HERAKLIT IZ EFESA (oko 540-480.p.n.e.)

je bio presokratski grki filozof i utemeljitelj tzv. efeke kole, roen u gradu Efesu na maloazijskoj obali. Nadimak mu je bio '"Mrani'" jer mu je stil izraavanja bio tei za razumijevanje uvijek je bio neraspoloen. Smatra se da je porijeklom iz kraljevske porodice, iz grada Efesa, da se odrekao kraljevske funkcije u korist starijeg brata. Povukao se iz javnog ivota i prepustio umovanju u samoi, klonei se ljudi, prezirui gomilu i znamenite ljude iz prolosti (Homer, Hesiod). Kritikovao je Helene i njihovu tradiciju, poznate ljude prije njega i u njegovo vreme, ,,Narod je poput stoke koji samo gleda kako da se najede i napije. U svojim politikim uenjima, meutim, on je izraziti aristokrata te otro istupa protiv demokrata i na jednom mestu odluno trai da svaki pokret demosa treba "bre ugasiti no poar". Heraklit je bio prvi antiki filozof koji je nastojao stvoriti zaokruen filozofski sistem te je snano uticao na filozofsku misao Sokrata i Platona, ali i na pripadnike moderne razvojne filozofije. Sauvano je oko 130 fragmenata njegovog spisa O prirodi.Za razliku od prethodnika koji su tragali za prauzrokom svega postojeeg, on otkriva da tako neto ne postoji, jer se sve kree, sve tee, sve nastaje i nestaje. Promjena (kretanje) je osnova svega. On uzima vatru za praelement ali samo kao simbol vjenog kretanja. On posebno naglaava svoj LOGOS. Ova rije, u bukvalnom prevodu, ima vie znaenja: um, rije, zakon, smisao, istina.. Logos za Heraklita predstavlja prirodni univerzalni zakon koji regulie borbu suprotnosti unutar svijeta, Logos je jedan i isti je za sva bia, ali uprkos tome ljudi ive kao da svako od njih ima svoj poseban logos. ,,Ovaj svet, isti za sve, nije stvorio nijedan ovek niti bog, ve je on bio, jeste i bie veno iva vatra koja se sa merom pali i sa merom gasi. Pokuaj spoznaje Logosa pretstavlja napor za koji su sposobni samo istinski umni ljudi, jer samo oni mogu da nau neto to je obinim ljudima nepristupano, a to je ivot u skladu sa Logosom. Taj svet je istovremeno i Jedno i Mnotvo.Samo je promena vena i apsolutna, sve drugo je relativno.

Vatra je sutina svih stvari. On je uzeo vatru iz injenice da nam ulno iskustvo pokazuje da vatra ivi traei, palei raznorodne predmete, i u procesu paljenja on razlikuje dva puta: put na dole I put na gore.Promena oznaava ta dva puta i kosmos nastaje po toj promeni, kada se vatra zgusne postaje vlana i pretvara se u vodu, a kada se voda stegne pretvara se u zemlju i to je put na dole. Zatim se zemlja topi i tad dolazi do isparenja i to je put na gore.Heraklit smatra da svetom vlada jedinstveni svetski zakon (zakon kosmosa) koji nuno odreuje sva zbivanja u drutvu i prirodi, i taj zakon naziva logosom. Logos je objektivni zakon svega postojeeg. Logos harmonizuje borbu suprotnosti tj. on se stara da u borbi suprotnosti niko ne postigne trajnu pobedu (privremene su dozvoljene u skladu sa krunim kretanjem). ovek ne moe spoznati logos ako se udubi u pojedinano, on mora tragati za optim, za onim sto je zajedniko za sve pojedinano. Samo uz pomo razuma ovek moe spoznati objektivni tok stvarnosti. Samo mudrac svojim umom moe da spozna i razume logos, obini smrtnici to teko mogu jer vjeruju ulima koja su nepouzdana. Ta napetost izmeu suprotnosti dri svet na okupu. Iako su stvari, prema Heraklitu, u stalnom toku one izgledaju kao da su postojane zato to se pridravaju tog principa mjere tj. Logosa. U svemu je samo promjena stalna. Zakon svake promjene je logos. Da bi se taj logos shvatio potrebna je mudrost. Sutina mudrosti je, za Heraklita, shvatiti da je smisao promjene nepromjenljivost. Ko slua logos shvata da je sve jedno i jedno je sve. Mjera i logos odravaju neku stalnost u veitom toku i promjenama. Nita ne moe biti odreeno niti stalno ako nema mjere. Stav ,, Panta rei ili sve tee sve se mijenja, nikada ne moe dva puta ui u istu rijeku. Jedno je sklad i jedinstvo suprotnosti. Rat je otac svega, govorio je Heraklit. Borba i logos vladaju ovekom, drutvom i prirodom. Mnotvo koje ljudi ulima opaaju u stvari je jedno. Suprotnosti, u krajnjoj liniji lee u harmoniji u skladu, razmjeri i logosu.Ljudi treba da se vaspitavaju i ue da ive prema umu. Tako e shvatiti da je jedinstvo iznad mnotva i da su sve stvari meusobno povezane. Prema njemu samo su bogovi mudri a smrtni ovek moe samo da tei mudrosti. Zato je sebi postavio veliki cilj i zadatak a to je da istrai samog sebe. Znaaj Heraklitov je veliki, posebno u tome to je pokrenuo problem kretanja. On je shvatio bie kao jedinstvo kao Jedno kao kretanje koje se odvija kroz borbu suprotnosti. Kako sam kae: ,,U prirodi sve tei ka suprotnosti i iz toga se stvara sklad a ne iz jednakoga..

"Bogu je svejedno, pojmove dobra i zla izmislili su ljudi.""ovjek postaje najblii sebi kada postigne onakvu ozbiljnost koju ima dijete dok se igra.""Jedan je meni koliko i deset hiljada samo ako je najbolji!""Karakter ovjeka je njegova sudbina.""Oi i ui su ljudima zli svjedoci ako imaju barbarske due.""Ovaj na svijet niti je ko od bogova niti ko od ljudi stvorio, nego je uvijek bio, jeste i bie vjeno iva vatra, koja se s mjerom pali i s mjerom gasi.""Priroda se voli okruivati tajnama.""Sunce nije samo svaki dan novo nego je uvijek i neprestano novo.""Sve tee, sve se kree.""U istu rijeku se ne moe dva puta zagaziti.""Znati mnoge stvari ne znai biti mudar.""Rat je otac svih stvari.""Bie isto tako malo postoji kao i nita." "Valja znati da je rat opti i da je pravda - zavada i da sve biva na osnovu razdora i da tako treba da bude."

PITAGORA (oko 582-496.p.n.e.)

je bio antiki grki matematiar, naunik, astrononom i filozof. Roen je na Samosu (ostrvo pored Mileta). Osniva filozofskog, matematikog, mistikog i naunog drutva ili zajednice, koja je poznata pod imenom Pitagorejska kola. Danas je najpoznatiji kao tvorac Pitagorine teoreme koja je nazvana po njemu. One se esto prikazuje kao prvi "pravi" matematiar. Pitagora je prvi za sebe rekao da nije sveznalac, ve samo filozof, tj. prijatelj mudrosti. On je vrlo vana osoba koja je doprinijela razvoju matematike, iako u biti znamo malo o njegovom matematikom radu. Za razliku od mnogih kasnijih grkih matematiara, od kojih imamo ouvanu bar neku knjigu koju su napisali, nije sauvano naalost nita od Pitagorinih djela. Ono to znamo o njemu napisano je tek nekoliko godina posle njegove smrti.Pitagora je osnovao Pitagorejski savez/bratstvo u junoj Italiju, u gradu Krotonu krajem 6. vijeka. p.n.e. Njegovi uenici su bili akuzmatiari (akuzmatika je vetina utanja i sluanja) odn. morali su da pet godina ute i sluaju. Ono to su uli nisu smeli da iznose iz kole jer je njegovo uenje bilo tajno. Za Pitagoru se kae da je bio strog uitelj, a pored tih pravila uenici su morali i da: budu vegeterijanci uvee pred spavanje su postavljali sebi tri pitanja:1. ta sam danas uradio?2. ta sam uradio loe a ta dobro?3. ta sam propustio da uradim?

Sutina pitagorejskog uenja bila je tvrdnja da je sve broj. Pitagorejci smatraju da je arhe dat u mnoini. Poelo su brojevi s obzirom da svaka stvar ima neki oblik koji ini njenu granicu. Brojevi su dakle ono najmudrije sutina, princip ili uzrok svih stvari. Osnovni elementi kod pitagorejaca jesu parno (neogranieno) i neparno (ogranieno). Neogranieno se izjednaava sa vazduhom ili prazninom, ija svaka deoba daje isti rezultat - novu prazninu i tako u beskraj. S druge strane, deoba ogranienih stvari mora se zavravati mora imati granicu. Ta granica jeste ono to nema dijelova taka, linija, ravan. Zato su pitagorejci brojeve, kao korijene (arhe) bia, shvatali na prostran geometrijski nain. Tako je broj jedan pretstavljen kao taka i prvo slovo alfabeta alfa (), broj dva je prava i pretstavljen je slovom beta (); tri jeste povrina gama (), a etiri vrsto tijelo delta (). Dva jedinstva take stvaraju liniju, tri jedinstva take predstavljaju ravan, dok etiri jedinstva take ine geometrijsko vrsto telo.U isti mah, Jedan izraava jedinstvo svega; Dva je razlika i suprotnost; Tri je jedinstvo jedinstva i razlika; etiri njihovo ovaploenje... Na tom osnovu je postavljeno pitagorejsko shvatanje kosmosa kao ureenog poretka sklada ili harmonije bia.Pitagorejci su vjerovali i u besmrtnost i seobu due, koja dobija konkretnu ivotnu formu u zavisnosti od moralnog ponaanja u prethodnom ivotu. Takoe, svaki ovjek treba da odlui kojim ivotom eli da ivi: teorijskim (posmatrakim), praktinim (politikim) ili onim radi golog uivanja. Pitagorejci su mislili da je najbolji posmatraki ili saznavalaki ivot.