ELEMENTI
Zakon o menici predviđa da trasirana menica mora da sadrži sledeće bitne elemente:
1) označen je da se radi o menici, 2) bezuslovni uput da se plati određena svota novca, 3) ime
lica koje treba da plati menicu (trasata), 4) označen je dospelosti menice, 5) ime remitenta, tj.
onoga kome se i po čijoj naredbi mora platiti, 6) datum izdavanja menice, 7) mesto izdavanja
menice i 8) potpis trasanta, tj. lica koje je izdalo menicu.
Od tri bitna menična lica, na menici se jedino potpisuje trasant (menični izdavalac) i to
ukazuje da je on menični dužnik. Remitent je prvi imalac menice i time prvi menični
poverilac, dok trasat postaje menični dužnik kad akceptira menicu. U tom slučaju se radi o
akceptantu. Sopstvena menica sadrži iste menične elemente kao i trasirana, izuzev što nema
imena trasata i datuma i mesta izdavanja sopstvene menice.
Naznačenje da je menica u meničnom pismenom slogu, mora da bude uneto na jeziku
na kojem je pismeno i sastavljeno i to prilikom izdavanja menice. Menica se najčešće, izdaje
na oštampanom formularu, pa je na njemu i isti menični elemenat unapred oštampan.
Nalog da se isplati određena suma novca koji je dat od strane trasanta trasatu mora da
bude u obliku bezuslovnog naloga, jer je menica apstraktna hartija, pa mora da glasi na tačnu
sumu novca koja može da bude označena u domaćoj ali i stranoj valuti i sa nalogom da glasi
na isplatu odjednom. Tu ne može biti nikakvog odstupanja, tako da ne može biti predviđena
isplata menične svote u ratarna.
U trasiranoj menici, navođenje trasatovog imena, predstavlja bitni menični elemenat,
jer menični poverilac mora da zna ko će izvršiti isplatu svote na koji glasi menica. Navođenje
imena remitenta, lica kojem treba da bude isplaćena menična svota, predstavlja takođe bitan
elemenat. Takođe, potpis trasanta-izdavaoca menice, predstavlja važan i bitan menični
element, jer stavljanje njegovog potpisa na menično pismeno dovodi do zasnivanja menično-
pravnog odnosa. On to mora da učini svojeručnim potpisom.
14
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
Označenje dospelosti menice, kao bitan menični elemenat, određuje vremenski
trenutak kad je menični dužnik obavezan da ispuni meničnu obavezu imaocu menice, odnosno
meničnom poveriocu. Dospelost menice prema Zakonu o menici može da bude: po viđenju,
na određeno vreme po viđenju, na određeno vreme od dana izdavanja menice i na tačno
određeni dan. Dospelost, po pravilu, određuje trasant prilikom izdavanja menice ili kod
blanko menice dospelost može biti određena i kasnije od zakonitog i savesnog imaoca menice
koji u menici treba da upiše rok dospelosti menične obaveze.7
Kod trasirane sopstvene menice, koja u unutrašnjem prometu može da služi kao
instrument obezbeđenja plaćanja, rok dospelosti mora biti tačno određenog dana (taj rok mora
biti u okviru 90. dana, od dana nastanka dužničko-poverličakog odnosa). Kada ovakva menica
služi za obezbeđenje kredita, onda rok dospelosti mora da bude u roku koji odgovara roku
dospelosti tog kredita.
Svaka menica mora da ima i označeno mesto plaćanja, gde treba da se izvrši isplata
menice, a na meničnom formularu je odštampana klauzula „plaćanje u“ i posle toga se upisuje
mesto plaćanja po menici. Kod mesta plaćanja je značajno i određivanje p1atišta. Tako na
primer, ako u jednom mestu ima više banaka, određivanje platišta mora da bude na menici
izričito upisano čime se određuje tačno kod koje banke i u kojoj ulici će biti izvršena isplata.
Datum izdavanja menice je posebno značajan kod obračunavanja dospelosti menice i
uopšte roka kod menice, jer od tog datuma počinje da teče i rok zastarelosti menice. Datum se
upisuje u prvom redu, odmah posle mesta izdavanja menice, a mesto izdavanja menice se
unosi odmah na početku prvog reda. Menicu potpisuje trasant svojeručno ili njegov ovlašćeni
punomoćnik. Kad punomoćnik potpisuje menicu, u ime i za račun trasanta, onda to na menici
mora da bude navedeno sa klauzulom „kao punomoćnik“ ili „po ovlašćenju“ i sl.
7 Carić S., Bankarski poslovi i hartije od vrednosti, Beograd, 1981, str. 98.
15
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
MENIČNE RADNJE
U menične radnje spadaju: izdavanje menice, umnožavanje, prenošenje menice,
akceptiranje menice, avaliranje menice, protest, isplata menice, notifikacija, prezentacija i
regres kod menice.
Izdavanje menice predstavlja jednostranu izjavu volje kojom trasant daje nalog trasatu
da korisniku, remitentu se isplati određena suma novca u vreme dospelosti, stavljanjem svoga
potpisa na menicu.
Izdavanje menice je prva menična radnja kojom menicu izdaje trasant, tako da menica
koja nema izdate naredbe i potpis trasanta, i koja nije akceptirana, nije punovažna, tj. nema
pravno dejstvo. Kod izdavanja menice, izdavalac-trasant stavlja svojeručni potpis na menicu
na mestu određenom za trasanta i od tog momenta se smatra da je menica i izdata, tako da
trasant preuzima meničnu obavezu prema remitentu i prema svakom docnijem zakonitom i
savesnom držaocu menice. Dakle, sa izdavanjem menice zasniva se menično-pravni odnos
između trasanta i remitenta, korisnika. Od trenutka izdavanja menice, trasant je odgovoran
prema remitentu za isplatu menične sume. Pri izdavanju menice značajno je pitanje: pasivne
menične sposobnosti trasanta i aktivne menične sposobnosti remitenta-korisnika (inače,
meničnog poverioca).
Pasivna menična sposobnost trasanta, podrazumeva da on. kao prvi potpisnik menice,
preuzima meničnu obavezu. Smatra se da to mogu da učine sva poslovno sposobna lica,
izuzev u nekim slučajevima, kod nekih država tzv. profesionalna menična nesposobnost
određenih lica (sveštenici, udate žene, oficiri i vojnici, državni službenici i dr.). Izdavanje
menice spada, po pravilu, u prvu meničnu radnju, ali se na primer, kod potrošačkih kredita
događa da se menica prvo akceptira ili čak avalira da bi njen izdavalac bio siguran da će nalog
za isplatu biti prihvaćen, pa tek onda izdavalac stavlja svoj potpis na menicu i preuzima
meničnu obavezu. S druge strane, trasant može izdati menicu ne samo u svoje ime i za svoj
račun, već i u ime i za račun vlastodavca. Tada se u ovom slučaju, trasant potpisujući menicu
javlja kao punomoćnik. li tom slučaju, ovakva menica obavezuje vlastodavca. Međutim, ako
ovakvo lice prekorači data ovlašćenja iz punomoćja ili potpiše menicu bez ovlašćenja, onda
potpisana menica ne obavezuje vlastodavca, već punomoćnika koji je po menici odgovoran.
16
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
Trasant se može pojaviti, kao izdavalac menice i u ulozi komisionara, te je u takvom slučaju
on i menično pravo odgovoran.
Do umnožavanja menice može da dođe pri upotrebi menice u prekomorskom prometu
zbog gubitka ili uništenja menice, a iz razloga da se što bolje obezbede interesi imaoca
menice. Umnožavanje menice može da se obavi na dva načina: izdavanjem duplikata,
triplikata i sl. ili sačinjavanjem kopije menice. Kod izdavanja duplikata menice, svaki izdati
primerak mora da nosi oznaku rednog broja, jer će se u suprotnom smatrati da svaka od takvih
menica predstavlja samostalnu menicu. U slučaju da jedan primerak umnožene menice bude
poslat na akceptiranje, onda na svim ostalim primercima mora da bude naznačeno ime lica
kod kojeg se taj primerak nalazi. Kad akceptirani primerak bude isplaćen, prestaje važnost
svih ostalih primeraka menice. Izuzetak od ovoga je slučaj kada je trasat akceptirao više
primeraka menice, jer se tada smatra da je on u obavezi po svakom primerku akceptiranih
menica.
Prenos menice (indosiranjem) se obavlja na taj način, što se putem izjave
(indosamenta) menica prenosi sa jednog lica na drugo. To se obavlja na poleđini menice gde
je prvi indosant (žirant) samo remitent - pošto je trasant njemu predao menicu i on svojom
izjavom volje prenosi menicu na indosatara. Indosament može biti puni i blanko. Puni
indosament je onaj u kojem je naznačeno ime lica na koje se menica prenosi, sa
odgovarajućom klauzulom i potpisom indosanta. Blanko indosament je onaj na kojem se
nalazi samo potpis indosanta. Rekta indosament je onaj u kojem stoji klauzula „ne po
naredbi“ koja označava da se dalje zabranjuje indosiranje i onda se menica dalje može
prenositi samo građansko-pravnom cesijom.
Akceptiranje menice, predstavlja menično pravnu radnju gde se neko lice, najčešće
trasat, svojom voljom i potpisom obavezuje da prihvati meničnu obavezu i da će meničnu
svotu isplatiti onako kako ona glasi. Od tog momenta se menja i glavni dužnik u menici, jer
tada glavnog dužnika trasanta zamenjuje akceptant. Dakle, akcept predstavlja izjavu koju
određeno lice stavlja na meničnu ispravu kojom potvrđuje trasantov nalog za isplatu menične
sume. Institut akcepta se ne pojavljuje kod drugih hartija od vrednosti, a kod menice je
uveden iz razloga što je mrnica kreditno sredstvo sa dugim rokovima dospelosti. Sa
akceptiranjem menice, daje se meničnom poveriocu povećana sigurnost da će menična svota
biti isplaćena. U najvećem broju slučajeva, akcept menice vrši trasat i on postaje menični
dužnik. Obično, postoji tzv. predugovor između trasanta i trasata o tome da će trasat da izvrši
17
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
akceptiranje menice koju trasant bude vukao na njega. Sa akceptiranjem menice trasat stupa u
menično-pravni odnos i postaje glavni menični dužnik. Akcept menice, može biti puni i
blanko.
Aval predstavlja menično jemstvo u pismenoj izjavi, gde lice-avalista unosi u meničnu
ispravu i svojim potpisom na menici garantuje (jemči), da će neko od postojećih potpisnika
menice (honorat), ispuniti meničnu obavezu, odnosno isplatiti sumu novca po menici. Putem
avala, menični poverilac stiče veću sigurnost da će biti izmireno njegovo potraživanje iz
menice. Kao avalista može da se pojavi svako lice koje poseduje pasivnu meničnu
sposobnost, takođe i lice koje je već dužnik po menici, osim glavnog meničnog dužnika. Tako
se može, kao avalista po menici pojaviti: akceptant, trasant do momenta akceptiranja i
izdavalac sopstvene menice. Davanju avala, kao meničnog jemstva, prethodi, najčešće,
sporazum između avaliste i honorata (lica za koga avalista jemči). U tom ugovoru se obično
precizira do kojeg novčanog iznosa avalista jemči i za koje to njegove obaveze. Istim se
ugovorom precizira i obaveza honorata da avalisti nadoknadi novčanu štetu i da mu plati
određenu proviziju koju bi ovaj imao. Ovakav ugovor, između avaliste i honorata, nezavisan
je od meničnog posla i predstavlja poseban građanskopravni ugovor (najčešće, bankarski
posao). Do avala može doći i bez zaključenja bilo kakvog ugovora između avaliste i honorata.
Prezentacija menice predstavlja meničnu radnju gde imalac menice u određenom roku
menicu prezentira meničnom dužniku na akcept ili na isplatu. Ona se prezentira na akcept sve
do njene dospelosti. Prezentacija menice na isplatu u stvari predstavlja poveriočev poziv
akceptantu da izvrši isplatu menične svote. To se najčešće vrši, na sam dan dospelosti menice
ili jednog od dva radna dana posle dospelosti. Prezentacija se obavlja u mestu plaćanja u
poslovnoj prostoriji ili stanu dužnika. Tom prilikom, dužnik mora odmah da isplati menicu, za
razliku od akcepta - gde može da zahteva da mu se menica prezentira još jedanput tzv.
delibracioni rok.
18
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
ZAKLJUČAK
Zakon o obligacionim odnosima definiše hartije od vrednosti kao pismene isprave
kojima se njihov izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na tim ispravama njihovim
zakonitim imaocima. Uslovi koje treba da ispunjava neka isprava da bi se smatrala hartijom
od vrednosti su:
hartije od vrednosti uvek predstavljaju pismene isprave, a sadržina tih isprava je
određena propisima;
hartije od vrednosti su isprave koje uvek u sebi sadrže neko imovinsko pravo i
postojanje prava inkorporacije tj. pravo sadržano u hartiji od vrednosti je u veoma
tesnoj vezi sa postojanjem pismene isprave (bez hartije od vrednosti ne može se
ostvariti pravo iz hartije od vrednosti).
Bitne odrednice hartija od vrednosti su:
da su strogo formalne isprave,
da uvek sadrže neko stvarno-imovinsko pravo, da imaju inkorporaciono pravo i
da su prenosive.
Shodno našem pravu hartije od vrednosti moraju sadržati sledeće elemente:
označenje vrste hartije od vrednosti,
firmu, naziv i sedište tj. ime i prebivalište izdavaoca hartije od vrednosti,
firmu odnosno naziv ili ime lica na koje odnosno po čijoj naredbi hartija od vrednosti
glasi ili označenje da hartija glasi na donosioca,
tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrednosti,
mesto i datum izdavanja hartije od vrednosti a kod onih koje se izdaju u seriji i njen
serijski broj,
potpis izdavaoca hartije od vrednosti odnosno faksimil potpisa izdavaoca hartija od
vrednosti koje se izdaju u seriji.
19
Hartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menicaHartije od vrednosti, pojam, vrste, uloga hartija od vrednosti – menica
LITERATURA
[1] Antonijević Z., Privredno pravo – Bankarski poslovi i hartije od vrednosti, Beograd,
1960.
[2] Antonijević Z., Privredno pravo - Organizacije udruženog rada i poslovi prometa,
Beograd, 1989.
[3] Carić S., Bankarski poslovi i hartije od vrednosti, Beograd, 1981.
[4] Carić S., Hribovšek F., Spoljnotrgovinska plaćanja, Beograd, 1990.
[5] Jankovec Z., Privredno pravo, Beograd, 1989.
[6] Kostadinović S., Račić M., Poslovno pravo, Novi Sad, 2009.
[7] Vasiljević M., Privredno pravo – trgovinsko pravo, Beograd, 1991.
20