Ovi prostori kroz povijest često su bili poprištem velikih sukoba. Hrvatski narod unutar različitih državnih organizacija uvijek je bio dio tih krvavih zbivanja. Isto je bilo početkom 20. stoljeća. Austro-Ugarska Monarhija najavila je rat Srbiji mjesec dana nakon Sarajevskog atentata, što je bio znak za novu mobilizaciju ljudstva. Činjenica da je Monarhija kasnila (u odnosu na zapadnoeuropske zemlje) s modernizacijom cjelokupne državne strukture, negativno se odrazila i na vojsku. Najveći problem Austro-Ugarske vojske bili su nedostatak financijskih sredstava, samim time zastarjelost opreme, te višenacionalan sastav. Uz ovo, dosta dugo su korištene loše napadačke taktike koje su podrazumijevale na juriš osvajanje protivničkih položaja, pri čemu je pješadija bila izložena nemilosrdnoj paljbi neprijateljskih strojnica. Također je postalo jasno kako u ovom novom frontovskom, rovovskom načinu ratovanja, konjica nije mogla imati previše uspjeha. Vrhovni zapovjednik bio je ostarjeli car i kralj Franjo Josip I., u to vrijeme pasivni promatrač zbivanja. Ispod njega bilo je zajedničko Ministarstvo rata, dok je glavni zapovjednik cjelokupnih oružanih snaga bio Franz Conrad von Hötzendorf. Temeljni ustroj austrougarske vojske obuhvaćao je tri organizacije: carsko-kraljevska vojska, austrijsko domobranstvo i mađarsko domobranstvo. Još od 1867. i sklapanja austrougarske nagodbe, hrvatske zemlje bile su podijeljene: Dalmacijom i Istrom upravljala je Austrija, Hrvatska i Slavonija imala je državnu autonomiju u okviru Ugarske. U skladu s time, pred Prvi svjetski rat, mobilizirani Hrvati bili su uključeni u austrijske, tj. mađarske postrojbe. U Hrvatskoj i Slavoniji bile su ustrojene postrojbe zajedničke vojske i postrojbe Hrvatskog domobranstva koje su djelovale unutar Ugarskog domobranstva. Ove hrvatske postrojbe imale su poseban status (npr. hrvatski jezik kao službeni). U Hrvatskoj je ustrojen XIII. zbor, sa zapovjedništvom u Zagrebu, koji se sastojao iz 7. osječke i 36. zagrebačke pješačke divizije. U njegovom sastavu također su bile 8. konjička brigada te 13. brigada poljskog topništva pukovnije iz Osijeka, Zagreba i Varaždina. Uz njih treba spomenuti domobranstvo u Banskoj Hrvatskoj koje je najvećim dijelom vezano za 42. pješačku, tzv. Vražju diviziju. U Dalmaciji i Istri postrojbe zajedničke vojske i austrijskog domobranstva popunjavale su III. i XVI. zbor. Temeljne postrojbe zajedničke vojske bile su 22. pješačka regimenta (pukovnija) iz Sinja i 97. pješačka regimenta iz Trsta. Krajem rata 1918. formirana je i 122. regimenta. Dalmatinsko domobranstvo činile su carska i kraljevska (c. k.) 23. pješačka regimenta iz sjeverne Dalmacije, c. k. 37. regimenta iz južne Dalmacije i c. k. istarska regimenta. Također više od 40% austrougarske mornarice činio je hrvatski kadar. Hrvatske postrojbe prošle su gotovo sva ratišta Prvog svjetskog rata. Na početku konflikta, njihovo djelovanje bilo je usmjereno na balkansko bojište, da bi, kako se sukob rasplamsavao, bili poslani i na druga ratišta, ponajviše na istočno i talijansko. Točan broj mobiliziranih Hrvata se ne zna. Međutim pretpostavlja se da ih je bilo oko 700 000. Ukoliko se tom broju pridoda oko 360 000 ljudi mobiliziranih iz Bosne i Hercegovine, možemo reći kako ih je sve ukupno bilo više od milijun tj. oko 16, 2 % pučanstva u Hrvatskoj, 18% u Dalmaciji i 19% u Bosni i Hercegovini. Broj poginulih s navedenih područja kreće se između 175 000 i 190 000.Hrvatski uglednici, političari i velikaši, smatrali su kako će pristajanjem uz ratne ciljeve Monarhije doći do njezinog preuređenja, te kako će ona postati trijalistička država. Uz to motiv za rat su im pružali sve glasniji Talijani, koji su težili zauzimanju istočne obale Jadrana. Dok su „učena gospoda“ razmišljala o političkim strategijama i ciljevima, običan čovjek krenuo je u rat iz nekih svojih spoznaja. On je razmišljao o osveti za Sarajevski atentat, o svojim obvezama i lojalnosti prema kralju i domovini.

Godine 1914. austrougarske snage ratovale su u Srbiji. Plan je bio što brže poraziti tu zemlju, prije nego se u sukob umiješa Rusija. Međutim ova kampanja završila je neuspjehom s obzirom da je vojska Monarhije bila potisnuta iz Srbije, Galicije i Bukovine. Kasnije, uz pomoć njemačkih i bugarskih snaga Srbija i Crna Gora su bile okupirane. Kroz 1915. godinu, jedinice vezane za XIII. zbor, premještene su u Karpate gdje im je rat protiv Rusije donosio promjenjivu sreću. Bitke su bile teške i tvrde tako da se bojišnica nije previše pomicala sve do tzv. Brusilovljeve ofenzive iz ljeta 1916. Ovo je naziv za taktiku ruskog generala Alekseja Aleksejeviča Brusilova koja se oslanjala na precizne udare malih jedinica na slabe točke neprijateljskih redova. Otpočela je početkom lipnja i smatra se najuspješnijom ruskom ofenzivom Prvog svjetskog rata. Velik dio austrougarskih snaga, među kojima je bilo mnogo Hrvata ostale su na ovom bojištu skroz do početka 1918. Ovdje su mnogi izgubili živote, bili ranjeni, osakaćeni ili pali u zarobljeništvo. Nakon ulaska Italije u rat (1915.), većina postrojbi iz Dalmacije premještena je na novootvoreno, talijansko bojište. Ovdje su se vodile iscrpljujuće bitke, a možemo spomenuti njih 12 koje su se odigrale na rijeci Soči. Zadnjom bitkom na Soči talijanske snage odbačene su do rijeke Piave. Tu je bojišnica ostala do kraja rata. Većina hrvatskih snaga kraj rata dočekala je na talijanskom ratištu na kojem je hrvatskim snagama zapovijedao feldmaršal Svetozar Borojević. Golemu vojsku koju je digla Monarhija trebalo je svakodnevno opskrbljivati namirnicama. S obzirom na nedostatak radne snage, u odsustvu svojih očeva, braće i muževa, žene su na sebe preuzele teret održavanja privredne proizvodnje. Njima su zakonskim odredbama pridruženi učenici viših pučkih škola, kao i ratni zarobljenici. S obzirom da svi ovi napori nisu davali rezultate koji su se očekivali, vojnici su već 1915. počeli dobivali ratne dopuste kako bi odradili poljske poslove. Kako je rat potrajao duže nego se očekivalo, u pojedinim krajevima Monarhije pojavila se nestašica hrane i glad. Ovo se naročito odnosilo na austrijski dio kao i neke od većih gradova. U Banskoj Hrvatskoj, unatoč skupoći, nije se umiralo od gladi. Međutim Istra i Dalmacija su imale velike probleme s opskrbom stanovništva. Kako bi se izbjeglo ono najgore, mnoga djeca s ovih područja bila su prevezena u Bansku Hrvatsku i smještena po obiteljima koje su ih željele prihvatiti. Na ovakav način, od izgladnjivanja i vjerojatne smrti spašeno je više od 11 000 djece. Od ukupno devet feldmaršala u Prvom svjetskom ratu, bio je i jedan Hrvat, Svetozar Borojević, koji je ujedno i najpoznatiji Hrvat u hijerarhijskoj piramidi vojske, te jedini nenijemac tog čina u austrougarskim snagama. Od ostalih značajnih Hrvata možemo izdvojiti dva generala-pukovnika Stjepana Sarkotića i Pavla Puhala. Također generale pješaštva Antona Lipovščaka, Stjepana Ljubičića, Maksimilijana Čičarića, grofa Salisa Sevalisa. Uz njih treba spomenuti zapovjednike zborova i divizija Luku Šnjarića, Mihaljevića, Jemrića pl. od Breše, Babića, Petkovića itd. Značajni su također general Milan Emil Uzelac, koji je bio zapovjednik austro-ugarskog zrakoplovstva, te admiral Maksimilijan Njegovan zapovjednik austro-ugarske mornarice. Među admiralima austro-ugarske mornarice bili su još neki Hrvati npr. Wickerhauser, Prica, Zakaria, Šušteršić itd. Najviše austro-ugarsko odličje: križ Vojničkog viteškog reda Marije Terezije dobilo je 8 Hrvata: General Vladimir Laxa za obranu Monte S Gabriele u 11. bitci na Soči 1917., feldmarschalleutnant Pilepić za borbe na Strypi 1915., pukovnik Joco Iskrić, satnik i zapovjednik jedne bojne u 11. bitci na Soči kod Auzze 1917., satnik pl. Petričević, kasniji mađarski pukovnik za borbu kod Sielece 1915., Franjo Matais, kao natporučnik za borbe na Pilici u Poljskoj 1914., pukovnik Gjuro Dragičević kao natporučnik za borbe kod Staremiastog na Sanu 1915., satnik Vojko Glogovac, kao natporučnik za borbu na Ljigu u Srbiji 1914., feldmaršal Svetozar Borojević za obranu Soče i visoravni Doberdo u 12 bitaka. Veliku časničku zlatnu kolajnu za hrabrost dobilo je 14. Hrvata.

HRVATI U PRVOM SVJETSKOM RATU

Franz Conrad von Hötzendorf (Penzing, 11. studeni 1852 – Bad Mergentheim, 25. kolovoz 1925).

Bio je austro-ugarski feldmaršal i načelnik glavnoga stožera austrougarske vojske 1906–11. i ponovno 1912–17. Zanimljiv

je podatak da je točno predvidio smjer talijanske politike tijekom Prvog svjetskog rata, te je prije izbijanja samog sukoba predlagao preventivnu vojnu akciju protiv Italije.

Zbog političkog razilaženja s carem Karlom I. bio je otpušten iz glavnoga stožera 1917., nakon čega je postao vrhovni vojni

zapovjednik u Tirolu do 1918. Slika preuzeta s it.wikipedije

http://it.wikipedia.org/wiki/Franz_Conrad_von_H%C3%B6tzendorf

Ratna zastava Austro-Ugarske Monarhije

Slika preuzeta s hr.wikipedijehttp://hr.wikipedia.org/wiki/Austro-ugarska_vojska

Oznaka na kapi časnika kraljevskog hrvatskog

domobranstva u Prvom svjetskom ratu

Slika preuzeta s hr.wikipedijehttp://hr.wikipedia.org/wiki/Kraljevsko_hrvatsko_

domobranstvo

Pjesma hrvatskog vojnika, 1914.Fototeka Josipa Kecerina

Svetozar Borojević (Umetić, kraj Hrvatske Kostajnice 13. prosinaac

1856. – Klagenfurt 23. svibanj 1920.)

Austrijski feldmaršal u I. sv-jetskom ratu koji se istaknuo

u borbama na istočnom bojištu i u obrani Soče.

Bio je odlikovan najvišim odličjima. U studenom

1918. predložio narodnom vijeću SHS preustroj vojske Države SHS, međutim odbi-jen zbog sumnje u preveliku

odanost bečkom dvoru. nakon toga emigrirao u

Austriju

HR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Anton Lipovščak (Odorheiu Secuiesc, Rumunjska, 9. travnja 1863.

- Beč, 24. lipnja 1924.)

bio je hrvatski general austrougarske vojske i posljednji glavni vojni

guverner austrijske okupacijske zone u Poljskoj.

Također je bio u dva navrata zapovjednik 42.

domobranske divizije (22. 6. 1915. do veljače 1916., i od ožujka 1917. do kraja lipnja

iste godine.)

HR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Pavao barun Puhalo Brloški (Brlog Ozaljski, 21. veljače 1856. - Beč, 12. listo-

pada 1926.)

hrvatski plemić, vojskovođa i general austrougarske vo-

jske. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je 3. i 1.

armijom na Istočnom bojištu.

Slika preuzeta s hr. wikipedijehttp://hr.wikipedia.org/wiki/Paul_

Puhallo_von_Brlog

Milan Emil Uzelac, hrvatski general zrakoplovstva (Komárno,

Slovačka, 28. VIII. 1867 – Zagreb, 7. I. 1954).

Godine 1912. kao potpukovnik bio je

imenovan zapovjednikom austrougarskog

zrakoplovstva. Nakon raspada Austro-Ugarske tek 1920. postao je načelnikom Vazduhoplovnog odelenja

Ministarstva vojske i mornarice Kraljevine SHS. Godine 1923. umirovljen.

Slika preuzeta sa stranice Corabia cu povești

http://societatesicultura.ro/

Pukovnik Stjepan Delić

zapovjednik 25. domobranske pješačke

pukovnije na ruskom ratištu od 1915. do 1917., zatim na talijanskom bojištu od

siječnja 1918. do kraja rata.

HR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Istočni front 1914.Fototeka Davorin Hrkač

Austro-Ugarske snage na KarpatimaSliku dostavio gospodin Nikola Tominac

Vojska na putu, KarpatiSliku dostavio gospodin Nikola Tominac

BojišteSliku dostavio gospodin Nikola Tominac

Austro-Ugarski položaj u GalicijiSliku dostavio gospodin Nikola Tominac

Gradnja skloništa-stanova u šumi HR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Talijansko ratište, kapetan Sertić i časnici 1918.HR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Časnici 42. divizije, talijansko ratište- na sredini slike general Lipovščak, desno podpukovnik Fučas

HR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Kralj Karlo u inspekciji vojske, SočaSliku dostavio gospodin Nikola Tominac

Napad, SočaSliku dostavio gospodin Nikola Tominac

Pješački napad na neprijateljske linijeSliku dostavio gospodin Nikola Tominac

Glasoviti austijski top, kalibar 42 cm., talijansko ratišteHR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Sveta misa prije napada, lipanj 1918.HR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Bajdak, Šintić, NikolićHR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Artiljerija austrougarske vojske na frontu u ItalijiHR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

3. bataljun, 25. pukovnija na proslavi za vrijeme mirovanja 1915.Kolonilja

HR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Kolonilja, glavno skupljalište pojačanja za 42. diviziju, 1916.HR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

23. listopad 1917. Unatoč ratnim poteškoćama, vojnici su nalazili vremena za šalu

HR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Časnici koji su vršili opskrbu cijele 25. pukovnije, 1915. godinaHR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Sprovod domobrana 5. SatnijeHR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Podrugljivi osvrt na smrt engleskog feldmaršala Kitschnera.

Horatio Herbert Kitchener, (24. lipnja 1850 - 5. lipnja 1916), bio je britanski feldmaršal, u doba britanskih kolonijalnih ratova krajem 19.

stoljeća i na početku Prvog svjetskog rata. Poginuo je u 1916. blizini Orkneyskih otoka kada je krstarica

Hampshire s kojom je krenuo na pregovore u Rusiju, naletjela na njemačku minu i potonula.

Arhiv obitelji Brlić

Groblje palih Hrvata 25. pukovnije 1917. godinaHR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Vježbe 5. konjičke pukovnije u okolici Kolonilje 1916.HR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Bojovna služba vršila se po jaču koji je na konju dostavljao važne zapovjedi.25. pukovnija 1915.

HR-HDA-1426- Zbirka fotografija iz I. svjetskog rata.

Razglednica koju je s ratišta poslao dr. Benčević, zaručnici Zdenki Brlić (kćer Ivane Brlić Mažuranić) godine 1916.

Arhiv obitelji Brlić

Razglednica koju je s ratišta poslao dr. Benčević, zaručnici Zdenki Brlić (kćer Ivane Brlić Mažuranić) godine 1916.

Arhiv obitelji Brlić

Dio pisma Ive Brlića s ratišta, poslano majci Ivani Brlić Mažuranić 1917.

Arhiv obitelji Brlić