Mihael Kolhas

BIBLIOTEKA DANI

Biblioteka DANI

UreujeIvan Lovrenovi

Hajnrih fon Klajst

MIHAEL KOLHAS

Sarajevo 2004.

Na obalama Havela, negdje polovinom esnaestog vijeka, ivio je trgovac konjima po imenu Mihael Kolhas, uiteljski sin, jedan od najpravednijih ali i najstranijih ljudi svoga vremena. Taj neobini ovjek je do svoje tridesete godine mogao sluiti kao primjer dobrog graanina i dravljanina. U jednom selu koje se i sada po njemu zove imao je majur, na kome se svojim zanatom mirno izdravao; djecu koju mu je ena poklonila odgajao je u bogobojaznosti, marljivosti i vjernosti: nije bilo ni jednog meu njegovim susjedima koga nije obradovao svojim dobroinstvom i pravednou; ukratko, svijet bi morao blagosivljati uspomenu na njega da nije u jednoj vrlini pretjerao. Njegova pravdoljubivost uinila ga je razbojnikom i ubicom.Jahao je on jednom sa oporom mladih konja, uhranjenih i usjajenih, u inostranstvo i upravo razmiljao kako e uloiti dobit kojoj se nadao na sajmovima: dijelom, kao dobar domain, u nove poslove i dobiti, a dijelom i za uivanje u sadanjici. Ali kad je stigao na Elbu kod jednog lijepog zamka na saksonskom podruju naie na sputenu branu, na koju na ovom putu ranije nije nailazio. On zaustavi konje za trenutak poto je i kia ba estoko ibala, i viknu uvaru brane koji se uskoro mrzovoljna lica ukaza na prozoru. Trgovac konjima ree da mu otvori put. Kakva je ovo novost? upita on kad carinik poslije due vremena izae iz kue. Plemika privilegija, odgovori ovaj poto je otvorio put, dodijeljena junkeru Vencelu fon Tronka. Tako, ree Kolhas, Vencel se zove taj junker? i gledae prema zamku koji je svojim sjajnim tornjevima nadvisivao polja. Zar je stari gospodar umro? Da, od kapi je umro, odvrati carinik diui branu uvis. Hm, teta! nastavi Kolhas. estiti stari gospodin koji se radovao susretu s ljudima, pomagao trgovinu i promet gdje god je mogao, jednom je ak sagradio kameni nasip jer je jedna moja kobila tamo na putu za selo slomila nogu. Pa, ta sam duan? upita i s mukom izvadi gro ispod ogrtaa to je leprao na vjetru. E, moj stari, dodade jo, poto je ovaj mrmljao: Brzo, brzo! i psovao nevrijeme: da je ovo drvo ostalo u umi, bilo bi bolje i za mene i za vas, dade mu novac i htjede da odjae. Ali jedva to je stigao pod dignutu branu, kad se za njim sa tornja zau neki novi glas: Stoj tamo, dambase! i on ugleda nastojnika zamka kako zalupi prozor i pouri prema njemu. Ma, ta je opet? upita Kolhas u sebi i zadra konje. Nastojnik, poto je zakopao prsluk na svom pozamanom tijelu, doe i, sklanjajui se ukoso od vjetra, upita za paso. Kolhas ree: Paso? Ree malo zateeno, da on toga koliko mu je poznato i nema, ali neka mu samo opiu kakva je to boja stvar, da moda ipak nije nekim sluajem njome snabdjeven. Ali nastojnik koji ga je gledao iskosa dodade, da bez plemike pismene dozvole ni jedan dambas sa konjima nee biti puten preko granice. Trgovac ga uvjeravae da je on sedamnaest puta u svom ivotu bez takve dozvole prelazio granicu; da je tano upoznat sa svim plemikim zahtjevima koji se tiu njegovog posla; da ovo mora biti nekakav nesporazum o kome moli da se razmisli i da ga se dalje ovdje ne zadrava bez potrebe, poto mu predstoji dug put. Nastojnik odvrati da se osamnaesti put nee provui, da je ta odredba tek nedavno izala pa da mora ili ovdje izvaditi paso ili se vratiti otkud je i doao. Trgovac konjima koga je ovo nezakonito ucjenjivanje poelo da ljuti, sjaha nakon kraeg razmiljanja, prepusti konja jednom sluzi, ree da e on sam razgovarati sa junkerom fon Tronka i krenu prema zamku; nastojnik krenu za njim gunajui neto o gramzivim krticama kojima bi trebalo pustiti malo krvi i tako, mjerkajui poprijeko jedan drugog, stupie zajedno u dvoranu. Desilo se da je junker sa nekoliko raspoloenih prijatelja upravo sjedio uz pehar i da su se grohotom smijali nekoj lakrdiji, kad im Kolhas pristupi da iznese svoju albu. Junker ga upita ta hoe, a vitezovi, kad ugledae stranog ovjeka, zautjee. Ali samo to je ovaj zapoeo sa svojom albom u vezi sa konjima, kad itavo drutvo zavika: Konji? Gdje su konji? i pouri ka prozoru da ih vidi. Kad ugledae sjajni opor, jurnue svi, na prijedlog junkera, dolje u dvorite; kia je upravo bila prestala; nastojnik, upravitelj i sluge skupie se oko njih i svi posmatrahu ivotinje. Jedan je hvalio riana sa pjegom, drugome se sviao kestenjasti, trei je gladio crno-utog arca; ali svi su govorili da su ovo konji kao jeleni i da im u itavoj zemlji nema ravnih. Kolhas im ivo odgovori da konji nisu bolji od vitezova koji e ih jahati i poe ih nagovarati da ih kupe. Junker koga je jedan silovit pastuh posebno mamio, zapita za cijenu; upravitelj ga je opet nagovarao da kupi vrance koji bi u gazdinstvu dobro doli zbog oskudice u konjima, ali kad trgovac ree cijenu, vitezovima se uini preskupo a junker mu ree da e morati da jae sve do Okruglog stola i kralja Artura ako te konje toliko precjenjuje. Kolhas koji je primijetio kako se upravitelj i nastojnik neto saaptavaju bacajui znaajne poglede prema vrancima, obuzet mranom slutnjom, svesrdno se potrudi da im konje proda. Gospodine, ree on junkeru, ove vrance sam prije est mjeseci kupio za dvadesetpet zlatnih forinti; dajte vi meni trideset i vai su. Dva viteza to su tu kraj junkera stajala rekoe neodreeno da konji valjda toliko i vrijede; ali junker ree da bi za riana i dao tolike pare, ali ne i za vrance. Na to Kolhas odgovori da e moda napraviti pazar kad drugi put ovuda s konjima naie, preporui se junkeru i pritee uzde svoga konja da odjae. Ali tad istupi iz gomile nastojnik i ree mu, da je ve uo da bez pasoa ne smije putovati. Kolhas se okrenu i upita junkera, da li je ta okolnost to ometa itav njegov posao zaista na snazi. Junker odgovori zbunjena lica, odlazei: Da, Kolhase, mora izvaditi paso. Govori s nastojnikom, pa hajde svojim putem. Kolhas ga uvjeravae da njegova namjera nipoto nije da zaobie odredbe u vezi sa izvozom konja, obea da e u prolazu kroz Drezden izvaditi paso u tajnoj pisarnici i zamoli da ga ovaj put propuste, poto nije nita znao o toj naredbi. Dobro, ree junker, poto se vjetar opet pojaao i svirao mu kroz kosti, pustite glade neka ide. Hajdemo! ree vitezovima, okrenu se i poe u zamak. Nastojnik, okrenut junkeru, ree da bi Kolhas morao ostaviti barem kakav zalog kao sigurnost da e izvaditi paso. Junker zastade pred kapijom zamka. Kolhas upita kakav bi zalog mogao ostaviti, u novcu ili stvarima, a upravitelj ree, mrmljajui u bradu, da bi mogao ostaviti i same vrance. Svakako, ree odmah i nastojnik, to bi bilo najzgodnije. im izvadi paso, moe ih u svako doba odvesti. Kolhas, zaprepaten ovako bezonim zahtjevom, ree junkeru koji se zebui umotavao u ogrta, da on zaboga konje hoe da proda. Ali ovaj, poto je ba u tom trenutku grunula i kia i led u kapiju zamka, doviknu, da bi itavu stvar prekratio: Ako nee da ostavi konje, vratite ga opet pred branu! i ode. Trgovac koji je dobro vidio da e ovdje morati da popusti sili, odlui da ispuni zahtjev kad mu ne preostaje nita drugo, ispree vrance i odvede ih u talu koju mu pokaza nastojnik. Ostavi s njima i jednog slugu, snabdje ga novcem i opomenu ga da do njegovog povratka dobro pazi na konje, pa s ostakom opora nastavi put za Lajpcig kud je htio na sajam, sve se pitajui da nije zaista u Saksoniji izala takva naredba zbog velikog razvitka konjogojstva.U Drezdenu, gdje je u jednom predgrau imao kuu s nekoliko tala, jer je odatle obino trgovao po manjim sajmitima u zemlji, odmah po dolasku uputi se u tajnu pisarnicu gdje je od nekoliko vijenika koje je poznavao doznao, da je itava pria oko pasoa puka izmiljotina, kako je on prvobitno i mislio. Kolhas kome su na njegov zahtjev ozlojeeni vijenici izdali potvrdu da mu paso ne treba, smjekao se ali mravog junkera iako nije ba uviao ta mu je to trebalo; i kad je ostatak konja koje je sa sobom doveo za nekoliko nedelja na svoje zadovoljstvo prodao, vrati se u Trokenburg bez ikakve gorine u dui, osim one o sveoptoj nevolji svijeta. Nastojnik kome je potvrdu pokazao nije se uputao u razgovor, a na pitanje trgovca da li sad moe uzeti konje ree mu neka sie dolje po njih i neka ih odvede. Ve prelazei dvorite Kolhas saznade neprijatnu vijest da je njegov sluga, kako mu rekoe, zbog nedolinog vladanja, ve nekoliko dana po njegovom odlasku isprebijan i protjeran iz Trokenburga. On upita momka koji mu je tu vijest saoptio ta je to sluga uradio i ko se dalje brinuo za konje; na to ovaj odgovori da ne zna, pa trgovcu kome je srce lupalo od zle slutnje, otvori vrata tale u kojoj su konji stajali. Koliko je bilo njegovo zaprepatenje kad je umjesto svoja dva sjajna i uhranjena vranca ugledao dva mrava i iznurena kljuseta; kosti o koje bi se mogle stvari vjeati; griva i dlaka, bez timarenja i njege, slijepljena i zamrena prava slika bijede u ivotinjskom carstvu. Kolhas kome se konji javie slabanim pokretom i rzanjem silno se naljuti i upita, ta se to desilo njegovim vrancima. Momak koji je kraj njega stajao odgovori, da im se nije desila nikakva nesrea, da su dobijali hrane koliko im spada, ali da su, a poto je upravo bila etva, zbog manjka teglee marve bili malo upotrebljeni i na poljima. Kolhas je psovao ovo sramno i unaprijed smiljeno nasilje, ali je ipak, poto mu nije preostajalo nita drugo i osjeajui svoju nemo, progutao gnjev i spremao se da s konjima to prije napusti razbojniko gnijezdo. Ali sad se, privuen prepirkom, pojavi nastojnik i upita ta se tu dogaa. ta se dogaa? uzviknu Kolhas. A ko je dozvolio junkeru fon Tronka i njegovim ljudima da vrance koje sam mu ostavio koristi za poljske radove? Upita jo zar je to ovjeno i pokua da pokrene iscrpljene ivotinje, puckajui ih ibom i pokazujui mu da se nisu ni pomakli. Ali nastojnik poto ga je jedno vrijeme prkosno posmatrao nastavi: Vidi ti grubijana! Zar nee klipan zahvaliti bogu to su mu kljusad ikako iva? Pitao je ko ih je to trebao njegovati kad je njegov sluga pobjegao? Zar je bilo skupo to to su konji za hranu koju su dobivali malo i radili? Pa zavri prijetnjom, ako bude i dalje zanovijetao pozvae pse pa e njihovom pomou napraviti reda u dvoritu. Trgovcu srce da iskoi iz prsluka. Dolo mu je da tog nitavog debeljaka svali u blato i da stavi nogu na to bakrenasto lice. Ali njegov osjeaj za pravdu koji je liio vagi za zlato, jo se kolebao: pred svojom savjeu on jo nije bio siguran da je njegov protivnik kriv; i kad je u sebi gutajui psovke priao konjima i razmiljajui o svemu poeo mirno da im ureuje grive, upita sputenim glasom, zato i zbog kakvih je to greaka njegov sluga udaljen iz zamka. Nastojnik odvrati: Zato to se nevaljalac inatio po dvoritu! Zato to se bunio da konji promijene talu kad je to trebalo i traio da konji dvojice plemia, koji su stigli u Trokenburg, zbog njegove kljusadi prenoe na cesti! Kolhas bi i same konje dao zato da mu je sluga pri ruci, pa da njegovu izjavu moe uporediti sa izjavom ovog lajavog nastojnika. Jo je stajao, ispravljao vrancima grivu i razmiljao ta bi u ovom poloaju mogao uiniti, kad se scena najednom promijeni: junker Vencel fon Tronka sa gomilom vitezova, slugu i pasa nahrupi u dvorite, vraajui se iz hajke na zeeve. Nastojnik, kad ga upitae ta se ovdje dogaa, odmah uze rije i dok su psi s jedne strane, vidjevi stranca, bjesomuno lajali a vitezovi ih s druge strane smirivali, on s pakosnim iskrivljivanjem stvari ispria junkeru kakvu pobunu die taj dambas zbog toga to su mu vranci malo radili na polju. Ree jo uz podrugljiv hihot da ovaj nee da prizna vrance kao svoje. Kolhas viknu: To nisu moji konji, gospodaru, to nisu konji koji vrijede trideset zlatnih guldena! Ja hou svoje uhranjene i zdrave konje! -Junker, lako problijedivi u licu, sie s konja i ree: Ako taj nikogovi nee konje, neka ih ostavi. Hajde, Ginter! viknu. Hans! Doi! viknu jo, istei rukom hlae od praine, i: Dajte vina! pa krenu s vitezovima do vrata i ue u kuu. Kolhas ree da bi prije pozvao strvodera i pustio da konje baci u strvinarnicu nego da ih, ovakve kakvi su sada, povede u svoje tale u Kolhazenbriku. On ostavi konje gdje su i bili, pa ne brinui vie o njima i govorei kako e on ve pribaviti sebi pravdu, vinu se na svog dorata i odjaha.Ve je uveliko jahao prema Drezdenu kad je, sjetivi se sluge i optube koju su mu protiv njega iznijeli u zamku, poeo jahati kasom, pa jedva to je odjahao hiljadu koraka okrenu konja i uputi se u Kolhazenbrik, da bi o svemu sasluao i slugu, to mu je izgledalo mudro i pravedno. Jer jedan ispravan, poznati osjeaj o loem ureenju svijeta upuivao ga je da, uprkos pretrpljenim uvredama, ako je zaista njegov sluga, kako je tvrdio nastojnik, snosio krivicu za to, preboli gubitak konja, kao pravednu posljedicu toga. Naprotiv, jedan drugi osjeaj mu je govorio a ovaj je sve dublje putao korijenje to je due jahao i svuda gdje je navraao sluao o nepravdama koje su na Trokenburgu inili putnicima da, ako je itav sluaj, kako mu se inilo, bio unaprijed pripremljen, on mora svim snagama izvriti dunost prema svijetu, i postii zadovoljtinu za pretrpljenu uvredu i sigurnost za svoje budue sugraane.Po dolasku u Kolhazenbrik, im je zagrlio Lizbet, svoju vjernu enu, poljubio djecu koja su mu radosno skakutala oko koljena, on odmah upita za Herzea, glavnog slugu, da li se ta o njemu ulo. Lizbet ree: Da, dragi Mihael, taj Herze! Zamisli, taj jadni ovjek stigao je ovamo prije petnaestak dana strano pretuen; ma, tako pretuen da nije mogao ni disati! Odveli smo ga u krevet gdje je estoko pljuvao krv, a na naa stalna pitanja ispriao nam je neku priu koju niko ne razumije: kako si ga ti ostavio u Trokenburgu, zajedno sa konjima, kojima nije bilo dozvoljen prolaz, kako su ga sramnim zlostavljanjima prisilili da napusti zamak i kako mu je bilo nemogue da konje povede sa sobom. Tako? ree Kolhas skidajui ogrta, a je li se ve oporavio? Donekle, odgovori ona, jo pljuje krv. Htjela sam ja odmah poslati nekog slugu u Trokenburg da se pobrine za konje do tvog povratka. Ali poto je Herze uvijek bio istinoljubiv i nama odan kao nijedan drugi, nije mi ni palo na pamet da posumnjam u njegovu izjavu tako punu dokaza i da pomislim da je on konje na kakav drugi nain izgubio. A on me je preklinjao da ni od koga ne traim da ide u to razbojniko gnijezdo, da napustim ivotinje ako ne elim rtvovati jo kojeg ovjeka. Lei li on jo u krevetu? upita Kolhas skidajui ovratnik. Hoda ve nekoliko dana po dvoritu odgovori ona. Ukratko, vidjee, nastavi, da je sve to istina i da je ovaj dogaaj samo jedno od bezakonja koja se od nedavno u Trokenburgu dozvoljavaju prema strancima. To ja jo moram istraiti, odvrati Kolhas. Pozovi mi ga, Lizbet, ako je na nogama, ovamo! Sa ovim rijeima sjede u naslonja, a domaica koja se njegovoj mirnoi veoma obradovala, ode da potrai slugu. ta si to uradio u Trokenburgu? upita Kolhas poto je Lizbet sa slugom ula u sobu. Nisam ba zadovoljan s tobom. Sluga, na ijem se blijedom licu pri ovim rijeima pojavie crvene pjege, utio je jedno vrijeme, a onda odgovori: Imate i pravo, gospodaru! Jer ja sam onaj fitilj koji sam bojom voljom sa sobom nosio da to razbojniko gnijezdo iz koga sam protjeran zapalim, bacio u Elbu, kad sam uo neko dijete kako plae, i pomislio: neka ga munja boja u pepeo pretvori, ja neu! Kolhas ree duboko dirnut: Ali ime si zasluio protjerivanje iz Trokenburga? Nato e Herze: Jednom ravom alom, gospodaru, i obrisa znoj sa ela: ali to se desilo, ne moe se izmijeniti. Nisam htio dopustiti da se konji upropaste na poljskim poslovima, pa sam rekao da su jo mladi i da nisu navikli na vuu. Kolhas, trudei se da prikrije zbunjenost, ree kako tu nije ba rekao istinu jer su konji poetkom prolog proljea ve malo uprezani. Trebao si ipak u zamku, nastavi on, gdje si bio neka vrsta gosta da se tu i tamo nae na usluzi kad je ve bilo potrebno da se bre doveze etva. Pa to sam i uinio, gospodaru, odgovori Herze. Kad sam im vidio namrgoena lica, pomislio sam da to i nee toliko nakoditi vrancima. Tree jutro sam ih upregao i dovezao tri voza ita. Kolhas, kome se srce stezalo, poniknu oima pa nastavi: O tome mi nisu nita rekli, Herze! Herze ga uvjeravae da je bilo tako. Moja neuslunost, ree on, sastojala se u tome to konje nisam htio da upregnem odmah poto su se u podne najeli, i to sam nastojniku i upravitelju, kad su mi predloili da uzmem besplatnu krmu, a da novac koji ste mi vi za krmu ostavili strpam u svoj dep, odgovorio: jo bi i to htjeli, okrenio se i otiao. Ali za tu neuslunost nisi otjeran iz Trokenburga ree Kolhas. Sauvaj boe, uzviknu sluga, ve zbog jednog bezbonog zlodjela! Jer to vee su u talu doveli konje dvojice vitezova koji su stigli u Trokenburg, a moje privezali za talska vrata. A kada sam iz ruku nastojnika, koji ih je tamo smjestio, uzeo uzde i upitao kuda u sad sa vrancima, on mi pokaza neki svinjac, sklepan od letvi i dasaka uz gradski bedem. Misli, prekide ga Kolhas, da je to bio tako lo smjetaj za konje da je vie liio svinjcu nego tali. Bio je to ba svinjac, gospodaru, odgovori Herze, pravi pravcati svinjac, po kome su svinje jurcale tamo amo, a ja se nisam mogao ni uspraviti. Moda nije bilo nikakvog smjetaja za vrance, dodade Kolhas, a konji tih vitezova imali su na neki nain prednost. Mjesta je bilo malo, odgovori sluga sputajui glas, sad je ukupno bilo sedam vitezova u zamku. Da se to desilo kod vas, vi bi naredili da se konji malo stisnu. Ja sam rekao da bih rado iznajmio jednu talu u selu, ali nastojnik mi je odgovorio da on mora konje drati na oku i da se ne usudim da ih odvedem iz dvorita. Hm, ree Kolhas, pa ta si onda uradio? Poto je nastojnik tvrdio da e dva gosta samo prenoiti i ujutro jau dalje, uveo sam konje u svinjac. Ali slijedei dan je proao a da se to nije dogodilo; a kad je osvanuo i trei, uo sam da e gospoda jo nekoliko nedjelja provesti u zamku. Najzad, Herze, u tom svinjcu i nije bilo tako loe, ree Kolhas, kao to ti se uinilo kad si prvi put povirio. To je istina, odgovori ovaj, kad sam malo poistio, moglo se nekako izdrati. Dao sam jedan gro slukinji, da svinje kud drugo smjesti. A i svinjac sam sutradan malo prepravio, da se konji mogu uspraviti. Gornje daske sam skidao u zoru, a uvee ih opet stavljao na letve. Vranci su danju virili preko letava kao guske i gledali prema Kolhazenbriku ili nekud drugo, gdje bi im bilo bolje. Pa, onda, ree Kolhas, zbog ega su te, za ime svijeta, protjerali! Gospodaru, pravo vam govorim, nastavi sluga, zato to su htjeli da me se rijee. Jer dok sam ja bio tu, nisu mogli upropatavati konje. Svuda, i u dvoritu i u sobi za sluinad, susretala su me pakosna lica, ali poto sam ja samo mislio, kreveljite se vi do mile volje, oni su samo ekali priliku da me iz dvorita izbace. Ali povod! viknu Kolhas, morali su imati nekakav povod! O, svakako, odgovori Herze, i to najpravedniji. Uvee, drugog dana koji sam proveo u svinjcu, htio sam konje odvesti do vode, na kupanje, poto su se u svinjcu isprljali. Ba sam stigao do kapije i htio da zaokrenem, kad zaujem kako zamnom jure i nastojnik i upravitelj i sluge sa psima i batinama i viu kao poludjeli: Drite lopova! Drite razbojnika! uvar kapije mi preprijei put, a kad sam i njega i razjarenu gomilu upitao: ta se dogaa? nastojnik mi odgovori: ta se dogaa? i zgrabi za uzde oba moja vranca. A kuda e ti s konjima? i dohvati me za prsa. Ja rekoh: Kuda u? Grom i pakao! Na vodu ih vodim. Zar mislite da ja ? Na vodu? viknu nastojnik. Nauiu ja tebe, lopuo, kakva voda tee cestom za Kolhazenbrik! i zbaci me s konja takvom podmuklom snagom uz pomo upravitelja koji me epao za nogu, da sam tresnuo u blato koliko sam dug i irok. Ubice! Pljakai! vikao sam sad ja, ostadoe mi u tali i amovi i pokrivai i sveanj moga rublja. Ali me i on i sluge tako napadoe i nogama i bievima i batinama, da sam se polumrtav sruio pred kapiju zamka, dok je upravitelj odvodio konje. Tad sam opet rekao: Razbojnici! Kud mi odvodite konje? i pridigao se. Napolje iz dvorita! derao se nastojnik, a odmah zatim: dr ga, Cezare! dr ga Sokole! dr arove! i opor od kojih dvanaest pasa ustremi se na mene. Odlomio sam neku letvu ili ne znam ta sa plota, ne sjeam se vie, i tri psa se ispruie mrtva pored mene; ali kad sam izmuen stranim ranama morao popustiti: fiju-u, odjeknu pitaljka, psi krenue u dvorite, kapija se zatvori, zasun pade a ja se onesvijeten sruih na cestu. Kolhas, blijeda lica, pokua da se naali: A da ti ipak nisi htio da umakne, Herze? I kad ovaj, sav crven u licu, poniknu oima: Priznaj mi, nije ti se dopalo u svinjcu, mislio si, ipak je bolje u tali u Kolhazenbriku. Grom i pakao! viknu Herze, amove i pokrivae sam ostavio, i sveanj svog rublja, u onom svinjcu. Zar ne bih inae ponio ona tri guldena, to sam ih u svilenoj crvenoj marami sakrio za jaslama. Dovraga! Kad tako govorite, najradije bih odmah zapalio ovaj fitilj to sam ga bacio! No, no! ree trgovac, nisam mislio nita loe! Vidi, ja ti vjerujem, svaku rije to si mi je rekao; i u trenutku kad bude govora o tome, ja u se za to zauzeti. ao mi je to u mojoj slubi nisi bolje proao. Hajde, Herze, idi u krevet i neka ti daju flau vina da se utjei: dobie ti svoju pravdu! Onda ustade, napravi spisak stvari koje je sluga u svinjcu ostavio, odredi njihovu cijenu, upita koliko ga je kotalo lijeenje, i otpusti ga pruivi mu jo jedanput ruku.Sad ispria svojoj eni, Lizbet, itav tok i unutranju vezu dogaaja, objasni joj da je odluio da trai za sebe javnu pravdu i zadovoljenje, i obradova se kad je vidio da ga ona u ovoj odluci svom duom podrava. Jer ona ree da e i mnogi drugi putnici, moda manje strpljivi nego on, prolaziti kroz taj zamak, pa da bi bilo bogougodno djelo da se ova bezakonitost odmah sprijei a da e trokove potrebne za voenje procesa ona pribaviti. On je nazva svojom odvanom enom, provede s radou taj i sljedei dan s njom i svojom djecom, a im mu poslovi dozvolie krenu u Drezden da tubu preda sudu.Tamo, uz pomo jednog pravnika koga je poznavao, sastavi tubu, u kojoj je, nakon opirnog opisa bezakonja koja je junker fon Tronka izvrio nad njim kao i njegovim slugom, zatraio zakonsko kanjavanje istog, vraanje konja u preanje stanje i nadoknadu teta koju su pretrpjeli, kako on, tako i sluga. S pravne strane stvar je bila jasna. Okolnost da su konji bili na nezakonit nain zadrani, bacala je odluujue svjetlo na sve ostalo; pa ak i kad bi se uzelo da su se konji nekim sluajem razboljeli, trgovev zahtjev da mu se vrate zdravi bio bi ispravan.Kolhasu, kad se je osvrnuo po rezidenciji, nije nipoto nedostajalo prijatelja, koji su ivo obeavali da e njegovu stvar podrati; njegova razgranata trgovina konjima stvorila mu je poznanstva, a potenje s kojim je vodio poslove i naklonost znaajnih ljudi u zemlji. Nekoliko puta je ruao u veselju kod svoga advokata koji je i sam bio ugledan ovjek, ostavio mu na raspoloenju izvjesnu svotu novca za trokove procesa, i poto ga je ovaj potpuno uvjerio u pravedan ishod njegove stvari, poslije nekoliko nedelja vrati se u Kolhazenbrik, svojoj eni Lizbet.Poslije su proli mjeseci, ve je i godina bila na izmaku, a on nije dobio iz Saksonije ni obavijesti o albi koju je bio lino podnio, a kamo li kakvo rjeenje. Poto se vie puta obraao Tribunalu, upitao je u jednom povjerljivom pismu i svog advokata ta je uzrok tolikom odugovlaenju pa saznade, da je drezdenski sud na zahtjev sa vieg mjesta tubu potpuno ponitio. Na iznenaena ponovna pitanja u trgovevu drugom pismu da mu se objasni ta je razlog tome, advokat mu javi: da je junker Vencel fon Tronka u srodstvu sa dvojicom mladih plemia, Hincom i Kuncom fon Tronka, od kojih je jedan kneev peharnik a drugi komornik. Jo mu je savjetovao da bez daljnjeg obraanja sudskim vlastima pokua da dobije svoje konje u Trokenburgu, dade mu do znanja da je junker, koji se sada nalazio u glavnom gradu, vjerovatno svojim ljudima i dao uputstva da mu ih vrate, i zakljui sa molbom da, u sluaju da ga ovo nee zadovoljiti, barem njega potedi daljnjih naloga u toj stvari.Kolhas se ba u to vrijeme nalazio u Brandenburgu gdje je gradski kapetan Hajnrih fon Gojzau, u ije je upravno podruje spadao i Kolhazenbrik, upravo nastojao da iz jednog povelikog fonda koji je pripadao gradu osnuje vie dobrotvornih ustanova za bolesne i siromane. Posebno se trudio da neki mineralni izvor, koji se u jednom selu u okolini pojavio i ijoj je ljekovitosti vie pripisivano nego to je poslije potvrdila budunost, uredi za lijeenje bolesnih i kljastih. Kako mu je Kolhas bio poznat iz vremena kad je boravio na dvoru i esto ga sretao, dozvolio je njegovom glavnom sluzi Herzeu, kome su bolovi u grudima pri disanju bili ostali od onih tekih dana u Trokenburgu, da isproba djelovanje ljekovitog izvora, ve ograenog i pod krovom. Dogodilo se da je kapetan ba stajao na rubu kupatila u koje je Kolhas poloio Herzea i davao mu upute, kad stie glasnik koga mu je poslala ena i on primi pismo od svoga advokata iz Drezdena. Gradski kapetan, razgovarajui sa lijenikom, primijeti kako Kolhasu na pismo koje je primio i otvorio kanu suza, pa mu se priblii i srdano ga i ljubazno upita kakva mu se nesrea dogodila; a kad mu trgovac ne odgovarajui predade pismo, ovaj estiti ovjek, kome je bila poznata runa nepravda koja se odigrala u Trokenburgu i zbog ijih e posljedica Herze moda i doivotno leati bolestan, potapa ga po ramenu i ree mu: neka samo ne klone duhom, on e mu pomoi da dobije zadovoljtinu. Uvee, kad mu je trgovac po njegovom nalogu doao u dvorac, on mu ree da samo napie predstavku u kojoj e ukratko opisati sluaj knezu brandenburkom, neka priloi i pismo advokata i zatrai vladarevu zatitu od nasilja koje je na sudskom podruju nad njim izvreno. Obea mu da e to njegovo pismo zajedno sa ostalom potom koja je ve bila spremna uruiti knezu, koji e se sa svoje strane, kad mu se ukae prilika, zauzeti za njega kod kneza saksonskog; a vie mu i nije potrebno pa da na drezdenskom sudu dobije zadovoljtinu, uprkos smicalicama tog junkera i njegove rodbine. Kolhas se, vrlo obradovan, najsrdanije zahvali gradskom kapetanu na ovom novom dokazu njegove naklonosti i ree da mu je ao to nije odmah bez ikakvih koraka u Drezdenu, svoju tubu uputio u Berlin; i poto je u pisarnici gradskog suda novu tubu prema uputstvima sastavio i predao gradskom kapetanu, krenu, uvjereniji nego ikad u dobar ishod svoje stvari, u Kolhazenbrik. Ali poslije nekoliko nedjelja doe novo razoarenje; preko jednog sudije koji je kapetanovim poslom iao u Potsdam saznade da je izborni knez njegovu tubu predao svome sekretaru, grofu Kalhajmu, a da se ovaj nije obratio neposredno drezdenskom dvoru kako bi bilo svrsishodno da se ispita i kazni bezakonje, nego se prehodno, zbog bliih informacija, obratio junkeru fon Tronka. Sudija je, zaustavivi se s kolima pred Kolhasovim stanom, izgleda imao nalog da ovo trgovcu saopti, a na njegova iznenaena pitanja zato se tako dogodilo, nije mogao da mu da zadovoljavajue objanjenje. Dodao je jo samo da mu kapetan poruuje da treba da bude strpljiv, urio je da nastavi put i tek na kraju tog kratkog razgovora dokui Kolhas iz nekoliko nabaenih rijei da je grof Kalhajm oenjen iz porodice fon Tronka.Kolhas, koji vie nije nalazio radosti ni u uzgoju konja ni u svojoj kui i imanju, ak ni u svojoj eni i djeci, itav sljedei mjesec provede u zlim slutnjama za budunost; shodno njegovom oekivanju poslije nekog vremena vrati se iz Brandenburga njegov sluga Herze, kome je banja donijela izvjesno olakanje, sa poveim slubenim izvjetajem, propraenim pismom gradskog kapetana, sljedeeg sadraja: Kapetanu je ao to u njegovoj stvari ne moe nita uiniti. alje mu odluku dravne kancelarije i savjetuje da konje koje je ostavio u Trokenburgu preuzme, a da od itave stvari odustane. U rjeenju je pisalo: da je on, prema izvjetaju drezdenskog suda nepotreban pravda, da junker, kod koga je konje ostavio, nipoto ne misli da ih zadri; neka samo poalje nekog ko e ih odvesti ili neka bar junkera obavijesti kuda da mu ih poalje; a da u svakom sluaju dravnu kancelariju potedi svojih podmetanja i zakeranja. Kolhas, kome se vie nije radilo o konjima isti bi bol osjeao i da se radilo o psima pjenio je od bijesa kad je proitao ovaj spis. Kad god bi se uo kakav um u dvoritu, pogledao bi na kapiju, u stalnom oekivanju koje mu je nadimalo grudi, nee li se pojaviti junkerovi ljudi da mu, moda ak sa izvinjenjem, vrate njegove konje, izgladnjele i iscrpljene. To bi bio jedini sluaj kada on, dobre due i uljudno vaspitan, ne bi postupio po svom osjeanju. Ali kratko vrijeme iza toga uo je od nekog poznanika koji je putovao drumom, da se njegovi vranci, i sada kao i ranije, zajedno sa drugim vlastelinovim konjima upreu za poslove u polju. I usred tog bola zbog nepravedno ureenog svijeta, osjeti on neko unutranje zadovoljstvo, to je barem njegova savjest sada smirena. On pozva jednog zvaninika, svog susjeda, koji se ve due vrijeme bavio milju da svoj posjed povea kupovinom zemljita koja su s njime graniila, i poto je ovaj sjeo kod njega upita ga, koliko bi dao za njegove posjede u Brandenburgu i Saksoniji, za njegovu kuu i kuite i sav imetak. Njegova ena Lizbet preblijedi na te rijei; okrenu se i podie najmlae dijete koje se na podu igralo, bacajui zloslutne poglede preko rumenih obraza djeakovih dok se ovaj igrao njenom ogrlicom, na trgovca i neki papir koji je ovaj drao u ruci. Zvaninik upita, gledajui ga zaprepateno, ta ga je iznenada dovelo na tako udne misli; na to ovaj, to je mogao vedrije odgovori, da misao da proda majur na obalama Havela i nije tako nova, njih dvojica su ve esto o tome pregovarali; a njegova kua u predgrau Drezdena je, u poreenju s majurom, samo mali dodatak koji ne dolazi posebno u razmatranje. Ukratko, ako mu je po volji i hoe da oba zemljita preuzme, on je spreman da s njim zakljui ugovor. alei se usiljeno dodade da Kolhazenbrik valjda nije sve i svja na ovome svijetu. Moda ima ciljeva kraj kojih bi domainstvo koje on kao dobar otac vodi bilo beznaajno i nitavno; ukratko, mora mu rei, njegova dua je spremna za velike stvari o kojima e se moda uskoro uti. Zvaninik, umiren ovim rijeima, ree na to kao u ali eni, koja je smetena svaki as ljubila dijete, da valjda ne trae odmah i isplatu, stavi eir i tap koje je do tada drao u krilu na sto, i uze list koji je Kolhas drao u ruci, da ga proita. Kolhas, primaknuvi mu se blie, objasni da je to eventualni kupoprodajni ugovor to ga je on sastavio a koji dospijeva za etiri nedelje; pokaza mu da u njemu ne nedostaje nita osim potpisa i svote kao i kupoprodajne cijene na koju se on sam obavezuje u sluaju da u roku od etiri nedelje odustane; jo jednom ga ivahno podstae da uini ponudu, uvjeravajui ga da e biti jeftin i da nee stvarati komplikacije. ena je hodala po sobi tamo-amo; grudi joj se nadimahu pa se inilo da e joj marama, koju je dijete upkalo, spasti sa ramena. Zvaninik ree da on nikako ne bi mogao procijeniti posjed u Drezdenu, na to Kolhas odgovori, priajui mu pisma koja su pisana prilikom kupovine posjeda, da on predlae stotinu zlatnih forinti, iako se iz pisama vidi da je njega kotalo gotovo za polovinu vie. Zvaninik koji je kupoprodajni ugovor jo jedanput proitao i primijetio da se tamo na neuobiajen nain i njemu ostavlja sloboda da odustane ree, ve napola rijeen, da njemu nee trebati priplodna grla u konjunici; poto Kolhas odvrati da on i nije voljan da proda konje i da e takoe neto oruja koje visi u oruarnici zadrati za sebe, zvaninik jo malo oklijevae, pa najzad ponovi ponudu koju mu je nedavno, pola u ali a pola ozbiljno, bio uinio, a koja je bila neznatna u odnosu na pravu vrijednost posjeda. Kolhas mu dodade tintu i pero da potpie; kad zvaninik, ne vjerujui svojim ulima, jo jednom upita, misli li on to ozbiljno, a Kolhas mu malo uvrijeeno odvrati da valjda ne misli da tjera alu s njim, uze ovaj pero i, dodue malo zamiljena lica, potpisa; ipak on precrta taku u kojoj se govorilo o naknadi koju bi prodava imao da plati ako se predomisli, obaveza se da e dati zajam od stotinu zlatnih guldena na drezdenski posjed koji nije elio da kupi i ostavi Kolhasu dva njeseca pune slobode da od prodaje odustane. Trgovac, dirnut ovim postupkom, stisnu mu vrlo srdano ruku i, kad su se sloili i u glavnoj pogodbi, da e etvrtina od prodaje odmah biti isplaena, a ostatak za tri mjeseca u banci u Hamburgu, viknu da se donese vino i proslavi ovako sretno obavljen posao. Slukinji, koja je ula sa flaama, ree da mu sluga ternbald osedla riana jer mora, objasni, odjahati do glavnog grada gdje ima poslova a, nagovijesti, uskoro kad se vrati izjasnie se otvorenije o svemu to sad jo mora zadrati za sebe. Potom natoi ae zapoinjui razgovor o Poljacima i Turcima koji su tada upravo bili u sukobu, uvue zvaninika u razna politika razmatranja, nazdravi mu jo jedanput za uspjeh njihovog posla i otpusti ga. im je zvaninik napustio sobu Lizbet se baci pred njega na koljena. Ako imalo ljubavi ima uzviknu, za mene i djecu koju sam ti rodila, ako nas nisi, ne znam iz kakvih razloga, ve unaprijed odgurnuo od sebe, onda mi reci ta ove uasne pripreme treba da znae? Kolhas ree: Nita, draga eno, ta bi, kako stvari stoje, trebalo da te uznemiri. Ja sam dobio jedno rjeenje u kome se kae da je moja tuba protiv junkera Vencela fon Tronka nepotrebno zakeranje. I poto je tu, moe biti, nastao nekakav nasporazum, odluio sam da svoju tubu jo jedanput lino iznesem samom knezu. A zato hoe da proda kuu? povika ona, zbunjena lica, i uspravi se. Trgovac koji je njeno privine na grudi ree: Zato, najdraa Lizbet, to u zemlji u kojoj moja prava nee biti zatiena ne mogu ostati. Bolje da sam pas, ako e me gaziti nogama, nego ovjek! Siguran sam da i moja ena o tome misli isto kao ja. Otkuda zna, upita ova uzbueno, da ti prava nee biti zatiena? Ako pristupi izbornom knezu skromno, kako ti i dolikuje, i iznese svoju albu, otkud zna da e biti odbaena ili da e odbiti da te sasluaju? Pa dobro, ree Kolhas, ako je moja strepnja neosnovana, nije ni moja kua jo prodana. Sam knez je pravedan, ja to znam, i ako mi samo uspije da se probijem izmeu onih to ga okruuju do njega lino, ne sumnjam da u ostvariti svoja prava i vratiti se radostan tebi i svojim starim poslovima prije nego to mine nedelja dana. A onda u, dodade jo poljubivi je, do kraja svog ivota kod tebe ostati! Ipak, uputno je, nastavi, da sam spreman na svaki sluaj; i zato elim da se ti, ako je mogue, na neko vrijeme sa djecom udalji, da odete tvojoj tetki u verin, koju si i onako ve odavno htjela da posjeti. Kako? viknu domaica. Treba da idem u verin? Preko granice sa djecom, mojoj tetki u verin? I uas joj presijee govor. Svakako, odgovori Kolhas, i to ako je mogue odmah, da me u koracima koje hou da uinim za svoju stvar ne ometaju nikakvi obziri. O! razumijem ja tebe! povika ona. Sad ti treba samo oruje i konji, sve drugo moe uzeti kogod hoe! Na to se okrenu, baci se na fotelju i zaplaka. Dirnut, Kolhas ree: Najdraa Lizbet, ta to radi? Bog me je blagoslovio enom, djecom i imanjem; zar da danas po prvi put zaelim da je drugaije? On sjede pomirljivo pored ene, koja mu se na ove rijei, pocrvenjivi, baci oko vrata. No, reci mi, govorio je, uklanjajui joj kovrde sa ela, ta da uradim? Zar da odustanem od svoje stvari, da samo odem u Trokenburg i zamolim viteza da mi konje vrati, da ih uzjaem i vratim se ovamo tebi? Lizbet se ne usudi da kae: Da! Da! Da! ve plaui zatrese glavom, vrsto ga zagrli i prekri mu grudi vrelim poljupcima. Eto, vidi! uzviknu Kolhas. Kad osjea da moram doi do svoga prava ako hou da nastavim svoj posao, onda mi daj slobodu koja mi je potrebna da ga ostvarim! Tim rijeima ustade i ree sluzi, koji mu javi da je rian osedlan, da sutra treba da budu upregnuti i dorati da odvezu njegovu enu u verin. Lizbet ree da joj je neto palo na pamet. Die se, obrisa suze sa oiju i upita ga, kad je on ve sjeo za svoj sto, da li bi njoj dao albu i dozvolio da ona umjesto njega ode u Berlin i preda je gospodaru. Kolhas, dirnut ovim obrtom iz vie razloga privue je sebi na krilo i ree: Draga eno, to nije mogue! Gospodar je okruen svakakvim ljudima; ko hoe da mu se priblii, izloen je raznim neugodnostima. Lizbet dodade da je eni u hiljadu sluajeva lake do njega doi nego mukarcu. Daj mi albu! ponovi ona, ako ne eli nita drugo nego da dospije u njegove ruke, ja ti jamim da e je dobiti! Kolhas koji se vie puta osvjedoio kako o njenoj hrabrosti tako i razboritosti, upita kako to ona misli sprovesti; na to ona, stidljivo poniknuvi oima, odvrati, da je katelan kneevog dvora u svoje vrijeme, dok je jo bio u slubi u verinu, prosio njenu ruku; da je on, iako sada oenjen i ima vie djece, jo uvijek nije zaboravio, ukratko, neka samo njoj prepusti da iskoristi tu okolnost, a isto tako i neke druge koje bi bilo suvie opirno sada opisivati. Kolhas je poljubi s velikom radou, ree da prihvata njen prijedlog, poui je da joj nita drugo i nije potrebno da bi dospjela u gospodarev dvorac, nego da stanuje kod katelanove ene, dade joj albu, naredi da upregnu dorate i posla je sa ternbaldom, svojim vjernim slugom, dobro spremljenu za put.Ali ovo putovanje je bilo najnesretniji od svih bezuspjenih koraka koje je u svojoj stvari poduzimao. Jer ve poslije nekoliko dana uvezao je ternbald vrlo polako kola u dvorite; na njima je bila ispruena njegova ena opasno ozlijeenih grudi. Kolhas koji je blijed priao kolima nije mogao saznati nita podrobnije o uzroku nesree. Katelan, kako je ispriao sluga, nije bio kod kue, pa su bili prisiljeni da odsjednu u jednoj gostionici blizu dvorca; tu gostionicu je Lizbet sljedeeg jutra napustila, a sluzi naredila da ostane kod konja, i tek pred vee se vratila u ovakvom stanju. Izgleda da se suvie odvano gurala da doe do vladareve linosti pa je, bez njegove krivice, a zbog surove revnosti od strae koja ga okruuje, zadobila udarce vrkom koplja u grudi. Barem tako su priali ljudi koji su je uvee u besvjesnom stanju donijeli u gostionicu; ona sama, zbog krvi koja joj je navirala na usta, jedva je mogla da govori. albu joj je naknadno uzeo jedan vitez. ternbald ree da je njegova namjera bila da odmah sjedne na konja i donese vijest o ovom nesretnom sluaju; ali ona je uprkos opomenama dozvanog ranara, zahtijevala da je bez ikakve prethodne obavijesti odvezu njenom muu u Kolhazenbrik. Kolhas je odnese u krevet, potpuno unitenu putovanjem, gdje je uz bolna nastojanja da doe do daha ivjela jo nekoliko dana. Uzalud su pokuavali da je dozovu svijesti da bi im objasnila to se dogodilo; leala je tu ukoena slomljena pogleda i nije odgovarala nita. Samo kratko pred smrt dola je jo jedanput svijesti. Jer kada je sveenik luteranske vjere koja se ba tada irila i ona joj, po ugledu na svoga mua, bila prila stajao kraj njenog kreveta i itao joj glasnim i sveanim tonom jedan odlomak iz biblije, ona ga najednom pogleda mranim pogledom, uze mu bibliju iz ruke kao da iz nje vie nema ta da joj ita, listae i listae kao da neto trai, pa pokaza Kolhasu koji je sjedio kraj postelje kaiprstom stihove: Oprosti neprijateljima svojim, ini dobro i onima koji te mrze. Zatim mu sa pogledom punim due vrsto stisnu ruku i izdahnu. Kolhas pomisli. Neka mi bog nikad ne oprosti, ako ja oprostim junkeru! poljubi je dok su mu neprestano tekle suze, sklopi joj oi i napusti odaju. On uze onih stotinu forinti to mu ih je zvaninik ve dao za tale u Drezdenu i narui takav pogreb, koji bi odgovarao kakvoj kneginji: hrastov koveg snano okovan metalom, jastuci od svile sa zlatnim i srebrenim resama, grob dubine osam lakata obloen kamenom i okreen. Sam je stajao kraj groba s najmlaim djetetom u naruju i nadgledao posao. Kad je doao dan sahrane, pokojnica je, bijela kao snijeg, bila izloena u jednoj dvorani koju su svu obloili crnom ohom. Sveenik je upravo bio zavrio svoj dirljivi govor nad odrom, kad njemu uruie kneev odgovor na albu koju je pokojnica predala, sljedeeg sadraja: neka ode po konje u Trokenburg i neka se ostavi itave stvari, pod prijetnjom da e biti baen u tamnicu. Kolhas spremi pismo i naredi da koveg dignu na kola. im je humka bila napravljena, krst postavljen i gosti se, koji su pokojnicu ispratili, razili baci se on jo jedanput na koljena pred njenom opustjelom posteljom a potom pristupi djelu osvete. Sjede i napisa pravnu odluku u kojoj po svom prirodnom pravu osudi junkera Vencela fon Tronka da vrance koje mu je oduzeo i upropastio na poljskim poslovima u roku od tri dana lino dovede u Kolhazenbrik i da ih u njegovim talama hrani dok se ne oporave. Ovu odluku posla po glasniku na konju i naloi mu da se, im preda papir hitno vrati u Kolhazenbrik. Poto su prola tri dana a konji mu nisu predati, on pozva Herzea, saopti mu ta je zatraio od vlastelina u pogledu oporavka konja i upita ga dvije stvari: da li bi odjahao s njim u Trokenburg po vlastelina i da li bi kad ga dovedu, ako bude lijen u izvravanju odluke u talama Kolhazenbrika, bio spreman da ga nadzire biem; kad je Herze razumio ove rijei zaklikta: Jo koliko danas, gospodaru! i bacajui kapu uvis uvjeravae ga da e pripremiti kandiju sa deset vorova, da ga naui kako se timare konji. Tako Kolhas prodade kuu, posla djecu lijepo smjetenu u kolima preko granice, sazva pred mrak i sve ostale sluge, njih sedam vjernih i potenih kao suho zlato, dade im oruje i konje i krenue za Trokenburg.Kad pade trea no on upade u zamak sa ovom malom grupom, pregazivi konjima carinika i uvara kapije koji su ba kraj ulaza razgovarali; i dok je pod iznenadnim praskanjem svih baraka oko dvorca koje su zapalili, Herze urio vijugavim stepenicama ka tornju, i nastojnika i upravitelja koji su se tu napola obueni kockali napao udarcima i ubodima, banuo je Kolhas u dvorac junkeru Vencelu. Kao da je sam aneo pravde pao s neba; a junker, koji je uz gromki smijeh mladih prijatelja koji su bili kod njega upravo glasno itao pravnu odluku to mu je poslao dambas, jedva to je uo njegov glas iz dvorita najednom poblijedi kao smrt, doviknu gospodi: Brao, spaavajte se! i nestade. Kolhas uavi u dvoranu zgrabi za prsa junkera Hansa fon Tronka koji je bio poao prema njemu, baci ga u ugao dvorane da mu se mozak prosuo po kamenu i upita, dok su sluge ostale vitezove to su se maali oruja savladale i rasprile, gdje je junker Vencel fon Tronka. Kako mu niko od oamuenih ljudi ne znade odgovoriti on provali nogom vrata dviju odaja, prokrstari u svim pravcima prostranu zgradu i kad ne nae nikoga sie psujui u dvorite da naredi zatvaranje svih izlaza. U meuvremenu je plamen od baraka zahvatio i zamak sa svim bonim zgradama i gust dim je sukljao ka nebu; i dok je ternbald uz pomo trojice slugu dovlaio i skupljao oko konja sve to bi moglo biti dragocijen plijen, letjela su kroz prozore tornja, uz Herzeovo klicanje, tijela nastojnika i upravitelja, njihovih ena i djece. Kolhas, kome se, kad je siao niz stepenice zamka pred noge baci stara kostoboljom izmuena domaica koja je junkeru vodila kuanstvo, upita zastajui, gdje je junker Vencel fon Tronka; poto mu ona slabim drhtavim glasom odgovori da misli da je pobjegao u kapelu, on dozva dvojicu slugu sa bakljama, naredi im, poto nije bilo kljua, da eljeznim motkama i bradvama provale vrata, prevrnu oltare i klupe a da, na svoj najvei bijes, ne nae junkera. Desilo se da jedan mladi sluga koji je pripadao posluzi Tronkenburga ba u trenutku kad Kolhas izae iz kapele projuri kraj njega i iz velike kamene tale kojoj je prijetio plamen izvede junkerove bojne konje. Kolhas koji je ba u tom trenutku u nekoj maloj, slamom pokrivenoj upi ugledao svoje vrance, upita momka zato vrance ne spaava, a kad ovaj stavljajui klju u talska vrata odgovori da je upa svakako ve u plamenu, Kolhas mu bijesno ote klju, baci ga preko zida, pa natjera slugu, udarajui ga pljotimice sabljom, u zapaljenu upu da spaava vrance, uz uasan grohot svih prisutnih. Ali kad sluga smrtno blijed od straha vodei konje za uzde izae, samo asak prije nego to e se upa za njim sruiti, tu vie ne nae Kolhasa; kad se uputi slugama na dvoritu i upita trgovca koji mu je stalno okretao lea kuda e sad sa konjima, ovaj odjednom zamahnu nogom prema njemu tako snano da bi udarac, da ga je pogodio, bio za slugu smrtonosan. Onda bez ikakvog odgovora uzjaha svog dorata i osta pred kapijom zamka da utei eka dan, dok su sluge i dalje tjerale svoje. Kad svanu jutro, itav zamak je sve do zidina bio izgorio i nikog ivog tu vie nije bilo osim Kolhasa i njegovih sedam slugu. Tada on sjaha i pretrai jo jedanput po sjajnom suncu sav prostor i sada svaki osvijetljeni ugao i poto se, koliko god mu je to bilo teko, morade uvjeriti da je pohod na zamak bio promaen, due pune bola i jada on posla Herzea s nekoliko slugu da saznaju pravac u kome je junker pobjegao. Naroito ga je uznemiravala jedna bogata enska opatija imenom Erlabrun koja se nalazila na obalama Mulde, a ija je glavna opatica Antonija fon Tronka bila u okolini poznata kao pobona, dobrotvorna i sveta ena; jer nesretnom Kolhasu se inilo i suvie vjerovatnim da je junker, u velikoj nevolji i lien svega, pobjegao ba u ovaj samostan poto je opatica bila njegova roena tetka i odgojiteljica u ranom djetinjstvu. Kad se obavijestio o ovoj okolnosti Kolhas se pope na toranj u kome je jedna prostorija jo bila upotrebljiva i tu sastavi takozvani "Kolhasov mandat, u kome je zahtijevao od cijele zemlje da junkeru Vencelu fon Tronka s kojim on vodi pravedan rat ne prua pomo; naprotiv, on obavezuje sve stanovnike pa i junkerove roake i prijatelje da mu ovog izrue ili e kao sauesnici biti kanjeni smru a sve to se zove imanjem bie im pretvoreno u pepeo. Ovaj oglas rairio je preko putnika i prijatelja po itavoj zemlji, a Valdmanu, svome sluzi dade jedan prepis sa nalogom da ga preda u ruke gospoi Antoniji u Erlabrunu. Na to primi u slubu nekoliko trokenburkih slugu koji su, nezadovoljni junkerom, a primamljeni izgledom na plijen, eljeli da stupe u njegove redove, naorua ih kao pjeake titom i bodeom i uputi da zajau na konje iza njegovih slugu; i poto je sve to je eta bila zaplijenila pretvorio u novac a novac podijelio toj istoj eti, odmarae se nekoliko sati pred kapijom zamka od svojih alosnih poslova.Pred podne doe Herze i potvrdi mu ta mu je njegovo srce, spremno na najcrnje slutnje, ve govorilo, naime, da se junker nalazi u samostanu u Erlabrunu, kod stare gospoe Antonije fon Tronka, svoje tetke. Izgleda da se spasio kroz jedna vrata na stranjem bedemu zamka, od kojih se uske kamene stepenice ispod malog krova sputaju do amaca na Elbi. Barem ga Herze obavijesti da je junker po noi stigao u jedno selo na Elbi u amcu bez kormila i vesala, na uenje ljudi to su se bili sakupili zbog poara u Trokenburgu i da se na seoskim kolima odvezao u Erlabrun.Kolhas na ovu vijest duboko uzdahnu; upita jesu li konji nahranjeni i poto mu potvrdno odgovorie naredi ljudima da uzjau i za tri sata stajahu ve pred Erlabrunom. Uz muklo mrmorenje oluje to je dolazila sa dalekog horizonta, sa bakljama to su ih zapalili pred mjestom, ue Kolhas sa svojom druinom u dvorite samostana i Valdman, njegov sluga, doe mu u susret i javi da je mandat u redu predat, kad ugleda opaticu i katelana samostana kako u ivoj prepirci izlaze u portal; i dok je katelan, malen i kao snijeg sjedokos starac, bacajui bijesne poglede na Kolhasa nareivao da mu stave oklop i slugama koji su ga okruivali dovikivao osornim glasom da zvone na uzbunu, opatica, sa srebrenim likom Raspetoga u ruci, blijeda kao krpa, baci se sa svim svojim duvnama na koljena pred Kolhasovog konja. Dok su Herze i ternbald savladavali katelana koji nije stigao da uzme ma i odvodili ga kao zarobljenika meu konje, Kolhas upita opaticu gdje je junker Vencel fon Tronka, a ona mu, odrijeujui sa svoga pojasa kolut sa kljuevima, odgovori: U Vitenbergu, Kolhase, asni ovjee! i dodade drhtavim glasom: Boj se boga i ne ini nepravdu! Kolhas, ponovo baen u pakao nezadovoljene osvete, okrenu konja u namjeri da vikne: Palite! kad strahovit grom udari u zemlju ba pored njega. Vrativi konja, Kolhas je upita da li je primila njegov mandat a gospoa, slabim jedva ujnim glasom, odvrati: Upravo sada! Kada? Tako mi bog pomogao, dva sata po odlasku moga neaka, junkera Vencela! a Valdman, sluga, kome se Kolhas okrenu mranog pogleda, mucajui potvrdi ovu okolnost govorei da su ga sprijeile bujice Mulde, narasle od kie, da stigne ranije, pa se Kolhas pribra; iznenadni strani pljusak to je gasei baklje pratao po kamenom dvoritu oslobodi ga bola u njegovoj nesretnoj dui i on se okrenu, pred gospoom lako dotae eir, pobode konja sa rijeima: Za mnom, brao, junker je u Vitenbergu! i napusti samostan.Kad je pala no, svratio je u neku gostionicu na drumu gdje se jedan dan morao odmarati zbog zamorenih konja. I poto je jasno uviao da sa grupicom od deset ljudi tolike su mu sada bile snage ne moe prkositi jednom takvom mjestu kao to je Vitenberg, on sastavi i drugi mandat, u kome, poslije kratkog opisa onoga to mu se u zemlji dogodilo, pozva svakog dobrog kranina kako se izrazio da podri njegovu stvar protiv junkera fon Tronka, kao sveopteg neprijatelja svih krana, obeavajui novane nagrade i druge ratnike prednosti. U jo jednom mandatu koji se uskoro iza ovog pojavio nazva on sebe slobodnim, samo bogu podlonim gospodarem: bolesna i nezgrapna matarija koja mu je uz zveket njegovog novca i izgleda na plijen privukla ljudstvo, koga je mir sa Poljacima ostavio bez hljeba, pa je sada brojio trideset i vie glava kad je krenuo za Vitenberg na drugoj strani Elbe da ga pretvori u pepeo. Ulogorio se s konjima i ljudima pod krovom neke stare oronule zidane sue, u osami mrane ume koja je u to doba okruavala mjesto i samo to je od ternbalda, koga je preobuenog poslao u grad, saznao da je mandat tamo ve poznat, krenu sa svojom ruljom bila je ba sveta no uoi Duhova i dok su stanovnici jo spavali, zapali grad s vie strana istovremeno. Dok su sluge pljakale po predgrau on zalijepi oglas na vrata jedne crkve sljedeeg sadraja: on, Kolhas, zapalio je grad i ako mu junker ne bude izruen tako e ga temeljito spaliti, da nee vie biti kako se izrazio ni jednog zida iza koga bi se ovaj mogao sakriti. Uas stanovnitva zbog ovako neuvenog bezakonja bio je neopisiv; na sreu ljetna no je bila prilino tiha, pa plamen nije zahvatio vie od devetnaest zgrada, meu njima i jednu crkvu, a pred zoru, kad je poar bio ve donekle priguen, stari zemaljski namjesnik Oto fon Gorgas posla etu od pedeset ljudi da uhvate bijesnog pustahiju. Meutim kapetan koji ih je predvodio, po imenu Gerstenberg, tako se ravo ponio da je itava ekspedicija, umjesto da ga razbije, donijela Kolhasu vrlo opasnu ratniku slavu: jer ovaj ratnik je svoju etu podijelio u vie odjela da bi neprijatelja, kako je mislio, opkolio i savladao, a Kolhas ih je onda napadao pojedinano i tako potukao, da uvee sljedeeg dana vie nije bilo na popritu ni jednog ovjeka od itave ete u koju je zemlja polagala nadu. Kolhas koji je u ovim okrajima izgubio nekoliko ljudi, ujutro sljedeeg dana ponovo zapali grad, a ovaj svirepi poduhvat uspio mu je tako dobro da je opet izgorjelo mnotvo kua i gotovo sve sue predgraa pretvorie se u pepeo. Pritom je opet prilijepio onaj poznati proglas i to na uglu same vijenice dodavi mu i vijest o sudbini i unitenju kapetana fon Gerstenberga, koga je namjesnik bio poslao protiv njega. Silno razljuen ovom drskou sam namjesnik sa nekoliko vitezova stade na elo odreda od sto pedeset ljudi. Junkeru Vencelu fon Tronka dade na njegovu pismenu molbu strau da ga titi od nasilja naroda koji je zahtijevao da ga se izbaci iz grada; i poto je po svim selima u okolini isturio strae, pa i na gradske bedeme da ih zatite od prepada, poao je na dan svetog Gervazija da lino uhvati zmaja to pustoi zemlju. Trgovac je bio dovoljno mudar da ovaj odred izbjegava; i poto je vjetim marevima odmamio namjesnika pet milja od grada i doveo ga raznim lukavstvima u zabludu kako se on zbog premoi neprijatelja povukao u podruje Brandenburga, Kolhas se tree noi iznenada okrenu, vrati se velikom brzinom u Vitenberg i zapali ga i po trei put. Tu stranu majstoriju izveo je Herze koji se preruen uunjao u grad, a poar je zbog jakog sjevernog vjetra bio tako razoran i prodirui da je za manje od tri sata dvadeset i etiri kue, dvije crkve, nekoliko samostana i kola, pa ak i zgradu kneevskog namjesnika pretvorio u prah i pepeo. Kad namjesnik, koji je vjerovao da mu je protivnik u svitanje dana ve u Brandenburgu, u ta se dogodilo krenu usiljenim marem natrag i nae grad u optoj uzbuni. Hiljade ljudi smjestilo se pred junkerovom kuom, ograenom brvnima i gredama, i bjesomuno viui trailo njegovo odvoenje iz grada. Dva gradonaelnika, po imenu Jenkens i Oto, koji su bili prisutni u zvaninim odorama na elu itavog magistrata, uzalud su dokazivali da se svakako mora saekati povratak glasnika poslanog predsjedniku dravne kancelarije, radi doputenja da se junker premjesti u Drezden, kuda je i sam iz vie razloga elio da ode. Nerazumna, kopljima i toljagama naoruana gomila nije se obazirala na te rijei i ba je namjeravala, zlostavljajui nekoliko vijenika to su traili stroije mjere, da navali na kuu i sravni je sa zemljom, kad se u gradu pojavi namjesnik Oto fon Gorgas na elu svoje ete konjanika.Ovom asnom gospodinu, koji je bio naviknut da samim svojim prisustvom pobuuje u narodu potovanje i poslunost, uspjelo je, kao u naknadu za promaeni poduhvat sa koga se vraao, da pred samom gradskom kapijom uhvati tri zalutala ovjeka iz zloinake bande; i dok su ove momke pred oima naroda stavljali u okove, uvjeravae on u jednom mudrom govoru magistrat da e ubrzo i Kolhasa, kome su na tragu, dovesti vezana; tako mu je uspjelo da snagom ove umirujue okolnosti razbije strah okupljenog naroda i donekle ga umiri zbog prisustva junkera, barem do povratka glasnika iz Drezdena. On sjaha s konja i u pratnji nekoliko vitezova krenu, nakon to su uklonjene grede i brvna, u kuu gdje nae junkera kako pada iz jedne nesvjestice u drugu, sa ljekarima koji pomou esencija i iritacija pokuavahu da ga vrate u ivot. Kako je gospodin Oto fon Gorgas dobro osjeao da ovo nije trenutak da ga prekorijeva zbog njegovog ponaanja, on mu samo ree, s pogledom tihog prezira, neka se odmah obue, i radi vlastite bezbjednosti, poe za njim u prostorije vlastelinskog zatvora. Kad junkeru obukoe prsnik i stavie ljem na glavu pa se pojavi na ulici napola razdrljenih grudi jer mu je dah ponestajao, oslonjen na ruku namjesnika i svoga zeta grofa fon Geren, do neba se prolomie bogohulne i uasne kletve protiv njega. Narod, koga su vojnici s mukom zadravali, nazivae ga krvopijom, zlotvorom i muiteljem zemlje i ljudi, prokletstvom grada Vitenberga i upropastiteljem Saksonije; i poslije tog kukavnog prolaska gradom pretvorenim u ruevine, dok mu je vie puta, a da nije ni primijetio, spadao ljem sa glave koga bi mu jedan vitez odostraga ponovo naticao, stigoe najzad i do zatvora gdje se izgubio u jednom tornju pod zatitom jake strae. Dotle se vrati i glasnik sa kneevskom odlukom koja gradu zadade nove brige. Zemaljska vlada kojoj se graanstvo Drezdena neposredno obratilo hitnom molbom, nije htjela ni da uje o junkerovom boravku u rezidenciji prije nego to savladaju buntovnika: ta vie, ona je obavezivala namjesnika da junkera, gdje god on bio, a negdje je morao biti, svim snagama to mu stoje na raspoloenju zatiti. A dobrom gradu Vitenbergu javlja za njegovo umirenje da je ve krenula vojna jedinica od pet stotina ljudi pod vodstvom princa Fridriha fon Majsena, da ga brani od daljnjih nevolja. Namjesnik koji je jasno uviao da ovakva odluka nikako ne moe umiriti narod jer, ne samo da su se zbog nekih malih pobjeda to ih je dambas izvojevao pred gradom poele iriti nezgodne vijesti o njegovim poraslim snagama, nego to bi rat voen nou protiv preruene rulje to se slui i smolom i slamom i sumporom, neuven i besprimjeran kakav je bio, i jau zatitu nego to je bila ova sa princem fon Majsenom, mogao onesposobiti namjesnik dakle, nakon kraeg razmiljanja, odlui da potpuno zataji odluku koju je dobio. Samo je po gradskim uglovima dao da se polijepi pismo u kojem mu princ fon Majsen najavljuje svoj dolazak; u zoru drugog dana izaoe iz vlastelinskog zatvora jedna zatvorena kola, praena etvoricom oklopljenih konjanika, i krenue cestom prema Lajpcigu, a konjanici neodreeno nagovijestie da se putuje u Prajsenburg. Poto se na taj nain narod malo umirio u pogledu zlosretnog junkera ije je prisustvo izazivalo plamen i ma, i sam namjesnik krenu sa vojskom od tristo ljudi u susret princu Fridrihu fon Majsenu. U meuvremenu su Kolhasove snage, zahvaljujui udnom poloaju koji je on zauzimao u svijetu, porasle na stotinu i devet ljudi; i poto je u Jesenu pribavio izvjesnu zalihu oruja i svoje ljude dobro naoruao odlui, obavijeten o dvostrukoj oluji koja je na njega krenula, da joj brzinom vjetra krene u susret prije nego to se srui na njega. Ve drugi dan kod Milberga on izvri noni napad na princa fon Majsena i u tom okraju na svoju veliku bol izgubi Herzea koji je ve kod prvih pucnjeva pao tik pored njega. Ogoren tim gubitkom borio se sa princem tri sata, koji se, nesposoban da koncentrie snage, tako udesio da je u svitanje, zbog mnogih tekih rana i potpunog rasula svoje vojske, bio prisiljen na povlaenje ka Drezdenu. Do ludila ohrabren ovom pobjedom Kolhas se okrenuo i poao na namjesnika prije nego to je ovaj mogao biti obavijeten ta se dogodilo, napade ga usred bijela dana na otvorenom polju kod sela Damerov i tukao se s njim, dodue uz silne gubitke ali i sa isto takvim uspjehom, sve dok se oko njih nije spustila no. ak bi sutradan s ostatkom vojske ponovo napao namjesnika koji se bio utaborio u crkvenom groblju, da ovaj nije od glasnika doznao za poraz koji je princ kod Milberga pretrpio, pa je zato smatrao pametnijim da se vrati u Vitenberg i tamo saeka bolje vrijeme. esti dan po pobjedi ove dvije vojske naao se pred Lajpcigom i zapalio grad sa tri strane. U mandatu koji je ovom prilikom izdao, nazvao je sebe poslanikom arhanela Mihaela koji je doao da ognjem i maem kazni sve koji su u ovoj borbi na strani junkera, kao i podmuklo zlo u koje je ogrezao itav svijet. Potom je iz dvora u Licenu, koji je napao i u njemu se utvrdio, pozvao narod da se prikljui borbi za bolji poredak stvari, a taj mandat je potpisao na gotovo sulud nain: Izdato na dvorcu Licenu, sjeditu provizorne vlade svijeta. Srea lajpcikih stanovnika je htjela da se vatra ne razgori zbog kie to je stalno lila s neba, a i brzina vatrogasaca pripomoe da je izgorjelo samo nekoliko duana u daarama oko Plajsenburga. Ipak je zaprepatenje u gradu, zbog prisustva bijesnog buntovnika i njegovog luakog uvjerenja da se junker nalazi u Lajpcigu, bilo neizrecivo; a kada se vojska od sto i osamdeset konjanika koja je protiv njega bila poslana vrati, magistratu, koji nije htio da dovede u opasnost bogatstvo grada, ne preostade nita drugo nego da kapije grada sasvim zatvori, a da graanstvu naredi da danju i nou straari izvan gradskih zidina. Uzalud je magistrat slao po okolnim selima da se lijepe deklaracije sa uvjeravanjima da junker nije u Plajsenburgu; dambas je preko slinih objava i dalje ostajao pri tome da je on u Plajsenburgu, pa je izjavljivao da e on, sve ako i nije u Plajsenburgu, postupiti tako kao da jeste, dok god mu ne bude reeno po imenu mjesto u kome se junker nalazi. Izborni knez, preko glasnika obavijeten o nevolji u koju je zapao grad Lajpcig, izjavi da je spreman da sakupi vojsku od dvije hiljade ljudi i da e joj se lino staviti na elo da uhvati Kolhasa. On uputi otar ukor gospodinu Otu fon Gorgasu zbog dvolinog i nepromiljenog lukavstva kojim se posluio da ukloni Kolhasa iz okoline Vitenberga; ali niko ne bi mogao opisati zbunjenost koja obuze itavu Saksoniju a naroito rezidenciju, kad doznae da se u selima oko Lajpciga niko nije znao kako ni odakle pojavila deklaracija sadrajem upuena Kolhasu, u kojoj se kae da se Vencel, junker, nalazi kod svojih roaka Hinca i Kunca u Drezdenu.U ovim uslovima uze stvar u svoje ruke doktor Martin Luter da Kolhasa, snagom ubjedljivih rijei i ugledom to mu ga je davao njegov poloaj u svijetu, vrati u okvire ljudskog reda i poretka; i raunajui da u grudima buntovnika ima jo malo potenja, on izda plakat upuen Kolhasu koji odasla u sve gradove i mjesta izborne kneevine, sljedeeg sadraja: Kolhase, ti to se izdaje za poslanika s maem pravde u ruci, ta se ti usuuje, silnie, u ludilu slijepe strasti, ti, to si od glave do pete nepravdom ispunjen? Zar stoga to ti je gospodar kome si potinjen uskratio pravo u parnienju oko nekog nitavnog dobra. Ti se, nesretnie, hvata ognja i maa i kao pustinjski vuk hara po mirnim mjestima koja su pod njegovom zatitom. Ti, to izjavama punim lai i zlonamjernosti zavodi ljude, misli li grenie pred Bogom opstati onoga dana kad budu osvijetljeni i najtamniji kutovi svih srdaca? Kako smije rei da ti je pravo uskraeno, ti, ija je pakosna dua razdraena gnusnim osvetoljubljem ve nakon prvih pokuaja to ti ne uspjee napusti svako nastojanje da to pravo pribavi? Zar aica sudskih slugu i pandura koji zataje neko doneseno pismo ili zadre neku odluku koju treba da urue, zar oni tebi predstavljaju vlast? I treba li ja da ti kaem, bezbonie, da tvoja vlast o tome nita i ne zna ta vie, tvoj vladar protiv koga se buni, ne zna ak ni tvoje ime, tako da jedanput kad pred boje lice stupi, u namjeri da njega optui on e svijetla obraza moi da kae: Ovom ovjeku, Gospodaru, nisam inio nepravdu, njegovo postojanje je mojoj dui nepoznato. Znaj da je ma koji ti nosi, ma pljake i ubojstva, razbojnik si ti a ne ratnik pravde boije, a tvoj cilj na zemlji su toak i vjeala a na onome svijetu prokletstvo za zlodjela i bezbonosti.

Vitenberg itd. Martin Luter

Kolhas je upravo u dvorcu u Licenu u svojoj namuenoj dui donosio novi plan da zapali Lajpcig jer on nije nimalo drao do one vijesti objavljene po okolnim selima da je junker Vencel u Drezdenu, poto je niko nije potpisao a najmanje magistrat, kako je on zahtijevao kad ternbald i Valdman na svoje veliko zaprepatenje opazie plakat, koji je u noi bio istaknut na kapiji zamka. Uzalud su se nadali nekoliko dana da e ga i Kolhas sam opaziti, jer nisu eljeli da ga oni na to upozoravaju; mraan i zadubljen u sebe on se dodue pojavljivao u veernjim satima, ali samo da izda kratka nareenja, ne primjeujui nita; meutim jednoga jutra, kad je htio da se objesi nekoliko ljudi, odluie da mu na plakat svrate pozornost. Kolhas se upravo vraao sa suenja kroz narod, koji mu se s obje strane plaljivo uklanjao, sa svojom svitom, koja ga je od posljednjeg mandata obino pratila: pred njim su, na jastuku od crvene koe ukraenom zlatnim resama, nosili kerubinski ma, a za njim je ilo dvanaest slugu sa zapaljenim bakljama; a tada stupie ova dvojica slugu, sa maevima pod rukom, tako da ih je morao primijetiti, s obje strane stuba na kome je plakat bio istaknut. Kolhas, koji s rukama na leima i. zadubljen u misli, stie pred portal, die pogled i ustuknu; i poto se sluge, ugledavi ga, s potovanjem povukoe, on prie stupu, pogledavi ih rastreseno, brzim koracima. A ko da opie ta se dogaalo u njegovoj dui kad je ugledao plakat, iji ga je sadraj okrivljavao za nepravdu, a koji je potpisan najasnijim i najdostojnijim imenom za koje je on znao imenom Marrina Lutera! Tamno rumenilo obli mu lice; skinuvi ljem, on ga proita dva puta od poetka do kraja, okrenu se neodreena pogleda prema slugama kao da hoe neto da kae, ali ne ree nita; skide list za zida, proita ga jo jedanput, pa viknu: Valdmane, neka mi osedlaju konja!, a onda: ternbalde, za mnom u dvorac!, i nestade. Nije trebalo vie od ovo malo rijei pa da se odjednom razorua svo ono zlo u koje je bio ogrezao. On se preobue u drinskog zakupca, ree ternbaldu da ga jedan posao od velike vanosti primorava da putuje u Vitenberg, predade mu u prisutnosti nekoliko najboljih slugu vodstvo eta koje ostaju u Licenu, pa krenu u Vitenberg; s obeanjem da e se vratiti za tri dana a da se za to vrijeme ne treba bojati napada.Odsjeo je pod tuim imenom u jednoj gostionici, gdje je, im je pala no, u platu i sa parom kubura koje je zaplijenio u Trokenburgu, uao u sobu kod Lutera. Luter koji je ba sjedio za stolom nad spisima i knjigama i vidio stranog, neobinog ovjeka kako otvara vrata i za sobom navlai rezu, upita ga ko je i ta hoe; a ovjek, drei s potovanjem eir u ruci, ne odgovori odmah, osjeajui plaljivo uas koji e izazvati, pa kad ree da je on Mihael Kolhas, trgovac konjima, Luter povika: Gubi se odavde! i ustajui od stola i urei prema zvonu dodade: Tvoj dah je kuga, tvoja blizina je propast!" Kolhas koji se i ne mae s mjesta, izvadi pitolj i ree: Visokopotovani gospodine, ako dotaknete zvono, ovaj pitolj e me oboriti mrtvog tu pred vae noge! Sjedite i sasluajte me; ni meu anelima, ije psalme piete, niste sigurniji nego sa mnom. Luter, poto sjede, upita: ta hoe?, a Kolhas odgovori: Vae miljenje o meni, da sam nepravedan ovjek, hou da opovrgnem! Rekli ste mi u svom plakatu da vlast o mojoj stvari nita ne zna: ako je tako, obezbijedite mi slobodan prolaz i ja u poi u Drezden da im je izloim. Bezboni i strani ovjee! viknu Luter i zbunjen i umiren ovim rijeima: Ko ti daje pravo da junkera fon Tronka napada na osnovu svoje vlastite pravne odluke i, poto ga nisi naao u njegovom zamku, ognjem i maem pustoi mjesta koja ga tite? Kolhas odgovori: Visokopotovani gospodine, od sada niko! Jedna vijest koju sam iz Drezdena dobio prevarila me je i zavela! Rat koji vodim protiv ljudske zajednice zloin je, ako nisam iz nje iskljuen kao to me vi uvjeravate. Iskljuen? viknu Luter i pogleda ga. Kakve te lude misli spopadaju? Ko li te iskljuio iz zajednice drave u kojoj ivi? Ima li sluaja, od kad postoje drave, da je neko, ma ko to bio, bio iz nje iskljuen? Iskljuenim, ree Kolhas steui pesnicu, zovem onog, kome je zatita zakona uskraena! Jer meni je ta zatita potrebna radi uspjenog obavljanja mog mirnog posla, zbog nje sam napustio sve to sam stekao a ko mi je uskrati, taj me tjera u pusto meu divljake, taj mi, iako Vi to poriete, gura u ruku toljagu, da se sam branim. Ko ti je uskratio zatitu zakona? viknu Luter. Zar ti nisam napisao da je tuba, koju si bio predao, vladaru nepoznata? Ako dravni slubenici iza njegovih lea odbijaju procese ili inae nanose ruglo njegovom asnom imenu bez njegova znanja, ko drugi osim Boga moe da ga zbog izbora takvih slugu poziva na odgovornost? I jesi li ti, prokleti i strani ovjee, ovlaten, da mu za to sudi? Pa dobro, ree Kolhas, ako me gospodar zemlje nije iskljuio, vratiu se opet u zajednicu koju on titi. Ali ponavljam: dajte mi slobodan prolaz za Drezden, raspustiu vojsku koju sam okupio u Licenu i jo jedanput podnijeti Tribunalu zemlje tubu koja mi je bila odbijena. Luter je mrzovoljna lica preturao papire to su leali na njegovom stolu i utio. Prkosni stav to ga je ovaj udni ovjek zauzimao u dravi samo ga je ljutio; razmiljajui o pravnoj odluci koju je uputio junkeru iz Kolhazenbrika upita ga ta bi on traio od Tribunala u Drezdenu. Kolhas odgovori: Kanjavanje junkera u skladu sa zakonom, vraanje konja u preanje stanje i naknadu tete koje smo pretrpjeli zbog nasilja kako ja, tako i moj sluga Herze koji je poginuo kod Milberga. Luter viknu: Naknadu za tete? A ti si hiljade i hiljade uzeo na mjenice i zaloge od idova i krana da bi izveo svoju divlju i samovoljnu osvetu! Hoe li i tu vrijednost staviti na raun ako do rasprave doe? Boe sauvaj! odvrati Kolhas. Kuu i kuite i blagostanje koje sam uivao ne traim natrag, kao ni trokove sahrane moje ene! Herzeova stara majka e podnijeti raun o trokovima lijeenja i spisak stvari koje su njenom sinu propale u Trokenburgu, a tetu koju sam ja pretrpio to nisam prodao vrance neka procijeni vlada uz pomo strunjaka. Luter ree: Ludi, neshvatljivi i strani ovjee! i pogleda ga. Maem si svojim izvrio nad junkerom najstraniju osvetu to se moe zamisliti, ta te jo tjera da trai kaznu za njega koja e ga, ako bude izreena, daleko manje pogoditi? Kolhas odgovori dok mu se jedna suza kotrljala niz lice: Visokopotovani gospodaru! On je kriv za smrt moje ene. Kolhas e pokazati svijetu da ona nije stradala za nepravednu stvar. Uinite mi u ovome po volji, pa neka sud kae svoju rije; u svemu drugom to jo bude sporno, pokoriu se ja Vama. Luter ree: Pazi, to to trai, ako je istina ono kako o tome govori svijet, pravedno je. I da si podnio svoju albu vladaru prije nego si zapoeo svoju samovoljnu osvetu, tvoji bi zahtjevi, ja u to ne sumnjam, bili zadovoljeni taku po taku. Ali ako dobro promisli, zar ne bi bolje uinio da si za ljubav Spasitelja junkeru oprostio, i svoje vrance, mrave i iznurene kakvi su bili, uzeo, uzjahao i odveo ih u svoje tale u Kolhazenbrik da ih uhrani? Kolhas ree: Moe biti! pa prie prozoru. A moda i ne! Da sam znao da e me to stajati krvi moje drage ene, moe biti da bih uinio kako Vi kaete, visokopotovani gospodine, ne alei zobi! Ali kad su me ve toliko skupo stajali, mislim da stvari treba da idu svojim tokom: pustite neka sud izrekne svoju presudu i neka mi junker uhrani vrance. Luter ree, dok se opet zamiljeno prihvatio svojih papira, da e se zauzeti za njega kod izbornog kneza. U meuvremenu on neka miruje u dvorcu u Licenu; ako mu gospodar dozvoli slobodan prolaz, bie mu obznanjeno putem plakata. Dodue, nastavi on, poto se Kolhas sageo da mu poljubi ruku, da li e izborni knez smatrati za pravo da te pomiluje, ja ne znam; jer, ujem, sakupio je vojsku i namjerava da te zarobi u dvorcu u Licenu; meutim, kako sam ti rekao, moje nastojanje nee izostati. Na to ustade u namjeri da ga otpusti. Kolhas ree da ga njegovo zalaganje u ovoj stvari potpuno umiruje na to ga Luter pozdravi rukom, ali ovaj iznenada kleknu na jedno koljeno i ree da mu je na srcu jo jedna molba. Na Duhove, naime, kad je obiavao da se priesti, propustio je da ode u crkvu radi svojih ratnikih poduhvata; hoe li mu ukazati naklonost da ga bez daljnjih priprema primi na ispovijed i udijeli mu blagodat svetog sakramenta? Luter, nakon kraeg razmiljanja, otro ga pogleda i ree: Da, Kolhase, to u uiniti. Ali Gospod, za ijim tijelom udi, opratao je svome neprijatelju. Hoe li i ti, dodade kad ga ovaj iznenaeno pogleda, junkeru koji te je uvrijedio isto tako oprostiti, otii u Trokenburg, uzjahati svoje vrance i vratiti ih u Kolhazenbrik da ih uhrani? Visokopotovani gospodine, poe Kolhas i uhvati ga za ruku, ne, ni Gospod nije opratao svim svojim neprijateljima. Dopustite mi da oprostim knezu, gospodi nastojniku i upravitelju zamka, gospodi Hincu i Kuncu i svima koji su me u ovoj stvari uvrijedili; ali junkera u, bude li mogue, prisiliti da mi on vrance uhrani. Iza ovih rijei Luter mu nezadovoljna pogleda okrenu lea i povue zvono, Kolhas se zbunjeno briui suzu die sa poda kad se u prednjoj sali javi famulus sa svjetiljkom u ruci; poto je uzalud pokuavao da otvori vrata jer je reza bila navuena a Luter opet bio sjeo za svoje papire, to mu ih Kolhas otvori. Luter, bacivi letimian pogled iskosa ka Kolhasu, ree famulusu: Posvijetli mu!, nata ovaj malo zauen ovom posjetom uze klju sa zida i povue se od napola otvorenih vrata, ekajui da Kolhas proe. Kolhas drei eir objema rukama progovori: I tako, visokopotovani gospodine, ne mogu dobiti blagodat izmirenja s Gospodom to sam je od Vas molio? Luter odgovori kratko: Izmirenja s Gospodom, ne. A s vladarom to zavisi od pokuaja to sam ti ga obeao! Pa dade znak famulusu da bez odlaganja izvri ono to mu je naredio. Kolhas sa izrazom najdubljeg bola stavi obje ruke na prsa, krenu za ovjekom koji mu osvijetli stepenice i nestade.Drugog jutra uputi Luter poslanicu izbornom knezu Saksonije, u kojoj je, osvrnuvi se ogoreno na gospodu Hincea i Kunca fon Tronka, kneevog komornika i peharnika, koji su kako je bilo opte poznato zatajili tubu, razloio knezu na otvoren nain koji mu je bio svojstven, da u ovako nepovoljnim okolnostima ne preostaje nita drugo, nego da prijedlog trgovca konjima bude prihvaen i da mu se dodijeli amnestija radi obnavljanja njegovog procesa. Javno mnijenje je, primijetio je, na vrlo opasan nain na strani ovog ovjeka, ak ta vie, i u Vitenbergu, gradu koji je ovaj tri puta palio, mogu se uti glasovi u njegovu korist. A poto e, ako bi bio odbijen, svoju ponudu uz zlobne primjedbe sigurno objelodaniti narodu, mogao bi ga lako zavesti u tolikoj mjeri, da se dravnom silom vie nita ne bi moglo postii protiv njega. Zakljuio je da se u ovom izvanrednom sluaju mora prei preko neugodne injenice da se pregovara sa podanikom koji se maio oruja; da je ovaj stvarno postupcima protiv njega stavljen na neki nain izvan dravne zajednice, ukratko, da ga treba vie smatrati nekakvom stranom silom to je upala u dravu kako se on, poto je inozemac donekle i moe kvalificirati nego buntovnikom koji je ustao protiv prijestolja. Izborni knez primi ovo pismo ba kad su u dvorcu bili prisutni dravni generalisimus princ Kristiern fon Majsen, stric onog princa Fridriha fon Majsena to je, potuen kod Milberga jo leao od rana, veliki kancelar suda grof Vrede, pa grof Kalhajm, predsjednik dravne kancelarije i dva plemenita gospodina, Hinc i Kunc fon Tronka, komornik i peharnik, a istovremeno prijatelji iz djetinjstva i povjerenici vladarevi. Komornik, gospodin Kunc, koji je u svojstvu tajnog savjetnika vodio tajnu korespondenciju gospodarevu sa ovlatenjem da se slui njegovim imenom i peatom, prvi uze rije i poto je jo jedanput opirno izloio da on nikad ne bi samovlasnim rjeenjem odbio tubu koju je dambas podnio sudu protiv njegovog roaka junkera, da je nije, zaveden lanim podacima, smatrao potpuno neosnovanim i nepotrebnim naklapanjem, pree na sadanje stanje stvari. Naglasio je da ni po bojem ni po ljudskom zakonu dambas nije imao pravo da zbog ove greke poini tako groznu samovoljnu osvetu kakvu je sebi dozvolio, opisa kakav bi sjajni oreol pao na njegovu bezbonu glavu ako bi se s njim pregovaralo kao sa ravnopravnom ratnom snagom; a sramota koja bi time zadesila svetu linost, izbornog kneza, inila mu se tako nepodnoljiva, da bi, kako ree u govornikom aru, radije doivio i ono najgore, da vidi kako se ispunjava pravna odluka poludjelog buntovnika, i junkera, njegovog roaka, tjera u Kolhazenbrik da uhrani vrance, nego da prijedlog koji je poslao doktor Luter bude prihvaen. Veliki kancelar grof Vrede, napola okrenut njemu, izrazi svoje aljenje to ga tako dirljiva briga, koju sada pokazuje za slavu svoga gospodara pri rjeavanju ove svakako neugodne stvari, nije ispunjavala i prilikom prvog rjeavanja tube. On iznese izbornom knezu svoje miljenje: da nije pametno upotrijebiti dravnu silu za sprovoenje jedne oigledne nepravne mjere, upozori sa znaajnim pogledom na sve vei broj pristalica koje dambas nalazi u zemlji i da bi se zlodjela na taj nain mogla nastaviti do beskraja, da se vlada iz ove rune situacije moe izvui samo pravednou tako to e neposredno i bez ikakvih obzira ispraviti greku za koju je okrivljena. Princ Kristiern fon Majsen, na pitanje vladara ta on o tome misli, s potovanjem okrenut prema velikom kancelaru izjavi: on pred prijedlogom to ga je ovaj iznio dodue osjea veliko potovanje; ali, zar on nije, elei da pomogne Kolhasu da doe do svojih prava, zaboravio da na taj nain teti gradovima Vitenberga i Lajpciga i itavoj namuenoj zemlji u njihovom pravednom zahtjevu za otetom ili barem kaznom. Dravni poredak je u vezi sa ovim ovjekom toliko poremeen, da e se teko moi ispraviti putem nekog naela pravne nauke. Stoga bi on, prema miljenju komornika, bio za to da se upotrijebe sredstva koja su u ovakvim sluajevima uobiajena: neka se sakupi dovoljno velika vojska koja e dambasa koji se smjestio u Licenu uhvatiti ili unititi. Komornik koji za njega i za izbornog kneza uze stolice, to su stajale kraj zida i usluno ih donese u sobu, ree, da se raduje to se tako pravedan i uviavan ovjek slae s njim u pogledu sredstava za rjeavanje ove sporne stvari. Princ, drei ruku na stolici ali ne sjedajui, pogleda ga i odgovori da on nema nikakvog razloga da se zbog toga raduje, poto bi prije toga svakako bilo potrebno izdati nalog za njegovo hapenje i suditi mu radi zloupotrebe gospodareva imena. Jer ako nuda iziskuje da se pred prijestoljem pravde prekrije velom itav niz nedjela koja su se tako namnoila da ih je ve nemogue sva iznijeti pred sud, to ne vai i za ono prvo, koje je sve ovo izazvalo; tek poslije optube protiv njega, na ivot ili smrt, moe drava uzeti pravo da uniti dambasa, ija je stvar, kao to je poznato, vrlo pravedna i kome je ma koji nosi ona sama gurnula u ruku. Izborni knez, koga junker kod ovih rijei zbunjeno pogleda, okrenu se sav crven u licu i prie prozoru. Grof Kalhajm, poslije neugodne utnje svih prisutnih, ree, da se na taj nain ne moe izai iz zaaranog kruga u koji su zapali. Sa istim pravom bi se mogao otvoriti proces i njegovom neaku, princu Fridrihu; jer i on je na onom udnom pohodu to ga je protiv Kolhasa poduzeo, prekoraio njegove line instrukcije na vie naina, tako da bi, kad bi se pitalo za sve one mnogobrojne, koji su prouzrokovali neprijatnosti u kojima se sad nalaze, onda bi i on sam bio tu ubrojan, pa bi zbog onoga to se desilo kod Milberga morao biti pozvan na odgovornost pred gospodarem. Peharnik, gospodin Hinc fon Tronka, dok je knez neodreena pogleda prilazio stolu, uze rije i ree da on ne shvata kako ova dravna odluka koju treba donijeti moe izmai ljudima od takve odgovornosti kao to su ovdje sakupljeni. Koliko on zna, dambas je obeao da e raspustiti vojsku s kojom je napao zemlju uz jedini uslov: da mu se da slobodan prolaz za Drezden i obnovi istraga njegovog spora. Ali iz toga ne proizilazi da mu se mora dati amnestija za njegovu samovoljnu osvetu: to su dva pravna pojma, koja su, izgleda, i doktor Luter i pravni savjetnik zamijenili. A kada, nastavi on stavljajui prst na nos, sud u Drezdenu izrekne presudu, svejedno kakvu, zbog vranaca, onda nema zapreka da se Kolhas zatvori zbog paljenja i pljakanja: mudro dravniko rjeenje koje sjedinjuje prednosti gledita oba dravnika i koje e sigurno odobriti i svijet i potomstvo. Poto su i princ i veliki kancelar peharniku gospodinu Hincu na ovaj govor odgovorili samo pogledom, izborni knez, kome se inilo da je time razgovor zavren, ree da e o razliitim miljenjima koja su mu iznijeli sam razmisliti do sljedee sjednice Dravnog savjeta. Izgleda da su preliminarne mjere na koje je princ mislio njegovom srcu, vrlo osjetljivom na prijateljstvo, oduzele svaku volju za vojni pohod na Kolhasa, za koji je ve sve bilo pripremljeno. On zadra kod sebe velikog kancelara grofa Vrede, ije mu se miljenje inilo najpodesnijim, i poto mu ovaj predoi pisma iz kojih se vidjelo da su dambasove snage ve bile porasle do etiri stotine vojnika, a pri optem nezadovoljstvu u zemlji zbog komornikove zloupotrebe mogle bi se za kratko vrijeme udvostruiti pa i utrostruiti, knez odlui da bez ikakvog odlaganja prihvati savjet koji mu je poslao doktor Luter. Shodno tome on predade grofu Vrede voenje itavog Kolhasovog sluaja; i ve poslije nekoliko dana pojavi se plakat, iji glavni sadraj saoptavamo:Mi etc. etc, Izborni knez Saksonije, sa osobito milostivim obzirom na Nama upueno zalaganje doktora Martina Lutera, dajemo slobodan prolaz u Drezden Mihaelu Kolhasu, trgovcu konjima iz Brandenburke oblasti, pod uslovom da u roku od tri dana po vienju ovog spisa, poloi oruje koga se maio, a u svrhu nove istrage njegovog spora; u sluaju da Tribunal u Drezdenu njegovu tubu zbog vranaca odbije, to ne oekujemo, protiv njega e se zbog njegovog samovoljnog poduhvata da sam sebi izvojuje pravdu postupiti sa svom strogou zakona; ali u protivnom sluaju dodijeljuje se njemu i itavoj njegovoj vojsci pomilovanje i puna amnestija za nasilja izvrena u Saksoniji.Jedva da je Kolhas primio od doktora Lutera primjerak plakata koji je bio istaknut na svim trgovima u zemlji, kad je, ma koliko da je govor u njemu bio pun uslova, svu svoju vojsku raspustio, sa poklonima, zahvalnim rijeima i korisnim opomenama. On poloi sve to je bio opljakao, u novcu, oruju i skupocjenostima, kod suda u Licenu kao kneevsko vlasnitvo i poto je poslao Valdmana sa pismima do zvaninika u Kolhazenbrik radi ponovne kupovine svog majura, ako to bude mogue, a ternbalda u verin da mu dovede djecu koju je elio opet imati kraj sebe, napusti on dvorac Licen i poe nezapaeno, sa ostatkom svog malog imetka to ga je nosio u papirima, za Drezden.Upravo je svitao dan i itav grad je jo spavao kad on u pirnaiskom predgrau zakuca na vrata posjeda koji mu je zvaninikovom pravednou bio preostao, i ree Tomasu, starom domainu imanja, koji mu je sa uenjem i zbunjenou otvorio, neka javi princu fon Majsen u Guberniji da je on, Kolhas, trgovac konjima, stigao. Princ fon Majsen, koji je na ovu poruku naao za shodno da se lino uvjeri o raspoloenju prema ovom ovjeku, nae kad se uskoro potom u pratnji vitezova i slugu pojavi u ulicama koje su vodile Kolhasovom stanu ve sakupljeno neizmjerno mnotvo ljudi. Glas da je tu Aneo osvete, koji ognjem i maem progoni ugnjetae naroda, digao je na noge itav Drezden, grad i predgrae. Kuna vrata su se morala zamandaliti pred navalom radoznale gomile, a djeaci su se pentrali na prozore da bi vidjeli palikuu koji je unutra dorukovao. im je princ uz pomo strae koja mu je pravila put proao do kue i uao u Kolhasovu sobu, on upita ovjeka koji je napola razodjeven stajao kraj stola, da li je on Kolhas, trgovac konjima, nata Kolhas izvadi iza pasa lisnicu sa vie isprava o svojoj linosti i usluno mu je pruajui odgovori: da, i dodade, on je stigao u Drezden nakon rasputanja svoje vojske a koristei se slobodom koju mu je dodijelio vladar, da bi podnio sudu svoju tubu radi vranaca protiv junkera Vencela fon Tronka. Princ ga brzim pogledom odmjeri od glave do pete, pregleda papire iz lisnice, zatrai objanjenje o ispravi koju je izdao sud u Licenu koju u lisnici nae o depozitu poloenom u korist kneevske blagajne ispita ga jo poneta o njegovoj djeci, imanju i nainu ivota koji misli voditi ubudue, vrati mu lisnicu i ree da njegovom procesu nita ne stoji na putu, da se samo obrati velikom kancelaru Tribunala, grofu Vrede, da ga uputi. U meuvremenu, ree princ nakon kratke utnje poto je priao prozoru i rairenih oiju gledao narod to se pred kuom bio sakupio, ti e prvih dana morati biti pod straom, da te titi i u kui i kada izae! Kolhas zbunjeno poniknu oima, utei. Princ ree: Kako hoe! vraajui se od prozora. Ako se ta dogodi to e sam sebi pripisati; i okrenu se prema vratima u namjeri da napusti kuu. Kolhas koji se bio zamislio, progovori: Milostivi gospodine! uinite kako vi hoete! Dajte mi Vau rije da ete strau, im ja to zaelim, opet povui, pa neu imati nita protiv te mjere opreznosti! Princ odgovori da o tome ne treba ni govoriti i poto je trojici slugu, koje je u tu svrhu i poveo, objasnio da je ovjek u ijoj e kui ostati slobodan i da oni treba da mu budu zatita ako bude izlazio, pozdravi Kolhasa blagonaklonim pokretom ruke i udalji se.Oko podne krenu Kolhas velikom kancelaru Tribunala, grofu Vrede, praen trojicom straara kao i nepreglednim mnotvom ljudi, koji mu, opomenuti od policije, nisu inili nita naao. Veliki kancelar koji ga u svom predvorju primi blagonaklono i ljubazno, razgovarao je s njim itava dva sata, i poto je sasluao cijeli tok stvari od poetka do kraja, uputi ga do jednog uvenog, kod suda namjetenog advokata u gradu, radi neposrednog sastavljanja i podnoenja tube. Kolhas se bez ikakvog odlaganja uputi u njegov stan; i poto je tuba bila sastavljena, sasvim u smislu one oborene, sa zahtjevom za kanjavanje junkera prema zakonu, vraanjem konja u preanje stanje i naknada njegove tete, kao i one to ju je pretrpio Herze, njegov sluga to je poginuo kod Milberga i to u korist njegove stare majke, Kolhas se vrati, opet u pratnji mnotva naroda to sc guralo oko njega, svojoj kui, vrsto rijeen da je vie ne naputa osim kad ga zovu neophodni poslovi.U meuvremenu je i junker puten iz svoga zatvora u Vitenbergu i poslije zacjeljenja jedne opasne povrede na nozi koja mu se bila upalila, pozvan je od zemaljskog suda pod peremtornim uslovima na odgovornost pred sud u Drezdenu zbog tube trgovca Kolhasa radi protupravnog oduzimanja i upropatavanja vranaca. Braa komornik i peharnik fon Tronka, junkerovi roaci, u ijoj kui je odsjeo, doekae ga s najveim ogorenjem i prezirom; nazivali su ga bijednikom i nitarijom, stidom i sramom itave porodice, saoptie mu da e sada sigurno izgubiti proces i nagovarahu ga da odmah nae vrance koje e, na podsmijeh i porugu svijeta morati da hrani. Junker im ree slabim i drhtavim glasom da je on najjadniji ovjek na svijetu. Zaklinjao se da je on o itavoj toj prokletoj raboti koja ga je uvalila u nesreu vrlo malo znao, da su nastojnik i upravitelj za sve krivi jer su oni bez ikakvog njegovog znanja i volje konje upotrebljavali u vrijeme etve i neumjerenim naporima, dijelom i na svojim vlastitim poljima, potpuno ih upropastili. Dok je ovo govorio on sjede i zamoli ih da ga pozljedama i vrijeanjem ne guraju natrag u nevolju iz koje se tek podigao.Drugog dana su gospodin Hinc i Kunc, koji su u okolini spaljenog Trokenburga imali posjede, na zahtjev junkera, svoga roaka, jer im drugo nije preostalo, pisali svojim upraviteljima i zakupcima da ih obavijesti o vrancima koji su onog kobnog dana nestali i od tada im nema ni traga. Ali sve to su mogli saznati u potpuno opustoenom mjestu pobijenih stanovnika bilo je da ih je jedan sluga, tjeran udarcima palikue spasio iz zapaljene upe u kojoj su stajali, a poslije, na pitanje kuda da ih vodi i ta da pone s njima dobio je umjesto odgovora od uzjarenog krvoloka udarac nogom. Stara kostoboljna junkerova kuedomaica koja je pobjegla u Majsen, uvjeravala je junkera, na njegova pismena pitanja, da je taj sluga ujutro nakon one uasne noi krenuo po poljima prema brandenburkoj granici; ali sva raspitivanja koja su dalje nastavljana ostae uzaludna, inilo se da je ova vijest bila potpuna zabluda, jer junker nije imao ni jednog sluge koji bi stanovao u Brandenburgu, kao ni na tom putu. Neki ljudi iz Drezdena koji su nekoliko dana poslije poara u Trokenburgu bili u Vilsdrufu, priali su da je u reeno vrijeme tamo doao jedan sluga sa dva konja na ularu i da je ivotinje, koje su bile jako iscrpljene i nisu mogle dalje, ostavio u kravljoj staji nekog obanina da ih ovaj oporavi. Iz vie razloga inilo se vjerovatnim da su ovo bila ona dva traena vranca; ali obanin iz Vilsdrufa ih je, kako su priali ljudi koji su odatle doli, ve prodao a ne zna se kome; trea glasina, ije porijeklo nije otkriveno, govorila je da su konji ve uginuli i da su sahranjeni u kosturnici u Vilsdrufu. Gospoda Hinc i Kunc, kojima je ovaj obrt stvari, to je lako razumljivo, bio najpoeljniji, poto bi se tako rijeili obaveza da uhrane konje u svojim talama jer junker, njihov roak, svojih tala vie nije imao, eljeli su potpunu potvrdu ove okolnosti radi svoje sigurnosti. Gospodin Vencel fon Tronka, kao nasljedni sizeren sa sudskom vlau, posla dopis sudu u Vilsdrufu, u kome, poslije opirnog opisa vranaca, koji su mu, kako ree, bili povjereni i nesretnim sluajem nestali, ljubezno zamoli da se njihovo boravite pronae, a da se njihovog sadanjeg vlasnika, ko god to bio, pozove i obavee da ih preda konjunici komornika gospodina Kunca u Drezdenu uz bogatu naknadu svih trokova. I zaista, nekoliko dana poslije pojavi se u Drezdenu ovjek kome je obanin iz Vilsdrufa prodao vrance i dovede ih, iznurene i klecave, privezane za aroge kola na gradski trg; ali, na nesreu gospodina Vencela i jo vie estitog Kolhasa, to je bio strvoder iz Drezdena.im je gospodin Vencel u prisustvu svog roaka, komornika, saznao neodreenu vijest da je u grad stigao neki ovjek sa dva vranca spaena iz poara u Trokenburgu, krenue obojica u pratnji nekoliko slugu to ih sakupie u kui na trg gdje je taj ovjek stajao, da bi mu ih, ukoliko su to Kolhasovi konji, uz naknadu trokova oduzeli i odveli ih kui. Ali kako su vitezovi bili zaprepateni kad ugledae gomilu ljudi koja se svakim trenutkom poveavala, privuena prizorom kraj kola sa dva toka, za koja su ivotinje bile vezane; ljudi su se grohotom smijali i dovikivali jedan drugom, da su konji zbog kojih se tresla drava ve stigli do strvodera! Junker koji je obilazio kola i posmatrao bijedne ivotinje koje su izgledale kao da e svakog trenutka lipsati, ree zbunjeno, da to nisu konji koje je oduzeo Kolhasu; ali gospodin Kunc, komornik, pogledavi ga sa nijemim bijesom, koji bi ga, da je bio od eljeza, smrvio, zabacivi ogrta da mu se vide lanci i ordenje, prie strvoderu i upita ga, jesu li to konji to ih je primio kod sebe obanin iz Vilsdrufa i koje je junker Vencel fon Tronka, kome i pripadaju, rekvirirao preko tamonjeg suda. Strvoder, sa kofom vode u ruci, zauzet pojenjem debelog i krupnog kljuseta koje mu je vuklo kola, ree: Ovi vranci? Spustivi kofu on izvadi kljusetu emove iz gubice i ree da mu je vrance to su vezani za arage prodao jedan svinjar iz Hainihena. Odakle ovom konji i da li ih je dobio od obanina, to on ne zna. Njemu je, ree, i ponovo uze kofu i stisnu je izmeu ruda i koljena njemu je sudski glasnik iz Vilsdrufa rekao da treba da ih dovede u Drezden u kuu plemia fon Tronka; ali taj junker, kome su ga poslali, zove se Kunc. Sa ovim rijeima on se okrenu sa ono vode to je u kofi preostalo i istrese je na plonik.Komornik, koji okruen podrugljivim pogledima gomile, nije mogao da prisili momka to je s tupom revnou obavljao svoje poslove, ni da ga pogleda, ree da je on komornik Kunc fon Tronka; da vranci koje je doveo, mora da su oni to pripadaju junkeru, njegovom roaku, to su pobjegli do obanina u Vilsdurfu a prvobitno bili konji trgovca Kolhasa! Upita jo momka koji je stajao raskreenih nogu i podizao hlae, zna li on ta o tome, nije li ih svinjar iz Hainihena moda kupio od obanina iz Vilsdrufa ili od koga treeg, ko ga je opet od ovog kupio. Strvinar koji je sada stao uz kola i mokrio, ree, da je njemu reeno da dovede vrance u Drezden da u kui plemia fon Tronka dobije za njih svoj novac. ta mu on tu pria on ne razumije i svejedno mu je da li ih je prije svinjara iz Hainihena posjedovao Peter ili Paul ili obanin iz Vildrufa, poto nisu ukradeni. I s biem poprijeko iza irokih lea krenu u krmu to se nalazila na trgu da, gladan kakav je bio, neto dorukuje. Komornik koji ni za dragog boga nije znao ta da uradi sa konjima koje je svinjar iz Hainihena prodao strvinaru u Debelnu ako to nisu oni za kojima je avo jahao kroz Saksoniju, pozva junkera da i on neto kae; ali poto ovaj blijedih i drhtavih usana odgovori, najbolje bi bilo da se vranci otkupe, bilo da su Kolhasovi ili ne, komornik se, proklinjui i oca i majku to ga rodie, povue od gomile naroda zakopavajui ogrta, u potpunoj nedoumici to da radi ili ne radi. On dozva jednog poznanika, barona fon Venk, koji je upravo jahao preko ceste