-DINI SUSTAVDini sustav obino se dijeli na dva glavna podruja: provodni dio, koji ine nosna upljina, nosni dio drijela, grkljan, dunik, bronhi (gr. bronchos, dunica) , bronhioli i zavrni bronhioli i respiracijski dio, koji ine respiracijski bronhioli, alveolarni hodnici i alveole. Alveole su specijalizirane vreaste tvorbe, koje izgrauju najvei dio plua. One su glavna mjesta izmjene kisika i ugljinog dioksida izmeu udahnutog zraka i krvi, to je glavna funkcija plua. Provodni dio slui dvjema glavnim funkcijama: ini prohodne cijevi kojima zrak ulazi u plua i izlazi iz njih te prilagouje udahnuti zrak uvjetima novoga okolia. Hijaline hrskavice nalaze se s vanjske strane lamine proprije, u duniku su u obliku slova C. One slue stijenkama provodnog dijela kao potpora, spreavaju kolaps lumena i tako osiguravaju stalan dotok zraka u plua. U provodnom dijelu elastina se vlakna nalaze u lamini propriji. Gustoa elastinih vlakana obrnuto je razmjerna promjeru provodne cijevi. Snopovi glatkih miia okruuju cijevi od dunika do alveolarnih hodnika. Glavna funkcija provodnog dijela je pripremanje udahnutog zraka za uvjete koji vladaju u respiracijskom dijelu. Prije nego to ue u plua udahnuti zrak se proiuje, vlai i zagrijava. Da bi mogla obavljati te funkcije, sluznica provodnog dijela pokrivena je specijaliziranim respiracijskim epitelom, u lamini propriji ima mnogo mukoznih i seroznih lijezda, a blizu povrine nalazi se i gusta mrea krvnih ila. Respiracijski epitel Najvei dio provodnog dijela oblae vieredni cilindrini epitel. Dublje u bronhalnom stablu epitel se postepeno mijenja i konano prelazi u jednoslojni ploasti epitel. Pratei granjanje bronha u bronhiole vieredni cilindrini epitel ustupa mjesto jednoslojnom cilindrinom epitelu, kojemu stanice postaju sve nie pa najmanje (terminalne) bronhiole oblae jednoslojni kubini epitel. Tipian respiracijski epitel sastoji se od 5 vrsta stanica. Najbrojnije su cilindrine stanice s trepetljikama. Svaka od njih ima na apikalnoj povrini oko 3oo trepetljika. Ispod trepetljika i bazalnih tjelaaca ima mnogo malih mitohondrija. Vraste stanice izluuju sluz. Apikalni dio tih stanica sadrava kapljice sluzi bogate polisaharidima. Cilindrine stanice se zbog brojnih mikrovila na apikalnoj povrini nazivaju etkaste stanice. Bazalne (kratke) stanice su malene, okrugle stanice koje lee na bazalnoj lamini,ali se ne proteu do luminalne povrine epitela. Male zrnate stanice sadravaju brojna zrnca promjera 1oo do 3oo nm.GRKLJAN (lat. larynx) Nepravilna cijev koja povezuje drijelo s dunikom. Epiglottis stri s ruba grkljana u drijelo. Obloeni su mnogoslojnim ploastim epitelom. Prema bazi grkljanske strane epiglotisa taj epitel prelazi u vieredni cilindrini s trepetljikama. Ispod epitela nalaze se mjeovite seromukozne lijezde. DUNIK (lat. trachea) Duga je oko 1o cm, koja se protee od baze grkljana do mjesta ravanja na dva primarna bronha. Dunik je obloen tipinom respiracijskom sluznicom. U lamini propriji smjeteno je je 16-2o hijalinih hrskavica u obliku slova C ili potkove. One slue za odravanje lumena dunika otvorenim. Smanjen promjer dunika nakon kontrakcije osigurava poveanu brzinu izdisanog zraka, to pomae ienju zranih puteva. BRONHALNO STABLO Dunik se dijeli na dva primarna bronha koji ulaze u plua u podruju hilusa, gdje ulaze arterije, a izlaze vene i limfne ile. Te su tvorbe okruene gustim vezivnim tkivom, s kojim ine korijen plua. Od njih odlaze tri bronha u desno, a dva u lijevo pluno krilo, po jedan za svaki pluni Svaki bronhiol ulazi u pluni renji, u kojem se grana u 5-7 zavrnih (terminalnih) bronhiola. Bronhi Sluznica bronha je po grai slina sluznici dunika. Hrskavice bronha su nepravilnijeg oblika od hrskavica u duniku. U bronhima hrskavice potpuno okruuju lumen poput prstena. Smanjenjem promjera bronha hrskavini se prsteni zamjenjuju odijeljenim ploicama ili otoiima hijaline hrskavice. Lamina proprija je bogata elastinim vlaknima i sadrava mnogo mukoznih i seroznih lijezda, kojima se odvodni kanali otvaraju u lumen bronha. Bronhioli Nemaju u sluznici niti hrskavice niti lijezda, a pojedinane vraste stanice nalaze se samo u epitelu njihovih poetnih dijelova. U veim bronhiolima epitel je vieredan cilindrian s trepetljikama, a u manjim ograncima postaje nii i jednostavniji, sve dok ne postane jednoslojan jednoslojan cilindrian s trepetljikama, a u manjim zavrnim (terminalnim) bronhiolima kubian. One nemaju trepetljika, a u apikalnomdijelu sadravaju sekretna zrnca i izluuju glikozaminoglikane, koji zatiuju epitel bronhiola. Lamina proprija sastoji se uglavnom od glatkih miia i elastinih vlakana.Respiracijski bronhioli Svaki zavrni bronhiol dijeli se na dva ili vie respiracijskih bronhiola, koji ine prijelaz izmeu provodnog i respiracijskog dijela dinog sustava. Sluznica respiracijskih bronhiola graena je jednako kao sluznica zavrnih bronhiola, osim to je njihova stijenka isprekidana brojnim vreastim alveolama. Respiracijske bronhiole oblae kubini epitel s trepetljikama i Clarinim stanicama, koji se na rubu alveola nastavlja u ploasti alveolarni epitel. Pri samom kraju respiracijskih bronhiola trepetljika vie nema. Alveolarni oblici Prema distalnom kraju respiracijskih bronhiola broj alveola, koje se u njih otvaraju toliko se umnoava da razmaci meu njima nestaju, pa se tako nastala cijev naziva alveolarni hodnik (lat. ductus alveolaris). Alveolarni hodnici otvaraju se u atrije, a svaki se atrij otvara u dvije ili vie alveolarnih vreica. Rubove otvora atrija, alveolarnih vreica i alveola okruuje gusta i sloena mrea elastinih i retikulinskih vlakana. Alveole Alveole (lat. alveoli pulmonis) vreaste su izboine respiracijskih bronhiola, alveolarnih hodnika i alveolarnih vreica, promjera oko 2oo um. One su zavrni dijelovi bronhalnog stabla, koji pluima daju spuvastu strukturu. Najee svaka stijenka odjeljuje dvije susjedne alveole pa se zato naziva interalveolarna pregrada ili zid. Alveolarne pregrade Najtanja prepreka izmeu krvne plazme i udahnutog zraka svodi se na alveolarni epitel, dvije spojene bazalne lamine i endotel kapilare. Alveolarni makrofazi, nazvani stanice s prainom, potjeu od monocita koji nastaju u kotanoj sri. Nalaze se u alveolarnoj pregradi, esto na samoj povrini alveola.-IMUNI SISTEMImuni sistem je sloen sistem specijaliziranih limfnih organskih stanica i staninih medijatora. Osnovna funkcija je zatita organizma od napada i oteenja uzrokovanih djelovanjem mikroorganizama. Specifini imunitet Imuni proces usmjeren protiv ciljanog antigena i rezultat je podraaja imunog sistema. Ima sposobnost pamenja imunog procesa.LIMFNI ORGANI Okrueni vezivnom ovojnicom limfno tkivo limfni vorovi, timus, slezina i tonzile organima i org. sistemima difuzno smjeteno uLIMFOEPITELIJALNE: timus, tonzila LIMFORETIKULARNI: slezena i limfni vorGraa limfnih organa : Stroma: retikularne i epitelne stanice mastocitiStanice: limfociti, makrofagi,Limfni organi: timus, slezena i limfni vorovi Sredinji limfni organi su timus i kotana sr u kojima nastaju T i B limfociti. Periferni limfni organi : slezena, limfni vorovi, pojedinani vorii, tonzile, crvuljak i Peyerove ploe. STANINI IMUNITET- imunokomponentne stanice reguju sa mikroorganizmima, stranim stanicama te stanicama zaraenim virusima i ubijaju ih. Za tu vrstu imunosti odgovorni su T-limfociti . HUMORALNI IMUNITET- antitijela koja inaktiviraju strane tvari. Nosioci B-limfociti. B-limfociti (15%) nastaju u kotanoj sri migriraju u netimusne limfne organe. Svaki je prekriven sa 15o ooo IgM. T-limfociti ine 35% limfocita u optoku. Nastaju u kotanoj sri i migriraju timus. Diferenciraju se u nekoliko populacija: pomagake, supresijske, ubilake i memorijske T-stanice.-IMUNOGLOBULINI/ANTITIJELA- IgG ini 75% serumskih imunoglobulina. -IgA nalazi se u malim koliinama. Najvie ga ima u suzama, kolostrumu, pljuvaci, sekretu nosa, bronha, crijeva, prostate i rodnice. titi tjelesne tenosti od razmnoavanja mikroorganizama. -IgM ini 1o% serumskih imunoglobulina. Zajedno s IgD glavni imunoglobulina koji se nalazi na povrini Blimfocita. IgM i IgD vezani na membranu slue kao receptori za specifine antigene. -IgE obino postoji kao monomer. TIMUS/Thymus Limfoepitelni organ smjeten u medijastinumu. Timus oblae vezivna ahura koja prodire u parenhim i dijeli ga na renjie. Svaki se renji sastoji od vanjskog tamnog podruja, kore i sredinjeg svijetlog podruja, sri. Kora: sastoji se od brojnih T-limfocita , retikularnih epitelnih stanica, neto makrofaga i velikih limfocita. Iako veina T-limfocita propada u kori , makrofazi ih odstranjuju , mali ih broj migrira u sr i ulazi u optok krvi. Sr: U meduli epitelne stanice formiraju neto guu mreu koju naseljava mali broj limfocita. Sr sadri Hassallova tjelaca- koncentrine naslage degeneriranih spljotenih epitelnih stanica sa keratohijalnim zrncima i citokeratinom. INVOLUCIJA TIMUSA- zamjena ljezdanog tkiva masnim tkivom. Timus snabdjeva organ sa T-limfocitima do kraja ivota. U timusu se ne filtrira limfa. B-limfociti se nalaze u limfnim voriima slezene i limfnih vorova te u Peyerovim ploama tankog crijeva.Funkcija timusa: - Razvoj imunokompetentnih T-limfocita, -Otputanje T-limfocita u cirkulaciju -Razvoj imunoloke samotolerancije -Sekrecija hormona (timozin, timopoetin, timolin i timusni homoralni faktor)-timus je endokrini organ. LIMFNI VOROVI/ nodi lymphatici Inkapsulirani limfni organi smjeteni du limfnih sudova. Limfni vorovi su filteri za limfu. Limfni vor je izgraen od vanjske i unutranje kore i sri. Limfni vorii se dijele na primarne i sekundarne. Primarni vorii su okrugle nakupine limfocita bez svijetlih sredinjih podruja. Sekundarni vori sadrava u svom sreditui svijetlu zonu-zametno sredite. Sr: izgrauju srni traci, razgranati izdanci limfnog tkiva unutranje kore, koji su odijeljeni proirenim kapilarima slinim tvorbama srnim limfnim sinusima. Sinusi limfnog vora Aferentne (dovodne) limfne ile prolaze kroz ahuru svakog vora i izlijevaju limfu u supkapsularni sinus. Otuda limfa tee kroz intermedijarne sinuse, koji su usporedni s vezivnim pregradama u unutranjost vora, u srne sinuse. Limfa proima limfno tkivo i tee usporeno od kore prema sri gdje je sakupljaju eferentne (odvodne) limfne ile.SLEZENA/ Lien Najvei limfni organ ukljuen u optok krvi i najvea nakupina limfnog tkiva. Slezena je obavijena ahurom od gustog vezivnog tkiva, od koje odlaze trabekule to dijele parenhim ili pulpu slezene. Bijela pulpa Bijelu pulpu izgrauje limfno tkivo koje okruuje centralne arterije i limfne vorie nanizane du periarterijskog limfnog omotaa. Izmeu bijele i crvene pulpe nalazi se marginalna zona s brojnim sinusima i rahlim limfnim tkivom koje sadrava malo limfocita, ali mnogo aktivnih makrofaga. Crvena pulpa Izgraena je od retikularnog tkiva (Billrothovi traci) koji se nalaze izmeu sinusa (stanice izduene i fenestrirane)- komunikacija izmeu crvene i bijele pulpe. Funkcija slezeneU drugoj polovini fetalnog razvoja u slezini nastaju stanini elementi krvi. U organizmu odraslog ovjeka slezena obavlja sledee funkcije: stvaranje limfocita, razgradnja eritrocita i odbrana organizma. TONZILE/Krajnici Nepotpuno inkapsulirani limfni organi smjeteni na poetnom dijelu probavnog sistema. Razlikujemo: napane tonzile, drijelnu i jezinu tonzilu.MOKRANI SISTEM Mokrani sistem sastoji se od bubrega, mokraovoda, mokranog mjehura i mokrane cijevi. Uloga: odravanje homeostaze, uklanjanje tetnih produkata, reguliu ravnoteu tjelesne tekuine i elektrolita i izluuju hormone renin i eritropoetin. BUBREG-Graa Bubreg se sastoji od kore izvana i sri iznutra. Bubrena sr sastoji se od 1o do 18 unjastih ili piramidnih tvorbi, srnih piramida. Nefron Svaki se bubreg sastoji od 1 do 4 milijuna nefrona. Nefron ine: bubreno tjelace, proksimalni zavijeni kanali, tanki i debeli krak Henleove petlje i distalni zavijeni kanali. Sabirne cjevice i cijevi sakupljaju mokrau nastalu u nefronima i odvode je u bubrenu nakapnicu. Bubreno tjelace sastoji se od klupka krvnih kapilara (glomerul) nazvanom Bowmanova ahura. Unutranji/viscelarni list obavija kapilare glomerulaVanjski list ini vanjsku granicu bubrenog tjelaca i naziva se parijetalni list Bowmanove ahure. Ta dva lista zatvaraju mokrani (interkapsularni) prostor. Svako bubreno tjelace ima ilni pol i mokrani pol. Parijentalni list- jednoslojni epitel sa bazalnom laminom i tanki sloj retikularnihvlakana. Stanice unutranjeg lista, podociti imaju stanini trup, od kojeg odlazi nekoliko primarnih izdanaka. Svaki od njih ima brojne sekundarne izdanke, nazvane noice koje obuhvataju kapilare kapilare glomerula. Sekundarni izdanci podocita ulaze jedni meu druge omeujui izduene prostore,filtracijske pukotine. Proksimalni zavijeni kanali Na mokranom polu bubrenog tjelaca ploasti epitel parijetalnog lista Bowmanove ahure prelazi u cilindrini epitel proksimalnog zavijenog kanalia. On je dui od distalnog zavijenog kanalia i zato u labirintu kore ima vie njegovih presjeka oko bubrenih tjelaaca. Stanice epitela imaju acidofilnu citoplazmu, jer sadravaju brojne mitohondrije. Brojni mikrovili na povrini ine etkastu prevlaku. U ivom organizmu proksimalni zavijeni kanalii imaju irok lumen i okrueni su peritubularnim kapilarima. Zbog interdigitacije ne mogu se vidjeti granice meu stanicama.Henleova petlja / ansa nephroni Henelova petlja ima oblik slova U. Sastoji se od: debelog dijela silaznog krakaslian proksimalnom zavijenom kanaliu, tankog dijela silaznog kraka-ploasti epitel, taknkog dijela uzlaznog kraka i debelog dijela uzlaznog kraka slian distalnom zavijenom kanaliu. 1/7 svih nefrona smjetena je blizu kortikumedularne granice pa se zato zovu jukstamedularni nefroni. Ostali se nazivaju kortikalni nefroni. Jukstamedularni nefroni imaju vrlo duge Henleove petlje. Kortikalni nefroni imaju vrlo kratke tanke silazne dijelove i nemaju tankih uzlaznih dijelova.Distalni zavijeni kanali Kad debeli uzlazni krak Henleove petlje ue u koru, on zadri svoju histoloku grau, ali postaje zavijen i naziva se distalni zavijeni kanali. Obloen je jednoslojnim kubinim epitelom. Razlika izmeu proksimalnog i distalnog zavijenog kanalia: -Oba su u kori1. Stanice proksimalnog kanalia su vee od distalnog kanalia 2. Imaju etkastu prevlaku, a distalni ne 3. Acidofilne zbog brojnih mitohondrija 4. Lumen distalnog kanalia je iri 5. Vie stanica se vidi u zidu distalnog kanalia od proksimalnog, jer su stanice manje 6. Lateralne granice meu stanicama proksimalnog kanalia se ne vidi Macula densa- dio zida distalnog kanalia koji je tamniji zbog zbijenosti jezgre. Macula densa distalnog zavijenog kanalia obino je smjetena blizu dijela dovodne arteriole koji sadrava jukstaglomerularne stanice. Taj dio srteriole i macula densa zajedno ine jukstaglomerularni aparat.-ENDOKRINI SISTEMHipofiza Hipofiza ili pituitarna lijezda tei oko 0,5g. Njena normalna veliina kod ovjeka je oko 1ox13x6 mm. Ona lei u udubini klinaste kosti nazvanoj tursko sedlo. Hipofiza je povezana sa hipotalamusom. Neurohipofiza je dio hipofize koji se razvije od ivanog tkiva. Adenohipofiza dio hipofize koji potjee od ektoderma usne upljine. Adenohipofiza Pars distalis ini oko 75% mase hipofize. Hromofobne stanice se boje blijedo. Hromofilne stanice se na osnovi afiniteta prema bazinim ili kiselim bojama nazivaju bazofilnim ili scidofilnim stanicama. Pet vrsta endokrinih ljezdanih stanica izluuju 6 proteinskih hormona. Gonadotropna stanica proizvodi 2 hormona. Neurohipofiza Neurohipofiza se sastoji od pars nervosa i drka. Pars nervosa se sastoji od oko 1ooooo nemijeliziranih aksona sekretnih neurona supraoptike i paraventrikularne jezgre. Neurosekretna tvar sastoji se od hormona- oksitocin i vazopresin. Neurohipofiza se najveim dijelom sastoji od aksona hipotalamikih neurona, oko 25% njenog volume ine specifine obilno razgranate stanice mazvane pituiciti.-NADBUBRENE LIJEZDE/ glandula suprarenalisNadbubrena lijezda parni je organ smjeten na gornjem polu bubrega u masnom tkivu. Polumjeseastog je oblika i duga je 4-6 cm. Kora nadbubrene lijezde i sr nadbubrene lijezde su razliiti po grai i funkciji. Vezivna ahura na povrini lijezde alje u njezinu unutranjost tanke vezivne pregrade. Kora Ispod vezivne ahure smjetena je zona glomerulosa (15%) u kojoj su cilindrine ili piramidne stanice rasporeene u gusto zbijene, okrugle ili polukrune nakupine okruene krvnim kapilarima. Sledei sloj stanica je zona fasciculata (65%) koja se tako naziva zbog razmjetaja stanica u ravne stupove s jednim ili dva niza stanica u svakome. Stanice zone fascikulate su viekutne i sadravaju u citoplazmi mnogo kapljica lipida. Zona reticularis (7%) najdublji je sloj kore. Stanice su u ovoj zoni manje i sadravaju brojna i velika zrnca pigmenta lipofuscina. Stanice nadbubrene lijezde izluuju steroidne hormone. Sr Sastoji se od vieugaonih ljezdanih stanica. Parenhimske stanice sri nadbubrene lijezde mogu se smatrati modificiranim postganglijskim simpatikim neuronima, koji su izgubili akson i dendrite. Zrnca sadravaju jedan od kateholamina, adrenalin (epinefrin) ili noradrenalin (norepinefrin). titna lijezda/ glandula thyroidea Smjetena je na vratu ispod grkljana. Njezina je funkcija sinteza hormona tiroksina (T4) i trijodtironina (T3), koji pospjeuje metabolizam. Tkivo titne lijezde izgrauju folikuli, okrugli mjehurii koje oblae jednoslojni epitel, a u lumenu sadravaju elatinoznu tvar koloid. titna lijezda je jedina endokrina lijezda u kojoj se pohranjuje velika koliina proizvoda sekrecije. U folikulima ovjeka ima dovoljno hormona za opskrbu organizma do 3 mjeseca. Izluivanje TSH poveava se izlaganjem hladnoi, a smanjuje toplinom i stresnim poticajima.Parafolikularne ili C-stanice mogu biti ukljuene u folikularni epitel ili ine odvojene nakupine izmeu folikula. Prafolikularne stanice su neto vee i slabije obojene od folikularnih stanica. C-stanice izluuju kalcitonin,hormon koji smanjuje nivo Ca u krvi zbog inhibicije resporpcije kosti. Poticaj za izluivanje kalcitonina je poveanje koncentracije Ca u krvi.Epifiza/epiphysis cerebri Epifiza ili pinealno tijelo je spljoten, unjast organ na stranjem kraju tree modane komore. Epifiza se sastoji od nekoliko vrsta stanica, meu kojima su najbrojniji pinealociti i astroglija-stanice. Pinealociti imaju blijedu bazofilnu citoplazmu i veliku nepravilnu ili renjastu jezgru s jasno izraenim jezgricama. Pinealociti imaju dugake, zavojite nastavke. Te stanice proizvode melatonin i serotonin. Astroglija-stanice- jezgra se boji mnogo tamnije nego jezgra pinealocita. Nalaze se izmeu traaka pinealocita i oko krvnih ila.-IVANO TKIVOivano tkivo sadrava najmanje 1o milijardi ivanih stanica. Specifina funkcija ivanih stanica jeste prijenos ivanih podraaja. Anatomski se ivani sistem dijeli na : centralni nervni sistem koji se sastoji od mozga i kimene modine i periferni nervni sistem koji se sastoji od nervnih vlakana i malih nakupina nervnih stanica nazvanih ganglij. ivano tkivo je graeno od 2 vrste stanica: ivanih (nervnih) stanica ili neurona koji obino imaju brojne, duge izdanke i nekoliko vrsta glija-stanica ili neuroglije koje podupiru i tite neurone, uestvuju u prehrani ivanog tkiva i u odbrambenim procesima. Neuronivrlo brzo odgovaraju na podraaje i ti podraaji mogu biti ogranieni ili se mogu iriti. irenje podraaja se naziva akcijski potencijal ili ivani impuls koji prenosi poruku na druge neurone, miie i lijezde. Dvije osnovne funkcije ivanog tkiva: 1. otkriva, analizira, ujedinjuje i prenosi sve poruke nastale osjetnim podraajem (kao to su toplina i svjetlo) kao i mehanike i hemijske promjene nastale u unutranjoj i vanjskoj sredini 2. neposredno ili posredno organizira i usklauje veinu funkcija u tijelu, posebno motorike, viscelarne, endokrine i mentalne sktivnosti. Neuroni Primaju prenose i obrauju podraaje, potiu aktivnost elije, otputaju neurotransmitere. Veina neurona se sastoji od 3 dijela: dendrita (kratki nastavci) specijaliziranih za primanje podraaja iz okolia, tijela stanice ili perikariona koji je sredite cijele nervne elije i aksona koji je kao jedan jedini izdanak specijaliziran za stvaranje ili provoenje nervnih podraaja na druge elije. Distalni dio (donji dio) neurita obino se grana i ini zavrno razgranjenje. Svaki ogranak tog razgranjenja zavrava proirenjem na sljedeoj stanici i naziva se zavrno odebljanje. Perikarioni mogu biti okrugli, jajoliki ili vieugaoni. Promjera su do 15o m. Neki neuroni su najmanje stanice u tijelu, duge 4-5 m. Prema veliini i obliku nastavaka neuroni se mogu razvrstati u nekoliko vrsta: multipolarni neuroni,imaju vie od 2 elijska nastavka, jedan je akson ostali su dendriti, bipolarni neuroni sa jednim dendritom i jednim aksonom i pseudounipolarni neuron sa jednim nastavkom koji se u blizini perikariona grana na dva ogranka. Veina neurona u tijelu je multipolarna. Bipolarni se nalaze u mrenici I njunoj sluznici, pseudounipolarni u spinalnim ganglijama. Neuroni se mogu razvrstati I prema svojoj funkcionalnoj ulozi. Motoriki (eferentni) neuroni upravljaju eferentnim organima kao to su miina vlakna, egzokrine I endocrine lijezde. Osjetni (aferentni) neuroni primaju osjetne podraaje iz okolia I iz unutranjosti tijela. Interneuroni meusobno povezuju druge neurone I ine sloene funkcionalne lance ili krugove (kao u mrenici).Perikarion Perikarion je neuron bez nastavaka. On sadrava jezgru I citoplazmu koja je okruuje. Moe primati podraaje. Veina ivanih elija ima okruglu, neobino veliku euhromatsku jezgru. Sadri Nisslova tjeaca, poliribosome za sintezu bjelanevina odgovornih za transport.Neurofilamenti i mikrotubuli Neurofilamenti su intermedijarni filamenti promjera 1o nm. Imai h vrlo mnogo u perikarionima I elijskim nastavcima. Impregnirani srebrom oni ine neurofibrile (ivana vlakanca). Nervne elije katkad sadravaju uklopine pigmenata kao to je lipofuscin koji je neprobavljeni ostatak razgradnje lizosoma i melanin. Dendriti Veina stanica ima brojne dendrite. Dendrit grananjem postaju sve tanji. Ne sadravaju Goldijev kompleks. Neurofilamenti i mikrotubuli brojniji su u dendritima nego u aksonima. Aksoni Veina neurona (ivanih stanica) ima samo jedan akson, a samo ih malo nema nijedan. Aksoni su obino vrlo dugi nastavci. Aksoni motorikih stanica kimene modine mogu biti dugi i do 1oo cm. Svi aksoni polaze od kratkog podruja piramidna oblika, aksonskog breuljka. Mikrotubuli su u aksonskom breuljku poredani u snopove. Stanina membrana se se naziva aksolema, a sadraj aksoplazma. Dio aksona izmeu aksonskog breuljka I poetnog dijela mijelinske ovojnice naziva se inicijalni segment. Glatki endoplazmatski reticulum I ribosomi nisu prisutni. Sinapse se definiu kao dodirna mjesta jednog aksona sa dendritima, perikarionom ili vrlo rijetko aksonom drugog neurona. Sinaptiki spoj se takoe uspostavlja izmeu neurona i miia ili ljezdanih stanica. Veina sinapsa u sredinjem ivanom sistemu uspostavlja se izmeu aksona I dendrite (aksodendritike) ili izmeu aksona i tijela stanice (aksosomatske) i izmeu aksona (aksoaksonske). Sastoji se od membrane zavretka aksona (presinaptika membrane), meustaninog prostora (sinaptika pukotina) i postsinaptike membrane koja pripada dendrite, perikarionu ili aksonu drugog neurona ili membrane miia ili ljezdane stanice. Citoplazma presinaptikih zavretaka sadrava brojne sinaptike mjehurie. Oni sadravaju neurotranmitere. Neuroglija U CNS-u nalazi se I nekoliko vrsta stanica koje su pridruene neuronima I skupno se nazivaju neuroglija (stanice neuroglije ili glija stanice). Neuroglija razdvaja neurone, stvara mijelin, te ima hranidbenu i fagocitnu funkciju. U CNS-u ima 1o puta vie glija-stanica nego neurona. Neuroglija (glija-stanice) ne proizvode akcijski potencijal, niti ine sinapse s drugim stanicama.Astrociti Astrociti su najvee stanice neurologije, koje imaju brojne duge izdanke. Jezgra im je okrugla, svijetla I smjetena u sredini stanice. Mnogi su izdanci na krajevima proireni i poput noica prijanjaju na stijenke kapilara. Te se noice nazivaju PERIVASKULARNE NOICE ili VASKULARNE ZAVRNE NOICE. Postoje dvije vrste astrocita: 1. PROTOPLAZMATSKI ASTROCITI: Imaju obilnu zrnatu citoplazmu. Njihovi izdanci imaju mnogo ogranaka koji su kraci od ogranaka vlaknastih astrocita I relativno su debeli. 2. VLAKNASTI ASTROCITI: Imaju duge, tanke I glatke izdanke. Oligodentrociti Mnogo su manji od astrocita i imaju izdanke koji su krai i nisu brojni. Jezgre su im manje i boje se tamnije nego jezgre astrocita. Nalaze se i u sivoj i bijeloj tvari. U sivoj stvari su veinom smjeteni blizu perikariona. Mikroglija Stanice mikroglije su fagociti i ine mononuklearno fagocitni sistem ivanog tkiva. Jezgre sadravaju zgusnuti hromatin. Ependimske stanice Potjeu od stanica koje iznutra oblau neuralnu cijev I trajno zadravaju svoj epitelni raspored. Oblau upljine u mozgu i kimenoj modini. Veina tih stanica ima trepetljike koje svojim pokretanjem uzrokuju gibanje cerebrospinalne tekuine. Imaju mnogo mitohondrija, Goldijev kompleks i oksudnu hrapavu endoplazmatsku mreicu. ivana vlakna Sastoje se od aksona obavijenih posebnim ovojnicama. U perifernom ivanom sistemu to je vanova stanica, a u CNS to je oligodendrocit. Aksoni malog promjera veinom su nemijelizirana ivana vlakna. Ako su aksoni obavijeni mijelinskom ovojnicom nazivaju se mijelizirana ivana vlakna. ivci ivci imaju vanjsku vlaknastu ovojnicu graenu od gustog vezivnog tkiva koja se naziva EPINEURIUM, a ulazi i meu snopove ivanih vlakana. Svaki pojedini snop obavija poput rukava PERINEURIUM. Akson obavija ENDONEURIUM. Aferentna vlakna prenose poruku iz unutranjosti tijela ili iz okolia centralnom nervnom sistemu. Eferentna vlakna prenose impulse iz CNS do podreenih efektornih organa. ive sastavljeni samo od vlakana koja provode impulse od efektornih organa nazivaju se motoriki ivci. Veina ivaca sadrava i osjetna I motorika vlakna inazivaju se mjeoviti ivci.Siva i bijela tvar CNS graen je od bijele i sive tvari. Bijela tvar sadrava mijelizirana i nemijelizirana vlakna, oligodendrocite, vlaknaste astrocite i mikro-glija stanice. Kod kimene modine bijela tvar je na periferiji, a siva u sredini sa obrisima slova H. Siva tvar uspravnih dijelova slova H ini prednje I stranje rogove. Stranji rogovi primaju osjetna vlakna. Modane opne Poevi od vanjskog sloja modane opne se nazivaju dura mater, arachnoidea i pia mater. Arachnoidea i pia mater su meusobno povezane pa se esto spominju kao jedna opna nazvana pia-arachnoidea. Dura mater (tvrda opna) je vanjska modana opna graena od gustog vezivnog tkiva.-MIINO TKIVOSkeletno miino tkivo Sastoji se od miinih vlakana, dugih do 3o cm i promjera 1o-1oo m s mnogo jezgara. Miina vlakna nastaju stapanjem nezrelih embrionalnih miinih stanica (mioblasta) s jednom jezgrom u jedinstvenu masu citoplazme s mnogo jezgara (sincicij). Ovalne jezgre nalaze se obino na periferiji vlakna, ispod stanine membrane. Ovaj karalteristini poloaj jezgara pomae u razlikovanju skeletnog od sranog miinog tkiva, u kojem su jezgre smjetene u sredini stanice. Ustroj skeletnog miia Miina vlakna koja ine razliite vrste miia, nisu razmjetena nasumce, nego su naslagana u pravilne snopove okruene epimizijem, vanjskom ovojnicom od gustog vezivnog tkiva, koja obavija cijeli mii. Vezivno tkivo oko svakog snopa miinih vlakana naziva se perimizij. Svako miino vlakno okruuje njeni sloj vezivnog tkiva, endomizij, graen uglavnom od bazalne lamine I retikulinskih vlakana. Ustroj skeletnih miinih vlakana Du miinih vlakana obojenih hemalaunom i eozinom izmjenjuju se tamne i svijetle poprene pruge. Tamnije pruge nazivaju se A-pruge (anizotropne). Svjetlije pruge nazivaju se I-pruge (izotropne). I-pruga je uzduno podjeljena na dva dijela tamnom poprenom Z-crtom. Najmanji funkcionalni odsjeak miinog vlakna, sarkomera, protee se izmeu dviju susjednih Z-crta. Miina vlakanca (miofibrile) sastoje se od lanano nanizanih sarkomera. Debeli filamenti zauzimaju A-prugu tj.sredinji dio sarkomere. Tanki filamenti se djelimino proteu izmeu debelih filamenata i usporedno s njima, a jednim krajem su privreni za Z-crtu. I-pruga se sastoji od dijelova tankih filamenata, a A-pruge se sastoje od debelih filamenata i dijelova tankih filamenata koji se s njima djelimino prekrivaju. U sredini A-pruge nalazi se svjetlija zona H-pruga. U sredini H-pruge je M-crta, podruje postraninih spojeva izmeu susjednih debelih filamenata. Miini filamenti sadravaju najmanje 4 glavne bjelanevine: aktin, tropomiozin, troponin i miozin. Tanki filamenti sastavljeni su od aktina,tropomiozina i troponina,a debeli filamenti uglavnom od miozina. Miozin i aktin zajedno ine 55% ukupnih bjelanevina skeletnog miia. Aktin je sastavljen od dviju niti kuglastih monomera. Tropomiozin je graen od dva polipeptidna lanca i stabiliziraju aktin. Troponin je kompleks od 3 podjedinice: - TnT- vrsto se dri za tropomiozin - TnC- vee jone Ca - TnI- inhibira interakciju aktina i miozina. Miozin se moe rastsaviti na dva jednaka teka lanca i dva para lakih lanaca. Mali kuglasti izdanci na jednom kraju svakog tekog lanca ine glavice, koje imaju mjesta za vezanje ATP (aktivnost ATP-aze) i sposobnost vezanja za aktin. Teki lanci miozina mogu se razdvojiti na dva dijela, laki i teki meromiozin. Za osiguranje jednakomjerne kontrakcije skeleton miino vlakno ima poprene cjevice (transverzalne ili T-tubule). Ta cjevasta uvrnua sarkoleme ine sloenu mreu cjevica koje anastomoziraju na razini granice izmeu A i I-pruge svake sarkoleme u svakoj miofibrili. Uz svaki T-tubul s obje strane prianjaju proirene zavrne cisterne sarkoplazmatske mreice. Taj specijalizirani kompleks u sastavu: SR-T-tubul-SR naziva se trijada. Kontrakcija nije posljedica skraenja pojedinanih filamenata, nego rezultat poveanja podruja njihovog meusobnog prekrivanja. Za vrijeme kontrakcije Ipruga se skrati zbog prodiranja tankih filamenata u A-prugu. H-pruga suzuje se, jer tanki filamenti gotovo potpuno prekriju debele. Inervacija Mijelizirani motoriki ivci granaju se u vezivnom tkivu perimizija, gdje svaki ivac daje nekoliko zavrenih ogranaka. Na mjestu inervacije akson gubi mijelinsku ovojnicu i zavrava proirenjem koje je utisnuto u uleknue na povrini miinog vlakna. Ta se tvorba naziva motorika ploa ili miino-ivani spoj. Izmeu aksona i membrane miinog vlakna nalazi se proctor, sinaptika pukotina koja sadrava amorfni matriks bazalne lamine. Srano miino tkivo Poseban znaaj sranog miinog tkiva je prisutnost tamno obojenih poprenih crta, koje prolaze kroz nizove sranih miinih stanica u nepravilnim razmacima. To su prijelazne ploe. U stepeniastim spojevima mogu se razlikovati dva podruja- popreni dio koji prolazi pod pravim uglom na miofibrile i postranini dio koji ide usporedno s miofibrilama.Fasciae adherents koje su najistaknutije na poprenim dijelovima ploe, slue kao privrsna mjesta za aktinske filamente zavrnih sarkomera. Maculae adherentes (dezmosomi) mehaniki povezuju srane stanice i spreavaju njihovo razdvajanje zbog neprekidne kontrakcije. Po grai i funkciji kontraktilnih bjelanevina srane miine stanice se naizgled ne razlikuju od skeletnih miinih vlakana. 2% volumena skeletnog miinog vlakna zauzimaju mitohondriji.Glatko miino tkivo Svaka stanica ima jednu jezgru smjetenu u sredini svog najireh dijela. Stanice su priljubljene jedna uz drugu tako da uski dio jedne stanice lei uz iroke dijelove susjednih stanica. Karakteristina kontrakcijska aktivnost glatkog miia zasniva se na grai i rasporedu njegovih aktinskih i miozinskih filamenata. Glatko miino tkivo najee ini debele naslage u stijenkama upljih utrobnih organa npr. crijeva maternice i mokraovoda.PROBAVNI SISTEM (graa jednjaka, eluca i tankog crijeva) Probavni sistem sastoji se od probavne cijevi: usne upljine, drijela, jednjaka, eluca, tankog i debelog crijeva, stranjeg crijeva i mara te kljuenih lijezda: slinovnica, jetre i guterae. Uloga: izdvajanje sastojaka iz unesene hrane za rast i energetske potrebe. Hrana se probavlja i pretvara u male molekule koje se mogu lako apsorbirati kroz stijenku probavne cijevi. Pri tome se odrava barijera izmeu vanjskog svijeta i unutranje sredine tijela. Probava pocinje u ustima, nastavlja se u elucu i u tankom crijevu u kojem se hrana apsorbira u obliku svojih osnovnih sastojaka. U debelom crijevu apsorbira se voda pa neprobavljeni sadraj postajepoluvrst. Graa probavne cijevi: -Sluznica-mukoza -Podsluznica-submukoza -Miini sloj-muscularis -Seroza Sluznica (lat. Tunica mucosa) sastoji se od pokrovnog epitela, lamine proprije i muskularis mukoze. Laminu propriju izgrauje rahlo vezivno tkivo bogato krvnim i limfnim ilama i glatkim miinim stanicama. Muskulars mukoze obino izgrauje tanki unutranji (kruni) i vanjski (uzduni) sloj glatkih miinih stanica, koji odvajaju sluznicu od podsluznice. Sluznica se naziva i sluzava (mukozna) membrana.Podsluznica (lat. tunica submucosa) sastoji se od gueg vezivnog tkiva s mnogo krvnih i limfnih ila i ivanim spletom ( plexus submucosus Meissneri ). Miini sloj ( lat. tunica muscularis ) graen je od glatkih miinih stanica koje teku spiralno. U nutranjem sloju blie lumena stanice teku uglavnom kruno, a u vanjskom sloju uglavnom uzduno. U vezivnom tkivu izmeu miinih slojeva nalazi se ivani splet (plexus myentericus Auerbchi) te limfne i krvne ile. Seroza se sastoji od jednosljnog ploastog pokrovnog epitela (mezotela) i tankog sloja rahlog vezivnog tkiva bogatog krvnim i limfnim ilama te masnim stanicama. Glavne funkcije epitela probavne cijevi jesu: selektivno propusna barijera, prenos i probava hrane, apsorpcja proizvoda probave i proizvodnja hormona. Epitelne stanice koje ne sudjeluju u pobavljanju i apsorpciji hrane, proizvode sluz.JEDNJAK Jednjak (lat. esophagus) miina je cijev kojom se hrana iz usne upljine dovodi u eludac. Obloen je neoroenim mnogoslojnm ploastim epitelom. U submukozi se nalaze nakupine malih mukoznih lijezda-lijezde jednjaka (lat. gll. esophageae). Sluz izluuju i kardijalne lijezde jednjaka. Miini sloj je u gornjem dijelu jednjaka graen od skeletnih miinih vlakana, u donjem dijelu od glatkih miinih stanica, a u srednjem dijelu se nalaze obje vrste miinog tkiva. Zavrni dio jednjaka je smjeten u peritonealnoj upljini, prekriven izvana serozom. Epitel jednjaka se obnavlja svaka 2-3 dana. ELUDAC eludac (lat. ventriculuc, gr. gaster) organ je s vanjskim i unutranjim izluivanjem, koji probavlja hranu i izluuje hormone. To je proireni dio probavne cijevi kojem su glavne uloge: nastavak probave ugljikohidrata, pretvaranje hrane radom miia u viskoznu masu (chyma) i poetak probavljanja bjelanevina pomu enzima pepsina. Anatomska graa: kardija, fundus, korpus i pilorus. Sluznica i podsluznica nerastegnutog eluca su nabrane u uzdune nabore, koji se nazivaju ruge. Kada je eludac ispunjen i rastegnut, ti se nabori izravnavaju. Zid eluca: mukoza, lamina propria, lamina muscularis, submukoza, kosi miii, krvni miii, seroza na povrini.Sluznica Povrinski epitel utiskuje se u laminu propriju i ini eluane jamice. U njih se otvaraju razgranate tubulusne liejzde kardijalne, eluane i pilorine. Lamina proprija eluca sastoji se od rahlog vezivog tkiva potkanog glatkim miinim i limfnim stanicama. Sluznicu odjeljuje od podsluznice slo glatkog miinog tkiva muskularis mukoze. Slobodnu povrinu eluca i eluane jamice oblae jednoslojni cilindrini epitel, u kojem sve stanice izluuju sluz.Kardija Usko podruje u obliku krune vrpce, iroko 1,5 do 3 cm, na prijelazu jednaka u eludac. Lamina proprija sadrava jednostavne ili razgranate tubulusne kardijalne lijezde. Vecina ljezdanih stanica proizvodi sluz i lizozim, ali postoje i oblone stanice koje izluuju HCl. Fundus i korpus Lamina proprija ovog dijela eluca puna je razgranatih tubulusnih lijezda (eluane lijezde). Po 3-7 ih se otvara u dno jedne eluane jamice. Vrat se sastoji od nediferenciranih, oblonih i mukoznih stanica vrata, a bazalni dio od oblonih, glavnih (zimogenih) i enteroendokrinih stanica. Nediferencirane stanice: Malobrojne su i nalaze se u podruju vrata lijezde. To su niske cilindrine stanice s ovalnim, bazalno smjetenim jezgrama. Vrlo brzo se mitotski dijele. One nadomjetaju propale mukozne stanice u eluanim jamicama i na povini sluznice, koje se obnavljaju svakih 7-8 dana. Druge se premjetaju dublje u lijezde i diferenciraju se u mukozne stanice vrata. Mukozne stanice vrata: Nalaze se u nakupinama ili pojedinano izmeu oblonih stanica u vratu eluanih lijezda. Nepravilnog su oblika, s bazalno smjetenom jezgrom. Blizu vrha stanice nalaze se ovalna ili okrugla zrnca koja su izrazito PASpozitivna. Oblone (parijentalne) stanice: Najbrojnije su u gornjoj polovici eluanih lijezda. Zaobljene su ili piramidnog oblika. Okrugla jezgra smjetena je u sredini, a citoplazma je izrazito eozinofilna.Glavne (zimogene) stanice: Prevladavaju u donjim dijelovima lijezda. Izluuju bjelanevine. Citoplazma im je bazofilna zbog obilne hrapave endoplazmatske mreice. Sekretna zrnca u njoj sadravaju neaktivni enzim pepsinogen. Kada se neaktivni pepsinogen izlui u kiseli sadraj eluca, proenzim se pretvori u vrlo aktivan proteolitiki enzim pepsin. Pilorus U podruju pilorusa (lat. pylorus, vratar) elune su jamice vrlo duboke. U njih se otvaraju tubulusne pilorike lijezde. Gastrin potie oblone stnice eluanih lijezda na izluivanje kiseline. Ostali slojevi eluca Podsluznica se sastoji od rahlog vezivnog tkiva u kojem teku krvne i limfne ile, a ima i limfocita. Miini sloj je graen od glatkih miinih stanica koje su rasporeene u tri glavna smjera. U vanjskom sloju teku uzduno, u srednjem sloju kruno, a u unutranem sloju koso. U podruju pilorusa je srednji sloj jako zadebljan i ini piloriki sfinker. Seroza je tanka i prekrivena metozelom. TANKO CRIJEVO Tanko crijevo (lat. intestinum tenue) mjesto je zavrnog probavljanja hrane, apsorpcije hranjivih sastojaka i endokrine sekrecije. Tanko crijevo se sastoji od tri dijela: dvanaesnika (lat. duodenum), jejunuma i ileuma. Sluznica Na unutranjoj strani crjeva vidi se niz stalnih polumjeseastih, krunih ili spiralnih nabora. To su Kerckrigovi kruni nabori koji se sastoje od sluznice i podsluznice. Najbolje su razvijeni u jejunumu. Crijevne resice (lat. villi intestinales) su izdanci sluznice koje stre u lumen tankog crijeva. Izmeu baza resica otvaraju se jednostavne tubulusne lijezde, nazvane crijevne lijezde ili Lieberkuhnove kripte. Epitel resica nastavlja se u epitel lijezda koji se sastoji uglavnom od nediferenciranih stanica, apsorpcijskih, vrastih, Panethovih i enteroendokrinih stanica. Apsorpcijske stanice su visoke, cilindrine stanice s jajolikom jezgrom u bazalnom dijelu. Na slobodnoj plohi stanice nalazi se homogeni sloj nazvan prugasta ilietkasta prevlaka. Vana uloga cilindrinih stanica crijeva jest asorpcija metabolita koji nastaju probavom. Vraste stanice su razmjetene izmeu apsorpcijskih stanica. Ima ih manje u dvanaesniku, a prema ileumu im se broj povava. Panethove stanice su smjetene u bazalnom dijelu crijevnih lijezda. M-stanice (membranske epitelne stanice) specijalizirane su epitelne stanice koje se nalaze iznad nakupina limfocita u Peyerovim ploama. Slojevi od lamine proprije do seroze Lamina proprija tankog crijeva graena je od rahlog vezivnog tkiva s krvnim i limfnim ilama, ivanim vlaknima i glatkim miinim stanicama. Ispod bazalne lamine nalazi se sloj makrofaga i limfocita koji ine imunosnu barijeru . Lamina proprija ulazi u crijevne resice, a zajedno sa vezivnim tkivom ulaze krvne i limfne ile, ivci i glatke miine stanice. Podsluznica sadrava nakupine razgranatih, zavijenih tubulusnih lijezda, koje se otvaraju u Lieberkuhnove kripte (crijevne lijezde). To u Brunnerove duodenalne lijezde. Njihove stanice su mukozne i izluuju izrazito lunati sluzavi sekret (pH 8,1 do 9,3) koji titi sluznicu od tetnog djelovanja kiselog eluanog soka. Lamina proprija i podsluznica tankog crijeva sadravaju nakupine limfnih voria koji se nazivaju Peyerove ploe. Svaka se sastoji od 1o do 2oo limfnih voria. Pokrovni epitel im se sastoji od M-stanica.