1

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS

Prof.dr.sc. Damir Bucković

eBook

HISTORIJSKA GEOLOGIJA 2

Mezozoik i Kenozoik

Zagreb, 2006.

2

Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu klasa: 032-01/06-01/32, broj:380-02/6-06-4, od 14. studenoga 2006., ovom rukopisu odobrava sekorištenje naziva Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu - Manualiauniversitatis studiorum Zagrabiensis

3

PREDGOVOR

eBook ("elektronička knjiga") Historijska geologija 2 napisana je prema nastavnomplanu predmeta Historijska geologija 2 sa preddiplomskog znanstvenog studija Geologije naPrirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predstavlja drugi dio vrloopširne materije Historijske geologije, a koji se odnosi na mezozoik i kenozoik.

Knjiga je nastala zbog potrebe studenata geologije Prirodoslovno-matematičkogfakulteta Sveučilišta u Zagrebu za objedinjenim udžbenikom na hrvatskom jeziku koji bi najednom mjestu dao danas opće prihvaćene spoznaje o razvoju Zemlje i života na Zemlji tijekommezozoika i kenozoika, a istovremeno i osnovne spoznaje o razvoju današnjeg prostoraRepublike Hrvatske tijekom tog razdoblja. Ona nije originalno udžbeničko dijelo, nego jekompilacija recentnih geoloških spoznaja iz nekoliko suvremenih američkih udžbenika, te izmnogobrojnih znanstvenih radova hrvatskih geologa koji se bave mezozojskom i kenozojskomproblematikom prostora Republike Hrvatske. Njena namjera je omogućiti studentima i svimzainteresiranim čitateljima upoznavanje sa glavnim zbivanjima i promjenama kroz koje jeprolazila Zemlja od početka mezozoika pa do pojave čovjeka, a i onima iz mezozoika i kenozoikasa današnjeg prostora Republike Hrvatske. Ovdje izloženo gradivo mjestimice i nadilazi nastavniplan iz predmeta Historijska geologija 2, no pri tome ne smatram da su te dodatne dionice tekstasuvišne, nego one korisno mogu poslužiti kao dodatna informacija pri spremanju ispita izkomplementarnih predmeta preddiplomskog i/ili diplomskog studija geologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Naravno, nemam iluzija da je u ovoj knjizi sveobuhvatno i najispravnije prikazan razvojZemlje tijekom mezozoika i kenozoika, te razvoj i građa mezozojsko-kenozojskog prostoradanašnje Republike Hrvatske, no prednost je upravo ovakvih "elektroničkih knjiga" mogućnostlagano izvedivih i čestih nadopuna, dinamikom pojavljivanja novih spoznaja i dostignuća kako usvjetskoj, tako i u domaćoj znanosti.

Vjerujem da će i zainteresirani studenti srodnih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ovdjenaći niz korisnih informacija i pojašnjenja vezanih za osnove prostorne i vremenske dinamikeZemlje, a s kojom se u manjoj ili većoj mjeri susreću tijekom svojih studija.

Zahvalnost izražavam stručnim recenzentima Sveučilišta u Zagrebu:

dr.sc. Ivanu Blaškoviću, redovitom profesoru u miru Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta,dr.sc. Zlatanu Bajraktareviću, redovitom profesoru Prirodoslovno-matematičkog fakulteta,dr.sc. Davoru Paveliću, izvanrednom profesoru Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta,dr.sc. Draženu Balenu, izvanrednom profesoru Prirodoslovno-matematičkog fakulteta,

koji su detaljnom analizom i nizom korisnih sugestija umnogome poboljšali prvotni tekst oveknjige. Isto tako, veliku zahvalnost dugujem i akademiku Ivanu Gušiću, redovitom profesoruPrirodoslovno-matematičkog fakulteta, koji je kao "neformalni" stručni recenzent odvojio dostavremena za čitanje ovog teksta, te dao prve i temeljne primjedbe i sugestije.

U radu na ovoj knjizi podržavala me nada da će ona pridonjeti poticanju i unapređenjunastave geologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ukoliko tobude samo dijelom ispunjeno, onda sve ovo što slijedi u narednim poglavljima ima svoj pravismisao.

U Zagrebu, tijekom jeseni 2006. Autor

4

SADRŽAJ

7. FANEROZOIK 67.4. Mezozoik 67.4.1. Trijas 77.4.1.1. Živi svijet trijasa 87.4.1.1.1. More 87.4.1.1.2. Kopno 97.4.1.2. Paleogeografija trijasa 127.4.1.2.1. Geodinamski razvoj krških, Vanjskih Dinarida 137.4.1.3 Razvoji trijasa 167.4.1.3.1. Kontinentalni razvoj trijasa (u Velikoj Britanij Rusiji i SAD) 167.4.1.3.2. Epikontinentalni (germanski, borealni) razvoj trijasa 177.4.1.3.3. Marinski (alpski, tetijski) razvoj trijasa 187.4.1.3.3.1. Razvoj trijasa u sjevernim vapnenačkim Alpama (Austrija) 187.4.1.3.3.2. Razvoj trijasa u južnim vapnenačkim Alpama (Austrija, Italija, Slovenija) 197.4.1.3.3.3. Razvoj trijasa u Dinaridima 217.4.2. Jura 247.4.2.1. Živi svijet jure 257.4.2.1.1. More 257.4.2.1.2. Kopno 277.4.2.2. Paleogeografija jure 327.4.2.3. Razvoji jure 347.4.2.3.1. Epikontinentalni (borealni) razvoj jure 347.4.2.3.1.1. Švapsko-franački bazen 347.4.2.3.1.2. Anglo-pariški bazen 357.4.2.3.2. Marinski (alpski, tetijski ) razvoj jure 367.4.2.3.2.1. Razvoj jure u zapadnim Alpama (Francuska, Italija, Švicarska) 377.4.2.3.2.2. Razvoj jure u sjevernim vapnenačkim Alpama 387.4.2.3.2.3. Razvoj jure u južnim vapnenačkim Alpama 387.4.2.3.2.4. Razvoj jure u Dinaridima 397.4.2.3.2.4.1. Unutrašnji Dinaridi 397.4.2.3.2.4.2. Vanjski Dinaridi 417.4.3. Kreda 477.4.3.1. Živi svijet krede 487.4.3.1.1. More 487.4.3.1.2. Kopno 507.4.3.2. Izumiranje krajem krede 527.4.3.2.1. Uzroci izumiranja 527.4.3.3. Klima krede 557.4.3.4. Paleogeografija krede 577.4.3.5. Razvoji krede 597.4.3.5.1. Epikonetinentalni (borealni) razvoj krede 597.4.3.5.2. Marinski (alpski, tetijski) razvoj krede 617.4.3.5.2.1. Razvoj krede u zapadnim Alpama 617.4.3.5.2.2. Razvoj krede u sjevernim vapnenačkim Alpama 61

sl.13sl.14

sl.68

5

7.4.3.5.2.3. Razvoj krede u južnim vapnenačkim Alpama 617.4.3.5.2.4. Razvoj krede u Dinaridima 627.4.3.5.2.4.1. Unutrašnji Dinaridi 627.4.3.5.2.4.2. Vanjski Dinaridi 637.5. Kenozoik 727.5.1. Paleogen 737.5.1.1. Živi svijet paleogena 737.5.1.1.1. More 737.5.1.1.2. Kopno 747.5.1.2. Paleogeografija i klima paleogena 777.5.1.2.1. Paleogeografija paleogena na prostoru Europe 807.5.1.3. Razvoj paleogena u Vanjskim Dinaridima 827.5.1.4. Paleogenski bazenski prostor Unutrašnjih Dinarida 867.5.2. Neogen 887.5.2.1 Živi svijet neogena 887.5.2.1.1. More 897.5.2.1.2. Kopno 897.5.2.2. Klima neogena 917.5.2.3. Uzroci pleistocenskih glacijacija 957.5.2.4. Paleogeografija neogena na prostoru Tethysa 967.5.2.5. Razvoj neogena u području središnjeg Paratethysa 987.5.2.6. Razvoj neogena u području Vanjskih Dinarida 1017.5.2.7. Razvoj neogena u području Jadranskog bazena 102DODATAK: Osnove geološke građe Alpi 104LITERATURA 106LITERATURA - DODATAK (Porijeklo slika - izvori) 108KAZALO 111

sl.262

sl.287

6

7. FANEROZOIK7.4. Mezozoik

Kada uzmemo u obzir primitivan život u paleozoiku i gotovo moderan život tijekomkenozoika, mezozoik, u stvari, predstavlja razdoblje "srednjeg života", odnosno srednji stadij uevoluciji života. Započeo je nakon masovnog permskog izumiranja koje je naročito pogodilomarinske zajednice tako da je izumrlo otprilike 90 - 95 posto vrsta marinskih organizama(fusulinidne foraminifere, graptoliti, trilobiti, tetra- i tabulatni koralji, plakodermi, pelikosauri),dok su one koje su preživjele bile znatno reducirane (mekušci, briozoi, brahiopodi, bodljikaši,morski psi).Mezozojska era dijeli se na tri perioda (tab.10 - Podjela mezozojske ere):

KREDA 146 - 65,5 mil. god.

JURA 200 - 146 mil. god.

TRIJAS 251 - 200 mil. god.

Početkom trijasa, superkontinent Pangea poprima svoj konačni izgled i maksimumpovršine ima upravo početkom trijasa, da bi se onda od gornjeg trijasa počeo fragmentirati, takoda je prije kraja jure Gondwana ponovno bila odvojena od Laurazije oceanskim prostorom.Tijekom krede ovo fragmentiranje prijašnje Pangee još je više napredovalo i kontinentalnifragmenti su sve više počeli poprimati današnje obrise i raspored.

Nakon masovnog izumiranja s kraja perma, živi svijet postupno se počinje obnavljati.Do kraja trijasa mekušci nanovo doživljavaju procvat (naročito amoniti) i postaju znatnoraznovrsniji no što su bili tijekom paleozoika

Za razliku od paleozojskih, marinski okoliši tijekom mezozoika bili su nastanjeni imorskim gmazovima, te "modernijom” skupinom koralja (Hexacorallia).

Na kopnu, golosjemenjače, koje su počele prevladavati tijekom perma, nastavile sudominaciju, a sredinom krede počinju se javljati i prve kritosjemenjače.

U gornjem trijasu javili su se i leteći gmazovi, a krajem jure i prve ptice. Krajem trijasajavili su se i sisavci, ali su tijekom čitavog preostalog dijela mezozoika ostali podređeni i malihdimenzija.

Najdramatičniji događaj u kopnenom životu mezozoika bio je nagli i raznovrstan razvojdinosaura, naročito tijekom jure.

sl.1

tab.10

7

7.4.1. Trijas

Naziv trijas ustanovio je 1834. Friedrich August von Alberti, a izveden je iz trodjelnepodjele stijenskog kompleksa u Njemačkoj gdje se, odozdo prema gore, mogu izvojiti:

1) Buntsandstein (šareni pješčenjak)2) Muschelkalk (školjkoviti vapnenac)3) Keuper (izvedeno iz köper - šarena tkanina)

Ovakav stijenski razvoj trijasa, međutim, samo je jedan od razvojnih tipova trijasa, akojeg nazivamo germanski ili epikontinentalni ili borealni (sjeverni) razvoj trijasa. Drugačije jerazvijen tzv. alpski ili marinski, odnosno tetijski trijas, no ipak, naziv trijas izveden iz stijenskograzvoja u Njemačkoj, ostao je u upotrebi, a razvoj alpskog trijasa vremenski se pokušaokorelirati sa trodjelnom podjelom germanskog trijasa na slijedeći način (tab.11 - Podjela trijasa)

PERIODGERMANSKI

TRIJAS ALPSKI TRIJASprije sadašnjosti umilijunima godina

TRIJAS

KeuperRet

NorikKarnik

LadinikAnizik

OlenekijSkit =

Induan

204 - 200217 - 204228 - 217

237 - 228245 - 237

250 - 245

251 - 250

Muschelkalk

Buntsandstein

Osim po litologiji (tipovima stijena), odnosno okolišima taloženja, ova dva razvoja imajujoš jednu zanimljivu razliku. Naime, dok je germanski trijas taložen na laurazijskom dijeluPangea-e, alpski je taložen na njenom gondwanskom šelfnom, mjestimice i dubokovodnom,dijelu, da bi se i taj dio tijekom mlađih razdoblja mezozoika zbog kontinentalnih gibanjaizdignuo i pripojio sjevernim euroazijskim kontinentalnim prostorima, tj. Europi.

Trijas je bio period tople klime. Najveći dio Pangea-e imao je cjelogodišnju toplu i suhuklimu jer je njena duboka unutrašnjost bila izolirana od hlađenja i ovlaživanja iz smjera jakoudaljenog oceana. Ipak, mjestimična prisutnost ugljevitih naslaga i na višim sjevernim i južnimgeografskim širinama, kao i prisutnost fosilnih ostataka velikih vodozemaca, ukazuju da je klimana tim prostorima ipak ponekad bila i malo vlažnija (monsuni). Tijekom trijasa nije bilo polarnih

tab.11

8

ledenih kapa, a globalna morska razina bila je niska zbog postojanja jedinstvenog kopna (ali stendencijom postupnog porasta). Granica trijas-jura obilježena je značajnim masovnimizumiranjem živog svijeta u moru i na kopnu, tijekom kojeg je samo u morima izumrlo oko 20% marinskih familija. Ovo masivno izumiranje najvjerojatnije je uzrokovano "zagađenjem"atmosfere velikim količinama ugljičnog i sumpornog dioksida, te aerosolom, a kao posljedicamasivnih vulkanskih erupcija bazalta u prostoru Centralno-Atlanske magmatske provincije(CAMP) prilikom pucanja Pangea-e (današnji središnji Brazil, istočna Sjeverna Amerika,zapadna Afrika, Iberija, SZ Francuska).

7.4.1.1. Živi svijet trijasa

7.4.1.1.1. More

Unutar marinskog živog svijeta trijasa,najznačajniji su: 1) Amoniti - smatra se da supermsko izumiranje preživjela samo dva rodaamonita, a onda se tijekom donjeg trijasa razvilooko 100 novih rodova amonita ceratitne suture.Većina ih vuče porijeklo od roda Ophiceras (sl.137 -Ophiceras), a koji se razvio iz gornjopermskog rodaXenodiscus.

2) Školjkaši ipuževi - njihovifosilni ostacitakođer su česti u trijaskim sedimentima, no ipak, njihovaraznovrsnost je bila znatno manja nego od amonita. Vrlo ječest rod Claraia koji se mogao naći u čitavom obalnompojasu Pangea-e, pa čak i u dubokom moru (sl.138 - Claraia).3) Brahiopodi - relativno su česti u trijaskim sedimentima.Tijekom preostalog dijela mezozoika njihova raznovrsnostopada, a to se nastavlja i tijekom kenozoika, pa su i danas

prilično rijetki.4) Koralji - u srednjem trijasu javlja se i nova skupina; Hexacorallia (sl.139 - Neki heksakoralji

trijasa). Oni su u početku izgrađivali malekoraljne humke veličine do najviše 3metra iznad dna mora i sa samo nekolikorazličitih rodova, da bi do kraja trijasa tekolonije postajale veće i raznovrsnijerodovima (do 20-ak rodova). Ovi koraljisve do kraja trijasa, odnosno početkajure, nisu živjeli u simbiozi s algama, akoje su kasnije inkrustrirale njihovupovršinu zaštićujući ih time od udaracavalova. Od tada su i koraljni grebeniveći.5) Morski gmazovi - i to najprije

sl.137

sl.4

sl.137

sl.139

sl.138

9

predstavnici skupina Placodontia kojisu prilično nalikovali današnjimkornjačama, zatim Nothosauria skratkim nogama gdje su još bili prisutniprsti, dugim vratom, a koji su živjeli ina kopnu i u moru. To su bili prvigmazovi koji su počeli obitavati i umoru. Oni koji su im uglavnomnalikovali izgledom, osim što nisu imaliprste i noge nego peraje, bili supredstavnici skupine Plesiosauria. Onisu bili prevladavajući marinski gmazovi- predatori tijekom cijelog mezozoika.Prisutni su i predstavnici skupineIchthyosauria - riboliki gušteri,vanjštinom posve nalik na današnjedupine (i ribe) (sl.140 - Stratigrafski

rasponi glavnih grupa morskih gmazova).6) Vapnenačke alge - naročito su česteod srednjeg trijasa.

Sve ostale skupine marinskihorganizama, kao npr. bodljikaši (ježincii zvjezdače zamjenjuju paleozojskeprevladavajuće krinoide), belemniti, člankonošci bili su znatno rijeđi. Krajem trijasa, kao jedna odposljedica globalnog izumiranja sa granice trijas-jura, nestaju i konodonti, odnosno organizmikoji su ih "sadržavali" (Conodontophorida).

7.4.1.1.2. Kopno

Kopneni biljni svijet nije bio bitnijezahvaćen permskim izumiranjem pa je takoprijelaz iz tipične paleozojske flore paprati utipičnu mezozojsku floru golosjemenjača započeojoš tijekom perma. U trijasu je ta floragolosjemenjača postala samo još prisutnija.Izdvajaju se skupine Cycadinae (danas rijetketropske biljke nalik palmama - sl.141 - recentna

cikadina iz Južne Afrike), Coniferae (četinjače) (danasborovi, smreke, jele), Ginkgoinae (danas npr.Ginkgo biloba). Što se kopnenog životinjskogsvijeta trijasa tiče, fosilni nalazi su poznati samoiz područja Karroo bazena u Južnoj Africi i spodručja Urala. Na prostoru Karroo bazenaposebno su česti fosilni nalazi sinapsidnihgmazova (onih s razvijenim samo donjim paromslijepoočnih otvora) (diapsidni: s dva para

sl.8

sl.6

sl.140

sl.141

10

sljepoočnih otvora, anapsidni:koji nemaju slijepoočnihotvora). Naslage koje su takvimnalazima najbogatije pripadajuBeaufort seriji. Radi se okopnenim, riječnim klastitimataloženim tijekom razdobljasrednji perm-donji trijas, uzpovremene ingresije mora.Neposredno ispod graniceperm-trijas vidljiv je i naglinestanak velike

većine gornjopermskihsinapsidnih gmazova iz skupine Therapsida, sličnih sisavcima (diferencirani zubi, noge viševertikalno položene u odnosu na tijelo, vjerojatno toplokrvni), npr. slatkovodni Mesosaurus (sl.8- 142 - Mesosaurus). U tim prijelaznim trijasko-permskim naslagama česti su i ostaci biljojedaLystrosaurus-a (sl.143 - Lystrosaurus) i mesojeda Thrinaxodon-a (sl.144 - Thrinaxodon).

Terapsidni gmazovi obnavljaju svoj razvoj u trijasu, a potkraj trijasa iz njih se razvijajusisavci. Ipak, ti najraniji sisavci nisuse uspjevali jače razviti zbogistovremenog snažnog razvojagmazova, pa su bili prevladavajućihveličina današnjih mačaka. Nitinajraniji trijaski gmazovi nisu bilivelikih dimenzija, ali u odnosu nasisavce bili su bitno pokretljiviji.

Ta njihova tadašnja, a ikasnija izrazita pokretljivost vučeporijeklo iz ishodišne skupine iz kojesu se razvili svi ostali gmazovi;Thecodontia, čiji su predstavniciimali dvonožni način kretanja(stražnje noge jače, a prednjeslabije) i bili su dužina od 20-tak cmdo 1 m (sl.145 - Hesperosuchus, sl.146 - Lagosuchus), a tek su neki bili i četveronožni (sl.147 -Rutiodon).

Od tekodonta razvili su se tijekom gornjeg trijasa i "pravi" dinosauri (redovi; Saurischia,sl. 148 - Coelophysis i Ornitischia) koji su imalirazvijeniju čeljust i drugačije građenu lubanju(diapsidnu; s dva para sljepoočnih otvora, dok tekodonti

sl.142

sl.143

sl.144

sl.144

sl.145sl.144

11

nemaju slijepoočnihotvora: anapsidni tiplubanje). Do kraja trijasa tinajprimitivniji dinosauriveć su poprimali dužine ido 6 m.

Od tekodonta ugornjem trijasu razvili su se i predstavnici gmazova iz skupine Crocodilia, koji su tijekomcijelog mezozoika bili morski.

U gornjem trijasu javili su se i letećigmazovi skupine Pterosauria šupljih kostiju poputptica, ali s repom i zubima u čeljustima. Javili su sei leteći gušteri skupine Lepidosauria (sl.149 -Sharovipteryx).

.

sl.146

sl.147

sl.148

sl.149

12

7.4.1.2. Paleogeografija trijasa

Tijekom perma i na prijelazu u mezozoik, jedinstveni kontinent Pangea (od grčkog "sva Zemlja")prostirao se s obje strane ekvatora (sl.150 - Paleogeografija Zemlje tijekom perma). Na zapadnoj straniPangea-e nalazio se ocean Panthalassa, a s njene istočne strane u nju je kao duboki zaljev zadiraoPaleotethys kao dio oceana Panthalassa. Godine 1915. njemački metereolog Alfred Wegener usvom je radu "On the Origin of Continents and Oceans" pretpostavio da je prije otprilike 200milijuna godina postojao jedinstveni superkontinent kojeg je nazvao Pangea, a koji se tijekomgornjeg trijasa počeo raspadati, da bi do kraja krede dijelovi Pangea-e bili međusobno potpunorazmaknuti. Ti fragmenti prijašnje Pangea-e umnogome su nalikovali današnjim kontinentima.Na ideju o postojanju jednog takvog jedinstvenog kontinenta Wegener je došao uočavanjemčinjenice da se istočna obala Južne Amerike može fino uklopiti uz zapadnu obalu Afrike. No uprvi trenutak niti on u tako nešto nije bio potpuno uvjeren. Tražio je dodatne dokaze. I našao ih je:1) Naime, prisutnost fosila primitivnog slatkovodnog gmaza Mesosaurus-a samo na jednomuskom području istočneJužne Amerike (južniBrazil) i zapadne južneAfrike, bio je jasandokaz da je taj prostornekad bio spojen.Također to vrijedi i zanalaze Lystrosaurus-a uAfrici, Indiji, Antartici,Rusiji i Kini2) PapratnjačaGlossopteris (i čitavaGlossopteris flora) kojaje tijekom perma raslasamo u umjerenim dosubpolarnim uvjetimanađena je nalokalitetima u Africi,Australiji, Indiji, JužnojAmerici i Antarktici ,od kojih su neki danas iu tropskom pojasu.Stoga je bilo jasno da suse nekad morali nalazitisjedinjeni u umjerenom do subpolarnom klimatskom okružju.3) Postoje sličnosti i u građi terena; npr. Apalači se pružaju prema Newfoundland-u i tada nestajuda bi se istovrsne i istovremene strukture našle i na Grenlandu i sjevernoj Europi.4) Istovremeni (permski) glacijalni sedimenti nađeni su na lokalitetima u južnoj Africi i JužnojAmerici, kao i u Indiji i Australiji, a danas su neki od njih također u tropskom ili subtropskompojasu.

Ipak, Wegener nije dokučio mehanizam koji je uzrokovao puknuće Pangea-e irazmicanje njenih fragmenata. Pretpostavljao je da je možda tomu uzrok privlačna snaga Mjesecai rotacija Zemlje čime dolazi do snažnih centrifugalnih sila na njenoj površini. Tek novijim

sl.11

sl.13sl.14

sl.150

sl.150

13

istraživanjima, koja su bila omogućena istraživanjima oceanskog dna, istraživanjima seizmičkeaktivnost Zemlje, istraživanjima Zemljina magnetskog polja, tijekom druge polovine 20. st.,razmicanje kontinentalnih fragmenata Zemlje objašnjava se kroz teoriju o tektonici ploča.

Nekoliko šelfnih karbonatnih dijelova sjeveroistočnog gondwanskog dijela Pangea-e, ugornjem se karbonu riftovanjem odvojilo od kontinenta i "krenulo" prema sjeveroistoku, tj.prema laurazijskom dijelu Pangea-e (prema današnjem Kazahstanu i Kini). Od tih šelfnihfragmenata najznačajniji je bio "arhipelag" tzv. "Cimmeria" blokova (sl.150) čiji fragmentidanas izgrađuju Tursku, Iran, Afganistan, Tibet i Maleziju. Riftovanje kojim je bio odvojenarhipelag cimerijskih blokova od šelfnog prostora sjeveroistočne Gondwane naziva se

cimerijsko riftovanje iznačajno je stoga, jerupravo na tom mjestuunutar Paleotethysazapočinje otvaranjeNeotethysa (Tethysa), akoji se tijekom trijasa ijure, približavanjemarhipelaga cimerijskihblokova laurazijskomdijelu Pangea-e, sveviše i više otvarao,zamjenjujući postupnotime oceanski prostorPaleotethysa. Kolizijomarhipelaga cimerijskihblokova sa laurazijskimdjelom Pangea-e, dolazi,tijekom jure, docimerijske orogeneze.Tijekom trijasa, na dnuTethysa još nije bilo

oceanske kore (još je bio epikontinentalno more)Tijekom gornjeg trijasa, prema zapadu, na kopnu Pangea-e, stvara se postupno novi

riftni prostor, te u početnoj fazi riftovanja nastajuću riftnu dolinu (jarak) postupno zapunjavamore nadirući iz smjera Tethysa (sl.151 - Paleogeografija Zemlje tijekom gornjeg trijasa). U početnojfazi, kada je to more još vrlo plitko, a u uvjetima izrazitog isparavanja u tropskom, odnosno,subtropskom prostoru, tu se talože evaporiti (razne soli). Te evaporite danas možemo naći uMaroku i Newfoundland-u. To početno riftovanje na Pangea-i samo je početak značajnijihzbivanja koje će taj prostor zahvatiti tijekom jure.

7.4.1.2.1. Geodinamski razvoj krških, Vanjskih Dinarida

Na šelfnom prostoru Gondwane do početka srednjeg trijasa, prevladavajuće se odvijalotaloženje siliciklastita, a tek manjim dijelom i karbonata na plitkovodnom platformnom prostoruepiričkog tipa (šelf). Tijekom srednjeg trijasa na ovom je prostoru zbog riftovanja došlo doodvajanja velikog šelfnog fragmenta od Gondwane i taj odvojeni fragment (mikrokontinent)

sl.151

sl.151

14

naziva se Jadranska mikroploča(sl.152 - Shematski prikaz zbivanja naprostoru sjeveroistočnog dijelagondwanskog šelfa i na Jadranskojmikroploči tijekom trijasa i jure - Velićet al., 2003). Na taj način, unutarprostora Tethysa, u srednjemtrijasu formirao se veliki, odkopna izolirani prostor bivšegšelfa prevladavajućeg taloženjačistih karbonata. Tijekom donjejure, a naročito od početkagornjeg dijela donje jure,Jadranska mikroploča sediferencirala i od tog do tadagolemog jedinstvenog prostoranastali su plitkovodni platformniprostori: Jadransko-Dinarski,Apulijski i Apeninski, koji sumeđusobno bili odvojenidubokomorskim koritima. IzmeđuJadransko-Dinarske i Apulijskeplatforme nalazio se Jadransko-Jonski bazen. Istovremeno, dakleod početka gornjeg dijela donjejure, duž sjeveroistočnog rubnogdijela Jadransko-Dinarskeplatforme započelo je spuštanjenjenog rubnog prostora. Ovospuštanje bilo je posljedicanormalnog rasjedanja u okviru regionalnog riftovanja koje se odvijalo i u ovom (dinaridskom)dijelu prostora Tethysa. Ovim se spuštanjem, tj. produbljavanjem rubnog dijela platformnogprostora pregibna (granična) zona platforma-bazen počela pomicati u smjeru današnjegjugozapada.

Tijekom donje i srednje jure, te čitave krede, nastali platformni elementi prijašnjecjelovite Jadranske mikroploče kretali su se ispred Gondwane prema Lauraziji. Polaganotonjenje plitkovodnog platformnog prostora Jadransko-Dinarske karbonatne platforme, koja setijekom jure i krede postupno približavala subdukcijskom jarku ispred Laurazije, a uzistovremenu izrazitu proizvodnju karbonatnog taloga u plitkomorskim platformnim uvjetima,omogućilo je u tom razdoblju na Jadransko-Dinarskoj karbonatnoj platformi istaložavanje oko3.5-5 kilometara plitkovodnih platformnih vapnenaca. Tijekom gornje krede došlo je do izrazitogpribližavanja Jadransko-Dinarske platforme Lauraziji, što je na platformi izazvalodiferencijaciju taložnog prostora. Tako, neki njeni dijelovi bivaju emergirani, neki zadržavajuplitkovodne značajke, a negdje se formiraju dubokovodni jarci u kojima se talože dubokovodnivapnenci. Na samom kraju krede najveći dio platforme postaje u potpunosti emergiran, dok samoponegdje na platformi i dalje u stariji paleogen egzistiraju ili plitkovodni taložni uvjeti, ili pakdubokovodni taložni uvjeti jaraka u kojima se u kontinuitetu gornje kreda-eocen taložedubokovodni vapnenci (npr. tzv. "Dalmatinski jarak"). Zbog nastavka subdukcijskog procesa u

sl.152

15

jarku ispred obala Eurazije, emergirani gornjokredni prostor bivše Jadransko-Dinarskekarbonatne platforme postupno tone, te biva postupno preplavljivan (eocenska transgresija). Timena njemu dolazi do obnove plitkovodnih taložnih uvjeta. S napredovanjem subdukcijskih procesa,tj. zbog sve izrazitijeg približavanja prostora bivše Jadransko-Dinarske karbonatne platformesubdukcijskom jarku, tijekom eocena dolazi do diferencijacije taložnog prostora; okolišimjestimice postaju sve dubljevodniji, a mjestimice dolazi i do izdizanja. S rubova formiranihdubokovodnih jaraka povremeno se "obrušavaju" mutne struje formirajući na njihovu dnusedimentnu seriju fliša. Konačnom kolizijom struktura bivše Jadransko-Dinarske karbonatneplatforme sa strukturama Eurazije, počevši dakle od mlađeg eocena, izdižu se krški Dinaridi.Njihovim postupnim trošenjem tijekom eocen/oligocena, a zasigurno i dijela miocena, formiraju

se klastični karbonatnisedimenti - molasa. Nadinaridskom prostoru onidjelomice zapunjavajurubni marinski prostorondašnjeg Jadranskogbazena koji se prostiraoispred novoizdignutihkrških dinarskih planina.Na takav način od trijasado kraja paleogenaevoluirao je i formirao sedanašnji strukturno-tektonski sklop krškihplanina - krških,Vanjskih, Dinarida(sl.153 - strukturno -tektonski sklop krških,Vanjskih Dinarida i okolnogpodručja - Palinkaš et al.,2008).

Međutim, postojei drugačija viđenjarazvoja i nastankastrukturno - tektonskogsklopa današnjih krških,Vanjskih Dinarida.

Prema Herak (1986), Dinaridi su nastali interakcijom četriju paleodinamska i paleoambijentalnapojasa koji su se kontinuirano pružali od grčkog Peloponeza do Južnih Alpi. To su bili: Adrijatik(strukture Jadranske karbonatne platforme), Epiadrijatik (strukture nastale u kontinuiranommeđuplatformskom labilnom pojasu), Dinarik (izgrađen od formacija i struktura uže Dinarskekarbonatne platforme) i Supradinarik (strukture koje se sastoje od formacija eudinamskog, tj."unutrašnjodinarskog", "oceanskog" područja zajedno s elementima osnove) (sl.154 - Tektonska

karta Dinarida - Herak, 1986). Laurazijska kristalinska područja hercinske konsolidacije (dijeloviTisije - Moslavačka gora, Psunj, Papuk, Krndija) koja su graničila s eudinamskim pojasom, adjelomično su bila uključena u alpinsku orogenezu Dinarida, nazivaju se pak Paradinarik.

Prema Herak (1986), glavne promjene tijekom alpinske orogeneze na prostoru Dinaridazapočele su u trijasu dezintegracijom do tada cjelovite platforme i formiranjem interplatformnog

sl.153

16

dubokovodnog pojasaEpiadrijatika. U tom jeprostoru zatim zbogkonvekcijskog strujanjaispod svih pojasevabudućih Dinarida došlodo procesa subdukcije. Uprvo vrijeme nije bilovećeg sužavanja prostorameđu prisutnimpaleoambijentalnimpojasovima, no kada jenjihovo kretanje zbogpotiskivanja od straneGondwane postalo bržeod konzumacije usubdukcijskoj zoniEpiadrijatika, došlo je donjihova međusobnogpribližavanja uz prisutanstanoviti otpor strukturaParadinarika. To se zbiloveć u kredi, pa se timemože objasniti diferencijacija gornjokrednog platformnog taložnog prostora Adrijatika. Sve jačiotpor u blizini subdukcijske zone na sjevernom rubu Tethysa uzrokovao je i formiranje novesubdukcijske zone u međuplatformnom labilnom pojasu, Epiadrijatiku, kada su stoga elementiEpiadrijatika i Adrijatika postupno započeli subducirati pod Dinarik. Taj je proces započeo naprijelazu u paleogen, a s njime je povezana transgresija na Adrijatik. Tako su međusobno bilipovezani i superponirani svi pojasevi Dinarida, a djelovanje konvekcijskog strujanja u nastavkualpinske orogeneze izazvalo je stvaranje njihovih kompleksnih navlačnih i ljuskavih struktura.

Kasnija neotektonska vertikalna gibanja dovela su do probijanja naslaga subduciranogEpiadrijatika i Adrijatika kroz naslage Dinarika, te su se formirala tektonska okna Epiadrijatika iAdrijatika unutar naslaga Dinarika, Time se mjestimice danas u oštrom tektonskom kontaktu splitkomorskim vapnencima Dinarika nalaze taložine iz središnjih i/ili rubnih dijelova subduciranogEpiadrijatika, kao i one plitkomorskog Adrijatika (sl.154).

7.4.1.3 Razvoji trijasa

7.4.1.3.1. Kontinentalni razvoj trijasa (u Velikoj Britaniji, Rusiji i SAD)

Još iz gornjeg perma na kontinentalnom prostoru Pangea-e taloži se "New Red Sandstone",tj. molasa nastala trošenjem hercinida. To su pustinjski sedimenti s teksturama velikih dina,evaporiti i riječni klastiti, što upućuje da su se klimatske prilike mjenjale od suhih do vlažnih. Oviprostori Pangea-e tijekom srednjeg trijasa bili su zahvaćeni jednom manjom transgresijom, a nakoju upućuju lokalno prisutni vapnenci.

sl.154

17

7.4.1.3.2. Epikontinentalni (germanski, borealni) razvoj trijasa

Tijekom donjeg trijasa, more je iz smjera istoka i jugoistoka, samo povremenopreplavljivalo rubni kopneni prostor Pangea-e na području današnje Sjeverne Europe (npr.sjevernu Njemačku) i današnjeg Pirinejskog poluotoka (sl.155 - Taložni prostor europskog trijasa),tako da su se na tom prostoru marinski sedimenti izmjenjivali s kopnenim. To je bio način ivrijeme taloženja "Bundsandstein naslaga" (sl.156 - Korelacija nekih područja trijasa - Herak, 1973).Izgrađuje ih uglavnom slijed crvenih (od hematita) kopnenih klastita (glina, riječnih kvarcnihpješčenjaka i konglomerata), a u manjoj mjeri vapnenaca i evaporita kao posljedice povremenihmarinskih transgresija i isparavanja. Unutar kopnenog dijela ovih naslaga može se naći četinjačaVoltzia heterophylla i otisci gmaza Trematosaurus, a unutar vapnenaca školjkaši Myophoriacostata i Myophoria ovata.

Postupnim prodiranjem Tethysa na zapad, a zbog polaganog odmicanja Gondwaneuzrokovanog njegovim otvaranjem, dolazi do preplavljivanja znatnog prostora Pangea-e, te se napodručju današnje sjeverne Njemačke talože plitkovodne "Muschelkalk naslage" (sl.155 i 156);a) U donjem ih dijelu izgrađuju dolomiti i vapnenci sa školjkašom Myophoria orbicularis,b) U srednjem, evaporiti i dolomitični vapnenci ("Rauchwacke" - šupljikavi dolomiti),c) U gornjem, krinoidni vapnenci s Encrinus liliiformis i dolomitični vapnenci s amonitomCeratites nodosus (unutar gornjeg mušelkalka moguće je pratiti razvojni niz roda Ceratites). Uzrubne kopnene dijelove ima i pješčenjaka.

Unutar ovih naslaga može se naći samo nekoliko fosilno očuvanih vrsta, ali u velikombroju što ukazuje na ne baš povoljne ekološke uvjete koji su tu vladali; ponekad je ovo more biloizrazito brakično, a ponekad hipersalino na što ukazuje i povremena prisutnost evaporita. Takvimekstremnim promjenama nije se mogla prilagoditi većina organizama, nego samo neki od njih.

sl.155

sl.154

18

Unutar ove serije moguće je naći ostatke plakodontnih gmazova koji su se hranili ribom.Smanjenje marinskog utjecaja, odnosno povlačenje mora tijekom gornjeg trijasa sa

sjevernog i centralno-europskog prostora Pangea-e, vidljivo je iz taložnog zapisa "Keupernaslaga" (sl. 155 i 156). Naime, njih izgrađuju vapnenci u izmjeni s kopnenim riječnim, deltnim iklastitima meanadra (gline, pješčenjaci) koji sadrže ostatke bilja i kopnenih životinja. Vapnencisadrže ostatke školjkaša Myophoria kefersteini, a kopneni klastiti ostatke vodozemca Metopias igmaza Aėtosaurus.

7.4.1.3.3. Marinski (alpski, tetijski) razvoj trijasa

7.4.1.3.3.1. Razvoj trijasa u sjevernim vapnenačkim Alpama (Austrija)

Donji trijas sjevernoalpskog razvoja ima dosta analogija sa onim iz Buntsandsteina.Pretežu tankouslojeni crvenkasti tinjčasti verfenski pješčenjaci s čestim nalazima otisakaškoljkaša Anodontophora fassaënsis, Claraia clarai i puža Naticella costata.

U donjem aniziku neki djelovi taložnog prostora zbog normalnog su rasjedanja biliizrazitije produbljeni. Na takvim rubnim plitkomorsko-dubljemorskim dijelovima šelfa formiralisu se grebeni, a u njihovom zaleđu, lagune. Stoga, ovdje postoji taloženje plitkomorskihgrebenskih i lagunskih vapnenaca, a ispred grebena padinskih i dubljevodnih vapnenaca.

Od školjkaša unutar anizičkih vapnenaca ovog prostora dolazi npr. Myophoria costata, odkrinoida Dadocrinus gracilis, od foraminifera endotiride, glomospire, lagenide, od algi

sl.156

19

Diplopora annulatisima, a od brahiopoda Rhynchonella decurtata.Slična je situacija i u gornjem aniziku. Česta je foraminifera Meandrospira dinarica, a

mjestimice ima i dosta amonita; Ceratites trinodosus, Ptychites studeri, Sturia sansovinii. Ti"amonitski", dubljevodni vapnenci nazivaju se "halštatski vapnenci" (Hallstadt, grad u Austriji).I ladinik je vapnenački s čestim algama Diplopora annulata i Teutloporella herculea.

Karnik je klastični (pješčenjaci), kopneni s nalazima kopnenog bilja: Equisetites iPterophyllum, a što, naravno, upućuje na kratkotrajno uspostavljanje kopnenih uvjeta - emerziju.

Norik je ponovno vapnenački uz sličnu diferencijaciju taložnog prostora kao tijekom

anizika i ladinika (sl.157 i 158 - Taložni prostor sjevernoalpskog trijasa). Norički plitkomorskivapnenci nazivaju se "dahštajnski vapnenci" (Dachstein - regija u Austriji). U vrlo plitkimmarinskim prostorima često dolazi i do ranodijagenetske dolomitizacije vapnenačkih taložina, pamjestimice na širem prostoru nastaju i dolomiti koji se nazivaju "hauptdolomit", odnosno "glavnidolomit".

Unutar dahštajnskih vapnenaca česti su krupnoljušturni školjkaši neomegalodontidi:Neomegalodon triqueter, Neomegalodon guembeli i foraminifere iz skupine involutinida:Triasina hantkeni i dr.

U retu i nadalje prevladavaju vapnenci i tu je, pored ostalog, značajan i nalazmegalodontida Conchodus infraliassicus i puža Worthenia solitaria.

7.4.1.3.3.2. Razvoj trijasa u južnim vapnenačkim Alpama (Austrija, Italija, Slovenija)

Razvoj trijasa na prostoru južnih Alpa sličan je onom iz sjevernih. Ipak, postoje nekemanje razlike. Tijekom starijeg dijela donjeg trijasa (donji skit) u plitkomorskom prostorugondwanskog šelfa, taložile su se tzv. "sajske naslage", a u mlađem dijelu donjeg trijasa (gornjiskit), tzv. "kampilske naslage".

"Sajske naslage" terigenog su porijekla (donešene s kopna) i izgrađuju ih pretežito sivi,

sl.22

sl.22

sl.157

sl.158

20

crvenkasti tinjčasti pješčenjaci bogati različitim teksturama plitkog, uzburkanog mora (erozijskeplohe, kosa slojevitost i dr.). Česti su i otisci školjkaša Claraia clarai, Anodontophorafassaënsis, Myophoria laevigata, Myophoria ovata i dr.

Unutar "kampilskih naslaga" udio terigene (pješčenjačke) komponente opada, a postupnopočinje prevladavati udio karbonatne (marinske) komponente, te ih izgrađuju pjeskoviti i glinoviti

vapnenci i dolomiti, ačesto ima i lapora. Toupućuje na postupnosve izrazitijeudaljavanje ovogprostora od obalnelinije, tj. mjesta unosaterigene komponente sGondwane tijekommlađeg dijela donjegtrijasa (zbogtransgresije naGondwanu tijekomotvaranja Tethysa).Unutar ovih naslagačesti su mnogobrojniostaci puževa Naticella

costata i Turbo rectecostatus, foraminifera Meandrospira pusilla (sl.159 - Meandrospira pusilla -

povećanje 360x), razni školjkaši, te amoniti Tirolites, Ceratites i Dinarites. Također, česte su imnogobrojne plitkovodne sedimentne strukture.

Unutar vapnenačhih naslaga anizika i ladinika, a na temelju karakterističnog fosilnogsadržaja, moguće je razlikovati i nekoliko biostratigrafskih zona:anizik:1) Gracilis-zona, građena od tankopločastih vapnenaca s ostacima stapki krinoida Dadocrinusgracilis,2) Decurtata-zona, od laporovitih vapnenaca s brahiopodom Rhynchonella decurtata,3) Trinodosus-zona, od tamnih vapnenaca s amonitom Ceratites trinodosus,Sve ove tri vapnenačke zone mjestimice su zamjenjene dolomitimaladinik:1) Reitzi-zona, od vapnenaca s ulošcima rožnjaka, a u gornjem dijelu s crvenim i zelenimtufovima s amonitom Protrachyceras reitzi,2) Lommeli-zona, od tankopločastih vapnenaca, tufitičnih pješčenjaka i tufova sa školjkašomDaonella lommeli,3) Aon-zona, od lapora s nešto tufova s amonitom Trachyceras aon.Sve ove tri vapnenačke zone također su mjestimice zamjenjene dolomitima.

Terigeni utjecaj kopna koji se već zapaža i unutar Aon-zone, izrazito je vidljiv u karnikukoji je pretežito klastičan. Te nalage karakteristično su razvijene kod Rabelja (Raibl - grad usjeverozapadnoj Italiji), pa ih stoga i nazivamo "rabeljske naslage". Sastoje se iz tamnih lapora ivapnenaca s ostacima konifere Voltzia heterophylla, amonitom Trachyceras aonoides iškoljkašom Myophoria kefersteini. U karniku takodjer ima i dolomita, djelomice i vapnenaca, akoji u noriku i retu u potpunosti prevladavaju.

sl.159

21

7.4.1.3.3.3. Razvoj trijasa u Dinaridima

Taložna zbivanja na dijelu gondwanskog šelfa koji danas pripada Dinaridima,umnogome su tijekom donjeg trijasa nalikovala onima iz južnih Alpa. Naslage donjeg trijasa

prisutne su na mnogimdinaridskim lokalitetima,npr. na području Gorskogkotara, na područjuSvilaje (Sutina-Zelovo), napodručju Velebita,Žumberka, Medvednice,Kalnika, itd. Kao i naprostoru južnih Alpa,izgrađuju ih "sajske" i"kampilske" naslage (vidipredhodno poglavlje).

Srednji trijasDinarida karakteriziran jeizrazitom diferencijacijomokoliša i sedimenata, a što

je bilo uzrokovano tektonskim pokretima na prostoru Jadranske mikroploče. Formirani surazličiti okoliši taloženja u kojima su se taložili različiti facijesi. Tako, unutar srednjotrijaskihnaslaga mogu se izdvojiti četiri različita facijesa:1) Facijes plitkomorskih vapnenaca idolomita ("diploporni vapnenci");tipično razvijen na prostorima Like iVelebita. U aniziku s algama Diploporaannulatisima, Diplopora hexaster,Teutloporella tabulata i Macroporellaalpina, foraminiferom Meandrospiradinarica (sl.160 - Meandrospira dinarica -

povećanje 140x), a u ladiniku s algamaDiplopora annulata (sl.161 - Diplopora

annulata - povećanje 10x), Diploporaannulatisima i Teutloporella herculea.2) Facijes crvenih cefalopodnihvapnenaca; sadrže mnogobrojne amonite.U anizičkim cefalopodnim vapnencimadolaze npr. Ptychites oppeli, Ceratitestrinodosus, Sturia sansovinii i dr., a uladiničkim (npr. na Gregurić bregu kodSamobora) Gymnites uhligi,Protrachyceras curionii, Monophylliteswengensis, Sturia semistriata i dr.3) Vulkanogeno-sedimentni facijes;javlja se unutar anizičko-ladiničkihplitkomorskih vapnenaca i dolomita.Ukazuje na riftovanje prostora

sl.160

sl.161

22

gondwanskog šelfa i Jadranske mikroploče kada uz riftne rasjede dolazi do submarinskogvulkanizma. Karakteristično je prisutan na području Donjeg Pazarišta (Lika). Ovdje ga izgrađujudubljevodne flišolike naslage (grauvake i šejlovi) prevladavajuće građene od fragmenataefuzivnih stijena koje su bile erodirane sa topografski izdignutijih dijelova vulkanskogpaleoreljefa. Na tim klastitima slijede pločasti vapnenci s rožnjacima, a zatim i tufovi ("PietraVerde") u izmjeni s rožnjacima i pločastim vapnencima. Vapnenci unutar ovog facijesa su čestosilicificirani i dolomitizirani. Ovaj facijes predstavljaju i različite efuzivne stijene (dijabazi,spiliti, andeziti) prisutne na različitim dijelovima dinaridskog prostora (Fužinski Benkovac,Vratnik, Donje Pazarište, Kosovoi Petrovo polje, otoci Jabuka iBrusnik, Komiža na otoku Visu)i/ili vulkanski pepeo (tuf). Nanekim područjima dolazilo je dovećih akumulacija tog pepela odkojeg su nastale zelenkastetufitične naslage - "Pietra verde"(npr. Svilaja, Medvednica idr.).Unutar vapnenačkog dijelaovog kompleksa mjestimice suprisutni i amoniti Protrachycerasladinium i Monophylliteswengensis.4) Klastično-karbonatni facijes;građen je od pješčenjaka i glina uizmjeni s dolomitima/vapnencima.Rijedak je srednjotrijaski facijes nadinaridskom prostoru Hrvatske.Ima ga na Papuku, no znatno jeučestaliji na prostoru Slovenije i uBiH.

Na mnogim dinaridskimpredjelima Hrvatske, unutartrijaskih naslaga vidljivi su tragoviemerzije. To ukazuje da je naprostoru gondwanskog šelfa,odnosno šireg prostora Jadranskemikroploče (koja se odgondwanskog šelfa odvojilatijekom srednjeg trijasa) došlo dosrednjotrijaskog izdizanja(okopnjavanja) taložnog prostora.Na različitim dijelovim tog emergiranog prostora dolazilo je do taloženja i/ili erozije u kopnenimuvjetima. Na prostoru Gorskog kotara erodiran je tako čitav srednji trijas, te je erozija zahvatila ivršni dio gornjoskitskih naslaga. Na prostoru Velike Paklenice i Baških Oštarija (Velebit)erozijom je nestao čitav ladinik, dok je na prostoru Vraca kraj Gračaca i Svilaje, on ipak ostaosačuvan. Ova emerzija ponegdje je trajala i do konca norika/početka reta (npr. na Svilaji).Mjestimice u topografska udubljenja tog emergiranog kopna, posredstvom tekućica, ili eolski,bivao je donašan terigeni materijal s obližnjih prostora vulkanogeno-sedimentnog kompleksa, a

sl.162

23

koji je poslužio kao osnova za formiranjekarničkih boksita (npr. lokalitet Vrace krajGračaca). Od mlađeg karnika pa tijekomnorika, more je postupno transgrediralo nataj kopneni prostor. Mjestimice, u rubnimkopnenim područjima, nastaju taložnislijedovi positnjavanja naviše (odvapnenačkih konglomerata prema šejlovima(npr. Lokve u Gorskom kotaru). Na ostalimprostorima ova gornjokarničko-noričkapostupna transgresija obilježena jeprisutnošću transgresivnih breča i/ilikonglomerata koji se sastoje od ulomakapodinskih donjo i/ili srednjotrijaskih stijena.Potpunim preplavljivanjem tog karničkogkopna tijekom norik/reta uspostavio sejedinstveni plitkovodni taložni prostor.Znači, unutar trijaskih naslaga Dinaridaprisutan je vrlo izražen taložni prekidplitkovodnog karbonatnog taloženja, adužina prisutnog hijatusa ovisna jeintenzitetu karničkih erozijskih procesa narazličitim dijelovima emergiranogplatformnog prostora.

Plitkovodno karbonatno taloženje odnorik-reta se, na dijelu Jadranske mikropločekoji danas pripada Dinaridima (Jadransko-Dinarska karbonatna platforma),kontinuirano (tek uz "kraće" prekide) odvijasve do kraja krede. Tijekom norika i retataloženje se na dinaridskom dijelu Jadranskemikroploče odvijalo u peritajdalnimokolišima uz snažno isparavanje, tako da jevećina istaloženih vapnenaca ubrzoranodijagenetski dolomitizirana. Te

dolomite po analogiji s onima iz sjevernih vapnenačkih Alpa nazivamo "Hauptdolomit"."Hauptdolomiti" često sadrže LLH stromatolite (LLH - "Laterally linked hemispheroids"- bočnospojene polukugle) onkoide "Sphaerocodium bornemani", foraminifere Aulotortus friedly (sl.162- Aulotortus friedly - povećanje 50x), Triasina hantkeni (sl.163 - Triasina hantkeni - povećanje 45x),Involutina communis i dr., a rijeđe i megalodontne školjkaše Neomegalodon guembeli,Conchodus infraliasicus, puža Worthenia solitaria i algu Gyroporella vesiculifera. Nadinaridskom prostoru Hrvatske norik-retski vapnenci (analogni s "dahštajnskim vapnencima"sjevernih vapnenačkih Alpa) su rjeđi i prisutni su samo mjestimice, npr. u Hrvatskom zagorju(Ivanščica), ali su zato češći u BiH, a pogotovo u Sloveniji, gdje izgrađuju velike dijeloveJulijskih i Kamniških Alpa. Naslaga srednjeg i gornjeg trijasa, ali u dolomitnom razvoju, ima i naprostorima Medvednice, Samoborskog gorja, Žumberka i Kalnika.

sl.163

24

7.4.2. Jura

Drugi period mezozojske ere obilježen je većinom tropskim uvjetima (bez polarnihkapa), plitkim epikontinentalnim morima, raspadom Pangea-e, kozmopolitskom florom ifaunom i maksimumom razvoja svih vrsta gmazova. Naziv jura dolazi od imena planine Jurekoja se nalazi na graničnom prostoru između Francuske i Švicarske (sjeverno od ženevskogjezera), gdje je Alexander von Humboldt (1795) prvi opisao vapnenačke naslage i nazvao ih"Calcaire de Jura" odnosno "Jura-Kalkstein". No ipak, pogrešno je mislio da su te naslagestarije od trijaskog mušelkalka. Slično kao i u trijasu, postoji:

1) Kontinentalni razvoj jure (npr. na Ruskoj ploči),2) Epikontinentalni (borealni) razvoj jure (u području srednje Europe),3) Marinski (alpski, mediteranski, tetijski) razvoj jure.

Prema podjeli "Međunarodnog povjerenstva za stratigrafiju", jura se dijeli na (tab.12 - Podjela

jure):

PERIOD EPOHA DOBA prije sadašnjosti umilijunima godina

JURA

gornja juraTiton

KimeridžOksford

KalovijBat

BajocijAlen

ToarcijPlinzbahSinemurijHetangij

151 - 146156 - 151161 - 156

165 - 161168 - 165172 - 168176 - 172

183 - 176190 - 183197 - 190200 - 197

srednja jura

donja jura

Tijekom jure globalni morski nivo postupno raste (zbog raspada Pangea-e), sve dosredine kimeridža (maksimum), a zatim, privremeno, postupno pada. I tijekom jure dolazi dopreplavljivanja kontinentalnih prostora uz formiranje plitkih epikontinentalnih mora gdje su setaložili karbonati i s kopna donašani klastiti.

tab. 12

25

7.4.2.1. Živi svijet jure

7.4.2.1.1. More

1) Topla, tropska mora bila su pogodno stanište za razvoj fitoplanktona, tj. planktonskihorganizama mikronskih dimenzija koji si fotosintezom stvaraju hranu: dinoflegelata,

kokolitoforida, kao i jednostaničnihalgalnih tvorevina nesigurna sistematskogpoložaja - akritarha.

Dinoflagelati, koji su se počelijavljati još u siluru, a intenzivnije odtrijasa, od jure su postali znatnoraznovrsniji i bili su vrlo važna karika umarinskom prehrambenom lancu. To sujednostanični organizmi stanice obavijenetvari sporopoleninom koja je izrazitootporna na raspadanje (isto kao i kodbiljnog polena), a za kretanje su sekoristili dvama flagelama (bičevima)(sl.164 - Prionodinium alveolatum) .

Kokolitoforidi započinju svojrazvoj upravo od jure i njihova stanica jeobavijena s pločicama (kokolitima) odCaCO3 tvoreći kokosferu (sl.165 -kokosfera, povećanje 6000x). Vrlo čestonakupine kokolita izgrađuju debelenaslage dubljemorskih kokolitnihvapnenaca, a i danas su česti udubokovodnim sedimentima.

Također, u juri (i donjoj kredi)javlja se i zooplankton čaškastih formi svijencom trepetljika na rubu čašice -

sl.164

sl.165sl.164

sl.166

26

kalpionelidi (sl. 166 - Calpionella alpina, povećanje 100x), sovojnicom od hitina. Dobri su provodni fosili pomoćukojih je unutar dubokovodnih naslaga izvršena ibiostratigrafska zonacija vršnog dijela gornje jure idijela donje krede.2) Od invertebratnih marinskih organizamanajznačajniji su bili amoniti. Odlikovali su se velikomraznovrsnošču oblika i brzom evolucijom, tako da sumnogi imali kratak vertikalni (vremenski) raspon i kaotakvi bili su pogodni za relativno preciznebiostratigrafske razdiobe jurskih naslaga na katove, spreciznošću do 1 milijun godina (odredbe starosti stočnosti koje su bliske radiometrijskim metodama).Kućice su im bile građene od aragonita, a poklopcikućica (aptihusi) od kalcita (aragonit se otapa na manjojdubini nego kalcit).3) Srodnici amonita bili su belemniti (sl.167) i također

su bili česti u jurskim morima. Paleotemperaturnaistraživanja provedena na njihovim kalcitnimljušturama, pokazala su da su jurska mora naprostorima umjerenih geografskih širina bila oko 15-akstupnjeva toplija nego današnja.4) Tijekom jure u morima su često bile prisutne irazličite ribe skupina Chondrichthyes (hrskavičnjače) iOsteichthyes (koštunjače). Od hrskavičnjačanajznačajniji su bili morski psi, npr. rod Hybodus(sl.168 - Hybodus) s durofagnim zubalom građenim od nekoliko nizova tupih plosnatih zubi koji senalaze popločani po čitavom nepcu i u donjojčeljusti, a služili su za drobljenje ljušturamekušaca (jedan morski pas sa sličnim zubalomživi i danas uz obale Australije - živi fosil).Tijekom jure unutar skupine morskih pasaSelachii javljaju se i predstavnici "modernijih"morskih pasa, a također se javljaju i raže(Batoidea), srodnici morskih pasa.

Od koštunjača u juri maksimum razvoja

sl.28

sl.166

sl.167

sl.167

sl.168

sl.169

sl.170

sl.171sl.169

27

ima skupina Holostei s tzv. ganoidnim ljuskicama (odlika paleozojskih i mezozojskih riba). Oveljuskice su glatko sjajne površine, crne boje i rombična oblika i čvrsto su međusobno spojene(sl.169 -Dapedius i sl.170 - Lepidotus). Od gornje jure intenzivnije se počinje razvijati i skupinaTeleostei s cikloidnim ljuskama koje se međusobno crijepoliko prekrivaju i okruglastih su formi(u ovu skupinu spadaju i današnje npr. srdele, haringe i dr.).5) U jurskom moru živjeli su i morski gmazovi iz reda Sauropterygia (jurska skupinaPlesiosauria) (dugog vrata s malom glavom), npr. 4 m dug rod Thaumatosaurus (sl.171 -Thaumatosaurus) i reda Ichthyosauria (konvergentni dupinima, osim repa), npr. 5 m dug rodStenopterygius (sl.172 - Stenopterygius) iz donje jure Njemačke.

6) U gornjoj juri započinjerazvoj i skupina školjkaša spahiodontnom bravom - rudisti.Oni imaju maksimum razvojatek u kredi, kada su kao i u juri,često nastanjivali grebenskeokoliše.7) Od jure pa u kredu ikenozoik, intenzivnije sepočinju razvijati i foraminifere(u trijasu ih je bilo manje jer jebilo manje plitkomorskihtaložnih prostora - platformi).Tijekom jure su pretežnobentičke, dok od kredeintenzivniji razvoj doživljavajui one pučinske.

8) Tijekom gornje jure intenzivno se razvijaju i mnogobrojne vrste hermatipnih hexakoralja (živeisključivo u čistoj vodi normalnog saliniteta, ne hladnijoj od 20 stupnjeva i ne dubljoj od 50 m, usimbiozi s algama pa im treba svjetlost), a koji tijekom jure izgrađuju grebene (ahermatipnihexakoralji ne izgrađuju grebene i mogu živjeti na većim dubinama) zajedno s predstavnicimaskupine vodenpolipa Hydrozoa. Za razliku od rugoznih tetrakoralja iz paleozoika, koji su imalikalcitni skelet i bili pričvršćeni za podlogu ili postrance ili su ležali na morskom dnu, mezozojskihexakoralji imaju aragonitni skelet i za podlogu su prirasli bazom čaške.

Na prostorima grebena bili su prisutni i mogobrojni drugi organizmi: člankonošci (npr.rakovi), puževi, brahiopodi, školjkaši, alge, briozoi, a u lagunskim prostorima iza grebena irazličiti bodljikaši, ježinci, krinoidi i zvjezdače.

7.4.2.1.2. Kopno

1) Od beskralježnjaka na jurskom kopnu poznati su fosilni nalazi raznoraznih člankonožaca,prvenstveno kukaca, posebice unutar vapnenaca "Solnhofen" s područja Bavarske.2) Kako paleontolozi mezozoik popularno nazivaju "dobom gmazova", tako ga paleobotaničarinazivaju "dobom cikadina" (skupina primitivnih golosjemenjača), a koje su maksimum imaleupravo tijekom jure. Vrlo su nalik današnim palmama. Kritosjemenjača tijekom jure još nema.3) Najznačajnija skupina kopnenih životinja tijekom jure bili su gmazovi. Potječu od najstarijeskupine s diapsidnom lubanjom; Eosuchia iz koje se razvila i skupina (red) Thecodontia, a čijipredstavnici svojim izgledom predstavljaju pretke "pravih" dinosaura. Prvi predstavnici skupine

sl.172

sl.172

28

(nadreda) Dinosauria naslijedili su dvonožni način kretanja upravo od tekodonta, no za razlikuod njih imali su razvijeniju čeljust. Dinosauri suveć u gornjem trijasu bili gigantskih dimenzija (do6 m dužine).

Prema građi kukovlja, dinosauri se dijele naone s kukovljem građenim kao u ptica - redbiljojednih Ornitischia, i na one s kukovljemgrađenim kao u gmazova - red biljojedno-mesojednih Saurischia.

Saurišije se dijele na dva podreda;četveronožni biljojedni Sauropoda i dvonožnimesojedni Theropoda (sl.173 - Porijeklo i odnosi

skupina dinosaura).Do kraja jure skupina dinosaura doživjela je

maksimalni razvoj. Najznačajnije nalazište fosilnihostataka dinosaura je gornjojurska "Morrison"formacija (sl.174 - Izdanak sa kostima dinosaura unutar

naslaga "Morrison" formacije) koja se proteže naširokom prostoru zapadnog dijela SAD-a, odMontane do Novog Meksika (sl.175 - geografska

rasprostranjenost naslaga "Morrison" formacije).sl.173

sl.173

sl.173

sl.174

29

Također, značajni nalazi fosilnih kostijudinosaura nađeni su i unutarsrednjojurskih naslaga u Kini, kao i unutargornjojurske "Tendaguru" formacije uTanzaniji (istočna Afrika). Za razliku od"Morrison" formacije koja je u potpunostikopnena, unutar "Tendaguru" formacijeprisutne su i marinske naslage.

Najbolje su istraženi izdanci"Morrison" formacije na području ComoBluff, Wyoming, gdje su fosilne kostidinosaura tako česte da ih je lokalnostanovništvo povremeno koristilo i kaograđevni materijal za nastambe. Ovdje semože naći fosilnih ostataka desetakrodova dinosaura koji su tijekom gornjejure živjeli po čitavoj Zemlji. Na područjuPangea-e, u dijelu koji danas predstavljazapadni dio SAD-a, dinosauri su živjeli uuvjetima koji danas klimatski i okolišnonalikuju npr. kenijskoj savani (ravnicaSerengeti); s termitskim gnjezdima, ali

bez trava i drugih kritosjemenjača.I u "Morrison" i u

"Tendaguru" formacijinajzastupljeniji su nalazi Sauropodai to skupina Diplodokida srodovima Diplodocus (sl.176 -Diplodocus) (27 m dug) iSeismosaurus (sl.177 -Seismosaurus) (37 m dug, težine do80 tona) i skupina Brahiosaurida sarodovima Brachiosaurus (sl.178 -Brachiosaurus), Ultrasaurs (jošmasivniji od seismosaurusa,vjerojatne težine oko 100 tona).Predstavnici skupine Brahiosauridabili su krupniji od Diplodokida. Imali su prednje noge duže od stražnjih (poput žirafa).

Od teropoda u "Morrison" formaciji prisutni su ostaci rodova Ceratosaurus, Allosaurus(sl.179 - Allosaurus) (oba su nalik gornjokrednom rodu Tyrannosaurus).

Od ornitišija u "Morrison" formaciji prisutni su predstavnici skupine dvonožnihIguanodontida:. Camptosaurus (sl.180 - Camptosaurus) i Dryosaurus (sl.181 - Dryosaurus), kao ipredstavnici skupine četveronožnih Stegosauroida: Stegosaurus (sl.182 - Stegosaurus), 8 m dug sdva reda trokutastih koštanih ploča na leđima i četri koštana šiljka na repu. U "Morrison"formaciji prisutni su i ostaci kornjača, krokodila, pterosaura i sisavaca.4) Bliski srodnici dinosaura, a koji su se također razvili iz tekodonta su predstavnici redaCrocodilia. Intenzivnije se razvijaju upravo od jure. Kao i dinosauri, imaju diapsidnu lubanju.

sl.39

sl.175

sl.176

sl.178

30

Tijekom jure ima čak i potpunoakvatičnih oblika gotovokonvergentnih kasnijim vodenimihtiosaurima (s razvijenom repnomperajom).5) Tijekom donje jure javljaju se iprvi predstavnici skupine (reda)Pterosauria (leteći gmazovi).Imali su kožnata krila razapeta izmeđujednog prsta prednjihudova i gležnja stražnjih udova.Razvili su i snažnu prsnu kost izgledakobilice (sternum - kao u današnjihptica) za koju su bili vezani snažni

mišići za letenje. Kosti su im bilešuplje, čeljusti šiljate sa zubimakoji tijekom razvoje ove skupinekržljave, pa oni posljednji urazvoju već imaju pravi kljun bezzuba. Prvi donjojurski letećigmazovi bili su veličine ševe ilikosa, dok su oni posljednji izkrede imali raspon krila i do 8 m.

Postojale su dvijeskupine letećih gmazova: jurskiRhamphorhynchoidea i jursko-kredni Pterodactyloidea.

Od Rhamphorhynchoideau juri dolazi Rhamphorhynchus

(sl.183 - Rhamphorhynchus) veličine galeba, a iistog načina života, pa je stoga uvijek i nađen umarinskim sedimentima. Imao je dugi rep s"vertikalnim stabilizatorom" na vrhu zakormilarenje, pet prstiju na nogama, zube u

čeljustima kljunata oblika, te duga uska krila.Bio je dobar letač.

Od Pterodactyloidea u juri se javljaPterodactylus (sl.184 - Pterodactylus) koji je bionajrasprostranjeniji leteći gmaz, ali među

sl.181

sl.177

sl.178

sl.180

sl.179

31

njima i najslabiji letač jer su mu krila bila kratka. Rep mu je bio kržljav, kao i peti prst nanogama, dok je zube imao samo u vrhu kljunastih čeljusti.6) Na prostoru današnje Bavarske, između Nürnberga i Münchena izdanjuju naslage pločastih"Solnhofen" vapnenaca (korištenih lokalno i za prekrivanje krovova kuća, litografiju), s rijetkim,ali dobro očuvanim fosilnim ostacima vertebrata i biljaka. Ove naslage taložene su tijekom

gornje jure u izoliranim,anoksičnim i hipersalinimlagunama bez prisutnostiorganizama, pa su seostaci krupnijihorganizama koji su u tajprostor bili donešeniuspjevali dobro sačuvati. Uovimnaslagama najznačajniji sunalazi sedam primjerakapra-ptice Archaeopteryxlithographica (sl.185 -Archaeopteryx lithographica)koja predstavlja prijelazni

oblik između gmazova (Saurischia, Theropoda) i ptica (čak ima više obilježja gmazova, tako daje tijekom istraživanja jedan skelet i interpretiran kao da je od gmaza Compsognathus). Odobilježja gmazova Archaeopteryxima zube, plosnatu prsnu kost,koštani rep, rebrast trbuh, po tripandže na svakom krilu, dok odobilježja ptica ima perje, krila ireducirane prste. Smatra se danije bila dobar letač (plosnataprsna kost nije bila pogodna zaprihvat snažnog letaćeg mišičja),nego je sposobnost kratkotrajnogletenja koristila samo povremeno(npr. kao današnja kokoš).

sl.185

sl.181

sl.182

sl.183

32

I trijas i jura završavaju masovnimizumiranjima, ali ni približno onog intenzitetakao što je bilo izumiranje krajem perma.

Trijasko izumiranje nisu prebrodili "nosioci" konodonata i plakodontni gmazovi, a terapsidnigmazovi su jedva preživjeli, no ipak, izumrli su tijekom jure. Amoniti su bili reducirani i krajemtrijasa (izumiru amoniti ceratitne suture) i krajem jure, no uvijek su se uspjevali oporaviti tenastavljaju svoj razvoj i u kredu. Izumiranje koncem jure zahvatilo je dosta vrsta ihtiosaura,plesiosaura i gigantskih sauropoda, tako da biljojedni gmazovi tijekom krede više nisu bilionolikih dimenzija kao tijekom jure. Krajem jure izumrli su i stegosauri.

7.4.2.2. Paleogeografija jure

Tijekom donje jure riftovanje na prostoru Tethysa i Pangea-e izazvalo je postupnopucanje Pangea-e u smjeru zapada. Riftna dolina, uz plitkovodno preplavljivanje ovog uskog,ali dugačkog prostoraPangea-e, postupno sepruža sve dalje nazapad, u smjeruoceanskog prostoraPantalase na suprotnojstrani Pangea-e. Ovimprocesom tijekom donjei srednje jure postupnose između laurazijskog igondwanskog dijelaPangea-e otvarao novioceanski prostor -centralni dio Atlanskogoceana (sl.186 -Paleogeografija Zemjetijekom donje jure; sl.187 -Paleogeografija Zemljetijekom srednje jure);(sl.188 - Paleogeografija

Zemlje tijekom gornje jure).Tijekom srednje

jure, Pangea u

sl.183

sl.184

sl.185

sl.186

sl.184

33

potpunosti puca,razdvajajući se nagondwanski i nalaurazijski dio. Tijekomgornje jure laurazijskidio bivše Pangea-epočeo se rotirati usmjeru kazaljke na satučime je započelozatvaranje oceanskogprostora Tethysa (zbogove rotacije npr.donjojurske naslageugljena na prostoruistočne Azije u gornjojsu juri zamjenjenepustinjskim taložinama ievaporitima - prijelaz izumjerenog u tropskipojas). Proces zatvaranjaTethysa bio jepotpomognut iistovremenim početkom rotacije gondwanskog dijela bivše Pangea-e u smjeru obrnutom odkazaljke na satu.

Udaljavanjem laurazijskog od gondwanskog dijela bivše Pangea-e uz zapadnu obaludanašnje Sjeverne Amerike dolazi do subdukcije, a zatim i nevadske (palisadske) orogeneze uz

formiranje planinskihlanaca (Sierra Nevada uKaliforniji i Nevadi).

Istovremeno sjurskim otvaranjemcentralnog Atlantika nagondwanskom prostoru,s istočne strane današnjeAfrike, te na rubnomprostoru Antartike iMadagaskara, dolazi doriftovanja, a štooznačava početakotvaranja Indijskogoceana.

Tijekom donje-srednje i gornje jurearhipelag cimerijskihblokova kolidirao je sLaurazijom, čime je utom prostoru došlo docimerijske orogeneze.

sl.188

sl.187

sl.187

sl.188

34

7.4.2.3. Razvoji jure

7.4.2.3.1. Epikontinentalni (borealni) razvoj jure

Na prostoru današnjecentralne i sjeverne Europe, naprijelazu iz trijasa u juru, odvijalose taloženje u kopnenim uvjetima(pretežito fluvijalni klastiti), a tatendencija postupnogokopnjavanja započela je joštijekom gornjeg trijasa ("Keuper"serija). Tijekom donje jure, izsmjera Tethysa ponovno jezapočela transgresija kako na tajprostor tako i na prostor današnjeistočne Europe (ruska platforma),te do kraja donje jure ovi prostoriu potpunosti bivaju preplavljeni

(sl.189 - Paleogeografija Europe tijekom donje jure). Tethys također povremeno preplavljuje i kopneniprostor gondwanskog dijela Pangea-e i tu se taloži velika količina evaporita, koju danas možemonaći u podmorju Meksičkog zaljeva i na prostoru Texasa. Pod pritiskom krovinskih naslagaevaporiti se ponašaju plastično i kreću se nagore u smjeru manjeg otpora stvarajući dijapire,savijajući i raskidajući slojeve iznad. U tim savinutim i rasjednutim slojevima stvarali su sepovoljni uvjeti za akumulaciju ugljikovodika. Isti procesi dešavali su se i na prostoru ruskeplatforme i transilvanije. Te solne dome danas su ekonomski vrlo značajne.

7.4.2.3.1.1. Švapsko-franački bazen

Mjestimice na prostoru centralne Europe iz mora su izvirivali horstovi hercinskekonsolidacije između kojih su se nalazili bazenski prostori u kojima se vršila sedimentacija. Ujednom od bazena koji se nalazio između horstova hercinske konsolidacije poznatim pod nazivom"Švapsko-franački", tijekom jure se istaložio slijed naslaga kojeg litološki možemo podjeliti na tridijela, a ti dijelovi istovremeno odgovaraju i kronostratigrafskim granicama između triju jurskihserija. To su; crna jura (lijas), smeđa jura (doger), bijela jura (malm).a) Crna jura - izgrađuju je crni do plavosivi šejlovi, laporoviti vapnenci i vapnenci. Šejlovi ilaporoviti vapnenci taložili su se u dubljim dijelovima bazena u anoksičnim uvjetima i čestosadrže mnogobrojne ostatke školjkaša Posidonia (živjela pseudoplanktonski, tj. plutala jepričvršćena za različite objekte, npr. komad drveta). Stoga se šejlovi koji je najčešče sadrženazivaju "posidonijski šejlovi". Vapnenci su se taložili u plićim djelovima bazena. Također,naslage crne jure sadrže i mnogobrojne dobro očuvane fosile vertebrata koji su nakon uginuća bilidonešeni u ovaj prostor, a koji su se zbog anoksičnih uvjeta na dnu bazena uspjevali dobroočuvati. Prisutni su ostaci ihtiosaura, plesiosaura, riba, morskih krokodila itd.. Naravno, prisutnisu i mnogobrojni rodovi amonita, belemnita, krinoida i školjkaša.b) Smeđa jura - izgrađuju je željezovitim mineralima bogati oolitični vapnenci i pješčenjaci. Pritome, vapnenci su prevladavajući u prostorima današnje južne Engleske ("Great oolite Series"), aidući prema današnjem baltičkom štitu, te na područje istočnog Grenlanda i Sjeverne Amerike

sl.189sl.189sl.189

35

(sjevernog Atlantika još nije bilo),sve više prevladavaju deltni ilagunski siliciklastiti. Od fosila, uovim naslagama najčešći su raznirodovi amonita.c) Bijela jura - maksimumtransgresije iz Tethysa bio jetijekom gornje jure, kada je biopreplavljen široki epikontinentalniprostor sve do današnjeg sjevernogdijela Velike Britanije (sl.190 -Paleogeografija Europe i Mediteranatijekom gornje jure). Na čitavom tomepikontinentalnom prostoru taložilisu se bijeli vapnenci. Na prostorudanašnje južne Engleske razvili suse koraljni grebeni s istovrsnomživotnom zajednicom kakva jenađena u istovremenim naslagamatethyskog prostora.

Tipični vapnenci bijele jure nalaze se u Bavarskoj. To su tzv. "Solnhofen" vapnenci.Vapnenci solnhofena lagunskog su tipa, s kokolitima koji u njima predstavljaju dominantnisastojak. Izdizanjem dna taložnog prostora kojeg su prvotno nastanjivale silicijske spužve, na timsu se mjestima laguna formirali plitkovodni koraljni grebeni, ograđujući lagunske prostore, ukojima su se taložili tanko laminirani "Solnhofen" vapnenci (sl.191 - Taložni okoliši "Solnhofen"

vapnenaca). Njihove glatke slojne plohe kada se nagrizu kiselinama koristile su se kao kvalitetnematrice u štamparskojindustriji, pa otuda timvapnencima i naziv"litografski vapnenci". Sobzirom na hipersalineuvjete, u laguniSolnhofena nije bilo

bentosa. Jedino su nađeni ostaci i tragovipotkovičaste rakovice Mesolimulus, aliuglavnom nepravilni, iz vremena kada jezalutavši u takav, za život negostoljubivprostor, već bila pred uginućem (sl.192 - Trag

završetka kretanja rakovice Mesolimulus).

7.4.2.3.1.2. Anglo-pariški bazen

Prijelazno područje između borealnogi tethyskog prostora nalazilo se unutarAnglo-pariškog bazena. Ovdje se moguizdvojiti dva neznatno različita razvoja: jedan u njegovu engleskom, a drugi u njegovufrancuskom dijelu.

sl.190

sl.191

sl.192

36

U engleskom dijelu donja jura započinje laporovito-pješčanim naslagama s kostimamorskih gmazova, zatim slijede laporoviti vapnenci s ostacima gmazova i amonitima, a zatimlapori s amonitima. Od amonita dolaze Amaltheus, Arietites, Oxynoticeras.

Srednja jura započinje željezovitim, pjeskovitim i oolitičnim vapnencima ("Inferioroolite Series"), a u gornjem dijelu najprije dolaze gline, a zatim opet oolitični vapnenci ("Greatoolite Series"). Prisutni su amoniti, npr. Leioceras, Macrocephalites.

Gornja jura započinje glinama s ostacima morskih gmazova, zatim dolaze koraljnigrebenski vapnenci, pa opet gline s ostacima gmazova, pa na kraju pješčenjaci sa školjkašemTrigonia i amonitima u izmjeni s brakičnim i lakustričnim naslagama. Od amonita dolazePerisphinctes i Virgatosphinctes.

U francuskom dijelu bazen je bio više izdiferenciran i s više marinskih karakteristikanego u engleskom dijelu, pa su se u središnjim dubljim djelovima taložili laporoviti sedimenti, a urubnim, plićim, karbonati i pješčenjaci. Donja jura je pjeskovito-laporovito-vapnenačka srazličitim udjelima ovih komponenti u različitim njenim djelovima. Srednja jura je pretežitovapnenačka, plitkovodna, dok je gornja jura pretežno glinovita, dubljevodna, osim u svomvršnom dijelu kada ima i plitkovodnih vapnenaca i grebena (vapnenci "Portlanda").

7.4.2.3.2. Marinski (alpski, tetijski) razvoj jure

Plitkovodna karbonatna sedimentacija na rubnim prostorima Tethysa iz trijasa semjestimice nastavila i u juru. Tako se npr. u rubnom, obalnom prostoru Tethysa, uz laurazijski

dio Pangea-e tijekom prijelaznog razdoblja trijas-jura formirao oko 150 km dug pojas obalnihooidnih pjesaka (sl.193 - Pojas obalnih ooidnih pjesaka uz eurazijski dio Pangea-e). Početkom jure dolazido diferencijacije Jadranske mikroploče, što ukazuje da su tektonski pokreti na njoj i uz rub

sl.193

37

gondwanskog šelfa bili vrlo intenzivni. Radilo se o riftnim procesima koji su se uz rubgondwanskog šelfa nastavljali u smjeru zapada na kopneni prostor Pangea-e, gdje je stogadolazilo do pucanja Pangea-e. Dakle, u uvjetima izrazitih riftnih zbivanja uz rub gondwanskogšelfa raspada se i Jadranska mikroploča, te neki njeni dijelovi bivaju izdignuti, a neki spušteni.Stoga, tijekom donje jure, mnoga gornjotrijaska plitkovodna područja Jadranske mikroploče,postaju dubokovodna (sl.194 - Usporedba intenziteta blokovskog rasjedanje uz rub gondwanskog šelfa i naJadranskoj mikroploči tijekom gornjeg trijasa i jure). Znači, na mnogim dijelovima trijaskogplitkomorskog prostora Jadranske mikroploče tijekom jure su se taložili dubokovodnisedimenti.

7.4.2.3.2.1. Razvoj jure u zapadnim Alpama(Francuska, Italija, Švicarska)

Taložni prostor u kojem su se taložili sedimentikoji danas izgrađuju zapadne Alpe, tijekom jure je biokarakteriziran jasnom okolišnom diferencijacijom.Sastojao se od dofinejskog bazena i pijemontskog korita,koji su bili razdvojeni podmorskim pragombrijansonskog područja.

Unutar dofinejskog bazena donja jura jezastupljena laporovitim vapnencima s nešto čistihvapnenaca u vrhu, a srednja jura laporovitim vapnencimasa podređeno prisutnim sitnozrnatim klastitima. Klastitaima sve do kraja oxforda kada započinje taloženjedubokovodnih vapnenaca s kalpionelama. Ovikalpionelski vapnenci portlanda s čestim nalazimaamonita Oppelia lithographica, nazvani su ovdjevapnencima "titona".

sl.195

sl.194

38

Unutar pijemontskog bazena, uz neštodubokovodnih vapnenaca uglavnom prevladavaju tzv.sjajni škriljavci, tj. metamorfozirani dubokomorski šejlovi("Schistes lustres") u izmjeni s rožnjacima (sl.195 -

Dubokomorski šejlovi u izmjeni s rožnjacima). Ovo je prostor načijem se dnu tijekom jure formira oceanska koraotvarajućeg oceana Tethysa. Ispod dubokomorskih šejlovai rožnjaka nalaze se jastučaste bazaltne lave, ispod kojihsu bazaltne žile (koje diskordantno presjecaju slojeve), aispod kojih su pak gabro silovi (koji su konkordantnoutisnuti među slojeve). To je tipična serija ofiolita (sl.196 -Tipična serija ofiolita), odnosno oceanska kora ispod koje senalaze stijene gornjeg plašta (ultrabazične stijenemetamorfozom obično promijenjene u serpentinite), adijeli ih Mohorovičićev diskontinuitet. Oceanska kora sedanas može naći i na mnogim mjestima unutar kontinenata.To ukazuje da je prilikom konvergentnih kretanjaZemljinih ploča, tj. tijekom subdukcije oceanske podkontinentalnu koru, ponekad dolazilo i do otkidanjadijelova oceanske kore i njenog navlačenja (obdukcije), teugrađivanja u kontinentalnu koru. Podmorski grebenbrijansonskog područja izgrađuju vapnenci i breče i onje ustvari predstavljao granični pojas između prostora nastajuće oceanske kore pijemontskogpojasa i kontinentalne kore dofinejskog pojasa.

7.4.2.3.2.2. Razvoj jure u sjevernim vapnenačkim Alpama

Diferencijacija okoliša u sjevernim Alpama (Austrija) bila je veća nego u zapadnim, anjihova rekonstrukcija je danas prilično komplicirana zbog izrazite tektonske poremećenostiovog prostora.

Unutar donjojurske serije prisutni su klastiti s ugljenom - "grestenski facijes", mrljastilapori - "Fleckenmegel", krinoidno-brahiopodni vapnenci - "Hierlatz vapnenci", te cefalopodnivapnenci - "Adnet facijes".

Srednja jura je manje prisutna. Prevladavaju lapori, a ima cefalopodnih i krinoidnihvapnenaca, te radiolarita i rožnjaka. To su tzv. "Klaus-slojevi".

Gornja jura je najrasprostranjenija. Morfološki se istiću koraljni grebenski vapnenci sbrahiopodom Pygope i pužom Nerinea, a ima i dubokovodnih vapnenaca s rožnjacima iliaptihusima koji sadrže kalpionele. Mjestimice su vidljivi lateralni prijelazi grebenskih udubokovodne aptiške vapnence.

7.4.2.3.2.3. Razvoj jure u južnim vapnenačkim Alpama

U području južnih Alpa (Italija, dijelom Austrija - Karničke Alpe, Dolomiti u Sloveniji) iApenina za donju juru su karakteristični crveni amonitni vapnenci ("Calcare ammonitico rossoinferiore") i crni šejlovi s amonitnim rodovima Phylloceras, Lytoceras, Hildoceras i Harpoceras.

U srednjoj juri ima aptiških vapnenaca, a u gornjoj juri ponovno dolaze vapnenci s

sl.195

sl.196

39

rožnjacima ili aptihusima s kalpionelama ("Majolica", "Biancone") i amonitni vapnenci("Calcare ammonitico rosso superiore")

Na prostoru slovenskih Julijskih Alpa i Karavanki, jurski sistem je razvijen vrlo sličnoonome u sjevernim i južnim Alpama.

7.4.2.3.2.4. Razvoj jure u Dinaridima

Na južne Alpe se prema jugoistoku nastavlja prostor Dinarida. Tijekom jure, naJadransko-Dinarskoj karbonatnoj platformi postupno dolazi do diferencijacije. Na njenomsjeveroistočnom dijelu dolazi do riftovanja u okviru otvaranja oceanskog prostora dinaridskogdijela Tetysa, te se na mjestu do tada plitkovodne platforme formira dubokovodni prostorpotopljene platforme. Preostali dio platforme zadržava plitkovodne značajke do kraja mezozoikai danas predstavlja prostor Vanjskih Dinarida. Dubokovodni prostor potopljene platforme ioceanski prostor dinaridskog dijela Tethysa danas predstavljaju prostor Unutrašnjih Dinarida(sl. 153). Građeni su od dubokovodnih vapnenaca, ofiolita, radiolarita, šejlova interstratificiranihs bazaltima, tj. od karbonata i kaotičnog ofiolitnog melanža sa šejlno-siltitnim matriksom.

7.4.2.3.2.4.1. Unutrašnji Dinaridi

Donja jura

Na platformnom prostoru koji će tijekom donje jure riftovanjem poprimiti dubljevodneznačajke, danas su u Hrvatskoj prisutne naslage samo jednog plitkovodnog facijesa:a) Facijes vapnenaca i dolomitičnih vapnenaca - naslage ovog facijesa prisutne su u područjuŽumberačkog gorja (Sošice) i Vinice kod Karlovca. Istaložene su tijekom donjeg i srednjegdijela donje jure na gornjotrijaskim dolomitima. Vapnenačke naslage taložile su se na ovomprostoru i u gornjem dijelu donje jure, ali su već dubljevodnijih značajki. Na to ukazujeprisutnost bodljikaša, spikula spužvi, lagenidnih foraminifera, itd. U vapnencima donjeg, anapose srednjeg dijela donje jure česti su alga Palaeodasycladus mediterraneus, te foramnifereOrbitopsella praecursor i Lituosepta recoarensis. Mjestimice su prisutni i fragmenti školjkašaLithiotis problematica.

Srednja jura

Krajem donje jure dolazi do izrazitijeg produbljavanja dna taložnog prostora nasjeveroistočnom dijelu Jadransko-Dinarskekarbonatne platforme. Ovo produbljavanje u vezije s riftnim procesima na tom djelu platforme.Istovremeno, u oceanskom prostoru dinaridskogdijela Tethysa dolazi do izrazite vulkanskeaktivnosti čime se stvara vulkanogeno-sedimentni(ofiolitni) facijes naslaga koji svoj maksimumrazvoja ipak dostiže u gornjoj juri. Izprodubljenog platformnog prostora danas su uHrvatskoj prisutne naslage samo jednog sl.197

40

srednjojurskog facijesa:a) Facijes vapnenaca - dubokovodni vapnenci sfragmentima ljuštura pučinskih školjkaša("filamentima"), kalcitiziranim radiolarijama,protoglobigerinidama, spikulama spužvi ifragmentima ostrakoda u Hrvatskoj su prisutni napodručju Žumberačkog gorja (sl.197 - Fragmenti

ljuštura pučinskih školjkaša, povećanje 20x); sl.198 -

"Protoglobigerinide" i radiolarije, povećanje 40x).

Gornja jura

Produbljavanje marinskog prostora na mjestu bivšeg plitkovodnog područjasjeveroistočnog dijela Jadransko-Dinarske karbonatne platforme, doživjelo je svoj maksimum ugornjoj juri. U oceanskom prostoru otvarajućeg ("sea-floor spreading") dinaridskog dijelaTethysa dolazilo je do podmorskog vulkanizma, a što je na širokom prostoru uvjetovalo stvaranjevulkanogeno-sedimentne (ofiolitne) serije. Na mjestimičnim podmorskim uzvišenjima, tijekomfaza slabije vulkanske aktivnosti, formirali su se i grebeni, a u dubljevodnijim dijelovima taložilisu se dubokovodni vapnenci. U skladu s takvom paleogeografskom situacijom, na ovom su seoceanskom prostoru taložile naslage različitih facijesa:a) Vulkanogeno-sedimentni facijes (srednja-gornja jura) - na prostoru Dinarida (mjestimice naBaniji, a pretežito u današnjoj BiH) naslage mezozojskih vulkanogeno-sedimentnih facijesapoznate su iz trijasa, jure i krede, no ipak, ovaj gornjojurski ima najveće rasprostranjenje.Prevladavajuće ga izgrađuju razni tipovi pješčenjaka. Od klastita podređenije su prisutni lapori išejlovi. Treći član ovog facijesa su rožnjaci koji su učestalo interstratificirani unutar klastita.Mjestimice su prisutne vapnenačke breče i vapnenci s kalpionelama, briozoima, hidrozojima,amonitima i belemnitima. Na temelju ovih fosilnih nalaza određena je i starost ovog facijesa. Odmagmatskih stijena dolaze dijabazi, spiliti, doleriti, gabri, peridotiti i serpentiniti.b) Facijes vapnenaca s amonitima - naslage ovog facijesa u Hrvatskoj prisutne su na prostoru

Žumberačkog gorja, no za razliku od mnogih drugih lokaliteta po Unutrašnjim Dinaridima, nesadrže amonite nego samo njihove čeljusti - aptihuse (sl.199 - Aptihus i radiolarije, povećanje 30x),kalpionele; Calpionella alpina (sl. 166), Calpionella elliptica, radiolarije, sakokome (pučinskekrinoide ) (sl.200 - Saccocoma, povećanje: lijevo 70x, desno 55x), spikule spužvi i dr.c) Facijes grebenskih vapnenaca - grebenski vapnenci na prostoru Unutrašnjih Dinarida Hrvatskenisu prisutni, no mjestimice su prisutni fragmenti gornjojurskog barijernog grebenskog

sl.197

sl.199 sl.200

sl.198

41

kompleksa s pregibne zone Vanjskih i Unutrašnjih Dinarida (rubni prostor platforme ibazena/oceana). Ovaj grebenski kompleks proteže se od Italije pa preko doline Soče u Sloveniji isredišnje BiH na jugoistok sve do Albanije. Na području Slovenije širina mu iznosi oko 20 km, adebljina od 200-600 m. Prevladavajuće ga izgrađuju koralji i hidrozoji.

7.4.2.3.2.4.2. Vanjski Dinaridi(sl.201 - Tipični stratigrafski stup jursko-donjokrednih naslaga Vanjskih Dinrida - Velić, 1977 )

Jurske karbonatne naslage Vanjskih Dinarida taložene su na prostoru Jadransko-Dinarskekarbonatne platforme. Tijekom jure, unutrašnji platformni prostor bio je karakteriziran stabilnim ijednoličnim karbonatnim taloženjem. Plitkovodni vapnenci donje jure uobičajeno se na prostoruVanjskih Dinarida dijele na tri dijela. Donji i srednji dio donje jure izgrađuju vapnenački slijedovi

pokrupnjavnja navišeunutar kojih se moguizdvojiti donji muljevitičlanovi građeni odmadstona-vekstona uizmjeni sa gornjim,zrnatijim, članovima

bioklastično-peloidnihvekston/pekstona dogrejnstona i/ili ooidnihgrejnstona. Debljine ovihčlanova iznose ponekoliko decimetara ivrlo su promjenjive.Unutar donjeg dijeladonje jure najznačajnijije nalaz alge

Palaeodasycladusmediterraneus (sl.202 -

Palaeodasycladusmediterraneus, povećanje16x), a unutar srednjeg,foraminifere Orbitopsellapraecursor (sl.203 -Orbitopsella praecursor,povećanje: gore 45x, sredina

20, dolje 12x), Lituosepta compressa (sl.204 - Lituosepta compressa, povećanje 70x), Amijella amiji,Mayncina termieri, Haurania deserta, te metarski debele kokine litiotida ("litiotis vapnenci").Na čitavom vanjskodinaridskom prostoru naslage gornjeg dijela donje jure karakterizirane suprisutnošću "mrljastih vapnenaca" ("Flekenkalk"). Radi se o izrazito bioturbiranim vapnencimaprevladavajućeg strukturnog tipa madston-bioklastični vekston, koji su prošarani svijetlim"mrljama".

Ove svijetle mrlje predstavljaju probavljeni dio sedimenta od strane crvolikih muljojednihorganizama. Zbog manje količine organske tvari u tim dijelovima sedimenta, koji suprobavili muljojedni organizmi, u slojevima se danas javljaju kružne mrlje svijetlije boje. Odmikrofosilnog sadržaja "mrljasti vapnenci" sadrže pojedinačne skelete i skeletne fragmente

sl.201

sl.201

sl.202

sl.201

42

sitnih foraminifera šireg vertikalnog raspona, tj. ne sadrže provodne mikrofosilne oblike.Mjestimice se i unutar "mrljastih vapnenaca" može naći nekoliko metara debelih intervala

građenih od slijedova pokrupnjavanja naviše, sgornjim članom građenim od ooidnihgrejnstona, a koji povremeno iskazuju i lijepeteksture kose laminacije. Također, vršnihdvadesetak metara "mrljastih vapnenaca" čestoje i kasnodijagenetski dolomitizirano.Izostanak bioturbacija, a veća debljina slojeva(do 2.5 m), nakon "mrljastih vapnenaca",označava početak srednje jure. I vapnenciplitkovodne srednje jure uobičajeno se napodručju Vanjskih Dinarida dijele na dvadijela; donji i gornji dio (sl. 201). Vapnencidonjeg dijela srednje jure bogati sukarbonatnim muljem i prevladavajućeg sustrukturnog tipa madston-bioklastični vekston,

s povremenim centimetarski debelim ulošcimaooidnih grejnstona i/ili bioklastično-intraklastičnih pekstona i grejnstona.Mikrofosilni sadržaj je siromašan, a najvećiprovodni značaj ima foraminiferaMesoendothyra croatica (sl. 205 - Mesoendothyra

croatica, povećanje: gore 80, sredina 100x, dolje 65x).Tanja uslojenost i znatno češći bioklastičniproslojci centimetarskih debljina, glavne sustrukturne značajke koje razlikuju naslagedonjeg, od naslaga gornjeg dijela srednje jure.Pored toga, mikrofosilni sadržaj je unutargornjeg dijela bogatiji i raznovrsniji. Česte suforaminiferske vrste Pfenderina salernitana(sl.206 - Pfenderina salernitana, povećanje: gore

40x), Pfenderina trochoidea (sl.206 - Pfenderina

trochoidea, povećanje: dolje 30x), Kilianinablancheti, Satorina apuliensis (sl.206 - Satorina

apuliensis, povećanje: dolje 30x), Praekurnubiacrusei, Redmondoides lugeoni,Pseudcyclammina lituus, a najveći provodniznačaj ima alga Selliporella donzellii (sl.207 -Selliporella donzelli. povećanje 10x).

Početak gornje jure karakteriziran jesl.203

sl.203

sl.205

sl.202

43

prvim nalazima foraminiferske vrste Kurnubia palastiniensis (sl.208 - Kurnubia palastiniensis,

povećanje 50x), a nakon nekoliko desetaka metara i algalne vrste Salpingoporella sellii (sl.209 -Salpingoporella sellii, povećanje 45x).

Za razliku od donje i srednje jure,naslage gornje jure obuhvaćaju više različitih facijesakoji su nastajali u različitim okolišnim uvjetima, akoji su tijekom gornje jure postojali na Jadransko-Dinarskoj karbonatnoj platformi. Tako da se unutargornje jure Vanjskih Dinarida mogu razlikovati tritipa vapnenačkih slijedova: 1) slijed plitkovodnihplatformnih vapnenaca; 2) slijed plitkovodnihplatformnih vapnenaca na koje naliježu dubokovodni

vapnenci ("lemeš naslage") (naziv prema prevoju Lemeš na Svilaji gdje karakterističnoizdanjuju), a na njih prigrebensko-grebenski vapnenci; 3) slijed plitkovodnih platformnih

vapnenaca prekinut emerzijom, nakon koje se plitkovodnotaloženje obnovilo. Uobičajeno se na prostoru VanjskihDinarida gornja jura dijeli na donju (oksford-donji kimeridž) igornju (gornji kimeridž-titon). Mjestimice je mogućeuspostaviti i trodjelnu podjelu na donji, srednji i gornji diogornje jure, kada granice između ovih dijelova definira

karakterističanmikrofosilni sadržaj;donji sa Salpingoporellasellii, srednji saCylindroporella anici, igornji sa Clypeinajurassica.

1) Donji dijelovislijedova plitkovodnihplatformnih vapnenacagornje jurekarakterizirani sumuljevitim vapnencimastrukturnih tipova odforaminiferskih vekstonado pekstona sa Kurnubia

palastiniensis,Salpingoporella sellii,

Trocholina elongata, Nautiloculina oolithica, Labyrinthinamirabilis, Chablaisia chablaisensis, Mohlerina basiliensis,Pseudocyclammina lituus, Redmondoides lugeoni,Praekurnubia crusei i dr.

Često se unutar ovih vapnenaca mogu naći ifragmenti hidrozojske vrste Cladocoropsis mirabilis premačijim se nalazima ovi vapnenci donjeg malma neformalnozovu i "kladokoropsis vapnenci". Granica između donjeg igornjeg dijela gornje jure uobičajeno se postavlja pri prvimnalazima alge Clypeina jurassica (sl.210

sl.204

sl.206

sl.205

sl.206

44

- Clypeina jurassica, povećanje 25x). Vapnenci gornjeg dijelagornje jure su zrnatiji, s čestim slijedovima oplićavanjanaviše nastalim u peritajdalu. Njihove donje članovepredstavljaju ooidni grejnstoni, srednje, madstoni-bioklastični vekstoni, a vršne, fenestralni madstoni ivekstoni. Debljine ovih članova decimetarskih sudimenzija. Vršni dio gornje jure (titon) uz algu Clypeinajurassica, karakteriziran je i čestim nalazima algeCampbelliella striata (sl.211 - Campbelliella striata,

povećanje 30x).2) Donji dijelovi gornjojurskih slijedova

plitkovodnih platformnih vapnenaca na koje naliježudubokovodni vapnenci karakterizirani su gore opisanimznačajkama. Tijekom srednjeg-gornjeg kimeridža nadijelovima Jadransko-Dinarske karbonatne platforme(današnji Gorski kotar i Dalmatinska zagora) došlo je doblokovskog rasjedanja i s time povezanog tonjenjadijelova platforme. Ti produbljeni dijelovi platformezadobili su vezu i s otvorenim prostorom Tethysa, čime jeu unutrašnjost platforme bio omogućen dolazak tipičnihbazenskih vrsta: radiolarija i amonita (Virgatosphinctes,Perisphinctes) U ovim dubljevodnim okolišnim uvjetimaunutarnjoplatformnog koritataložili su se

bioklastičnivekstoni lemeš naslaga. Postupno, s rubova ovihunutarnjoplatformnih korita nastanjenihgrebenotvornim organizmima, dolazilo je doodlamanja krupnog bioklastičnog materijala koji jemehanizmima turbidnih tokova bivao snašan udubokovodni prostor korita, gdje su se taložilibioklastično-intraklastični pekstoni/floutstoni. Na tajnačin dolazilo je do postupnog zapunjavanja

dubokovodnog korita, odnosno doprogradacije grebenskih okoliša prekoprostora dubljevodnog korita. Tijekommlađeg titona, na ovaj način korito jebilo zatrpano, te se u krovini

dubokovodnih "lemeš naslaga" do kraja titona nastavilo plitkovodno platformno taloženjeprigrebensko-grebenskih značajki (sl.201).

sl.209

sl.207

sl.208

45

3) Donji dijelovi gornjojurskih slijedovaplitkovodnih platformnih vapnenaca prekinutih("kraćom") emerzijom, nakon koje se plitkovodnotaloženje obnovilo, karakterizirani su tipičnimmikrofosilnim sadržajem kako je već ranijenavedeno. U Istri, u široj okolici od Rovinja doPoreča, ovi se vapnenci svrstavaju u neformalnulitostratigrafsku jedinicu "lim peletni vapnenci"(sl.212 - Litostratigrafske jedinice srednje i gornje jure u

zapadnoj Istri - Velić & Tišljar, 1988) a taloženi sutijekom oksforda i najstarijeg kimeridža.Predstavljeni su peloidno-foraminiferskimvekstonima unutar kojih se nalazi jedandekametarski uložak zrnatijih vapnenaca građen odslijedova pokrupnjavanja naviše decimetarskidebelih članova. U izmjeni dolaze članovi;peloidno-foraminiferski vekstoni, ooidni grejnstoni i

ooidno-bioklastični grejnston/radstoni. Tijekomkimeridža dolazi do regionalne emerzije zabilježenene samo u Istri, nego i na mnogo širem prostoru (npr.ova emerzija vidljiva je i na Biokovu). U početnojfazi emerzije, na prostoru današnje Istre, formiraju se"Rovinj-Vrsar regresivne breče", a nakon konačnogizdizanja terena, tijekom nekoliko milijuna godina, utopografskim udubljenjima emergiranog reljefa taložise alumosilikatni materijal donešen eolskim putem.Od tog materijala, u topografskim udubljenjima,tijekom kasnije dijageneze nastala su ležištagornjojurskih boksita. Ova emerzija je trajala dokonca donjeg titona. Početkom gornjeg titona dolazido transgresije i u obnovljenim plitkovodnimplatformnim uvjetima peritajdala talože se tzv.

"Kirmenjak vapnenci" s tipičnimslijedovima oplićavanja naviše građeni udonjim dijelovima od black-pebble breča,u srednjim, od madstona (stilolitiziranihmikrita), a u gornjim, od fenestralnihmadstona. Ovi gornjojurski vapnencisiromašni su fosilima, no ipak, mjestimicesu prisutne alge Clypeina jurassica iCampbelliella striata. Ovi vapnenci, sdruge strane pak, na području istarskogzaseoka Kirmenjak, sadrže do sadanajbogatiju otkrivenu zajednicu tragovasauropodnih gmazova u ovom dijeluEurope (sl.213 - Tragovi sauropodnih gmazova

na lokalitetu Kirmenjak). Ovi tragovizasigurno ukazuju da će dosadašnja

sl.210

sl.210

sl.211

sl.210

sl.212

46

mišljenja o Jadransko-Dinarskoj karbonatnoj platformi, kao potpuno izoliranoj platformi unutarTethysa, morati biti promijenjena. To stoga jer tragovi dinosaura upućuju na boravak dinosaurana Jadransko-Dinarskoj karbonatnoj platformi, a to je bilo moguće jedino ako je platforma naneki naćin bila povezana s većim kopnom sa kojeg su dinosauri mogli "došetati" i u unutrašnjostplatforme. Naravno, postoji mogućnost da su dinosauri obitavali na emergiranim dijelovimaizolirane Jadransko-Dinarske karbonatne platforme, no za to bi im bilo potrebno prostranoemergirano prostranstvo platforme, bogato biljem i slatkom vodom. Međutim, dugotrajnijizapisi takvog okoliša na Jadransko-Dinarskoj karbonatnoj platformi do sada nigdje nisu nađeni.

sl.212

sl.213

sl.212

sl.213

47

7.4.3. Kreda

Treći period mezozoika, razdoblje raspada Gondwane, više globalne morske razine nodanas (najviše u čitavom fanerozoiku), velike rasprostranjenosti plitkomorskih taložnih okolišana kontinentalnim prostorima, te razdoblje na čijem je kraju došlo do masovnog izumiranja dotada mnogih značajnih skupina organizama, u prvom redu dinosaura i amonita.

Naslage krednog sistema prvi je formalno opisao Jean-Baptiste-Juliend'Omalius d'Halloy, 1822. godine, a i prije toga kredne su naslage istraživači jasno prepoznavaliizmeđu podinskih (jurskih) i krovinskih naslaga, sada znanih kao naslage paleogena. Ime periodadolazi od latinskog naziva za pisaću kredu "Creta" - gornjokrednog sedimenta građenog odkokolita, a koji se na mnogim mjestima i u velikim debljinama (npr. Doverski klifovi u JIEngleskoj, u Kansasu, u Meksičkom zaljevu) taložio u lagunskim, marinskim prostorima.

Prema podjeli "Međunarodnog povjerenstva za stratigrafiju", kreda se dijeli na (tab. 13 -Podjela krede):

PERIOD EPOHA DOBA prije sadašnjosti umilijunima godina

KREDA

gornja kreda

MastrihtSenon = Kampan

SantonKonijak

TuronCenoman

AlbApt

BaremHauterivij

Neokom = ValanginijBerijas

70.6 - 65.583.5 - 70.685.8 - 83.589.3 - 85.893.5 - 89.399.6 - 93.5

112 - 99.6125 - 112130 - 125136 - 130140 - 136146 - 140

donja kreda

Na kopnu i u moru, živi svijet krede ujedinjuje skupine organizama koji se javljaju tek ukredi i one ranije, arhaične životne forme koje će u kredi izumrijeti. Tako npr. amoniti i belemnitižive zajedno s mnogim tipovima koštunjavih riba čiji srodnici žive i danas. Na kopnu tijekomkrede tipična mezozojska flora golosjemenjača postupno se zamjenjuje kritosjemenjačama.Dinosauri će izumrijeti krajem krede, ali u kredi se javljaju mnogi bliski srodnici današnjih zmija,kornjača, guštera i krokodila. Kreda je razdoblje tijekom kojeg se, nakon jure, raspadajupreostali jedinstveni kontinentalni prostori bivše Pangea-e (osobito Gondwana).

sl.68

tab.13

48

7.4.3.1. Živi svijet krede7.4.3.1.1. More

1) Fitoplankton je i nadalje vrlo čest u morskim prostranstvima, te do konca krede gotovopoprima sastav kakav je prisutan i u današnjim morima. Od već ranije prisutnih dinoflagelata ikokolitoforida, sredinom krede javljaju se algekremenjašice - dijatomeje (sl.214 - Dijatomeje).Skelet im je građen kao "kutija i poklopac" iizgrađen je od kremena. Dijatomeje su i danasglavni sastojak dubokovodnih muljeva koji setalože ispod "karbonatne kompenzacijske dubine".2) Od zooplanktona, u kredi je značajna prisutnostplanktonskih foraminifera. Prisutni su predstavnicidvaju skupina; Globigerinidae (žive još od jure, a idanas) i Globotruncanidae. Globotrunkane su vrlodobri provodni fosili, naročito u gornjoj kredi. Ovedvije skupine planktonskih foraminifera, zajedno skokolitoforidima, od sredine krede često izgrađujudebele nalage karbonatnog mulja na dnima oceana,a što do tada nije bio slučaj (barem ne u tolikomobimu).3) Amoniti i belemniti su i tijekom krede bili glavniinvertebratni predatori. Za biostratigrafske razdiobekrednih naslaga posebno su bili važni amoniti, tako da je mjestimice u donjokrednimsedimentima na temelju amonita izdvojeno oko 50-ak biozona, a u gornjokrednim 30-ak. Prisutni

su predstavnici skupine rebrima ičvorićima "ukrašenih" ljušturaAmmonitina i skupinejednostavnijih, glatkih ljušturaLytoceratina sa filoidnomsuturom. Krajem krede suturenekih rodova ovih skupina sepojednostavljuju, te nalikuju naceratitnu ili čak gonijatitnu.Također, neki rodovi se i"odmataju", a što se nekadsmatralo znakom degeneracijekoja predhodi izumiranju. Takvisu rodovi npr. Crioceras

(Ammonitina), te Turrilites, Nipponites i Hamites (Lytoceratina).4) Koštunjave ribe skupine Teleostei postaju dominantna skupina riba krednih mora (dužina i do5 m, npr. rod Xiphactinus) (sl.215 - Xiphactinus). Odlikuju se simetričnom repnom perajom(homocerkna peraja) i cikloidnim ljuskama. U ovu skupinu spadaju i današnje jegulje, lososi,haringe, skuše.5) Najveći grabežljivci krednih mora bili su ihtiosauri i morski krokodili (iako rjeđi nego u juri),plesiosauri (dužine i do 10 m), morski gušteri mosaurusi (dužine i do 15 m), npr. Tylosaurus(sl.216 - Tylosaurus ), te prve morske zmije (nađene i u donjoj kredi Hercegovine).

sl.214

sl.79

sl.215

49

U krednim morima bile su prisutne imorske kornjače (do 4 m dužine),npr.Archaelon (sl.217 - Archaelon), apovremeno i ptica malih krila Hesperornis(sl.218 - Hesperornis) prilagođena plivanju ironjenju u potrazi za ribama kojima sehranila.6) Tijekom krede velike bentičkeforaminifere nastavljaju svoj razvoj započetjoš u juri, no radi se o novim oblicima.Tijekom donje krede i cenomana naročito sučeste vrste iz skupine Orbitolinidae(aglutinirane stijenke, biostratigrafskiznačajne), a u gornjoj kredi skupine

Orbitoididae i Siderolitidae (perforatne,staklaste stijenke).7) Maksimum razvoja tijekom krede, imajupahiodontni školjkaši - rudisti. U donjojkredi prisutni su oni pričvršćeni za podlogulijevom ljušturom (npr. rodovi Requienia iToucasia), a u gornjoj kredi, oni pričvršćenidesnom ljušturom; skupina Radiolitidae(sl.219 - Radiolites) - javljaju se od alba krozcijelu gornju kredu, i skupina Hippuritidae(sl.220 - Vaccinites) - javljaju se samo usenonu. Dobri su facijesni fosili, a također, ipogodni su za biostratigrafske zonacije (npr.

u gornjoj kredi Dinarida). Nastanjivali su grebenske okoliše kada sutvorili bioherme, a neki su živjeli čineći podmorske "rudistnelivade", kada su tvorili biostrome. Rudisti tijekom svog razvojaimaju larvalni stadij. Larve žive pseudoplanktonski, pa se tako ti,inače sesilni organizmi, mogu globalno proširiti.Najjužniji nalazi rudista su na Madagaskaru, anajsjeverniji na jugu današnje Švedske.8) Tijekom donje krede, prije maksimalnog razvojarudista, značajni grebenotvorci bili su hermatipniheksakoralji koji žive u simbiozi s jednostaničnimalgama - zooxantelama (primat heksakoralja seobnavlja nakon izumiranja rudista). Kako su rudistikonvergentni koraljima, a također redovitonastanjuju samo fotičku zonu, pretpostavlja se da su

također imali endosimbionte. Algalne endosimbionte ima i današnja školjkaTridacna gigas koja naraste do 1-2 m. Endosimbionti iz morske vode uzimajuCO2, te time snižavaju njegov parcijalni tlak, a što onda olakšava izlučivanjeCaCO3 i omogućava malom mekanom dijelu organizma da izgradi mnogostrukoveću i debelu ljušturu (kod rudista i preko 1 metar visine).

sl.216

sl.217

sl.218

sl.219

50

9) U krednim morima javljaju se prve morske trave. “Moderne” morsketrave razvile su se tijekom kenozoika, ipak, i ove kredne su mjestimicepoput tepiha prekrivale plitka dna krednih mora. Svojim korjenjemstabilizirale su morsko dno, te kao i danas, pružale su utočište raznimsitnijim organizmima (ribama, foraminiferama, člankonošcima). Prostoriobrasli morskim travama su "zreli" okoliši (ne mijenjaju se tako često), ašto omogućava boravak raznih vrsta organizama i njihov postupni daljnjirazvoj. Morske trave su kritosjemenjače, koje su se najprije razvile nakopnu, pa su zatim prešle u more.10) U gornjoj kredi razvilo se oko 100-tinjak rodova Bryozoa skupineCheilostomae (javljaju se od jure), a koji i danas u formi prevlakaobraštaju razne podmorske površine (npr. vanjske dijelove čamaca).

7.4.3.1.2. Kopno

1) Najveća novost kopnenog krednog ekosistema, bila je pojava kritosjemenjača (sjemenke im senalaze u okruglastom ovariju koji se razvio modifikacijom lista papratnjača). Javljaju se otprilikesredinom krede (prije 100 mil. god.), te već tijekom gornje krede u svojoj raznolikosti nadmašujugolosjemenjače. Danas ih ima oko 200 000 vrsta, za razliku od samo oko 550 vrsta četinjača(skupina golosjemenjača). Od 500 danas živućih porodica kritosjemenjača, samo ih 50-ak imasvoje srodnike u gornjoj kredi (npr. porodica hrastova, oraha). Glavni razlog brze diverzifikacijei prevlasti kritosjemenjača nad golosjemenjačama leži u njihovoj sposobnosti efikasne prehraneu ovariju (najprije proizvodnja samog sjemena, a zatim njegovo okruženje hranom - npr. klipkukuruza sa sjemenkama), a time i brzog sazrijevanja njihovih sjemenki, tako da kod mnogihvrsta "od sjemena do novog sjemena" protekne tek nekoliko tjedana, dok je golosjemenjačama zatakav ciklus potrebno i do 18 mjeseci. Takvu sposobnost nemaju baš sve kritosjemenjače (npr.drveće), no ipak, sve se mnogo brže razmnožavaju no golosjemenjače.

Drugi razlog njihove brze diverzifikacije leži u činjenici da njihovi cvjetovi privlačekukce zbog nektara, a ti kukci raznose polen naokolo oprašujući druge jedinke. Kukci suuglavnom specijalizirani za određeni tip cvjetova i ako se na nekom malom prostoru pojavi novitip cvijetova, neki kukci će se specijalizirati samo za njih, te će se na takav način dalje razvijati ita skupina kukaca i ta skupina kritosjemenjača. Takav odnos obaju vrsta upravo je i omogućionjihovu brzu diverzifikaciju od sredine krede. To je koevolucija.2) Donjokredna kopnena fauna zbog oskudnih fosilnih ostataka nije predobro poznata, no ipak,ono malo nalaza pokazuje da su dinosauri i dalje imali prevlast na kopnu (npr. na prostoruNjemačke, a i Wealden naslage južneEngleske). Mnogo je bolje sačuvanagornjokredna fauna na prostorimaWyominga, Montane, Alberte (Sj.Amerika) i Azije (Mongolija). Na timsu prostorima dinosauri živjeli ukrdima, tj. zajednicama koje nalikujudanašnjim zajednicama sisavaca(antilope, zebre) na području afričkihsavana. To su bili biljojedni"patkokljuni" ("duck-billed") dinosauri,npr. rod Edmontosaurus (sl.221 -

sl.221

sl.220

51

Edmontosaurus), i "rogati" dinosauri, npr. rod Triceratops (sl.222 - Triceratops) (jedan od posljednjihživućih dinosaura). Njihovi predatori,brojčano znatno manje zastupljeni, bilisu najveći mesojedi svih vremena, npr.rodovi Albertosaurus (sl.223 -Albertosaurus) i Tyrannosaurus (sl.224 -Tyrannosaurus). Također, na tom suprostoru živjeli i kopneni krokodilidužina i do 15 m, npr. rod Phobosuchus,i naravno, mnogobrojni manji, kakobiljojedni, tako i mesojedni gmazovi.

Zrakom su letjeli različiti letećigmazovi, većinom strvinari, od kojih je

najveći, s rasponom krila od 15-ak metara, bioQuetzalcoatlus (sl.225 - Quetzalcoatlus), a nešto je manji,raspona krila od oko 8 m, bio i predstavnik skupinePterodactyloidea, rod Pteranodon (sl.226 - Pteranodon)

(uske, dugeglave sa

šupljomkrijestom

dužine do 1 mkojom je kormilario jer nije imao rep), a za kojeg sesmatra da je bio jako dobar letač. Bilo je i ptica kojesu živjele uz vodene tokove i jezera poput današnjih

čaplji i ždralova.Manjeg su značaja bile žabe, kornjače,

zmije (javljaju se upravo od krede i jedne odnajstarijih su nađene u donjoj kredi

Hercegovine) i gušteri. Tijekom krede, unutarovih skupina razvijaju se i neke moderneporodice.3) Tijekom krede i sisavci su postaliraznovrsniji premda su bili sitni kao današnjiglodavci. Kretali su se uglavnom noću.Najznačajnije nove skupine bile su tobolčari iplacentalni sisavci.

sl.222

sl.223

sl.225

sl.224

sl.226

sl.223

52

7.4.3.2. Izumiranje krajem krede

Najpoznatije (iako ne i najveće) izumiranje u povijesti Zemlje desilo se krajem krede. Onoje "najpoznatije" stoga jer je zahvatilo i "najspektakularnije" organizme kao što su bili dinosauri.Dinosauri su izumrli koncem krede, no već i nešto ranije, prije 90 mil.godina, došlo je doizumiranja u marinskom prostoru koje je zahvatilo mnoge vrste i rodove, ali tek od nekolikoporodica.

Osim dinosaura izumrli su amoniti, morski gmazovi (plesiosauri i mosasauri), letećigmazovi, rudisti, te mnogobrojne vrste školjkaša, koralja, briozoja i velikih foraminifera, dok sunpr. sisavci, kokolitoforidi, planktonske foraminifere, radiolarije i belemniti, iako uz "gubitke",prešli u kenozoik. Do kraja krede izumrlo je između 30-60 % vrsta organizama.

Postavljaju se pitanja; da li su se ti smrtonosniuzroci izumiranja pojavili iznenada, ili su pak trajalikroz duže vrijeme tijekom mastrihta ? To stoga jer seopadanje raznovrsnosti nekih organizama, kao npr.inoceramidnih školjkaša i amonita dešavalo tijekommastrihta kroz vremenski interval od 8 milijuna godina.Također, različite skupine dinosaura nestajale su urazličito vrijeme. Tako, ranije su izumrli "patkokljuni"dinosauri (npr. Edmondosaurus), a kasnije oni "rogati"(npr. Triceratops).

S druge strane pak, planktonski su organizmiizumrli u intervalu od oko 10000 godina vršnog dijelamastrihta, i to najprije neke skupine planktonskihforaminifera kao npr. globotrunkanide. To je najjasnijezabilježeno u dubokomorskim prijelaznim naslagama mezozoik - kenozoik kod mjesta Gubbio(Italija) i Zumaya (Španjolska). Nakon što su izumrle globotrunkane, masovno se javilakokolitoforidna vrsta Braarudosphaera bigelowi (sl.227 - Braarudosphaera bigelowi) (gornja jura-danas). Vrlo brzo desilo se izumiranje i najvećeg broja rudista (krajem sredine mastrihta), tako daih je potkraj mastrihta bilo još samo nekoliko vrsta.

7.4.3.2.1. Uzroci izumiranja

1) Do nedavno se smatralo da je izumiranje krajem krede bilo uzrokovano globalnim padommorske razine sredinom mastrihta. No ipak, do kraja mastrihta i na prijelazu u kenozoik, globalnimorski nivo je ponovno porastao. Osim toga, a kako bi to utjecalo i na kopneni živi svijet ?2) Hlađenje klime tijekom mastrihta, također je mogao biti jedan od uzroka izumiranja. Hlađenjedubokomorskih prostora evidentirano je promjenom boje dubokomorskih sedimenata iz tamne uzeleno-sivu ili crvenkastu, što ukazuje na prisutnost polarnih voda bogatih kisikom, a što do tadanije bio slučaj. Ovo hlađenje je moglo nepovoljno utjecati na živi svijet tropskog Tethysa,prvenstveno na rudiste, velike foraminifere, planktonske organizme i mnogobrojne skupineškoljkaša.

S druge strane, na sjevernijim (borealnim) marinskim prostorima nije bilo tako intenzivnihizumiranja, pa su mnoge kredne životinjske forme (npr. brahiopodi) prešle i u kenozoik, te su senašle izmješane s tipičnim paleocenskim formama.

Razlika u opstanku organizama na prostorima tropskog i borealnog pojasa jasno ukazujeda su hlađenje klime i mora bili vrlo bitni uzroci izumiranja mnogih marinskih zajednica u

sl.226

sl.227

53

tropskom pojasu. To stoga jer dok su s jedne strane organizmi iz borealnog prostora imalimogućnost migriranja u toplije prostore, takva mogućnost nije postojala za one organizme koji suveć nastanjivali tropske prostore, te oni izumiru.3) Walter Alvarez je 1977. u kanjonu Bottaccione kod grada Gubbio (središnja Italija) unutardubokomorskih naslaga sa prijelaza kreda-paleocen ("Scaglia rossa"), ustanovio 2-3 cm debeo

sloj sa znatno povećanomkoncentracijom čađe i iridija,elementa koji je inače vrlo rijedaku Zemljinoj kori (sl.228 - Sloj spovećanom koncentracijom čađe i iridijana lokalitetu Bottaccione - Gubbio).Kasnije, "iridijski" sloj je nađen ina mnogim drugim dijelovimaZemlje: u Danskoj, u Španjolskoj,na Novom Zelandu, u SjevernojAmerici (sl.229 - Neke pozicije

otkrivenih slojeva s iridijem), i debljinasu i do 40 cm. Ova iridijskaanomalija mogla je biti posljedica:a) vrlo slabe sedimentacije u tom

razdoblju kada je stoga koncentracija iridija, koji konstantno u neznatnim količinama iz svemirapada na Zemlju, bila povećana,b) udara nekog svemirskog tijela u Zemlju (meteora), kada se po čitavoj Zemlji raspršila većakoličina iridija,c) ogromnih vulkanskih erupcija koje su izbacivale pepeo vrlo bogat iridijem.

Protiv prve pretpostavke govori povećana prisutnost iridija i u kopnenim i u

dubokovodnim sedimentima, a u takvim različitim okolišima intenzitet sedimentacije ne možeistovremeno i istovrsno biti slabiji. Također, za istaloženu količinu "iridijskog" sloja donosom izsvemira, bilo bi potrebno najmanje 10 milijuna godina, a što je znatno više no vrijeme koje je, ustvari, bilo potrebno za taloženje tog sloja. Opet, s druge strane, u slučaju vulkanskih erupcija,potrebno vrijeme za taloženje tog "iridijskog" sloja bilo bi neuporedivo kraće (nekoliko tisuća

sl.102

sl.234

sl.228

sl.229

54

godina) od onog za koje se tajsloj istaložio. Ipak, s drugestrane taj iridijski sloj sadržidosta antimona i arsena koji suvrlo česti upravo u vulkanskompepelu.

Stoga, preostaje samoudar (impakt) nekogsvemirskog tijela - meteora.Velika količina prašine, vodenepare i ugljičnog dioksida kojase pri udaru oslobodila, moglaje kroz tisuće godina znatnoumanjiti sunčevu svijetlost,bitno hladeći površinu Zemlje,a što je dovelo do nestankavećine biljaka, čime su nestali ibiljojedni dinosauri, a posljedično, i mesojedni. Krater za koji se smatra da krajem krede nastaoudarom meteora nalazi se na sjevernom dijelu poluotoka Yucatan i zove se Chicxulub (sl.230 -Geografski položaj kratera Chicxulub). Promjera je oko 180 kilometara. Sadrži tektite (sferulite), tj.stijene koje su nastale nakon što je pri udaru meteorita prijašnja stijena bila otopljena, a zatim uotopljenom stanju izbačena u atmosferu, da bi se prilikom pada ti otopljeni dijelovi skrutnuli ukuglaste forme. Također, prisutne su i udarne breče koje sadrže "udareni", "šokirani" kvarc(stišovit) (zrna kvarca koja sadrže mnoštvo međusobno paralelnih sustava lamela nastalihprolaskom udarnog vala kroz njih) (sl.231 - Stišovit), a koji nastaje samo u uvjetima ekstremnogpritiska. Smatra se da je udar ovog meteora stvorio val visine 30-ak metara koji je preplavio

okolne kopnene prostore Sjeverne Amerike i drugihkontinenata.

Godine 1996., na Seymour otočju krajAntarktike, neposredno iznad "iridijskog" sloja,prisutni su fosilni ostaci mnogobrojnih riba za koje sesmatra da su bile žrtve tog impakta.

Također, 1997. godine, u jezgri bušotineizvađenoj s morskog dna, 320 km istočno od Floride,opisan je slijed sedimenata iz prijelaznog razdobljamastriht-paleocen; u krednom dijelu bušotine prisutnoje mnoštvo krednih foraminifera u bijelom vapnencu,zatim slijedi zelena glina za koju se smatra dapredstavlja prašinu i pepeo istaloženu nakon udarameteora ("iridijski sloj"), a zatim slijede naslage safosilima paleocena.

Čađa koja se često može naći u "iridijskom"sloju, potječe od velikih požara koji su zahvatili širokaprostranstva Zemlje nakon udara meteora.

U svakom slučaju, obzirom da je izumirenje krajem krede za neke organizme trajalo krozduža, a za neke kroz kraća vremenska razdoblja, mora se pretpostaviti da je ono bilo posljedicanekoliko različitih faktora, među kojima je zasigurno jedan od značajnijih bio i klimatski, a nesamo udar meteora prije 65 milijuna godina.

sl.105

sl.230

sl.230

sl.231

55

Od drugih faktora koji su mogli utjecati na život krajem krede tu su još i intenzivnasvemirska zračenja koja su mogla snažno utjecati na živi svijet (eksplozija supernove ?)

Također, krajem krede otvara se veza s Arktičkim oceanom koji je zbog zatvorenostikopnenim prostorima bio gotovo slatkovodan. Miješanje te hladne vode s vodom Atlantika, nijepogodovalo većini marinskih organizama.

Prije 65 milijuna godina dešavale su se i ogromne vulkanske erupcije na području Indije(Dekan - bazaltni plato), a što je također moglo u atmosferu izbaciti dosta prašine i pepela.Istovremene erupcije događale su se i na prostoru Sjeverne Amerike, Grenlanda, Velike Britanijei zapadnog Pacifika.

7.4.3.3. Klima krede

Za razliku od trijaskih i jurskih, kredni sedimenti su široko rasprostranjeni na dnimaoceana. To stoga jer su trijaski i jurski sedimenati uglavnom konzumirani u zonama subdukcije(zbog gibanja tektonskih ploča). Tako, danas na oceanskim dnima nema sedimenata starijih odgornjojurskih (najstariji su uz kontinente).

Kreda je bila razdoblje globalnog povišenja morske razine (cca 200 m viša morska razinanego danas), tako da su mnogi kontinentalni prostori bili preplavljeni. Razlog tomu je bilo brzootvaranje novih oceanskih prostora, uz stvaranje ogromnih srednjooceanskih hrbtova, a što jeglobalno podizalo morsku razinu. Također, izostanak polarnih ledenih pokrova omogućavao jevišu globalnu morsku razinu. Postojale su manje oscilacije globalne morske razine, tako da jejedan maksimum zabilježen oko granice cenoman-turon, a drugi u kampanu.

Tijekom donje krede temperature na Zemlji bile su više nego ikad i prije i kasnije, da bitijekom gornje krede temperatura počela opadati, te je najniža bila na kraju mastrihta (manja za10-20° C od krednih prosjeka, ali još uvijek prosječno oko 20-21° C) (na to ukazuje smanjenepopulacije kritosjemenjača s "pravim" velikim listovima, a koje zamjenjuju manji listići

nazubljenih rubova). Jedan od uzrokatako tople klime je mogla bitipovećana količina CO2 u atmosferi(efekt staklenika) zbog intenzivnihriftovanja kada se u moru otapalavelika količina CO2 koji je zatimisparavao u atmosferu.

Toplija klima zagrijavala je imorsku vodu koja je stoga imala i većivolumen, tako da je i to mogao biti jošjedan od razloga globalno visokogmorskog nivoa. Temperatura dubokihoceanskih voda iznosila je između 13-19° C (današnja; 3-8° C). To se zna izpaleotemperaturnih istraživanja nakalcitnim ljušturama dubokomorskihbentičkih foraminifera, a na temeljupromatranja odnosa izotopa kisika 16Oi 18O u njihovim kalcitnim ljušturama.

Naime, porastom temperature iz morske vode isparava sve više lakšeg izotopa 16O, te gaorganizam manje ugrađuje u svoju kalcitnu ljušturu. Tijekom krednog perioda na mnogim

sl.232

sl.231

56

mjestima, batijalne, pa čak iplitkomorske sedimente, povremenoizgrađuju tamni muljevi (šejlovi)nastali u anoksičnim uvjetima (sl.232 -Rasprostranjenje tamnih muljeva apta i alba).

Naime, zbog povremenoizrazitije povišene temperature naZemlji, u more s kopna pristiže i većakoličina nutrijenata (nitrata, fosfata…),čime se u moru povećava proizvodnjaorganske materije (algi, fitoplanktona,bakterija), a što dovodi do smanjenjakoličine O2 i povećanja količine CO2 umoru (eutrofikacija mora).

Također, tijekom tih izrazitijetoplih klimatskih razdoblja nema niizrazitijeg dotoka hladnih polarnihvoda, a koje zbog svoje veće gustoćetonu na dno i opskrbljuju ga kisikom.Stoga se u tim razdobljima kisikzadržava samo u plitkom stupcu vode,a ispod toga prevladavaju anoskični, reduktivni uvjeti, kako u dubokim, tako, u ekstemnimslučajevima, i u plitkomorskim epikontinentalnim okolišima (sl.233 - Rasprostiranje anoksičnogstupca vode tijekom zagrijavanja mora). To su tzv. oceanski anoksični događaji (OAE) i tijekom kredeje bilo nekoliko takvih događaja; OAE 1a - donji apt, OAE 1b - donji alb, OAE 1c i d - gornji alb,OAE 2 - granica cenoman/turon i OAE 3 - konijak-santon.

Jedna od glavnih značajki krednog perioda bila je i maksimalna površina Tethysa, ukojem su pasati puhali u smjeru zapada, omogućavajući time rasprostranjenje rudista (njihovih

larvi) po širokimtetijskim prostranstvima.Razdvajanjem Sjeverneod Južne Amerike,prostor je Tethysatijekom krede postaopovezan s Pacifikom, akretanjem morskih strujaprema zapadu, bila jeomogućena i migracijaorganizama iz Tethysa uPacifik (sl.234 - Smjerglavnih strujanja u svjetskimmorima tijekom krede ).Tako, danas krednetetijske fosilne zajednicemožemo naći unutaristovremenih sedimenatana ugaslim podmorskimvulkanima ("seamounts",

sl.91sl.91

sl.234

sl.233

57

"guyots"), koji su se zbog širenja udaljili od pacifičkog srednjooceanskog grebena (danas suprisutni i 1000 milja zapadno od Havaja). Ti podmorski vulkani udaljavanjem od zone širenja(akrecije) u prvo vrijeme predstavljaju plitkovodne taložne okoliše tipa malih karbonatnihplatformi, a zatim dolaskom u sve dublje dijelove oceana, postaju dubokomorski oceanski platoina kojima je moguće naći plitkovodne karbonate. Daljnjim "putovanjem" prema zoni subdukcije,ovi platoi mogu biti "priljepljeni” i uz kontinent (tzv. "egzotični tereni") (npr. danas su takvitereni prisutni uz zapadnu obalu Sjeverne Amerike).

Kada se Zemlja vrti oko svoje osi, kutna brzina na svim dijelovima Zemlje nije ista.Najveća je na ekvatoru, a na polovima je nema. Zbog te razlike u kutnoj brzini javlja se"koriolisova sila", koja na sjevernoj Zemljinoj polutci "tjera" vodu (more) na rotaciju u smjerukazaljke na satu, a na južnoj Zemljinoj polutci obrnuto. Ekvatorijalni položaj sjevernog dijelaAfrike onemogućavao je djelovanje "koriolisove sile" tijekom krede na sjevernoj polutci, a timei kretanje toplih struja prema sjevernom polu. Stoga su na prostoru krednog sjevernog polatemperature bile niže, no što je to bio slučaj na južnom polu.

Globalno visoka morska razina, naročito tijekom gornje krede, uzrokovala je potapanjedijela Sjeverne Amerike s istočne strane Stijenjaka, idući od Arktičkog oceana, pa sve doMeksičkog zaljeva. Taj se prostor naziva "Cretaceous Western Interior Seaway". Krednenaslage na ovom prostoru su odlično sačuvane i neporemećene, a što omogućava njihovodetaljno razdvajanje, tj. tu je omogućena “High Resolution Stratigraphy”. Ovo more se povuklokrajem krede.

7.4.3.4. Paleogeografija krede

Početkom krede Gondwana je još bila cjelovita i samo jednim manjim dijelom spojena sLaurazijom, da bi sekoncem krede izGondwane formiralizasebni kontinenti;Južna Amerika, Afrikai Indija, dok su budućikontinenti; Antartika iAustralija još ostalispojeni u formicjelovitog kontinenta,ali sada odvojenog odJužne Amerike iAfrike. Tijekom donjekrede, odvajanjemJužne Amerike odAfrike otvara se južnidio Atlanskog oceana(južni Atlantik), atakođer se otvara imarinski prostorMeksičkog zaljeva(sl.235 -Paleogeografija Zemlje

sl.93

sl.234

sl.235

58

tijekom donjekrede).

Tijekom jure, tiprostori su još bili ufazi inicijalnogriftovanja, te je u njihpovremeno prodiralomore, nakon čijeg su seisparavanjaformirale debelenaslage evaporita.Slična se situacija (sformiranjem evaporita)zadržala i na rubnim,plitkomorskimdijelovima tih prostorai tijekom najstarijekrede. Uopće, vrlotopla klima i njenauniformnost navelikom prostoruZemlje, evidentirana jeprisutnošću grebena ido 30 stupnja sjeverne i južne geografske širine, kao i prisutnošću tropskih biljaka na Grenlandu iAljasci. Početkom krede, u vrijeme dok su Sjeverna Amerika, Grenland i Eurazija još bilispojeni u Lauraziju, današnji Arktički ocean je bio odvojen od Altantika. Do njihova povezivanjadošlo je u gornjoj kredi, kada se riftovanjem raspala veza između Sjeverne Amerike i sada -Eurazije (sl.236 - Paleogeografija Zemlje tijekom gornje krede).

Na području Tethysa, tijekom gornje jure/donje krede, zbog uznapredovalog kretanjaAfrike ka sjeveroistoku, a istovremenog kretanja laurazijske ploče u smjeru kazaljke na satu,započinju subdukcijski procesi na sjevernom rubu Tethysa, tj. ispred laurazijskog kontinentalnogprostora. Dakle, daleko ispred Jadransko-Dinarske karbonatne platforme koncem jure/početkomkrede započela je subdukcija, a čime i započinje zatvaranje oceanskog prostora Tethysa. Ispredte subdukcijske zone formirao se magmatski otočni luk uz granitne intruzije i bazaltnivulkanizam, a koji se protezao daleko na istok (do današnjih područja Irana i Afganistana).Proces kompresije, tj. zatvaranje Tethysa, izazivalo je u oceanskom prostoru dinaridskog dijelaTethysa ("ocean Unutrašnjih Dinarida") snažne tektonske poremećaje, uz raskidanje oceanskekore, reversno i normalno rasjedanje, čime je bilo formirano nekoliko dubokovodnih oceanskihjaraka i uzvišenja (sl.237 - Paleogeografska shema fragmenta dinaridskog dijela Tethysa, Pamić et al. 1998).Na tom se prostoru odvijala dubokomorska sedimentacija, a oceanska je kora (ofioliti)mjestimice bila i navučena (obducirana) na susjedne tektonske blokove, uz istovremenumetamorfozu podinskih dubokovodnih naslaga. Na taj je način čitav prostor dinaridskog dijelaTethysa bio obilježen kompleksnim tektonskim pokretima, vulkanizmom, metamorfizmom,kao i složenim sedimentacijskim procesima zbog istovremene sedimentacije, kako s njegovogaktivnog kontinentalnog ruba - Laurazije, tako i s njegovog pasivnog ruba - Jadransko-Dinarskekarbonatne platforme. Tijekom gornje krede dolazi do daljnjeg približavanje Jadransko-Dinarskekarbonatne platforme Lauraziji, a što na njoj, zbog otpora laurazijskih struktura, izazivakontrakcije prostora i izrazitiju okolišnu diferencijaciju: neki dijelovi platforme bivaju u

sl.236

sl.236

59

potpunosti emergirani, neki zadržavaju plitkovodne značajke kao i do tada, a negdje se formirajudubokovodni jarci u kojima se talože dubokovodni vapnenci.

Na samom kraju krede, najveći dio platforme biva u potpunosti emergiran, dok samoponegdje na platformi i dalje dijelom u stariji paleogen egzistiraju ili plitkovodni taložni uvjetiuz trend postupnog oslađivanja (npr. uvala Likva, otok Brač), ili pak dubokovodni taložni uvjetijaraka koji se nastavljaju sve do mlađeg eocena.

7.4.3.5. Razvoji krede

7.4.3.5.1. Epikonetinentalni (borealni) razvojkrede

Na prijelazu iz jure u kredu najveći diodanašnje Velike Britanije, te dijelovi današnjeBelgije, Francuske i Njemačke, bili su kopno(sl.238 - Taložni uvjeti na prostoru zapadne Europe tijekom

donje krede). To je kopno razdvajalo sjeverni,borealni prostor od južnog tetijskog. Na tom sekopnenom prostoru ("Wealden bazen") taloženjeodvijalo u okolišima jezera, močvara, rijeka,pustinja i delti, i s tog je prostora danas poznatobogato nalazište fosilnih kostiju dinosaura - St.Bernissart u Belgiji. Ovdje je nađeno oko 20-akskeleta dinosaura roda Iguanadon (smatra se da suuginuli nakon što je isušilo jezero oko kojeg suživjeli).

U hauteriviju s juga dolazi do transgresijena najveći dio ovog kopnenog prostora. Tijekompočetne faze transgresije, na prostoru Engleske

talože se siliciklastiti poznati pod nazivom "Folkstone" i "Greensands" naslage (zelene od

sl.237

sl.238

60

glaukonita). Kasnije, tijekomgornje krede, odnosnomaksimuma transgresije,siliciklastiti postaju reducirani ivezani samo za okoliše bližekopnu, dok se u središnjimdijelovima tog epikontinentalnogmora, na dubinama od oko 200-300 m, talože naslage "pisaćekrede" - "chalk-a" (sl. 239 -Taložni uvjeti na prostorusjeverozapadne Europe tijekommastrihta) (sl. 240 - Engleske "WhiteCliffs of Dover" izgrađuju naslage"chalk-a"). Prevladavajuće juizgrađuju kokoliti (75 %), a nađese dosta i ježinaca, brahiopoda,briozoa, ostrakoda, foraminifera,te školjkaša. Prisutnost ovihbentičkih organizama narelativno velikim dubinama zaepikontintalna mora, ukazuje dana dnu nije vladala anoksija.Slojevi "pisaće krede" ritmički seizmjenjuju s glinovitim slojevima, a što se tumači oscilacijama klimatskih prilika (vlažnija klima- više glinovite komponente donešene s kopna). Ovakva izmjena omogućava čvrstoću, stabilnost inepropusnost ovih nalaga, te je stoga kroz njihov donjokredni dio, debljine oko 25 m, a koji jeznatno bogatiji glinom od gornjokrednog, izbušen tunel ispod kanala La Manche koji povezuje

Veliku Britaniju s Francuskom.Brzina taloženja "pisaće krede" bila je velika, tako da je prosječna brzina sedimentacije

iznosila 15 cm tijekom 1000 godina, a što ukazuje da je prisutnost kokolitoforida bila masovna(mnogo više no danas). "Pisaća kreda" je mekana jer kalcitni kokoliti nisu bili podložniotapanjima (kao što je aragonit), a time i izrazitijem međusobnom “sljepljivanju”. Zajednicavrsta tih kokolitoforida ne odgovara istovremenim oceanskim zajednicama kokolitoforidnih

sl.239

sl.240

61

vrsta, a što upućuje ili na izoliranost ovog prostora od oceana, ili pak na neku njegovu druguposebnost. Taloženje pisaće krede odvijalo se istovremeno i na prostoru “Cretaceous WesternInterior Seaway”-a. No za razliku od Europe, zapadno od Stijenjaka, u Pacifiku, još se odvijalasubdukcija (započela još u gornjoj juri) i bio je aktivan vulkanizam, tako da se unutar "chalk-a"tog prostora može naći i vulkanskog pepela koji sadrži minerale koji su pogodni zaradiometrijska određivanja.

7.4.3.5.2. Marinski (alpski, tetijski) razvoj krede

7.4.3.5.2.1. Razvoj krede u zapadnim Alpama

Prostor zapadnih Alpa zadržao je obilježja koja je imao i tijekom jure. Dakle, mogu serazlikovati tri glavna prostora: dofinejski bazen, brijansonski prag i pijemontsko korito

Tijekom krede unutar dofinejskog taložnog prostora taložili su se laporoviti vapnenci ilapori s radiolarijama, kalpionelama i amonitima. Ipak, tijekom gornje krede više dolazi doizražaja terigena komponenta fliških karakteristika, mjestimice ima i vapnenaca s rudistima, a ilignita. Na švicarskom dijelu dofinejskog prostora (helvetski pojas), donja je kreda klastična,dijelom i plitkovodna, vapnenačka s rudistima Requienia i Toucasia ("urgonski facijes"), a ugornjoj kredi najprije dolaze glaukonitni "turrilites-slojevi", zatim foraminiferski vapnenci i nakraju lapori i glaukonitni pješčenjaci i vapnenci.

Brijansonski prostor je tijekom krede uglavnom bio emergiran, i tek je u senonu biopreplavljen kada se tu talože pučinski vapnenci s globotrunkanama.

U pijemontskom prostoru, u donjem dijelu dolaze radiolariti, sjajni škriljavci (“Schisteslustres”) i ofioliti, te je granica prema juri nejasna. U gornjoj kredi taloži se "helmintoidni fliš"(dubokovodni sediment), nazvan po tragovima organizama nejasna porijekla (Helminthoides).

Na francuskom prostoru zapadnih Alpa u donjoj kredi također se javlja "urgonski facijes"(južna Francuska), a u gornjoj kredi ima i dubokovodnih laporovitih vapnenaca crvene boje sglobotrunkanama (“Couches rouges”).

7.4.3.5.2.2. Razvoj krede u sjevernim vapnenačkim Alpama

Na dijelu ovog prostora koji se nastavlja na dofinejski pojas zapadnih Alpa, čitava kredaje uglavnom fliških karakteristika (lapori, pješčenjaci, pjeskoviti vapnenci) s amonitima,foraminiferama, školjkašima i dr.

Mjestimice na ovom prostoru nedostaju naslage gornjeg turona zbog izdizanja kojeg sulateralno pratila istovremena formiranja nekoliko taložnih bazena. U njima su se tijekom senonataložili različiti tipovi klastita (lapori, pješčenjaci, konglomerati), plitkovodni vapnenci u okvirukrpastih rudistnih grebena, dubokovodni vapnenci s globotrunkanama, a prisutni su i prekidi usedimentaciji. Prema mjestu Gosau koje se nalazi na prostoru jednog od tih bazena, ove naslagese nazivaju "gozavske naslage".

7.4.3.5.2.3. Razvoj krede u južnim vapnenačkim Alpama

Na alpskom prostoru Italije donja je kreda predstavljena dubokovodnim, kalpionelidnimvapnencima s rožnjacima ("Biancone vapnenci”), a taloženja dubokovodnih vapnenaca

sl.240

62

nastavlja se i u gornjoj kredi. U senonu se talože crvenkasti i sivi pločasti vapnenci saglobotrunkanama - “Scaglia cinera”. Ima i drugih naziva za skalju, ovisno o boji: “Scagliarossa”, “Scaglia bianca”, “Scaglia rosata”. Skalja naslage su litološki i vremenski ekvivalentfrancuskih “Couches rouges”.

7.4.3.5.2.4. Razvoj krede u Dinaridima

Na južne Alpe se prema jugoistoku nastavlja prostor Dinarida. Od gornjeg dijela donjejure na prostoru sjeveroistočnog dijela Jadransko-Dinarske karbonatne platforme započelo jeprodubljavanje čime je do tada plitkovodni prostor platforme poprimio značajke dubokovodnogprostora uz taloženje pučinskih, bazenskih naslaga. Ispred tog dubokovodnog prostorapotopljene platforme nalazio se otvarajući oceanski prostor dinaridskog dijela Tethysa. Istapaleogeografska situacija se nastavila i u kredi, no uz bitnu razliku, a to je da se tijekom kredeodvijalo postupno sužavanje i zatvaranje dinaridskog dijela Tethysa.

7.4.3.5.2.4.1. Unutrašnji Dinaridi

Iz dubokovodnog prostora smještenog ispred Jadransko-Dinarske karbonatne platforme(pasivni kontinentalni rub) danas su u Hrvatskoj poznate donjokredne naslage slijedećih facijesa:a) Fliš - na gornjojurske dubokovodne vapnence s kalpionelama taložili su se sivi pješčenjaci,grauvake, radiolariti, lapori i vapnenačke breče. Breče sadrže foraminifere Sabaudia minuta,Cuneolina camposauri, Orbitolina sp. Fosilni sadržaj ovih naslaga ukazuje na starost domaksimalno donji alb. Ovakve naslage prisutne su na površini na području Banije (izmeđuZrinske i Petrove gore). Donjokrednog fliša, te gornjokrednih riječnih i deltnih klastita ima i naMedvednici i Ivanščici.b) Facijes vapnenaca - aptiški vapnenci berijasa mogu se naći na prostoru Bregane. Litološki upotpunosti odgovaraju podinskim gornjojurskim vapnencima. To su tankopločasti dubokovodnivapnenci i laporoviti vapnenci s rožnjacima i kalpionelama. c) Vulkanogeno-sedimentna serija -istovrsne je građe kao i ona taložena tijekom jure. U kredi su značajne pojave granita imetamorfita na Moslavačkoj gori, a granita i efuziva na Požeškoj gori.

Oko otoka koji su se nalazili unutar oceanskog prostora dinaridskog dijela Tethysa,taložile su se tijekom krede (a i jure) naslage različitih facijesa (sl.241 - Paleookolišni profil uz ruboveotoka iz dinaridskog dijela Tethysa - Polšak, 1979): a) Lagunski facijes - izgrađuju ga bazalnikonglomerati, krupnozrnati pješčenjaci, breče, vapnenci, lapori i laporoviti vapnenci. Naslageovog miješanog marinsko-terigenog facijesa taložene su u lagunskim prostorima uz otokedinaridskog dijela Tethysa. Često sadrže različite globotrunkane. b) Facijes grebenskih vapnenaca- naslage ovog facijesa taložile su se u grebenskim okolišima koji su mjestimice obrubljivaliotoke dinaridskog dijela Tethysa. Izgrađuju ga mnogobrojne vrste rudista. U senonskomgrebenskom kompleksu Donjeg Orešja dolaze različite vrste roda Vaccinites, te foraminifereOrbitoides media (sl.242 - Orbitoides media, povećanje 30x) i Siderolites calcitrapoides (sl.243 -Siderolites calcitrapoides, povećanje 25x). c) Fliš - manje-više istovrsnog litološkog sastava kao idonjokredni. U laporima su česte globutrunkane, npr. Globotruncana lapparenti, Globotruncanaarca, Globotruncana ventricosa, itd. (sl.244 - Globotruncana ventricosa, povećanje 90x). Naslaga ovogfacijesa ima na prostoru Samoborske gore, Žumberačke gore, Medvednice, na Baniji, JI odKarlovca (dolina Korane).

sl.241

63

d) Facijes lapora, laporovitih vapnenaca i vapnenaca s rožnjacima ("Scaglia") - naslage ovogfacijesa taložile su se u dijelovima tložnog prostora koji su bili dalje od dosega turbidnih (mutnihstruja) kojima je taložen facijes fliša. Uz globotrunkane, unutar lapora česti su i otisci školjkašaInoceramus.

7.4.3.5.2.4.2. Vanjski Dinaridi

Na prijelazu iz jure u kredu, zbogglobalnog sniženja morske razine (koje senastavljalo još iz gornje jure), na prostoruJadransko-Dinarske karbonatne platformedolazi do izrazitije evaporizacije, a time i domjestimične ranodijagenetske dolomitizacijevapnenačkih naslaga. To se lijepo može vidjetiu berijskim naslagama kraj Rovinja (sl.245 -

sl.242

sl.241

sl.243sl.243

sl.243sl.242

sl.244

64

kamenolom "Fantazija" - "fantazija"

dolomiti). Također, mjestimice dolazi ido kratkotrajnog okopnjavanja uzformiranje tankih desikacijskih brečaoko granice jura-kreda. Nakon oveplitkovodne epizode (berijas-starijivalanginij), globalna morska razinapostupno raste. No ipak, i u mlađemvalanginiju, pa i tijekom barema,morska razina je još uvijek relativnoniska, pa se taložni okoliši izmjenjujuod plitkog subtajdala do supratajdala(peritajdal), uz kratkotrajne emerzije iuz taloženje vapnenaca sa čestim

slijedovima oplićavanja naviše. U naslagama mlađeg Valanginija kod Šošića (sl.246 - Primjer

slijedova oplićavanja naviše u peritajdalnim naslagamavalanginija kod Šošića - Velić et al., 1995) dolazi algaSalpingoporella annulata, S. pygmaea, S. istriana, teforaminifere Vercorsella camposaurii, V. scarsellai,itd. Izmjenjuju se peloidno-intraklastični grejnstoni sLLH-stromatolitima. Unutar slijedova oplićavanjanaviše hauterivija Limske drage, a koje izgrađujustilolitizirani madstoni koji se izmjenjuju s LLH-stromatolitima i emerzijskim brečama, dolaze algeClypeina solkani, Salpingoporella annulata, teforaminifere Campanellula capuensis, Mayncinabulgarica, itd. Slično su građeni i ciklusi oplićavanjanaviše barema Limske drage. Ovdje unutarpojedinačnog slijeda oplićavanja, nakon fenestralnihmadstona, slijede LLH- stromatoliti, a zatim i plimneili olujne breče. Prisutne su alge Salpingoporellamelitae, S. muehlbergii, S. genevensis, te foraminifereSabaudia minuta, Vercorsella scarsellai, Novalesia

distorta, N.cornucopia,Debarina

hahounerensis, Praechrysalidina infracretacea, itd. Utakvim baremskim vapnencima na otoku Veli Brijunnađeni su otisci stopa dinosaura (sl.247 - Otisci stopa

dinosaura s Velog Brijuna), a na zapadnoj obali Istre, unutarnaslaga močvarnih okoliša, i dijelovi njihovih kostura(sl.248 - Kosti dinosaura sa područja Bala, zapadna Istra).

Početkom apta, na prostoru Istre (a i čitaveplatforme), zabilježena je epizoda regionalnogprodubljavanja taložnog prostora uz taloženjedubljevodnijih lagunskih vapnenaca ("Istarski žuti") saslabim pučinskim utjecajima. Unutar ovih naslaga česti sukuglasti onkoidi s jezgrom od alge Bacinella irregularis

sl.116

sl.246

sl.245

sl.246

sl.247

65

(sl.249 - Bacinella irregularis, povećanje 15x ). Također,ima i rudista - Requienia ammonia, algi - npr.Salpingoporella dinarica, i mnogobrojnihprimjeraka foraminiferskih vrsta - npr.Palorbitolina lenticularis (sl. 250 - Palorbitolina

lenticularis, povećanje, 20x) i Praeorbitolina cormyi.Nasuprot tim donjoaptskim zbivanjima, gornji aptje karakteriziran brzim oplićavanjem taložnogprostora što rezultira konačnom emerzijom tijekomdonjeg alba. Sve ove facijesne značajke prisutne suunutar naslaga šireg prostora sela Dvigrad iKanfanar (sl.251 - Korelacija istovremenih naslaga

okolice Dvigrada (geološki stup) ikamenoloma Kanfanar," Istarski žuti" jeoznačen slovom b - Velić et al., 1995).

Sredinom alba, transgresijazahvaća šire područje Jadransko-Dinarske karbonatne platforme, tesu na otoku Veli Brijun i unutarnaslaga iz tog razdoblja prisutnitragovi dinosaura. Prisutne su imnogobrojne foraminiferske vrstekao npr.: Valdanhella dercourti,Neoiraquia insolita,Nummoluculina heimi, Cuneolina

parva, Cuneolina pavonia, Nezzazatinellapicardi, itd. Tijekom tog dijela alba takođerprevladavaju peritajdalni okoliši uz taloženjeplitkovodnih vapnenaca često izraženih olujnihkarakteristika (npr. uvala Banjole, južno odPule).

Početkom cenomana, koji je obilježennalazima foraminiferske vrste Orbitolina conica,dolazi do lokalnih produbljavanja taložnogprostora uz taloženje sitnog rudistnog kršja. Nalokalnim, lateralno smještenim uzvišenjimaformiraju se rudistni grebeni (biostrome) s kojihse spira rudistni detritus u taj dubljevodnijiprostor. Ovi grebeni tijekom donjeg i srednjegcenomana progradiraju preko tih dubljevodnihprostora formirajući izrazite rudistne klinoformena kojima se nalaze rudistne biostrome (sl.252 -Shema taložnih zbivanja tijekom cenomana - Vlahović etal., 2003) (npr. kamenolom Vinkuran, južno odPule). Od rudista dolaze različite vrste rodovaGyropleura, Monopleura, Ichthyosarcolites,Sauvagesia, Radiolites, Praeradiolites, školjkaChondrodonta joannae, te foraminiferska vrsta

sl.248

sl.250

sl.249

sl.251

sl.248

sl.249

sl.250

66

Chrysalidina gradata.Unutar tako građenihrudistnih naslaga gornjegcenomana na otoku Fenoligatakođer su nađeni otiscitragova dinosaura.

U najmlađem dijelucenomanskih vapnenacaprisutne su nodule i lećerožnjaka, te radiolarije ispikule spužvi (npr. obalaPremanture, južno od Pule), ašto ukazuje na postupno sveizraženiji utjecajdubokovodnog prostora.

Početkom turona,zbog globalnog povišenjamorskog nivoa, čitava

Jadransko-Dinarskakarbonatna platforma bivapotopljena (osim nekihistovremeno izdižućih

dijelova kao npr. nasjevernom dijelu Istre).Unutar dubokovodnihnaslaga česti su amonitiVascoceras i Acanthoceras.Od pučinskih formi dolazePithonella ovalis (sl.253 -Pithonella ovalis, povećanje 80x),te različite globotrunkane,globigerine i radiolarije (npr.obalni pojas oko Medulina).

Početkom gornjegturona globalni morski nivoopada, pa se sve do krajasantona u Istri odvijaplitkovodno taloženjevapnenaca, u starijem dijeluovog razdoblja sa slijedovimaoplićavanja naviše, a umlađem dijelu, s čestimrudistnim kokinama kojesadrže različite vrsteradiolitida, hipuritida ivakcinitida.

Vapnenci donje krede

sl.251

sl.252

67

na prostoru Gorskog kotarapovršinski izdanjuju namanjem broju izdanaka,često su tektonski izrazitoporemećeni i prekrivenivegetacijom pa je njihovopraćenje otežano. Napodručju Dalmacije(Dalmatinska zagora,Svilaja, otok Mljet),vapnenci donje kredepovršinski su zastupljeniji.Facijesne karakteristikedonjokrednih vapnenaca sasvih tih prostora uglavnom

odgovaraju onima s prostora Istre. Ipak, za razliku od Istre, na ovim prostorima gornjoaptsko-donjoalbska emerzija nije tako izrazita, nego se manifestira s nekoliko "kraćih" emerzijskihhorizonata obilježenih emerzijskimbrečama i/ili laporima, između kojih suvapnenci s foraminiferom Orbitolinatexana (sl.254 - Orbitolina texana,

povećanje 15x).Na području Dalmacije

gornjokredne naslage lijepo surazvijene na otoku Braču, gdje jeunutar njih izdvojeno nekolikoneformalnih litostratigrafskih jedinica -formacija (sl.255 - Litostratigrafske

jedinice otoka Brača - Gušić &Jelaska, 1990) .1) Formacija Milna – unutar oveformacije moguće je izdvojiti tricjeline; a) donji: građen od uzastopnihslijedova oplićavanja naviše;pekston/grejnston – vekston – laminit;b) srednji: građen od dolomita(dolomitizirani donji član); c) gornji:građen od izmjene laminita i vekstonas hondrodontnim i rudistnim kokinama.Cenoman.2) Formacija Sveti Duh – dubljevodnimadstoni i vekstoni s kalcisferama,pitonelama, kršjem bodljikaša ispikulama spužvi. Donji turon. Ovo jeprva kredna taložna "pučinskaepizoda".3) Formacija Gornji Humac – u donjem dijelu ove formacije izdvojen je član "Onkoliti Gračišće".Jezgre onkoida su krhotine školjkaša, mali puževi ili bačinele. Iznad ovih onkolita slijedevapnenci građeni od izmjene laminita, vekstona s taumatoporelama i eolisakusima,

sl.253

sl.253

sl.254

68

foraminifersko-peletnih vekstona i rudistnih zona.Unutar foraminifersko-peletnih vekstona česte suforaminifere: Montcharmontia apenninica (sl.256 - Montcharmontia apenninica, povećanje; gore 50x,dolje 70x), Scandonea samnitica (sl.257 - Scandonea

samnitica, povećanje 30x), Murgella lata (sl.258 -Murgella lata, povećanje 20x), Keramosphaerinatergestina (sl.259 - Keramosphaerina tergestina,povećanje 10x), Accordiella conica (sl.260 -Accordiella conica, povećanje; lijevo 40x, desno 35x) iDicyclina (sl.261 - Dicyclina, povećanje; gore 30x,

dolje 10x). U donjem dijelu prevladavaju prva dvavarijeteta, a u gornjem druga dva. Konijak-donjikampan.4) Formacija Dol – izgrađuju je madstoni-

vekstoni s kalcisferama, pitonelama,globigerinama s ulošcima bioklastičnihvapnenaca tipa pekston do grejnston. Debljinaovih uložaka može biti do nekoliko metara.Fragmenti u ovim ulošcima su od rudista,foraminifera i algi koralinaceja. Unutar oveformacije nalazi se i nekoliko rudistnihbiostroma kojima ova formacija i završava.Ovo je druga pučinska epizoda. Donji-srednjikampan.5) Formacija Pučišća – unutar ove formacije

sl.255

sl.259

sl.256

69

moguće je izdvojiti tri člana. a) Brački "mramori" - građeni od različitog skeletnog kršja u izmjenisa rudistnim grejnstonima, b) Rasotica - izgrađuju je rudistne biostrome i rudistne kokine, te

rudistni do rudistno-foraminiferski floatstoni.Matriks kod vapnenaca ovog člana je tamnihnijansi, pa se bijele ljušture rudista lijepoistiću. Stoga je ovaj kamen u svijetu cijenjenpo svojim arhitektonskim kvalitetama, c)Lovrečina - izgrađuju je foraminifersko-bioklastični vekstoni i pekstoni u izmjeni slaminitima (LLH-stromatolitima), čineći timeslijedove oplićavanja naviše. Srednji-gornjikampan. Krajem kampana ovdje dolazi doemerzije, ali za razliku od Istre, taloženje seobnavlja početkom mastrihta.6) Formacija Sumartin - uglavnom je

izgrađena od dolomitiziranih rudistno-foraminiferskih i laminitnih vapnenačkihvarijeteta, koji se izmjenjuju s madstonima ivekstonima laminirane ili masivne građe. Čestaje foraminifera Rhapydionina liburnica (sl.262 -Rhapydionina liburnica, povećanje 30x). U vrhu oveformacije dolaze slijedovi oplićavanja štoukazuje na sniženje morske razine.Krajem mastrihta dolazi do izrazite kontrakcije,razlamanja i izdizanja prostora Jadransko-Dinarske karbonatne platforme, a što ukombinaciji s globalnim sniženjem morskerazine, dovodi do emerzije na većini njenogprostora. Ipak, mjestimice se na takvojrazlomljenoj i kontrahiranoj platformi nastavljakontinuirana sedimentacija i u paleogen. Tako,npr. nakon zadnjeg sloja s rudistima, u uvaliLikva na Braču, marinski se okoliš mijenja, tepostaje jezerski, bočat i slatkovodan. Ove vršnenaslage marinskog mastrihta sa sekvencijamaoplićavanja, te starijeg bočatog do slatkovodnogpaleocena u kontinuitetu, nazivaju se "kozina naslage" (ime prema tipskom lokalitetu Kozina uslovenskom primorju). U paleocenskom dijelu bogate su organskom materijom i oogonijima

sl.258

sl.257

sl.258

70

hara. Nakon “kratkotrajne” emerzije, napredovanjemdonjoeocenske transgresije diže se nivo podzemnihvoda na emergiranom gornjokrednom kopnu, čime semjestimice u udubljenjima gornjokrednog reljefaformiraju jezera. U njima se tijekom gornjeg paleocenai donjeg

eocena odvija slatkovodno do brakično taloženjebogato organskom materijom, tj. istovrsnihfacijesnih karakteristika kao što su bile one izstarijeg paleocena. To su "liburnijske naslage".Napredovanjem transgresije te preplavljivanjem

kopna i tih jezera, započinje taloženjemarinskih foraminiferskih vapnenaca. Nagranici kredni vapnenci-eocenski vapnenci,zbog dugotrajnih kopnenih uvjeta, namnogim mjestima Dinarida nastala su ležištaboksita. Gornjokredna emerzija Jadransko-Dinarske karbonatne platforme započela jeprije na prostoru današnje Istre nego uprostoru današnje Dalmacije. Stoga u Istri

sl.259

sl.262

sl.261

sl.260

sl.262

71

nedostaje gornjokredna rudistna cenozona Bournonia excavata (sl.263 - Rudistne cenozone gornje

krede - Polšak & Slišković, 1966).

sl.263

72

7.5. Kenozoik

Zbog brzog razvoja sisavaca, nakon izumiranja dinosaura, kenozojsku eru običnonazivamo “dobom sisavaca”. U epikontinentalnim morima kokolitoforidi više nikada nisuživjeli u takvom obilju kao tijekom krede, tako da tijekom kenozoika više nigdje nema debelihnaslaga "pisaće krede". Do tada prevladavajuće amonite, rudiste i morske gmazove, u morima suzamijenili predstavnici “modernih” skupina školjkaša, te koštunjavih riba (skupina Teleostei) isisavaca.

Kenozojska era je razdoblje tijekom kojeg su kontinentalni prostori Zemlje poprimilidanašnji izgled i raspored, a također, tijekom kenozoika razvio se i živi svijet kakvog danasznamo.

Kenozojska era uobičajeno se dijeli na dva perioda; paleogen i neogen. Prema podjeli"Međunarodnog povjerenstva za stratigrafiju", paleogen se dijeli na (tab.14 - Podjelak paleogena):

PERIOD EPOHA DOBA prije sadašnjosti umilijunima godina

PALEOGEN

OligocenHat

Rupel

PriabonBartonLutetIpres

TanetSeland

Dan

28.4 - 23.033.9 - 28.4

37.2 - 33.940.4 - 37.248.6 - 40.455.8 - 48.6

58.7 - 55.861.7 - 58.765.5 - 61.7

Eocen

Paleocen

Do nedavno kenozoik se dijelio na tercijar i kvartar, gdje je tercijar obuhvaćao paleogen ineogen, a kvartar pleistocensku i holocensku epohu. Američki geolozi i ranije su dijelilikenozoik na dva perioda; paleogen i neogen, gdje je neogen uključivao i kvartar. Oni su smatralida je to puno "prirodnija" i vremenski "ujednačenija" podjela kenozoika, a koja bolje odgovararelativno jasno prisutnim granicama između naslaga kenozojskih sedimentnih sistema u Europi(naročito se jasno poklapaju granice kenozojskih epoha s granicama različitih kenozojskihsedimentnih serija) (u vrijeme pisanja ove knjige nazivi tercijar i kvartar ponovno se uvode uupotrebu i to kao subere kenozoika).

Tako npr. u području pariškog bazena, gdje su tipično razvijene naslage mnogihkenozojskih epoha (paleocen, eocen), jasnom marinskom regresijom lijepo je istaknuta granicaizmeđu paleogena i neogena. Upravo na prostoru pariškog i londonskog bazena Charles Lyell je

tab.14

sl.262

73

godine 1833. po prvi puta opisao naslage jedne kenozojske epohe - eocena. Međutim, danas sezna da su te “samo” eocenske naslage, u stvari naslage čitavog paleogena, a što su još tijekomdruge polovine 19. stoljeća, ustanovili neki drugi istraživači.

7.5.1. Paleogen

7.5.1.1. Živi svijet paleogena

Današnji živi svijet uglavnom čine one skupine organizama koje su preživjele krednoizumiranje, te su dalje evoluirale tijekom kenozoika.

7.5.1.1.1. More

1) Kokolitoforidi su pretrpjeli velikegubitke tijekom krednog izumiranja, nooporavili su se tijekom kenozoika.Dinoflagelati i dijatomeje pretrpjeli sumanje gubitke nego kokolitoforidi, te itijekom kenozoika zajedno s njima i dalječine važnu kariku u prehrambenom lancumnogih marinskih organizama.2) U novije vrijeme osobito se mnogoproučava nanoplankton, koji je veomapogodan za precizne stratigrafske razdiobe(sl.264 - neke vrste nanoplanktona: 1-Discoastermultiradiatus iz gornjeg paleocena; 2-Discoastersaipanensis iz srednjeg eocena; 3-Chiasmolithussolitus iz srednjeg eocena; 4-Helicopontosphaeraeuphratis iz srednjeg eocena)3) Zelene alge iz porodice Dasycladaceaerelativno su značajne još za paleogen, npr.rodovi Acetabularia, Jodotella, Broeckella, no u neogenu ova porodica gubi na značenju. Ima izelenih algi iz porodice Codiaceae, npr. Halimeda, smeđih algi (Phaeophyta), npr. Fucus.4) Predstavnici crvenih algi iz porodice Corallinaceae česti su u paleogenu i neogenu, npr.Lithothamnium i Lithophyllum.5) Foraminifere su sastavni dio planktona i bentosa. Među planktonskim ističu se rodoviGlobigerina, Globorotalia, Orbulina, dok su u bentosu česte mnogobrojne vrste rodova velikihforamnifera: Nummulites, Assilina, Operculina, Alveolina, Discocyclina, Lepidocyclina,Heterostegina i Amphistegina.6) Krednim izumiranjem najviše su profitirali koralji koji su obnovili svoj primat u izgradnjigrebena (npr. sl.265 - Fungia), a koji su izgubili sredinom krede kada su prevlast preuzeli rudisti.Ipak, paleocenski koraljni grebeni nisu baš česti u taložnim slijedovima (no, ima ih u Hrvatskoj izapadnoj Hercegovini), a to stoga jer su paleocenske naslage iz tropskog pojasa vrlo rijetkosačuvane, a također i stoga jer se koralji tijekom paleocena još nisu u potpunosti oporavili nakondugog razdoblja "podređenosti". No, tijekom toplih ocenskih razdoblja koralji su se u potpunosti

sl.264

sl.265

sl.264

74

"oporavili" i raširili po plitkim i toplim eocenskimmorima.7) Kitovi (Cetacea) bili su posve nova životna formakoja se javila tijekom paleogena. Razvili su se tijekomeocena iz kopnenih mesojednih sisavaca (nalikdanašnjim zvjerima, a što je vidljivo i iz načinaplivanja kitova za razliku od riba) i ubrzo su postaliglavni marinski predatori, npr. 14 metara dugpaleogenski rod Basilosaurus (sl.266 - Basilosaurus).8) Kao "zamjena" za mnoga mezozojska "morskačudovišta" u formi morskih gmazova, tijekompaleogena javili su se ogromni morski psi, npr. rodCarcharodon s rasponom otvorenih čeljusti do 2 m(sl.267 - čeljust Carcharodon-a).9) Tijekom paleogena razvili su se i ježinci skupineIrregularia (nepravilni ježinci) iz skupine

Clypeasteroidea ("Sand dollars") kaoi mnogobrojni školjkaši koji suživjeli na nestabilnim pjeskovitimplićacima zahvaljujući svojojsposobnosti da se brzo otkopajunakon što ih zatrpa valovima istrujanjima pokretan morski pjesak.Ima i nekih drugih rodova ježinacakao npr. Clypeaster (srednjimiocen), Echinolampas (eocen-miocen), Conoclypeus (eocen),Scutella (eocen-miocen).10) Tijekom eocena razvila se iosobita skupina ptica - pingvini, avrlo vjerojatno i predstavniciskupine Pinnipedia; morževi, morski

lavovi i tuljani, iako su njihovi fosilni nalazipoznati tek od neogena. Pinipedije su samo jednapodskupina skupine Fissipedia (a koja je pak samojedna skupina zvijeri (Carnivora) u koje spadaju idanašnji kopnene skupine: hijene, mačke, psi imedvjedi). Od fisipedija u neogenu su značajne imorske krave, tj. sirene.

7.5.1.1.2. Kopno

Tijekom paleogena nastavljen je bujanrazvoj kritosjemenjača iako je kredno izumiranje uzrokovalo njihovu kratku redukciju, apočetkom paleogena i kraću prevlast primitivnijih biljnih skupina - papratnjača. No brzo su seoporavile nakon krednog izumiranja, tako da ih je tijekom oligocena na Zemlji već živjelo okopolovine i danas prisutnih rodova, te su ondašnje šume umnogome nalikovale današnjima (iz

sl.265

sl.267

sl.266

sl.267

75

gornjeg eocena su poznate i prvevrste ruža).

Bitan evolutivni pomaktijekom oligocena doživjele sutrave razvijajući sposobnostnastavka rasta i nakon što budupopasene od strane raznihkopnenih sisavaca. S obziromna ogroman broj travnih jedinkinjihovo razmnožavanje uzpomoć insekata bilo je potpunoneprikladno te su trave razvile

sposobnost razmnožavanja pomoću vjetra, a također i iz već izraslih travnih individua "ubodenih"u zemlju. Te evolucijske novine omogućile su im masovan razvoj na širokim kopnenimprostranstvima.

Tijekom paleogena naglo su se počeli razvijati razni sisavci. Tijekom paleocena još su bilimalih dimenzija, većinom poput današnjih glodavaca, a nikad veći od današnjih pasa. U

paleocen "su prešli" još iz krede poznati predstavnici skupinaMarsupialia (tobolčari), Multituberculata i placentalni sisavciskupine Insectivora.

Tijekom srednjeg paleocena javili su se i "pravi"mesojedni sisavci - zvijeri (Carnivora) (preteče današnjih lisica,vukova, mačaka). Koncem paleocena javio se i prvipredstavnik familije konja - Hyracotherium ("Eohippus"). Bioje veličine manjeg psa (sl.268 - Hyracotherium).

U paleocenu su se javili i prvi primati. Tijekom donjegeocena, predstavnici primata, npr. Cantius (sl.269 - Cantius),iako bitno različiti od kasnijih majmuna, živjeli su poput njihuglavnom boraveći i penjući se po drveću.

Krajem donjeg eocena javili su se i drugi "moderni"rodovi; npr. šišmiši. Tijekom eocena broj porodica sisavaca bioje oko 100, koliko ih približno ima i danas. Javili su se ipredstavnici skupine Ungulata (kopitari) koji na nogama moguimati ili neparnibroj prstiju(Perissodactyla)

(nosorozi, konji, tapiri), ili parni broj prstiju(Artiodactyla) (jeleni, žirafe, goveda, antilope,ovce, koze, svinje, deve). Pri tome, prije su sejavili predstavnici skupine Perissodactyla.

Tijekom eocena javili su se i prvipredstavnici skupine Proboscidea (rilaši) -slonovi, npr. rod Moeritherium (sl.270 -Moeritherium)

Tijekom eocena svoj su razvoj izpaleocena nastavili i glodavci. Kako se povećavaonjihov broj smanjivao se broj arhaičnihMultituberculata jer su se obje skupine hranile

sl.268

sl.269

sl.270

76

sjemenkama i koštunjavim voćem, tako da supočetkom oligocena multituberkulati izumrli.Tijekom paleocena javljaju se i gigantskemesojedne ptice "trkačice" visine 2.5 m (nalikdanašnjim nojevima) (izumiru u eocenu), npr.Diatryma (sl.271 - Diatryma), te mesojedneživotinje nalik današnjim psima i hijenama, noveličine medvjeda, npr. Pachyhyaena.Diatryma-e nisu bile jedine ptice eocena, noone ptice koje su letjele bile su mnogo rjeđe nodanas. To su uglavnom bile vrste koje su sezadržavale uzjezera i plitkamora, npr.

Presbyornis (sl.272 - Presbyornis).Tijekom eocena javljaju se i žabe, a tijekom oligocena i mnoge

skupine kukaca(Insecta) koje žive idanas.Tijekom oligocenapredstavnici porodicekonja nestali su sprostora Eurazije, alisu nastavili evolucijuna prostorima SjeverneAmerike. Tu je udonjem oligocenuprisutan rodMesohippus (sl.273 -Mesohippus)Tijekom oligocena naročito napreduju predstavniciskupine nosoroga, npr. rod Indrichotherium (sl.274

sl.148

sl.148

sl.269

sl.271

sl.271

sl.272

sl.273

sl.274 sl.275

77

- Indrichotherium), najveći sisavac koji je ikada živio, visine ramenog pojasa 5.5 m iznad zemlje(što je ukupna veličinadanašnjih žirafa).

Također, prisutni su ipredstavnici skupineTitanotheria (nalik današnjimnosorozima i vodenimkonjima), npr. rod Brontops(sl.275 - Brontops). Znači,tijekom oligocena kopnonastanjuje mnogo veći brojgigantskih sisavaca, no što je tobio slučaj prije i poslijeoligocena.

Tijekom oligocena sve većiprimat nad perisodiktilamazadobivaju artiodaktile nalikdanašnjim jelenima; npr.Leptomeryx, i/ili svinjama.Razvijaju se i predstavnici skupineCarnivora: psi i mačke, npr. rodDinictis (sl.276 - Dinictis).

Tijekom oligocena naročitoje bitna pojava majmuna i bezrepih(čovjekolikih) majmuna (Apes),npr. rod Aegyptopithecus (sl.277 -Aegyptopithecus), veličine mačke,

zubiju kao kod bezrepih (čovjekolikih) majmuna, a glave i repa građenih kao u majmuna.Veličina lubanje ukazuje da je imao prilično velik mozak za svoju veličinu, što moguće ukazujena prilično inteligentno biće u oligocenskom svijetu.

7.5.1.2. Paleogeografija i klima paleogena

Kenozoik je razdoblje značajnih pokreta tektonskih ploča i otvaranja oceana, tako da jeotprilike 50 % površine današnje oceanske kore nastalo u kenozoiku. To se prvenstveno odnosina oceansku koru Atlanskog i Indijskog oceana. Tijekom širenja Atlantika, Sjeverna Amerika sepomiče na sjeverozapad i u području današnje Kalifornije smiče se uz Pacifičku ploču, koja sepomiče na sjever (San Andreas transformni rasjed). Orogenetske aktivnosti i vulkanizam uz tezapadne dijelove obaju Amerika rezultirale su u neogenu formiranjem panamske prevlake kojaih spaja, a što je onemogućilo “komunikaciju” između Atlantika i Pacifika, tj. prodorsjeveroatlanske struje u Pacifik (a što je postojalo tijekom krede). Ova struja stoga danas zakrećeispred te prevlake i vraća se ka sjeverozapadnoj Europi kao topla golfska struja.

Tijekom paleogena riftovanje sjevernog Atlantika se nastavlja, te puca veza izmeđuEurope i Sjeverne Amerike (razdvajaju se Grenland i Skandinavija, nestaje Laurazija). No ipak,Azija i Sjeverna Amerika tijekom paleogena ostaju vezane u prostoru beringovog "mosta" (sl.278 - Paleogeografija Zemlje tijekom gornjeg eocena), koji je tijekom tog razdoblja omogućio migracijuživog svijeta iz Azije u Ameriku i obrnuto.

sl.276

sl.277

sl.278

78

Tijekompaleogena otvorilo se iCrveno more izmeđuArabije i Afrike. Noipak, najdramatičnijipaleogenski tektonskidogađaji bili su kolizijaAfrike i Indije sEurazijom. To je naeuropskom dijelutetijskog prostorauzrokovalo izdizanjeAlpa, Dinarida,Helenida, a na azijskomprostoru, Himalaja(kolizijom Indije sEurazijom). Ovidogađaji predstavljajualpsku orogenezu.

Tijekompaleogena unutrašnjikontinentalni prostoribili su relativno visoki uodnosu na obalnu liniju,tako da su marinske transgresije na kontinentalne prostore bile znatno rjeđe nego tijekom krede.

Tijekom paleogena jasnije se diferenciraju različiti klimatski pojasovi, a što tijekommezozoika nije bio slučaj. Na promjenu klimatskih prilika naročito dobro reagirajukritosjemenače; smanjenjem temperature povećava se učestalost vrsta s malim i nazubljenimlistićima. Promatranjem učestalosti kritosjemenjača s malim i nazubljenim listićima u fosilnimnalazištima sa granice mastriht-paleocen (na zapadu SAD-a), ustanovljeno je da je početkompaleocena temperatura pala za oko 10 stupnjeva u odnosu na mastriht. Ovaj hladan trendnastavio se do gornjeg paleocena, da bi na prijelazu u u eocen klima ponovno postala toplija. Itijekom prevladavajuće “toplog” eocena, zabilježena su dva hladnija razdoblja: jedno u prvoj, adrugo u drugoj polovini eocena. Tijekom toplijih dijelova eocena (naročito srednjeg i gornjeg sprosječnim temperaturama na prostoru južne Aljaske od oko 22 stupnja C), globalna morskarazina bila je relativno visoka, a što je uzrokovalo transgresije na kontinentalne prostore uzformiranje plitkih i toplih epikontinentalnih mora. Na kopnenim prostorima kontinenata toplaklima je na širokim prostranstvima omogućila rast bujnih tropskih i subtropskih šuma.

Koncem eocena klima globalno zahlađuje i prosječna temperatura pada za oko 12stupnjeva C, a što je bilo uvjetovano globalnim tektonskim zbivanjima. Naime, tijekom donjegeocena riftovanjem se razdvajaju Australija i Antarktika. Do tada je Antarktika, iakopozicionirana na južnom polu, na jednom kraju bila vezana sa Australijom, a na drugom, tankomvezom sa Južnom Amerikom, te je bila zagrijavana toplim strujanjima sa sjevera. Krajem eocenai početkom oligocena zbog pucanja njene veze sa Australijom (a i Južnom Amerikom) kroznastali riftni prostor, a zbog koriolisove sile i njome uzrokovanog smjera puhanja južnihvjetrova, uspostavlja se kružno kretanje hladnih strujanja oko Antarktike u smjeru kazaljke nasatu. To je bio cirkumantarktički vodeni krug (obrnut od okretanja Zemlje) (sl.279 - Paleogeografija

južne Zemljine hemisfere i smjer morskih strujanja tijekom donjeg eocena i miocena).

sl.278

79

Ova hladna strujanja onemogućila su dotok i utjecaj toplih strujanja tako da je Antartikapostala potpuno okružena samo s hladnim strujanjima, a što je uzrokovalo njenu oledbu kojatraje sve do danas. Guste, hladne vode oko Antartike - psikrosfera, “padale” su na dno oceana,dijelom se krećući i ka sjeveru, a što je zbog hlađenja mora dovelo do izumiranja mnogih skupinamarinskih mekušaca, malih bentičkih i planktonskih foraminifera, ali i do nestajanja anoksičnihuvjeta na dnima oceana.

Paleotemperaturna istraživanja na foraminiferskim skeletima izvađenim izdubokomorskih bušotina Zemljinih oceana, na području Antarktike i na ekvatorijalnimprostorima, ukazuju na istovremeno povećanje količine izotopa O18 u odnosu na O16. Ovakavodnos ovih izotopa upravo ukazuje na globalno zahlađenje, tj. na oledbe, kada se lakši izotop(O16) isparavanjem više vezao za formirane ledene pokrove, čime se smanjivao njegov udio umoru. Time je u foraminiferskim skeletima nastao suvišak O18. Ovim istraživanjima također jeutvrđeno da se nastanak psikrosfere desio za manje od oko 100 000 godina, a da je temperaturapridnenih oceanskih voda pala na oko 4-5 stupnja C. Dizanje ovih hladnih voda s dna oceanabliže površini utjecalo je i na globalno zahlađenje klime na Zemlji, a što se najvjerojatnijeodrazilo i na kopneni živi svijet. Ovo formiranje ledenih pokrova oko Antarktike bila je samo"predigra" široko rasprostranjenih kontinentalnih ledenih pokrova na sjevernoj hemisferi tijekompleistocena.

Formiranje ledenih pokrova na Antarktici oko granice eocen-oligocen vezalo je velikukoličinu morske vode, što je pak uzrokovalo globalno sniženje morske razine. S druge stranepak, tijekom donjeg oligocena globalna morska razina raste, što ukazuje na postupno otapanjeledenih pokrova i zatopljenje klime, no ipak, klima je tada bila hladnija no što je bila tijekomtoplih razdoblja eocena i više nikada nije bila tako topla kao tijekom tih toplih eocenskihrazdoblja. Ovi malo hladniji klimatski uvjeti nisu više bili povoljni za rast tropske i subtropskevegetacije kao što je bio slučaj tijekom eocena, nego su široka kontinentalna prostranstva imalavegetaciju sličnu današnjim savanama, a tropske i subtropske šume "spustile" su se na nižegeografske širine gdje se nalaze i danas.

Krajem oligocena dolazi do "naglog" pada globalnog morskog nivoa (nepoznatog uzroka)i taj je pad globalnog morskog nivoa jedan od najekstremnijih u čitavom fanerozoiku. Ovo jejedino paleogensko razdoblje kada je globalni morski nivo bio niži no danas (i u donjem trijasu jemorska razina bila niža no danas). Ovaj ekstremni pad globalnog morskog nivoa nije uzrokovaomasovna izumiranja, no ipak, u to su vrijeme izumrle neke skupine kopnenih sisavaca (npr.titanoteriji), a što se ipak može dovesti u vezu s ponovnim zahlađenjem klime.

sl.279

sl.279

80

Značajna tektonska zbivanja dešavaju se tijekom paleogena i na sjevernim geografskimširinama. Naime, Arktički ocean je do kraja krede bio izoliran od Atlantika jer su još tadaSjeverna Amerika, Grenland i Eurazija činile cjelovit kontinentalni prostor - Lauraziju.Srednjoatlanski rift je, cijepajući se u dva kraka, koncem krede razbio vezu između Grenlanda iSjeverne Amerike sa zapadne strane, te Grenlanda i Eurazije s istočne strane (nestaje Laurazija).

Tijekom eocena riftovanje u zapadnom kraku rifta prestaje, a nastavlja se riftovanjeizmeđu Grenlanda i Eurazije, te na tom prostoru dolazi do intenzivnijeg otvaranja oceana, tj,sjevernog Atlantika (koje traje i danas brzinom od 2.5 cm godišnje) (sl.280 - Riftni procesi na

prostoru sjevernog Atlantika tijekom kenozoika). Kroz taj je prostor tijekom gornjeg eocena iz Arktičkogoceana ka jugu također krenula hladna psikrosfera, a što je s onom antarktičkom, takođerpridonjelo globalnom zahlađenju klime oko granice eocen-oligocen.

7.5.1.2.1. Paleogeografija paleogena na prostoru Europe

Kao jedna od posljedica riftovanja kojim je došlo do razdvajanja sjeverne Europe odGrenlanda, javila se na prostorima sjeverne Irske i zapadne Škotske intenzivna vulkanskaaktivnost uz formiranje pokrova bazaltne lave u debljini od 1.5 km (spektakularno stupastolučenje ovih bazaltnih pokrova prisutno je na lokalitetu Giant's Causeway u sjevernoj Irskoj).

Kao druga posljedica ovog riftovanja došlo je do sinsedimentacijskog tonjenjasjevernomorskog bazena, u kojemu se tijekom paleogena istaložilo nekoliko tisuća metaraklastičnih naslaga (u kojima se danas nalaze bogata ležišta nafte).

Također, Sjeverno more je povremeno preplavljivalo jugoistočnu Veliku Britaniju iprostor između sjeverne Francuske i Danske, tako da na prostorima londonskog i pariškogbazena (sl.281 - Paleogeografija Europe tijekom eocena) postoji izmjena marinskih i kopnenihsedimenata. Tako, unutar "londonske gline", taložene tijekom donjeg eocena, ustanovljeno je oko350 različitih vrsta kopnene flore koja se danas može naći u tropskom pojasu. To upućuje da jetijekom eocena klima na ovom prostoru bila znatno toplija no danas (tijekom eocena prostorjugoistočne Velike Britanije imao je prosječnu temperaturu od oko 25 stupnjeva C, a danas imaoko 10 stupnjeva C). Također, unutar "londonske gline" ima i ostataka marinskih krokodila, iz

sl.280

81

čega slijedi da je ovaglina mješanog marinsko-kopnenog karaktera.

Godine 1833.Charles Lyell je naslageistaložene u londonskombazenu nazvao naslagama"eocenske serije", te jetime po prvi puta uveo upraksu naziv "eocen".Ipak, kasnije se pokazaloda te naslage ne pripadajueocenu, nego cijelompaleogenu.

S druge stranepak, istražujući naslagepariškog bazena napočetku 19. stoljeća,Georges Cuvier jepronašao mnoštvofosilnih kostiju sisavaca,te je istraživanjima natom prostoru udario

temelje komparativnoj anatomiji, ali i katastrofizmu.Ipak, najbogatija i najbolje očuvana kopnena fauna uopće otkrivena je unutar eocenskih

lignita i ugljena u dolini Geisel u Njemačkoj kraj Frankfurta. Odsutnost kisika u organskimsedimentima iz kojih jenastao lignit,onemogućila je procestruljenja, pa fosilni ostaciuključuju čak i dobroočuvane fragmentecvjetova, lišće sklorofilom, različitekukce očuvanih boja, težabe s očuvanom kožomu kojoj su očuvane ćak istanice s jezgrom.

Uz istočnu stranuUrala, povezujući prostorTethysa s Arktičkimoceanom, tijekom eocenai oligocena nalazio seturgajski marinskitjesnac (sl.282 -Paleogeografija Europetijekom oligocena).Postojanje i prekid

sl.281

sl.282

82

"mostobrana" preko ovog tjesnaca, diktiralo je mogućnost seljenja sisavaca iz Azije u Europu iobrnuto. Isti značaj imao je i Beringov prolaz između Azije i Sjeverne Amerike, te kopnena vezaizmeđu Europe i Sjeverne Amerike preko Grenlanda.

Tijekom gornjeg paleocena i donjeg eocena fauna sisavaca na prostorima SjeverneAmerike i Europe bila je vrlo slična, tako npr. prakonja, rod Hyracotherium, nalazimo na obaprostora. To ukazuje da iako je tijekom gornjeg paleocena i donjeg eocena riftovanje na prostorusjevernog Atlantika već znatno uznapredovalo, ipak još nisu u potpunosti prekinute sve vezeizmeđu Sjeverne Amerike i Europe. S druge strane pak, iako je u to isto vrijeme prostor Europe iAzije bio dio jedinstvenog kontinenta, zbog postojanja turgajskog marinskog tjesnacapovremeno je bila onemogućena selidba faune sisavaca, pa se ona sa svake strane tjesnaca urazličitim razdobljima eocena, a naročito oligocena, manje ili više međusobno razlikuje.

U gornjem eocenu došlo je do izrazite transgresije iz smjera Sjevernog mora nazapadnoeuropski kopneni prostor, te je preko sjeverne Francuske došlo do povezivanja Sjevernogmora s Turgajskim marinskim tjesnacom i to preko tzv. "Rajna bazena" (ovaj bazen tijekompaleogena egzistira kao jedan krak "trokrakog" riftnog sistema) (sl.282). Kao posljedica ovetransgresije na prostoru "Rajna bazena", tj. na prostoru sjeverne Francuske, te dalje na istok,istaložilo se tijekom oligocena nekoliko kilometara marinskih naslaga. U njihovoj podini nalazise debeli slijed kopnenih (riječnih) sedimenata iz razdoblja kada je riftni prostor "Rajna bazena"bio kopno.

Koncem oligocena dolazi do izrazite regresije što uzrokuje i isušivanje turgajskogmarinskog tjesnaca. Ova regresija kojom čitav europski prostor krajem oligocena postajeemergiran, globalnog je karaktera, te je tada morska razina bila jedna od najnižih u Zemljinojprošlosti.

7.5.1.3. Razvoj paleogena u Vanjskim Dinaridima

Tijekom najmlađeg paleocena i starijeg eocenana prostor bivše mezozojske Jadransko-Dinarskekarbonatne platforme dolazi do postupne transgresije,da bi se tijekom preostalog dijela eocena taloženje naovom prostoru odvijalo uz tendenciju njegovapostupnog otvaranja, mjestimice okopnjavanja, amjestimice i produbljavanja. Ovakvi trendovi vidljivisu u mnogim paleogenskim slijedovima s prostoradanašnjih Vanjskih Dinarida.

Nakon emerzijske epizode koja je na nekimdijelovima bivše Jadransko-Dinarske karbonatneplatforme trajala još od gornjeg santona (donjegkampana ?) (Istra), napredovanjem transgresije sdanašnjeg sjeverozapada, a zbog toga uzrokovanogpovišenja nivoa podzemnih voda, mjestimice setijekom najmlađeg paleocena/najstarijeg eocena utopografskim udubljenjima emergiranog platformnogprostora formiraju izolirana jezera u kojima se odvijabrakična do slatkovodna vapnenačka sedimentacija uzmjestimice veliku akumulaciju organske materije izkoje su tijekom dijageneze mjestimice nastali i

sl.161

sl.283

83

ugljeni.Ovaj tip sedimentacije gotovo je istovrstan onom koji se početkom paleocena odvijao u

zaostalim jezerima tijekom gornjokredne regresivne faze kada je došlo do okopnjavanjaJadransko-Dinarske karbonatne platforme. Takav kontinuitet taloženja iz mastrihta u paleocenprisutan je i na nekim lokalitetima Slovenskog primorja (npr. lokalitet Kozina). Ovdje se takođerradi o regresivnom slijedu tamnih i smeđih vapnenaca s ugljenom, često sa slatkovodnimfaunističkim i florističkim elementima. To su tipične "kozina naslage". U mnogim područjimakrških Dinarida nalazimo vapnence sličnih litoloških obilježja kao što su kod tipičnih "kozinanaslaga", ali su one taložene tijekom gornjeg paleocena/donjeg eocena, transgresivne su nagornjokrednim vapnencima i zovu se "liburnijske naslage". Tako npr. na području Istre"liburnijske naslage" izgrađuju tamni i smeđi vapnenci s ugljenom (okolica Labina). Sadržeslatkovodne puževe Stomatopsis i Cosinia, a od biljaka oogonije ("sjemenke") algi skupineCharophyta (sl.283 - Oogoniji hara, povećanje 35x).

Napredovanjem transgresije tijekom donjeg eocena more postupno preplavljujeemergirani prostor bivše

Jadransko-Dinarskekarbonatne platforme,kao i prostore u kojimase talože "liburnijskenaslage". Timeotpočinje taloženje

"miliolidnihvapnenaca" (sl.284 -"miliolidni vapnenci",povećanje 10x). Znači, upodini "miliolidnihvapnenaca" mjestimicese nalaze "liburnijskenaslage", no najčešćesu u njihovoj podinivapnenci iz različitihnivoa gornje krede

(santon-mastriht)."Miliolidni vapnenci"taloženi su uzaštićenim, vjerojatno i

hipersalinimplatformnim okolišnimuvjetima. Ime su dobilipo izrazitoj prisutnostirazličitih vrstaforaminifera - miliolida.U Istri su ovi vapnencistariji, a jugozapadnije

na prostoru Dinarida su mlađi, a to zbog kasnijeg preplavljivanja tog dijela taložnog prostora jerje transgresija postupno napredovala od današnjeg sjeverozapada ka jugoistoku.

Daljnjim napredovanjem transgresije, tj. postupnim otvaranjem donjoeocenskogtaložnog prostora u smislu njegove veće uzburkanosti i bolje komunikacije morskim stujanjima s

sl.283

sl.284

84

okolinom, na području bivše Jadransko-Dinarske karbonatne platforme ekološki uvjeti semjenjaju što bolje odgovara bujnom razvojunove skupine foraminifera - alveolinama.Stoga se nakon "miliolidnih vapnenaca"talože "alveolinski vapnenci" (sl. 285 -"alveolinski vapnenci", povećanje 15x). U njimasu prisutne različite vrste alveolina, npr.Aleveolina solida, A. cucumiformis, A.trempina, A. oblonga i dr. Podređeno ima iforaminifera - numulita, npr. N.subplanulatus, N. exilis i dr. Također, starost"alveolinskih vapnenaca" na prostoruDinarida je različita; na sjeverozapadu sustariji, a jugoistočnije su mlađi

Nakon taloženja "alveolinskihvapnenaca" postupno dolazi do tektonskiuvjetovane diferencijacije taložnog prostorakada se na njegovim istaknutijim dijelovimaviše energije vode (pregibne zoneplitkovodno-dubljevodnije) počinju taložiti"numulitni vapnenci" (sl.286 - "numulitni

vapnenci", povećanje 15x) u kojimaprevladavaju foraminifere - numuliti.Prisutni su: Nummulites millecaput, N.laevigatus, N. partschi, N. polygnathus,

Assilina spira i dr. Česte su ikrupnoljušturne oštrige, različiti ježincii dr., odnosno plitkovodna faunavišeenergetskih i prozračnih ekološkihuvjeta. Alveoline su rijeđe.

Na postupno produbljavanjedijela prostora na kojima se talože"numulitni vapnenci", odnosno naformiranje dubljevodnih uvjeta padine,ukazuje pojava "diskociklinskihvapnenaca" (sl.287 - "diskociklinski

vapnenci", povećanje; gore 10x; dolje 15x)koji se talože nakon "numulitnihvapnenaca" a u kojima prevladavajuforaminifere - diskocikline.

Mjestimice lateralno saplitkovodnim alveolinsko-numulitnimvapnencima, a mjestimice i iznad njihprisutne su "prijelazne naslage".Izgrađuju ih glaukonitni vapnenci iglinoviti vapnenci. U njima dolazeNummulites polygyratus, Nummulitesmillecaput, Assilina spira, a u nekim

sl.163

sl.285

sl.286

85

slojevima i rakoviceHarpactocarcinus puntulatus iRanina, te pučinske foraminifere;razne globorotalije, te nanoplankton."Prijelazne naslage" mjestimiceupućuju na postupnu regresiju (npr.u zapadnoj Hercegovini), tj. napostupno oplićavanje plitkovodnogtaložnog prostora kada se onoslađuje, a mjestimice, kada senalaze iznad "diskociklinskihvapnenaca", na dubljevodne uvjetepadine (ili jarka) (npr. na otokuPagu), uz istovremeni donos znatnekoličine terigene komponente sobližnjih kopnenih prostoraEurazije.

Dubokomorski fliš taloži senakon "diskociklinskih vapnenaca"(ili "prijelaznih naslaga") tj. uuvjetima dubokomorskih jaraka kojisu se postupno i mjestimiceformirali kao posljedica tektonskiuvjetovane diferencijacije taložnogprostora. Formiranje ovih jaraka nijebilo vremenski ujednačeno, tako dasu neki jarci formirani još i tijekomtaloženja foraminiferskihvapnenaca. U takvim jarcima fliš jevremenski ekvivalentforaminiferskih vapnenaca. Fliš sesastoji od lapora, pješčenjaka,uložaka konglomerata i breča (npr.Pazinski fliški bazen), a odlikuje seturbiditnim karakteristikama.

Krupnoklastični razvojpaleogenskih naslaga u krškimDinaridima predstavljen je"promina naslagama" (ime poplanini Promina kraj Drniša). Radise o klastitima sa širokim rasponomveličine zrna. Zastupljeni su lapori,kalkareniti, vapnenački

konglomerati, te čak i ugljeni. "Promina naslage" rasprostranjene su u Dalmaciji (širi prostorObrovca i Benkovca - Bukovica, planina Promina), jugozapadnoj Bosni, zapadnoj i istočnojHercegovini, te kao manje pojave i u drugim područjima Dinarida. Njihov petrografski sastav,te njihov prostorni i vremenski raspored ukazuju da su "promina naslage" taložene u predjelimanajintenzivnijih strukturnih promjena i konačne dezintegracije ostataka mezozojske Jadransko-

sl.287

86

Dinarske karbonatne platfome. Njihovo taloženje je započelo na prijelazu donji-srednji eocenkada uz prevladavajuće marinsko taloženje foraminiferskih vapnenaca dolazi do značajnediferencijacije taložnog prostora. To omogućava istovremeno taloženje kako "promina naslaga",kao molase erodirane sa najranije izdignutih dijelova budućih Dinarida, tako i foraminiferskihvapnenaca i fliša. To upućuje kako na različite batimetrijske odnose u taložnom prostoru, tako ina postojanje već emergiranih prostora u njegovu zaleđu.

Taloženje "promina naslaga" nastavlja se i nakon izdizanja Dinarida tijekom gornjegeocena/oligocena. Tekućice koje su tekle po izdignutim Dinaridima erodirale su karbonatnupodlogu, te se mjestimice na kopnenim, a mjestimice i na rubnim kopneno-morskimprostorima odvijalo taloženje krupnozrnatih karbonatnih konglomerata i pješčenjaka "prominanaslaga", s izrazitim teksturnim karakteristikama riječnih ili deltnih, pa i močvarnih sedimenata.Naravno, sitnozrnati dio tog karbonatnog materijala koji je s izdignutih Dinarida rijekama biodonašan u priobalje, bio je transportiran i distalnije u šelfni prostor Jadranskog bazena ispredDinarida, te su te sitnozrnate i tanko uslojene karbonatne naslage ("benkovački kamen")vremenski ekvivalent krupnozrnatih "promina naslaga"

Drugi tip krupnoklastičnog razvoja paleogenskih naslaga u krškim Dinaridimapredstavljen je "jelar naslagama" (ime po brdu Jelar u zapadnoj Lici). Izgrađuju ih krupnozrnatikarbonatni klastiti pretežno uglatih, loše sortiranih fragmenata različitih dimenzija, što ukazujeda fragmenti ovih naslaga nisu daleko transportirani. Ovi fragmenti su različitih stratigrafskihpripadnosti i to raspona trijas-paleogen. Nastanak "jelar naslaga" vezan je za tektonskeporemećaje tijekom paleogena pa pojedini fragmenti nisu odraz starosti ovih naslaga već blizinei vrste ishodišnog materijala. Njihovo taloženje nije se odvijalo u jasno oblikovanim bazenima,već u čitavom prostoru ispred navlačnih jedinica koje su nastale tijekom procesa izdizanja iformiranja strukturnog sklopa današnjih Dinarida. Stoga ih se može odrediti kao svojevrsnepaleosipare. Rasprostranjenost "jelar naslaga" je nepravilna jer su se taložile na topografskipogodnim mjestima (strmim klifovima) ispred navlačnih jedinica. Prisutne su u Lici, na Velebitu(između Senja i Rovanjske), otocima sjevernog Jadrana. Budući da su se pri tektonskimprocesima najprije razarali površinski, najmlađi dijelovi naslaga izdižućih Dinarida, pri taloženju"jelar naslaga" moglo je doći do inverzije starosnog redosljeda fragmenata pa se paleogenskečestice unutar "jelar naslaga" danas mogu primarno naći i ispod mezozojskih. Veći blokovi"jelar naslaga" zaostajali su bliže navlačnim strukturama, a manji fragmenti mogli su i daljeputovati i tako se zaobliti, pa postoje svi prijelazi od karbonatnih jelar-breča do promina-konglomerata. To upućuje na istodobnost ovih dvaju tipova krupnoklastičnih paleogenskihnaslaga krških Dinarida.

7.5.1.4. Paleogenski bazenski prostor Unutrašnjih Dinarida

Za razliku od prostora Jadransko-Dinarske karbonatne platforme gdje je krajem krededošlo do emerzije, unutar bazenskog prostora dinaridskog dijela Tethysa na prijelazu krede upaleogen postoji kontinuitet taloženja koji je vidljiv na nekim lokalitetima na Medvednici, uSamoborskom gorju, na Baniji i drugdje. Na Medvednici (npr. Jablanovec), u Samoborskomgorju, na Baniji, ima paleocenskih marinskih klastita, plitkovodnih vapnenaca, te grebenskihvapnenaca s algama Elianella elegans, Broeckella belgica, Pseudolithothamnium album, Janianummulitica.

Na prijelazu paleocen-eocen dolaze sitnozrnati klastiti i sporadično vapnenci. Eocen jeznatno prisutniji na površini. Prisutni su različiti klastiti: breče, pješčenjaci, šejlovi, tufitičnegline i grebenski vapnenci. Unutar dubokovodnih klastita Banije dolaze različite vrste

sl.287

87

gastropodnog roda Cerithium, a ima i pučinskih mikrofosila; Globorotalia i Globigerina.Oligocen je slabije poznat, a tamo gdje ga ima (npr. Ravna Gora, Strahinšćica, Ivanšćica,

Požeška gora, Kalnik) uglavnom je klastičan (lapori, gline, pjesci, pješčenjaci, konglomerati) islatkovodan (zbog oligocenske regresije) (vapnenci i ugljeni). Oligocen je prisutniji u susjednojSloveniji. Donjeg oligocena nema pa su naslage srednjeg oligocena transgresivne na diferenciranupodlogu i često se međusobno razlikuju. Na mnogim mjestima nakon transgresivnihkonglomerata dolazi do diferenciranja naslaga s mogućnošću razlikovanja dvaju osnovnihrazvoja; "Gornji grad" i "Zagorje" (bivši naziv "Socka"). Naslage "Zagorja" razvijene su i usinklinoriju Hrvatskog zagorja gdje nakon transgresivnih konglomerata dolazi ugljen s ostacimavrste sisavca Anthracotherium magnum, a nađena je i bogata flora (Sequoia, Eucalyptus i dr.),zatim morske ribe i dr.. Ove naslage su pretežno brakično-slatkovodne.

Kontinuitet taloženja kreda-paleogen prisutan je u dubokovodnim razvojima na prostoruizmeđu Jadransko-Dinaridske i Apulijske platforme, pa se tako npr. u sjevernoj Italijidubokovodna gornjokredna skalja, a zatim fliš, nastavljaju sve do miocena.

88

7.5.2. Neogen

Granica između paleogena i neogena nije obilježena nekim dramatičnim zbivanjima, kakou evolucijskom, tako ni u tektonskom smislu. Sve četiri neogenske epohe: miocen, pliocen,pleistocen i holocen, imenovao je Charles Lyell, 1833. godine, a to na temelju podjele marinskihsedimenata u Francuskoj i Italiji. Prema podjeli "Međunarodnog povjerenstva za stratigrafiju",neogen se dijeli na (tab.15 - Podjelak neogena):

PERIOD EPOHA DOBAprije

sadašnjosti umilijunima

godina

NEOGEN

Holocen

TETHYS PARATETHYS

Piacenzij RomanijZanklij Dacij

PontMesin

PanonTorton Sarmat

BadenSeraval

KarpatLangij OtnangBurdigal EgenburgAkvitan Eger

0.0115 - 0.00

1.81 - 0.0115

3.60 - 2.595.33 - 3.60

7.25 - 5.33

11.6 - 7.25

13.7 - 11.6

16.0 - 13.720.4 - 16.023.0 - 20.4

Pleistocen

Pliocen

Miocen

7.5.2.1 Živi svijet neogena

Charles Darwin je prvi ustanovio da invertebratni organizmi znatno sporije evoluirajunego vertebratni. Tako, "kratki" neogenski period omogućio je tek neznatne evolutivne pomake

tab.15

89

kod invertebratnih organizama, no vrloznačajne kod vertebratnih, kako na kopnu,tako i u moru.

7.5.2.1.1. More

Najznačajniji evolucijski napredaku neogenskim morima doživjeli su kitovi.Tijekom miocena razvilo ih se nekolikonovih vrsta, tako da je populacija kitovatijekom miocena udruživala one najstarijeoblike: mesojedne s velikim zubima, ione koji i danas žive, a hrane sezooplanktonom (no, ima danas imesojednih). Tijekom donjeg miocenarazvili su se i dupini, koji u stvaripredstavljaju "specijalizirane" malekitove.

Tijekom miocena procvat sudoživjele globigerinidne foraminiferekoje su jedva preživjele izumiranjekrajem eocena. Pojavilo se mnoštvo novihrodova ove skupine i oni su vrlo važni

provodni fosili unutar neogenskihdubokovodnih sedimenata.

U miocenu se po prvi puta nakoraljnim grebenima javljaju i čvrste algalneprevlake koje su izgrađene od crvenih algi izskupine Corallinaceae (naročito rodLithothamnium), a koje su učvrščivalegrebene od udara snažnih oceanskih valova,te time omogućile njihov još bujniji razvoj.

U miocenu procvat doživljavaju islatkovodne alge kremenjašice - dijatomeje(skupina Pennales) te ih se razvija oko 2000vrsta. I danas su ove alge značajan faktor uizgradnji sedimenata jezerskih i riječnih dna.

7.5.2.1.2. Kopno

Neogen bi se mogao nazvati dobomzeljastih biljaka koje su uglavnomnaseljavale ogoljele, puste predjele kopnakoji su pretrpjeli neku katastrofu u vidupožara, poplava ili suša.

Isto tako, neogen bi se mogaosl.289

sl.288

90

nazivati i dobom žaba, dobom štakora,dobom miševa, dobom zmija, dobom pticapjevica, jer su sve te skupine doživjeleprocvat upravo u neogenu. Razvoju štakorai miševa pogodovao je razvoj trava, razvojuzmija pogodovao je upravo razvojglodavaca, razvoj insekata pogodovao jerazvoju žaba i ptica.

Tijekom miocena maksimumrazvoja imaju i "parnoprsti" kopitari: jeleni igoveda (antilope, ovce, koze). Također, biloje i više vrsta slonova no danas, a i zvijeridoživljavaju svoj procvat.

Sve ove skupine sisavaca doživjelesu procvat zbog razvoja otvorenih prostora -travnatih savana, gdje su svi živjeli uuzajamnoj međuzavisnosti kao što je toslučaj i danas. Razvoj savana svakako je biopospješen relativno hladnom i suhomklimom koja se iz oligocena nastavila i umiocen, a što je omogućilo bujan razvojupravo različitih savanskih trava i korova.

Najznačajnija promjena uneogenskom ekosistemu svakako je bio daljnji razvoj primata (sl.288 - Podjela primata). Pojavili suse još u oligocenu. Dijele se u dva podreda: Prosimidi(sl.288a) i Antropoidi (sl.288b-d). Antropoidi senadalje dijele u tri porodice: "majmuni novog svijeta"(širokonosni majmuni - Platyrrhini) (sl.288b);"majmuni starog svijeta" (uskonosni majmuni -Catarrhini) (sl.288c), "čovjekoliki majmuni" (sl.288d)i Hominidi (ljudi)".

S početka pliocena datiraju i najstariji fosilninalazi predstavnika familije čovjekoliki majmuni iHominidi (sl.289 - Filogenija hominida).Radiometrijskim datiranjem utvrđeno je da najstarijiostaci ove familije pripadaju vrsti Ardipithicusramidus i starosti su između 5-4 milijuna godina.Nadalje slijede nalazi: Australopithecus anamensis(4.2-3.9 milijuna godina), Australopithecus afarensis(4-2.7), Australopithecus africanus (3-2),Australopithecus robustus (2.2-1.6), Homo habilis(2.2-1.6), Homo erectus (2.0-0.4), Homo sapiensarchaic (0.4-0.2), Homo sapiens neandertalensis (0.2-0.03) i Homo sapiens sapiens (0.2-danas). Postojinekoliko razvojnih linija afričkog roda pliocenskihčovjekolikih majmuna Australopithecus (sl.289), nozbog izostanka potpunije fosilne dokumentacije, tj.zbog samo pojedinačnih nalaza različitih vrsta iz

sl.288

sl.288

sl.290

sl.291

91

različitih razdoblja pliocena, teško je i u današnje vrijeme sigurnije govoriti o njihovihfilogeniji, te njihovom jasnom prijelazu u rod Homo. Glavna značajka koja razlikujepredstavnike roda Homo od predstavnika roda Australopithecus jest upotreba alta i veći volumenmozga. Tako, dok je kod Homo habilis-a (Sl.290 - Homo habilis) volumen mozga bio već oko 700cm3, kod Australopithecus afarensis-a (Lucy) (sl.291 - Australopithecus afarensis) iznosio je oko 450cm3 (kao i kod današnjih gorila i čimpanzi).

7.5.2.2. Klima neogena

Krajem miocena globalna morska razina pala je za 50-tak metara, a to kao posljedicaizrazitih oledbi na području Antartike. Ovaj tzv. "mesinski događaj" (Mesin - zadnji katmiocenske serije taložene u tetijskom prostoru) izolirao je Sredozemno more, a što je uzrokovalonjegovo privremeno isušivanje ("solna kriza") uz taloženje velike količine evaporita koji sedanas nalaze unutar miocenskog slijeda podloge dna Sredozemnog mora. Na južnoj Zemljinojhemisferi klima je postala znatno hladnija, a na to ukazuje izrazitija pojava dijatomejskihsedimenata u oceanskim prostorima. Ipak, ovo zahlađenje nije zahvatilo čitavu Zemlju, jer npr.kopnena flora i marinski mikrofosili uz pacifičku obalu Sjeverne Amerike ukazuju na suprotnitrend: zagrijavanje.

Početkom pliocena globalna morska razina ponovno je počela rasti te je tijekom donjegpliocena bila viša no danas. Plitka i topla epikontinentalna mora preplavljivala su rubne prostorezapadnog i istočnog dijela Sjeverne Amerike, zapadne Europe i Mediterana.

Potkraj pliocena (3 mil. god.), ove subtropske uvjete zamjenilo je razdoblje "ledenogdoba" koje traje i danas. Ovo hlađenje klime na sjevernoj Zemljinoj hemisferi zabilježeno je usedimentima promjenom planktonske zajednice, a što je utvrđeno u dubokim bušotinamasjevernog Atlantika. Također, iz tog su razdoblja i prvi morenski sedimenti prisutni naprostorima sjevernog Atlantika i Islanda gdje se nalaze iznad radiometrijski datiranih efuziva. Noipak, najčešće su zabilježeni tragovi oledbi na sjevernoj Zemljinoj hemisferi iz razdobljapleistocena, kada su zabilježena četiri glavna razdoblja kontinentalnih oledbi koja se nazivajuglacijalima, a između kojih je bilo četiri razdoblja bez kontinentalnih oledbi koja se nazivaju

interglacijalima (sl.292 -Podjela pleistocena).

Tijekom glacijalabilo je manjih oscilacija upovršini rasprostranjenjaledenih pokrova, a isto takoi tijekom interglacijala biloje "kraćih" razdoblja saformiranjem manjih ledenihpokrova, a što je dokazanoproučavanjem odnosaizotopa kisika O18 i O16 ukućicama pučinskihforaminifera izvađenim izdubokih bušotina. Natemelju tih proučavanjaustanovljeno je da je bilo 18manjih glacijalnih

sl.292

sl.292

92

ekspanzija tijekom pleistocena, po jedna nakon svakih 100 000 godina, pri čemu je njihovintenzitet razmjerno rastao kako se ide u mlađa razdoblja pleistocena.

Proučavanjem kopnenih pleistocenskih sedimenata ustanovljeno je da su glacijalniintervali započinjali sporije, a završavali brže (sl.293 - Dinamika napredovanja i povlačenja ledenih

pokrova tijekom posljednjih 500 000 godina).Tako, posljednje glacijalno razdoblje započelo je prije oko 100 000 godina, a svoj je

maksimum dostiglo tek prije 18 000 godina. S druge strane pak, topljenje ledenih pokrova ovogzadnjeg glacijala desilo se tijekom vremenskog razdoblja između otprilike 15 000 - 8000 godine.

Pleistocenski sedimenti (naravno, sa prostora koji nisu bili zahvaćeni glacijacijom)pokazuju pravilnu cikličnost (sl.294 - Cikličnost naslaga pleistocena). Najniži interglacijalni nivoizgrađuju sedimenti listopadnog šumskog tla bogati polenom koji su se istaložili tijekom vlažnih

i toplijih interglacijalnih razdoblja nego što je ono u kojem mi danas živimo. Na njima slijedesedimenti prerija i šuma četinjača koji ukazuju na posupno zahlađenje klime. Na krajuinterglacijalnog slijeda uvijek se nalazi les - sediment glacijala, donešen vjetrom izpleistocenskih ledenih pustinja koje su se uvijek razvijale ispred ledenih pokrova, a u koje je tajsitnozrnati sediment bio donašan vodenim tokovima koji su dolazili iz smjera ledenih pokrova.

Dokazi koji ukazuju na postojanje velikih kontinentalnih oledbi tako su jasni da je zaistačudno što generacije prirodoslovca tijekom 19. stoljeća te "zapise" nisu uspjeli pravilno pročitati.Ogromni "eratički blokovi" koji mjestimice i samostalno stoje jako udaljeni od planina građenihod istovrsnih stijena, dugo su smatrani kao tragovi biblijskog potopa. Neki su pak smatrali da sudonešeni na ledenjacima koji su plutali po moru koje se zatim povuklo. Tek je 1830. godinegeolog Louis Agassiz zaključio da su ovi blokovi donešeni iz udaljenih krajeva kretanjemledenjaka po kopnenim prostorima.

Tragovi kretanja ledenjaka jasno su vidljivi iz postojanja "morena" na mnogim

sl.293

sl.294

93

dijelovima Zemlje. "Morene" danas izgrađuju mnoge poznate geografske lokalitete kao npr.Cape Cod, Massachusetts, SAD. Neke pak zatvaraju ogromne depresije zaostale nakon otapanja

ledenjaka, npr. američka Velikajezera. Hudsonov zaljev je takođerdepresija u koju je prodro Atlantik, akoja je nastala pod pritiskom leda.Također, na prostoru središnjeSkandinavije izmjerno je izdizanjeterena za oko 100 m nakon što seotopio ledeni pokrov prije 10 000godina (sl.295 - Iznosi izdizanja umetrima na prostoru Skandinavije nakonotapanja pleistocenskog leda).Spuštanjem ledenjaka s viših,hladnijih planinskih predjela u niže,toplije, oblikovane su mnogeledenjačke doline karakterističnog"U" oblika.

Izmjena pleistocenskihrazdoblja glacijala i interglacijalajasno je zabilježena i u fosilnom"zapisu"; npr. nalazi kostiju vodenihkonja u Velikoj Britaniji ukazuju dasu neka razdoblja interglacijala bila

čak toplija od ovog interglacijala u kojem mi danas živimo.Za praćenja promjena klime tijekom pleistocena veliki značaj ima i istraživanje polena

kopnenih biljaka, iz čega se jasno vidi migracija biljnih vrsta ka jugu, odnosno sjeveru.Osim migracija biljaka dešavale su se i migracije životinja, pa čak i unutar glacijalnih

intervala. Naime, tijekom glacijalnih intervala neki dijelovi sjeverne Zemljine hemisfere bili suviše, a neki manjeprekriveni ledom. Stoga suse životinje kretale kapodručjima na kojima jebilo manje leda. Takvojedno područje bez ledabila je tzv. Beringija(sl.296 - PaleogeografijaBeringije tijekom posljednjgglacijala); prostor Aljaske iSibira između kojeg, zbogglobalnog sniženja morskerazine tijekom posljednjegglacijala nije bilo mora.Na taj su prostor tijekomzadnjeg glacijala od prije12 000 godina stizale životinje, pa i prvi ljudi, nastanjujući time prostor Sjeverne Amerike.

Danas postoje samo dva kontinentalna ledena pokrova onakvog izgleda kakvi su naZemlji bili prisutni tijekom pleistocenskih glacijala; jedan prekriva najveći dio Grenlanda, a

sl.295

sl.296

94

drugi gotovo čitavu Antartiku. Tri četvrtine sveukupne slatke vode Zemlje vezano je za tepokrove i to prvenstveno za antarktički pokrov. Ovi pokrovi danas imaju ukupni volumen od

oko 25 milijuna kubičnihkilometara. Tijekompleistocenskih glacijala volumenprisutnog leda bio je oko tri putaveći nego danas, a ledeni su

pokrovi bili prosječnih debljinaod oko 2 kilometra. Skontinentalnih prostora u morasu se spuštali ledeni šelfovi kojisu zajedno s ledenim bregovima,otkinutim od tih šelfova,prekrivali polovinu tadašnjihoceana.

Tijekom pleistocenskihglacijala velika količinaoceanske vode bila je vezana uledenim pokrovima. To jesnižavalo globalnu morskurazinu (za oko 100-120 m ispoddanašnje razine), tako da sumnogi današnji kontinentalnišelfovi bili kopno građeno od

mekanog sedimenta po kojemu su tekle rijeke, usjecajući duboke riječne doline koje su danasduboki podmorski kanjoni.

Tri su velika "glacijalna centra" bila razvijena tijekom posljednjeg glacijala; jedan uSjevernoj Americi, drugi na Grenlandu, i treći u Skandinaviji (sl.297 - Rasprostranjenje

kontinentalnog leda tijekom pleistocenskih glacijala). Kako je prostor sjevernog Atlantika bio blizu svimtim glacijalnim centrima, bio je u velikoj mjeri zaleđen. To je onemogućilo prodiranje Golfske

struje na sjeveroistok tako daleko kao danas (do 55 stupnja sjev.geog.širine), te je ona bilausmjerena više na istok, ka Španjolskoj (sl.298 - Strujanja u Atlantiku danas i tijekom posljednjeg

glacijala). To je uzrokovalo mjenjanje smjera puhanja pasatnih vjetrova koji su počeli više puhatiprema jugozapadu (a ne prema zapadu duž paralela, kao danas), a što je izazvalo i djelomičnokretanje toplih ekvatorijalnih struja ka južnom Atlantiku (a ne prema Meksičkom zaljevu, kao

sl.297

sl.297

sl.298

95

danas). Na taj je način golfska struja dobivala manju količinu tople ekvatorijalne vode, pa je nasvom putu ka sjeveroisoku bila znatno hladnija no danas. To je, naravno, još dodatnopospješivalo oledbu sjevernog Atlantika.

7.5.2.3. Uzroci pleistocenskih glacijacija

Kada proces glacijacije jednom započne, on se dalje nastavlja "automatski". To stoga jerled intenzivnije reflektira sunčevu svjetlost, a što dovodi do daljnjeg hlađenja i stvaranja jošvećih ledenih pokrova. Također, kada se led jednom počne topiti tamna podloga kopna absorbiraviše sunčeve svijetlosti, te se zagrijavanje i topljenje leda "automatski" nastavlja. Stoga je pravo

pitanje: "A što inicira stvaranjeprvog leda, odnosno početaknjegova topljenja ?"

U ranijim geološkimrazdobljima to se može objasnitigibanjem kontinenata. Naime,kada se kontinent pozicionira okopola (npr. oko južnog pola kao uordoviciju), to uvijek izazivaizrazitije oledbe i zahlađenjaklime nego što su u razdobljimakada su polovi prekriveni samomorem. To stoga jer u polarna,samo marinska područja, uvijekdolazi i nešto toplih strujanja snižih geografskih širina, pa su ioledbe redovito manje.

Za pleistocen ovoobjašnjenje ne vrijedi jer jesjeverni pol bio smješten upravo uArktičkom oceanu. Istina jest daje sjeverni pol od toplijih strujanjadosta izoliran kopnenimprostorima, no takva je situacijabila i prije pleistocena, pa ipaknije bilo izrazitih kontinentalniholedbi.

Jedna hipoteza smatra da su izdizanja velikih planinskih lanaca koncem paleogena moglana njima inicirati početne kontinentalne oledbe, a koje su se onda zbog postupno sve većerefleksije sunčeva zračenja s leda, nastavile. Jedna pak druga hipoteza kaže da su pleistocenskekontinentalne oledbe posljedica smanjenja sunčeva zračenja.

Nekako najrazumnija hipoteza od mnogih kaže da su kontinentalne oledbe na sjevernojhemisferi posljedica formiranja panamske prevlake koja je povezala dvije Amerike, a što sedesilo prije otprilike 3.5 milijuna godina. To je omogućilo nastanak golfske struje čime su nasjevernu hemisferu krenula topla strujanja koja su u tim sjevernim predjelima povećala vlažnostklime, a time i snježne padaline čime su nastali prvi ledeni pokrovi.

Danas se razdoblja glacijala i interglacijala objašnjavaju promjenom orbitalnih

sl.299

sl.299

96

parametara Zemlje ("Milankovićevi ciklusi") (sl.299 - Promjene orbitalnih parametara Zemlje).Naime, nagib osi Zemljine rotacije (obliquity) mijenja se svakih 41 tisuće godina, ekscentricitetnjene putanje oko Sunca (putanja je kružna ili eliptična) mijenja se svakih 100 tisuća godina, anagnutost Zemljine osi prema Suncu (os nagnuta ka Suncu, os nagnuta od Sunca - precession)mijenja se svakih 19-23 tisuća godina. Promjene gibanja i orijentacije Zemlje prema Suncupostupno i različito mjenjaju intenzitet Sunčeva zračenja na različitim djelovima Zemlje. Tako,tijekom razdoblja manjeg ili većeg smanjenja intenziteta Sunčeva zračenja u području polova, nanjima dolazi do manje ili više izražene oledbe. Promjenom ovih parametara u "suprotnomsmjeru", dolazi do postupnog otapanja nastalog leda. Na intenzitet oledbi utječe i raspored kopnai mora, a koji je bio promjenjiv tijekom geološke prošlosti. Oledbe su bile intenzivnije kada suzahvaćale i kontinetalne prostore. Periodičke oledbe i otapanja ledenih pokrova uzrokuju iperiodičke oscilacije globalne morske razine, a što se ponekad jasno može prepoznati i usedimentnim "zapisima".

Pored izrazitih klimatskih promjena kao što su glacijali i interglacijali, u prošlosti su bileprisutne i manje klimatske promjene unutar kraćih vremenskih razdoblja. Tako npr. između 1500.i 1850. godine bilo je jedno hladno razdoblje koje se može nazvati "Malim ledenim dobom", akoje je svoj vrhunac imalo oko 1700. godine. U tom je razdoblju na prostorima Skandinavije iistočnog dijela SAD klima bila znatno hladnija no ikada prije i kasnije.

7.5.2.4. Paleogeografija neogena na prostoru Tethysa

Kolizijom afričke i eurazijske ploče početkom miocena izdižu se planinski lanaci Alpa,Dinarida, Helenida (u Grčkoj) i Taurusa (u Turskoj). Formiranjem ovih planinskih lanaca istočnidio Tethysa dijeli se na dva dijela; južni, i sjeverni koji se naziva Paratethys (sl.300 - Zatvaranje

Tethysa i formiranje Paratethysa i Sredozemnog mora). S južnim krakom Tethysa Paratethys je bio vezanu području rijeke Rhone i Alpa, te se preko današnjeg panonskog prostora, Crnog i Kaspijskogmora, protezao dalje na istok. Sredinom miocena (sarmat), prije oko 15 milijuna godina pucaveza između južnog kraka Tethysa i Paratethysa u području Alpa, čime Paratethys postajeogromno jezero koje se zbog dotoka slatkih voda sa eurazijskog kopna postupno oslađuje(sl.300). Istovremeno, na području današnjih Sirije i Iraka, uznapredovalom kolizijom afričke ieurazijske ploče, puca veza južnog kraka Tethysa s indopacifičkim prostorom na istoku, čime seod južnog kraka Tethysa formira Sredozemno more, a i omogućuje migracija kopnenih životinjaiz Afrike u Europu i obrnuto. Krajem miocena, prije otprilike 6 milijuna godina, zbog izrazitiholedbi u antarktičkom prostoru, globalna morska razina pada čime i u prostoru Sredozemnogmora dolazi do izrazitog oplićavanja uz taloženje debelih naslaga evaporita ("mesinska solnakriza") (sl. 301 - "Mesinska kriza" i raspad Paratethysa). Prisutnost miocenskih solnih doma, sličnihonima iz jure meksičkog zaljeva, a otkrivenih još 1961. godine u seizmičkim profilima krozSredozemno more, upravo ukazuju da je krajem miocena došlo do izrazite evaporizacije na tomprostoru, kada je najveći dio prostora Sredozemnog mora predstavljao plitkovodni evaporitnibazen sa prostranim potpuno emergiranim dijelovima. To je potvrđeno i bušenjima na prostoruSredozemnog mora, provedenim 1970 godine, kada je u istočnim dijelovima Sredozemlja nađeni halit koji je predzadnja sol u evaporitnoj seriji koja se izlučuje iz otopine prije njena potpunaisparavanja. Također, prisutnost dubokih kanjona ispunjenih pliocenskim sedimentima namjestima današnjih podmorskih sedimenata rijeka Rhone, Po i Nil, još je jedan dokaz da su tadate rijeke tekle po dijelom okopnjenom prostoru dna današnjeg Sredozemnog mora. Rijeke su utaj isušeni prostor doticale i iz smjera oslađenog Paratethysa. Prilikom izgradnje asuanske braneustanovljeno je da kanjon koji je produbila rijeka Nil na isušenom dnu Sredozemlja svojim

97

dimenzijama približno odgovara Grand Canyon-u u Arizoni.Prije oko 5.5 milijuna godina, Paratethys se raspao na niz manjih bazena (panonski,

dacijski, egejski, crnomorski, kaspijski, aralski - sl.301), a istovremeno je započelo ispunjavanjeSredozemnog prostora s morem iz smjera Atlantika. Na to ukazuje prisutnost dubokovodnemarinske mikrofosilne zajednice u vrhu solnih doma Sredozemlja.

Pucanjem prirodne "brane" između Atlantika i Sredozemlja u području je Gibraltaravjerojatno bio formiran ogroman slap, zasigurno znatno većih dimenzija no što je danas onaj narijeci Nijagari.

Bazeni nastali raspadom Paratethysa najvećim su se dijelom isušili ili su pak od njihzaostala jezera, npr. Kaspijsko jezero (more).

sl.300

98

7.5.2.5. Razvoj neogena u području središnjeg Paratethysa

Razvoj neogena u području Paratethysa razlikuje se od onog na području Sredozemlja,pa zato postoje i drugačiji nazivi za pojedine dijelove miocena i pliocena (tab.15).

Neogenske marinske naslage na prostoru sjeverozapadne i istočne Hrvatske pripadajuprostoru centralnog Paratethysa (postoji još i zapadni, te istočni Paratethys) koji se proteže naprostoru između Bavarske i Karpata. U geotektonskom smislu najveći dio centralnog Paratethysaobuhvaća panonski bazenski sustav (panonski prostor) ograničen Alpama, Karpatima iDinaridima. Naslage na prostoru panonskog bazenskog sustava mjestimice naliježu naoligocenske slatkovodne do brakične naslage, a mjestimice diskordantno naliježu i na još starijupodlogu. Podloga im je često i nepoznata (zbog izrazite prekrivenosti). Tijekom donjeg miocenaunutar panonskog bazenskog sustava moguće je razlikovati dva taložna bazena različitihtaložnih karakteristika. To su: bazen Hrvatskog Zagorja i Sjevernohrvatski bazen. Tek se od

sl.301

99

karpata formira jedinstveni taložni prostor, tako da se od tada pa sve do kraja miocena unutarpanonskog bazenskog sustava odvijaju slični taložni procesi. Bitnu ulogu pri formiranjurazličitih taložnih zbivanja na ovom prostoru imali su i neotektonski pokreti koji su dovodili dodiferenciranog spuštanja tektonskih blokova (a povremeno i njihova izdizanja), čime su utjecalina promjene batimetrije, a time i na formiranje različitih debljina neogenskih sljedova urazličitim dijelovima panonskog bazenskog sustava. Najmanja debljina neogenskih sljedova je uzrubove otočnih gora (npr. uz Medvednicu), a najveća u depresijama (potolinama), npr. murskadepresija s debljinom neogenskih naslaga od oko 4 km, savska depresija s debljinom neogenskihnaslaga od oko 5-6 km, dravska depresija s debljinom neogenskih naslaga od oko 7 km.. Zbogpostojanja ležišta nafte i plina u u njima je od strane INA-Naftaplina izveden velik broj dubokihbušenja, te su one iznimno dobro istražene i poznate. Zbog praktičnih razloga pri razradi ležištaugljikovodika neogenske naslage podjeljene su na različite litostratigrafske jedinice: grupe,formacije i članove. Tako npr. u savskoj depresiji određene su formacije: Prečec, Prkos, Ivanić-grad, Kloštar, Široko polje i Lonja (tab.16 - Korelativni prikaz neogenskih naslaga iz depresija panonskog

bazenskog sustava). No ipak, ovdje će biti dan opis samo onih naslaga panonskog prostora koje sudostupne površinskom promatranju.

U bazenu Hrvatskog Zagorja koji obuhvaća prostore Ivanščice, Strahinščice, sjevernogKalnika, murske depresije i zapadnog dijela dravske depresije, eger i egenburg su predstavljenibrakičnim do marinskim pjescima, pješčenjacima, laporima, brečama, konglomeratima, temjestimice i andezitno-dacitnim vulkanitima. Važnije foraminifere su: Haplophragmoidescarinatum, Cyclammina cancelata, Uvigerina hantkeni, a od mekušaca Glycimeris haberti,Cyprina rotundata, Congeria basteroti i drugi. Egenburške su starosti i tzv. "maceljskipješčenjaci" prisutni na padinama Strahinščice i Ivančice. U njima ima i tufova. Od mekušacadolaze: Chlamys northamptoni, Pecten reussi, Pecten beudanti i drugi. Istovremeno, na prostoruSjevernohrvatskog bazena bila je emerzija.

Otnang se također razlikuje na ova dva prostora. Na području bazena Hrvatskog Zagorjakarakteriziran je taloženjem raznovrsnih marinskih klastita glina, lapora i pješčenjaka s

tab.16

100

foraminiferama: Globigerina ciperoensis, Globigerina ottnangiensis, Elphidium flexuosum, akoji se nastavljaju na "maceljske pješčenjake". Na prostoru Sjevernohrvatskog bazena u starijemotnangu prisutni su riječni klastiti: breče, konglomerati, pješčenjaci, siltiti i gline, a u mlađem,jezerski klastiti: siltiti, lapori, pješčenjaci, konglomerati, te rijeđe vapnenci i piroklastiti.

U karpatu dolazi do transgresije uzrokovane kako globalnim povišenjam morske razine,tako i izrazitijim otvaranjem marinske veze Paratethysa s južnim krakom Tethysa (budućimSredozemljem), čime se formira jedinstveni taložni prostor panonskog bazenskog sustava. Tako,tijekom karpata na širokom prostoru odvija se taloženje marinskih lapora, siltita, pješčenjaka, amjestimice ima i trahiandezita i tufova (Krndija). Od foraminifera značajne su: Globigerinoidesbisphaericus, Quinqueloculina triangularis, Triloculina scapha, Uvigerina graciliformis idruge.

Naslage badena, zbog transgresije uzrokovane povišenjem globalne morske razine udonjem, a dodatno i izrazitijim otvaranjem indopacifičkog marinskog prostora u gornjembadenu, znatno su rasprostranjenije na površini od naslaga starijih dijelova miocena. Pri tomenaslage donjeg badena uvijek naliježu na karpatske naslage, a naslage gornjeg badena na naslageiz različitih stratigrafskih nivoa u rasponu paleozoik-miocen. U donjem dijelu badenskih naslagadolaze konglomerati, "litavac" (brečasti "litotamnijski vapnenac"), "litotamnijski vapnenac" ipješčenjaci. U dubljevodnijim dijelovima taložnog prostora udaljenijim od obala otočnihplanina (npr. Medvednice) taložili su se uglavnom lapori ("badenska glina"), a u najdubljimdijelovima (npr. današnja Slavonija) i turbiditi.. U donjem badenu određeni su mekušci:Phacoides borealis, Lucina polymorpha, Solenomya doderleini, Amussium denudatum, Vaginelaaustriaca i druge. Među foraminiferama određene su: Valvulina pennatula, Textularia gramen,Lenticulina inornata, Uvigerina semiornata, Globorotalia meyeri i druge. U gornjem badenu uplitkomorskom, a dijelom i grebenskom facijesu uz "litotamnijske vapnence" imakonglomerata i pješčenjaka s mnoštvom ostataka ježinaca, pektenida, oštriga, puževa i kostijumorskih sisavaca. Od foraminifera česte su: Spiroplectamina carinata, Bolivina dilitata, razneheterostegine, itd. Za badenske naslage panonskog bazenskog sustava vezani su bazalti iandeziti (vrlo debeli u dravskoj i murskoj depresiji), te piroklastiti.

U sarmatu dolazi do smanjenja saliniteta (zbog pucanja veze s južnim krakom Tethysaodnosno sada Sredozemnim morem). Slično starijim naslagama i ovdje se mogu razlikovati rubniplitkovodni facijesi i dubokovodni facijesi. Rubni facijesi predstavljeni su brakičnim glinama,pješčenjacima i vapnencima u kojima dolaze mekušci: Calliostoma podolicoformis, Pirenellapicta, Mactra vitaliana, Cardium vindobonese, a od foramnifera: Elphidium macelum,Elphidium josephinum i drugi. U bazenskom facijesu dolaze klastiti sitnijeg zrna: lapori ilaporoviti vapnenci, listićavi dijatomiti ("tripoli naslage"), te turbiditi. Provodnu vrijednostovdje ima školjkaš Ervilia dissita dissita.

Panon se u panonskom prostoru nastavlja na sarmat i može se podjeliti na donji i gornji.Donji panon izgrađuju slatkovodni do brakični pločasti vapnenci, lapori, a lokalno konglomerati,šljunci i pijesci. Naslage donjeg panona nazivaju se "croatica naslage" ("bijeli lapori") po pužuRadix croatica. Dolaze još i: Radix cobelti, Limnaea extensa, Gyraulus praeponticus i drugi.Naslage gornjeg panona izgrađuju brakični lapori, pijesci i pješčenjaci, a u dravskoj depresijiprisutne su i pojave bazalta. Ove naslage nazivaju se "banatica naslage" prema školjci Congeriabanatica. Dolaze još i: Gyraulus tenistriatus, Planorbis turkovici i ostrakodi Hungarocyprishieroglyphica, Candona reticulata i drugi. Nivou "banatica naslaga" odgovara i tzv. "lircejskihorizont" na jugoistočnom pobočju Medvednice (kod Markuševca) predstavljen riječnimšljuncima s mekušcem Melanopsis fossilis.

Pont se izravno nastavlja na panon. U donjem dijelu izgrađuju ga brakični lapori i pijescikoji se nazivaju "abichi naslage" prema školjci Paradacna abichi. Dolaze još i: Congeria

101

digitifera, Congeria zagrabiensis, a ima i ostrakoda Amplocypris reticulata, Caspiocyprislobata i drugi. Ove naslage poznate su po naftnim ležištima. U gornjem dijelu pont izgrađujubrakični pijesci, pjeskoviti siltozni lapori, kvarcni pjesci, glinovito-pjeskovite naslage i šljuncikoji se nazivaju "rhomboidea naslage" prema školjci Congeria rhobmoidea. Dolaze još i:Congeria croatica, Congeria alata, Limnocardium mayeri, Limnocardium schmiti,Valenciennius i drugi (osobito poznato nalazište fosila je Okrugljak u Zagrebu). U hrvatskomZagorju unutar ovog nivoa ima i lignita (Konjščina).

Pliocen se u panonskom prostoru sastoji od naslaga jezera, močvara i rijeka koje senazivaju "paludinske naslage" prema slatkovodnom pužu Paludina (Viviparus). Izgrađuju ihuglavnom sitnozrni pijesci i šljunci s ulošcima gline i lignita. Ove naslage tipično izdanjuju naprostoru Slavonije (okolica Slavonskog broda, padine Psunja i Dilj gore) i Moslavine (okolicaNovske, južne padine Moslavačke gore). Prema karakterističnom fosilnom sadržaju mogu seizdvojiti tri nivoa "paludinskih naslaga": donji, s vrstom Viviparus neumayri, srednji, s vrstamaViviparus bifarcinatus, V. nothus i drugima; i gornji, s vrstama Viviparus vukotinovici, V.zelebori i dr. Unutar ovih naslaga, na području Slavonije, rekonstruiran je filogenetski niz vrsta(od Viviparusa najprimitivnijih kućica ka onima sa složenijim kućicama). U priobalnimdijelovima pliocenskih taložnih prostora taloženi su klastiti krupnijeg zrna; šljunci - npr. krajZagreba, sa školjkom Unio pauli i pužem Melanopsis costata. Jezerska sedimentacija mjestimicese pliocena nastavlja i u pleistocen, te u holocen, pa postoje prijelazne "paludinske naslage". Unjihovim višim dijelovima brojni su nalazi vrste Corbicula fluminalis, a u novije vrijemeodređeni su i brojni ostrakodi kao npr. Cyprinotus salinus, Ilyocypris monstrifica, Candonastupelji i drugi.

Na panonskom prostoru Hrvatske mjestimice su prisutni i eolski sedimenti - les i tzv.barski les (riječni mulj pomješan sa lesom), te "živi" pijesak, koji su taloženi tijekom pleistocena.Nalazimo ih na području Bilogore, Đakova, Đurđevca, Vukovara. U njima ima kopnenih puževaHelix i Pupa, a sporadične su i fosilne kosti sisavaca, osobito mamuta, bizona, vunastognosoroga, konja itd. Eolskih sedimenata ima i na Korčuli, Lastovu, Mljetu, Hvaru, u Ravnimkotarima, Istri, na Susku. Najljepše je razvijen les uz Dunav, gdje se vidi izmjena slojeva lesa kaosedimenta suhe stepske klime i ilovastih interkalacija kao posljedice trošenja u vrijemeinterglacijala i prestanka donošenja prašinastog materijala iz periglacijalnih prostora Europe.

Tijekom pleistocena i holocena taloženje se na panonskom prostoru odvija i uzmnogobrojne rijeke (Sava, Drava i dr.), čija se korita često pomiću, te time nastaju brojne terasegrađene od riječnih sedimenata, uglavnom šljunka i pjeska. Ove naslage su značajnivodonosnici, a vrlo su bitne i kao prostrana, i do nekoliko stotina metara debela ležištagrađevinskih sirovina.

7.5.2.6. Razvoj neogena u području Vanjskih Dinarida

U zaostalim, izoliranim jezerima nakon eocensko/oligocenskog izdizanja Dinarida, naovom se prostoru i tijekom neogena odvijalo taloženje. Tragove takvih jezerskih okoliša danasnalazimo u poljima (depresijama) sjeverne i srednje Dalmacije, npr. na području Knina, Miočića,Sinja, kao i na prostorima susjedne BiH. Njihove dimenzije variraju od nekoliko kilometara pasve do dimenzija 70x18 km kao što je to slučaj kod Sarajevo-Zenica neogenskog bazena.Tijekom svoje evolucije povremeno su neki od ovih neogenskih taložnih prostora bili i spojeni,no neotektonskim pokretima uzrokovanim daljnjom kolizijom Jadranske mikroploče i većizdignutih Dinarida, došlo je do smanjenja njihovih dimenzija. Debljina neogenskih taložina uovim bazenima varira od nekoliko stotina metara, pa čak do 2600 m kao što je slučaj kod

102

Sarajevo-Zenica bazena.U ovim se bazenima tijekom miocena i pliocena odvijalo taloženje siliciklastita, lapora,

glina, vapnenaca, vapnenačkih konglomerata, a mjestimice i lignita. U području Sinjskog bazenaima i dacitno-andezitnog tufa. Osnovni geološki problem ovih bazena je odredba starostinjihovih naslaga. To stoga jer su ovi bazeni bili odvojeni od mora, te su se u njima razvijaliendemski životni oblici bez izrazitije provodnosti. Tako, neogen je u ovim bazenima podjeljen ikorelira se među različitim bazenima na temelju lokalno prisutnih fosilnih ostataka školjkaša,ostrakoda, flore, na temelju superpozicije, litostratigrafske korelacije, ili pak na temelju lokalnihnalaza fosilnih ostataka sisavaca. Foslini sadržaj je vrlo bogat. Na prijelazu u miocen prisutni su:Helix rugulosa, Helix geniculata, Lymnaea socialis, u donjem miocenu: Congeria pernaeformis,Congeria jadrovi, Unio sp., Planorbis obtusus, zatim ostaci flore: Cinnamomum sp.,Ceratophyllum sinjanum i ostaci sisavca Dynotherium bavaricum. Srednji i gornji miocen tepliocen karakterizirani su također brojnom zajednicom mekušaca, naročito bogatom raznimkongerijama i melanopsidima. U Sinjskom bazenu određeni su i srednjomiocenski ostaci sisavcaMastodon angustidens sp.

Na prostoru Vanjskih Dinarida Hrvatske ima i glacijalnog i glaciofluvijalnog materijalaiz pleistocena. Tako, morene su prisutne na Rujanskoj kosi i na Krasnom polju na Velebitu.

Na nekim krškim rijekama na ovom se prostoru tijekom holocena formiraju i sedrenebarijere, pa su tako njihovim formiranjem, npr. na rijeci Korani, nastala Plitvička jezera.

7.5.2.7. Razvoj neogena u području Jadranskog bazena

Neogenska sedimentacija u hrvatskom dijelu Sredozemlja odvijala se na prostoruJadranskog bazena i to u najvećem njegovom dijelu kontinuirano iz paleogena u neogen. Ipak,mjestimice su zabilježene i emerzije kao posljedice lokalnih tektonskih pokreta kada su dijeloviJadranskog bazena postajali kopneni koridori koji su omogućavali migracije sisavaca iz Dinaridau Apuliju (Italiju) i obrnuto. Za te emergirane prostore vezani su i mjestimice prisutni slatkovodnisedimenti (npr. na otoku Pagu). Najduža takva emerzija bila je tijekom razdoblja oligocen-donjimiocen. U bazenskom prostoru tijekom neogena prevladavajuće su se taložili vapnenci,pjeskoviti i glinoviti vapnenci, te lapori u debljini od maksimalno do 800 metara, a što je bitnomanje no što je debljina neogenskih slijedova u panonskom bazenskom prostoru. To ukazuje daprostor Jadranskog bazena nije bio izložen izrazitijim tektonskim spuštanjima. Proučavajemslijedova neogenskih naslaga iz dubokomorskih bušotina sa ovog prostora, ustanovljeno jepostojanje nekoliko depresija (Jadransko-jonska, Dugootočna, Padska i Venecijanska) što ipakukazuje na određenu neogensku dinamiku unutar Jadranskog bazena, no ipak ne takvihamplituda kao što je to bio slučaj unutar panonskog bazenskog prostora

Iz podataka dubokomorskih bušotina smještenih u središnjim dijelovima današnjegJadranskog mora, može se rekonstruirati slijed neogenskih naslaga ovog prostora. U donjemmiocenu prevladavaju vapnenci i lapori s: Globoquadrina dehiscens, Globigerinoides trilobus,Amphistegina lessonii i dr. Srednji miocen prevladavajuće karakteriziraju lapori, dok su vapnencii pjeskoviti vapnenci podređeni. Od foraminifera prisutne su: Praeorbulina glomerosa, Orbulinasaturalis, Globorotalia praemenardii, Lenticulina vortex i dr. U gornjem miocenu uz isti tiptaloženja kao i tijekom srednjeg miocena, dodatno se na njegovu samom kraju javljaju i evaporitikao odraz globalnog pada morske razine kada je došlo do zatvaranja veze između Sredozemlja iAtlantika ("mesinska solna kriza"). Unutar gornjomiocenskih naslaga prisutne su foramnifere:Globigerina nepenthes, Lenticulina costata, Uvigerina rutila, Elphidium crispum,Globigerinoides bollii i dr.

103

Tijekom pliocena zbog globalnog povišenja morske razine otvara se veza izmeđuAtlantika i Sredozemlja, te se ponovno uspostavljaju dubokovodni taložni uvjeti bazena.Talože se lapori, siltiti i pješčenjaci, a tek sporadično se javljaju i konglomerati.

Mjestimice, pliocena ima i na površini Jadranskog prostora, kao npr. na područjuPalagruže. Na otocima Korčula, Lastovo, Mljet, Hvar, te Susak ima i eolskih sedimenata izpleistocena. Tijekom pleistocena taloženje se odvijalo i u Jadranskom bazenu. To su danas jošnecementirani pjesci.

104

DODATAK: Osnove geološke građe Alpi

Alpe su dio kenozojskog orogenetskog pojasa planinskih lanaca koji se proteže odEurope do Azije. Ovi planinski lanci formirani su tijekom Alpske orogeneze kao posljedicakolizije Jadranske, Indijske, te niza manjih ploča sa Euroazijskom tektonskom pločom.Konvergentna gibanja ovih ploča započela su još tijekom starijeg mezozoika, da bi izdizanjaplaninskih lanaca u okviru Alpske orogeneze započela tijekom paleocena i eocena, kulminacijudoživjela tijekom oligocena i miocena, a mjestimice traju još i danas. Tim izdizanjima nastali suplaninski lanci Atlasa (sjeverozapadna Afrika), Betičkih kordiljera (južna i istočna Španjolska)Kantabrijskih planina (sjeverna Španjolska), Pirineja (granica između Francuske i Španjolske),Alpi, Apenina, Dinarida, Helenida, Karpata, Balkanskih planina (od istočne Srbije prekocentralne Bugarske do Crnog mora), Taurusa (južna Turska), Kukasusa (između Crnog mora iKaspijskog jezera) Alborza (sjeverni Iran), Zagrosa (od sjeverozapadnog Irana do Hormuškogtjesnaca), Hindu Kusha (između centralnog Afganistana i sjevernog Pakistana), Pamira(Tađikistan, Kirgistan, Afganistan, Pakistan, Kina), Karakorama (Pakistan, Indija, Kina) iHimalaja.

Kolizijom Jadranske i Euroazijske tektonske ploče mezozojske naslage oceana Tethysa,koji se nalazio između njih, doživjele su naguravanje u smjeru Euroazijske ploče, a što je dovelodo njihove mjestimične izrazite metamorfoze i formiranja velikih sustava navlaka.

Danas Alpe graniče sa Apeninima na jugozapadu, sa Dinaridima na jugoistoku i saKarpatima na sjeveroistoku, te se geografski mogu podjeliti na:

1) Istočne Alpe (istočna Švicarska, Lihtenštajn, Austrija, južna Njemačka, sjeveroistočnaItalija, sjeverna Slovenija);2) Centralne Alpe (Švicarska);3) Zapadne Alpe (jugoistočna Francuska, Monako, sjeverozapadna Italija, jugozapadnaŠvicarska);4) Južne Alpe (sjeverna Italija, Austrija, Slovenija).

Glavna alpska sutura ("spojnica" duž velike rasjedne zone koja spaja terene različitihpaleogeografskih razvoja) predstavljena je Periadriatičkim lineamentom. On predstavlja"granicu" između stijenskog materijala Euroazije i stijenskog materijala Jadranske ploče.Sjeverno od Periadriatičkog lineamenta nalazi se "torta navlaka" građena od stijena kojepripadaju trima paleogeografski različitim zonama, a čije se tragovi time nalaze u vertikalnomslijedu uklopljeni u današnje strukture Alpi. To su Helvetska, Peninska i Austroalpinskanavlačna zona (sl. 302 - Geološka građa Alpi).

Stijene Helvetske navlačne zone čine najdonju zonu "torte navlaka", a predstavljajumaterijal formiran na južnom rubu Euroazijske ploče. To su većinom različiti varijetetisedimentnih stijena; vapnenci, lapori i šejlovi, a koje prevladavajuće izdanjuju na prostoruCentralnih i Zapadnih Alpi. U Istočnim Alpama stijene Helvetske zone izdanjuju u formi uskihpojasova,

Stijene Peninske navlačne zone čine srednju zonu "torte navlaka", a predstavljajumaterijal formiran između Euroazijske i Jadranske ploče (stijene Tethysa). To su prvotno biliofioliti i dubokovodni sedimenti koji su danas metamorfozirani u filite, škriljavce i amfibolite, akoji prevladavajuće izdanjuju na prostoru Zapadnih Alpi. U Istočnim Alpama stijene Peninskezone izdanjuju u formi uskih pojasova, osim na prostoru tektonskog okna Hohe Tauern(Austrija) gdje stijene Peninske zone u formi tektonskog okna izdanjuju kroz erodirane naslagekrovinske Austroalpinske zone.

105

Stijene Austroalpinske navlačne zone čine najgornju zonu "torte navlaka", a predstavljajumaterijal formiran na kontinetalnoj padini i kontinentalnom šelfu Jadranske ploče. To su čestometamorfne stijene nižeg stupnja metamorfizma no što je to slučaj u Peninskoj zoni, a prisutni sui klastiti (grauvake). Stijene ove zone prevladavajuće izdanjuju na prostoru Istočnih Alpi. Nasjevernom dijelu ove zone (sjeverni dio Istočnih Alpi) prevladavajuće su prisutni plitkomorskivapnenci koji čine planinske masive nazvane "Sjeverne vapnenačke Alpe". U područjuCentralnih i Zapadnih Alpi stijene Austroalpinske zone su rijeđe prisutne.

Južno od Periadriatičkog lineamenta nalaze se Južne Alpe. Prevladavajuće ih izgrađujumezozojski vapnenci taloženi na Jadranskoj ploči, pa se često nazivaju i "Južne vapnenačkeAlpe". Prema jugoistoku, Južne Alpe prelaze u Dinaride.

sl.302

106

LITERATURA

BABIĆ, LJ. (1976): Pomak granice između unutrašnje i vanjske dinarske regije(primjer šireg područja Žumberka). 8. jugosl. geol. kongres, 2, 45-52.

BUCKOVIĆ, D., CVETKO TEŠOVIĆ, B., JELASKA, V. & GUŠIĆ, I. (2003): TheJurassic succession of Mt. Svilaja. In: VLAHOVIĆ I. & TIŠLJAR J. (Eds.): Evolution ofDepositional environments from the Palaeozoic to the Quaternary in the Karst Dinarides and thePanonian Basin. 22nd IAS Meeting of Sedimentology. Field Trip Guidebook, Opatija, 73-81.

COOPER, J.D., MILER, R.H. & PATTERSON, J. (1990): A Trip Through Time:Principals of Historical Geology. Merrill Publishing Co., 531p.

DRAGIČEVIĆ, I., BLAŠKOVIĆ, I, TIŠLJAR, J. & BENIĆ, J. (1992): Stratigraphy ofpaleogene strata within the Mesihovina-Rakitno area (Western Herzegovina). Geol.Croatica, 45, 25-52.

DROBNE, K., VLAHOVIĆ, I., TRUTIN, M., PAVLOVEC, R., ĆOSOVIĆ, V., BABAC,D., CIMERMAN, F., LUČIĆ, D. & PAVŠIĆ, J. (1991): Excursion B - Ravni kotari paleogene.Int. simp. on the Adriatic carbonate platform. In: VLAHOVIĆ, I. & VELIĆ, I. (Eds.): Excursionguide book, 53-90.

GUŠIĆ, I., NIKLER, L. & SOKAČ, B. (1971): The jurassic in the Dinaric mountains ofCroatia and the problems of its subdivision. Ann. Inst. Geol. Publ. Hung., Budapest, 54/2, 165-183.

GUŠIĆ, I. & JELASKA, V. (1990): Stratigrafija gornjokrednih naslaga otoka Brača uokviru geodinamske evolucije Jadranske karbonatne platforme. Djela JAZU, 69, 160p.

HERAK, M. (1984): Geologija. 389 p., Manualia Universitatis Studiorum Zagrabiensis.

HERAK, M. (1986): A new concept of geotetonics of the Dinarides. Acta geologica,16/1, Jugosl.. akd. znan i umjet., 1-42.

LEVIN, L.H. (2003): The Earth Through Time. John Wiley & Sons, 632p.

PAMIĆ, J., GUŠIĆ, I. & JELASKA, V. (1998): Geodynamic evolution of the CentralDinarides. Tectonophysics, 297, 251–268.

PAVELIĆ, D. (2002): The south-western boundary of Central Paratethys. Geol.Croatica, 55/1, 83-92.

POLŠAK, A. (1979): Stratigrafija i paleogeografija biolititnog kompleksa senona kodDonjeg Orešja (Medvednica, sjev. Hrvatska). Acta geol., 9/8,195-231.

POLŠAK, A. & SLIŠKOVIĆ, T. (1966): Granica donja-gornja kreda i biostratigrafijagornje krede u vanjskom pojasu Dinarida. Ref. VI. sav., 1, 327-354.

107

PROTHERO, D. R. & DOTT, R. H. (2001): Evolution of the Earth. McGraw-Hill 2.Science/Engineering/Math, 672p.

SARTORIO, D. & VENTURINI, S. (1988): Southern Tethys Biofacies. Agip S.p.A., S.Donato Milanese, 231p.

STANLEY, S.M. (1989): Earth and Life Through Time. W. H. Freeman and Co., 689p.

VELIĆ, I., MATIČEC, D, VLAHOVIĆ, I, TIŠLJAR, J. (1995): Stratigrafski slijedjurskih i donjokrednih karbonata (bat-gornji alb) u zapadnoj Istri (ekskurzija A). U:Vlahović, I. & Velić, I.. (Ur.): Vodič ekskurzija, 1. Hrvatski geološki kongres, 31-66.

VELIĆ, I., TIŠLJAR, J., VLAHOVIĆ, I., MATIČEC D. & BERGANT, S. (2003):Evolution of the Istrian part of the Adriatic carbonate platform from the Middle Jurassic tothe Santonian and formation of the flysch basin during the Eocene: main events andregional comparison. In: VLAHOVIĆ I. & TIŠLJAR J. (Eds.): Evolution of Depositionalenvironments from the Palaeozoic to the Quaternary in the Karst Dinarides and the PanonianBasin. 22nd IAS Meeting of Sedimentology. Field Trip Guidebook, Opatija, 3-17.

VLAHOVIĆ, I., TIŠLJAR, J., VELIĆ, I., MATIČEC, D., SKELTON, P.W., KORBAR, T.& FUČEK, L. (2003): Main events recorded in the sedimentary succession of the Adriaticcarbonate platform from the Oxfordian to the Upper Santonian in Istria (Croatia). In:VLAHOVIĆ I. & TIŠLJAR J. (Eds.): Evolution of Depositional environments from thePalaeozoic to the Quaternary in the Karst Dinarides and the Panonian Basin. 22nd IAS Meeting ofSedimentology. Field Trip Guidebook, Opatija, 19-56.

VLAHOVIĆ, I., TIŠLJAR, J., VELIĆ, I. & MATIČEC, D. (2005): Evolution of theAdriatic carbonate platform: palaeogeography, main events and depositional dynamics.Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology, 220(3-4), 333-360.

TIŠLJAR, J., VLAHOVIĆ, I., SREMAC, J., VELIĆ, I., VESELI, V. & STANKOVIĆ, D.(1991): Excursion A - Velebit Mt permian-jurassic. Int. simp. on the Adriatic carbonateplatform. In: VLAHOVIĆ, I. & VELIĆ, I. (Eds.): Excursion guide book, 4-34.

TIŠLJAR, J., VLAHOVIĆ, I., MATIČEC, D. & VELIĆ, I. (1995): Platformni facijesi odgornjeg titona do gornjeg alba u zapadnoj Istri i prijelaz u tempestitne, klinoformne irudistne biolititne facijese donjeg cenomana u južnoj Istri. U: VLAHOVIĆ I. & VELIĆ, I..(Ur.): Vodič ekskurzija, 1. Hrvatski geološki kongres, 67-110.

WICANDER, R., MONROE, J.S. (1989): Historical Geology - Evolution of the Earthand Life Through Time. West Publishing Co., 576p.

VELIĆ, I. (1977): Jurassic and Lower Cretaceous assemblage zones in Mt. VelikaKapela, central Croatia. Acta geol. 9/2, 15-37.

VELIĆ, I. & TIŠLJAR, J. (1988): Lithostratigraphic units in the doger and malm ofWestern Istria. Geol. vjesnik 41, 25-49.

108

VELIĆ I., TIŠLJAR J., VLAHOVIĆ I., MATIČEC D. & BERGANT S. (2003):Evolution of the Istrian part of the Adriatic carbonate platform from the Middle jurassic tothe santonian and formation of the Flysch basin during the eocene: Main events andregional comparison. In: VLAHOVIĆ I. & TIŠLJAR J. (Eds.): Evolution of Depositionalenvironments from the Palaeozoic to the Quaternary in the Karst Dinarides and the PanonianBasin. 22nd IAS Meeting of Sedimentology. Field Trip Guidebook, Opatija, 3-17.

LITERATURA - DODATAK (Porijeklo slika - izvori)

tab10 - vlastita izradatab.11 - http://www.palaeos.com/Timescale/timescale.htmlSl.137 - http://www2.ouc.edu.cn/fieldweb/main/pics.jpgSl.138 - http://www.valdifiemme.info/sentierogeologico/image_05a.jpgSl.139 - http://palaeo.gly.bris.ac.uk/Palaeofiles/Triassic/images/hexacor.jpgSl.140, 141, 145, 147, 164, 165, 185, 196, 214, 228, 229, 230, 231, 265, 292, 293 - Levin,

L.H. (2003): The Earth Through Time. John Wiley & Sons, 632p.Sl.142 - http://leute.server.de/frankmuster/M/Mesosaurus1.jpgSl.143 - http://www.files.tellmewhereonearth.com/Photos%20Fossils/1%20Lystrosaurus.jpgGSl.144 - http://www.isgs.uiuc.edu/faq/fossils/3894556c.jpgSl.146 - http://leute.server.de/frankmuster/L/Lagosuchus1.jpgSl.148 - http://www.dinosauria.com/gallery/joe/coelophysis.jpgSl.149 - http://www.thenaturalcanvas.com/Reptiles/images/4135.jpgSl.150 - http://jan.ucc.nau.edu/~rcb7/Perm.jpgSl.151 - http://jan.ucc.nau.edu/~rcb7/Trias.jpgSl.152 - Velić, I., Tišljar, J., Vlahović, I., Matičec D. & Bergant, S. (2003): Evolution of the

Istrian part of the Adriatic carbonate platform from the Middle Jurassic to theSantonian and formation of the flysch basin during the Eocene: main events andregional comparison. In: Vlahović I. & Tišljar J. (Eds.): Evolution of Depositionalenvironments from the Palaeozoic to the Quaternary in the Karst Dinarides and thePanonian Basin. 22nd IAS Meeting of Sedimentology. Field Trip Guidebook, Opatija,3-17.

Sl.153 - Palinkaš, L., Borojević-Šoštarić, S. & Strmić-Palinkaš, S. (2008): Metallogeny of theNorthwestern and Central Dinarides and Southern Tisia. Ore Geology Reviews, 34/3,501-520.

Sl.154 - Herak, M. (1986): A new concept of geotetonics of the Dinarides. Acta geologica,16/1, Jugosl.. akd. znan i umjet., 1-42.

Sl.155, 157, 158, 167, 169, 170, 175, 189, 190, 191, 192, 193, 194, 195, 227, 232, 233, 234,238, 239, 269, 278, 279, 280, 281, 282, 294, 295, 296, 297, 298, 300, 301 - Stanley, S.M.

(1989): Earth and Life Through Time. W. H. Freeman and Co., 689p.Sl.156 - Herak, M. (1973): Geologija. Školska knjiga, Zagreb, 465pSl.159, 160, 161, 162, 163, 166, 197, 198, 199, 200, 202, 203, 204, 205, 206, 207, 208, 209,210, 211, 242, 243, 244, 249, 250, 253, 254, 256, 257, 258, 259, 260, 261, 262, 284, 285, 286,287 - Sartorio, D. & Venturini, S. (1988): Southern Tethys Biofacies. Agip S.p.A., S. Donato

Milanese, 231p.tab.12 - http://www.palaeos.com/Timescale/timescale.htmlSl.168 - http://www.museum-buende.de/webseitebuende/hyboduslebensbild.gif

109

Sl.171 - http://www.naturkundemuseum-bw.de/cgi-bin/img/image.php?id=381Sl.172 - http://critters.pixel-shack.com/WebImages/crittersgallery/Stenopterygius.jpgSl.173, 288 - Wicander, R., Monroe, J.S. (1989): Historical Geology - Evolution of the Earth

and Life Through Time. West Publishing Co., 576p.Sl.176 - http://www.indyrad.iupui.edu/public/jrafert/Strasser/diplodic.jpgSl.177 - http://www.osel.cz/_popisky/s_1100347196.jpgSl.178 - http://dinonews.net/dossiers/films/terre_dinos/images/ecran_brachiosaurus.jpgSl.179 - http://www.calstatela.edu/faculty/acolvil/dino/allosaurus.jpgSl.180 - http://mijnposter.nl/thumbs/644/083s.jpegSl.181 - http://critters.pixel-shack.com/WebImages/crittersgallery/Dryosaurus.jpgSl.182 - http://myhome.naver.net/gamjabau/search/stegosaurus-1.jpgSl.183 - http://www005.upp.so-net.ne.jp/JurassicGallery/Rhamphorhynchus.jpgSl.184 - http://www.urweltmuseum-neiderhell.de/dinos/images/Pterodactylus.jpgSl.186 - http://jan.ucc.nau.edu/~rcb7/Jur.jpgSl.187 - http://jan.ucc.nau.edu/~rcb7/Mid_Jur.jpgSl.188 - http://jan.ucc.nau.edu/~rcb7/Late_Jur.jpgSl.201 - Velić, I. (1977): Jurassic and Lower Cretaceous assemblage zones in Mt. Velika

Kapela, central Croatia. Acta geol. 9/2, 15-37.Sl.212 - Velić, I. & Tišljar, J. (1988): Lithostratigraphic units in the doger and malm of

Western Istria. Geol. vjesnik 41, 25-49.Sl.213 - sliku ustupio mr.sc. A. Mezgatab.13 - http://www.palaeos.com/Timescale/timescale.htmlSl.215 - http://www.edu.amsterdam.nl/flevopark/Geschiedenis/geschiedenis%20aarde

/xiphactinus.jpgSl.216 - http://www.lemanlake.com/photos/protection/tylosaurus.jpgSl.217 - http://www.seaturtlespacecoast.org/images/archelon.jpgSl.218 - http://locolobo.homestead.com/files/Hesperornis.jpgSl. 219, 220 - Cestari, R. & Sartorio, D. (1995): Rudists and facies of the Periadriatic Domain.

Agip S.p.A., S. Donato Milanese, 11-207.Sl.221- http://www.baystatereplicas.com/images/pic_edmontosaurus.jpgSl.222 - http://www.dinoland.dk/Dinobilleder/triceratops_550px.jpgSl.223 - http://venado.conce.plaza.cl/~dinos/links/dinos/fotos/albert4.gifSl.224 - http://myhome.naver.net/gamjabau/search/tyrannosaurus-1.jpgSl.225 - http://www005.upp.so-net.ne.jp/JurassicGallery/Quetzalcoatlus.jpgSl.226 - http://www.linternaute.com/science/biologie/diaporamas/05/dinosaures/images/

pteranodon.jpgSl.235 - http://jan.ucc.nau.edu/~rcb7/Cret.jpgSl.236 - http://jan.ucc.nau.edu/~rcb7/Late_Cret.jpgSl.237 - Pamić, J., Gušić, I. & Jelaska, V. (1998): Geodynamic evolution of the Central

Dinarides. Tectonophysics, 297, 251–268.Sl.240 - Cooper, J.D., Miler, R.H. & Patterson, J. (1990): A Trip Through Time: Principals of

Historical Geology. Merrill Publishing Co., 531p.Sl.241 - Polšak, A. (1979): Stratigrafija i paleogeografija biolititnog kompleksa senona kod

Donjeg Orešja (Medvednica, sjev. Hrvatska). Acta geol., 9/8,195-231.Sl.245 - Tišljar, J., Vlahović, I., Matičec, D. & Velić, I. (1995): Platformni facijesi od gornjeg

titona do gornjeg alba u zapadnoj Istri i prijelaz u tempestitne, klinoformne i rudistnebiolititne facijese donjeg cenomana u južnoj Istri. U: Vlahović, I. & Velić, I.. (Ur.):

110

Vodič ekskurzija, 1. Hrvatski geološki kongres, 67-110.Sl.246, 251 - Velić, I., Matičec, D, Vlahović, I, Tišljar, J. (1995): Stratigrafski slijed jurskih i

donjokrednih karbonata (bat-gornji alb) u zapadnoj Istri (ekskurzija A). U: Vlahović, I.& Velić, I.. (Ur.): Vodič ekskurzija, 1. Hrvatski geološki kongres, 31-66.

Sl.213, 247, 248 - ustupio dr.sc. Aleksanadar MezgaSl.252 - Vlahović, I., Tišljar, J., Velić, I., Matičec, D., Skelton, P.W., Korbar, T. & Fuček, L.

(2003): Main events recorded in the sedimentary succession of the Adriatic carbonateplatform from the Oxfordian to the Upper Santonian in Istria (Croatia). In: Vlahović, I.& Tišljar, J. (Eds.): Evolution of Depositional environments from the Palaeozoic to theQuaternary in the Karst Dinarides and the Panonian Basin. 22nd IAS Meeting ofSedimentology. Field Trip Guidebook, Opatija, 19-56.

Sl.255 - Gušić, I. & Jelaska, V. (1990): Stratigrafija gornjokrednih naslaga otoka Brača u okvirugeodinamske evolucije Jadranske karbonatne platforme. Djela JAZU, 69, 160p.

Sl.263 - Polšak, A. & Slišković, T. (1966): Granica donja-gornja kreda i biostratigrafijagornje krede u vanjskom pojasu Dinarida. Ref. VI. sav., 1, 327-354.

tab.14 - http://www.palaeos.com/Timescale/timescale.htmltab.15 - http://www.palaeos.com/Timescale/timescale.htmlSl.264 - Herak, M. (1984): Geologija. Školska knjiga, Zagreb, 462pSl.266 - http://www.mheine.com/jpeg/basilo.jpgSl.267 - http://www.morsko-prase.hr/zivo_more/morski-psi/Carcharodon_megalodon.jpgSl.268 - http://members.aol.com/Dinofiles/hyrac.jpgSl.270 - http://www.abc.net.au/beasts/factfiles/primary_ff_displays/moeritherium_1.jpgSl.271 - http://www.nms.ac.uk/dinosaurs/images/whichdino/diatryma.jpgSl.272 - http://critters.pixel-shack.com/WebImages/crittersgallery/Presbyornis.jpgSl.273 - http://www.webecuestre.com.ar/images/articulos/Mesohippus.jpgSl.274 - http://lepo.it.da.ut.ee/~mi/p_joon8.jpgSl.275 - http://www.flmnh.ufl.edu/natsci/vertpaleo/fhc/FHCimages/brontops.jpegSl.276 - http://www.printingforpets.com/buscardscats_Cat_and_Dog_Playing_cat

_Sabertooth.gifSl.277 - http://www.geocities.com/gabylago99/imagenes/aegyptopithecus.JPGSl.283 - http://www.biologie.uni-hamburg.de/b-online/e44/26.htmSl.289 - http://www.accessexcellence.org/BF/bf02/klein/slides/PhyloftheHom.gifSl.290 - http://www.hunterian.gla.ac.uk/collections/museum/hominid/first

_human/habilis/other_information/habilis.jpgSl.291 - http://www.gpc.edu/~pgore/students/f97/glenda/lucy.gifSl.299 - http://deschutes.gso.uri.edu/~rutherfo/milankovitch.giftab.16 - INA Naftaplin, Sektor 1, Služba za istraživanje, Odjel za stratigrafiju - 1993Sl.302 - http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/10/Alps_geology_map_en.jpg

111

KAZALO

A

"abichi naslage"100Acanthoceras 66Accordiella conica 68Acetabularia 73"Adnet facijes" 38Adrijatik 15, 16Aegyptopithecus 77Aėtosaurus 18Agassiz Louis 92akritarha 25Akvitan 88Alb 47Alborz 104Alberti Friedrich August 7Albertosaurus 51Alen 24alge 9, 27, 41, 43, 44, 45, 48, 64, 73, 89Allosaurus 29Alpe 104Alvarez Walter 53Alveolina 73, 84Alveolina cucumiformis 84Alveolina oblonga 84Aleveolina solida 84Alveolina trempina 84"alveolinski vapnenci" 84Amaltheus 36Amijella amiji 41Ammonitina 48Amoniti 6, 8, 20, 22, 26, 32, 36, 40, 47, 48,52, 61, 66Amphistegina 73Amphistegina lessonii 102Amplocypris reticulata 101Amussium denudatum 100Anizik 7Anglo-pariški bazen 35Anodontophora fassaėnsis 18, 20Anthracotherium magnum 87Antropoidi 90Aon-zona 20Apenini 104Apt 47

aptihus 26, 38, 40Archaeopteryx lithographica 31Archaelon 49Ardipithicus ramidus 90Arietites 36Artiodactyla 75Assilina 73Assilina spira 85Atlas 104Aulotortus friedly 23Austroalpinska navlačna zonaAustralopithecus afarensis 90, 91Australopithecus africanus 90Australopithecus anamensis 90Australopithecus robustus 90

B

Bacinella irregularis 65Baden 88"badenska glina" 100Bajocij 24"banatica naslage" 100Balkanske planine 104Barem 47Barton 72Basilosaurus 74Bat 24Batoidea 26Beaufort serija 9belemniti 9, 26, 40, 47, 48, 52Berijas 47Beringija 93beringov "most" 77, 82Betički kordiljeri 104"Biancone" 38"Biancone vapnenci” 61bijela jura 34, 35Bolivina dilitata 100Braarudosphaera bigelowi 52Brachiosaurus 29Brahiopodi 6, 8, 27, 52Brahiosaurida 29brijansonski prag 61Broeckella 73Broeckella belgica 86Brontops 77Bryozoa 50

112

Buntsandstein 7, 18Burdigal 88

C

"Calcare ammomitico rosso inferiore" 38"Calcare ammonitico rosso superiore" 39Calliostoma podolicoformis 100Calpionella alpina 26, 40Calpionella elliptica 40Campanellula capuensis 64Campbelliella striata 44, 45Camptosaurus 29Candona reticulata 100Candona stupelji 101Cantius 75Carcharodon 74Cardium vindobonese 100Carnivora 74, 75, 77Caspiocypris lobata 101Catarrhini 90Cenoman 47Centr.-Atlanska magmatska provincija 8Ceratites 17, 20Ceratites nodosus 17Ceratites trinodosus 20, 21Ceratophyllum sinjanum 102Ceratosaurus 29Cerithium 87Cetacea 74Chablaisia chablaisensis 43"chalk" 60, 61Charophyta 83Cheilostomae 50Chiasmolithus solitus 73Chicxulub 54Chlamys northamptoni 99Chondrichthyes 26Chondrodonta joannae 65Chrysalidina gradata 66cikadina 9, 27cimerijska orogeneza 13, 33cimerijsko riftovanje 13Cimmeria blok 13, 33Cinnamomum sp. 102Cladocoropsis mirabilis 43Claraia 8Claraia clarai 18, 20

Clypeaster 74Clypeasteroidea 74Clypeina jurassica 43, 44, 45Clypeina solkani 64Codiaceae 73Coelophysis 10Como Bluff 29Compsognathus 31Conchodus infraliassicus 19, 23Congeria alata 101Congeria croatica 101Congeria banatica 100Congeria basteroti 99Congeria digitifera 101Congeria jadrovi 102Congeria pernaeformis 102Congeria rhobmoidea 101Congeria zagrabiensis 101Coniferae 9Conoclypeus 74Conodontophorida 9Corallinaceae 73, 89Corbicula fluminalis 101Cosinia 83“Couches rouges” 61, 62"Creta" 47"Cretaceous Western Interior Seaway" 57Crioceras 48crna jura 34"croatica naslage" 100Crocodilia 11, 29Cuneolina camposauri 62Cuneolina parva 65Cuneolina pavonia 65Cuvier Georges 81Cycadinae 9Cyclammina cancelata 99Cylindroporella anici 43Cyprina rotundata 99Cyprinotus salinus 101

D

Dacij 88Dadocrinus gracilis 18, 20"dahštajnski vapnenci" 19, 23"Dalmatinski jarak" 14Dan 72

113

Daonella lommeli 20Dapedius 27Darwin Charles 88Dasycladaceae 73Debarina hahounerensis 64Decurtata-zona 20Diatryma 76Dicyclina 68dijatomeje 48, 73, 89Dinaridi 15, 21, 39, 41, 62, 63, 82Dinarik 15, 16Dinarites 20dinoflagelata 48dinosauri 10, 27, 28, 29, 46, 47Dinictis 77Diplodokida 29Diplodocus 29Diplopora annulata 19, 21Diplopora annulatisima 19, 21Diplopora hexaster 21Discoaster multiradiatus 73Discoaster saipanensis 73diskocikline 84"diskociklinski vapnenci" 84, 85Discocyclina 73dofinejski bazen 37, 38, 61Doger 34Dryosaurus 29dupini 89Dynotherium bavaricum 102

E

Echinolampas 74Edmontosaurus 50, 51Egenburg 88Eger 88"egzotični tereni" 57Elianella elegans 86Elphidium crispum 102Elphidium flexuosum 100Elphidium josephinum 100Elphidium macelum 100emerzija 22, 45, 67, 70, 99, 102Encrinus liliiformis 17Eocen 72"Eohippus" 75Epiadrijatik 15, 16

epikontinentalna jura 34epikontinentalna kreda 59epikontinentalni trijas 17Equisetites 19"eratički blokovi" 92Ervilia dissita dissita 100Eosuchia 28Eucalyptus 87Eurazija 58, 80eutrofikacija 56

F

"fantazija" dolomiti 64"filamenti" 40Fissipedia 74fitoplankton 25, 48"Fleckenmegel" 38fliš 15, 61, 62, 64, 63, 85, 86, 87"Folkstone" 59foraminifere 6, 19, 23, 27, 41, 49, 52, 62,64, 65, 68, 73, 84, 85, 89, 99Fucus 73Fungia 73

G

germanski trijas 7, 17Ginkgoinae 9Ginkgo biloba 9glacijali 91, 96"glavni dolomit" 19Globigerina 68, 73, 87Globigerina ciperoensis 100Globigerina nepenthes 102Globigerina ottnangiensis 100Globigerinidae 48Globigerinoides bisphaericus 100Globigerinoides bollii 102Globigerinoides trilobus 102Globoquadrina dehiscens 102Globorotalia 73, 87Globorotalia meyeri 100Globorotalia praemenardii 102Globotruncana arca 62Globotruncana lapparenti 62Globotruncana ventricosa 62Globotruncanidae 48

114

Glycimeris haberti 99gmazovi 6, 9, 10, 11, 27, 30, 32, 51, 52golfska struja 77, 95golosjemenjače 6, 50Gondwana 6, 47, 57"Gornji grad naslage" 87"gozavske naslage" 61Gracilis-zona 20"Great oolite Series" 34, 36"Greensands" 59"grestenski facijes" 38Gubbio 52, 53"guyots" 56Gymnites uhligi 21Gyraulus praeponticus 100Gyraulus tenistriatus 100Gyropleura 65Gyroporella vesiculifera 23

H

Halimeda 73"halštatski vapnenci" 19Hamites 48Haplophragmoides carinatum 99Harpactocarcinus puntulatus 85Harpoceras 38"hauptdolomit" 19, 23Haurania deserta 41Hat 72Hauterivij 47Helenidi 104Helicopontosphaera euphratis 73Helix 101Helix geniculata 102Helix rugulosa 102Helminthoides 61"helmintoidni fliš" 61Helvetska navlačna zona 104Hesperornis 49Hesperosuchus 10Hetangij 24Heterostegina 73hexakoralji 27"Hierlatz vapnenci" 38Hildoceras 38Himalaja 104Hindu Kush 104

Hippuritidae 49Hohe Tauern 104Holocen 88Holostei 27Hominidi 90Homo erectus 90Homo habilis 90, 91Homo sapiens archaic 90Homo sapiens neandertalensis 90Homo sapiens sapiens 90Humboldt Alexander 24Hungarocypris hieroglyphica 100Hybodus 26Hydrozoa 27Hyracotherium 75, 82

I

Ichthyosarcolites 65Ichthyosauria 9, 27Iguanadon 59Iguanodontida 29Ilyocypris monstrifica 101impakt 54Indrichotherium 76Induan 7"Inferior oolite Series" 36Inoceramus 63Insecta 76Insectivora 75interglacijali 91, 96Involutina communis 23Ipres 72iridij 53, 54Irregularia 74"Istarski žuti" 64

J

Jadransko-Dinarska karbonatna platforma14, 15, 23, 39, 40, 41, 43, 44, 45, 46, 58,62, 63, 65, 66, 69, 70, 82, 83, 86, 87Jadranska mikroploča 13, 14, 37Jadransko-jonski bazen 14Jania nummulitica 86"jelar naslage" 86Jodotella 73Jura 6, 24

115

K

Kalovij 24kalpionelidi 26Kampan 47"kampilske naslage" 19, 20Kantabrijske planine 104Karakoram 104Karnik 7Karpat 88Karpati 104Karroo bazen 9Keramosphaerina tergestina 68Keuper 7, 18Kilianina blancheti 42Kimeridž 24"Kirmenjak vapnenci" 45kitovi 74, 89"kladokoropsis vapnenci" 43"Klaus-slojevi" 38klima 7, 8, 56, 58, 60, 77, 79, 80, 81, 91koevolucija 50kokolitoforida 25, 48, 52, 60, 72, 73Konijak 47konodonti 9kontinentalni trijas 16Koralji 6, 8, 27, 43, 49, 73"koriolisova sila" 57, 78"kozina naslage" 69, 83Kreda 47kritosjemenjače 6, 27, 29, 47, 50, 55, 78Kukasus 104Kurnubia palastiniensis 42, 43

L

Labyrinthina mirabilis 43Ladinik 7Lagosuchus 10Langij 88Leioceras 36"lemeš naslage" 43, 44Lenticulina costata 102Lenticulina inornata 100Lenticulina vortex 102Lepidocyclina 73Lepidosauria 11Lepidotus 27

Leptomeryx 77Lijas 34Limnaea extensa 100Limnocardium mayeri 101Limnocardium schmiti 101"Lim peletni vapnenci" 45"lircejski horizont" 100"litavac" 100Lithiotis problematica 39Lithophyllum 73Lithothamnium 73, 89"litiotis vapnenci" 41"litografski vapnenci" 35"litotamnijski vapnenac" 100Lituosepta compressa 41Lituosepta recoarensis 39Lommeli-zona 20"londonska glina" 80Lucina polymorpha 100Lutet 72Lyell Charles 72, 81, 88Lymnaea socialis 102Lystrosaurus 10, 12Lytoceras 38Lytoceratina 48

M

"maceljski pješčenjaci" 99Macrocephalites 36Macroporella alpina 21Mactra vitaliana 100"Majolica" 38Malm 34Marsupialia 75Mastodon angustidens sp. 102Mastriht 47Mayncina bulgarica 64Mayncina termieri 41Meandrospira dinarica 19, 21Meandrospira pusilla 20Melanopsis costata 101Melanopsis fossilis 100Mesin 88"mesinski događaj" 91, 96Mesoendothyra croatica 42Mesohippus 76Mesolimulus 35

116

Mesosaurus 10, 12Metopias 18"Milankovićevi ciklusi" 96"miliolidni vapnenci" 83Miocen 88Moeritherium 75Mohlerina basiliensis 43Monophyllites wengensis 21, 22Monopleura 65"morene" 93, 102"Morrison" formacija 28, 29morske trave 50Morski gmazovi 8, 27, 52"mrljasti vapnenci" 41, 42Multituberculata 75Murgella lata 68Muschelkalk 7, 17Myophoria costata 17, 18Myophoria kefersteini 18, 20Myophoria laevigata 20Myophoria orbicularis 17Myophoria ovata 17, 20

N

nanoplankton 73, 85Naticella costata 18, 20Nautiloculina oolithica 43Neogen 88Neoiraquia insolita 65Neomegalodon guembeli 19, 23Neomegalodon triqueter 19Nerinea 38nevadska orogeneza 33Nezzazatinella picardi 65Nipponites 48Norik 7Nothosauria 8Novalesia cornucopia 64Novalesia distorta 64Nummoluculina heimi 65Nummulites 73Nummulites exilis 84Nummulites laevigatus 84Nummulites millecaput 84, 85Nummulites partschi 84Nummulites polygnathus 84Nummulites polygyratus 85

Nummulites subplanulatus 84"numulitni vapnenci" 84numuliti 84

O

ofioliti 58, 61Olenekij 7Oligocen 72Omalius d'Halloy Jean-Baptiste-Julien 47Operculina 73Ophiceras 8Orbitoides media 62Orbitoididae 49Orbitolina conica 65Orbitolina texana 67Orbitolinidae 49Orbitopsella praecursor 39, 41Orbulina 73Orbulina saturalis 102Ornitischia 10, 28, 29Oksford 24"Onkoliti Gračišće" 67Oppelia lithographica 37Osteichthyes 26Otnang 88Oxynoticeras 36

P

Pachyhyaena 76Paleocen 72Palaeodasycladus mediterraneus 39, 41Paleogen 72Paleotethys 12, 13palisadska orogeneza 33Palorbitolina lenticularis 65Paludina 101"paludinske naslage" 101Pamir 104panamska prevlaka 77, 95Pangea 6, 7, 8, 12, 13, 16, 17, 18, 24, 29,32, 33, 34, 36, 37, 47Panon 88panonski bazen 97panonski bazenski sustav 98Panthalassa 12, 32Paradacna abichi 100

117

Paradinarik 15Paratethys 88, 96, 97, 98, 100Pecten beudanti 99Pecten reussi 99Peninska navlačna zona 104Pennales 89Periadriatički lineament 104Perisphinctes 36, 44Perissodactyla 75Pfenderina salernitana 42Pfenderina trochoidea 42Phacoides borealis 100Phaeophyta 73Phobosuchus 51Phylloceras 38Piacenzij 88"Pietra verde" 22pijemontsko korito 37, 38, 61Pinnipedia 74Pirenella picta 100Pirineji 104"pisaća kreda" 60Pithonella ovalis 66Placodontia 8Planorbis obtusus 102Planorbis turkovici 100Platyrrhini 90Pleistocen 88Plesiosauria 9, 27Plinzbah 24Pliocen 88Pont 88"Portland" 36Posidonia 34"posidonijski šejlovi" 34Praechrysalidina infracretacea 64Praekurnubia crusei 42, 43Praeorbitolina cormyi 65Praeorbulina glomerosa 102Praeradiolites 65Presbyornis 76Priabon 72"prijelazne naslage" 84, 85primati 75Prionodinium alveolatum 25Proboscidea 75"Promina naslage" 85, 86Prosimidi 90

Protrachyceras curionii 21Protrachyceras ladinium 22Protrachyceras reitzi 20Pseudcyclammina lituus 43Pseudolithothamnium album 86psikrosfera 79, 80Pteranodon 51Pterophyllum 19Pterodactyloidea 30, 51Pterodactylus 30Pterosauria 11, 30Pupa 101Ptychites oppeli 21Ptychites studeri 19puževi 8, 27, 67Pygope 38

Q

Quetzalcoatlus 51Quinqueloculina triangularis 100

R

"rabeljske naslage" 20radiolarije 40, 52, 66Radiolites 49, 65Radiolitidae 49Radix cobelti 100Radix croatica 100Ranina 85"Rauchwacke" 17Redmondoides lugeoni 42, 43Requienia ammonia 65Requienia 49, 61Rhamphorhynchoidea 30Rhamphorhynchus 30Rhapydionina liburnica 69"rhomboidea naslage" 101Ret 7Reitzi-zona 20Rhynchonella decurtata 19, 20Romanij 88"Rovinj-Vrsar regresivne breče" 45rudisti 49, 52, 61, 69, 73Rupel 72Rutiodon 10

118

S

Sabaudia minuta 62, 64Saccocoma 40"sajske naslage" 19, 21Salpingoporella annulata 64Salpingoporela dinarica 65Salpingoporella genevensis 64Salpingoporella istriana 64Salpingoporella melitae 64Salpingoporella muehlbergii 64Salpingoporella pygmaea 64Salpingoporella sellii 43Santon 47Sarmat 88Satorina apuliensis 42Saurischia 10, 28, 31Sauropoda 28, 29, 32Sauropterygia 27Sauvagesia 65“Scaglia bianca” 62“Scaglia cinera” 62"Scaglia rossa" 53“Scaglia rosata” 62Scandonea samnitica 68"Schistes lustres" 38, 61Scutella 74"seamounts" 56Seismosaurus 29Selachii 26Seland 72Selliporella donzellii 42Sequoia 87Seraval 88Sharovipteryx 11Siderolitidae 49Siderolites calcitrapoides 62sinapsidni gmazovi 9, 10Sinemurij 24sisavci 6, 10, 51, 52, 75skit 7smeđa jura 34"Socka" 87Solenomya doderleini 100"solna kriza" 91, 96, 102"Solnhofen" 27, 31, 35"Sphaerocodium bornemani" 23Spiroplectamina carinata 100

Stegosauroida 29Stegosaurus 29Stenopterygius 27stišovit 54Stomatopsis 83Sturia sansovinii 19, 21Sturia semistriata 21subdukcija 14, 15, 16, 58, 61Supradinarik 15

Š

školjkaši 8, 17, 19, 20, 27, 49, 61, 74Švapsko-franački bazen 34

T

Tanet 72Taurus 104Teleostei 27, 48"Tendaguru" formacija 29terapsidni gmazovi 10, 32Tethys 13, 14, 16, 17, 20, 32, 33, 34, 35,36, 38, 40, 44, 45, 52, 56, 58, 62, 81, 86,88, 96, 100Teutloporella herculea 19, 21Teutloporella tabulata 21Textularia gramen 100Thaumatosaurus 27Thecodontia 10, 27Therapsida 10Theropoda 28, 31Thrinaxodon 10Tirolites 20Titanotheria 77Titon 24Toarcij 24Torton 88Toucasia 49, 61Trachyceras aon 20Trachyceras aonoides 20transgresija 15, 16, 17, 23, 34, 65, 83,trave 50, 75Trematosaurus 17Triasina hantkeni 19, 23Tridacna gigas 49Triceratops 51, 52Trigonia 36

119

Trijas 6Triloculina scapha 100Trinodosus-zona 20"tripoli naslage" 100Trocholina elongata 43Turbo rectecostatus 20turgajski marinski tjesnac 81, 82Turrilites 48"turrilites-slojevi" 61Turon 47Tylosaurus 48Tyrannosaurus 51

U

Ultrasaurs 29Ungulata 75Unio pauli 101Unio sp. 102Unutrašnji Dinaridi 39, 40, 58, 62, 86"urgonski facijes" 61Uvigerina graciliformis 100Uvigerina hantkeni 99Uvigerina rutila 102Uvigerina semiornata 100

V

Vaccinites 49, 62Valanginij 47Valdanhella dercourti 65Vanjski Dinaridi 41, 62, 63, 82, 101, 102Vascoceras 66Vaginela austriaca 100

Valvulina pennatula 100Valenciennius 101Vercorsella camposaurii 64Vercorsella scarsellai 64Virgatosphinctes 36, 44Viviparus 101Viviparus bifarcinatus 101Viviparus neumayri 101Viviparus nothus 101Viviparus vukotinovici 101Viviparus zelebori 101Voltzia heterophylla 17, 20

Z

"Zagorje naslage" 87Zagros 104Zanklij 88zooplankton 25, 48, 89zooxantele 49

X

Xenodiscus 8Xiphactinus 48

W

"Wealden bazen" 59Wealden naslage 50Wegener Alfred 12Worthenia solitaria 19, 23