historija soc i pol misli (autosaved)

8/11/2019 Historija Soc i Pol Misli (Autosaved)

1/32

1

Drava i pravo srednjovjekovne Bosne

Integralna histoija prava iz epohe srednjovjekovne bosanske drave nije jop naspisana.Meutim srpska drutvena znanost je ve u prvim decenijama 20 st. otvorila procesistraivanja srpskog srednjovjekovnog prava, te vrila prisvajanje i inkorporiranje bosanskog

srednjovjekovnog prava u srpsko pravo. Deindividualizira se sve ono bosansko, sve ono to jebila ideja, obiajnost, norme i prakse srednjovjekovnog prava u Bosni ovdje se predstavlja itumai kao srpsko pravo. Stoga je vano naglasiti dva momenta: u ovim fasifikatima nije seradilo o znanstvenoj argumentaciji mada se tako samoprikazuje, ve o ideolokim motivima iaspiracijama koji su se uklapali u irepolitike koncepte. Na drugoj stani je izostanak

prepoznatljivih bh. znanstvenih reakcija kao i interesovanja za zasebno tj. monografsko

studiranje i istaivanje bosanskog prava u srednjovjekobvnoj Bosni, a na djelu je korpusideolokih motiva koji su u potaji kopespondirali sa obrazlaganjima i racionilaziranjimavelikosprskih i velikohrvatskih ambicija prema BiH. Bosanska dravna egzistencija iskazalase u mnogolikostima, izraavala se i u dravno-politikoj i pravnoj sadrni svoje tekuesvijesti i samosvijesti. Mnogobrojna sauvana svedoanstva u pravnim odnosima u srednjem

vijeku pokazuju da je srednjovjekovna bosanska drava i sa pravnog stajalita egzistirala popravnim parametrima tog vremena. Meu sauvanim pravnim spomenicima srednjeg vijekanalaze se prije svega zakonodavni spomenici to potvruje daje bosansko pravo tog doba kao

bitan element bosanke dravne egzistencije poznavalo povelje i ugovore koji imajuzakonodavno obiljeje. Pored toga meu starim pravnim spomenicima srednjeg vijeka nalazese vladalake povelje i meunarodni ugovori sto pouzdano svjedoi da je bosanskasrednjovjekovna drava prakticirala i meunarodno javno pravo. Bosanska draava je znala iza sudsku instituciju o emu govore sauvani protokoli i parnice, tube i presude. Da se i sastajalita pava Bosna konstituirala kao drava svejdoe i spomenici privatnog prava.Mnogobrojne tapije, testamenti, pogodbe, zapisnici, i sl.

OBIAJNO PRAVOi oblici ***Prema tome individualizacija bosanske dravne egzistencije u srednjem vijeku iskazivala se iu pravnom pogledu. Razliite vrste i forme srednjovjekovnog prava nisu nita drugo negomnifestacija obiajnog prava. Naa histografska literatura konstatuje da u sauvanim izvorimanema naznaka da su u srednjovjekovnoj Bosni postojali pisani zakoni. Splet historijskih

okolnosti. a pogotovapad pod osmansku vladavinu onemoguio je da srednjovjekovnaBosanska drava dospije do pisanog pravnog zakonodavstva, kao to je i uskratio da izstaleke drave razvija do apsolutne monarhije. Meutim, obiajno pravo kao pavno koje

posreduje, regulira, norminira i uvruje u pravilnosti socijalne odnose, zadobivalo je svojemnogovrsne fiksacije i u pisanom obliku, no ono ipak u sutini ostaje obiajn o pravo.U dravno-politikoj sferi obiajno pravo regulira i uspostavlja porijeklo i dimenzije moi

vladara, bosanskih banova i kraljeva. Istovremeno konstituira sadrinu i granice moi drugihsegmenata feudalne hijerahije - velmoa i vlastele. Ono regulira meusobne odnose izmeurazliitih slojeva feudalne hijerarhije. na drugoj strani regulira i odnose vladajue feudalnehijerarhije i potinjenih slojeva bosanskog drutva. norminira i meunarodne odnose posebnoBosne i Dubrovake Republike. Temeljno obiajno-pravna norma koja definie pozicijuvladareve moi jeste institucija - norma vjerne slube. Ovanorma utvruje cjelinu prava idunosti posanika spram vladara, ukljuujui i dunost vojne slube. Obiajnim pravomustanovljena je i norma po kojoj vladar, ban ili kralj, po svojoj volji prakticira i darnovno

pravo. A sastojalo se u pravu vladara da dravnu zemlju kao vlastitu batinu darovnicimapoklanja u vasnitvo, pojednim podanicima - patrimonijalno poimanje drave ( S. IIKotromani). Na temeljima obiajnog prava transformirae se postepeno srednjovjekovna

bosanska drava iz patrimonijalne u staleku, to e svoje jasne obrise zadobitiuspostavljanjem Kraljevine Bosne. Ali ona e idalje poivati na obiajnom pravu.


2/32

2

Temeljna obiajno-pravna normakojom se regulira pozicija moi vlastele jeste njihovo pravona plementinu, tj. plemenitu batinu.***ovom normom udareni su temelji ekonomske , akasnije i vojno-politike moi i teritorijaliziranih feudalnih grupacija - oblasnih porodinihdinastija. Iz ovog obiajnog prava proizilaze i druge obiajno pravne norme kojima sedefinira poloaj velmoa, pogotovo u odnosu prema vladaru. meu njima se izdvaja obiajno-

pravna norma Vlastelinovog imuniteta (garancija na slobodu i sigurnost, na neprikosnovenostplemenskih batina i darovni posjed pripadnika visoke feudalne hijerarhije). Ta prava suizazvala jaenje i uveavanje moi oblasnih gospodara. U sluaju sukoba izmeu obiajno

pravnih institucija posredovala je obiajno-pravno ustanovljena sudska instanca, a sainjavalisu je predstavnici vlastele kao i predstavnici vrhova Crkve Bosanske. takoer, bosanskasrednjevjekovna drava, politika i pravna praksa poznavala je i ono to danas moemonazvati unutranje azilatsko pravo.Bosansko agrarno pravo **poiva na ustaljenim obiajima: njime se stabilizira i uniformiraoblik i veliina feudalne rente kao i drugi oblici materijalnih davanja. Prema saznanjimahiostografije obiajno agrarno pravo je standardiziralo feudalnu rentu. Ovim pravom bila jedefiniraa vrsta vezanost seljaka za vlastelinovu zemlju: bjeanje seljaka je bilo zabranjeno.

Ova se obiajno-prava norma iskazivala i u pismenom obliku- poveljama vladara. Razvojunutranje i vanjske trgovine , rudarske proizvodnje i gradova, donijee sa sobom oblikovanje

posebnog kompleksa pravnih obiaja, kao npr. rudarsko pravo. Uvoenjem novane renterazvija se i bosanko poresko pravo. unutar razvoja bosanske fiskalne politike dolazi postepeno

i do pojave razvoja bosankog carinskog prava ( uvozne i izvozne carine). Sa razvojem

novane privrede razvija se i kreditno pravo. Kreditni poslovi su se toliko razvili da jebosansko pravo poznavalo mjenice, trgovaka grutva, isntituciju jamca i sl.Treba naglasiti i postojanje branog i porodinog prava***, koje je do kraja obiajno iizvedeno iz tradicije. Dakle nije bilo podvrgnuto nikakvom crkvenom kanonskom pravu, nije

bilo pod crkvenom intervencijom, niti podvrgnuto crkvenim ceremonijama, ritualima i

pravilima. temeljna norma koja je regulirala sklapanje braka izvedena je iz tradicije i govori

da je dovoljno da je ena dobra i vjerna.- Za razliku od katolike i pravoslavne crkve obiajnopravo u Bosni brak ini prirodnom i fleksibilnom zajednicom.Sa uveanjem materijalnog bogatstva i pojavom vika rada razviese i bosansko nasljednopravo.***Njime su se regulisali sloeni i uvijek potencijalno konfliktni odnosi nasljeivanja.Ponavalo je nasljeivanje bez testamenta i nasljeivanje sa testamentom. Prvi sistem jezglavnom poivao na agnatskom sistemu zakonskog nasljeivanja - princip pripadnosti rodu

pojedinca, te u pogledu redoslijeda naseljeivanje s prvenstvom mukih u odnosu na enskesrodnike. Nasljeivanje sa testamentom obiajno pravo reguriralo je sadrinu, formu, vrijeme,subvjekte i nain izvrenja testamenta.Bosansko obiajno pravo stoji u temelju meunarnog prava. U njega ulaze meunarodni

mirovni paktovi, spoljnotrgovinski poslovi, ugovori i povelje kojima se regulira privrednotragovinska prava stranih drava na tlu Bosne.

Dva koncepta draveu srednjovjekovnoj Bosni. ***Bosna je prola kroz konkretno- historijsko prakticiranje dva shvatanja drave. Pod

bosanskom patrimonijalnom dravom podrazumijeva se ono shvatanje po kojem dravniteritorij je pod personalnom vladavinom tj. gospodarstvom vladara, bosanskog bana. Drava

je zapravo vladarska batina a kojom on zajedno sa lanovim posrodice slobodno upravlja. Ata sloboda ukljuuje i njegovo pravo darovanja dravne zemlje u nasljedstvo. No, ban kaovladar unutar patrimonijalne drave dolazi iapk na prijesto izborom. A samizbor je bioograniavan na jednu porodicu. Obiajno -pravna institucija "vjerne slube" i ispunjavanja

"vjere gospodske" osiguravala je temelje ureenosti, stabilnosti i kontinuiteta patrimonijalnedrave.


3/32

3

No unautar ovih obiajnih shvatanja ve e se javiti i prakse kje e odvesti ka trasformacijipatrimonijalne u staleko.monarhijsku dravu. U najvanije svakako spada prakticiranjeprava na nasljeivanje plemenite batine kao i onih posjeda koje vladar vlastitom voljom -vlastelinu daruje.

U shvatanje i objektivaciju koncepcije staleke drave ulazi i afirmacija dravnog sabora.

mada se prvi put izriito spominje u jednoj poveji iz 1354. god. kao sastanak sve zemljeBosne i Donjih Krajeva i Zagorja i humske zemlje, on e se tek kasnije transformirati umono i uz to reprezentativno tijelo bosne kao jedinstvene drave. Do afirmacije dravnogsabora dolazi nakon postanka Bosne kraljevinom - tada e se zapravo Bosna poi putemizgradnje staleke monrhije. Za razliku od patrimonijalnog poimanja i prakticiranja bitidrave sad se i pod uticajem ugqarskih shvatanja u Bosni i u poimanju i stvarnosti razdvajaegzistencija drave od linosti kralja. Iznad, samostalno i neovisno od njegove linosti, stojisada js jedne strane sama institucija Krune: ona je zbilja i transpersonalni simbol drave. No sdruge strane zajedno s krunom dravu ini i feudalna hijerarhija: ona s Krunom sada ini "svuBosnu". U tom i takvom historijskom kontekstu afirmira se bosanski Sabor koji pri tome

pretendira da predstavlja bosansku dravu kao cjelinu.

IDEJA KONVERGENCIJE

( Muhamed Emin Isevi i Fra antun Kneevi)

Politika misao sarajevskog kadije M. E. Isevia i varcarvakufskog franjevca A. Kneeviailustrovae kako je ideja konvergenecije funkcionirala i u periodu osmanskevladavine uBosni i kako se okupljala oko njenog sredita : bonjake samosvijesti i svijesti o Bosni kao

povjesnom individualitetu svih njenih subidentiteta.

S poetka 19. st. u kontekstu vlastite radikalne kritike osmanske drave i njenih isntitucija,Isevi e sublimirati ono konvergentno u bosanskom nainu bistvovanja pod osmanskomvladavinom, izmeu ostalog kroz bosansku i bonjaku samosvijest. Onaj akceptirajui duhkonvergenecije iskazuje se kod Isevia u dvostrukom smislu: u radikalnoj kritici osmanskedravei istodobno u svojevrsnoj apologiji hranske raje i njenih interesa u bosni, te kriticinjihova diskriminatorskog socijalnog poloaja to ga prooducira osmanski poredak.Iza ove dvostruke kritike stoji njegova bonjaka samosvijest i njegova svijest o bosni kao

posebnom povjesno-politikom entitetu. Isevi eksplicitno iskazuje svoju bosansku ibonjaku sasmosvijest.Bosna je u Isevievu poimanju i njegova otabina. Uz to on smatra daje domovina svih njenih stanovnika.

Ideja unutarbosanske konvergencije manifestirae se u egalitarnom tretmanu tih socijano,ekonomski i pravno-politiki degradiranih Bosanaca - Bonjaka i to bez obzira na njihovereligijske identifikacije.

Fra Antun KneeviRodio se 19.01. 1843. u Varcaru (Mrkonji Grad) U franjevaki red stupa kao pripravnik1850 god. Filozofiju studira u Fojnici i nastavlja u Rimu i Sieni. Zareen je za sveanika, a

povratkom u Bosnu biva postavljen za kapelana u Varcaru gdje vri i slubu uitelja. Unarednim godinama obavlja sveeniku dunost u Bugojnu, Vracaru, Livu - tu zapoinjespisateljsku djelatnost. Za upnika u jajcu pstavljen je u toku ustanka gdje ga zatieaustrougarska okupacija BiH. Kneevica karekterizira javna politika angaovanosti bogataspisateljska aktivnost.

A. Kneevi misli i djeluje u historijskom kontestu kada nastaje ideja o oslobaanju BiH

ispod turske vladavine. Fra Antun e u duhu unutarbosanske i unutarbonjake konvegencijezastupati autentino probosanskohercegovako uz to dravno-pravno stajalite, to se tie


4/32

4

budueg poloaja i dravnog ureenja osloboene Bosne, ona treba da egzistira kaosamostalni narodno-dravno-pravni entitet.Kneevieva vodea misao o dravno-pravnoj samostalnosti Bosne nosi u sebi i ideju -misaoda su svi Bonjaci bez obzira navjersku pripadnost pripadnici jednog odnosno isto narodnogentiteta, zato i osloboena Bosna mora biti zajedniki ivotni prostor i to podjednako za sve.

Njegov zakljuak je jasan: Bonjaci su po narodnostiBonjaci, oni su osnovali svojusamostalnu i slobodnu dravu koja nikad nije izgubila svoju dravnopravnost. fra Antun uvodihistorijski utremeljeno i politiki produktivno razlikovanje izmeu pojma "upravljanjezemljom" i pojma zakonitog vladanja zemljom Bosnom. Niko ni jedna vanjska imeprijalna

drava nije stekla nad Bosnom pravo zakonitog vladanja, tvrdi Kneevi.Fra Antun e razvijati jo jednu posebno znaajnu konvergentnu ideju: ideju borbe protivdiskr iminacij e muslimana u BiH .Polazei od temeljne misli da su Bonjaci nisu ni Srbi niHrvati, ni Turci, nego samo Bonjaci te da Bonjaci imaju svoju dravu koja traje 14 stoljea.Fra Antun e se konzistentno toj misli suprotstaviti genociodnoj politici tadanje srpskedrave u odnosu na bh. muslimane.Suprotstavljao se i politikim projektima koji su poivali na fanatino prohrianskom

obraunu sa msulimanima u Bosni. Radie i na reitegraciji i gradnji jedinstva bonjakognaroda. Iza ovih odeih misli je jedan njegov iri aksioloki svejtonazor u kojem je Bosna kaodomovina- najvia ovozemaljskavrijednost, a patriotska ljubav prema njoj - najvia etikavrlina. I za vrijeme A-U okupacije Kneevi ne odustaje od svojih temeljnih ideja imagistralnih vizija vezanih za Bosnu, te zastupa misao da Bosna mora biti zasebni narodno-

dravno pravni individualitet.

BOSANSKO PITANJE U HRVATSKOJ POLITICI

(Ivo Pilar i Josip tadler)

IVO PILAR

Mada Ivo Pilar nije porijeklom iz BiH uvrtavamo njegovu drutvenu misao u historijusocijalne i politike misli BiH i zbog toga to je veliki dio svog politikog aktiviteta - i to udoba a-u vladavine Bosnom, kao tuzlanski advokat i vodei ideolog Hrvatske narodnezajednice-prakticirao u Bosni. Takoer njegova se drutvena i politika misao bavi

problemima BiH, a u sarajevu je 1918 objavio jedno od najznaajnijih djela pod naslovompolitiki zemljopis hrvatskih zemalja.Publicistiki rukopis Pilara uvrtavamo u historijusoc. i pol. misli u bih kako paradigmu

politikog miljenja u medijumu histografije.

Prirodni zakon historije ***

Pilar zastupa stanovite da u historiji vladaju prirodni zakoni. Rije je o optim zakonimaivog svijeta. Oni odreuju u krajnjemu povjesnu sudbinu naroda i drava. Meu prirodnimzakonima temeljni je kruti zakon o prostoru i vremenu. Rije je o prirodnom zakonu irenjaivih organizama u prostoru.(zauzimanje to vie prostora). To je zakon reprodukcije naroda uhiistoriji, taj zakon vrijedi i za narode... svi narodi ele postati veliki. Otuda se politici kojaslijedi taj prirodni zakon i ne moe nita s moralnog stajalita ni prigovoriti. Koncepti VelikeBugarske, Velike Maarske, Velike Hrvatske i sl, konzekvencija su moi tog prirodnogzakona. No koncept Velike Srbije jest nasilje nad tim zakonom. Jer koncept i politika

svesrpstva ne pozna granice svom prirodnom razvoju, zato je svesrpstvo i izraz nasilja nad

prirodnim zakonom. Prema tome moderna politika mora se zasnivati na recepciji i tumaenjusvrhe i moi ovog prirodnog zakona.


5/32

5

Geopolitika

U tijesnoj vezi sa Pilarovom teorijom prirodnog zakona je i njegov geopolitiki diskurs.Geopolitika i jeste dijelo, spoznaja i objektivacija tog prirodnog zakona, a njene prisile samo

djeluju determinirajuom snagom prirodnih zakona. Povjesna sudbina Bosne, Hercegovine,Hrvatske, Dalmacije i Slavonije u krajnjem odreena je geopolitikim razlozima: to je

prolazno podruje izmeu zapadnog dijela srednje Europe i Balkanskog poluotoka. Otuda ikroz cijelu historju nastojanje da svjetske sile, klasini i papinski Rim, Mleci i Italija zauzmuove zemlje kako bi preko njih doprlo do prednje Azije.

BiH je dakle u povjesti, a to e odrediti i njenu budunost,paradigmatinobila rtva svoggeopolitikog poloaja i svjetsko - imperijalnih geostrategija, pa uz to i velikosrpskegeopolitike. Uz druge razloge zakljuuje Pilar Bosni ne preostaje nita drugo do da ue u

buduu hrvatsku dravu. Ove su zemlje dakle u njegovoj geopolitikoj percepciji i izgeografsko -politikih razloga nedjeljive.

Rasa

Fenomen rase dolazi do izaraaja u njegovom poimanju historije. A ona izmeu ostalog jeste i

borba izmeu naroda i rasa. U toj borbi triumfiraju zakonito autohtoni narodi i rase. IstieHrvate koji su preli na bogumilstvo: oni su "autohtona rasa" u Bosni, a uz to oni su bili isnana i politiki aktivna rasa. Uope on govori o narodnoj rasnoj svijesti kod Hrvata. Rasnesklonosti bitno su utjecale na povjesnu proizvodnju zasebnog srpskog i hrvatskog nacionalnog

tipa.Narodni individualitet i nacionalne tipove vidi i kao djelo njihovog rasnog supstrata. S

druge strane on sudjeluje kao vana determinacija i u povjesti sukoba izmeu naroda, pa nakoncu i presuuje tim konfrontacijama. No rasnost Pilar ne tumai monodeterministiki i neizdie je na rang apsolutne determinacije u historiji. Ali ni rasnost nije povjesno anahrona ,nije samo figuriralakroz historiju, nego se idalje probija pa i u modernom svijetu figurira kao

vana relevancija na koju politike moraju raunati i s kojom moraju u svojim futuristikimanticipacijama operirati.

Drava, narod i vjera.Fenomen drave u supstancialnom smislu odreen kroz povijest onim prirodnim faktorima -zakonima ivota, geopolitikim individualitetom i rasnim kvalitetima naroda.Drava nije proizvod subjektive volje niti artificijelni entitet. Naprotiv, drave se ne moguumjetno stvarati, da ih se naprosto ne moe deklarirati. Drave moraju uvijek imati svoju

povjesno-razvojnu prolost. No drava je u tjesnoj vezi i s narodom i njegovom politikomvoljom. Pilar i fenomen religije , odnosno Crkve ukljuuje i svoje poimanje prirode drave.On priznaje snagu i mo drave ali zna i za njihove granice, nedostatak aposlutne moikompenzira Crkvenom, njoj je potrebna mo Crkve. Svaki narod hoe da ima svoju vjeru i

svog Boga. Dakle angaman Crkve pokriva one dimenzije ljudskog bia koje vladavini draveizmiu. - toje podruje nesvjesnog. No u povjesti su se formirala dva tipa odnosa izmeudrave i Crkve: pravoslavni i katoliki. Pravoslavna drava je zahvaljujui pomoi koju jojCrkva prua , mnogo ilavija, duljeg vijeka, neosjetljiva i podnosi unutarnji razdor umnogoveoj mjeri bez opasnosti za svoj opstanak.,te je sposobnija za ivot od katolike.

PancroatizamStanovite pancroatizmamanifestno je posebno u odnosu na BiH ona ga motivira, inspirira i

preokupira budui da njegov pancroatizam i jeste koncepcija unutar koje se hoe definitivnorazrjeiti zagonetka junoslavenskog pitanja: dravnopravni status BiH. Osovinu

junoslavenskog pitanja ine u njegovom uvidu divergentni i antagonistiki srpsko-hrvatski

odnosi: u sreditu tih odnosa stoji pak sukob oko BiH. Povjesno taj sukob u njegovojpercepciji moe razrjeiti samo poicija pancroatizma.


6/32

6

Supstancijalna je teza Pilarovog pancroatizma kojeg smatramo paradigmom vladajueghrvatskog etnocentrinog miljena tog doba, da su BiH - a one su za njega dvije povjesne

pokrajine a ne zaseban cjelovit povjesno uoblien individualitet- hrvatske zemlje, a njihovistanovnici su etniki Hrvati. Odbijajui etniki pansrbizam i srpske pretenzije na BiH tvrdi da

je Bosna od 8 st. hrvatska zemlja i da je to do danas ostala, te da e se tek u budunosti

odluiti hoe li moda postati srpskom. Pankroatizam ovaj Pilarov moemo oznaitiumjerenim, po opsegu redukcionistikim i to utoliko to Srbe ne smatra pravolsavnimHrvatima pa ih iskljuuje iz svoje pancroatistike politike. i u kontekstu isto politikogdiskursa Bosna je hrvatska zemlja, a ukljuuje i kulturno-historijsku argumentaciju u prilogkonceptu pancroatizma operirajui sa jezikim identifikacijam. potom figurira i vjersko-historijska argumentacija koja se svodi na tezu o etniko-hrvatskom karakteru bogumila.

Napokon ukljuuje i antropoloki diskurs u svoju apologiju pancroatizma.

Denacionalizacija BonjakaU konstitutivne dimenzije njegovog pancroatizma ulazi i predstava o muslimanima BiH kao

etnikim Hrvatima.No da bi muslimane kroatizirao mora ih prethodno dehumanizirati. A

vladajua formula dehumanizacije bila je njegova denacionalizacija. Priznaje da su Srbinacionalno najsvjesniji i da narodne svijesti nema ni izdaleka u tolikoj mjeri kod katolikihHrvata, Pilar smatra da je pogotovo nema kod muslimana. Odsustvo hrvatske nacionalne

samosvijesti kod bosanskih muslimana u Pilarovom uvidu proizilazi iz prirode osmanske

drave. Taj nedostatak proizilazi i iz prirode islama, jer islam iskljuuje svako nacionalnoosjeanje. Nadalje a-u politika onemoguavala je prohrvatsko nacionaliziranje muslimanajer

je vodila antihrvatsku politiku.I agresivna politika katolikog klera odvraala je muslimane odautocroatizacije. Napokon muslimanska inteligencija, u njegovom uvidu pokazuje tek

poetke narodnog osjeaja, uz to je podjeljena jer jedan dio naginje Hrvatima, a drugi Srbima.Konsekvenija je muslimanske antinacionalnosti i to da su inferiorni u odnosu na Srbe. Tek u

hrvatskoj dravi osnaeni za kulturu sposobnim hrvatstvom, muslimani e imati snageoprijeti se Srbima. Muslimanima Pilar priznaje tek dvije vrijednosti jednu vojniku i drugukulturnu.

SvesrpstvoIvo Pilarpoduzee napor da demistificira porijeklo i karakter posrbljavanja BiH. Upustie seu iscrpnu anatomiju velikosrpske politike. No sam smatra ovu sintagmu neadekvatnom i

uvodi pojam svesrpstva. Koji podrazumijeva mentalitet, obiajnost, tradiciju, kulturu ipolitiku teritorijalnog irenja kao osvajanja i permanentne etnike stabilizacije drugog.Svesrpstvo u njegovoj interpretaciji otkriva kako su vlastohleplje, megalomanija i elja za

proirivanjem silno razvijeni u srpskom narodu.A BiH su polazne take srpskog nastojanja za

proirivanjem. Povjesni izvor takvog svesrpstva vidi u stalnoj reprodukciji srpske predaje onacionalnoj veliini iz srednjovjekovog doba dinastije Nemanjia. Nadalje ekspanzivnosvesrpstvo svoje izvorite ima u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i ekspanzistikoj praksi Peke

patrijarije. Ona je zapravo bila sredite srpske asimilacione snage, ko pripada pravoslavnojCrkvi istodobno je i etniki Srbin. Porijeklo svesrpstva vidi i u "rasnim sklonostima Srpstva,",u snazi nomadsko-osvajakog mentaliteta to proizilazi iz mijeanja srpskog i vlako-romanskog etnosa. Svesrpstvo postaje napokon oficijelna politika srpske drave, svojina,

politika i sveproimajua opsesija srpskog javnog mnijenja, zanosti, obrazovanja i kulturesrpskog naroda.

Nacionalne karakterologije

Ivo Pilar kao i drugi pisci tog vremena uputa se u konstrukciju nacionalnih karaktera. Otudagovorio o srpskom i hrvatskom nacionalnom tipu kao antipodima, kao dva naroda sa


7/32

7

oprenim licima. Tu opreku stvorila je religija: Lice Srba jeste lice pravoslavlja, a lice Hrvataje lice katolianstva, islama i bogumila. Nacionalni tip je historijski proizvod , a pod njimaPilar podrazumijeva sr svih onih iskustava, misli i nastojanja, koja sainjavaju sudbinunaroda. Povjesno znaenje i znaaj naroda u komunikaciji sa drugima povjesnim faktorima,zapravo i odreuje karakter nacionalnih tipova. Naravno u deskripciji nacionalnih tipova,

posreduju generalizacije, etnike stereotipije, animoziteti i predrasude.Srbi na najvii vrijednosni rang stavljaju svoje unutarnje jedinstvo i jaku solidarnost,posjeduju neizmjerno razvijeni nacionalni osjeaj, karakterizira ih nadmona lukavost.Slijedei bizantsku tradiciju, srpski nacionalni tip obiljeava i afinitet prema politici idiplomaciji, a to znai ka smicalicama ,rafiniranim metodama, prevarama i lukavostima. ovajnacionalni tip obiljeava neizljeiva bizantska potreba za izvrtanjem i njegov dar zaizvrtanjem. njihov nacionalni tip karakterizira i nesposobnost za viu kulturu.Hrvati su katolici u zapadni evropljani to je stari i ilav narod, u posvjesti su morali biti silniljudski soj, jer su snana isprva istokrvna arijevska rasa. Iz toga proizilazi i svojstvena

jernost prema gospodaru koga sami iazbrae. Hrvatski nacionalni tip karakterizira i to to suHrvatibili na jednoj strani sposobni vojnici i to je to jedan od najboljih vojnikih naroda na

svijetu. A na drugoj strani nisu bili nikada napadai i ograniavaju se uvijek samo na odbranu,nisu nikad ili za osvajanjem.. Njihov nacionalni tip zahvaljujui katolianstvu karakterizirakonzervatizam, slabija nacionalna svijest u odnosu na Srbe, jae podlijeganje stranimkulturama i ekonomsko nazadovanje, no i pored toga oni su izgradili viu kulturu. Otuda suHrvati najkultiviraniji juznoslovenski narod, sa svojim plemikim tradicijama, svoim tolikosimpatinim ovjeanskim idealom.

Politika futurologijaPilar ima ambiciju da prui spoznaju budueg vremena, da iz spoznaje prolosti nae najboljioblik konstrukcije budunosti. uvjeren je kako je spoznao istinu junoslovenske historije pa

bezuvjetno vjerujui u svoje misli i stoji na stanovitu da je iz nje izveo onu konstrukcijupovjesne budunosti. prije svega njegovi futurologiju a priori odreuje njegova austrofilskaopsesija: provodi, vjerujui da e i nakonsvjetskog rata opstati, konstrukciu budunosti kao

budunosti Monarhije, i to ak kao drave snage, ekspanzije i moi. Njegova se povjesnaanticipacija zasniva na odbijanju ilirizima: respektirajui njegove kulturno-civilizacijskevrijednosti. Zato Pilar i slijedi politike koncepcije Ante Starevia koji je pobijao ilirskihumanizam i projektirao Veliku Hrvatsku.

Ndalje, ona odbacuje ideje jugoslovenstva i sve zamisli stvaranja jugoslovenske drave, pajugoslovenstvo prema njemu ne moe biti osnova za formiranje drave. Njegova slikabudunosti poiva i na odbacivanju politikih koncepata nacionalnog bosanstva: o njemugovori peorativno kao o "slavnom bonjatvu" u analogiji sa iluzijama jedne srpsko-hrvatske

drave. U obzir ne dolazi ni politika koja hoe autonomiju BiH. U njegovoj futuristikojkoncepciji jest formiranje rvatske drave sastavljene od pokrajina Hrvatske, Dalmacije,Slavonije i BiH, on zapravo povjesnu budunost ne vidi u podjeli BiH izmeu Austrije iUgarske ili prikljuenje cijelog teritorija Austriji ili Ugarskoj. Hrvatska drava bi dakle bila

jedna autonomija, jedan kondomij. Ali u hrvatskoj dravi nema mjesta za srpsko pravo nasamoodreenje, na ravnopravnost i slobodu. Odnosi u hrvatskoj dravi treba da se zasnivajuna naelu dbrana bez progona, a to znai da Hrvati ne elei prakticirati nasilje nad Srbimaimaju slobodu da se brane od srpskog osvajanja. Ne samo da je stvaranje hrvatske drave uokviru Monarhije za nju jedni spas i jedini izlaz, nego je relevantno i za povjesnu budunostEvrope uope.


8/32

8

JOSIP TADLER

tadler kao dugogodinji nadbiskup Katolike crkve u BiH snano je oblikovao njen javniivot za vrijeme au vladavine. Sa stajalita njegovih sljedbenika napravio je od misijskeBosne jednu katoliku pokrajinu, kao vatren rodoljub i Veliki Hrvat n je probudio u puku

hrvatsku narodnu svijest. Uveo je u javni diskurs u BiH prije svega politiki klerikalizam i isnjim u vezi osebujno tumaenje veza i odnosa izmeu religije i nacije, ovdje katolianstva ihrvatstva kao i ideju i praksu religijskog prozelitizma.

Religija i nacija

Za Josipa tadlera katolika i hrvatska identifikacija su u supstancijalnoj istovjetnosti. Bitikatolik znai istodobno biti i Hrvat i obrnuto.Ova percepcija odbija politiku kroatizacije prijesvega bonjako-muslimanskog naroda. tadler konstantira da je katolikom narodu na prvommjestu njegova vjera, a tek u drugom planu nacionalnost. No prema koncepcijskim principima

katolikog klerikalizma pretjerani nacionalizam, kojemu je narodnost idol, koji vjeruzapostavlja narodnosti promiui narodne koristi i slavu bez obzira i u opreci sa zakonima

Kristovog evanelja treba a priori osuditi. Nasuprot takvoj idolatariji katoliki klerikalizampledira razloitu ljubav prema roenom narodu koja ne samo da trebna i poeljna nego se onanamee svakome lanu poput dunosti ijim se obajnjenjem i opsluivanjem stie temeljnakrepost socijalno-politike naravi to se zove patriotizmom, rodoljubljem. Otuda ideolozikatolikog klerikalizma openito zakljuuju da katolici u BiH jesu Hrvati, i da treba da se

bore za svoju nacionalnu samosvjesnost za jednistvenu Hrvatsku, ali daleko vie od toga zakraljevstvo Boije kako bi ono zavladalo duama hrvatskog katolikog naroda. pri tome u

pozadini ovih stanovita ukrajnjemu stoji politiko-klerikalna amicija da Crkva preuzmevoenje hrvatske nacionalne politike.Katolika udruga ide za tim da od hrvatstva uini skroz konfesionalan pojam, to je u

potpunoj opreci s pojmom nacionalne misli. Hrvatska narodna zajednica se nikako ne

poistovjeuje sa hrvatskom politikom dr. tadlera ukoliko unosi u hrvatsku narodnu politiku ikatoliku vjeru.

tadler, Muslimani i Srbitadler naziva bh muslimane braom muhamedancima, muhamedovcima. U definiranjuklerikalne dominacije u hrvatskom nacionalnom pokretu raunao je tadler i na tu brau. Inekatolici mogu biti dobri Hrvati, ali katolici to moraju biti, jer su Hrvati po vjeri, a drugi su

samo to po prirodnom zakonu. Ovakvi stavovi su izmeu oslaog bili pragmatian odgovor napolitiku srbizacije muslimana, a ona je dijelom bila i reakcija na tadlerov ekskluzivnikatoliki klerikalizam. tadlerje na koncu zastupao stanovite da su bosanski miuslimani

uglavnom hrvatskog prorijekla te da u i nacionalno hrvati. U osnivi njegovog odnosa premabh muslimanima stoji i anahrono katoliko piomanje islama -preteno negativno. Njegovprogramski odnos prema Muslimanima i Srbima precizno se identificira: Hrvat je za njega

kao i za veinu tadanje hrvatske inteligencije, ne samo katolik ve i musliman. hrvati su igrko-istonjaci - nekadanji katolici koji su preli na pravoslavlje ukoliko su starosjedioci uBosni. Iz ovakve perspektive tadler je na jednoj strani radio na ujedinjenju katolianstva i

pravoslavljai na drugoj strani ostavljao otvorenim hrvatstvo za inkorporiranje i muslimana i

pravoslavaca. Sve u svemu tadler doputa i politiku asimilacije bosanskih muslimana igrkoistonjaka u nacionalno hrvatstvo. I dolazi do izraza smisao politike prozelitizma

Prozelitizam

Ni tadlerov politiki koncept nije iskljuivao politiku kroatizacije Drugog. ali sada naemirijskoj razini Drugi tek politikom prozelitizma kad se odreknu svoje vjerske identifikacije


9/32

9

i prijeu na katolianstvo mogu ui u hrvatski nacionalni korpus. Uz jaanje katolike crkve uBiH tadler definira i drugi temeljni cilj svoje klerikalne politike, a to je pokatoliavanjeMuslimana. tadler je deklarativno odbijao optube da prakticira nasilni katoliki

prozelitizam. No ta politika prozelitizma u krugovimabonjake intelligencije i bonjakogvostva nailazila je na beskompromisni otpor. Katolikoj propagandi i prozelitizmu

suprotstavljaju se i elnici pravoslavne crkve kao i predtsavnici svjetovnih srpskih krugova.No au vlasti su reagirale na tadlerovuagresivnu politiku konverzije iz dravno-pragmatikihrazloga: iz straha da se u Bosni ne formira antidravni muslimansko-pravoslavni blok.U svakom sluaju histografija je utvrdila da je tadler osobno, koncepcijski, motivacijski ,

podsticajno i pragamtiki sudjelovao u vjerskim konverzijama prije svega muslimana, no ovapolitika nije imala veeg uspjeha.

Politiki katoliki klerikalizam***Identifikacija katolianstva i hrvatstva predstavljala je kljunu komponentu tadlerove

programirane politike koja se oznaava kao politika konzervativnog klerikalizma. Njenatemeljna intencija je u aspiraciji da se katolika naela utemelje u ideologiji razvoja hrvatskog

nacionalnog pokreta u BiH. Javila se snana klerikalna tendencija svjetovnog sveanstva sanadbiskupom tadlerom na elu, koji je teio da hrvatski nacionalni pokret u BiH potinisvom iskljuivom vostvu i uticaju. Konkretno, katoliki politiki klerikalizam pretendira dasve sva svjetovna vlast u hrvatskoj narodnoj politici koncentrira u crkvenoj hijerarhiji. U

osnovi takve politike pretenzije stoji temeljni ali anahroni teokratski uvid da se religija ipolitika ne mogu razdvojiti u zasebne stvarnosti. U osnovi njegovog koncepta katolikogklerilalnog pokreta u BiH stoji stanovite koje moemo oznaiti kao teomonocentrizam,odnosno cristocentrizam. Sve vrijednosti pa i hrvatstvo kao vrijednost i hrvatski patriotizam

kao vrijednost imaju svoje izvorite i svoj smisao u katolicizmu, odnosnu ljubavi premaKristu. Kae tadler: Vjera treba da je svakome drutvu podloga i temelj njegovimustanovama. On je pri tome protagonist politikoh i historijskog tradicionalizma. Restauracijadrutva na naelima katolike crkvene dogmatike - u tome je sadrana osnovana programskaintencija tadlerove koncepcije katolikog klerikalnog pokreta u BiH.

Drava i Crkvatadlerov borbeni klerikalizam oslanjao se na su dravu sa aspiracijom da se katolicizam uz

podrku dravne politike uzdigne iznad drugih religija. Interesi su bili obostrani: Kaokatolika sila, Monarhija je morala da ojaa u BiH Katoliku crkvu, radi uvrenja vlasti. Sdruge strane pod pritiskom svjetovnog sveanstva koje nije jo uvijek imalo vrste temelje uBiH, tadler je morao ustrajati u borbenom klerikalizmu. polazi od toga da su i dravna icrkvena vlast od Boga i da se odnose na iste graane, pa odtuda ne mogu te dvije vlasti biti

tako neodvisne. U njegovoj percepciji drava nije tako suverena, tako neovisna prema crkvi,nego je po svojoj naravi jedna vlast na drugu vezana, tako da u mnogim stvarima drava jeovisna od crkve.

Politike partijeOn smatra da u BiH politike partije moraju biti kostituiranje na monokonfesionalnom

naelu. Zato radikalno odbacuje svaku ideju multikonfesionalne odnosno multinacionalnekonstitucije politikihpartija. prema tome on je rigorozni kritiar Socijaldemokratske partijeu BiH kao multinacionalne partije kao i politike ukljuivanja Hrvata u druge transnacionalneorganizacije. otuda e insistirati da Hrvati budu okupljeni unutar samo jedne partije -Hrvatske katolike udruge. suprotstavljajui se naelima konstitucije Hrvatske narodne

zajednice sam e tadler promovirati katolianstvo kao totalni i uz to monokratski svetonazor.Monokonfesionalno naelo implicira i totalitarizam jednog svjetonazora a onse transformira


10/32

10

u totalitarnu politiku ideologiju. Sekularne politike partije su radikalno anatemizirane(rastavljeno u djelove). Takvo pojmljene politike partije refletiraju ope tadlerovo

poiumanje same prirode politike

Bit politike: militarizam i neprijateljstvo

Politika se na jednoj strani promatra u paradigmi militarizma. Svijet politike jeste svijetodnosa izmeu prijatelja i neprijatelja. To je temeljni kategorijalni par unutar kojeg on

percipira, vrednuje i oblikuje svoje politike koncepcije. Percepcija politike u militaristikomdiskursu deducira (izvodi) se iz tadlerove militaristike predstave o unutarnjem ustrojstvu ihijerarhijskim odnosima unutar same katolike crkve. tadler stamra da katolici sainjavajuvojsku s rimskim Papom kao vrhovnim voom i biskupima kao generalima na elu. Zato se s

pravom tadlerov katoliki klerikalizam i odreuje i kao militaristiki klerikalizam.Neprijatelji su oni koji Gospodina Isusa ne priznavaju. U konkretno-praktinom politikomkontekstu neprijatelj je bio prije svega svaki onaj koji se nije slagao sa pokretaima akcijekatolikog pokreta i njegovom orijentacijom u elji da se osigura politiki nadzor vrhovaKatolike crkve kao institucije u svim podrujima javnog ivota. No neprijatelj su tadlera su

to prije svega pravoslavni Srbi koji hoe samo druge da posrbe i muslimani koji hoe drugeda poture. Tako je politika tadlera pojmljena kao borba prijatelja i neprijatelja. Tu borbumoe uspjeno voditi samo Katolika crka sama militarstiki ustrojena hijararhizirana idisciplinirana.

Dravno - pravni status BiHtadler kae da to se tie naroda eli da se to prije BiH sjedini sa materom zemljom. Ovue antibosansku koncepcijsku projekciju jo jednom prije aneksije eksplicitno formulirati uinetvijuu u listiu austrijskih ranskih socijalista. Prema tadleru ne treba da se desi nikakva

polovinost nego ujedinjenje s hrvatskom, a ne neki poseban poloaj BiH kao zemlje carstva.On i njegovi sljedbenici rjeenje dravnopravnog statusa Bih nee vidjeti u formi stavranja

jogoslovenske drave, jer Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Bih treba da postanu jednojedinstveno podruje, kojem bi se eventualno prikljuila Istra i Kranjska, a naziv bi bioKraljevina Hrvatske Slavonije, Dalmacije i herceg -Bosne. Meutim tadler je ostao usamljenu svom protivnom stavu prema junoslavenskoj i jugoslavenskoj ideji.

HASAN KAFIJA PRUAK***Idal pravde, moi i drave

Hasan Kafija Pruak roen je 1544. godine u Pruu, a umro je 1615 ili 1616. godine.kolovao se u Isanbulu. Bio je postavljen za kadiju u Pruu, a kasnije i Sremu. Dodjeljen mu

je od sultana kadiluk kao doivotna mirovina.Napisao je 17 dijela iz razliitih oblasti: logike, filozofije, politike, prava, dogmatike i sl.Znaajniji spisi su mu Kafijin kompedijum iz logike, Metod uvoenja u jurisprudenciju,Temelji mudrosti o ureenju svijeta, Rajske bae o naelima vjerovanja iz nauke okelamu, Istraivanje iz stilistike, Niz uenjaka do posljednjeg vjerovjesnika, Svjetloistinske spoznaje o temeljima islamske vjere. Najznaajnija linost u nauno-knjievnom iintelektualnom ivotu bosanskih muslimana posljednjih decenija XVI i XVII stoljea bio jeHasan Kafi Pruak.

Mo drave i politika etikaIdeja moi i drave kao nosea idejaPruakove politike misli djelomice u sebi nosi i dio

sadrine koju e kasnije zapadnoevropske filozofije supsumirati pod pojam suvereniteta. I kodPruaka se pod moi drave podrazumijeva mo personaliziranog suvereniteta, a to poimanje


11/32

11

proizlazi iz koncepcijskih odreenja islamske drave, jer ona poiva na jedinstvu duhovnogi svjetovnog svijeta olienog u apsolutnoj moi monocentriranog, uz to i personaliziranogsuverenitata, tj. vrhovni vladar i gospodar svekolikog postojanja i zbivanja je Bog, a njegova

vlast preko poslanika dolazi do halife, odnosno do imama koji je zatitnik vjere i izvriteljboanskog zakona, pa prema tome on je nosilac dravnog suvereniteta. Mnogi su miljenja

da je Hasan Kaifja Pruak jedan od prvih, ako ne i prvi, od uenjaka Osmanskog carstva kojije uoio poetak njegova propadanja i unutranjeg raspada u vrijemekada je ono jo uvijekbilo u punom ugledu svoje moi u Evropi, a to sve iznosi u svom djelu Temelji mudrosti oureenju svijeta gdje prepoznaje i otkrivaspoljanje i unutarnje uzroke opadanja moidrave, pogotovo one koji se iskazuju na tlu BiH.Pruakova misao, iako utemeljena u Boijoj egzistenciji, ona ipak ostavlja mogunostautonomije u ureivanju svjetovnog svijeta ivota, i islamska misao ne samo da implicitnodoputa ve i insistira na ideji samoodgovornosti ljudskog ina.Za sva rjeenja Pruak se poziva na razum i pridrava se motiva razuma kao vrhunskevrijednosti i to je motiv koji stoji u pozadini njegove vizije rekonstrukcije dravne moi.

Naslanja se na stavove islama koji doputaju razumsko miljenje i na misao iz Kur'ana da

jedan narod nee izai na dobro ako sam sebi ne pomogne autonomija i sloboda naroda daurede svoj ivot.

Ideja pravde i dobre vladavineTemeljna ideja Pruakove politike etike jeste ideja pravde. Samo drava koja poiva naetiko-politikojideji pravde jeste mona drava, a ovakav stav deducira iz univerzalnogznaenja pravde u islamu kako je ono dato u Kur'anu. Dakle, pravda je prvi temeljracionalnog ureenja drave, njene moi i njenog trajanja, te Pruak trai vie rada u dravi.Osmansko carstvo propada zato to u svojim temeljima naputa ideju pravde.Pojam pravde zaPruaka je prije svega sklad, harmonija socijalnih stalea, striktna podjela rada.to se tie vrste i broja stalea Pruak se poziva na drevne uenjake i mudrace starih, aoni razvrstavaju ljude na 4 stalea: stale za ma, stale za pero, stale za poljoprivredu, staleza zanatstvo i trgovinu, a upravu nad svim dadoe vladaru i on ne vidi svrhu socijalneegzistencije ljudi izvan ova etiri socijalna stalea.Pruak smatra da ako postoji harmonija meu ovim slojevima, onda ima i pravde pravda jezadovoljena. Zalae se za strogu podjelu u slojevima.Po njemu je pojam pravde, utemeljen na striktnoj podjeli rada i iz nje izvedenoj stalekojstrukturi drutva, noenmotivima reda, ini temeljni stub njegovog pojma dravne moi.

Etiki profil vladara***Pruakova slika idealnog vladara ne iscrpljuje se u ideji pravednog vladara. Svoju idealno

monu islamsku dravu Pruak ne temelji ni na tiraniji, ni na politici sile ili bilo kakvestrahovlade. U upravljanju dravom on se ne oslanja na tradicionalne nosioce politike, negona umne, obrazovane i sposobne ljude koji treba da budu prvi oslonac mudre vladavine.

Osim pravednosti, dobrote i razumnosti, u idealnu sliku vladara ulazi i njegov smisao za

kompentanciju, to se iskazuje u tome da vladar svaki posao povjerava onom ko je za njegastruan.Smisao za prijateljstvo takoer ulazi u normativnu sliku Pruakova idealnog vladara.A osobito je od znaaja da vladar posjeduje smisao za moralno ispravno i etiki dobro kodselekcije u izboru dravnih funkcionera. Pruak posebno upozorava da za vladara nema veeopasnosti od od ministra laskavca, licemjera. U poeljne vrline svrstava i smisao da cijeni i

potuje uenjake i one koji se mole (za njega).Njegov idealni vladar je u stvari prosvjeeniteokrat.Svoju vast moe utemeljiti na pristanku podanika ako je milosrdan, iroke ruke, ako

ini dobroinstva prema svim socijalnim grupacijama. Takoer traba da bude dostojanstven,blag i strpljiv, te da ne bude nagao u kanjavanju.


12/32

12

Tako daprvi, nosei stub idealne islamske drave jeste vladar koji svoju mo izvodi iz idealapravedne i dobre politike i osobnih vrlina koje su primjerene takvoj politikoj etici. drugistub ureenjaislamske drave u Pruakovoj kocepciji nalazi se u visokom rijednosnomrangu uenjaka i njima primjerenih vrlina, razuma, mudrosti i strunosti.

Vojna sila i ureenje dravePored ideala pravde i mudrosti u njegov koncept mone drave ulazi odgovarajuaslika vojnesile. Tako se u ovom trokutu: pravedni vladar, mo razuma i sila vojske utmeljuje monaislamska drava. Pruak e formulirati nekoliko krajnje konkretnih operativnih uputa radiobnove vojne moi otomanske drave.Prvo pravilo govori da vladar mora neposredno stvariti uvid u vojnu sposobnost vojske;

drugo: ukazuje na neophodnost modernizacije i tehnikog praenja inovacija na podrujunaoruanja; tree upustvo obnova vojne sposobnosti osmanske drave, u kojoj Pruaknaznaava neophodnost da vladari i vojskovoe bodre na borbu svoju vojsku, razlikujedezerterstvo od taktiog povlaenja i mudre strpljivosti. Junatvo i hrabrost ovdje su uzdignutina rang najviih vrijednosti koju cijene prijatelji i neprijatelji, vladar ne sudjeluje neposredno

u bitkama, upuuje vladara na nemilosrdan odnos prema poraenim vladarima, poglavarima;etvrti temelj i dalje tematizira problem vojske i vojne sile, ali u aspektu neposrednih

pretpostavki i preduslova za njenu pobjednike pohode, al i posljedice u sluaju njenogporaza.

Kao to odbija konstituciju drave na naelima sile, despotije, prava jaeg i sl., tako Pruakodbija mitologiju rata kao najvie vrijednosti i posljednje svrhe dravne egzistencije.Mirotvorstvo je logiki zakljuak njegove etike politike oslonjene na islamsku i

predislamsku tradiciju.

SOCIJALNA KRITIKA U FORMI BIOGRAFSKOG RUKOPISA

MUHAMED NERKESI***

Muhamed Nerkesi je roen oko 11584.g. u Sarajevu. kolovao se u Istambulu i bavionastavnikom djelatnou i sudskom praksom, bio kadija u Hercegovini, Banja Luci, NovomPazaru, Bitoli,...Nakon to je 1634.g. imenovan za dravnog hroniara, naredne godine je

poginuo padom s konja u okolini Gebze u 53/4 godini ivota. Bio je jedan od najveih stilistau cjelokupnoj osmansko-turskoj knjievnosti, a u duhovnom stvaralatvu BiH zauzimavrijedno mjesto po biografskom anru, kao posebnom literarnom anru. Najpoznatiji

biografski rukopis mu je Savren opis ivota pravednog vezira .Bavio se jo kaligrafijom,epigrafikom i komentrarisanjem i prepisivanjem djela drugih autora.

Dva bitna elementa iskazana u formi biografskog anra kod Nerkesija su moralni ideali i

kritika drutvene stvarnosti. Njegova kritika je u osnovi funkcionalna i ne trairevolucioniranje ve perfektuiranje aksiomatski pojmljenih institucija i vrijednosti osmanskogdrutvenog i dravnog poretka. Temeljne vrijednosti njegovog svjetonazora su odreeneislamom.Nerekesi e implicitno oslikati zbilju antivrijednosti koja iznutra podriva osmanskudravu u cjelini i, posebno, u Bosni. U te antivrijednosti spadaju nepravda, nasilje,

pokvarenost, nevaljalstvo svake vrste koje signalizitaju moralno-obiajno propadanje temeljaosmanske vladavine. Moralni haos u percepciji Nerkesija, ali i drugih Bonjaka, zahvata elitnestrukture osmanske moi. Kao razorna socijalna bolest, korupcija je izvor svih izopaenja,arite nepravde i nesree i sveopte moralne pokvarenosti, pa e rei da nema jaek...katapulta zla i nasilja za ruenje temelja vjere i drave od korupcije. Korupcijom se, s

jedne strane, naputa oprobano, tradicijom potvreno iskustvo drutvenog poretka stroge

podjele ljudi na socijalne slojeve, u emu se vidi temelj socijalnog mira, harmonije,stabilnosti, tj. socijalne pravde. S druge strane, s fenomenom korupcije se otvaraju


13/32

13

mogunosti vertikalne socijalne mobilizacije prelaz iz jednog u drugi sloj, a ne samosocijalne mobilnosti po vertikali unutar ovog ili onog socijalnog statusa. Kod Nerkesija

postoji mogunost vertikalne promocije u formi prelaza iz jednog u drugi sloj, ali ne napolitici korupcije nego na naelu line sposobnosti. Svoju temeljnu kritiku misao premakorupciji izvodi iz socijalne misli islamske ortodoksije, pri emu istie da nema hadisa koji ne

osuuje obiaj davanja i primanja mita. Pravednost je osnovna pretpostavka sticanja iouvanja vlasti, ali istovremeno i njeno ogranienje. Kod njega, takoer, nema mjestarazdvajanju vjere i drave, politike i islama, svjetovnog i svetog, javnog i privatnog. Poredkritike korupcije, on svoju kritiku otricu prema zbilji osmanskog drutva iskazuje iidentifikacijom tog raskoraka i sukoba izmeu opteg dobra i privatnog interesa: ovaj drugiugroava i same temelje osmanske vladavine. Zbog toga to skoro svako smatra svoje lineinterese preim od opih, to nije bilo ljudi koji su vodili brigu o popravljanju tvrdih islamskihgradova.. Trea temeljna kritika misao kod Nerkesija je ukazivanje na ignorantski odnosvlastodraca prema siromanima, to je suprotno islamskim moralnim imperativima.

U sve tri dimenzije njegove kritike: u kritici fenomena korupcije, kritici prakse preferiranja

line koristi u odnosu na ope dobro, i kritici zapostavljanja interesa siromane raje,

Nerkesi u pozadini uva i dri temeljne ideale svog islamskog svjetonazora. Na osnovu svogaksiomatskog sistema, odnosa prema antivrijednostima itd., on daje biografske podatke, opis

ivota i djela Murtezi-pae u gotovo idealnom obliku. Za njega je on idealan vladar, uzor iprimjer drugim pokolenjima, poboan je, uen, skroman, on je paradigmatina linost,naklonjen je siromanima, vlada potovanjem, on je objektivacija ideala vojnika, hrabar iodvaan u rukovanju orujem, on je heroj pravde. Nerkesi je uveo u duhovnu bonjaku

produkciju i formu pisma kao drevnu literarnu formu iskaza (Platonova i Senekina pisma kao

paradigmatini izraz intelektualnih potencija pisama kao literarnog anra).

FEVZI MOSTARAC***

Islamski misticizam i etika asketizma

Fevzi Mostarac roen je u Blagaju kod Mostara, vjerovatno izmeu 1670. i 1677. godine.kolovao se u Blagaju i Mostaru, a kasnije i u Istanbulu. U mevlevijskoj tekiji u Mostaru, kaonjen ejh, drao je predavanja iz mistikog djela Mesnevi kojeg je napisao Delaluddin Rumi,iranski pjesnik i mislilac, osniva dervikog reda mevlevija. Uestvovao je u bici pod BanjaLukom 1737. godine. Umro je u Mostaru 1747. godine. Napisao je Bulbulistan i 20

pjesama na turskom jeziku.

Cjelokupni Fevzijev svjetonazor proistie iz njegova islamskog misticizma, to je razumljivoto se, na prvom mjestu, u interpretaciji Fevzijevog miljenja, moraju dati osnovni elementinjegova islamsko-mistinog shvatanja islama. Dvije su temeljne misli vjere srca u

Fevzijevu islamskom misticizmu. Prva je da je duh jedina istinska stvarnost i da ovjekupripada da ivi duhovnim ivotom kao jednom realnou, a druga, da je ljudski poziv sadranu tenji ka sjedinjenju s Bogom.

Asketizam i fatalizam

Asketizam kao konzekvenca ontologizacije duha i fatalizam kao mistina prednost Bogujesu kljuni elementi Fevzijine etike svjetovnog ivota. Etika asketizma posreduje osobniivot u svim njegovim sadrajima i aspektima. Askeza se kod Fevzija odnosi ina materijalnadobra i na unutarnji svijet nagona i strasti. Opa averzija prema ovozemaljskom ivoturezultira, prirodno, i askezom u odnosu na fascinacije vanjskim sjajem materijalnih blagodeti.

Put mistinom sjedinjenju s Bogom ukljuuje apsolutno osloboenje od nagona, udnji,

strasti, elja ovozemaljskog ivota.


14/32

14

Preavi put od radosnog hedonizma, pa do rigoroznog asketizma, Fevzi e doi do idejefatalizma kao medija savladavanja materijalnosti ivota i ulnosti ljudske prirode. Fatalizam

je formula unutar koje Fevzi rjeava egzistentne probleme materijalnog ivota, prije svegaptianje elementarnih prirodnih pretpostavki pukog tjelesnog opstankada prst sudbinepriskrbi sredstva materijalnog opstanka.

Misterij znanja

Poput drugih obrazovanih Bonjaka i Fevzi na tron najviih vrijednosti istie, znanje,obrazovanost, opu uenost. Pod znanjem on e u stvari podrazumijevati mudrost mistinogsjedinjenja s Bogom i savladavanje zamki i iskuenja materijalnog svijeta i ulnost ljudske

prirode, ali u tom znanju on zna i graniceono nikada ne moe iscrpiti znanje Apsolutnog,niti se moe dosei ono znanje to ga posjeduje Transcedentno.Znanje samo po sebi ne garantuje mistino sjedinjenje s Bogom. Njegov smisao i djelotvornamo dolaze do izraaja tek ako je to znanje jedne posebne karakterne strukture linosti.

Kritika antivrijednosti

U njegovom tekstu mogu se prepoznati i neke vrijednosti to ulaze u sferu socijelne etike.Fevzijeva slika osmanskog drutva identificira, uglavnom, diferenciranost socijalne zbilje poliniji boagti-siromani, vlastodrci-podanici i uenjaci i neznalice. Kritikim uvidima ustvarnost ovih podjela i meusobnih veza, Mostarac e izraditi i svoju socijalnu etiku i date svojevrsni socioloki uvid u mnogobrojne manifestacije unutarnje krize osmanskogdrutva tog doba, koja se najbolje pojavno izraava na relacijima dva socijalna sloja sloja

bogatih i veinske grupacije sirmanih. Bogataki mentalitet, zanosi se, prije svega, prividimai prolaznim vrijednostima materijalnog bogatstva. U trivijalne crte bogatakog ethosa spada ikod Fevzija crta krtosti, ona posreduje svu njhovu obiajnost.

Nasuprot svijeta bogatih stoji svijet sirmanih sa svojom osebujnom etikom askeze. FevziMostarac ne gleda na osukudicu kao mazohistiki uitak: on, naprotiv, zna za traumatinetegobe ivota u oskudici. On e kompenzirati tegobu sirmatva etikom samoperfecionizma,odnosno etikom mistina samosavravanja na putu ka snjedinjenju s Bogom. Prema tome,oskudica je nala svoje psiholoko olakanje u duhovnu savrenstu i mistinu fatalizmu kojizna da je strpljivo podnoenje bijede i siromatva ve unarpijed, u Boijoj odluci rijeeno.

Etika altruizma

Na tron najvie vrijednosti izdignut e vrlinu dareljivosti: ona je islamsko-moralna obavezasvijeta bogatih. Moralno dobro je samo ono dobro koje se ini radi njega samog, a uislamskim kategorijama izraeno, samo ono djelo koje se ini radi Boga.Pored te iste motivacije oiene od spoljanjosti svake strasti u etiku dareljivosti ulazi i

jedan poseban momenatanonimitet djelaina altruizma, za kojeg e Fevzi rei dadeducira iz istog odnosa prema Bogu.Etika interpersonalnog svijeta kod Fevzija ukljuuje u sebe razmatranja i vrijednosti nizadrugih moralnih vrlina u koje spadaju, strpljivost, blagost karaktera, hrabrost, a pogotovo

iskrenost, i njezin negativni korelatlicemjerje, u ii je Fevzijeve etiko-religijskerefleksije.

Politika: kritika vlasti i alternacijaFevzi propovijeda distancu od vlasti, to je jedan od bitnihelemenata islamsko-mistineivotne mudrosti. Takav Fevzijev stav proizilazi iz dubokih uvida u unutranji bit vlasti, ali iiz neposrednih uvida u izopaenja socijalnog i dravnog ivota njegova doba. Smatrao je da

mudraci, islamski mistici, pametni, obrazovani i ueni ljudi znaju daj e u distanci spramvlasti sutina njegova spasonovnog ivotnog stava i sauvati autonomiju vlastitog ivota u


15/32

15

askezi i ljubavi prema Bogu mogue je samo politikom pasivnou i udaljenou od centrapolitike moi. ak iu okolnostima egzistencijalne ugroenosti, mudrac ne mijenja svojkonteplativni stav prema vlasti. Fevzijeva teorija distance spram vlasti jeste da je

detronizira u njenoj potajnoj ambiciji da se kao apsolutna mo stavi izvan i iznad Boije moi.Izopaavajua priroda vlasti i ideja detronizacije vlasti s njena sakramentnog ranga dvije su

temeljen ideje Fevzijeva pogleda na svijet politike i na njeno sredite: despotsku vlast.

FRA FILIP LASTRIPOLITIKA MISAO FILIPA LASTRIA

Ope je poznato da je fra Filip Lastri (1700. 1783.) otac bosanskohercegovakehistoriografije. To je asno ime stekao svojom knjigom Pregled starina bosanske provincije, tesuradnjom u znamenitom Farlatijevu djelu Illyricum sacrum, no nas ovdje zanima knjievniaspekt njegova djela i po emu to danas o njemu moemo govoriti kao o knjievniku, daklekao o nekome tko je uz velike zasluge za historiografiju, za ponovno uzdizanje Provincije

Bosne Srebrene, za katolike u BiH, zasluan i za ono to zovemo hrvatska knjievna tradicija

u Bosni i Hercegovini.Literatura biljei Lastria kao vrsnog propovjednika, to e rei obrazovanog retora, vrsnogstilista, koji je bio kadar biti do jednostavnosti razumljiv obinom puaninu i dovoljnoelegantno rjeit propovjednik za biranog sluatelja u bosanskom susjedstvu. Lastri u

propovjednikom djelu tipini je primjer knjievnog stvaralatva svoga vremena unutarcrkve. Pripovijedajui svoju historiju Bosne, Lastri je, a Bosnu je Srebrenu proputovaouzdu i poprijeko nekoliko puta i pripovjednik-putopisac.Lastri jedan od najplodnijih govornika s dvojezinom knjigom propovijedi na latinskom iilirskom i tri knjige sastavaka hrvatskih govora Od uzame, Nediljnik i Svetnjak. Vrijednost

Lastrievih historiografskog i zemljopisnog djela ocijenio je ve Juki u svom Zemljopisu ipoviestnici Bosne.

MUHAMED EMIN ISEVI***Politika u svjetlu radikalne kritike

Muhamed Emin Isevi je roen u Sarajevu , u drugoj polovini 18. st. potie iz ugledne iobrazovane sarajevsje porodice.Nakon kolovanja uao je u kadijski stale. U bosankimsukobima s Portom zauzima mjesto sarajevskog uglednika i prvaka. Osmanske vlasti su ga

progonile to je bila posljedica njegove radikalne kritike noseih institucija osmanske draveuopte i u Bosni posebno. Bio je prognan u dva navrata: drugi put 1809 protjeran je na ostrvoLemnos u grkoj do 1812, da bi bio postavljen za profesora u Jedrenu i ejha bosanske ordije.Urmo je 1816 u Sarajevu, a sahranjen na groblju Alifakovac

Aksioloke koordinate kritikog miljenjaIsevi u bonjaku kritiku misao uvodi dva bitno nova elementa: kritiki empirizam i

bespotednu radikalnost. On svoj kritiki tekst pie da bi bio praktino djelotvoran pa ga iupuuje sultanu. Kako njegov tekst u radikalnom smislu,a on problematizira noseeinstitucionalne stubove osmanske drave na bosanskom prostoru, te na osnovu Kurna ihadisa, kao noseih autoriteta u kojima se nalazi normativni vrijednosni poredak kroz ijusadrinu Isevi nalazi izvorite i mjeru svoje kritike, vrednuje, cijeni, obezvjeuje,prevrednuje empirijske manifestacije i unutranje uzroke krize osmanskog drutva u cjelini,i posebno na tlu Bosne, pa tako spada u idealizam kritike bonjake misli. Svoju bonjakusamosvijest iskazuje eksplicitno: Bosna je moja zemlja, ime pokazuje i identifikaciju

narodnosti, a samu Bosnu doivljava i kao otadbinu. Njegova radikalna kritika nije kritikajednog heretika da bi to bio izgovor vlastima za represiju. Naprotiv, on zna za islamsku


16/32


17/32

17

taj put nalazi se u eliminaciji socijalnih aktera anarhije i povratka autentinim vrijednostimaislamske konstitucije drutva i drave.

***HUSEIN GRADAEVIHusein kapetan Gradaevi rodio se oko 1802. godine u Gradacu, koji je bio pod vlau

Huseinovih predakao od prvih godina 18. stoljea. Za vou pokreta izabran je u februaru1831. godine na zboru bosanskih prvaka koji je odran u Tuzli. Za valiju Bosne izabran je uSarajevu u septembru 1831. godine. Nakon bitke kraj Sarajeva bjei u Posavinu, a nakon togau Slavoniju i Osijek. Ne uspjevi doi do cara Franje u Beu, na nagovor austrijskih vlasti,

pie molbu za pomilovanje. Odlazi u Carigrad gdje ne prihvata ponudu sultana da primi visokiin regularne vojske, pa biva prognan u Trapezun u Grku. Umro je u Carigradu prije nego jeotiao u progonstvo u julu 1833. godine.

Politiki projekt bosanske autonomijePokret Huseina kapetana Gradaevia je prvi, osvjeteni, osmiljeni, masovni, organizirani

pokret praktine kritike osmanske drave u zaetku reformskog razdoblja u Bosni.

Osporavanje legitimacije osmanske vlastiKako se 1826. godine donosi odluka o ukidanju janjiarske vojne organizacije, koja je inilanosei stub osmanske militaristike moi, a opredjeljenje za koncept regularne stojee vojske

nizam, zapoinje proces decntralizacije, uniformizacije, svojevrsne europeizacije drave injene vojne osnove, to e sve rezultirati donoenjem Ustava Osmanskog carstva.Sve to bit e neposredni povod bosanskog otpora koji e svoju kulminaciju imati u pokretu zaautonomiju. Ukidanje janjiarskog reda u bonjakoj samosvijesti predstavlja unitenjetradicionalne bosanske odbrambene moi i totalne devalvacije njenih tradicionalnih uloga izasluga u odbrani carstva.

Dublji povijesni motiv je kriza legitimacijske osnove osmanske drave islam i tradicija.Opa politika klima stvorena 1826. i 1827. g. bit e ono tlo na kojem e se 1831. godine

pojaviti pokret na ijem elu e stajati Husein kapetan Gradaevi.

Kritiki uvid u osmansku politiku u BosniKljuna motivacija pokreta prepoznaje se u bonjakoj svijesti o teritorijalnom integrietuBosne. Svijest o vanjskoj, a prije svega, srbijanskoj opasnosti, kao i o nemoi osmanskedrave da vojno zatiti Bosnu, u bitnom e profilirati opu bonjaku solidarnost, sudjelovatiu uspostavi politikog jedinstva i odrediti karakter bonjakih vojno-politikih zahtjeva premaosmanskoj vlasti.

U ii kritike osmanske unutarnje politike stoji kritika prema osmanskoj namjesnikojstrukturi u Bosni. Svo nasilje, uzurpacija zakona, neobuzdana politika samovolja,

nekontrolisano izrabljivanje stanovnitva, sve je to u bonjakoj kritikoj vizuri, njeno djelo.

Koncepcija bosanske autonomije***Dakle, formulisana je tako to se nije trailo odcjepljenje od Osmanskog carstva, nego svojavlast - vezir Bonjak i zatita sultana priznanje sultana. Bosanska autonomija je globalni

bonjaki koncepcijsko-politiki odgovor na totalnu disfunkciju osmanske vladavine u Bosni.Formulisan je tako to se nije trailo odcjepljenje i nezavisnost, nego svoja vlast i zatita podokriljem sultana. Formalno priznanje vrhovnog suvereniteta sultanovog, ali sa stvarno

autonomnom svojom bosanskom vlau, u tome se iskzuje bonjaka ideja autonomijeBosne.

Zahtjevi ***Bosanska autonomija podrazumijeva, prije svega, 1. ouvanje teritorijalnog

integriteta Bosne, odbijanja odcjepljenja bosanskih teoritorija i njihovo pripajanje Srbiji. Iz


18/32

18

ovakvog poimanja bosanske autonomije proizilazi i njena druga komponenta2. zahtjev zabosasnkim vojnim suverenitetom, hoe se oslonac na bosansku tradicionalnu vojsku.U koncepciju autonomije Bosne ukljuuju i bosanski 3. ekonomski suverenitet (da se Porta nemijea u upravljanje zemljom, a za taj ustupak dobit e 4000 kesa groa), 4. socijalno-pravnisuverenitet koji se eli usmjeriti na podruje zatite sirotinje, ali na nain da se ne pravi

razlika po vjerskoj osnovi, te zahtjev za 5.politikim suverenitetom Bosne kao drutveneindividue koja hoe vlast nad sobom, hoe da sami sebi izaberu bosanskog vezira Bonjaka.

U politikim zahtjevima pokreta za autonomiju prikrivena je i mrea neposrednih,pragmatinih interesa socijalnih aktera pokreta. Rije je naprvom mjestu o egzistencijalniminteresima bosanske elite moi, o osiguranju i zatiti njihove materijalne moi, njihovihimanjaoslanjanje na stare uredbe - zatita veleposjednikih imanja, hoe da sauva svojevladajue pozicije. Nije zanemariva ni subjektivna strana bonjake politike volje izraene ulinosti i praktinoj politici Huseina kapetana Gradaevia, a prije svega tu djeluje sasvimrazumljivo nedostatak politikog iskustva i diplomatske vjetine.Prokletstvo unutarbonjakih razdora, sukob izmeu Bonjakih velikaa, oslabitli su Bosnu.

Autonomija i bosanska unutarnja politikaGradaevieva unutarnja politika, proizala iz volje naroda, oslanja se na interese svihnjihovih struktura i interesa Bosne kao cjeline. Od posebne je vanosti da su se i projektautonomije i unutranja politika zasnivali na osvjetenoj predstavi da u Bosni egzistira jedan,etniki jednorodan bosanski narod, tek iznutra diferenciran razliitim vjerskihidentifikacijama. Gradaevi e unutarnju politiku usmjeravati mjerama koje mogu voditi kahomogenizaciji bosanskog naroda i prevladavanju njegovih unutarnjih antagonizama na

vjerskoj osnovi. Gradaevi omoguava da se otvori prva katolika kola u Bosni 1832,izgradi crkva i upski dvor.U svojim bujuruldijama trai zatitu sirotinje, otklanjanje svakognasilja, zatitu hrianskog stanovnitva.

Osmanski odgovorZa bonjako iskustvo samostalnosti u politici od presudne su vanosti osmanski odgovori na

bonjaki pokret. Osmanska vlast prozrijet e dublje znaenjeautonomije Bosne, zabonjakim politikim individualitetom i etnikih osmanlija i njihove pretenzije da vladajuBosnom. Samostalnost Bosne vidi kao njeno otcjepljenje, pristanak i prihvatanje tih zahtjeva

bilo bi kao sklapanje ugovora sa drugom samostalnom dravom to se nesmije prihatiti, jer idruge provincije Osmanskog carstva traitle bi isto.Pokret je uguen diplomatksim akcijama i na kraju vojnim sredstvima uz kasniju rigoroznusankcijsku politiku.

*** Konkretnohistorijski kontekstunutar kojeg se javlja pokret Husein-kapetana

Gradaevia, karakterizira vie momenata. Prije svega tu je, tradicijom posvjedoenaposebnost Bosne unutar osmanskog Carstva. Za razliku od drugih provincija, Bosna je

zadrala svoje ime i teritorijalni okvir koji se. Njen osebujni karakter proizilazio je izspecifinosti irenja islama u Bosni, to e za rezultat imati formiranje posebnogmuslimanskog drutva. Individualnost Bosne u pogledu ekonomskog poretka iskazivala se uatipinostima kao to su nasljednost zemljinih posjeda (timara), nie poreske obaveze islino. Na planu politike obrazovanja i politike promocije na dravne poloaje, osebujnost

bosanskog statusa potvrivala se dobrovoljnom regrutacijom muslimanske djece u adami-oglane. Individualitet Bosne u odnosu na druge osmanske provincije, u politikom pogledu,

oformio se i kao relativna samostalnost bonjakih aktera ekonomske, pravne, politike ivojne moi, kako u odnosu na centralnu osmansku vlast, tako i u odnosu na njenu


19/32

19

namjesniku reprezentaciju u samoj Bosni. Od posebnog znaaja je to to je Bosna podosmanskom vladavinom u sebi razvila specifine vojne strukture koje e se potvrivati kaoglavni stub bosanske odbrambene moi U cjelini gledajui, osebujni historijski statusBosne

proizilazio je iz injenice da je bila rubna pokrajina, pa je njen krajiki poloaj bio tlo nakojem se vremenom formirala masovna bonjaka narodna samosvijest i svijest o

historijskom individualitetu Bosne, a s tim i o njenim posebnim pravima u odnosu napretenzije centralne osmanske vlasti. U centru produkcije te samosvijesti stajali su akteri

bosanske elite moi kapetani i ajaniProjekt bosanske autonomije se argumentira na osporavanju legitimacijskih osnova

osmanske vladavine Bosnom i na osmanskoj politici naruavanja teritorijalne cjelovitostiBosne, a uz to i nesposobnost osmanske vlasti da obezbijedi vojno-odbrambenu sigurnost

Bosne i nesposobnost osmanske drave da osigura poredak sigurnosti, pravde i materijalnogblagostanja za sve stanovnike Bosne, a sve u percepciji bosanske elite moi

Gubitak autonomije i proces turcizacije, kao opta posljedica poraza pokreta, potvruje da jepokret shvatio ta kao skriveno stoji iza osmanskih vojnih reformi znao je idejomautonomije Bosne odgovoriti na panosmanizam, tj. panturcizam kao skrivenu bit osmanskog

projekta reformi. Druga presudna posljedica poraza pokreta je ekonomsko unitenje bosanskeelite moi. Vojni, politiki i ekonomski poraz bosanske elite moi, za svoju pozitivnukonzekvenciju imae to, da e, pogotovu za vrijeme A-U okupacije, borba za autonomijuBosne biti djelo najirih slojeva muslimanskog stanovnitva: sada na scenu stupaju narodnemase predvoene autoritetima iz srednjih i niih slojeva.

Fra Martin Nedi - PRVI ILIR BOSNERoen 1810.u Tolisi,selu Bosanske posavine.Nie kolovanje zavrio je u KraljevojSutjesci.Ve kao djeak zanosio se idejom narodnog osloboenja svih junih slavena,to se

pojaalo susretom s Ljudevit Gajem u Zagrebu.Zbog sadraja svojih ideja esto je pisao podpseudonimimaalovan od posavlja,ilir izBosne,Slavoljub Otadbinovi.Poznate su mudvije pjesme:Razgovor koga vile ilirkinje imadoe u Pramalitje1835. i Razgovor koga vileilirkinje imadoe u Pramalitje 1841..U prvoj izraava tugu to je Bosna porobljena od Turaka,a vile ilirkinje su personifikacijaostalih Junoslavenskih pokrajina i drava.On izraava snanu elju za osloboenjemBosne,ali i drugih junoslavenskih drava.U drugoj pjesmi,pored ostalih javljaju se i dvijenove vile Srbija i Crna Gora.

Osnovne ideje su mu bratstvo svih Junih Slavena bez obzira na vjeru,pa zagovara imeuvjersku toleranciju,a odupire se i hrvatskomi srpskom svojatanju Bosne.Njegov ideal

bio je Modernistika Bosna u kojoj bi svi ivjeli ravnopravno i gajili svoju kulturu i tradiciju.

Boravei u Vacu upoznaje se vie sa idejama Ljudevita Gaja i idejom ilirskog poketa.Rezultat Nedieve zagrijanost za ilirsku ideju nastala je njegova pjesma Razgovor koga VileIlirkinje imadoe u Pramalitju 1835. Ovo djelo nastalo pod uticajem ilirizma i slavenskeromantike na prilike u Bosni toga vremena. 1841. godine Nedi je napisao i drugu verziju

pjesme pod naslovom Razgovor Vilah Ilirkinja u pramalitje godine 1841. Ova pjesma je posvom sadraju, nita drugo do apel kojeg pisac upuuje svoj junoslavenskoj brai daoslobode Bonsu od turskog podanitva. Bratstvo, sloga, zajednitvo i ideja jugoslovenstvaideje vodilje kod Martia, dok osuuje razjedinjenost i u njoj nalazi osnovne uzroke stoljetnogrobovanja svih naih naroda pod tuincem.

Nedi uzroke nesloge i razjedinjenosti vidi u vjerskoj podvojenosti, oajava i nad dogaajemkoji se zbigo 1757. godine kada se Bosna Srebrena odvojila u crkvenom pogledu od Hrvatske

i Slovenije. U nacionalizmu i razjedinjenosti Nedi vidi osnovne razloge socijalnog poloaja


20/32

20

bosanske raje. On anatemizira nacionalistiki obojene pristalice kako onog srpskog tako ihrvatskog nacionalizma, prije svega zbog njihova svojatanja BiH.

Martin Nedi je kroz svoje pjesme upuivao poruku apel svoj slavenskoj brai, bez obzirana vjersku pripadnost, da pomognu ugnjetenoj i napaenoj sabrai u BiH, istovremno

propagirajui ideju ujedinjenja i bratske sloge meu slavenskim narodima.

Godine 1848. kulminirala je Nedieva revolucinarna ilirska misao, prije svega, iskazani buntprema neprijatelju. Revolucija je po njemu jedinstvena prilika da se svi krajevi oslobodetuinske vlsti, pogotovo izraene u njegovom spjevu Pokret godine 1848. i 1849..On je optereen milju da se Bosna ne moe sama osloboditi, pa stoga trai podrku i pomokod drugih bratskih naroda po krvi i vjeri. Pedesetih godina IX stoljea Nedi se sve vieokree Josipu Strosmajeru, pod ijim je utjecajem proveo posljednje godine svog djelovanja.Od njega prihvata politiku ideologiju koja je svojim sadrajem umnogome odgovaralaradikalnom ilirizmu.

DRUTVENA MISAO IVAN FRANJO JUKIIvan Juki, u redovnitvu Franjo, roen je 8.srpnja 1818 g. u Banja Luci u siromanoj obitelji.

Banjaluki upnik fra Franjo Sitni prihvati ga , opismeni, naui osnovama latinskog jezika I1830 g. posla ga u Fojniki samostan. Svo vrijeme proveo je u Bosni, uglavnom u Fojnici IVarcer Vakufu. 1852 biva protjeran iz Bosne, zemlje koju je toliko volio, bez prava povratka.

Prilike I ivot Ivana Franje Jukia imale su snaan uticaj na pievo djelo. Na njemu suvidljivi tragovi ilirskog pokreta I suvremenog ivota u Bosni. U strogo literarnom smislunjegovi radovi mogu se podijeliti na umjetnike, znanstvene I organizatorske. U njima suzastupljene lirske pjesme, putopisi, memoari I biografije. Jukiev najcjelovitiji knjievni rad uostvarenju veza izmeu pisaca I italaca je prvi bosanski knjievni asopis BOSANSKIPRIJATELJ . Ideje Jukia bile su sasvim ilirske: jedinstvo ilira, jedinstvo pisma, jezika I

pravopisa, suprostavljanje tuinu I osamostaljivanje. Prihvaanje ilirskog jedinstva, nastojanjeda se postigne jedinstvo pravopisa I jezika, da se ostvari razvoj narodne kulture I da se ivot

puka oslobodi ropskog poloaja osnovne su pokretake misli Ivana Franje Jukia. On jeputopisac iz ljubavi prema stvari, prema narodu.Juki se slui najiim narodnim jezikom.On priznaje posebna narodna obiljeja Hrvatima, Srbima I Bosancima, ali ih sve iz ilirskihideala naziva Ilirima.

Jukiev rad je u osnovi imao I politiku komponentu. Knjievno ujedinjenje junih Slavenailo je protiv politikih granica austrije I TurskeZa njega su svi bosanci Slaveni, to je zanjegovo doba revolucionarna misao. Stanje u Bosni kako ga je vidio Juki, bilo je takvo da suse reforme morale stvarno provesti. Juki sastavlja popis narodnih elja I nosi u Be da ih

preda austrijskim vlastima. Podnosioci trae socijalnu, politiku, kulturnu, vjersku I

prosvjetnu jednakost, razvoj gospodarstva, uvoenje suvremanih tekovina u ivotu( pote,tiskare, podnoenje javnog rauna narodu, reformu poreznog sustava, uprave, uvoenjemodernog obrazovnog sustava, slobodu sastajanja). Sudbina njegova odluena je onogtrenutka kada su njegove elje stigle u Carigrad. Zatoenitvo, izgon I bolest definitivno suga izbacili iz aktivnog ivota I prekinuli rad I razvoj linosti.Umro je 1857 poslije operacije uBeu gdje je I pokopan u ajednikoj grobnici sa jo tridesetak mrtvaca.

MEHMED AKIR KURTEHAJI***Opti kontekst njegova djelovanja

Muhamed akir Kurtcehic roden je 1844. godine u Bijelom Polju. Sam se obrazovao, citajuci

knjige, naucio je turski jezik, i rano stupio udravnu slubu. Na pocetku svoje slubenickekarijere bio je pisar u pljevaljskom kadiluku, a zatim radi pri sudu Novopazarskom sandaku.


21/32

21

Biva prebacen u Sarajevo u vilajetsku slubu da bi pocetkom 1868. godine bio postavljen zaurednika zvanickog lista Bosna. Krajem 1868. godine postavljen je za direktora Vilajetske

tamparije. Posao zvanicnog tumaca obavljao je u vilajetskoj vladi. Od pocetka 1872. godine igradonacelnik Sarajeva. Obolivi od tuberkuloze, posavjetu ljekara odlazi u julu 1872. godineu Bec na lijecenje, gdje i umire.

U procesu osmanske reforme u Bosni, pojavit ce se air Kutcehajic da bi u takvompovijesnom kontekstu medu Bonjacimamuslimanima, kao njihov odgovor novom vremenu,kako bi otvorio proces prosvjetiteljske djelatnosti. Dvije temeljne Kurtcehajiceve misli koje

trajno ulaze u batinu socijalne i politicke misli u Bosni i Hercegovini: aksiologijaprosvjetiteljstva i recepcija novinarstva kao instrumenta antielitistickog prosvjecivanja

naroda.

Motivi prosvjetiteljstvaU Kurtcehajicevom poimanju prosvjetiteljstvo je nacin ivota u njegovu totalitetu.Kurtcehajic ce pisati: covjecanstvu je ukras obrazovanost i sredstvo za civilizaciju. Izdiucirazum na pijedestal najvie vrijednosti, on ceradikalnoj kritici podvrci rairenost zabluda,

sujevjerja, dogmi, predrasuda. Pored kritike sujevjerja, predrasuda i zabluda, u krug njegoveprosvetiteljske kritike ulazi: opca ljudska indolencija prema sticanju znanja i obrazovanosti,

averzija prema koli i kolovanju, raskalaeni, dokoni ivot preputen jednokratnostihedonizma, svakovrsnoj ispraznosti i lijenosti duha, ignoriranje ili potpuna amnezija izvorne

narodne tradicije. Iza svih ovih parcijalnih kritika stoji jedna temeljna kritika prosvjetiteljska kritika neznanja uopce. Posebnost njegovog pojama prosvjetiteljstva jeste i

univerzalnost gradanskog zakona, o prirodnoj jednakosti ljudi iskazanoj u jednakoj

sposobnosti razumskog miljenja. Tu je i klasicni prosvjetiteljski motiv vjere u sposobnostisvih ljudi i naroda, bez obzira na razlike izmedu njih, da dopru do svjetla razuma.

U njegovom poimanju prosvjetiteljstva nalazi se jo jedna ideja ideja tolerancije, koja seiskazuje, prije svega, kao ideja meduvjerske tolerancije. Iza te meduvjerske tolerancije stoji

fundamentalna misao: bosanska samosvijest i svijest o bosanskohercegovackom

individualitetu unutar Osmanskog carstva.

urnalizam i slobodaPored obrazovnih institucija u Kurtcehajicevom iskustvu novine su glavni medij

prosvjetiteljske akcije. Novine su, kako to on kae, sredstvo da interese drave zastupa , oneslue optem miljenju, novinaje tu da na sve dobro i zlo motri i da onoga koga se ticeopomene i od zla odvraca i na dobro upucuje. I u svemu tome novine i novinarstvo imaju,

prije svega, prosvjetiteljskoedukativnu svrhu. U odnosu na vlast i politiku, Kurtcehajic

zagovara nezavisno i slobodno novinarstvo koje se umjesto partikularnih interesa, dri

istine.

SAFVET BAAGI****Politika kao kulturna politika

U Baagievoj svjetonazorskoj aksiologiji prosvjeta, domovina i Islampripadajuvrijednostima najvieg ranga. Muslimansku politiku unutar A-U reima definira prije svegakao kulturnu politiku iji je nosei stub prosvjetiteljstvo. Kulturna i prosvjetiteljska politikauope, podrazumijevaju otkrivanje i prisvajanje savremenihsaznanja i moderne nauke. Orujedananjeg vremena su knjige i prosvjetiteljstvo, a ne vojska. Reducirajui politiku na njenukulturno-prosvjetiteljsku dimenziju, mogu se identificirati i elementi jedne neosvjetenesociologije modernog znanja. On samo smatra da se nita ni u Islamu ni u bosanskoj tradiciji

ne protivi prihvatanju modernosti, te da tu lei napredak muslimana u BiH.


22/32

22

Sociologija muslimanske zajednice***

Dva su osnovna uvida implicitne kritike muslimanske zajednice u BiH : prvi je deskriptivni,odnosno dijagnostiki, o opem zastoju u njenom socijalnom razvoju, i drugi normativni, oosloncu muslimanske zajednice na samu sebe.

U skladu s manirima svog vremena, i Baagi se uputa u slikanje muslimanske etnosocijalne

psihologije. U cjelini po Baagiu u naem islamskom elementu vlada opa vrtoglavica. No,ovakve i druge priroene mane mogu se prevladati rehabilitacijom i afirmacijom islamskeetike. Pozitivne crte socijalne psihologije muslimanskog naroda nalazi u povijesti , i on e

prevladavanje naznaenih crta vidjeti u drutvenoj reafirmaciji unutarmuslimanskoghomogeniteta. On u sebi sadri nekoliko konstruktivnih elemenata: punu afirmacijumuslimanskog udruivanja kao vjerske dunosti, odnosno islamskom bratstvu. Drugi vid

promjene je u promjeni muslimanskog vrjednosnog odnosa prema sticanju bogatstva i

materijalnog bogatstva. Naprotiv, ne siromatvo nego bogatstvo Baagi e tumaiti kaoislamski imperativ. Demat treba da bude sredite unutarmuslimanskog dijaloga i definiranjaopeg dobra.On e kasnije uvoenjem bosanskog sabora insistirati na sreditu svebosanskesinteze, harmonije i konvergencije.

Koncepcija bonjatva***U jedno vrijeme A-U vladavine Baagi je javno manifestirao svoju hrvatsku identifikaciju.

Njegova identifikacija jebila s politikim hrvatstvom. Baagi je jedan od onih koji sumanifestirali bar javno ono to oznaavamo kao kolebljivi ili nesigurni etnikonacionalniidentitet. ta Baagi podrazumijeva pod bonjatvom? On prije svega u ovom ranom periodu

pod pojmom bosanskog naroda podrazumijeva bosanski muslimanski elemenat. Insistirajuina ovoj identifikaciji istovremeno se suprotstavlja politici kroatizacije i srbizacije Bonjaka.On insistira i na tome da se sauva bosansko ime i odbija svaku politiku preimenovanja bilo usrpsko ili hrvatsko ime. U bonjaki individualitet prije svega ulazi bonjaka samosvijest,Bonjaci su svjesni svoje narodne posebnosti. Ona je sauvana u zajednikom narodnomosjeanju koje je ivjelo u dravi s jednim grbom i zastavom. Baagi smatra da su Bonjaci

porijeklom Slaveni, ovom konstatacijom on Bonjake diferencira i od Turaka i od Srba iHrvata. Baagi preferira ideju bonjakog povijesnog kontinuiteta u tri aspekta. U njegovomuvidu postoji povijesni kontinuitet izmeu predislamske Bosne i Bosne pod osmanskom i A-U vladavinom. Bonjaci su bogumili koji su primili Islam te nemaju veze sa Srbima iHrvatima. Nadalje, postoji povijesni kontinuitet u bonjakoj kulturnoj produkciji, posebno uknjievnosti. Zatim u konstitutivne elemente bonjakog narodnog individualiteta uvrtava injegov jezik. Mada e kasnije deklarativno izjaviti da pie i govori hrvatskim jezikom, on uranom periodu dok je bio vezan za list Bonjakjezik kojim Bonjaci govore naziva

bosanskim jezikom. Baagi ostaje na stanovitu nacionalne superiornosti i povijesne misije

bonjakog plemstva.

Domovina, patriotizam i Islam***Pojmovi domovine i naroda su u ovom kontekstu gotovo istovjetni. Baagi domovinu neodreuje niti jednim drugim kriterijem osim da je ona kolijevka jednog te istog naroda. On ese u analizi domovine kretati u jednom diskursu kojeg oznaavamo kao naturalistiki diskurs.Dakle, on poima fenomen domovine u kategoriji naturalizma i njegovih varijanti, i to

geografizma i organicizma. Domovina je ontogenetski fenomen ivog svijeta. U uemantropolokom smislu domovina je bioloka stvarnost kao i porodica. Kad je ljudski odnos

prema domovini pozitivan i osvijeten, Baagi ga oznaava kao patriotizam. Za domovinu seraduje, alosti, zanosi i daje rtva. Baagi navodi da je patriotizam i islamski imperativ. On

kritikuje injenicu da se u porodinom i kolskom odgoju pomalo zaboravlja duh patriotizma.


23/32

23

Najvaniji je patriotski rad za narod i domovinu, rad za dobrobit naroda i BiH. Baagi negovori o narodu nego o narodima BiH koji je iznutra izdiferenciran ali je jedan

Dravo-pravni status Bosne i HercegovineMuslimani imaju pravo na BiH , i to historijsko i prirodno pravo. Dunosti inteligencije i jesu

ova odbrana, zatim ureenje vakufsko-mearifske autonomije, zatita islamskih svetinja.Baagi e unutar doktrine o historijskom i prirodnom pravu muslimana na BiH u osnovizastupati ideju bosanskohercegovake autonomije. Muslimanskom klubu u bosanskomSaboru savjetuje da stane u odbranu autonomnog statusa BiH. Baagi e u jednom periodune znajui ishod I svj. rata prihvatiti ideju sjedinjenja Bosne Hrvatskoj s izvjesnomautonomijom. Ovu e ideju kasnije napustiti i izjuavie da prihvata program Narodnog vijeadrave Srba, Hrvata, Slovenaca.

Kritiki rezime Baagieve misliModel politikog miljenja kojeg smo nazvali funkcionalni konformizam u Baagievomrukopisu smatramo bitnom komponentom u historiji socijalne i politike misli u BiH. U tako

pojmljenoj politici mogu se identificirati elementi jedne ne osvjetene sociologije znanja. Ongovori o opem prosvjeivanju koje ukljuuje recepciju moderne nauke. Baagi narode uBiH ne svodi na vjersku, etniku, narodno-neutralnu zajednicu. On je prepoznaje i u njenomnarodnom individualitetu. Baagi je protiv pojava autosrbizacije i autokroatizacije.Insistirajui na povjesnokulturnim dimenzijama bonjatva, on se pribliava evropskom

poimanju nacije. U bitne zasluge Baagia ulazi i autonomija Bosne gdje je on oznaava kaohistorijsko i prirodno pravo muslimana. On e i na najvii rang izdii bosanski patriotizamkao sredite i izvorite opeg dobra, tolerancije, sloge i bratstva.

SAKIB KORKUT***

Pojam i preferencije kritike

On je zagovornik estitekritike koja treba da pomogne i popravi, a ne da nebratski navodii ublati. Prvi uvjet dobre kritike je poznavanje predmeta o kojem se govori, zatim ona mora

biti analitina, logina i konzistentna u konkluzijama. To podrazumijeva da kritiar posjedujelogiku, rasudnu mo, odnosno otro oko i zdravo zakljuivanje.

Poimanje panislamizmaZa njega je Islam sredite vrijednosnog orjentiranja, apsolutno izvorite normativnihimperativa i povjesnih anticipacija. Korkut je otuda islamski mislilac pa njegovo miljenjetretiramo kao legitimnu paradigmu islamskog miljenja na tlu BiH. njegov vrjednosni imisaoni panislamizam ne tumaimo u pejorativnom smislu, s stajalita intolerantnog i

narcistikog evropeizma. Njegov se panislamizam sastoji u tome da on promatra, percipira,vrednuje iz horizonta islamske dogmatike i njenih priznatih izvora i autoriteta. Islam se ponjemu izdvaja od ostalih vjera po tome to on ne samo da brine o ahiretskom djelu ljudskogivota, nego se brine i za sutra, ovdje na dunjaluku, Islam svojski zagovara rad i marljivost inastojanje da ovjek bude koristan lan ljudske zajednice. Po Korkutu Islam je borba i ivot,otpor i energija. On e i publicirati islamsku etiku altruizma, Islamska je sutina robovanjeAllahu d.. samilost i ljubav prema zajednici i dobra te zajednice. Sa ovog stajalita on ekritikovati anadobne islamske institucije i njhove personalne protagoniste. A povratak

izvornom Islamu jeste temeljna pretpostavka opstanka i napretka muslimanske zajednice.

Inteligencija, Islam, demokratija i voe

On kritikuje prije svega akademiare zbog njihove politike kao i recepcije prohrvatskog iprosrpskog nacionaliziranja muslimana, zatim podrke balkanskim ratovima protiv Turske,


24/32

24

radikalnu evropejzaciju. Njegova se kritika odnosi na tumaenje veze i odnosa izmeuinteligencije i naroda. Kritikuje njihov idealizam koji je izgubio vezu s empirijom

muslimanske zajednice kao i ravnoduni odnos spram afirmacije vjerske i prosvjetno-vakufske autonomije. Zatim kritikuje njihovu participaciju u procesima vlastitog separisanja i

unutarnjeg cjepanja muslimanske zajednice. On insistira na tome da akademska inteligencija

pomogne narodu, te isto tako insistira na jednakosti uslova obrazovanja izmeu akademske ivjerske inteligencije. On kritikuje i stratum uleme. Nije Islam uinio narod zatupljenim izaostalim, nego je to uinila nesposobna ulema. On uz vjerski studij predlae ulemi isvjetovnu izobrazbu, a ulemi nedostaju i osobine voe. Unutarmuslimanske odnose Korkutosmiljava na naelu demokratskog ethosa. Otuda i afirmira osnovni princip autonomije:upravlja islamski narod putem izbornih organa vakufsko-mearifske uprave. Institucije su

ograniene voljom naroda i najirih njegovih masa. On je kritiar vanzakonitosti, uzurpacijeizbornih mandata. Dematska skuptina je narodu najblii organ.. Demokratija kod K. neiskljuuje instituciju voe.

Kritika evropocentrima

Korkut je kritiar recepcije evropskih vrijednosti i to onakokako se ona vri i publicira unutarmuslimanskih akademiara. On upozorava na tetnost ovog pravca i zle posljedicekoje e izovakvog rada neminovno slijediti. Umjesto to se pozivaju na govore evropskih diplomata,muslimani treba da se pozivaju na svetu knjigu. On je kritiar recepcije svega sa Zapada, jerse kod nas prihvata i ono to je dobro i to je loe. On ne prihvata ni evropski prosvjetizam jersmatra da Islam moe obradovati ovjeka kako treba i da krivica nije u Islamu i orjentu, jer bionda i Grci koji su orjentu mnogo blie bili u svakom smislu zaostali, to nikako nije sluaj.Krivica je u akademskom miljenju i u ulemi O, kako si grijean, islamski narode, kako stekrivi hode i inteligencijo.

Misionarstvo i prozeletizam

U najrelevantnije dimenzije Korkutovog javnog diskursa ovdje uvrtavamo njegovuracionalnu demistifikaciju upravo na evropskom Zapadu figurirajueg fenomena nacionalnogmisionarstvamesijanstva. U njegovom uvidu ovaj fenomen se javlja kao kulturna ioslobaajua misija Srbije, C. Gore, Grke i Bugarske. Rije je dakle o tome da se balkanskedravice bore protiv varvarstva i azijatstva za sluenje civilizaciji. U tijesnoj vezi sa ovim je i

poseban oblik religijskog mesijanstva zvani prozeletizam. Korkut zna za prozeletizam kao

historijski fenomen. On je kritizira i odbacuje tadlerovo miljenje da su papini zakoni iznaddravnih zakona. Prozeletizam je najgrublji oblik suspenzije graanskih prava.

Poimanje nacionalne indiferencije, pansrbizma i pankroatizma

Korkut polazi od toga da su Srbi i Hrvati jedan narod s dva imena. I muslimani u BiH su treidio tog naroda. Hrvati zastupaju trijalistiko ureenje Monarhije, dok Srbi zastupajupripajanje BiH Srbiji. Uz sve meusobne antagonizme ove dvije projekcije dijele zajenikistav prema muslimanima: politiku dehumanizacije kao i politiku prosrpske i prohrvatske

nacionalizacije. Dehumanizacija se opisuje krajnje pogrdnim, animalnim, oronulim opisima

stanja muslimana, te se navodi spas iz ove situacije, a to je nacionalizacija muslimana.

Nacionalna indiferencija je njegov odgovor na gore navedeno stanje. Korkut savjetuje da

muslimani treba da stoje na neutralnom terenu, da budu nacionalno indiferentni. Samo se

osiguranje ivotnog opstanka moe postii odbacivanjem srpske i prohrvatske nacionalizacije.Muslimani treba da se okrenu sebi i da uvaju svoju autonomiju i svoj islamski identitet. On

pledira ethos i politiku koegzistencije na elu meusobnih autonomija. Na tim osnovama i

kod muslimana se moe razviti domovinska svijest.


25/32

25

VASO PELAGI***Koncepcija socijalizma ***Pelagi razlikuje patrijarhalni , antiki, bogoslovski, utopijski, revolucionarni, komunistiki,anarhistiki i nauni ili radniki socijalizam iji je najjai predstavnik Karl Marx. Pelagi sedeklarira kao tuma, sljedbenik i populizator upravo naunog socijalizma. On je smatrao da je

socijalizam historijska dunost, onje izraz socijalne prirode ljudstva. Jednakost je vrhunskisocijalistiki ideal, ali i on je izraz prirodnih zakona. Temeljni zakon koji vrijedi i za prirodu iza ljudsko drutvo jeste zakon napretka koji se ostvaruje dugotrajnim radom, prilagoavanjemi usavravanjem. Socijalizam je izraz bh prirodnih i historijskih zakona, on dovodi do drutvau kome je narod istinski vladalac. Vlast je mona jer ima kapital i u svojim rukama dri savnarod i njime upravlja bez ikakve milosti. Svijet je po Pelagiu izdiferenciran na svijet koji ondjeli na tabor ugnjetaa i tabor ugnjetenih. Samo socijalizam moe da prevazie i srui ovu

podjelu i uspostavi jednakost.

U pogledu uspostavljanja socijalizma on navodi socijalne metode koje mogu biti ili revolucija

(nasilje) ili reforme (evolucija)narod ima pravo na svaki od ovih naina kako bi sebiosigurao bolje sutra. Odabir neke od metoda zavisi iskljuivo od konkretno historijske

okolnosti, prirode drave ali oba naina su dozvoljena. Mada Pelagi preferira posebno usrbijanskom kontekstu metode reformi. Pelagi identificira pet faktora koji su stvaralirevoluciju i revolucionare. To su: religija, plemstvo, monarhizam i dijastinizam, kapital i

kapitalizam. Krivac revolucije je besna tiranija vlastodraca nad naukom socijalizma ipolitikom njene praktine objektivacije. Po Pelagiu historijska alternativa je: ili historijskapropast ili pobjeda socijalizma. On socijalizam poima kao sekularnu, svjetovnu religiju.

Sloboda politikog udruivanja ulazi u vrh Pelagieve politike aksiologije, ali zbog okolnostiu Srbiji on pledira na udruivanje cijelog naroda u borbi za u

historija soc i pol misli (autosaved)

Documents